1

PREVENCIJA I SIGURNOST U GRAĐEVINARSTVU 2019 / 2020 II DIO

AUTOR DR. ISMET GUŠIĆ, VANREDNI PROFESOR
9 KORIŠTENJE LJESTVICA

Ljestvice u građevinarstvu služe za vezu radnih platformi na različitim nivoima, a mogu

služiti za radove na visinama za izgradnju lakih fasadnih skela.
Materijal za proizvodnju ljestvica je drvo, čelik i aluminijumske legure, a
ponekad i od vještačkog materijala.
Danas se najviše primjenjuju drvene i čelične ljestvice.
Dužina i konstrukcija ljestvica zavisi od namjene.
Ljestvice za vezu platformi različitih nivoa se grade sa razmakom oslonačnih prečki
od 22 cm, kao najpogodnijim,ali razmak nesmije biti veći od 32 cm.
Širina ljestvica za naslanjanje po unutrašnjoj mjeri je minimalno 38 cm, na donjoj
strani, i 32 cm na gornjoj strani. Ljestvice treba da budu široke najmanje 35 cm, ako su iste
širine.
Ljestvice se izvode dužine od 2,5 m pa do 8 m, stim da se sa povećanjem dužine
ljestvica povećava njihova širina radi stabilnosti.
Ljestvice od drveta su od produžnih stubova koji su od jednog dijela. Dimenzija stuba
treba da bude 80/32 mm, ili 65/38 mm za manje dužine, dok se sa povećanjem dužine
povećava i presjek stubova.
Proizvodnja ljestvica je od građe I klase, sa pravilnim vlaknima i da nema čvorova.
Poprečne prečke u zavisnosti od širine ljestvica se grade od najmanjeg presjek 22/70 mm.
Najpovoljniji razmak prečki je 22 cm. Prečke obavezno treba da se provuku
jednim svojim djelom kroz stubove i da se u njih uglave drvenim čepićima.
Ljestvice dužine do 2 m treba da imaju najmanje dvije zatezne prečke,dok se broj
zateznih prečki povećava sa dužinom. Zatezne prečke se mogu napraviti od armature
prečnika φ 12 mm, a služi da priteže produžne stubove i da spriječi njihovo razmicanje
stubova ljestvi.

Slika 189. Detalj ljestava za penjanje radnika sa jedne radne platforme na drugu
Na dvije strane otvora za ljestve je potrebno uraditi zaštitnu ogradu, a strana otvora na koju
se oslanjaju ljestve i strana gdje se izlazi na radnu platformu su bez zaštitne ograde.
 2

Slika 190. Detalj pričvršćenja ljestvi na vrhu i u dnu

Slika 191. Detalj prikaza postavljanja ljestvi na skeli sa više radnih platformi

Nagnute ljestvice bez podupiranja ne smiju biti veće od 8 m i mogu se nastavljati.Ukoliko

 3

je dužina veća od 8m obavezno je potrebno podupreti. Ljestvice se mogu nastavljati po

pravilima, a ako je potrebno i po proračunu. Nastavak mora biti najmanje 1/5 dužine
ljestvice uz minimalno 5 preklopljenih prečki. Da bi veza bila nosiva mora biti vezivanje
najmanje na dva mjesta.
Ljestvice koje imaju zadatak da omoguće izlaz sa jedne platforme na drugu moraju biti
postavljene tako da vrh ljestvica prelazi preko dna platforme za min. 75 cm.
Ljestvice se moraju osloniti na čvrstu podlogu koja će sprijećiti klizanje ljestvica.
Klizanje ljestvica se može sprečiti i vezivanjem ljestvica na gornjem, srednjem, ili
donjem kraju.

Preporučuje se nagib od oko 75° prema horizontali, a to je približan odnos udaljenja

oslonca ljestvica i dužine oslanjanja 1:4.
Ljestvice treba obezbjediti protiv klizanja, prevrtanja unazad i na stranu. Uspješan način
zaštite obezbjeđenja ljestvica je vezivanje gornjeg kraja ili donjeg kraja za oslonac.

NISKE SKELE OD LJESTVICA

Skele od ljestvica se prave najčešće od dvokrakih ljestvica koje se često koriste u

građevinarstvu, a mogu služiti za izradu nižih platformi za rad koje se kraće
upotrebljavaju. Dvokrake ljestvice su okovane na gornjoj strani zglobnom vezom, a na
donjem djelu su krakovi povezani užetom određene dužine da se ograniči razmicanje
krakova ljestvica. Dvokrake ljestvice se mogu koristiti za izradu niskih radnih platformi
visine do 2 m, koje se mogu raditi bez bočnih ograda jer se na njima ne mogu izraditi
bezbjedne bočne ograde.
Poželjno je da se oslanjanje patosnice ne vrši na najvišim prečkama, već tek na trećoj
odozgo, ili na nekoj nižoj radi stabilnosti radne platforme.

Slika 192. Skele od ljestvica

Tabela 11. Potrebna debljina patosnica u zavisnosti od raspona oslonaca
 4

Slika 193. Detalj oslanjanja patosnica na A ljestvice

Debljina dasaka za radnu platformu zavisi od razmaka oslonca koji se mjeri od

unutrašnje prečke do unutrašnje prečke ljestvica.
Debljine patosnica u zavisnosti od njihovog raspona je :
• za raspon od 3 m, minimalna debljina patosnice 5 cm,
• za raspon od 2,25 m minimalna debljina patosnice 4 cm,
• za raspon od 1,75 m minimalna debljina patosnice 3 cm.

Širina patosnice ne smije biti manja od 25 cm.

ZAŠTITA PROLAZA TROTOAROM

Kod imamo skele postavljene pored trotoara i ulice postoji opasnost da predmeti
sa skela padnu na prolaznike ili vozila. Da se to nebi dogodilo prema ulici obavezno
treba obezbjediti zaštitu prolaznika u neposrednoj blizini skele na objektu. Da bi se to
postiglo u većini slučajeva se pješacima obezbjeđuje natkriveni prolaz, a da se pritom ne
remeti nesmetan tok pješaka i saobraćaja ulicom. Isto tako može se ograničiti ili
zabraniti prolaz dijelom ulice na koji mogu pasti dijelovi materijala i alata. Ponekad
imamo uske ulice pa bi ograničavanje prolaza ometalo kretanje pješaka i vozila. Kada
nemožemo zabraniti prolaz pješaka i vozila dijelom ulice ili trotoara vrši se natkrivanje
trotoara za prolaz pješaka. Visina nadstrešnice za zaštitu prolaznika zavisi od toga da li se
u blizini kreću vozila ili ne. Ukoliko se kreću samo pješaci nadstrešnica mora biti
dovoljno visoka da garantuje bezbjedan prolaz građana. To jeste minimalno 2,5m.
Ukoliko se pored nadstrešnice nalazi saobraćajnica potrebno je da naniži dio nadstrešnice
do kojeg može doći vozilo bude 4,5 m što je maksimalna visina vozila da nebi vizilo iz
nehata udarilo u nadstrešnici i istu oborilo sa eventualnim posledicama pogibije ili
povrede radnika i oštećenja materijalnih dobara.
Od kolovoza koji se koristi za saobraćaj, treba na trotoaru obezbjediti prostor širine 80
cm i da najmanja visina nadstrešnice nebude manja od 450 cm, do koje može dohvatiti
dijelovi tereta ili teretnog vozila i autobusi. Na visini većoj od 4,5m sa spoljne površine
skele prema trotoaru ili saobraćajnicama je potrebno izgraditi zaštitni dio skele koji će
prelaziti liniju spoljne površine najmanje za 60 cm. Zaštitni dio skele je potrebno pokovati
daskom min. debljine 24 mm koja bi bila sposobna da primi udar materijala koji pada
sa skele i zadrži ga na zaštitnom dijelu. Pad zaštitnog dijela treba da bude ka skeli, a ne ka
 5

saobraćajnici i trotoaru kako bi se materijal koji padne skotrljao ka objektu i ostao na

zaštitnoj platformi kao što je prikazano na slikama.

Slika 194. Zaštita prolaza pješaka i radnika pored fasadnih skela

Slika 195. Zaštita prolaza trotoarom i uslovi sigurnosti saobraćaja

 6

Slika 196. Zaštita prolaza trotoarom i uslovi sigurnosti saobraćaja

Kod visokih skela na frekventnim mjestima ili pored ulice treba spoljnu stranu prema
ulici ili prostoru kretanja radnika ili prolaznika obložiti daskama, žičanom mrežom ili
sličnim elementima, da bi se sprečilo padanje materijala i alata. Komadi materijala ili alata
u slučaju pada sa skele bi mogli pasti na glavu radnicima ili prolaznicima i dovesti do
povreda pa čak i smtnih slučajeva.

11 NEPOKRETNE SKELE PROSTORNIH RADNIH PLATFORMI

Prostorne radne platforme imaju veću širinu od širine platformi kod skela i koriste se kod
izrade krovnih ili sličnih konstrukcija, obrade plafona, betoniranju konstrukcije na
određenim visinama, ili ostale potrebe.
Da bi mogle odgovoriti namjeni prostrane radne platforme treba da budu konstruktivno
stabilne da prime terete od ljudi, opreme i materijala. Opterećenje ovakvih skela zavisi od
njegove namjene i kreće se od relativno malog ispod 200 kg/m2, a može biti i veliko
preko 10KN/m2 kada se radi o platformi koja nosi oplatu za betonskih konstrukcija. Ako
platforma nosi oplatu od betonskih konstrukcija potrebno je izraditi projekat sa
statičkim proračunom prije početka gradnje, pogotovo ako se radi na platformi na većim
visinama.
Pravilo kod izgradnje prostranih radnih platformi treba da se pravilno rasporede stubovi,
preko stubova postave odgovarajuće grede, a preko greda postave patosnice ili oplata
preko postavljenih greda. U pojedinim slučajevima je potrebno postaviti grede u oba
pravca.
Materijal od kojeg se grade skele za prostrane radne platforme može biti drvo ili čelik.
Prije početka izrade skele treba zadužiti stručno lice za građu koji će pregledati građu i
dati saglasnost za njenu upotrebu.
Čelik za skele se koristi u vidu gotovih montažnih elemenata prilagođenih izgradnji skela
i platformi koji se jednostavno, brzo i sigurno sklapaju i rasklapaju. To su obično
cjevasti kružni profili za stubove.
 7

Slika 197. Prostorna radna platforma za betoniranje deblje armirano-betonske ploče

LEGENDA:
1. drveni stub
2. nastavak stuba
3. poprečno ukrućenje
4. podužno ukrućenje

Radne platforme na većim visinama zahtjevaju visoke stubove koji moraju zadovoljiti
uslove u pogledu stabilnosti. Visoki stubovi imaju problem vitkosti pa moraju biti većeg
presjeka. Kada se koriste drveni stubovi uobičajenih presjeka koji se upotrebljavaju za
prosječne drvene skele isti su relativno tanki za veće visine, pa ih treba dodatno ukrutiti
na određenim visinama. Ukrućenjem na određenim visinama se smanjuju slobodne
dužine izvijanja, a time povećava nosivost. Razmak stubova u oba pravca ne treba da
prelazi 3 m, a koliki ćemo razmak uzeti zavisi od opterećenja koje treba preuzeti i razmak
se smanjije sa povećanjem opterećenja. Smanjivanje vitkosti se može postići bočnim
ukrućenjima u vidu kosnika u oba pravca. Kosnici nesmiju imati poprečni presjek
manji od 3/15 cm.
Stubovi su nekad kraći nego što odgovara visini skele, pa iste treba nastavljati. Nastavak
stuba treba da bude pravilan i raspoređen da u jednoj visini se nastavlja samo dio
stubova, a nikada svi stubovi. Maksimalni broj nastavljenih stubova u određenom nivou
je 1/3 od ukupnog broja.
Stubovi kružnih presjeka se nastavljaju najmanje sa tri podvezice određenih dimenzija,
koje su minimalne 3/8 cm, a dužina podvezice minimalno 70 cm. Veza se ostvaruje
ekserima koji se moraju ukucati u dovoljnom broju, dovoljno duboko i da ekseri
odgovaraju dimenzijama u pogledu debljine i dužine. Minimalni broj eksera u nosivoj
konstivnoj vezi je 4 sa svake strane. Ekseri moraju biti dužine minimalno 2,5 puta od
debljine podvezice.
Nastavljanje pravougaonih presjeka je minimalno sa 4 podvezice.
 8

Slika 198. Prostorna nepokretna radna platforma od drvene građe

Slika 199. Ukrućenje pravca „y“ pravcu prostorna nepokretna radna platforma od drvene
građe

Slika 200. Skela za oplatu prostorne nepokretne radne platforme od drvene građe sa
nastavkom drvenog stuba preklapanjem
 9

Slika 201. Nastavak okruglog i pravouglog drvenog stuba sa podvezicama

11.1. Pokretne prostrane skele

Kada imamo veće površine koje treba obraditi na jednoj etaži koriste se pokretne skele.
Pokretne skele se prave određenih dimenzija na pneumaticima ili šinama tako da se
mogu pomjerati. Ove skele mogu imati ekonomsku opravdanost u slučaju kada se
elementi gradnje ponavljaju, pa se skela može da koristi više puta uz pomjeranje.
Pokretne skele se projektuju na osnovu radne površine objekta koju treba da opsluže,
pa su iste originalne konstrukcije i mogu se koristiti za taj objekat. Možemo imati i
tipske manje pokretne skele koje se koriste za više objekata. Pokretljivost skela se
ostvaruje pomoću pneumatika ili točkova sa šinama. Ukoliko se pokretljivost
ostvaruje pomoću pneumatika podloga mora biti čvrsta i uvaljana kako pneumatici
nebi propadali usljed slijeganja podloge. Razmak točkova zavisi od veličine skele i
ukoliko se radi o većim skelama može se desiti da skela bude sastavljena iz dva ili više
dijelova, pa prema tome i sa više kolosjeka. Materijal za gradnju takvih skela je drvo
ili metal, i to posebno čelik.
Pokretne skele sa radnim platformama se grade po principima koji važe za nepokretne
skele. Svaka pokretna skela treba da bude stabilna protiv bočnih deformacija, da ima
bočna ukrućenja u oba pravca sa obezbjeđenjem stabilnosti skele u fazi mirovanja i fazi
kretanja. Stabilnost se može postići postavljanjem dijagonalnih štapova u oba pravca.
Skele protiv bočnih deformacija se mogu ukrutiti pomoću posebno krutih čvrstih veza
po sistemu okvirnih konstrukcija.
Skele moraju biti fiksirane kada se sa iste obavljaju poslovi da radnici mogu bezbjedno
raditi bez straha od pokretanja skele.
 10

Slika 202.Manja prostorna pokretna skela Slika 203.Manja prostorna pokretna skela
na pneumaticima na šinama

Prostorne pokretne skele mogu imati jednu ili više radnih platformi, za radove na
različitim etažama.
Prostorna radna skela ima zadatak da pored obavljanja posla sa iste ima funkciju i da
zaštiti radnike pri radu kako bi se radnik osjećao bezbjedno i mogao dati maksimalni
učinak. Svaka platforma mora imati zaštitnu ogradu. Ograda mora biti stabilna da
može preuzeti opterećenje od pada radnika i visoka l m. Više paralelnih kolosjeka i
skela dolaze do izražaja kod veoma širokih objekata za gradnju, gdje se koriste
montažni elementi veće dužine pa se zbog brzine gradnje postavljaju dva kolosjeka
paralelno ili se po završetku na jednom kolosjeku skela i šine prenesu na drugi pravac.

Slika 204.Višeetažna prostorna pokretna skela na šinama

 11

Slika 205.Prostorna pokretna skela na dva reda šina od drvene građe

Radna platforma se može koristi kao oplata za livenje armirano-betonskih konstrukcija

na licu mjesta. Da bi mogle odgovoriti potrebama pokretna skela se obezbjeđuje
pneumatskim uređajima za podizanje i spuštanje radne platforme.
Pokretne prostorne radne platforme su velika i teške od 20 do 30 kN/kom.
Primjer savremenije konstrukcije pokretne lakše skele od čeličnih cjevi sa visokom
platformom prikazan je na slikama.

Slika 206. Prostorna pokretna skela sa hidrauličkim podizanjem i spuštanjem za betoniranje

tankih armirano-betonskih ploča

Slika 207. Prostorna pokretna metalna skela sa hidrauličkim podizanjem i

spuštanjem za betoniranje tankih armirano-betonskih ploča sa dodatnom oplatom
 12

Prostorni oplatni sklopovi se mogu uspješno koristiti kod izrade tunela, zatvorenih kanala,
pothodnika i sličnih dugačkih zatvorenih konstrukcija koji se rade na kotačima ili šinama i
jednostavno se pomjeraju u pravcu napredovanja.

Slika 208. Prostorna pokretna metalna skela sa hidrauličkim podizanjem i spuštanjem za

betoniranje tunela na šinama

Slika 209. Prostorna pokretna metalna skela sa hidrauličkim podizanjem i spuštanjem za

betoniranje tunela na šinama
11.2. Djelimične etažne skele
Djelimične etažne skele se primjenjuju kada je potrebno obaviti manje radove na
fasadama gdje su grubi radovi na zgradi već završeni, ili gdje treba neke radove na
spoljnim površinama gotovih zgrada izvršiti. Da bi se smanjili troškovi skele mogu se
primjeniti djelimične etažne skele. Ove skele se grade od drveta, ali i od metalnih
profilisanih štapova na koje se postavljaju daske za konstrukciju radne platforme.

Isturene konzolne skele ili parcijalne etažne konzolne radne platforme, su različite i
zavise od namjene i mogućnosti oslanjanja na postojeću konstrukciju. Platforme se
izvode na različitim nivoima u odnosu na međuspratnu tavanicu.
Radne platforme se mogu graditi u nivou poda određene etaža (sprata), u nivou prozora
ili u nekom drugom nivou.
 13

Konzolno isturenje radnih platformi treba ograničiti u zavisnosti od mogućeg

ostvarenog momenta ukleštenja. Širina radne platforme od 1,2 m je zadovoljavajuća za
normalni rad.
Isturene skele treba da su bezbjedne u svakom pogledu kao na mogućnost prevrtanja,
otkazivanja dijelova konstrukcije, pada radnika sa skele. Skele se obezbjeđuju protiv
prevrtanja kontra težinom na prevrtanje ili ankerovanjem noseće konstrukcije iznad i
ispod etaže na kojoj se platforma gradi.
Usidrenje konzolnih nosača se može vršiti preko donje podne konstrukcije, ukoliko je ta
konstrukcija pogodna za opterećenja odozdo. Projektant odlučuje o mogućnosti i načinu
usidrenja, kao i o širini donjeg podmetača ispod greda.
Usidrenje konzole suprotno od ispusta treba da je od oslonca konzole udaljeno
minimalno 1,5 puta prepusta konzole.
Isturene etažne skele se mogu obezbjediti od prevrtanja preko gornje međuspratne
konstrukcije. U ovom slučaju se konzolne grede podupiru na gornju međuspratnu
konstrukciju.
Slično se rješavaju isturene konzolne radne platforme na višem nivou od prozorskog
parapeta. Treba voditi računa o vezi konzolne grede za vertikalni stub koji upire u gornju
tavanicu preko gredice. Da bi stub bio stabilan treba razuprti konzolnu gredu između
nje i gornje konstrukcije stubovima koji su dotegnuti klinovima.

Slika 210. Detalj oslanjanja djelimično Slika 211. Detalj oslanjanja djelimično
etažnih skela na ploču međuspratne etažnih skela na ploču međuspratne
tavanice sa podupiranjem na gornju tavanice sa ankerovanjem za
međuspratnu tavanicu međuspratnu tavanicu

Slika 212. Detalj oslanjanja djelimično etažnih skela od drveta u nivou međuspratne tavanice
sa podupiranjem na gornju tavanicu
 14

Slika 213.Detalj oslanjanja djelimično etažnih skela u nivou vrha parapeta prozora

Slika 214. Detalj oslanjanja djelimično etažnih skela u nivou sredine visine prozora
Vertikalni stubovi se ukručuju dijagonalama od daska da bi se sprječilo pomjeranje
stubova u bočnom smislu.
Kada je zid dovoljno debeo i ako ima dovoljnu stabilnost, težinu i visinu koja će
spriječiti da se usidrena konzola iščupa iz zida, konzolne isturene skele je moguće
rješiti bez dugih konzolnih greda.

Slika 215. Detalj djelimično etažnih skela od drveta na više etaža

 15

11.3. Viseće skele

Viseće skele služe za radove na plafonima i radove na fasadi. One se primjenjuju kada
je konstruktivni dio objekta već završen i može primiti teret od skela. Primjena visećih
skela zavisi od obima radova na platformi i od raspoloživog materijala za skelu i grade se
sa većom radnom površinom, na jednom nivou, u odnosu na druge skele.

11.4. Viseće skele za radove na plafonima

Radne platforme visećih skela se grade užadima sa kojim se konstrukcija platforme vezuje
za nosivu konstrukciju objekta. Razmak vezivanja užadi ne smije prelaziti 3 m. Prosječan
razmak od 2 m do 3 m. Užadi se vezuju dvostrukom vezom za glavne nosače. Debljina
za razmak užadi od 2 m do 3 m ne smije biti manja od φ12 cm na tanjem dijelu oble
građe. Kada su postavljeni i učvršćeni glavni nosači pristupa se postavljanju sekundarnih
nosača, koji su pod pravim uglom u odnosu na glavne nosače. Dimenzija poprečnih
nosača zavisi od razmaka glavnih nosača i od razmaka poprečnih nosača. Dimenzije
poprečnih nosača mogu biti i presjeka 8/8 cm, ako je razmak glavnih nosača do 2 m, a
razmak poprečnih nosača do l m.
Kada su postavljeni poprečni nosači postavljaju se patosnice određene debljine i
minimalne širine. Da se ne bi pomjerale patosnice je potrebno ukucati.
Svaka skela pa i viseća mora imati ogradu za zaštitu na radu, jer se radi na velikim
visinama.
Glavne grede za uže se vezuju čeličnim kukama. Kuke od čelika moraju biti minimalnog
prečnika ako su oblika S Φ= 30 mm, a ako su oblika C minimalni prečnik Φ = 24 mm.
Poprečne grede se učvršćuju ukivanjem za uzdužne da ne bi došlo do pomjeranja ili kliza-
nja. Glavni nosači mogu biti kratki i iste treba nastavljati. Nastavljanje se izvodi između dva
vertikalna užeta sa minimalnim preklopom od l m. Koeficijent sigurnosti užadi za viseće skele
mora biti 10 puta u odnosu na najveću očekivanu silu u užetu.

Slika 216. Detalj nepokretne viseće skele za rad na plafonima i gredama

Slika 217. Detalj platforme sa ogradom viseće skele

 16

Slika 218. Detalj kačenja nosive konstrukcije platforme viseće skele

11.5. Viseće skele za fasadu

Viseće skele za fasadu se mogu graditi od specijalnih metalnih ljestvica, koje mogu da
podnesu odgovarajući teret. Specijalne ljestvice se koriste koje mogu poslužiti i kao nosači, a
nikako se nesmiju koristiti obične ljestvice.
Viseće skele su vješaju na odgovarajuće konzolne grede preko krova ili atiku ako je od betona
i ista može preuzeti opterećenje. Ukoliko se viseće skele oslanjaju na konzole potrebno je
provjeriti da li poprečni presjek konzolnih greda zadovoljava da može preuzeti opterećenje
konzole i da to opterećenje preko veze na krovu prenese na krovnu tavanicu.
Ljestvice na donjoj strani je potrebno učvrstiti protiv pomjeranja. Ograda od užadi ili od
drugih elemenata se mora postaviti na radnoj platformi.

Slika 219.Viseća metalna skela od ljestvica

 17

11.6. Radne i zaštitne skele kod montažnih objekata

Montažni način građenja je doživio ekspanziju u poslednje vrijeme i sve veći procenat
novoizgrađenih objekata se grade montažnim putem. Sve više se grade stambeni objekti,
društveni objekti, razni sportski objekti i industrijski objekti. Montažni način gradnje
prouzrokuje probleme bezbjednosti na radu, jer takvi objekti mogu biti veoma raznoliki po
koncepcijama, statičkim sistemima i dimenzijama montažnih elemenata i angažovanost
mehanizacije je veća od monolitne gradnje. Izgradnja montažnih objekata uvjek predstavlja
poseban slučaj zaštite radnika i za svaki objekat je potrebno posebno analizirati rizike pri
gradnji. Da bi se izbjegle povrede na radu sa smrtnim slučajevima potrebno je za svaki
objekat uraditi elaborat zaštite na radu sa detaljnim nacrtima i opisima kako bi se
blagovremeno preduzele mjere da ne dođe do povreda.Prilikom projektovanja projektanti
moraju voditi računa o mogućnosti montaže objekta i načina zaštite na radu kod montaže.
Da bi se smanjile povrede na radu mogu se primjeniti razni vidovi zaštite. Jedan od vidova je
izrada montažnih zaštitnih platformi, koje omogućavaju nesmetani rad na montaži. Način
položaj i dimenzije zaštitnih platformi se definiše u elaboratu zaštite na radu. Velićina zaštitne
platforme zavisi od broja lica koja rade na montaži. Kada na montaži radi jedno lice
platforma je manja, a ako radi više lica platforma je veća.
Statički proračun radne platforme se izvodi na osnovu očekivanog opterećenja, kao i ograda
koje ima zadatak da zaštiti radnika u slučaju pada i omogući nesmetan rad na montaži, radnu
platformu i ogradu proračunavaju i projektuju građevinski inženjeri.

Slika 220. Položaj zaštitne ograde kod montaže fasade sa međuspratne tavanice

Slika 221. Montaža fasade sa obezbjeđenjem montažnih zidova na prevrtanje

 18

Slika 222.Montaža fasade sa montažne skele postavljene na međuspratnu tavanicu

Slika 223. Detalj veze montažne skele sa međuspratnom tavanicom

Slika 224. Detalj montaže fasade sa montažne skele postavljene na međuspratnu tavanicu
 19

Platforme se izrađuju od čelika ili drveta, a u poslednje vrijeme je čelik više u primjeni zbog
veće nosivosti u jednostavnijih veza nego kod drveta. Nije rijedak slučaj da se kombinuje
čelik i drvo tako što čelik služi za nosivu konstrukciju, a drvo za pod platforme.
Montažni visoki stubovi, dugački zidovi i slično, treba obezbjediti protiv prevrtanja ili
pomjeranja, jer su potencijalna opasnost po bezbjednost radnika.
Elementi se mogu uspješno stabilizirati vezivanjem vertikalnog elementa za horizontalne
montažne ploče koje moraju biti dovoljno čvrste da mogu preuzeti opterećenje u slučaju
pomjeranja. Prilikom izlijevanja međuspratni tavanica treba postaviti u tavanicu
odgovarajuće kuke ili armaturu za vezu.
Zaštitne i radne platforme se mogu koriste i kao elementi koji će stabilizirati vertikalni
položaj montažnih elemenata pa iste treba dimenzionirati da čelični elementi u pogledu širina
i dužine platforme mogu stabilizirati vertikalne elemente.
Stabilnost montažnih zaštitnih platformi, koje služe i za stabilizaciju vertikalnih montažnih
elemenata možemo postići postavljanjem kontra tereta od betona ili drugog teškog materijala
kao ravnoteže momentu prevrtanja. Udaljenost tereta se postavlja tako da proizvod tereta i
udaljenosti tereta od osovine bude veći od momenta koji želi da prevrne elemenat.
Montažne platforme se mogu rješavati da se postave na montažni elemenat ili na oba
elementa koji se spajaju. Ove platforme imaju zadatak da omoguće nesmetan i bezbjedan rad
na montaži i iste se po završetku montaže demontiraju.
Ove platforme se projektuju, proračunavaju i sređuju za svaki slučaj posebno. Na montažnim
elementima je potrebno kod izlijevanja ostaviti rupe, ankeri ili drugi vezni elementi.
Projektovanje platformi i veza se izvodi tako da malo koštaju i da se brzo montiraju i
demontiraju.

Slika 225. Detalj postavljanja kontra tereta za učvršćivanje vertikalnih montažnih zidova
 20

Slika 230. Detalj postavljanja kontratereta za učvršćivanje vertikalnih montažnih zidova

Slika 231. Sigurnosna čelična skela postavljena na elementu trozglobnog luka

Slika 232. Zaštitna skela postavljena na montažnom elementu

 21

Slika 233. Detalj veze zaštitne skele na montažni elemenat

Kada nemamo potrebe za izradom platforme za montažu kod montiranja se mogu preduzeti
zaštitne mjere u vidu zaštitne ograde koje će zadržati radnike u slučaju pada. Ograde moraju
biti čvrsto privezane i usidrene u montažni elemenat. Učvršćivanje ograde se vrši u unaprijed
ostavljenim rupama ili za nosač na ivici zgrade.
Radna platforma za montiranje čeličnih montažnih stubova, i sa njim i ostalih elemenata,
rješena je originalno od strane jednog francuskog inženjera. Ova radna platforma omogućuje
montiranje stubova sa lakoćom, jer ima domet od dvije etaže. Fiksiranjem radne platforme za
već montirani stub omogućava se montiranje stuba gornjeg sprata, jer to omogućuje metalna
radna i sigurnosna platforma.
Pomenuta radna platforma opasuje sa tri strane montažni stub, tako da se njegova montaža
veoma lako izvodi, jer je pristupačan sa svih strana. U konkretnom slučaju na montaži rade po
dva radnika na istom nivou. Grudnu zaštitu prema stubu čini lanac zategnut na visini od l m.
Usidrenje takve platforme vrši se na tri mjesta na donjem, već montiranom stubu.
Ovaj je primjer karakterističan po rješenju i pruža mogućnost mašti za slična rješenja u
odgovarajućim primjerima.
Kada se betoniranje vrši pored već betonirane ploče, onda se jedna strana bočne ograde,
prema betoniranoj ploči skida, jer bi smetala, a i pošto ne postoji opasnost od pada u dubinu,
jer susjedna izbetonirana ploča služi kao radna platforma na pomenutoj bočnoj strani.
Originalno je rješenje zaštitne i radne platforme u vidu korpe, montirane na montažnom stubu,
za rad na montiranju gotovih armirano-betonskih koritastih ploča. Nakon obavljenog posla
vrši se demontiranje korpe i skidanje radnika putem dizaličnih korpi.
Ovakvo prosto rješenje montiranja korpe na stubu može se preporučiti kao uspjelo,
ekonomično i efikasno rješenje, koje treba koristiti kad god se za to ukaže prilika.

Zaštitne ograde kod montiranja zidnih blokova su dosta čest elemenat zaštite. Ovakve zaštitne
ograde su montirane na zidnom panou još na zemlji, prije montaže, pa lako već pri montiranju
preuzimaju funkciju zaštitnih ograda. Prirodno je da se stabilnost vertikalnih montažnih
zidnih panoa postiže na neki već prikazani način, ili drugačije.
Skidanje ovakvih ograda vrši se nakon završetka montiranja gornjih elemenata. I to se obavlja
putem dizalica, pošto se prethodno oslobode klinovi i zavrtnjevi koji su držali ogradu na
zidnom montažnom elementu.
 22

Slika 234. Prikaz postavljanja zaštitne ograde kod montaže fasada

Slika 235. Detalj postavljanja zaštitne ograde na međuspratnu tavanicu

Slika 236. Detalj postavljanja montažne zaštitne ograde na ivičnu gredu

 23

Slika 237. Detalj postavljanja zaštitne ograde na čelične stubove

Slika 238. Detalj radne platforme na čelične stubove

 24

Ima slučajeva kada se rad na montaži ne odvija sa elementima zaštite koji su dosad prikazani,
već sa posebnim radnim i zaštitnim skelama, nepokretnim ili pokretnim, formiranim sa strane
gradnje. Na slici je karakterističan primjer nepokretne skele. Bolje je i ekonomičnije takve
skele napraviti pokretnim, pogotovu ako je objekat dug i zahtjeva montiranje brojnih
elemenata.
Posebna rješenja zaštite na radu primjenjuju se pri montiranju objekata originalnih po
koncepcijama, jer praktično, svaki objekat zahtjeva drugačije rješenje montaže, a i zaštite na
radu. Evo nekih slučajeva koji zaslužuju pažnju.
Visoki montažni armirano-betonski oslonac mosta imao je devet elemenata montaže. Svaki
montažni dio je imao, po konkretnom rješenju, svoju radnu i zaštitnu skelu na nivou spajanja
montažnih elemenata. Po završenom poslu oko montiranja, demontaža zaštitnih skela se
obavlja lako na neki način. Izgled gotovog montiranog stuba prikazan je na slici.
Negdje se čini povoljnijom izrada zaštitne radne skele na montažnom elementu, tj. na
elementu koji se nosi i spušta, a ne na elementu koji je već montiran, u našem slučaju stub.
U ovom primjeru prikazane su dvije montažne korpe od čelika, montirane na krajevima
horizontalnog rešetkastog nosača. Kako se iz slike vidi, zaštitna radna platforma, u vidu
korpe posebnog oblika, pruža posebne mogućnosti za kretanje radnika i obavljanje montažnih
radova na visini.
U navedenom slučaju moguće je radnu platformu montirati na stubovima prije njihovog
postavljanja, pa naknadno dizalicom prenjeti radnike koji bi bili u zaštitnoj korpi dok se
montira horizontalni nosač.
Slika ilustruje montiranje okvira od rešetkastih elemenata. U ovom slučaju neophodni su
daljnji montažni radovi na pokrivanju prostora sa gornje strane i na zatvaranju, formiranju,
prostora sa strane.
Izrada cilindričnog rezervoara od montažnih elemenata je poseban slučaj, svojstven
originalnom rješenju kod montiranja elemenata od armiranog betona. Ovaj slučaj je tako
rješen da se na nižim elementima, koji su već montirani, formira zaštitna i radna platforma
odgovarajuće dužine i širine. Ovakva skela ima radne platforme na dva nivoa i služi za obav-
ljanje poslova na oba nivoa. Platforma je podešena radi ravnoteže i centričnosti na obje strane
zida, tj. spolja, što se vidi i iznutra.

Slika 239. Detalj radne platforme na stubu za montiranje gotovih koritastih ploča
 25

Slika 240. Detalj pričvršćivanja gotove radne platforme na stubu za montiranje gotovih
koritastih ploča

Slika 241. Osnova detalja pričvršćivanja gotove radne platforme na stubu za montiranje
gotovih koritastih ploča

Kada je gotova montaža gornjeg dijela skela se pomjera na novi red montiranih elemenata i
služi montaži slijedećih elemenata. Pomjeranje radne platforme se obavlja dizalicama.
 26

Slika 242. Detalja zaštitne ograde za montažu fasade

Slika 243. Detalja zaštitne ograde za montažu fasade

 27

Postavljanje montažnih stubova u temelje jednog četvoroetažnog objekta vrši se dizalicom. Za

takve montaže na nivou zemlje nisu potrebne zaštitne skele, ali je potrebno zaštititi radnika od
mogućih nezgoda. Naime, stubovi se svežu betoniranim temeljima, iako su učvršćeni
odgovarajućim čeličnim užadima, predstavljaju opasnost za radnike koji se kreću oko njih,
zbog mogućih oštećenja zatege koje stabilizuju postavljeni stub. Iz tog razloga takvi stubovi
treba da budu ograđeni sve dok ima potrebe za postojanjem zatega, odnosno sve dok beton
dovoljno očvrsne.
Sličan slučaj dizanja jednog rešetkastog montažnog stuba prikazan je na slici, ali ovdje se to
obavlja stubnom dizalicom. Postupak oko bezbjednosti na radu je istovjetan sa prethodno
opisanim.

Slika 244. Detalja montaže vosokog stuba

Još jedan primjer montaže teškog i dugačkog rešetkastog nosača, sa dvje dizalice. Zaštitna
radna platforma se nalazi na već montiranoj rešetki.

Slika 245. Detalja montaže rešetkastog nosača sa dvije dizalice

 28

Slika 246. Detalja montaže metalnog nosača sa dvije dizalice

Slika 247. Detalja montaže polukružne fasade

11.6.1 Rad u stepenišnom prostoru i stepenice za savladavanje visine

Stepenišni prostori, dok nisu sasvim završeni, predstavljaju nepodesan prostor za rad,
ukoliko se ne preduzmu posebne zaštitne mjere koje bi odgovarale konkretnim situacijama.
Takvi prostori su opasni čak i kad služe za saobraćaj.
Stepenišni prostori mogu biti izvedeni za montažne stepenice; odmah kod gradnje
samog objekta izvode podestne ploče, a za docnije se ostavlja montiranje stepenica. Takvi
prostori predstavljaju opasnost zbog mogućnosti pada radnika sa podestnih ploča, pa zbog
toga one treba da se ograde i spriječi prilaz. Zatvaranje prilaza takvim prostorima vrši se
stavljanje ograde na vratima, koja mora biti visoka bar 1,20 m ako je moguće i 2 m, koliko
iznosi visina vrata.
Ako su stepenice predviđene na kosoj masivnoj ploči, i takvi stepenišni prostori se
obavezno ograđuju čvrstom i stabilnom ogradom, i kose površine snabdjevaju talpom sa
letvama protiv klizanja. Preporučuje se način ograđivanja po slici.
Kod stepenišnih prostora gdje su podesti i stepenice izrađeni, mora se postaviti
 29

propisno čvrsta ograda.

Ukoliko postoji i prostor za dizalicu (lift) u sklopu stepenišnog prostora, onda ga je
potrebno blokirati, tj. sprečiti mu prilaz, ogradom od drveta ili metala, visine najmanje 120
cm.
Stepenišni prostor ne mora služiti za vezu etaža, iako mu je prvenstveno to namjena,
ne bar u toku izgradnje, jer se to može rješiti i na drugi način. Međutim, ako treba da se
izvode radovi i u tom prostoru, onda se na nivou nekog podesta, obično glavnih podesta na
nivou spratova, formira platforma od greda i patosnica koje odgovaraju dimenzijama otvora.
Tada je potrebno staviti ogradu prema prozorima ili otvorima kroz koje radnik može da
propadne.
Vrijedno je napomenuti da za radove u stepenišnom prostoru postoje gotove metalne
skele prilagođene uslovima radova u ovim prostorijama, posebnim dodacima na nekim
krakovima skele, ona se može osloniti i na stepenišni prostor .
Pomenute metalne skele sa radnom platformom, prilagođene radovima, u stepenišnim
prostorijama, imaju dovoljno dijagonala za bočna ukrućenja i posebne kosnike za veću visinu
takvih skela.

Slika 248. Detalj pokretne skele na stepenišnom prostoru

Slika 249. Detalj pokretne skele na stepenišnom prostoru

 30

Slika 250. Zaštitne ograde kod stepenica

Slika 251. Zaštitne ograde kod stepenica

 31

Slika 252. Osnova zaštitne ograde kod stepenica

Slika 253. Prikaz minimalnih visina kod stepenica i prostora za lift

Slika 254. Detalj montažnih stepenica i stepenica krana sa ogradom

 32

Slika 255. Detalj stepenica krana sa ogradom

Slika 256. Detalj montažnih stepenica sa ogradom

Slika 257. Detalj montažnih stepenica sa ogradom

 33

Slika 258. Detalj stepenica i konzolne radne platforme na stubu sa ogradom

Slika 259. Detalj montažnih stepenica sa ogradom

Slika 260. Detalj drvenih vertikalnih stepenica sa leđobranom

 34

Slika 261. Detalj montažnih stepenica za visoke konstrukcije

Slika 262. Detalj montažo-demontažnih metalnih stepenica

 35

11.6.2 Ostale mjere zaštite na gradilištu

Zaštita razvodnog ormana

Kada na gradilištu imamo potrebu za električnom energijom potrebno je izvršiti priključak na

elektroenergersku mrežu na glavni razvodni orman sa mjernim mjestom. Priključivanje
glavnog razvodnog ormana i mjernog mjesta treba povjeriti ovlaštenoj radnoj organizaciji ili
elektrodistribuciji. Obavezno treba izvršiti kontrolu da li je glavni razvodni orman uzemljen i
ako nije pod hitno je potrebno izvršiti uzemljenje.

Slika 263. Detalj razvodne table sa uzemljenjem

Zaštitna ograda oko gradilišta

Svako gradilište treba ograditi ogradom da se spriječi ulazak nezaposlenim licima na

gradilište i otuđivanje materijala i alata sa gradilišta. Na ulazu u gradilište obavezno treba
staviti tablu sa upozorenjem da se radi o gradilištu i da je pristup nezaposlenim licima
zabranjen. Da lica koja ne rade smiju ući na gradilište samo po odobrenju rukovodioca i uz
pratnju lica koje rukovodilac odredi.

Slika 264. Detalj ograde i table upozorenja

 36

Pokretne skele za mostove

Kod izgradnje ili sanacije mostova iznad rijeke ili visokih viadukata može se napraviti
pokretna skela koja se jednim krakom kreće po kolovoznoj konstrukciji a drgim krakom po
metalnoj konstrukciji koja je oslonjena na stubove mosta. Radna platforma se kreće po
metalnoj konstrukciji i kolovoznoj konstrukciji i ista mora imati zaštitnu ogradu.

Slika 265. Detalj konzolne pokretne skele

Kada se radovi na mostovima izvode konzolno tako što se kreće od oslonaca i ide ka sredini
mogu se napraviti montažno-demontažne stepenice oko oslonaca kojim se možemo penjati sa
terena na kolovoznu konstrukciju mosta i ići lijevo i desno prema radni mjestima. Montažne
skele moraju imati zaštitnu ogradu.

Slika 266. Detalj montažnih stepenica, krana i konzolne skele

 37

17.4. Prihvatne skele

Zadatak prihvatnih skela je da ukoliko dođe do gubljenja ravnoteže radnika i eventualnog

pada zadrže radnika na skeli kod eventualnog pada i da se pad ublaži kako se radnik ne bi
ozlijedio. Takve se skele grade u slučajevima kad zaštitu radnika na poslu nije moguće
sprovesti drugim sredstvima ili metodama ili je njeno sprovođenje skuplje.
Radnik svoje obaveze na radu obavlja često u pokretu. Brzina kretanja radnika na poslu je
do 3 m u sekundi, pa se na osnovu ispitivanja došlo do zaključka da radnik koji se kreće
većom brzinom pada dalje od vertikale mjesta gdje je izgubio ravnotežu u odnosu na
radnika koji se kreće manjom brzinom.
Na osnovu ispitivanja je urađen je dijagram pada radnika za brzinu 2m/s i 3m/s koji je
prikazan na slici.

Slika 267. Dijagram pada radnika kada se kreće brzinom 2m/s i 3m/s

Iz dijagrama se vidi da prilikom slobodnog pada radnika koji se prethodno kretao

brzinom od 2 m ima blažu parabolu padanja od radnika koji se kretao većom brzinom od 3
m. Iz dijagrama se vidi da udaljenost padanja radnika zavisi od brzine kretanja radnika i
dubine padanja. Kod pada na dubinu od l m od radne površine objekta radnik pada na
udaljenosti od blizu 1,6 m, kod dubine od 2 m udaljenost je već 2 m. Ako radnik pada na
dubine od 6 m udaljenosti pada je oko 3 m od ivice gdje je izgubljena ravnoteža, kod brzine
kretanja radnika od 2 m/sek.
Ako se radnik kreće većom brzinom, (naprimjer 3 m/sek.), udaljenost pada radnika je
veća. Radnik koji se kreće brzinom od 3m/sek i pada na dubinu od 6 m udaljenost pada je
oko 4 m od vertikale mjesta izgubljene ravnoteže.
Na osnovu prethodno navedenih podataka se određuje širina prihvatnih skela na osnovu
udaljenosti prihvatne skele od radne površine i brzine kretanja radnika da bi radnik u padu sa
sigurnošću pao na prihvatnu skelu, a ne pored skele.
 38

Ima varijanta da je moguće izgraditi zaštitnu skelu van radnog prostora kao prihvatnu, pa
ćemo takav slučaj koristiti gdje god je to moguće iz razloga što su prihvatne skele na nivou
radne površine najekonomičnije u pogledu širine prihvatne skele a time i utroška materijala i
radne snage, jer radnik prilikom gubljenja ravnoteže pada u nivou radne ravni. Prihvatne skele
u ravni radne površine se obično prepuštaju van zidne ravni za l m. Na prihvatnim skelama
kao i na radnim skelama obavezno je potrebno uraditi zaštitnu ogradu visine najmanje 1m
koja može biti kosa ili vertikalna.
Zaštitna ograda vertikalna ili kosa se dimenzionira da može prihvatiti radnika koji pada i
sprijećiti da isti padne van zaštitne skele.
Ukoliko uslovi dozvoljavaju razmak prepuštenih konzolnih greda ne treba da bude veći od l
m. Ukoliko je razmak konzolnih nosača 1m odgovora drvena greda za konzolu pravougaonog
presjeka 14/14 cm, ili čelični duplo T nosač 8.
Ukoliko imamo visine radnih platformi do 5 m prihvatne skele nisu obavezne, ali kod
većih visina od 5m takve skele su obavezne ako zaštitu radnika nismo na drugačiji način
riješili.
Prihvatne skele se mogu postaviti niže od radne površine, ali razlika u visini između
radne površine i prihvatne skele ne bi trebala biti veća od 4 m iz ekonomskih razloga. Lakše
je izraditi prihvatnu skelu na nižoj etaži jer ista neće smetati daljim radovima na objektu kao
isturene skele na nivou.
Na osnovu parabole padanja iz dijagrama i oćekivane brzine kretanja radnika se može
odrediti horizontalna udaljenost pada i širina zaštitne platforme u zavisnosti od položaja
platformre u odnosu na kotu oćekivamog pada. Radnici u građevinarstvu se u većini
slučajeva i sporije kreću od 2m/sek., pa je propisana minimalna širina prihvatnih skela, i to:
• za prihvatne površine do 2 m ispod radne ravni minimalna širina prihvatne skele je l
m;
• za prihvatne površine od 2 do 3 m ispod radne površine minimalna širina prihvatne
skele je 1,30 m, i
• za prihvatne površine od 3 do 4 m ispod radne površine minimalna širina prihvatne
skele je 1,80 m.

Slika 268. Detalj prihvatne skele u ravni ploče

 39

Slika 269. Detalj prihvatne skele

Slika 270. Detalj prihvatne skele

Slika 271. Detalj prihvatne skele

 40

Slika 272. Detalj prihvatne skele

Slika 273. Detalj prihvatne skele kod montažne gradnje

 41

17.5. RAD NA KOSIM KROVOVIMA

Rad na kosim krovovima predstavlja opasnost po radnika koji po njima treba da

kreće, zbog strmih ravnih krovova po kojim se kreću radnici zbog rada na krovu ili zbog
prolaska preko strmih ravnih krovova na druga ravna mjesta.
U arhitekturi i građevinarstvu se pod kosim krovovima smatraju krovovi koji imaju
nagib veći od 20°, sa aspekta zaštite na pod kosim krovovima se mogu smatrati i krovovi sa
blažim nagibima od 20° ako je pokrivač klizav i može doći do pada radnika.
Krovovi mogu imati veoma strm nagib u odnosu na horizontalu pa čak i strmiji od
60°. Strmi krovovi su veoma opasni za kretanje radnika po njima pa je za rad na takvim
krovovima potrebo rasporediti zdrave i obučene radnike za rad na visinama. Radnicima treba
skrenuti pažnju na opasnost rada na kosim krovovima i da su obavezni biti oprezni i koristiti
predviđenu HTZ opremu. Posebno treba obratiti pažnju na obuću radnika koja mora imati
đonove koji se ne kližu kao što su gumene cipele, i navlake od filca ili tekstila. Blaži nagibi
krovova predstavljaju manju opasnost nego kod većih nagiba, ali je potrebno ipak preduzeti
odgovarajuće mjere da ne dođe do povreda na radu. Da ne bi došlo do povreda ili smrtnih
slučajeva kod radova na krovnim površinama potrebno je bezuslovno obezbjediti radnike od
eventuanlog pada.
Razlog stalne brige o uslovima rada na kosim krovovima je što su krovovi na
visinama (nekada većim a nekad manjim), ali uvjek postoji opasnost od pada sa visokih
krovnih ravni. Predostrožnosti nije suviše ni kada su krovne površine skoro horizontalne
(zbog veće visine na kojoj se radi).
Čest način zaštite radnika na kosim krovovima je postavljanje prihvatnih skela u
nivou strehe. Prihvatna skela se treba konstruisati tako da iste mogu prihvatiti radnika u
slučaju gubljenja ravnoteže i pokušaja pada, tj. da sa sigurnošću zadrži radnika da ne padne
mimo prihvatne skele.
Prihvatne skele se mogu izvoditi od drveta ili čelika i iste se mogu konstruisati od
zemlje da se oslone na teren ili na vrhu zgrade kod strehe kada se oslonjaju na objekat ako
za to postoje uslovi.
Vrlo bitno je da su prihvatne skele stabilne, da imaju dovoljnu visinu, i da su na
donjem dijelu obložene daskama ili talpama odgovarajuće debljine koje zavise od razmaka
oslonca skela.
Položaj prihvatnih skela može biti na najnižem nivou kose krovne ravni, odmah uz
kosu krovnu ravan, ili nešto niže od nivoa kose ravni.
Kada imamo prihvatne skele u ravni završetka kose krovne ravni, visina istih mora
biti najmanje 100 cm iznad krovne ravni. Pod skele i dio sa strane treba oivičiti daskama ili
talpama do visine najmanje 45 cm od poda prihvatne skele, a gornja prečka ograde mora biti
na visini od 100 cm od poda. Poželjno je da se prazan prostor ne bude veći od 40cm.
Ukoliko imamo slučaj da je zaštitna platforma niže od najniže tačke kose krovne
ravni, treba voditi računa o udaljenosti vertikalne ograde i o njenoj visini da ista bude iznad
linije klizanja radnika sa krova kako bi ista mogla zadržati radnika u slučaju pada.
Horizontalni pod od patosnica treba praviti od dasaka debljine koja se proračunava na osnovu
razmaka konstrukcije na koju se patosnice oslanjaju i predpostavljenog opterećenja u slučaju
pada.
 42

Slika 274. Detalj zaštitne skele na kosom krovu

Slika 275. Detalj zaštitne skele na kosom krovu

Kada imamo prihvatnu skelu blizu krovne ravni potrebno je da vertikalna ograda bude
udaljena najmanje 65 cm od krajnje tačke kosine krova, a ogradu treba napraviti dovoljno
visoku da od linije klizne ravni bude visina najmanje 1m. Visina ograde se računa od
 43

presječne tačke produžene krovne ravni sa vertikalom ograde. Od dna ograde do visine 45cm
je potrebno ogradu opšiti daskom. Prihvatne skele za rad na krovovima se oslanjaju na
zemlju ili na objekat, a u većini izrađuju još od zemlje ili kao nastavak fasadne skele.

Slika 276. Detalj zaštitne skele na kosom krovu

Slika 277. Detalj zaštitne skele na kosom krovu

Pored obezbjeđenja radnika na krovnim površinama sa prihvatnim skelama imamo i

druge varijante kao što je izbor obuće koja se ne kliže i vezivanjem radnika sigurnosnim
užetom. Kod vezivanja radnika užetom na kosim krovovima je potrebno da radnik ima
zaštitni pojas odgovarajućeg kvaliteta na koji će biti vezano uže. Uže kojima se veže radnik
za pojas mora biti ispravno, neoštećeno, i odgovarajućeg prečnika koji može da podnese
opterećenje od radnika prilikom pada da ga zadrži na krovu. Užadi mogu biti od organskih ili
neorganskih materija.
 44

Uže na drugom kraju mora biti vezano za čvrst oslonac od sigurnosti oslonca zavisi i
sigurnost radnika. Ako se vrši vezivanje u tavanskom prostoru onda se isto vrši za krovnu
konstrukciju koja mora biti dovoljno čvrsta da može preuzeti opterećenje od pada radnika i
isto se do krova može provuči kroz otvor za izlazak sa tavana na krov.
Pored krovne konstrukcije mogu poslužiti i dimnjaci za vezivanje sigurnosnih užeta
za obezbjeđenje radnika na krovu. Ukoliko se veže uže za dimnjake potrebno je prije
vezivanja užeta izvršiti kontrolu stabilnosti dimnjaka i užadi vezati samo za stabilne dimnjake
koji nisu oštećeni. Potrebno je odrediti dužinu užeta da radniku može bez opasnosti da dohvati
svaki dio krova na kojem je potrebno da izvodi radove.

Slika 278. Detalj vezivanja radnika sa užetom kod rada na kosom krovu

Slika 279. Detalj vezivanja radnika sa užetom kod rada na kosom krovu

Često sa jednim užetom radnik ne može dohvatiti svaki dio krova pa je potrebno
izvršiti vezu sa dva užeta. Imamo osnovno i priključno uže. Osnovno uže se vezuje za dvije
čvrste tačke dok se priključno uže vezuje za osnovno uže. Vezno uže se odabira tolike dužine
kako bi priključno uže bilo maksimalne dužine od l m. Vezno i priključno uže je potrebno
 45

međusobno vezati zglobnom vezom koja je najčešće u obliku halke, tako da se prilikom rada
ne zapetljava i da se priključno uže može pomjerati po veznom užetu. Priključno uže treba
po mogućnosti obezbjediti odgovarajućim amortizerom za ublažavanje udara od istezanja
užeta kod slučajnog pada.

Slika 280. Detalj vezivanja radnika sa dva užeta kod rada na kosom krovu

Slika 281. Detalj vezivanja radnika sa užetom kod rada na kosom krovu
 46

Slika 282. Detalj uticaja vjetra kod rada na kosom krovu

Ako se na krovu radnik kreče sa kabastim materijalom koji ima veliku površinu, a
malu težunu kao što je: salonit, daske, naborani ili ravni limovi, naborane ili talasaste ploče od
plastičnih masa i slično postoji opasnost da manji intenzitet vjetra stvori veći pritisak na
materijal, a time i na radnika usljed čega radnik može izgubiti kontrolu i eventualno pasti sa
krova. Da be se zaštitili radnici od pada sa krova potrebno je prilikom duvanja vjetra odmah
obustaviti radove na krovu, a pogotovo prenos kabastog materijala.

Često imamo potrebu da saniramo staklene kupole ili plohe na krovu. Znamo da je
staklo osjetljivo na pritisak pa se radnici nesmiju oslanjali na stakene plohe. Kod izrade skele
treba voditi računa da se dobro učvrste oslonci i da se radna površina izvede ravna kako
radnici, materijal i alat ne bi klizili.

Slika 283. Detalj premoštavanja staklenih površina kod rada na kosom krovu
 47

Ako imamo potrebu da vršimo sanaciju na starim krovovima od salonita, valovitih prozračnih
ploča, staklenih ploha ili od armiranog stakla ili drugih materijala koji su osjetljivi na
kretanje radnika po njima to jeste koncentrisani teret potrebno je po istim hodati na mjestu
letava ili postaviti staze za hodanje od fosne ili daske preko krova. Prilikom postavljanja
površina od dasaka u horizontalnom položaju potrebno je po mogućnosti postavljati preko
letvi, a ukoliko se postavljaju vertikalno one se postavljaju preko više letvi tako da su stabilne.

Slika 284. Detalj kretanja radnika po salonitu

Slika 285. Detalj kretanja radnika po salonitu

 48

18.TRANSPORT MATERIJALA NA GRADILIŠTU

Na gradilištima se izvode građevine, kojih ima mnogo vrsta, pa bi se mogle podjeliti

po različitim kriterijima. Mada nam ta podjela građevina po vrstama nije cilj, ipak ćemo neke
navesti, da bi se vidjela njihova raznolikost. Jednu vrstu čine objekti visokogradnje, u koju se
ubrajaju sve vrste arhitektonskih objekata kao što su: stambeni, društveni, industrijski i
privredni. U građevine koje nose naziv niskogradnja spadaju: putevi, mostovi, tuneli,
električni stubovi, bazeni, i mnoge druge građevine. Na svim tim gradilištima materijal se
transportuje na neki od poznatih načina, u zavisnosti od njegove vrste i veličine. Katkada su to
elementi za gradnju raznih veličina, od najmanjih do najvećih, pa se transportna sredstva
prilagođavaju veličini i karakteru elemenata.
Dovoženje materijala na gradilište, kao i elemenata za gradnju, vrši se uobičajenim ili
specijalnim vozilima, koja se ovde neće sva tretirati, već samo transportna sredstva koja se
koriste u visokogradnji.
Prema tome, biće riječi o transportnim sredstvima koja služe za prevoženje materijala i
elemenata na samom gradilištu po horizontali i visini, sa posebnim osvrtom na visokogradnju.
Transportovanje materijala na gradilištu može biti ručno, sa slabim efektom, ili
mehaničko, gdje efekat rada može biti različit, ali daleko veći nego kod ručnog.
Budući da je organizacijom gradilišta skladištenje materijala i elemenata izvršeno na
najpogodnijim mjestima, kako bi se izbjegao ponovni veći transport na samom gradilištu,
prevoženje materijala i elemenata za gradnju vrši se po horizontali do mašina za spremanje
materijala, a zatim do mjesta ugrađivanja.
Ručni transport na daljinu i visinu još se zadržao kod građevinskih preduzeća manjeg
kapaciteta. Veća građevinska preduzeća koriste u tu svrhu mehanizaciju, u većem ili manjem
obimu. Prema tome, savremeno građenje zahtjeva upotrebu mehanizacije.
Najviše korišćene transportne mašine u visokogradnji su pokretne dizalice, kojima se
lako i efikasno prenosi teret na daljinu i na visinu. Tu spadaju sljedeće pokretne dizalice:
• toranjske dizalice;
• automobilske dizalice;
• dizalice na gusjenicama; i
• portalne dizalice.

Nepokretne dizalice su, takođe zastupljene i najčešće se koriste:

• koturače;
• čekrk (FLAŠENCUG);
• vitlo;
• konzolne dizalice; i
• stubne dizalice (DERIK-KRAN).

Najzad, treba pomenuti da se u visokogradnji, u posebnim slučajevima (velike visine,

teški tereti, nepristupačnost gradilišta) koriste i helikopteri,
U svim navedenim slučajevima postoji opasnost po radnike ako nisu detaljno upoznati
sa radom pojedinih transportnih sredstava. Iz tog će razloga pri tretiranju svakog od
navedenih sredstava za transport biti ukazano na mogućnost povreda radnika, kako bi se one
blagovremeno spriječile.
 49

18.1. OSNOVNA SREDSTVA ZA TRANSPORT NA GRADILIŠTU

18.1.1. Portalne (mosne) dizalice

Pojavu pojma portalnih (mosnih) dizalica pronalazimo kao odgovor na probleme unutarnjeg
transporta u industrijskim halama, kao i potrebe za što praktičnijim i ekonomičnijim
rješenjem. Namjena portalnih (mosnih) dizalica je prvenstveno podizanje i spuštanje, kao i
uzdužni i bočni transport tereta koji se nalazi u zoni koju obuhvata dizalica. Kada govorimo o
fabrikama za proizvodnju prefabrikovanih elemenata, portalne (mosne) dizalice se pojavljuje
u različitim pogonima ovih fabrika.
Portalne (mosne) dizalice po načinu oslanjanja se mogu podijeliti na:
• portalne (mosne) dizalice oslonjene na grede, i
• portalne (mosne) dizalice oslonjene na temelje.

18.1.2. Portalne (mosne) dizalice oslonjene na grede

Konstrukcija portalnih (mosnih) dizalica koje se oslanjaju na grede sastoji se od: nosivog
dijela, mobilnog dijela i pogona. Nosivi dio se sastoji od čeličnog nosača koji se naziva
„most“ čiji raspon zavisi od raspona hale u kojoj se nalazi, a može se kretati od 10-30 m.
Sastavni dijelovi mosne dizalice su i vozno postolje i kranska pruga koja se montira na grede
oslonjene na kratke konzole stubova hale. Mobilni dio pogona čine točkovi sa sopstvenim
pogonom i mačka sa kukom ili hvataljkom za teret.
Kabina rukovaoca može također biti smještena na mjestu mačke tako da od toga zavisi da li je
upravljanje sa zemlje ili iz vazduha. Nosivost portalnih (mosnih) dizalica se kreće od 20-300
kN. Na slici 287i 288 prikazani su osnovni dijelovi portalne (mosne ) dizalice i njena
primjena.

Slika 1. Mosne dizalice na dva oslonca

 50

Slika 2. Dijelovi portalne mosne dizalice sa komandnom tablom sa terena_adaptirano

prema (N.C. Department of Labor Occupational Safety and Health Division, 2010)

Slika 3. Dijelovi portalne mosne dizalice sa komandnom tablom u kabini_adaptirano

prema (N.C. Department of Labor Occupational Safety and Health Division, 2010)

18.1.3 Portalna (mosna) dizalica oslonjena na temelje

Portalna (mosna) dizalica oslonjena na temelje se javlja da bi se odgovorilo na potrebe

pretovara i manipulacije različitih vrsta proizvoda u proizvodnim pogonima, terminalima i
industrijskim skladištima. Namjene portalnih dizalica su prvenstveno podizanje i spuštanje
tereta, kao i uzdužni i bočni transport tereta koji se nalazi u zoni svoga dohvata. Pronalazimo
različite vrste konstrukcija portalnih (mosnih) kranova oslonjenih na temelje kao što je
prikazano na slikama. Konstrukcija portalne (mosne) dizalice oslonjene na temelje zavisi
 51

prvenstveno od vrste tereta, kao i prostora na kojem je smještena (da li je riječ o vanjskom ili
unutrašnjem prostoru). Kada govorimo o fabrikama za proizvodnju prefabrikovanih
elemenata portalne dizalice pronalazimo u fabrikama, ali i vanjskim skladišnim prostorima.

Konstrukcija portalne dizalice sastoji se od više dijelova: nosivog dijela, mobil-nog dijela i
pogona. Jedno od mogućih rješenja nosivog dijela dizalice može da se sastoji od ramovske
konstrukcije koja se na točkovima kreće po šinama. Raspon okvira ima dimenzije od 12-30 m,
a dužina kolosijeka po kojem se kreće teret može biti i do 100 m. U mobilne dijelove pored
točkova sa elektro-pogonom ubrajamo i tzv. mačku koja se kreće po šinama rigle okvira.
Različiti elektropogoni upravljaju operacijama kretanja rama, kretanja mačke i
dizanja/spuštanja tereta. Nosivost ovakvog krana zavisi od nosivosti krana, nosivosti
konstrukcije i nosivosti šina i temelja.

Slika 4. Portalna dizalica sa konstrukcijom od metalnih profila_ izvor: autor

fotografiju snimio u proizvodnom pogonu preduzeća“Širbegović“ Gračanica

Slika 5. Portalna (mosna ) dizalica oslonjena na temelj sa

rešetkastom konstrukcijom
 52

Slika 6. Portalna (mosna) dizalica oslonjena na temelj sa

rešetkastom konstrukcijom

Slika 7. Kombinacija portalne (mosne) dizalice, dijelom oslonjena na

gredu, a dijelom oslonjena na temelj

18.2. Toranjska dizalica

Pojavu toranjskih dizalica (krana) pronalazimo kao odgovor na potrebe vertikalnog transporta
kod gradnje objekata visokogradnje ili objekata niskogradnje sa velikim visinama. Prve
toranjske dizalice kroz historiju pojavljuju se prilikom gradnji nekih historijskih građevina
kada su se formirali drveni tornjevi na kojima se nalazila koturača. Toranjske dizalice
predstavljaju univerzalno sredstvo unutrašnjeg transporta na gradilištu.
Osnovni elementi konstrukcije toranjskog krana su:

• postolje - omogućava prenos težine krana i tereta koji se prenosi na tlo,

• toranj - svojom visinom omogućava vertikalni transport materijala,

• strijela krana (ruka) - omogućava horizontalni transport materijala,

• balast ili kontrateg svojom težinom pravi ravnotežu sa teretom koji se prenosi
kranom.
 53

Slika 8. Prikaz dijelova toranjske dizalice fiksirane za tlo

a) Toranjska dizalica koja se kreće po kolosijeku sastoji se od: nosivog dijela: postolje +
rešetkasta konstrukcija tornja + strijela (ruka) koja nosi mačku + krak koji nosi kontra
teret/balast mobilni dio: točkovi na postolju, kolica sa kukom (mačka) pogon, transmisija:
elektromotori (3 kom) + mehanički radni organ: mačka sa kukom.

b) Toranjska dizalica sa fiksnim osloncem: ima sve dijelove iste, osim što je toranj
ubetoniran - ukliješten u temelj, ili se konstrukcija oslanja na izgrađeni dio objekta (tzv.
kletter-kran = kran koji se penje).
Primjena toranjskih dizalica daje najekonomičnije rezultate tek kod masa većih od 1.000 m3.
Montaža i demontaža dizalice su složeni monterski zadaci i moraju se sprovoditi tačno za
svaki tip po uputstvima proizvođača.

Slika 9. Toranjski kran sa rešetkastom strijelom

 54

Prema pokretljivosti (translacija) tornja, dizalice možemo podijeliti u dvije velike

grupe:
• Toranjske dizalice sa pokretnim tornjem;
• Toranjske dizalice sa nepokretnim tornjem.

Toranjske dizalice sa pokretnim tornjem mogu biti:

• na šinama,
• na gusjenicama,
• na pneumaticima, i
• mobilne (brzomontažne dizalice).

Toranjske dizalice sa nepokretnim tornjem mogu podijeliti:

• dizalice sa tornjem van objekta, obično uz objekat, sa mogućnošću
pričvršćivanja za njega, i
• dizalice u objektu sa mogućnošću penjanja (rasta, puzanja) zajedno sa rastom objekta.

Prema konstrukciji strijele, toranjske dizalice se mogu podijeliti:

• dizalice sa horizontalnom strijelom,
• dizalice sa kosom strijelom,
• dizalice sa lomljivom strijelom, i
• dizalice sa univerzalnom strijelom.

Prema načinu produženja tornja, toranjske dizalice se mogu podijeliti:

• sa produženjem tornja teleskopiranjem,
• sa produženjem tornja ubacivanjem sekcija raznih presjeka, ali
uglavnom L oblika ili kutijastog oblika, i
• sa povećanjem visine tornja penjanjem po objektu („Kletter - dizalice čija visina „raste
- zajedno sa rastom objekta).

Prema načinu okretanja dizalice, toranjske dizalice se mogu podijeliti:

• sa okretnim tornjem dolje, i
• sa neokretnim tornjem.

Prema načinu oslanjanja na tlo, toranjske dizalice se mogu podijeliti:

• dizalice na kolosijeku,
• dizalice bez kolosijeka: - pneumatski način oslanjanja,
• gusjenični način oslanjanja,
• fiksne dizalice: - na betonskim temeljima,
• na montažnim betonskim temeljima (CITY-kran), i
• drugi načini. (Grupa autora, 2010)
Govoriti o nosivosti toranjske dizalice ima smisla samo uz podatak o udaljenju tereta od
tornja. Kapacitet nosivosti toranjske dizalice treba promatrati dvojako: a) kao mogući
momenat od tereta koji kran može da prihvati, a da pritom bude stabilan u svim fazama i u
propisanim okolnostima rada (vjetar), i
b) kao moguću najveću silu koju kran može da prihvati svojim uređajima (kuke, mačke, užad,
mjenjači, kočnice). Iz ovih razloga podaci za dizalice se daju dvojako:
• Koliki najveći teret na najvećem kraku mogu da podignu?
 55

• Koliki apsolutno najveći teret mogu da podignu i do koje horizontalne i

vertikalne udaljenosti od osovine tornja mogu da dohvate? (Grupa autora, 2010)

Podjela dizalica na male, srednje i velike često je subjektivna i podložna promjenama i ista je
prikazana na slici 295.

Slika 10. Podjela dizalica na male, srednje i velike

Dizalice velike nosivosti koriste se za velike objekte, kako u visokogradnji, tako i za
inženjerske objekte, za montažu panelnih sistema sa težim elementima, kao i montažu
opreme. Prilikom odabira dizalice bitno je odabrati i korisnu visinu, koja je naznačena na slici
296.

Slika 11. Potrebna visina toranjske dizalice u zavisnosti od visine na koju

teret treba da dostavi_ adaptirano prema (Trivunić, 2000)

Korisna visina dizalice je visina mjerena po sajli od najveće visine prepreke koju treba
savladati do kote dna ruke krana.

Nosivost dizalica firme „LIEBERR“ za razne dohvate prema proizvodnom programu data je
na slici 297. Na slici je naznačen i potreban prostor za transport elemenata dizalice odnosno
krana. Iz slike se vidi da nosivost dizalice zavisi od konstrukcije dizalice, udaljenosti tereta od
dizalice i udaljenosti tereta od oslonca dizalice.
 56

Slika 12. Prikaz nosivosti dizalice u zavisnosti od udaljenosti tereta od

osovine_izvor: http://www.liebherr.com/en/deu/products/mobile-and-crawler-
10.4 Samohodne dizalice (autodizalice)
cranes/mobile-and-crawler-cranes.html_zadnja posjeta: 03.01.2014

18.3. Mjere stabilnosti kod postavljanja toranjskih dizalica

Radi bezbjednosti pri radu dizalicom mora se voditi računa o svim elementima koji su
od uticaja za njenu stabilnost.
Udaljenost dizalice od objekta gradnje ne treba da je mnogo velika, upravo, da
odgovara dometu konzole, kako bi se doseglo svako mjesto na objektu. Međutim, postavljanje
šina suviše blizu objekta može izazvati katastrofu ako se ne vodi računa o izvjesnim
elementima.
Prije svega, neophodno je ostaviti slobodan prostor između dizalice i objekta gradnje.
Ovaj slobodan prostor treba da bude svuda oko dizalice, ne samo prema objektu, kako je
šrafirano na slici.
 57

Slika 298. Detalj šina za toranjsku dizalicu i položaj šina u odnosu na susjedni objekat

Pragovi imaju zadatak da obezbjede manji pritisak na zemljište što se postiže manjim
razmakom pragova.
Smatra se da je za većinu tipova dizalica zadovoljavajuća dimenzija drvenog praga
30/15 cm, a dužina 350 cm. Razmak pragova ne bi trebalo da bude veći od 50 cm, mjereno
osovinski.
Pragovi mogu biti i armirano-betonski, odnosno čelični.
Ispod šina treba da je što čvršće tlo; ako je tlo od humusa, umjesto njega se stavlja,
kao podloga, šljunak sa pjeskom.
Prag kolosjeka treba da je bar 40 do 50 cm izvan šina. Pragovi treba da su načinjeni od
zdrave građe listopadnog drveta kako je to prikazano na slici.
Način ugrađivanja šina je veoma važan; za vezivanje šina za prag treba koristiti
posebne stege kako je to prikazano na slici.

Slika 299. Detalj postavljanja šina za toranjsku dizalicu na drvene pragove

Slika 300. Detalj pričvršćivanja šina za toranjsku dizalicu za drvene pragove

 58

Spajanje šina takođe mora biti propisno, prema odgovarajućim uputstvima proizvođača;
pravilno vezivanje prikazano je na slici

Slika 301. Detalj nastavljanja šina za toranjsku dizalicu i odmicanja od susjednih objekata

Krajevi šina obavezno treba da imaju odbojnike, kako dizalica ne bi spala sa šina
kako je to prikazano na slici.

Slika 302. Detalj odbojnika na šinama za toranjsku dizalicu

Ako postoji iskop zbog uzemljenih djelova zgrade onda treba da se vodi računa o
udaljenosti šine po horizontali, računajući od donje tačke iskopa. Ovo se zahtjeva zbog
mogućnosti odronjavanja zemljišta. Prema tome, udaljenje šina od donje ivice iskopa biće u
zavisnosti od dubine iskopa i od kvaliteta tla.
Meko tlo, tj. koherentno, više vlažno ili peščano, zahtjeva udaljenje po uglu od 30°,
odnosno najmanje za dvostruku visinu iskopa.
Tvrdo čvrsto tlo, suva koherentna zemljišta i krupan šljunak i drobina, dozvoljavaju
manje udaljenje, upravo pod uglom od 45°, odnosno bar za dubinu ukopovanja (slika).

Slika 303. Detalj odmicanja šinama za toranjsku dizalicu od iskopa

 59

Slika 304. Detalj odmicanja šinama za toranjsku dizalicu od iskopa

Ako je iz bilo kog razloga, potrebno da šine budu bliže objektu, (recimo zbog velike
širine objekta, ili zbog kratkog dometa konzole), onda iskop treba obezbjediti
podgrađivanjem. Podgrađivanje će se izvesti kako je već prikazano u slici koja sledi. Razmak,
vertikalnih stubova ne treba da bude veći od 1,5 m a dimenzija građe ista ili veća od prikazane
na slici.

Slika 305. Detalj obezbjeđenja pruge za toranjsku dizalicu sa podgrađivanjem

Električne vodove treba izbjegavati zbog opasnosti udara struje. To se čini dovoljnim
udaljenjem dizalica. Najisturenija tačka konzole treba da je udaljena od električnog voda za
određenu minimalnu dužinu.
Prema francuskim podacima, ta udaljenost treba da je najmanje 3 m za napone manje
od 57.000 V, a najmanje 5 m za napone iznad pomenute voltaže.
Njemački podaci su drugačiji i evo ih:
Stabilnost toranjskih dizalica je sračunata na određenu nosivost u skladu sa visinom i
dužinom konzolnog kraka. Korisna težina dizalice se ne smije ni u kom slučaju prekoračiti,
jer postoji opasnost od preturanja. Iz tih je razloga neophodno vidno obilježiti max. nosivost
dizalice, radi upozorenja.
Rukovanje dizalicom je dozvoljeno samo stručnjacima koji su savladali vještinu
upravljanja dizalicom. Takvo lice treba da bude verzirano u procjeni težine tereta koji se
dizalicom treba da prenese. To treba da zna i signalista, tj. lice koje zakačuje i skida teret sa
kuke.
Rad dizalicom zahtjeva osnovno znanje iz statike. Ovde je naročito potrebno znati da
se momenat prevrtanja povećava zakošavanjem užeta prema spoljnoj strani, gledano od
tornja. Na slici prikazano je kako vjetar utiče da se elemenat na kuki zakosi, tj. da uže zauzme
kos položaj; zbog zakošenja, momenat prevrtanja je veći nego kad teret visi vertikalno. Ovo
povećanje je za momenat od horizontalne sile, koju je u ovom slučaju proizveo vjetar.
 60

18.4 Samohodne dizalice (autodizalice)

Pojavu autodizalica predsta- vlja odgovor

na veliku potrebu za mobilnošću ali i
pokretljivošću sredstava za dizanje i
prijenos tereta. Moderne autodizalice imaju
dohvat u visinu 150 m, a nosivost raste i
preko 500 t. Namjena dizalica je dizanje
težih/teških građevinskih (montažnih)
elemenata i konstrukcija.

Slika 306 Prikaz autodizalice_izvor:

http://www.liebherr.com/en/deu/about-liebherr/history/1971-
1980.html_zadnja posjta:09.08.2014.
Kada se govori o konstrukciji autodizalica, može se reći da postoje sljedeći dijelovi:
• nosivi dio: šasija kamiona sa hidrauličkim stabilizatorima,
• mobilni dio: obrtna platforma sa kabinom rukovaoca, pogonskim motorom,
hidrauličnim sistemom, teleskopskom strijelom, vitlom sa užetom i kukom,
• pogon, transmisija: dizel-motor, hidraulička + mehanička,
• radni organ: vitlo sa kukom.

Sve dizalice prema vrsti strijele možemo svrstati u dvije grupe:

• dizalice sa rešetkastom strijelom,
• dizalice sa kutijastom - teleskopskom strijelom.

Slika 307. Autodizalica sa teleskopskom strijelom (lijevo) i autodizalica sa rešetkastom

strijelom (desno)

Slika 308. Komercijalni

kamion sa dizalicom sa
teleskopskom strijelom
 61

Slika 309. detalj dizalice sprmne za pokret i dizalice u fazi montaže

Slika 310. Nosivost autodizalice u zavisnosti od udaljenosti tereta od osovine

dizalice i visine dizanja _izvor:
http://peikkoconnections.blogspot.com/2013/03/precast-lifting-systems-safety-
counts.html_zadnja posjeta: 02.01.2014.
 62

Na obje vrste strijela samohodnih dizalica moguće je montirati dodatak- nastavak strijele
("gusku") za veće dohvate pri montaži lakših elemenata. "Guska" je većinom rešetkasta i
montira se na vrh strijele pod uglom u odnosu na osu strijele (0° do 20°). Nosivost "guske" je
konstantna bez obzira na nagib strijele dizalice. .
18.5. Dinamika postavljanja autodizalice

Prije postavljanja autodizalice na prostor predviđen za montažu bitno je prije svega

obezbijediti čvrst oslonac dizalici, zatim poznavati osnovne karakteristike dizalice, kao i
voditi računa o poznavanju težine tereta koji će se dizati za vrijeme operacija sa dizalicom i
dohvat do koga taj teret treba dohvatiti. Kako bi se postigla bezbijedna montaža svi oslonci na
tlo moraju biti prošireni, a svi kotači odignuti od tla, kao što je prikazano na slici 278.
Proširenje oslonaca se vrši iz razloga da se opterećenje prenese na što veću površinu kako bi
se naponi na kontaktu dizalica-tlo sveli na što manju mjeru. Smanjenjem napona u tlu
smanjuje se i slijeganje, a time povećava stabilnost dizalice i tereta.

Razlika u visini između bilo koja dva oslonačka nosača moraju biti manja od 300 mm, a tlo
ispod svakog podmetača treba izravnati kako bi se izbjegao rizik da dizalica sklizne preko
oslonačkog ležišta (podloge).
Prilikom rada, oslonačka ležišta moraju se često provjeravati. Ako postoji neki problem u vezi
sa stabilnošću oslonačkih ležišta (podloga), rad treba odmah prekinuti i omogućiti korekcije
koje se moraju hitno napraviti kako ne bi došlo do ozljeda za vrijeme procesa gradnje.

Slika 311. Položaj autodizalice u fazi montaže

 63

Slika 312. Pravilan i nepravilan položaj dizalice u fazi montaže_izvor:

(British Precast and Precast Flooring Federation, 2013)

Razni materijali se mogu koristiti kao podloga za ravnomjerni prenos mase od mobilne
dizalice i tereta na podlogu da se smanje naponi u tlu, a time i slijeganje tla ispod oslonaca.
Na slici 281 prikazana je podloga od drvene građe pravougaonog poprečnog presjeka koja
najčešće predstavlja oslonačke podloge odnosno ležišta mobilnih dizalica. Međutim, u
upotrebi su jako često i elementi koji su napravljeni kao specijalna drvena ili plastična ležišta
(slika 280).

Slika 313. Autodizalica spremna za dizanje tereta

 64

Slika 314. Specijalna drvena ili Slika 315. Oslonci autodizalice od

plastična ležišta drvene građe pravougaonog
poprečnog presjeka
Kad god je to moguće, rad ispod ili u neposrednoj blizini električnih vodova treba izbjegavati.
Sve radove iznad ili u blizini električne mreže treba provesti kako bi se spriječila opasnost od
kontakta dijelova dizalice ili tereta sa električnim vodovima, koliko je to moguće u praksi
postići. Ukoliko se mogu ispoštovati sigurnosne udaljenosti od električnih vodova naznačene
na slikama, prilikom rada moraju se preduzeti druge metode kako bi se spriječila opasnost po
imovinu, živote i zdravlje radnika i slučajnih prolaznika. Prije svega treba osigurati da
električni vodovi budu izolirani i po mogućnosti isključeni. Svi nadzemni vodovi i ostali
električni uređaji moraju biti tretirani kao „živi“, osim ukoliko nisu proglašeni „mrtvim“ i
„sigurnim“ od operatora linije. Dizalice se ne smiju koristiti ako su one ili teret na odstojanju
manjem od 15 m od električnog voda kada su kablovi na čeličnim dalekovodima, odnosno 9
m ako se na drvenim stubovima, kao što je prikazano na slici 316 i 317.

Slika 14. Udaljenost dizalice i tereta od električnih vodova

Slika 16. Udaljenost dizalice i tereta od električnih vodovana metalnim

stubovima.

Slika 17. Udaljenost dizalice i tereta od električnih vodova na drvenim stubovima

 65

18.6. POMOĆNA SREDSTVA ZA MONTAŽU PREFABRIKOVANIH

BETONSKIH ELEMENATA

U toku montaže jednog prefabrikovanog objekta koriste se pomoćna sredstva za montažu

koja nisu potrebna prilikom eksploatacije objekta, međutim predsta-vljaju jako bitnu stavku
kada se govori o vađenju elemenata iz kalupa, utovaru elementa na prevozno sredstvo kao i
samoj montaži elemenata na gradilištu.

Pomoćna sredstva za montažu služe za ukrućivanje montažnih elemenata pri odizanju, za

zahvatanje elemenata, a nalaze se između dizalice i elementa da bi osigurali bolji prihvat i
veću sigurnost bez oštećenja elemenata. Postoje sredstva za prihvatanje (učvršćivanje)
namontiranih elemenata do monoliti-zacije i očvršćavanje vezivnog sredstva za monolitizaciju
u projektovanom položaju. (Trivunić M.R. & Dražić J.J, 2009).

Pravilan odabir pomoćnih sredstava za montažu značajno utiče na više elemenata kao što su
brzina montaže, tačnost, a pogrešan odabir pomoćnih sredstava za montažu može značajno
ugroziti sigurnost na gradilištu. Upravo iz navedenih razloga sva pomoćna sredstva za
montažu moraju biti provjerena i bez atesta o njihovoj ispravnosti ne smiju se primjenjivati.

Autor (Trivunić, 2000) je napravio podjelu pomoćnih sredstva za montažu u sljedeće grupe:
• Pomoćna sredstva koja se ugrađuju u (na) elemente,

• Pomoćna sredstva za zahvatanje elemenata pri montaži,

• Pomoćna sredstva za prihvatanje elemenata po izvršenoj montaži.

U narednom tekstu prikazana su pomoćna sredstva prema navedenoj podjeli.

Prilikom projektovanja sredstava za rukovanje betonskim elementima treba uzeti u obzir:
• Veličinu i oblik betonskog elementa,

• Način podizanja betonskog elementa, da li se podizanje vrši sa ruba ili lica, odnosno
da li će doći do rotiranja za vrijeme montaže,

• Način podizanja betonskog elementa.

18.6.1 Pomoćna sredstva koja se ugrađuju u ili na elemente

Pomoćna sredstva koja se ugrađuju u ili na betonske elemente zahtijevaju poseban proračun, i
posebnu pažnju prilikom odabira. Za razliku od elemenata koji su izvedeni u nekom drugom
materijalu kao što su drvo i čelik, gdje se pomoćna sredstva za montažu uklanjaju nakon
montaže jer su vezana zavrtnjima, uklanjanje pomoćnih sredstava iz betonskih elemenata je
mnogo teži i komplikovaniji proces. Upravo iz tog razloga prilikom samog odabira i
projektovanja ovakvih elemenata potrebno je posebnu pažnju posvetiti odabiru i načinu
ugradnje pomoćnih sredstava.

Nosivost sredstava koja se ugrađuju u betonske prefabrikovane elemente zavisi od nekoliko

faktora koji uključuju:
• Čvstoće betonskih elemenata za vrijeme podizanja,
• Dubine utiskivanja i položaja sredstava,
• Smjera opterećenja, smicanja ili zatezanja.
 66

Slika 318. Detalj prenosa opterećenja kod položaja sredstva za dizanje na

ivici elementa

Slika 319. Detalj prenosa opterećenja kod položaja sredstva za dizanje na

ivici

Kod fiksne dužine sajli koje su korištene za podizanje betonskih elemenata, bilo koja dva
elementa za podizanje ugrađena u betonski element bi trebalo da budu u stanju da preuzmu
cjelokupno opterećenje. Svi umeci za dizanje zahtijevaju adekvatnu dubinu sidrenja za
kvalitetno funkcionisanje.

Sidrenje je pod uticajem:

• blizine rubova,

• blizina rupe, udubljenja ili ivičnog rabata,

• blizina drugih uređaja za podizanje tereta,

• debljine betona,

• čvrstoće betona,

• dubine ankera,
 67

• prisutnosti pukotina,

• blizine armature,

Pomoćna sredstva za podizanje bi trebala biti oblikovana u skladu s preporu-kama

proizvođača, uključujući komponente pojačanja za smjer primijenjenog opterećenja. Broj
pomoćnih sredstava za dizanje koja se ugrađuju u betonske elemente zavisi od nekoliko
faktora uključujući veličinu i oblik betonskih elemenata, kapacitet sredstva i mjesta ugradnje.

Položaj sredstava za dizanje ugrađenih u betonske elemente je povezan sa projektovanjem

armature i predloženih postupaka montaže.

Tačan položaj sredstava koja se ugrađuju u armirano-betonski element, a služe za podizanje

elemenata određen je sljedećim parametrima:
• način dizanja tereta ( podizanje s lica ili ivice),

• nosivog kapaciteta betonskog prefabrikovanog elementa,

• čvrstoća betona u trenutku podizanja betonskog elementa,

• mase, veličine ili oblika betonskog elementa i prisustva otvora u elementu, i

• nosivosti sredstava za dizanje i smjera dizanja tereta.

Na gradilištu često se mogu pronaći pomoćna sredstva koja su ugrađena samo oblikovanjem
armature u vidu kuka, međutim danas u svijetu se pretežno ugrađuju fabrički proizvedena
sredstva na čijem poboljšanju se svakodnevno radi. Navedeni primjeri izvedenih pomoćnih
sredstva koji su formirani u vidu kuka od rebraste armature, imaju svoje nedostatke. Nakon
izvršene montaže ukoliko se ustanovi da se isti moraju ukloniti, postupak uklanjanja se svodi
na rezanje i odstranjivanje armature.

Međutim, veliki problemi se javljaju u trenutku demontaže objekta, jer ne postoji mogućnost
odnosno mjesto za njihovo prihvatanje. Za razliku od radionički napravljenih kuka od
armature, fabrički proizvedena sredstva pružaju mnogo više mogućnosti. Jedna od
mogućnosti je i zadržavanje ugrađenog elementa na način da se prilikom demontaže ponovo
može omogućiti njegovo korištenje.

Slika 320. Detalji kuka za kačenje ubetoniranih u element i izvedenih od rebraste armature
 68

Slika 321. Oblici kuka za dizanje izrađeni od čelika koji se ugrađuju u

element
Kroz sljedeće primjere prikazani su elementi koji se proizvode fabrički s ciljem poboljšanja
uklanjanja kao i mogućnosti njihovog ponovnog korištenja. Postupak se svodi na odvijanje
vijaka, zatim se vrši odvajanje nastavaka suženim klinom s čekićem i popusti klin tako da se
može povući rukom. Nakon toga se vrši zavrtanje i postavka dodatnog elementa u udubljenje
kao i njegovo fiksiranje pomoću specijalno proizvedenih nastavaka.

Prilikom postavljanja dodatka za dizanje bitno je paziti da je zakrivljeni vijak u otvorenom

položaju. Kvačilo-prsten se postavlja prema gore, a usmjeren je preko glave sidra. Nakon
postavljanja prstena u zatvorenom položaju, instalacija je završena, spremna za podizanje.

Slika 322. Detalj montažno – demontažnog elementa za kačenje _

izvor: http://meadowburke.com/ zadnja posjeta:12.06.2014.
 69

Slika 323. Detalj elementa za montažu preko zakrivljenog vijka_ izvor:

http://meadowburke.com/ zadnja posjeta:12.06.2014.

Slika 324. Detalji položaja sidra za dizanje u elementu

Treba voditi računa prilikom lociranja sidra u tanke stijenke. Neispravna instalacija i/ili
odstupanje može ozbiljno smanjiti sigurno radno opterećenje sidra. Sidra moraju biti
postavljena na središnju liniju na ploči.
Na slici 291 koja slijedi prikazano je pogrešno ili nepropisno postavljanje sidra blizu ruba,
kada je udaljenost (Te) znatno smanjena, pa je potrebno smanjiti dopuštena opterećenja sidra.
Drugi crtež prikazuje pravilno pozicioniranje sidara na središnju liniju na ploči. To
omogućava da se cijela debljina stijenke koristi kod uzimanje dužine sidrenja.
 70

Slika 18. Prikaz položaja sidara u odnosu jednog na drugi i udaljenosti

Slika 326. Detalj ankera sa sidrima_ izvor: http://meadowburke.com/

 71

Sidra prikazana na slici 293 koriste se za vješanje

tereta kada postoje naponi zatezanja, gdje beton
nema dovoljnu nosivost da konus sidra preuzme i
prenese opterećenje. Oni su idealni za tanke panele
i druge primjene gdje je upotrebljen beton male
klase. Sidra se proizvode od vruće galvaniziranog,
kovanog građe-vinskog čelika visoke čvrstoće.

Slika 327. Detalj sidara

Slika 328. Detalj ugradnje sidra_ izvor: http://meadowburke.com/ zadnja

posjeta:12.06.2014.

Prikazana sidra na slikama 294 i 295 predstavljaju jednostavan dizajn, ali vrlo su efikasna u
svojoj funkciji dizanja i rukovanja sa prefabrikovanim elemen-tima. Uvučeno sidro
omogućava brzu i jednostavnu završnu obradu; nema dizanja niti rezanja i spaljivanja, samo
jednostavan komad ugrađen u udubljenju. Sidro je dostupno jer se završava običnim
završetkom, a njegovu primjenu pronalazimo kod elemenata koji su oblikovani u vidu T
greda, ploča i sl.
 72

Slika 329. Detalj ugradnje sidra_ izvor: http://meadowburke.com/ zadnja posjeta:12.06.2014.

18.6.2. Pomoćna sredstva za zahvatanje elemenata pri montaži

Izbor sredstava koja će se upotreblja-vati za zahvatanje

elemenata prilikom montaže, zavisi od elementa koji se
montira kao i njegovog položaja u sklopu konstrukcije
objekta. Također sam izbor navedenih sredstava zavisi i
od vrste i veličine elementa koji se montira, predviđenih
opterećenja i naprezanja elementa u fazi montaže
(naprezanje elemenata u toku montaže potrebno je
uskladiti da bude približno isto naprezanjima u fazi
eksploatacije) i montaže. Upravo iz navedenih razloga
sredstva koja se projektuju za zahvatanje elemenata pri
montaži moraju biti projektovana da u toku montaže ne
dođe do neželjenih oštećenja i deformacija elemenata koji
se montiraju. Pomoćna sredstva za zahvatanje
elemenata pri montaži se postavljaju između kuke Slika 330. Detalj završetka sajli za
na dizalici i pomoćnih sredstava koja su ugrađena kačenje _ izvor:
u ili na montažni element. http://www.kingfixprecast.com/cat01.php_
zadnja posjeta:15.10.2014.
Dizalice su već u proizvodnji opremljene kukom.
Između kuke i elementa mora se osigurati elastičan prihvat bez oštećenja montažnog elementa
ili pomoćnih sredstava koja se ugrađuju u ili na element. Sredstva za zahvatanje elemenata pri
montaži između dizalice i montažnog elementa se mogu podijeliti na: užadi ili sajle, lance,
specijalne uređaje od čelika za montažu. (Trivunić M.R. & Dražić J.J, 2009).

Slika 331. Detalj metalnog nosača za zahvatanje elementa

 73

Slika 332. Završeci sajli za montažu

Slika 333. Detalji metalnih nosača za zahvatanje elementa_izvor:

http://www.iemuk.com/products-services/lifting-beams-spreader-beams/_zadnja
posjeta:05.12.2013.
 74

Slika 19. Detalji pomoćnog

elementa za kačenje
ošupljenih ploča_ izvor:
autor fotografiju snimio u
proizvodnom pogonu
preduzeća „Širbegović“
Gračanica

Slika 20.Detalji pomoćnog

elementa za kačenje oplate
stubova i gotovih stubova_
izvor: autor fotografiju
snimio u proizvodnom
pogonu preduzeća „Tehna“
Gračanica

Slika 21.Detalji pomoćnog

elementa za kačenje
ošupljenih ploča većih
raspona_ izvor: autor
fotografiju snimio u
proizvodnom pogonu
preduzeća „Širbegović“
Gračanica

Slika 22.Detalji pomoćnog

elementa za kačenje
greda_ izvor: autor
fotografiju snimio u
proizvodnom pogonu
preduzeća „Širbegović“
Gračanica
 75

Prilikom prihvatanja elementa bitno je da kuka krana bude postavljena direktno iznad težišta,
kako bi teret (prefabrikovani element) bio stabilan i ravnomjerno se dizao. Podizanjem tereta
u slučaju kada je kuka postavljena mimo težišta na određenom odstojanju pomak će izazvati
nestabilnost tereta dok ravnoteža ne bude vraćena.

Slika 23. Prikaz kačenja tereta kada je kuka u težištu i van težišta elementa_adaptirano prema (Ministry of
Business, 2012)

Slika 24. Prikaz kačenja tereta kada je kuka u težištu i van težišta elementa adaptirano prema (Ministry of
Business, 2012)

Na prikazu A (slika 305) prefabrikovani betonski element koji se podiže nije stabilan jer se
kuke za podizanje nalaze ispod težišta elementa. Element je preopterećen u gornjem dijelu,
tako da bi se moglo desiti njegovo prevrtanje u toku procesa podizanja ili montiranja na
objektu.

Na prikazu B (slike 305) prefabrikovani betonski element za vrijeme podizanja je stabilan jer
se kuka za podizanje nalazi direktno iznad težišta. Bitno je napomenuti činjenicu da sredstva
koja se postavljaju između kuke dizalice kao i sredstva ugrađena u beton moraju se posmatrati
kao jedna cjelina jer svi zajedno djeluju na element koji se montira, i međusobno uslovljavaju
jedni druge. Prilikom postavljanja pomoćnih sredstava za montažu elemenata mora se voditi
računa o pravilima i načinu njihovog postavljanja.
 76

Proračun elemenata pomoćnih sredstava za montažu se vrši prema opterećenju kojem mogu
biti izloženi sa obaveznim uključenjem dinamičkog koeficijenta usljed udara i koeficijenta
sigurnosti koji se može kretati i do 6. Čelični elementi se proračunavaju prema pravilima za
čelične konstrukcije. Najvažniji segment je analiza i proračun ankera i užadi za zahvatanje
montažnih betonskih elemenata čije usvajanje se često zasniva na rezultatima
eksperimentalnih ispitivanja.

Sigurnost užadi zavisi od nosivosti užadi i vođenja računa o uputstvima za upotrebu i čuvanje,
što daju proizvođači uz svako uže, a neka od njih su:
• užadi se ne smiju savijati preko oštrih ivica pri radu (zahvatanju elemenata),

• užad mora biti uskladištena u suhom, zaštićena od vlage i agresivnih materijala,

• ne smiju se koristiti užad koja su oštećena savijanjem preko oštrih predmeta,

zahvaćena korozijom ili je oštećen neki priključni element na užetu. Za ankere koji se
ugrađuju u montažne betonske elemente koriste se fabrički gotovi proizvodi različitih
oblika, kao i elementi izrađeni od armature i ugrađeni u betonski element.

Na slici 306 prikazan je uticaj nagiba sajle na

sile u sajli za isti teret. Iz slike se vidi da se za
masu tereta od 1 t sila u sajli povećava sa
smanjenjem nagiba sajli.

Slika 25. Uticaj sila u sajlama u zavisnosti od

ugla koji zatvara sajle sa horizontalom ukoliko
nose teret mase 1 t_adaptirano prema (Ministry
of Business, 2012)

18.6.3 Pomoćna sredstva za prihvatanje elemenata po izvršenoj montaži

Postoji veliki broj pomoćnih naprava koje služe kao sredstva

za prihvatanje elemenata po izvršenoj montaži. Navedena
sredstva nam služe da zadrže elemente u poziciji u kojoj su
namontirani dok se ne izvrši njihovo monolitiziranje i dok
veze ne budu sposobne za preuzimanje opterećenja.

Elementi koje je potrebno pridržati dok se ne izvrši

monolitiziranje su stubovi u temeljnim čašicama, stubovi koji
se ne postavljaju u temeljne čašice, zidni elementi kao i
"auto-nestabilni" krovni elementi.

Na sljedećim fotografijama i prilozima su objašnjeni elementi

koji su najviše u primjeni a to su kosnici (podupirači) sa
navojima koji vrše pridržavanje stubova (tamo gdje je to
potrebno) kao i zidnih elemenata.
Kao što je bio slučaj i s prethodno navedenim, sredstva za
prihvatanje elemenata po izvršenoj montaži
Slika 26. Detalj ukrućenja zidova sa
moraju biti prethodno ispitana i za iste izdati atesti
metalnim kosnicima
kako bi bili primjenjivani na gradilištu.
 77

Podupirači su privremeni elementi koji pridrža-vaju opterećenja, odnosno prefabrikovane

elemente koji proizvode sile pritiska. Sistem podupiranja treba omogućiti moguće promjene u
raspodjeli opterećenja tokom procesa gradnje. Tamo gdje su grede naknadno zategnute nakon
montaže, proces može promijeniti oblik elementa, čime se smanjuje opterećenje na nekim
podupira-čima i povećava opterećenje na drugima. Na mjestima gdje prefabrikovane grede
nakon nalijeganja na stubove ne mogu prenijeti opterećenje tokom procesa izgradnje,
grede moraju imati podupirače na svakom kraju koji će preuzimati cijeli teret.

Na mjestima gdje prefabrikovane grede služe kao oslonac međuspratnim prefabrikovanim

tavanicama često je potrebno izvršiti podupiranje greda prije nego one ponesu cijeli teret.
Ukoliko se međuspratne tavanice postavljaju samo na jednu stranu prefabrikovane grede,
potrebno je obezbijediti dodatna privre-mena podupiranja na svakom rubu grede.

Slika 27. Detalj uticaja sila kod montaže nestabilnih elemenata

Sistemi za privremene učvršćivanje i podupiranje moraju biti konstruirani tako da se odupru

svim očekivanim opterećenjima uključujući:
• različita građevinska opterećenja i
• opterećenje od vjetra za privremene objekte prema propisanim važećim standardima.

Elementi koji se koriste za podupiranje moraju imati stalno fiksiranu identifikacijsku pločicu
na kojoj se prikazuju sljedeće informacije:
• osnovni podaci o dobavljaču ili proizvođaču, i
• osnovni podaci o modelu, tipu ili oznaci.

Osim toga, nosivosti podupirača moraju biti označene na sljedeći način:

• Za fiksne i podesive (teleskopske) dužine elementa nosivost izražena u kN na trajnoj
pločici;
• Za podesive dužine (teleskopske) elemente treba imati evidenciju o nosivosti u kN, pri
maksimalnoj i minimalnoj dužini.

Najmanje dva podupirača obično moraju podržavati jedan prefabrikovani element kojem je
potrebno pridržavanje nakon izvršene montaže. Tri ili više elemenata za podupiranje može
 78

biti potrebno na većim elementima, tamo gdje je potrebno dodatno prihvatanje tereta, odnosno
opterećenja.

Međutim, u situacijama u kojima se koriste više od dva elementa za podupiranje postoje

poteškoće u osiguravanju ravnomjerne raspodjele opterećenja.Upotrebu samo jednog
podupirača pronalazimo kod prefabri-kovanih elemenata kod kojih je drugi dio elementa
čvrsto fiksiran na postojeći dio strukture. Međutim, ovu konfiguraciju mora odrediti inženjer,
odnosno projektant. Elementi pridržani od strane jednog podupirača su vrlo osjetljivi i može
se desiti njihovo prevrtanje.

Kada su zidni paneli visoki i uski, oni će morati biti pridržani sa dva podupirača okomito na
njihovu ravnu (prednju) stranu i spriječeni od strane podupirača u drugom ortogonalnom
smjeru za stabilnost. Podupirači koji su povezani s jednim betonskim elementom ne smiju biti
povezani s drugim ukrućenim betonskim elementom kao potpora, osim ako to jasno nije
naznačeno na radioničkim nacrtima.

Slika 28. Detalj podupiranja zidova _izvor:

http://www.emfil.com/slabs.html_zadnja posjeta:25.11.2014.

Kada govorimo o stubovima, oni su obično pridržani kao što je to prikazano na slici 311 sa po
jednim podupiračem u dva međusobno okomita smjera to jest, ukupno dva podupirača.
 79

Slika 29.
Detalj
podupiranja
stubova
prilikom
montaže_
izvor:
http://www.b
gbau-
medien.de/ba
usteine/d_12
4/d_124.htm#
a1_zadnja
posjeta:
25.11.2014.

Prije procesa montaže podupirača, potrebno je napraviti pismeni dokaz o pregledu ispravnosti
podupirača nakon zadnjeg korištenja. Vertikalni ugao ugradnje podupirača bi trebao biti
prikazan na radioničkim nacrtima. Podupirači se obično montiraju pod uglom od 45 – 60 o u
odnosu na horizontalu. Poželjno mjesto za učvršćivanje podupirača je na dvije trećine visine
panela, mjereno od baze betonskog elementa i najmanje 600 mm iznad težišta.

Ukoliko se desi da uslovi na gradilištu spriječe montažu podupirača na mjestu prikazanom na

radioničkim nacrtima, trebalo bi konsultovati inženjera i dobiti njegovo odobrenje za
alternativnu lokaciju podupiranja i sve izmjene koje su uzrokovane izmjenom mjesta
podupiranja, kao što su veća visina podupirača, veći kapacitet nošenja i slično.
 80

Slika 30. Detalj podupiranja montažnih panela kod montaže_adaptirano prema (Australian Safety and
Compesation Council, 2008)

Podupirači moraju biti montirani okomitno na betonski panel u osnovi. Odstupanja

podupirača veća od +/-5o od 90o, smanjit će stabilnost prefabri-kovanog betonskog panela.

Slika 31. Detalj prikaza podupiranja panela prilikom montaže u osnovi_ adaptirano
prema (Australian Safety and Compesation Council, 2008)

Na slici 347. prikazan je način učvršćivanja ugaonih prefabrikovanih elemenata pomoću

podupirača i način njihovog postavljanja.
 81

Slika 32. Detalj prikaza podupiranja visokih panela kod montaže _

izvor: http://www.concreteconstruction.net/tilt-up/bracing-and-tilt-up-
concrete_o_2.aspx_ zadnja posjeta:24.11.2013.

Na slici 348 prikazana je pravilna metoda za učvršćivanje ugaonih prefa-brikovanih

elemenata, gdje su podupirači pričvršćeni pomoću spojnih elemenata na podne ploče. Takođe
na istoj slici je prikazan i nepravilan način postavljanja podupirača za učvršćivanje ugaonih
prefabrikovanih elemenata gdje dolazi do smanjenja stabilnosti betonskih elemenata jer su
podupirači postavljeni ukoso.

Slika 348 prikaz učvršćivanjA ugaonih prefa-brikovanih zidova

 82

Prilikom uklanjanja podupirača, prvo se uklanjaju vijci s kojima su podupirači pričvršćeni za

podnu konstrukciju prema oznaci na slici 316. Težina podupirača mora biti pridržana
dizalicom ili drugim prikladnim sredstvom prije uklanjanja vijaka kojima su podupirači
vezani za prefabrikovani panel. Podupirači se nakon toga spuštaju na kontrolirani način.
Kod veze montažnih armirano-betonskih stubova sa čašicom mogu se privremeno učvrstiti
stubovi sa drvenim klinovima. Drveni klinovi su trapeznog oblika i stavljaju se u parovima od
tvrdog drveta bukovine ili hrastovine. Klinovima se pritežu stubovi iza čašice u položaju u
kojem treba da ostanu. Kada je izvršeno dotjerivanje klinova vrši se betoniranje prostora
između čašice i stuba do 2/3 visine čašice. Betoniranje se vrši sitnozrnim betonom iste marke
kao što je marka čašice ili stuba. Po izvršenoj montaži glavnih nosača i očvršćavanju veze
vade se klinovi i vrši zapunjavanje ostalog praznog prostora između stubova i čašice.

Slika 34. Detalj podupiranja panela sa

metalnim teleskopskim podupiračem

18.6.4. Pomoćna sredstva za izvršenje montaže

Pomoćna sredstva za izvršenje montaže služe da nam omoguće nesmetan i bezbijedan rad kod
montaža elemenata pojedinih objekata. Ova sredstava se mogu postavljati unutar elementa i
na element. Pomoćna sredstva za montažu mogu služiti i kao skele za prihvatanje elemenata
pri montaži. Ovi elementi moraju zadovoljiti zahtjeve u pogledu stabilnosti i nosivosti.
Na sljedećim slikama je dat izgled nekih od sredstava za izvršenje montaže.

Slika 35. Detalj veze stuba i temelja

 83

Slika 36. Detalj veze skele i ljestvi

Zahtjevu za sigurnu montažu elemenata bez oštećenja, potrebno je dodati zahtjev da svaki
element pomoćnih sredstava bude dimenzioniran da može preuzeti opterećenje u svim fazama
u kojima se može naći kod montaže. Kvalitet i sigurnost izvođenja montažnih radova zavisi
od kvaliteta i sigurnosti sredstava za montažu.
 84

Slika 37. Detalji pomoćnog elementa pokretne korpe za montažu elemenata_adaptirano prema (N.C.
Department of Labor Occupational Safety and Health Division, 2010)

18.7. Sigurnosne mjere rada sa toranjskim dizalicama, autodizalicama i portalnim

dizalicama

Električne vodove treba izbjegavati zbog opasnosti udara struje. To se čini dovoljnim
udaljenjem dizalica. Najisturenija tačka konzole treba da je udaljena od električnog voda za
određenu minimalnu dužinu.
Prema francuskim podacima, ta udaljenost treba da je najmanje 3 m za napone manje
od 57.000 V, a najmanje 5 m za napone iznad pomenute voltaže.

Slika 39. Udaljenost dizalice i tereta od električnih vodovana metalnim

stubovima.
 85

Slika 40. Udaljenost dizalice i tereta od električnih vodova na drvenim

Njemački podaci su drugačiji i evo ih:

Stabilnost toranjskih dizalica je sračunata na određenu nosivost u skladu sa visinom i
dužinom konzolnog kraka. Korisna težina dizalice se ne smije ni u kom slučaju prekoračiti,
jer postoji opasnost od preturanja. Iz tih je razloga neophodno vidno obilježiti max. nosivost
dizalice, radi upozorenja.
Rukovanje dizalicom je dozvoljeno samo stručnjacima koji su savladali vještinu
upravljanja dizalicom. Takvo lice treba da bude verzirano u procjeni težine tereta koji se
dizalicom treba da prenese. To treba da zna i signalista, tj. lice koje kači i skida teret sa kuke.
Rad dizalicom zahtjeva osnovno znanje iz statike. Ovde je naročito potrebno znati da
se momenat prevrtanja povećava zakošavanjem užeta prema spoljnoj strani, gledano od
tornja. Na slici prikazano je kako vjetar utiče da se elemenat na kuki zakosi, tj. da uže zauzme
kos položaj; zbog zakošenja, momenat prevrtanja je veći nego kad teret visi vertikalno. Ovo
povećanje je za momenat od horizontalne sile, koju je u ovom slučaju proizveo vjetar.

Slika 315. Detalj uticaja vjetra na toranjsku dizalicu

 86

Slika 316. Detalj uticaja vjetra na toranjsku dizalicu

Slika 317. Detalj uticaja vjetra na toranjsku dizalicu

Prema ovome, momenat pretvaranja samo od vertikalne sile bi bio

M = P • Li = 10 • 16,30 = 163kNm,
ali ako dodamo i horizontalnu, koja je sada aktivna zbog zauzimanja kosog položaja
užeta, onda će momenat prevrtanja biti veći i iznosiće:
M = P • Li + Pi • H =
= 10 . 16,30 + 8,38 • 26,0 =
= 163,00 + 217,88 = 380,88 kNm.
Kako se vidi, momenat prevrtanja, zbog kosog položaja užeta kod vertikalne sile od
10kN, povećava se više nego dvostruko, kod određene dužine konzole, visine dizalice i ugla
α. Iz toga proizilazi da je povećanjem ugla i momenat prevrtanja povećan; momenat
 87

prevrtanja je, takođe, zavisan i od visine dizalice. Kod viših dizalica momenat prevrtanja je
veći.
Navedeni primjer jasno ilustruje opasnost po stabilnost dizalice, koja nastaje ako se
uže zakosi prema vertikali u polje, pa će stoga biti jasne i smjernice kojima se zabranjuje
stavljanje užeta u kos položaj.
Prije svega, potrebno je naglasiti da je vjetar veliki protivnik stabilnosti dizalice. Ovo
pogotovu ako je vjetar izrazito jak i ako se dizalicom dižu kabaste stvari sa velikom
površinom. Prema tome, iz ovih razloga, kabaste stvari, čak i ako su relativno lahke, ne treba
dizati dizalicom kada je vjetar jak.
Izrazito jak vjetar može da preturi dizalicu i kad ne nosi teret, ako je ona nepropisno
postavljena prema vjetru. Nepropisno postavljanje je ono koje dozvoljava da udar vjetra ne
dejstvuje samo na rešetku stuba, nego i na konzolni dio dizalice. Da bi se smanjila opasnost
od preturanja dizalice usljed jakog vjetra, rad dizalicom se obustavlja i ona se ostavlja
otkoćena da dizalica zauzme položaj koji će imati najmanju površinu udara vijetrom, a kuka
se digne u najviši položaj.

Prenošenje lica dizalicom je izričito zabranjeno, bez obzira što je teret lakši od
dozvoljenog, i što se smatra da nema razloga sumnjati u bezbjednost tih lica. Prema tome,
zabranjeno je dizalicom prenositi radnike, bez specijalne dozvole u izuzetnim slučajevima.

Slika 318. Detalj kako ne treba transportovati radnike

Slika 319. Detalj kako ne treba transportovati radnike

 88

Slika 320. Detalj kako ne treba transportovati radnike

Bezbjednost na gradilištu zahtjeva i pravilno vezivanje tereta za kuku užeta. Na

primjer, štapasti predmeti u vidu greda, dasaka, šipki armature i slično, ne smiju se vezivati na
jednom mjestu, već na dva mjesta, jer se tako smanjuje mogućnost ispadanja terena. Ovo radi
bezbjednosti ljudi na gradilištu iznad čijih se glava teret prenosi.
Bezbjednosti radi uslovljeno je odstojanje od kuke užeta do radne ravni od min. 2 m
(slika ), pa i o tom elementu mora da se vodi računa, ako se želi bezbjednost na gradilištu.

Slika 321 Detalj kako netreba transportovati materijal

Uslovi za stabilnost dizalice diktiraju da se zabranjuje svaki rad dizalicom pri kome se
uže može zakositi, čak i ako se zna težina tereta. Karakterističan slučaj je povlačenje tereta po
 89

horizontali, izvlačenje zaglavljenog automobila i slično.

Zakošeni položaj užeta je moguće izbjeći, ali o tome treba posebno razmisliti u
svakom konkretnom slučaju. Na primjer, ako se beton ne može dopremiti na određeno mjesto
gdje se vrši betoniranje, onda se on istovari vertikalno, pa se pogodnim kolicima prenese na
određeno mjesto. To se čini i sa drugim elementima, po istom principu.

Slika 322. Detalj kako ne treba kačiti kamion za toranjsku dizalicu

Slika 323. Detalj kako ne treba vući horizontalno teret po objektu

Ima slučajeva gdje je opasno dizati i vertikalni teret: na primjer, kad je teret veći od
onog koji je propisan za dizalicu, ili kad se zna njegova težina, kao što je slučaj kod izvlačenja
šipova iz zemlje.
Prema tome, dizalica se koristi za prenošenje tereta samo određene težine.
 90

Slika 324. Detalj kako ne treba vaditi šipove sa toranjskom dizalicom

18.8 Užadi kod autodizalica, toranjskih dizalica i portalnih kranova

Uže dizalice je čelično, a može biti pleteno u jednom pravcu, ili ukršteno, upleteno u
oba pravca. Prečnici čeličnih užadi kreću se od 7 do 26 mm; ona se pletu od strukova, a
strukovi od tankih žica.
Debljina žice za strukove je 0,5 do 3 mm. Čelik od koga su načinjene žice ima jačinu
na kidanje 130, 160, ili 180 kg/mm2. Nosivost užeta je zavisna od vrste čelika i od broja i
prečnika žice.
Dužina užeta mora da bude tolika da pri najvećoj transportnoj dužini preostane,
najmanje 2,5 namotaja, što znači da se uže nikad u potpunosti ne smije odmotati sa bubnja na
koji se, inače, namotava.
Bubanj za namotavanje, upravo, osovina oko koje se namotava uže, mora imati
prečnik od najmanje 25, prečnika užeta.
Radi duže trajnosti užeta, njegovo namotavanje treba da je pravilno a ne nepravilno,
odnosno neuredno. Ukoliko na bubnju postoje žljebovi za pravilnije namotavanje, onda se
bira bubanj sa žljebovima koji odgovaraju prečniku užeta. Ni u kom slučaju ne smije se
koristiti bubanj sa užim ili širim žljebovima nego što je prečnik užeta, jer će habanje,
gnječenje i sl. deformacije učiniti da vijek užeta bude znatno kraći.
 91

Slika 325. Detalj doboša za namotavanje užadi dizalica

Slika 326. Detalj pravilnog namotavanje užadi dizalica na doboš

Slika 327. Detalj nepravilnog namotavanje užadi dizalica na doboš

Završeci užadi, kod kuke, treba da su takvi da garantuju stabilnost završne veze.
Postoji više varijanti takvih završetaka, a na slikama prikazane su tri varijante završetaka.
 92

Završetak prikazan na slici uslovljava da se dužina petlje obavezno izvede namotajima

žice na najmanjoj dužini od 25-tostrukog prečnika užeta, ali uz najmanje 5,5 namotaja
završetka užeta. Sa unutrašnje strane ušice obavezno se stavlja obloga od čeličnog lima radi
zaštite žica od habanja.
Slika prikazuje završetak čeličnog užeta sa prstenovima steznjacima. Na slici je
prikazan slučaj za užad debljine 7 - 16 mm, gdje je obavezno postojanje najmanje 3 prstena-
steznjaka. Deblja užad zahtjevaju veći broj steznjaka, i to: za užad prečnika do 30 mm -
najmanje 4, za užad do 40 mm najmanje 5 steznjaka, za užad do 45 mm 6 i za prečnike do 52
mm 7 steznjaka.
Izradu završetka užeta i nastavaka ne može vršiti bilo koje lice, već samo odgovarajući
stručnjaci, odnosno preduzeća, koja imaju posebna ovlašćenja za takve radove.
Čelična užad treba da su bezbjedna od oksidisanja. Iako se žice pocinkuju, neophodno
je užad redovno mazati specijalnim mastima, vazelinom ili specijalnim uljima, a u izuzetnim
slučajevima i katranom od kamenog uglja i mašinskim uljem.

Slika 328. Detalj završne čeličnog užeta sajle

Slika 329. Detalj završne čeličnog užeta sajle

Slika 330. Detalj završetka čeličnog užeta sajle

 93

Preklop čeličnog užeta, mjereno između sredina krajnjih stezača, ne smije biti manji
od 20 prečnika užeta za užad od 8 -15 mm, ne manji od 15 prečnika za užad od 16 mm do 20
mm, ne manji od 12 prečnika za užad od 22 - 31 mm i ne manja od 10 prečnika za užad preko
33 mm.
Dozvoljava se i nastavljanje užeta, ali samo na dijelovima koji se ne namotavaju na
bubanj, tj. ne za dizalice, nego za onu užad koja povezuju i zatežu određene dužine. I kod
takvih nastavaka ima više dozvoljenih varijanti, a ovde je prikazana jedna da se vidi kako
izgleda nastavak.

Slika 331. Detalj nastavka čeličnog užeta sajle

Užad za dizanje tereta, a isto tako i za drugu namjenu, treba stalno kontrolisati i
koristiti ih samo u ispravnom stanju. Pošto su užad sastavljena od strukova, a ovi pak od
tankih žica, pri kontroli oštećenosti užadi vodi se računa da li je oštećeno ćelo uže u nekom
presjeku, neki od strukova, ili pak pojedine žice iz strukova. Na bazi stepena oštećenosti cjeni
se podobnost užeta za dalju upotrebu, pa se ono isključuje iz upotrebe, ili se tolerira njegovo
korišćenje do određenog stepena oštećenosti.
Prema članu 66. Pravilnika o HTZ - mjerama pri radu dizalicama, čelična užad se
moraju zamjeniti novim ako su pod opterećenjem pala sa bubnja ili žljebastog kotura dizalice
i oštetila se, ili ako na najoštećenijem mjestu na dužini jednog koraka imaju više od sljedećeg
broja prekinutih žica:

Nadalje, zabranjuje se upotreba zahrđale čelične užadi, užadi sa čvorovima, sa

proširenim pramenovima, zatim prignječeno uže, pohabano, ili ako ima drugih vidljivih
oštećenja.
Čelična užad za dizalice mora zadovoljavati uslove predviđene standardom države
gdje se upotrebljavaju.
Bezbjednost na radu sa toranjskim dizalicama ne zavisi samo od ispravnosti uređaja
samih dizalica i ostalih elemenata koji su pomenuli već i od načina vezivanja tereta. Budući
da se na gradilištima prenose i dižu raznih materijali i elementi, od kojih su neki u džakovima
neki u sanducima, neki u ambalaži druge vrste, a neki i u komadima (okruglim, izduženim,
itd.), posebno je važan način vezivanja pomenutih elemenata za uže dizalice
Sitni komadni elementi, kao što su opeka, manji betonski blokovi i slično, treba da se
prenose u posebno načinjenim korpama koje neće dozvoliti prevrtanje pri transportu, i koje će
garantovati stabilnost za određeni teret.
 94

Tečni i kašasti materijali (voda, židak beton, malter i slično) prenose se u

odgovarajućim sudovima, takođe bezbjednim protiv prevrtanja, a i protiv lomljenja.
Kabasti elementi, kao što su zidni panoi, dijelovi oplate i slično, treba da su bezbjedno
okačeni na dva mjesta, bilo direktno povezani užadima, odnosno lancima, ili indirektno preko
nosača posebno načinjenih i pogodnih u tu svrhu.
Izduženi elementi, poput greda, dasaka, čeličnih šipki za armaturu i slično, treba da su
propisno zakačeni na dva mjesta (slike), a ne samo na jednom mjestu (slika), jer na taj način
ne bi bila zagarantovana bezbjednost pri prenošenju, usljed mogućnosti izvlačenja i pada
pojedinih dijelova.
Teški kameni ili betonski blokovi posebno se vješaju odgovarajućim uređajima, kako
je prikazano na slikama, ili na neki sličan i pogodan način.
Ostali elementi za prenošenje, koji nisu obuhvaćeni u prethodnom izlaganju, prenose
se i vezuju za užad na najpogodniji način. Ima slučajeva da se za neki veoma dugačak i težak
elemenat koriste dvije dizalice (slika), koje istina nisu toranjske, ali su karakteristične u po-
gledu prenošenja tereta na gradilištima.
U svrhu vezivanja tereta za kuku dizalice koriste se lanci i užad od kudelje, kao i
čelična užad. Ni lanci ni užad ne smiju se produžavati, odnosno nastavljati, u vidu čvorova.
Za veće dužine treba uzeti užad, a nikako nastavljati ih.
U novije vrijeme koriste se i užad od novih, vještačkih masa, ali se za njih ne
posjeduju tehnički podaci, pa se i ne iznose u ovim materijalima.
Žičana užad se izbacuje iz upotrebe po istim kriterijumima koji su iznjeti za žičanu
užad dizalica.
Kod čeličnih lanaca kriterijum o podobnosti korišćenja je drugačiji. I oni obavezno
treba da se kontrolišu u kraćim vremenskim razmacima, pa ako se konstatuju izvjesni
nedostaci koji se ne mogu tolerisati, lanci se isključuju iz upotrebe. Njemački propisi
zahtjevaju da se lanci isključe iz upotrebe:
• kada su pojedine karike lanca izlizane za 1/10 njihove debljine;
• kada su lanci izvučeni, odnosno produženi za 1/20;
• kada su pojedine karike vidno deformisane prignječenjem, uvijanjem, ili
slično.

Nastavljanje lanaca se može vršiti samo prema BAS standardima koji su preuzeti iz
jugoslovenskog standarda JUS C. H4. 010. Nosivost lanaca je vezana ne samo za vrstu čelika
i prečnik žica za karike, već i za temperaturu. U toploj atmosferi nosivost lanaca je normalna,
ali to nije slučaj ako se lanci koriste po hladnom vremenu. Hladno vrijeme smanjuje nosivost
lanaca. Orijentacije radi, iznose se zapažanja njemačkih stručnjaka da se nosivost lanaca na
temperaturi od -20°C smanjuje na oko polovinu.
Povezivanje predmeta za transport za uže dizalice, odnosno za kuku, može da bude
raznoliko i u zavisnosti od dimenzija predmeta i drugih okolnosti. Raznolikost u povezivanju
zahtjeva da se vodi računa o nosivosti korišćenih lanaca ili užadi, jer se korišćenjem lanaca ili
užadi određene dimenzije pri različitim načinima vezivanja postiže veća ili manja nosivost.