Naslov kolegija: Razvojna psihologija

Nositelj kolegija: izv.prof.dr.sc. Sanja Smojver-Ažić

Suradnik na kolegiju: dr.sc. Sanja Bradić

Student: Janis Beletić

Akademska godina: 2021./ 2022.

Tema seminarskog rada:

Kako se kognitivni razvoj očituje u likovnom izražavanju učenika

različite dobi?

U Rijeci, prosinac 2021.

UVOD

Od najranije moguće dobi dijete rukama istražuje mogućnosti oblikovanja, opipava, gradi u
prostoru elementima koji su mu pri ruci (igračke, pijesak,…) i time nesvjesno zadovoljava
urođenu potrebu za stvaralaštvom. Kada dijete započinje istraživati svijet oko sebe započinje
istraživati i likovnost. Sam Jean Piaget, jedan od najutjecajnijih razvojnih psihologa, je rekao
kako je za djetetov razvoj nužno da slobodno i aktivno istražuje svijet jer tako izgrađuje i sebe. 1
Dječji likovni izraz je ključ njihovog unutarnjeg svijeta, a zadaća je odgajatelja da u svakome
pronađe taj ključ kako bi, između ostalog, razvili umjetničke aktivnosti i lekcije prikladne
godinama. Zbog toga, nije čudno da je djetetov crtež kroz povijest bio važan subjekt u
interpretaciji razvojnog stadija pojedinog djeteta. 2 Ovaj seminarski rad bavi se praćenjem
kognitivnog razvoja kroz likovno izražavanje koje će biti objašnjeno uz pomoć teorije razvoja
crteža austrijskog likovnog edukatora Victora Lowenfelda s naglaskom na djecu do dvanaest
godina. Uz njegovu teoriju se vežu i u međusobnoj su korelaciji ostale kognitivne teorije poput
Piagetove što će također biti navedeno u radu.

KOGNITIVNI RAZVOJ KROZ RAZVOJ CRTEŽA

1
Usp. Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja, str. 19
2
Usp. Antonija Balić Šimrak, Predškolsko dijete i likovna umjetnost, Vol. 16-17 No. 62-63, 2010., Hrčak, str. 2- 4
Victor Lowenfeld je u svojem radu Creative and Mental Growth predstavio teoriju razvoja djece
i crteža kroz 6 diskontinuiranih stadija. Teorija je univerzalna tj. vrijedi za svako dijete neovisno
o rasi, kulturi ili zemljopisnom području kojem pripadaju. Također, sva djeca prolaze kroz sve
stadije sličnim tempom, nema preskakanja osim u rijetkim slučajevima izrazito likovno nadarene
djece. Lowenfeld je stavio veliku važnost na dječji crtež jer njegovom interpretacijom dobivamo
uvid u socijalni, emotivni, kreativni i intelektualni razvoj djeteta. Prvu fazu Victor naziva fazom
šaranja, a karakteristična je za djecu od dvije do četiri godine. Ova faza je u korelaciji s
Piagetovim senzomotoričkim stadijem kada dijete istražuje okolinu osjetilima i manipulacijom
predmeta.3 Djeci je tada boja manje bitnija od crte, mogu ih razlikovati, ali ne i imenovati boje. 4
Stvaraju iz užitka povlačenja crta različitih karakteristika. Osnovni je motiv ovdje samo šaranje u
svrhu vlastite ekspresije.5 Zbog toga, najbolje je koristiti jake materijale, teško slomive poput
debelih olovaka. Osim toga, prikladno je izbjeći vodene boje jer nema konturnih linija i teško ih
je kontrolirati.6 Također, poželjno je odbijati jako malu djecu od slikanja prstima jer boju
poistovjećuju s izmetom. Prema Freudu, djeca od dvije do četiri godine spadaju u analni stadij
kada uživaju u zadržavanju i izbacivanju izmeta jer navike obavljanja nužde postaju glavno
područje interakcije roditelja i djeteta. 7 Sljedeća faza koju Victor navodi je preshematska faza
koja obuhvaća djecu od četiri do sedam godina. Korelira s početkom Piagetova predoperacijskog
stadija kada djeca razvijaju simboličko mišljenje.8 U ovom stadiju djeca prikazuju svoje misaone
procese, crtaju ono što znaju. Glavni motiv je pojednostavljena ljudska figura, većinom djeca s
roditeljima. Što više upoznavaju svoje tijelo, to nadograđuju crtežu. 9 Egocentričnost koju i Piaget
spominje ovdje se očituje tako što većinom crtaju objekte nepovezano oko centralnog prostora i
subjekta tj. kao da je dijete u centru svega. 10 Boja im još uvijek nije previše bitna, nije rijetko da
ne povezuju stvarnu boju stvari i boju na crtežu. 11 U ovoj fazi autor naglašava kako je važno
poticati djecu na stvaranje vlatitih tema, na crtanje onoga što im je bitno. Treća faza koju
Lowenfeld navodi je shematska faza za djecu od sedam do devet godina. Najvažnija
karakteristika ovog stadija je razvoj individualiziranih shema, simbola za stvari primjerice žuto
3
Usp. Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja , str. 144
4
Usp. Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957., str. 91
5
Usp. Isto, str. 93
6
Usp. Isto, str. 94
7
Usp. Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja, str. 15- 16
8
Usp. Isto , str. 216- 217
9
Usp. Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957., str. 113
10
Usp. Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja, str. 218
11
Usp. Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957., str. 116
sunce, zelena linija za travu, kuće, ljudi i općenito okolina prezentirana s osobnog stajališta. 12
Ljudsku figuru sada počinju crtati sa svim djelovima, ponekad koriste geometrijske oblike za
pojedine djelove tijela. Boje počinju podudarati sa stvarnima, a razvijaju i sheme boja što je
prikladno motivirati.13 U ovoj fazi edukatorima je zadaća stvoriti fleksiblinu, uzbudljivu
atmosferu otvorenu dječjim idejama. Također, razvoj shema u ovoj fazi možemo povezati i s
nekim fenomenima koji se tiču ˝djetinjstva˝ čovječanstva kao što je primjerice razvoj
piktografskog pisma u kojemu svaki pojedini znak u čitateljevoj svijest asocijativno veže
određene događaje i stvari.14 Četvrta faza od devet do dvanaest godina se zove faza realizma
kada zamjenjuju sheme s realističnijim reprezentacija jer postaju više svjesni svijeta oko sebe. 15
Povišena svijest rezultira i razlikovanjem koncepta tla i zraka. 16 U ovom period djeca spajaju
elemente iz njihovog unutarnjeg svijeta s objeknim pogledom na okolinu. Veliki fokus stavljaju
na prikaz realističnih detalja, ali zanemarju nekakve osnovnije karakteristike realizma poput
svijetla i sjene. U ovoj fazi crteži postaju kruti, nedostaje akcije i dinamičnosti od prije. Ljudska
figura nema više geometrije, počinju shvaćati spolne različitosti i karakteristike. Također, boju
počinju fleksibilnije koristiti, razlikuje male varijacije u boji. Autor navodi kako je to potrebno
poticati i izbjegavati učenje teorija boje jer smarta da je bitnije poticati istraživanje boje izvan
okvira i teorija, iako je puno edukatora to odbacilo. 17 Osim toga, i dečki i cure sada postaju
svjesni da su dijelovi društva i socijalnih grupa putem čega dobivaju svoj identitet. Zbog toga,
ovaj stadij nosi i naziv ˝Gang age˝. 18 Tada preferiraju rad u grupama istog spola te postaju
kritični prema svom radu jer se uspoređuju s vršnjacima. To potvrđuje i teorija psihosocijalnog
razvoja u kojoj Erikson za djecu od šest do jedanaest godina kaže da su u stadiju sposobnost vs.
nesposobnost i razvijaju rad i suradnju s drugima te se osjećaju manje vrijedni kad su inferiorni
vršnjacima.19 U ovoj fazi važno je poticati na rad u grupi i dati im priliku da se bave temama koje
se tiču njihovog vlastitiog identiteta. Od tehnika, naglasak je na crtežu, ali i nekakvim novim
aktivnostima poput izrade maski i lutaka. Peta faza o kojoj autor govori je pseudo- naturalistička
koja obuhvaća djecu od dvanest do četrnaest godina i koja označava kraj likovnog izražavanja
12
Usp. Isto, str 132- 135
13
Usp. Isto, str. 139- 146
14
Usp. Antonija Balić Šimrak, Predškolsko dijete i likovna umjetnost, . Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za odgoj i
naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, Vol. 16-17 No. 62-63, 2010., Hrčak, str. 5
15
Usp. Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957., str. 182- 185
16
Usp. Isto, str. 188
17
Usp. Isto, str. 190
18
Usp. Isto, str. 183
19
Usp. Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja, str. 314
kao spontane aktivnosti. Nakon savladavanja faze realizma djeca su savladala inteligenciju za
riješiti skoro pa svaki problem, ali u svome ponašanju su još uvijek djeca. Oni tada nastoje
nacrtati naturalističke i ozbiljne crteže s obzirom da su sada sposobni prikazati neke malo
složenije elemente poput trodimenzionalnosti, dubine ili svijetla i sjene, ali osim toga, boju sada
započinju koristiti simbolički.20 Posljednja faza je takozvani period odluke za djecu od četrnaest
do šesnaest godina. Stadij odgovara Piagetovu stadiju formalnih operacija kada djeca mogu
logički i idealistički misliti zbog čega su jako kritični prema svome radu jer su svjesni
nedostataka.21 U ovom periodu likovni napredak ovisi o njihovoj svjesnoj odluci o aktivnom
bavljenju umjetnošću.22 Autor kaže da je djecu ovdje nužno poticati na rad i predstaviti im
nekakve alternativne medije poput dizajna ili arhitekture.

ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu kroz šest stadija razvoja crteža objašnjen je kognitivni razvojni
proces djece s naglaskom na djecu do dvanaest godina. Svakom čovjeku je urođena želja za

20
Usp. Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957., str. 218- 219, 232
21
Usp. Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja, str. 364- 367
22
Usp. Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957, str. 276- 277
stvaranjem, za ostavljanjem traga. Zbog te urođene sile djeca se od najranije moguće dobi
započinju likovno izražavati, prije nego i spoznaju što to zapravo podrazumijeva. Sve započinje
sa spontanim šaranjem iz čistog užitka pri izvođenju tog rada. To nekontrolirano šaranje nam
govori kako dijete od dvije godine nema kontrolu nad motoričkom aktivnosti te svako postupanje
koje kritizira i nastoji prekinuti šaranje treba odbaciti, ono je nužno za pravilan razvoj djeteta
zbog čega Victor s pravom kaže: ˝Nijedno dijete nikad ne smije biti prekinuto u svom šaranju˝. 23
Što djeca više postaju svjesnija i što više upoznavaju sebe i svijet to više nadodavaju crtežu pa
tako dijete od pet godina vrlo često crta sebe s obitelji ili drugim riječima svjesno stvara i traži
formu onoga što poznaje koja će se kasnije pretvoriti u visoko individualiziranu shemu. Kada
dijete razvije definitivnu koncepciju čovjeka i okoliša razvija i svoje sheme što konkretno
možemo evidentirati kada dijete prestane svaki dan crtati drugačijeg čovjeka ili slično. Shema
predstavlja djetetovo aktivno znanje o predmetu, pokazuje nam da dijete subjektivno doživljava
svijet. U sljedećoj fazi, periodu realizma djeca postaju više svjesna samih sebe, drugih, ali i
razlika između spolova. Ta povišena svijest o svijetu rezultira udaljavanjem od shema koje sada
postaju detaljni i realistični prikazi onoga što djeca vide. To ide jedan korak dalje u pseudo-
naturalističkoj fazi u kojoj je djeci fokus na što preciznijem prikazu okoline. Za kraj, period
odluke predstavlja takozvanu krizu adolescencije, period prijelaza iz djetinjstva u odraslost.
Likovno izražavanje u ovoj fazi zahtjeva njihovu aktivnu odluku za stvaranjem zbog čega je
ovdje motivacija učitelja od iznimne važnosti. Zbog svega navedenog, jasno je zašto je crtež dugi
niz godina bio jedan od glavnih subjekata istraživanja mnogih razvojnih psihologa. Uz pomoć
crteža možemo dobiti precizan uvid u djetetov subjektivni svijet što nam omogućava da djetetu
olakšamo period djetinjstva kako bi se, naposljetku, uz pomoć umjetnosti razvio u osobu koja
treba biti.

LITERATURA

Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957

23
Victor Lowenfeld, Creative and mental growth, 3. izdanje, The Macmillan company, 1957., str. 87
Laura E. Berk, Psihologija cijeloživotnog razvoja, Naklada Slap, prijevod trećeg izdanja

Antonija Balić Šimrak, Predškolsko dijete i likovna umjetnost, Dijete, vrtić, obitelj: Časopis za
odgoj i naobrazbu predškolske djece namijenjen stručnjacima i roditeljima, Vol. 16-17 No. 62-
63, 2010., Hrčak

WEB STRANICE

www.academia.edu/7496093/Portrait_of_the_child_as_a_young_Artist