STADIJI MORALNOG REZONIRANJA PREMA KOHLBERGU

Čitajući svoje odgovore na pitanja u upitniku shvatila sam da se mogu objasniti nekoliko
stadijima moralnog rezoniranja. Za početak, rekla sam kako je Hans bio u pravi kad je napravio
što je napravio i kako ne bi trebao biti kažnjen jer je kemičar zbog svog djelovanja loš čovjek i
zaslužuje da mu se loše vrati. To je orijentacija prema društvenom ugovoru tj. ljudska su prava
važnija od zakona, a svi imaju pravo na zdravlje i jednake prilike. Zakoni postoje radi zaštite, a
ne ograničavanja slobode, ako su pogrešni zakone treba mijenjati. Suprotno tome ide moralnost
održavanja autoriteta koja podrazumijeva da je ispravno samo ono što je u skladu s zakonom s
čime se ne slažem jer samo što je zakon ne znači da je dobar i ispravan. Ako gledamo s aspekta
orijentacije prema kazni i poslušnosti kemičar je moralan jer djelovanje koje izvodi u pravilu nije
kažnjivo prema zakonu, nešto je loše samo ako se kažnjava, no s time se ja ne slažem. Mislim da
bi kemičar uopće nije moralan jer sam orijentirana univerzalnim etičkim načelima koja nalažu da
je moralno ponašanje određeno individualnom sviješću o postojećim etičkim principima poput
poštenja, svetosti ljudskog života i sl. što nikako nije u skladu s ponašanjem kemičara koji se
obogaćuje na tuđoj patnji. Time on, prema mome mišljenju, nije ništa drugačiji od nekakvog
prodavača teških droga.

OSVRT NA PORUKE S RODITELJIMA

Nakon što sam pročitala poruka roditeljima koje smo pisali na nastavi shvatila sam kako su tri
riječi koje se neprekidno ponavljaju ljubav, razumijevanje, podrška. To su karakteristike koje se
podudaraju s opisom autoritativnog stila roditeljstva. Tada roditelja pokazuju ljubav, uvažavaju i
potiču dijete, strpljivi su i jasno objašnjavaju pravila. Smatram da kad bi svaki roditelj bio takav
svijet bi bio ljepše mjesto, ali to nažalost nije tako zbog čega je netko kao poruku napisao ˝nemoj
imati djecu˝. To je vjerojatno jer je ta osoba bila odgajana autoritarnim ili neuključenim stilom
koji rezultiraju zabrinutom, agresivnom, zlovoljnom, besciljnom djecom niskog samopoštovanja i
sklonijim problematičnim ponašanjima. Time svime može rezultirati i permisivni stil roditeljstva
u kojem je roditelj popustljiv, ali i uključen te potiče ekspresivnost djeteta, ali smatram da ipak
nije toliko loš poput ova dva prije navedena jer otvara prostor za razvitak svjesne, neovisne i
kreativne osobe. Mislim da je permisivni stil pomalo u skladu s terminom gentle parenting u
kojem je dijete slobodno da samostalno istražuje svijet što mislim da je jako bitno kako bi se
razvilo u osobu koju treba postati. Tome bi nadodala komunikaciju kao jako bitnu značajaku koja
je ključna za dobar odnos između roditelja i djece.