Kuran poglavlje 12 Josip sa novim hrvatskim prijevodom

Preveo, zapisao i čita: Sinead Brick Hassen

Ovo su znakovi jasne knjige, koja se objavljuje na Arapskom da biste razumjeli.

Najljepši govor je naveden u ovom Kuranu, a da s tim prije niste bili upoznati. - I
kad Josip reče, o oče moj, vidio sam jedanaest zvijezda, i mjesec i sunce kako mi
se pokloniše ničice. - A on mu odgovori, o sine ne govori o viziji svojoj braći da
ne bi isplanirali spletku protiv tebe, jer Sotona je otvoreni neprijatelj ljudima.
I tako je tebe izabrao gospodar, da te nauči objašnjenju priča i da upotpuni svoju
blagodat tebi i djeci Jakovljevoj, kao što je već prije upotpunio svoju blagodat
Abrahamu i Isaku. Gospodar zna i mudar je. U Josipu i njegovoj braći je znak za one
koji ispituju. I kad rekoše, Josip i njegov brat su draži našem ocu od nas, a nas
je velika skupina. Naš otac je na očiglednoj stranputici. Ubijte Josipa ili ga
protjerajte iz zemlje i zatim će se otac okrenuti jedino vama i biti ćete dobar
narod. - A jedan od njih reče, nemojte ubiti Josipa nego ga spustite u bunar i
netko od putnika će ga uzeti sa sobom. - Oni zatim rekoše, o oče naš, zašto nam ne
vjeruješ glede Josipa, a mi mu iskreno želimo dobro? Pusti ga sutra sa nama da se
igramo i mi ćemo ga dobro čuvati. - On reče, biće mi žao da ga odvedete, a bojim se
takođe da ga vuk ne pojede dok vi budete nemarni glede njega. - A oni rekoše, kako
bi ga vuk mogao pojesti kad je nas velika skupina? U tom slučaju bi bili
stradalnici. - I kad otiđoše sa njim, dogovoriše se da ga spuste u jedan bunar. - I
mi mu zatim objavimo da će ih obavjestiti o ovom slučaju, a da oni to neće opaziti.
I vratiše se uvečer svom ocu plačući. O oče, bili smo se trkali dok smo ostavili
Josipa pored prtljaga, ali ga je vuk pojeo. Znamo da nam nećeš vjerovati iako smo
iskreni. I pokazaše mu košulju umrljanu lažnom krvlju. - A on reče, vi ste olahko
uzeli ovaj slučaj, a ja ću se lijepo strpiti i od Boga tražiti pomoć glede onoga
što iznosite.

I naiđoše putnici i poslaše vodonošu da zagrabi kantu vode, a on reče, dobre

vijesti - tu je jedan momak i oni ga prisvojiše za svog roba. A Bog zna šta su
uradili. I prodaše ga poslije za sitan novac, samo nekoliko srebrenjaka i jedva su
čekali da ga se otarase. I zatim onaj iz Misra koji ga je kupio, reče svojoj ženi,
učini mu boravak ugodnim, možda će nam biti koristan da ga usvojimo. I tako je
Josip bio situiran na zemlji i naučen objašnjenju govora, a Bog je vladar svog
određenja, ali većina ljudi to ne shvata. - I kad je odrastao, bi obdaren mudrošću
i znanjem, tako se nagrađuju dobročinitelji. - I poče ga zavoditi sebi ona u čijoj
je kući bio, zatvori sva vrata i reče mu, dođi mi. - A on reče, Bože sačuvaj, Moj
gospodar me dobro pazi, a zločinci nisu uspješni. - Ona je želila njega i on bi
poželio nju, da nije vidio znamenje gospodara, da bi se odvratio od nevolje i
razvrata, jer je on iskreni sluga. - I oboje potrčaše prema vratima, a ona mu sa
leđa podera košulju, i sretoše njenog muža pred vratima. - Reče ona, koja je kazna
za onoga ko učini nevolju tvojoj ženi, osim zatvora ili bolne kazne? - A on reče,
ona je mene zavodila. Zatim svjedok posvjedoči iz njene obitelji govoreći, ako je
njegova košulja poderana sprijeda, ona je iskrena, a on laže. A ako je njegova
košulja poderana straga, ona laže, a on je iskren. - I kad su vidjeli da je košulja
poderana straga, on reče, ovo je tvoje lukavstvo. Tvoja je lukavstvo ogromno. -
Josipe, mani se toga. - A ti traži oproštenje jer si zgriješila.

I počeše žene po gradu govoriti, upravnikova žena je zavodila svog slugu i

zaljubila se u njega. Vidimo da je na očiglednoj stranputici. - I kad je ona čula
za njihovo lukavstvo, pozva ih sebi i pripremi im gozbu, i dade svakoj po nož i
reče, iziđi pred njih. I kad ga ugledoše, zadiviše se i posjekoše se noževima i
uzviknuše, savršenosti Božije. Ovo nije čovjek već čestiti anđeo. - Reče, a to je
onaj zbog kojeg me krivite. - Zavodila sam ga sebi ali se odupro. Ako se ne pokori
mojoj naredbi, biće zatvoren i osramoćen. - A on reče, gospodaru moj, više volim
zatvor, nego to čemu me pozivaju. Ako ne ukloniš njihova lukavstva, možda im se
priklonim i postanem neznalica. - I odazva mu se gospodar i otkloni njihova
lukavstva. On čuje i zna. - Potom su odlučili nasuprot dokaza da ga zatvore na
određeno vrijeme. Zajedno uđoše sa njim dvojica mladića. Jedan od njih reče, vidio
sam kako cijedim grožđe, dok drugi reče vidio sam kako na glavi nosim kruh koji su
ptice jele. Obavijesti nas o značenju, jer vidimo da si dobročinitelj. - Reče, neće
vam još doći hrana koju ćete jesti, a da vam neću objasniti prije nego što je
pojedete. Tome me je poučio moj gospodar. Ja ne slijedim vjeru naroda koji ne
vjeruje u Boga i koji ne vjeruju u drugi život, već slijedim vjeru naših očeva
Abrahama, Isaka i Jakova. Oni Bogu nisu pridruživali nikoga. To je blagodat Božija
nama i ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna. - O moji drugari zatvorski, jesu
li gospodari mnogobrojni bolji od Boga jednoga i svemogućeg? - One koje služite
pored njega nisu ništa drugo osim 'imena' koja ste im vi nadjenuli i vaši očevi.
Glede toga Bog nije objavio nikakav autoritet. Presuda o tome je jedino Božija.
Odredio je da ne služite nikoga osim njega. To je ispravna religija, ali većina
ljudi to ne poznaje. - O moji drugari zatvorski, glede jednog od vas, on će svog
gospodara služiti vinom, a što se tiče drugog, on će biti razapet i ptice će mu
kljucati glavu. To je određenje o kojem ste upitali. - I reče onom koji će biti
oslobođen, spomeni me svom gospodaru, ali Sotona učini da ga zaboravi spomenuti
gospodaru, tako da je ostao u zatvoru nekoliko godina.

I reče kralj, vidio sam sedam debelih krava kako proždire sedam mršavih, i sedam
zelenih čokuta i sedam suhih. O poglavari, objasnite mi moju viziju, ako znate
vizije objašnjavati. - Oni rekoše, zbrkani snovi i mi ne znamo objašnjavati snove
među ljudima. - I u tom trenutku jedan od dvojice zatvorenika koji je bio oslobođen
i nakon određenog vremena se sjetio, reče: Ja ću vam donijeti objašnjenje i samo me
pošaljite. - Josipe o ti istinski, objasni nam o sedam debelih krava koje proždiru
sedam mršavih i sedam zelenih čokuta i sedam suhih pa da odem javiti ljudima da
saznaju. - On reče, sijaćete 7 godina neprekidno, a ono što uberete spremićete u
čokutima osim onoga što ćete jesti, jer će poslije doći sedam godina suše koje će
uzeti ono što ste sačuvali, osim vrlo malo od toga. Poslije toga doći će obilna
godina prepuna kiše da ćete moći i grožđe cijediti. - I kralj reče, dovedite ga
meni. I kad pred njega dođe poslanik, reče mu: vrati se gospodaru svom, pa ga
upitaj o slučaju mnoštva žena što posjekoše svoje ruke, jer moj gospodar njihova
lukavstva poznaje. - On reče, što se vama to desilo dok se zavodile Josipa? One
rekoše, savršenosti Božije, mi nismo znale o njemu ništa loše. Reče žena
upravnikova: njegova priča je istinita. Ja sam ga zavodila sebi i on je iskren.
Zato neka se zna da nisam bila nevjerna u tajnosti i da Bog ne upućuje lukavstva
varalica. Ja ne pravdam sebe, jer sopstvo navodi na loše, osim kome se smiluje
gospodar. Gospodar oprašta i milostiv je. - Reče kralj, dovedite mi ga, jer ga
uzimam sebi. - I kada su zajedno popričali reče: ti ćeš od danas među nama biti
častan i vjeran. - On reče, postavi me za nadzornika skladišta na zemlji jer čuvati
znam. - I tako je Josip bio situiran na zemlji i mogao je da boravi gdje god hoće,
jer dodirujem milošću svojom koga hoću. I ne dopuštam da nagrada propadne
dobročiniteljima, dok je nagrada na drugom svijetu još bolja za one koji vjeruju i
pažljivi su.

I zatim se pojaviše braća Josipova i dođoše kod njega i on ih primjeti, a da ga oni

ne prepoznaše. - I kad im dade njihove namirnice, reče im: dovedite mi svog brata
koji je ostao sa ocem, jer zar ne vidite da dajem punu mjeru i da sam najbolji
domaćin? Ako mi ga ne dovedete, nema vam više namirnica kod mene i nećete mi više
moći pristupiti. - Pokušaćemo da ga uzmemo od njegovog oca i dobro ćemo se
potruditi glede toga. - A on reče svojim slugama, vratite im novac u njihov prtljag
da ga ugledaju kad stignu svojim obiteljima i tako da se ponovo vrate. - I kad
dođoše pred svog oca rekoše, o oče, neće nam više dati namirnice ako ne pošalješ
našeg brata sa nama, a mi ćemo ga čuvati. - Zar da vam povjerim njega, kao što sam
vam povjerio njegovog brata već od prije? Bog je najbolji čuvar. On je od
milostivih najmilostiviji. - A kad otvoriše svoj prtljag, nađoše unutra vraćen
novac i rekoše, o oče, što više možemo poželjeti? Evo novca koji nam je vraćen.
Donijećemo namirnice svojim obiteljima i čuvati svoga brata, i dobiti još dodatan
prtljag za jednu kamilu. To je lahko izmjeriti. - Neću ga poslati sa vama, sve dok
ne date čvrst zavjet pred Bogom da ćete mi ga vratiti, osim ako ne budete potpuno
savladani. - I kada mu dadoše zavjet, reče: Bog je glede onoga što smo ugovorili
nadzornik. - I on reče, o djeco, nemojte ući svi odjednom na glavna vrata, već se
razdvojite i uđite na različita vrata, a ja ne mogu spriječiti ništa glede vas ako
Bog nešto hoće da se desi, određenje ne pripada nikom osim Bogu. U njega se uzdam i
u njega se uzdaju uzdanici. - I kada su ušli na vrata onako kako im je otac
odredio, to im kod Boga nije ništa pomoglo spriječiti ni najmanje, osim što je
ispunilo sopstvenu želju Jakovljevu da se obistini. A on je posjedovao znanje kojem
je naučen, ali većina ljudi to ne poznaje.

I kad pristupiše pred Josipa, on smjesti svog brata kod sebe i reče mu, ja sam tvoj
brat i zato se ne žalosti zbog onoga što su počinili. - I nakon što im je dao
namirnice, stavio je čašu u prtljag svog brata i zatim glasnik obznani: o vodiči
kamila, vi ste kradljivci. - Rekoše, okrenuvši se prema njima: što vam nedostaje? -
Reče, nedostaje nam kraljeva čaša i tko je pronađe dobiće prtljag kamile i ja za to
jamčim. - Rekoše, tako nam Boga, znate da nismo došli činiti nered na zemlji i da
nismo kradljivci. - Reče, a kakav je obračun glede ovog ako lažete? - Rekoše,
obračun glede ovoga je sa onim kod koga pronađete ukradeno. Tako se mi obračunavamo
sa zločincima. - I tako prvo pregleda njihov prtljag, prije provjere prtljaga svog
brata gdje pronađe čašu. Takvo je bilo lukavstvo Josipa, jer on nije mogao uzeti
svog brata po vjeri kraljevoj, osim u slučaju ako Bog hoće. On podiže za stepen
koga hoće i nad svakim znalcem ima znalac. - Rekoše, ako je ukrao, pa i njegov brat
je takođe krao već od prije. - Suzdrža se Josip u sebi i nije im se otkrio. Reče,
vi ste daleko u zlu većem i Bog zna to što tvrdite. - Rekoše, o upravniče, mi imamo
oca veoma ostarjela, pa zadrži nekog od nas umjesto njega jer vidimo da si
dobročinitelj. - Reče, sačuvaj Bože da zadržim nekoga drugog umjesto onoga kod koga
je pronađena čaša, jer u tom slučaju bi bio zločinac. - I kad izgubiše nadu,
povukoše se ustranu radi dogovora. - Reče najstari među njima, "zar ne znate da je
otac od nas uzeo zavjet pred Bogom, a već smo od prije zakazali glede Josipa. Zato
neću napustiti ovu zemlju, sve dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Bog ne odredi.
On je najbolji sudija. Vratite se svom ocu i recite mu: o oče, tvoj sin je ukrao i
mi ti ne svjedočimo osim onoga što znamo i nismo se od nepoznatog uspjeli sačuvati.
- Raspitaj se u gradu ili pitaj vodiče kamila sa kojima smo bili i vidjećeš da smo
iskreni.

Reče, naprotiv već ste vi olahko uzeli sebi ovo određenje. Strpiću se na lijep
način. Ako Bog da ih sve vrati meni. On zna i mudar je. - Zatim se okrenu od njih i
reče, o tugo moja za Josipom dok mu oči zasuziše zbog žalosti koju je potiskivao. -
Rekoše, tako nam Boga, ti nećeš prestati spominjati Josipa sve dok se ne razboliš i
umreš? - Reče, ja se glede svoje žalosti ne obraćam nikome osim Bogu i ja znam od
Boga ono što vi ne poznajete. - O moja djeco, idite i raspitajte se glede Josipa i
njegovog brata i ne gubite nadu u milost Božiju. U milost Božiju gubi jedino narod
nevjerni. - I kad pristupiše pred njega rekoše, o upravniče snašla nas je nevolja i
siromaštvo, pa smo donijeli nešto malo novca i podari nam milosrđe. Bog nagrađuje
milosrdne. - Reče, je li znate kako ste postupali sa Josipom i njegovim bratom dok
ste bili neznalice? - Rekoše, jesi li ti Josip? - Reče, ja sam Josip i ovo je moj
brat. Bog je blag prema nama. Za one koji su pažljivi i koji su strpljivi, Bog neće
dozvoliti da propadne nagrada dobročiniteljima. - Rekoše, tako nam Boga, odlikovao
te je Bog iznad nas i mi smo zgriješili. - Reče, nema ukora za vas danas. Oprostio
je Bog vama. On je od milostivih najmilostiviji. - Odnesite ovu košulju i stavite
je na očevo lice. Zatim će progledati i potom mi ih dovedite sve zajedno.

I kada pođoše vodiči kamila, njegov otac reče, osjećam povjetarac od Josipa, samo
ne recite da sam posenilio. - Rekoše, tako nam Boga, ti si i dalje u zabludi
staroj. - I kada donositelj radosnih vijesti dođe i stavi košulju na njegovo lice:
on progleda i zatim reče, zar vam nisam rekao da znam od Boga ono što vi ne
poznajete? - Rekoše, o oče, zatraži oprost za naše grijehe jer smo zgriješili. -
Reče, zatražiću oprost za vas od gospodara. On prašta i milostiv je. - I kad
pristupiše pred Josipa, on smjesti svoje roditelje kod sebe i reče, boravite u
Misru ako Bog da u sigurnosti. - I on postavi svoje roditelje na prijestolje i oni
mu se na tlu pokloniše. - I reče, o oče, ovo je objašnjenje moje vizije od prije i
gospodar ju je ispunio istinom. On je bio dobar prema meni kad me je spasio iz
zatvora i vas je doveo nakon što je Sotona izazvao neslogu između mene i moje
braće. Gospodar je blag prema onome kome hoće. On je taj koji zna i mudar je. -
"Gospodaru, ti si mi podario udio u kraljevstvu i naučio me objašnjenju govora.
Pravitelju nebesa i zemlje: ti si zaštitnik na ovom i drugom svijetu. Uzmi mi dušu
pokornom i pridruži sa dobrima."

To su vijesti iz nepoznatog koje ti se objavljuju, a ti nisi bio među njima kada su

odlučili svoju namjeru i poslužili se lukavstvom. A većina ljudi neće vjerovati,
bez obzira koliko se ti trudio da povjeruju. Ti od njih ne tražiš nikakvu nagradu,
već je ovo samo podsjetnik za svjetove. A koliko je znakova na nebesima i zemlji
pored kojih prolaze okrećajući im leđa. I većina njih ne vjeruje u Boga, osim da mu
pridružuju druge. Zar su sigurni da ih neće snaći patnja zbog kazne Božije i da ih
iznenada ne snađe čas bez da predosjete? - Reci, ovo je put kojim pozivam Bogu,
koji ja pratim i oni koji me slijede. I slava Bogu kojem nikoga ne pridružujem. - A
nije poslat prije tebe nijedan čovjek a da mu nije objavljeno među stanovnicima
naselja. Zar niste putovali po zemlji i vidjeli kakav je bio kraj onih prije vas? A
prebivalište na drugom svijetu je bolje za one koji su pažljivi. Zar ne razumijete?
- I kada bi poslanici postali očajni i bili odbačeni kao lažovi, došla bi pomoć i
spasio bi one koje hoće, a nevolja ne bi zaobišla narod nepravedan. U ovoj
povijesti je pouka za razumne. Ovo nije govor koji je izmišljen, već je potvrda
onoga od prije, objašnjenje o svemu, uputa i milost za narod vjeran.