4.1.

KAMBRIJSKA EKSPLOZIJA ŽIVOTA

 Obilježja ediakarijske biote – spljoštena, mekana tijela bez kostura prilijepljena za tlo.
 UVJETI ŽIOVTA KASNOG PRETKAMBRIJA:
 Pomak kontinenata promijenio je klimu i izazvao intenzivnu vulkansku aktivnost, zbog koje su razine
ugljikova dioksida su u atmosferi stalno rasle i padale. Zbog stakleničkog učinka više je topline bilo zarobljeno
uz površinu Zemlje pa je temperatura rasla što je omogućilo topliju klimu (ili padala zbog malo CO2 pa je
nastupilo ledeno doba).
 Staklenički učinak – sunčevo zračenje dolazi do površine Zemlje koja se grije i emitira toplinu. Sloj plinova u
atmosferi (CO2, NO2, SO2, metan) upija velik dio te topline te je zarobljava u atmosferi.
 Kambrij (lat. Cambria - Wales) je prvo, najstarije razdoblje paleozoika. Iako je u geološkom smislu trajao kratko,
tijekom njega se dogodila brza evolucija organizama.
 Dokazi za nagli evolucijski skok tijekom kambrija bogata su nalazišta raznovrsnih fosila.
 Burgess Shale u Kanadi – najpoznatije nalazište kambrijskih fosila. Charles Walcott, 1909. godina.
 Jedan od razloga velike brojnosti fosila kambrijskih organizama je pojava čvrstog skeleta koji omogućuje lakšu
fosilizaciju.
 Kambrijska eksplozija – nagli skok raznolikosti organizama (vrsne i funkcionalne).
 Proučavanjem životinja kasnijih geoloških razdoblja, opaženo je da je plan građe tih organizama sličan planu građe
njihovih kambrijskih predaka. Ta je spoznaja dovela do zaključka da su se u relativno kratkom razdoblju
(kambrijskom eksplozijom) pojavile gotovo sve i danas prisutne velike skupine (koljena) životinja na Zemlji.
 TRILOBITI:
 Dominantna skupina beskralježnjaka kambrijskog razdoblja.
 Člankonožac koji je živio na morskom dnu (imao i člankovita ticala).
 Kretali se člankovitim nogama i disali škrgama.
 Preci današnjih rakova.
 Imaju prednji dio tijela, prsa i zadak.
 Imaju egzoskelet (od hitina i kalcijeva karbonata) koji moraju odbaciti jer on ne prati rast tijela.
 Kao i rakovi, imaju razvijeno složeno oko.
 Karakterističan fosil.
 ČIMBENICI KAMBRIJSKE EKSPOZIJE:
 NAGLA PROMJENA KLIME
- Prije početka kambrija dogodilo se globalno zamrzavanje – Snowball Earth.
- Snowball Earth: prije približno 600 milijuna godina Zemlja bila prekrivena ledenom korom. Prosječne su
temperature iznosile -60°C. preživjeli su jedino organizmi kod vulkana i gejzira. Sunčeva energija zbog bjeline
leda i povećane refleksije svjetlosti nije mogla zagrijati Zemlju. Zagrijavanje omogućili vulkani izbacijvanjem
lave i stakleničkih plinova. Povećanjem koncentracije tih plinova povećao se staklenički učinak koji je
zagrijao Zemlju.
- Vulkanska aktivnost izazvala je naglo topljenje leda. Golemi ledenjaci u prah su mrvili čitave planine i stvarali
vodotoke koji su nosili nutrijente u oceane.
- Daljnjim zagrijavanjem, oceani postali pogodno stanište za razvoj oblika života.
 GEOLOŠKE PROMJENE
- Superkontinent Pannotia (Pangea) podijelio se na 4 nova kontinenta.
- Na poplavljenim rubovima novih kontinenata stvorena plitka mora pogodna za širenje alga.
- Alge – izdašan izvor energije za nagli razvoj i usložavanje životinja.
 POVEĆAN UDIO KISIKA
- Gotovo dvije milijarde godina prije kambrija nakupljao se kisik od cijanobakterija.
- Koncentracija kisika povećala se do razine koja je osigurala organizmima više energije za životne procese,
usložavanje građe i povećanje tijela.
 NASLJEDNA UPUTA
- Mutacije kao pokretač prilagodbe i evolucije organizama.
  UBRZANI RAZVOJ OSJETILA VIDA
- Bez vida, grabežljivci se služili njuhom, dodirom i sl.
- Razvoj vida omogućio vizualni lov pa su odnosi grabežljivca i plijena postali znatno drugačiji.
- Obje skupine bile izložene selektivnom pritisku.
- Rezultat selekcije – obrambeni mehanizmi plijena i taktike lova grabežljivaca.
- Time se dodatno povećala raznolikost organizama i složenost njihovih odnosa.
 Najduža, a možda i najsloženija etapa razvoja vida bila je sinteza vidnog pigmenta – proteinske molekula koja
reagira na svjetlost stvaranjem električnog signala.
 Stanice su nakupljanjem vidnog pigmenta dobile sposobnost opažanja svjetlosti.
 Za rane jednostanične fotoautotrofne organizme ova je sposobnost bila važna jer je omogućila kretanje prema
svjetlosti – izvoru energije za fotosintezu (i danas brojni fotoautotrofi imaju nakupine vidnog pigmenta).
 Kod ranih životinja vidni pigment nakupljao se i sintetizirao u površinskim stanicama tijela. S vremenom su pojedine
stanice počele sintetizirati više pigmenata – specijalizirale se za opažanje svjetlosti te su nazvane fotoreceptorskim
stanicama, a ostale su ga stanice prestale sintetizirati.
 Prestankom trošenja energije na sintezu vidnog pigmenta, ostale stanice počele trošiti energiju na druge procese –
otvorena mogućnost specijalizacije stanica za neke druge funkcije.
 Kod nekih skupina današnjih životinja prisutna velika raznolikost u složenosti osjetila vida. Svi mekušci imaju osjet
vida, ali ne jednako složen (stranica 83.).
 S obzirom na dugi opstanak brojnih vrsta s jednostavnim osjetilima vida – dovoljna za zadovoljavanje njihovih
potreba.
 Složene su oči vjerojatno evoluirale postupno, nizom prilagodbi različitih stanica, usavršavajući se u organ koji je
organizmu donosio prednost u postojećim uvjetima okoliša.
4.2. SJEDILAČKI ORGANIZMI U VODI
 Životna zajednica organizama morskog dna – bental/bentos.
 Bental čine sjedilački, slabo pokretni i pokretni organizmi.
 Ernst Haeckel – osnivač ekologije (pojam bentos, grč. benthos - dubina).
 CRVENA BRADAVIČARKA:
 Životinja iz skupine mješčićnica (plaštenjak).
 Živi sjedilački pričvršćena za morsko dno ili drugu podlogu.
 Ima pokrov tijela – plašt.
 Tunicin – tvar vrlo slična celulozi (u biljaka).
 Ličinka iz koje se razvija ima potpuno drugačiji izgled – izduljeno tijelo, u repiću zametak svitka i leđne
moždine po čemu su mješčićnice srodne kralježnjacima. Razvijajući se, ona gubi repić i svitak, spušta se na
dno i pričvršćuje za tlo gdje se nastavlja razvijati u odraslu jedinku.
 Građa, oblik i boja svakog organizma, kao i način funkcioniranja uvjetovani nasljednom uputom.
 Nasljedna se uputa oblikovala prirodnim odabirom kroz niz generacija.
 Sjedilački bentos: praživotinje, žarnjaci, alge, spužve, bodljikaši.
 RAZNOLIKOST I PRILAGODBE:
 Stanište su im more i oceani, ali i kopnene vode (zvončić – trepetljikaš).
 Razlikuju se veličinom, složenošću, načinom prehrane (heterotrofi i autotrofi – alge).
 Alge su pričvršćene za podlogu u osvjetljenijim staništima.
 Kod heterotrofa, oblik, građa i funkcioniranje tijela takvi su da maksimalno povećavaju površinu za ulov
hrane i difuziju kisika.
 Najčešće imaju zrakastu simetriju (raspored organa), brojne tjelesne nastavke smještene oko usnog otvora,
valjkasti ili bačvasti oblik tijela.
 Sličan način života – slične prilagodbe i izgled.
 organizam obilježja
(skupina) veličina i složenost stanište prehrana organi za optjecajni kretanje
(probavilo) disanje sustav
zvončić <1mm jednostaničn kopnene heterotrofna - - sjedilački
(praživotinje) mikro i vode
botriokladija (alga) >1cm višestanični more autotrofna - - sjedilački
vidljivi
okom
promjenjiva >1cm višestanični more heterotrofna - - sjedilački
sumporača vidljivi
(spužva) okom
crveni koralj >1cm višestanični more heterotrofna - - sjedilački
(žarnjaci) vidljivi (neprohodno)
okom
kožasti perjaničar >1cm višestanični more heterotrofna izdužene vitice zatvoreni sjedilački
(kolutićavci – vidljivi (prohodno)
mnogočetinaši) okom
sredozemna >1cm višestanični more heterotrofna vodožilni sustav otvoreni sjedilački
dlakavica vidljivi (prohodno)
(bodljikaši – okom
stapčari)
crvena >1cm višestanični more heterotrofna škržno ždrijelo otvoreni sjedilački
bradavičarka vidljivi (prohodno)
(svitkovci – okom
plaštenjaci)

 Tijelo plaštenjaka ovijeno je plaštom ili tunikom, želatinoznom masom u kojoj se nalazi vlaknasti tunicin – tvar slična
celulozi koju stvaraju biljke, a u životinjskom svijetu uočeno je samo kod plaštenjaka. Pigmenti različitih boja koji se
često nalaze u plaštu daju ovim životinjama životopisnu obojenost.
 ULOGA OBOJENOSTI:
 Pored vidnog pigmenta, za život mnogih organizama vrlo je važna i tjelesna obojenost, koja je postala
važnom upravo zbog razvoja vida.
 Tijekom evolucije je imala važnu ulogu u stvaranju sve složenijih odnosa između grabežljivaca i plijena – kod
plijena je omogućila obranu, a kod grabežljivaca uspješniji lov.
 Tijekom evolucije, preživljavanjem teže uočljivih jedinki u dugom nizu generacija, organizmi su počeli bojom
tijela nalikovati okolišu – kriptična/zaštitna obojenost.
 S druge strane, preživljavanjem jedinki žarkih boja koje su grabežljivci izbjegavali jer su bile opasne, otrovne
ili neukusne, dugim nizom generacija razvila se upozoravajuća obojenost/aposemija – ovaj tip obojenosti
posebno važan za sjedilačke organizme jer nemaju mogućnost bijega.
 Tvari (organske molekule) koje se nalaze u tjelesnim stanicama i daju organizmu boju nazivamo
pigmentima, a njihov raspored u tijelu pigmentacijom.
 Pigmenti su vrlo raznoliki – imaju različite uloge. Npr. fotosintetski omogućuju pokretanje procesa
fotosinteze (najvažniji klorofil – alge), a pigmenti u tjelesnom pokrovu organizama imaju ulogu zaštite od UV
zračenja te utječu na boju – melanin i fenomelanin. Međutim, na obojenost utječu i drugi čimbenici –
primanje boje pojedenog organizma ili onog s kojim su u simbiozi.
 PREHRANA:
 Prehrana može biti autotrofna (alge) i heterotrofna.
 Heterotrofna prehrana može biti I. pasivna – filtriranje vode i II. aktivni lov.

 I. FILTRIRANJE VODE:
 - Sjedilačkim heterotrofnim organizmima (npr. zvončić, spužve, crvena bradavičarka) hranu donosi struja
vode.
- Zbog toga hranu najčešće sakupljaju filtriranjem – privlačenjem vode s hranjivim česticama pomoću
trepetljika, bičeva, izduženih vitica ili nekih drugih struktura, koje im ujedno pomažu pri uzimanju
čestica hrane iz vode. Za filtriranje je bitna površina tijela.
- Jednostanični eukarioti zvončići pokretanjem trepetljika stvaraju vrtlog koji usmjerava čestice hrane
prema strukturi na staničnoj membrani – staničnim ustima.
- Spužve imaju šupljikavo tijelo u koje voda ulazi kroz mnoštvo sitnih otvora (porusi), a izlazi kroz jedan ili
više većih otvora (oskulum). Unutrašnjost spužve obložena je bičastim stanicama – hoanocite. To su
probavne stanice. Stalno kretanje mnogobrojnih bičeva stvara struju vode iz koje se hrana filtrira na
okovratnicima bičastih stanica – tu se cijedi voda, a ostaje hranjiva tvar.
- Mješčićnice (crvena bradavičarka) imaju nešto složeniji sustav filtriranja hrane. Na vrhu tijela je je usni
otvor kroz koji voda ulazi u veliko škržno ždrijelo (otvori sa škržnim pukotinama sa trepetljikama koje
kupe hranu) – izmijenjen prednji dio probavila u kojemu se pomoću trepetljika filtrira hrana.
Procijeđena voda izlazi kroz nečisnički otvor, a hrana odlazi u probavilo.
 II. AKTIVNI LOV:
- Koralji i drugi sjedilački žarnjaci uglavnom love sitnije organizme koje nosi struja vode ili se slobodno
kreću u vodi.
- Ključnu ulogu u hvatanju plijena imaju žarne stanice koje su obilježje svih žarnjaka.
- Sjedilački žarnjaci žive u vodenim staništima u obliku takozvanog polipa (nepokretni oblik). Polipi su
donjom stranom tijela pričvršćeni za podlogu (dno vodenog staništa), a na gornjoj strani imaju usta
okružena dugim lovkama s mnoštvom žarnih stanica - knide. Posebne organele žarnih stanica,
žarnice, na dodir eksplodiraju i zabadaju se u žrtvu gdje izlijevaju otrov. Omamljeni ili usmrćeni lijen
lovkama prinose ustima. (npr. hidra)
- Mnogi žarnjaci imaju i pokretni oblik koji nazivamo meduzom.
- Pokretni i nepokretni oblik čine dva morfološka oblika žarnjaka.
 IZMJENA PLINOVA S OKOLIŠEM:
 Povećanje površine tijela.
 Preko površine tijela (kod spužve i žarnjaka) odvija se difuzija kroz polupropusnu membranu vanjskog sloja
stanice/pokrova tijela.
 Organi za disanje: mješčićnice – disanje se odvija preko škržnog ždrijela, pukotine škržnog ždrijela su
prokrvljene i tu se događa difuzija, bodljikaši (npr. sredozemna dlakavica) – imaju vodožilni/ambulakralni
sustav, kroz cjevčice curi morska voda, perjaničar – vitice.
 Pupovi obično nastaju tako da se stijenka tijela organizma izboči prema van. Kad pupovi dovoljno narastu, odvajaju se
od roditelja i počinju samostalni život. Ovaj način razmnožavanja osobito je često kod hidre, žarnjaka koji živi u
kopnenim vodama. Pupanjem se hidra brzo i lako širi na nova područja pa ovaj način razmnožavanja igra veliku ulogu
u zauzimanju životnog prostora.
 Kod nekih sjedilačkih žarnjaka pupovi ostaju pričvršćeni za roditeljsku jedinku – zadruge. Najpoznatije su zadruge
koralja koje izgrađuju koraljne grebene. Stvaranje zadruga jedna je od strategija osvajanja životnog prostora, jer su u
zauzimanju teritorija zadružni oblici često uspješniji. Osim toga, život u zadruzi omogućuje podjelu rada pojedinih
članova.
 Međutim, u posebnim uvjetima okoliša (obično prije zime i/ili pri oskudici hrane) hidra se može razmnožavati i
spolno. Spolno se razmnožavanje odvija pomoću spolnih stanica, jajne i spermalne, koje se stvaraju u jajnicima i
sjemenicima na površini tijela hidre. Oplodnja se najčešće događa tako da jajnu stanicu oplodi pokretna spremalna
stanica.
 U sjedilačkih žarnjaka, kojima pripada hidra, iz oplođene jajne stanica obično se razvija plivajuća ličinka koja ima
važnu ulogu u rasprostranjivanju vrste. Kada nastupe povoljni uvjeti, ličinka se prihvaća za podlogu, preobražava u
odrasli oblik (polip) i započinje sjedilački način života.
 Narančasta plutača spužva je loptastog oblika, najčešće narančaste boje. Rijetko je pričvršćena za dno, najčešće se
prihvaća za napuštenu puževu kućicu koju naseljava rak samac. Žarko obojenje spužve odbija grabežljivce pa su tako
zaštićeni i rak i spužva. Krećući se u potrazi za hranom, rak uokolo nosi spužvu pa tako i njoj povećava šanse za
pronalazak hrane. Zbog prednosti suživota, on ostaje sa njom i nakon što ona rastopi kućicu.
 SPOJ AUTOTROFNOG I HETEROTROFNOG NAČINA ŽIVOTA:
 Čest je slučaj da jedan organizam živi unutar drugog – endosimbioza.
 Jednostanične alge često žive u enodsimbiozi sa životinjama, mekušcima i žarnjacima.
 Alga koristi nutrijente iz otpadnih tvari svog simbionta i fotosintezom proizvodi hranu koju koristi i
simbiont, dok on algi pruža stanište i zaštitu.
 Zooksantela i kameni koralj – zooksantela sadrži nekoliko fotosintetskih pigmenata. Koliko su oni važni algi,
toliko su i koralju jer osim što osiguravaju proizvodnju hrane daju im i specifičnu obojenost. Promjene uvjeta
u okolišu izazivaju promjene u molekulama pigmenata što može dovesti do njihova propadanja. Tako gubitak
obojenosti – izbjeljivanje koralja može ukazati na uginuće alge ili njeno napuštanje koralja. Budući da on bez
nje ne može živjeti, dolazi do njegova ugibanja.
 Neke od prednosti sjedilačkog načina života su male potrebe za energijom i spor metabolizam.
 Glavni nedostatak je činjenica da su sjedilački organizmi lak plijen predatorima.
 ALGE:
 Alge su velika i raznolika skupina fotoautotrofnih organizama koji nisu nužno međusobno u bliskom srodstvu.
 Neke su alge jednostanične, a neke višestanične – one nemaju razvijena tkiva pa njihovo tijelo nazivamo
steljkom. Ovisno o veličini steljke razlikujemo mikro i makroalge.
 Najčešće makroalge su one koje vidimo na dnu pa ih ljudi smatraju morskom/riječnom travom.
 Iako imaju mnoge sličnosti sa biljkama, makroalge nisu biljke.
 Steljku/talus dijelimo na korjenčić/rizoid, stabalce/kauloid i listić/filoid.
 Ovisno o pigmentima razlikujemo zelene, smeđe i crvene alge.
 Sve alge u stanicama sadrže zeleni fotosintetski pigment klorofil.
I.ZELENE ALGE:
- Chlorophyta
- Imaju klorofil a i klorofil b – izrazito zelene, ali sadrže još i karotenoide i ksantofile.
- Razmnožavaju se spolno i nespolno .
- Većina ih je u planktonu i bentosu slatkih voda.
- One su najsloženije – iz njih se razvilo carstvo biljaka. Imaju naznake nekog tkiva.
- Morska salata je alga krpastog talusa.
- Kaulerpa – rod zelenih algi koje su rasprostranjene u tropskim i umjereno toplim morima (podrijetlom iz
Karipskog mora i Indijskog oceana). Građena je od puzajućeg stabalca, brojnih korjenčića i rasperanih
listića. Ona je jedna od najopasnijih invazivnih vrsta – alga ubojica. 1984. se pojavila u Sredozemlju.
Njezino širenje, koje je brzo jer se razmnožava vegetativno, uzrokuje velike promjene u bioraznolikosti jer
ona izlučuje toksine i tako „čisti“ ostale organizme.
- Jadranski klobučić, kladofora, parožina.
II.SMEĐE ALGE:
- Phaeophyta
- Sadrže klorofil a i klorofil c, beta-karoten i ksantofile. Sve pigmente prekriva fukoksantin koji joj daje
specifičnu smeđu boju.
- Jadranske vrste: padina (bioindikator čistog mora), jadranska bobičarka.
- Divovski kelp je vrsta smeđe alge najveća od svih morskih algi. Steljka je pričvršćena za podlogu, a na
listićima se nalaze pneumatociste – mjehurić isupnjen zrakom zbog kojeg pluta. Brzo raste i može doseći
100m, uz istočne obale Pacifika stvara podvodne šume.
 III.CRVENE ALGE:
- Rhodophyta
- Sadrže klorofil a (neke i klorofil b) i karotenoide koju se prekiveni jako fluorescirajućim crvenim-
fikoeritrinom (a u nekim vrstama i modri fikacijan).
- Karolina – u staničnu stijenku ima ugrađen kalcijev karbonat.
- Geladium – rod iz kojeg se dobiva agar.
 Alge brzo rastu i stvaraju veliku biomasu – ljudi iz priobalni područja ih upotrebljavaju u svakodnevnom životu. Sadrže
povoljne omjere nutritijenata – ulja, proteini, ugljikohidrati, vitamini i minerali, kvalitetna prehrana.
 Iz alga se izoliraju različite tvari od kojih možemo istaknuti želatinozne alginate i agar koji se proizvode u obliku
praha. Imaju široku primjenu u prehrambenoj, kemijskoj, farmaceutskoj, tekstilnoj i drugim tehnologijama.
 Najveće se količine agra koriste u proizvodnji prehrambenih namirnica – želiranje i poboljšanje teksture.
 U biotehnologiji i mikrobiologiji agar se koristi za pripremu hranjivih podloga kojima daje čvrstoću.
 Bioaktivni sastojci koje alge sadrže imaju važnu ulogu u prevenciji bolesti, pa se u farmaciji i medicini stavljaju u razne
pripravke.
 U poljoprivredi se alge koriste kao biognojivo i dodatak prehrani životinja.
4.3. POKRETNI ORGANIZMI NA DNU
 Prema dosadašnjim fosilnim nalazima, prvi su se školjkaši pojavili u ordoviciju (prije 500-450 milijuna godina).
 U vodenim staništima su školjkaši česti stanovnici dna, prepoznatljivi po dvodijelnoj ljušturi koja se naziva školjkom.
 Školjkaši nemaju neka obilježja karakteristična za ostale mekušce (puževi i glavonošci): nemaju razvijenu glavu.
 Glava kao centar živčanog sustava u kojem se obrađuju informacije iz osjetila, zbog ograničene sposobnosti kretanja i
nedostatka složenijih osjetila, školjkašima nije potrebna.
 S obzirom na dugi opstanak, veliku brojnost, uspješno rasprostranjivanje u sva vodena staništa i sve klimatske zone,
nedostatak glava u školjkaša nije znak primitivnosti već prilagodbe slabo pokretnom – hemisesilnom načinu života.
 Kapica prugasta:
 Školjkaš, heterotrof sa prohodnim probavilom
 Njen organ za disanje su škrge
 Ima razvijeno mišićno stopalo – mišićno tkivo kojim se mogu puzati ili odgurivati. Ono, osim u kretanju ima i
ulogu u hvatanju plijena, obrani od grabežljivaca te spajanja jedinki prilikom razmnožavanja.
 MEKUŠCI
 Naziv su dobili po mekanom tijelu (lat. mollusca ‘mek, nježan’) koje je kod većine vrsta zaštićeno čvrstom
ljušturom.
 Školjkaši, puževi i glavonošci.
 Do danas je poznato oko 100 000 živućih i oko 35 000 izumrlih vrsta mekušaca.
 Najvažnija su obilježja evolucije mekušaca usložavanje organskih sustava i razvoj nekoliko strukturnih značajki
– glave, mišićnog stopala, utrobne vreće obavijene plaštom i vapnenačke ljušture.
 Ovi su dijelovi tijela tijekom evolucije poprimili različite oblike i uloge ovisno o prilagodbama na tip staništa,
način kretanja i prehrane.
 Jakobova kapica –školjkaš koji pliva:
- Školjkaš lepezaste ljušture, koje je zaobljenja sa donje i plosnata sa gornje strane.
- Iako je mediteranska vrsta, zbog jedinstvenog geometrijskog oblika poznata je u cijelom svijetu.
- Ljuštura je iznutra obložena plaštom po čijem se rubu nalaze brojna nježna ticala i sitne oči.
- U Jadranu živi u priobalnom području na pjeskovitom dnu na dubini 10-40 metara.
- Teško je uočljiva jer se gotovo sva zakopa u pijesak i mulj.
- Za razliku od većine drugih nepokretnih ili slabo pokretnih školjkaša, odrasla jakobova kapica u
opasnosti ili u potrazi za hranom može slobodno plivati otvaranjem i zatvaranjem ljušture.
 KRETANJE:
 Pokretljivost je važna osobina mnogih organizama.
 Zbog razvoja sposobnosti kretanja organizmi su stekli niz prednosti, na primjer veću neovisnost u smislu
prehrane, razmnožavanja i zaštite od grabežljivaca.
  Aktivna potraga za hranom smanjila je ovisnost o raspoloživoj hrani u bliskom okolišu.
 Pokretljivost je omogućila pronalaženje i odabir staništa i partnera za razmnožavanje što među jedinkama u
populaciji dovodi do veće genetske raznolikosti.
 Zbog sposobnosti bijega od grabežljivaca ili drugih nepovoljnih čimbenika u okolišu znatno su povećani izgledi
za preživljavanje i opstanak.
 Dok su neki organizmi slabo pokretni (školjkaši, ježinci), a neki se kreću zadivljujućom brzinom (hobotnice,
neki rakovi).
 Kretanje u životinja nadzire živčani sustav kontrolom stezanja (kontrakcije) i opuštanja (relaksacije) mišića.
 Na živčani podražaj mišić reagira stezanjem za koje je potreban energija.
 Pojava kretanja u drevnih životinja povezna je s povećanjem koncentracije kisika, koje je omogućilo
iskorištavanje novih izvora energije.
 Biokemijski procesi poput staničnog disanja omogućili su razvoj metabolički aktivnijih tkiva kao što su živčano
tkivo i mišićno tkivo.
 Tijekom evolucije usporedno s razvojem kretanja mijenjao se i oblik životinja pa se u pokretnih životinja počinju
razlikovati prednji i stražnji dio tijela.
 Usni otvor zauzima položaj u prednjem dijelu tijela, cefalizacija (diferencijacija glave u prednjem dijelu
životinjskog tijela) – razvija se glava u kojoj se koncentriraju osjetila i živčani sustav.
 Kad prednji dio tijela životinje uđe u za nju povoljno područje, uslijedit će reakcija približavanja i obrnuto, u
onom nepovoljnom će se udaljiti.
 Ove promjene omogućile su životinjama bolje snalaženje u prostoru, osvajanje novih životnih prostora i
odabir najpovoljnijeg staništa za život.
 ALGE KREMENJAŠICE:
 Alge kremenjašice ili dijatomeje široko su rasprostranjena i raznolika skupina jednostaničnih algi.
 Žive u osvjetljenim vodama i vlažnim staništima.
 Velikom su brojnošću zastupljene u fitoplanktonu, a neke vrste nastanjuju dno vodenih i/ili vlažnih staništa gdje
mogu biti slabo pokretne ili vezane za različite podloge.
 Kao i svi fotosintetski organizmi primarni su proizvođači i važni članovi hranidbenog lanca kao i ciklusa kruženja
tvari u prirodi.
 Alge kremenjašice prepoznatljive su po svojoj ljušturici koja obavija stanicu.
 Ljušturica je izgrađena od silicijeveva dioksida (kremena) ima strukturu sličnu kutiji s poklopcem.
 Na ljušturi se nalaze udubljenja, izbočine i puno sitnih otvora postavljenih u pravilne nizove, jedinstveno za
svaku vrstu. Ova obilježja znanstvenici koriste u prepoznavanju vrsta kremenjašica.
 Putem otvora na ljušturici stanica ostvaruje izmjenu tvari s okolišem.
 Kremenjašice koje su vezane za podlogu na ljušturici imaju pukotinu kroz koju luče sluz koja im omogućuje
klizanje po dnu i drugim podlogama.
 Evolucija kremenjašica:
- Fosilizirane ljušturice.
- Evolucija algi kremenjašica ili dijatomeja dobro je istražena na temelju brojnih fosiliziranih ljušturica.
- Evolucijski gledano, relativno su mlada skupina organizama koja se pojavila u juri, a nagli su razvoj
postigle u kredi.
- Prvi oblici su se pojavili u moru, a s vremenom su se proširile u kopnene vode i ostala staništa.
- Ukupni broj fosilnih i današnjih dijatomeja prelazi 10 000.
- Prema obliku se razilkuju evolucijski starije (radijane centrice) i evolucijske mlađe (izdužene penate).
PUZAVICA:
 Virnjaci – plošnjaci AMEBA
 Višestanični organizam, vidljiv golim okom  Praživotinje
 Kopnene vode  Jednostanični
organizam
 Heterotrof – neprohodno probavilo
 Kopnene vode
 Virnjaci imaju elastičnu stijenku tijela ispod koje su mišići. Kreću se pozanjem po  Heterotrof
podlozi pomoću kožno-mišićnog sloja koji se oslanja na tkivo ispunjeno tekućinom –  Pseudopidiji
hidroskelet.
 Za dodatno olakšavanje kretanja, na površini tijela virnjaci imaju trepetljike u
izlučuju sluz za podmazivanje podloge.
 VELIKI BAČVAŠ:
 Mekušci – puževi
 Višestanični organizam, vidljiv golim okom
 More
 Heterotrof – prohodno probavilo
 Škrge
 Ljuštura – jednodijelna kućica
 Puzanje mišićnim stopalom
 Evolucija puževa:
- Najstariji fosilni nalazi puževa datiraju iz razdoblja kambrija.
- U puževa su se prvo razvile prilagodbe za život na svim tipovima morskog dna. S vremenom su neke vrste
razvile prilagodbe za život u slobodnoj vodi, neke za život u kopnenim vodama, a neke za život na kopnu.
- Evoluciju puževa obilježila je torzija – zakretanje utrobne vreće u spiralno savijanje ljušture što je
jedinstveno u životinjskome svijetu.
- Jedna je od pretpostavki da je predcima današnjih puževa zaobljena vapnena ljuštura postala preteška i
nespretna za nošenje, a taj problem ublažen je njenim spiralnim savijanjem.
- (Tijekom njihovog razvoja, gastropodi prolaze proces poznat kao torzija, uvijanje njihovog tijela duž svoje
osi glave do repa. To uvijanje znači da je glava između 90 i 180 stupnjeva pomaknuta u odnosu na nogu.
Torzija je rezultat asimetričnog rasta, s većim rastom koji se javlja na lijevoj strani tijela. Torzija uzrokuje
gubitak desne strane svih uparenih dodataka. Dakle, iako se gastropodi i dalje smatraju bilateralno
simetričnim (tako se počinju), kada su postali odrasli, gastropodi koji su podvrgnuti torziji izgubili su neke
elemente njihove "simetrije". Gastroplod odraslih završava tako da je njegovo tijelo i unutarnji organi
upleteni, a šupljina plašta i plašta iznad glave. Treba napomenuti da torzija uključuje zakretanje tijela
gastropoda, nema nikakve veze s namotavanjem ljuske.)
 Mišići puža:
- Puževi (i neki školjkaši) imaju razvijeno mišićno stopalo.
- Osim za kretanje puzanjem ili odguravanjem, stopalo služi za hvatanje plijena ili obranu od grabežljivaca, a
prilikom razmnožavanja za spajanje dviju jedinki.
- Mekano tijelo puževa i školjkaša zaštićeno je egzoskeletom, odnosno ljušturom. Na ljušturu su vezani mišići,
čijim stezanjem mogu uvući stoplao i druge dijelove tijela u ljušturu.
o (vreteno – središnji potporanj kućice, mišić vretena čijom kontrakcijom se puž uvlači u kućicu)
 RIJEČNI RAK:
 Člankonošci – rakovi
 Višestanični organizam, vidljiv golim okom
 Kopnene vode
 Heterotrof – prohodno probavilo
 Škrge
 Rakovi su člankonošci čije je tijelo oklopljeno čvrstim egzoskeletom, koji ima zaštitnu i potpornu ulogu.
  Izuzev sjedilačkih vrsta, npr. vitičara, rakovi se uglavnom kreću člankovitim nogama, a članke nogu pokreću
poprečnoprugasti mišići vezani uz skelet.
 Mišići obično djeluju u parovima, naizmjenično – dok se jedan steže drugi se opušta – ostvarujući tako
suprotne pokrete.
 Riječni rak hoda stezanjem mišića u nogama hodalicama koje su vezane za prsa, a pliva pomoću manjih nogu
plivalica i repne peraje na zatku. Prvi par nogu hodalica izmijenjen je u kliješta za hvatanje plijena, pridržavanje
tijekom parenja, obranu ili napad.
 CRVENA ZVJEZDAČA I LJUBIČASTI JEŽINAC:
- Bodljikaši
- Višestanični organizam, vidljiv golim okom
- Mora
- Heterotrof – prohodno probavilo
- Vodožilni sustav, škrge
- Vapnenački endoskelet
- Kretanje prionjivim nožicama
 KRETANJE PRIONJIVIM NOŽICAMA:
 Bodljikaši imaju mišiće, ali pri kretanju koriste prionjive nožice vodožilnog sustava.
 Vodožilni sustav sastoji se od pravilno raspoređenih cjevčica i mjehurića ispunjenih morskom vodom.
 Izvan tijela pružaju se cjevčice koje završavaju prijanjaljkom.
 Kretanje se odvija koordiniranim radom nožica, tako da se zbog promjene tlaka vode u sustavu, nožice ispruže,
prijanjaljkom prihvate za podlogu i zatim skrate te pritom povuku tijelo.
 Budući da većina bodljikaša ima usni otvor na donjoj strani tijela, kretanje povlačenjem po podlozi omogućuje
im pronalaženje novih izvora hrane. Na primjer, ježinci tako pronalaze alge, koje potom zubićima stružu s
podloge.
 Potporu tijelu za ovakav način kretanja daje unutarnji potporni sustav – endoskelet, izgrađen od vapnenih
pločica koje su kod ježinca srasle u čahuru. Manje ili veće bodlje, karakteristične za većinu bodljikaša, dio su
endoskeleta, a imaju ulogu podupiranja tijela prilikom kretanja. Osim toga, za slabo pokretne bodljikaše, bodlje
su vrlo efikasna obrana od grabežljivaca.
 KRETANJE I RAVNOTEŽA:
 Razvojem sposobnosti kretanja došlo je i do razvoja osjetila za ravnotežu – organa pomoću kojih se određuje
položaj tijela u prostoru s obzirom na gravitaciju.
 Današnji rakovi osjet ravnoteže primaju iz mjehurića koji se nalaze na glavi u jamicama na bazi dugih ticala.
Mjehurići su ispunjeni tekućinom u kojoj se nalazi kamenčić. Pokretanjem tijela pomiče se kamenčić i pod
djelovanjem gravitacije manje ili više pritišće osjetne dlačice na osjetilnim stanicama – osjetilnim živcima
povezane sa živčanim središtem.
 Osmoregulacija – održavanje homeostaze:
- Osmotski procesi.
- Stezljivi mjehurić.
- Ticala – zelene (cuntalne) žljezde: uloga u izlučivanju produkata metabolizma.
 Neke pokretne životinje koje žive na dnu vodenih staništa imaju veliku sposobnost regeneracije. Kod virnjaka je to
oblik razmnožavanja – poprečnim dijeljenjem mogu podijeliti tijelo u više dijelova od kojih će svaki regenerirati
ostatak koji nedostaje. Zvjezdače se mogu regenerirati iz samo jednog kraka.
 Kod nekih životinja koje imaju veliku sposobnost regeneracije javlja se autonomija (grč. autos – sam, tome - rezanje)
ili samosakaćenje – voljno otkidanje dijelova vlastitog tijela. Odbacivanje krakova u zvjezdača i zmijača ili utrobe u
trpova mehanizmi su obrane od grabežljivaca. Odbačeni krakovi gibanjem privlače predatora, pa organizmu
omogućuju bijeg, a nakon nekog vremena će se regenerirati.
 RIBLJA TRAKAVICA:
 Plošnjak, koljeno virnjaka.
 Tijelo plosnato i izduljeno, a dužina u odraslih jedinki i do 15m.
  Tijelo se sastoji od niza članaka, koji postaju sve veći prema kraju tijela.
 Unutarnji parazit u crijevu čovjeka i drugih sisavaca koji se hrane sirovom ribom.
 Prilagođena životu unutar domadara:
- Prijenjaljkama na prednjem dijelu tijela pričvršćuje se za stijenku crijeva domadara i nema odviše
potrebe za kretanjem.
- Nema probavni, dišni ni optjecajni sustav jer živi u anaerobnim uvjetima.
- Hrani se upijanjem hrane iz crijevnog sadržaja cijelom površinom tijela – površina dodatno povećana
mnoštvom sitnih resica i dobro zaštićena od crijevnih enzima.
- Dvospolac je (hermafrodit) i zbog izoliranog života može se razmnožavati samooplodnjom.
 Tijelo raste razvojem novih članaka na prednjem dijelu – vratu.
 Članci su na kraju ispunjeni velikim brojem oplođenih jaja – otkidaju se i fekalijama domadara dospijevaju u
okoliš.
 Složeni životni ciklus odvija se u slatkovodnom vlažnom okruženju i u njemu sudjeluju dva domadara, račić
veslonožac i riba – iz jaja dospjelih u vodu nastaju ličinke koje račić pojede, ali ne probavi. Njih pojedu ribe,
npr. pastrve. U njihovu probavilu se ličinke oslobode iz tijela račića, probiju stijenku crijeva i zavuku u mišiće
ribe.
 Rasprostranjena je u jezerima i rijekama sjeverne polutke.
 Zaraza obično izaziva teže zdravstvene probleme, a može se spriječiti dobrom termičkom obradom ribe.
 Prehrana mekušcima često je povezana s rizikom trovanja hranom.
 Školjkaši se hrane filtriranjem hranjivih tvari iz morske vode. Škrgama izdvajaju čestice hrane u kojoj se mogu nalaziti
patogeni mikroorganizmi, teški metali i razni otrovi koje proizvode drugi organizmi. Sve navedeno se u školjkama
akumulira u znatno većim koncentracijama od onih koje se nalaze u vodi, a ta se pojava zove bioakumulacija.
 Školjkaši koji akumuliraju otrove često su naizgled zdravi, ali nose potencijalnu opasnost po ljude.
 Biser je tvrdi okrugli predmet koji se stvara unutar živog školjkaša iz sitne četice pijeska zarobljene između tijela i
ljušture. Oko oštre, iritirajuće čestice pijeska školjkaš stvara omotač od tankih slojeva vapnenca – sedefa, kako bi se
zaštitio te tako nastaje biser.
 Što su slojevi sedefa tanji i što ih je više, zbog specifičnog loma svjetlosti, biseri su sjajni.
 Sedef – taloženje kalcijeva karbonata u listićima.
4.4. ORGANIZMI U SLOBODNOJ VODI
 Meduza je pokretni oblik žarnjaka koji izgleda poput obrnuto okrenutog polipa – nalikuje zvonu. Osim oblika,
pokretljivost joj olakšava i velika količina vode u želatinoznom tijelu. Zbog masenog udjela vode od 90%, meduzima
ima gotovo jednaku gustoću kao i okolna morska voda.
 Zbog velike gustoće vode, stvara se snažan otpor koji svim organizmima otežava aktivno kretanje pa se ribe, poput
tune, koje se brzo kreću, imaju usko tijelo vretenastog oblika.
 Lavlja glavica najveća je poznata meduza.
 Evolucija organizama koji žive u slobodnoj vodi u prvom je redu bila usmjerena na ujednačenje gustoće tijela sa
gustoćom vode u kojoj žive.
 U slobodnoj vodi razlikujemo organizme koji lebde – plankton i one koji se aktivno kreću – nekton.
 Prilagodbe obje skupine možemo opisati na sljedeći način:
 Redukcija tjelesnih struktura koje imaju gustoću veću od okolne vode.
 Nakupljanje tvari koje imaju manju gustoću od vode.
 Razvoj mehanizama i struktura za održavanje određenom položaju u stupcu vode.
 Ujednačavanjem gustoće smanjuje se utrošak energije za održavanje tijela u stupcu vode na dubini najpovoljnijoj za
život.
 PLANKTON:
 grč. planktos – putnik.
 Planktonski organizmi lebde u vodi ili imaju ograničenu sposobnost kretanja, ovisno o gibanju vode, a žive u
moru i kopnenim vodama.
 Prilagodbe planktona:
 i. Regulacija gustoće stvaranjem nakupina vode, sluzi, ulja ili plinova u tijelu.
ii. Otpor tonjenju osiguran malim dimenzijama tijela, tjelesnim nastavcima, povoljnim omjerom P/V.
 Sustav planktona vrlo je raznovrstan te podrazumijeva različite razvojne stadije organizama, npr. jaja, ličinke,
odrasle jedinke, spore.
 Prema veličini: mikro i makroplankton.
 Prema građi: jednostanični i višestanični.
 Prema načinu ishrane: autotrofni – fitoplankton i heterotrofni – zooplankton.
 FITOPLANKTON:
- Osnova hranidbenog lanca u vodenim ekosustavima te ima važnu ulogu u primarnoj proizvodnji i
regulaciji kruženja ugljika u biosferi.
- Najzastupljenije su alge kremenjašice i svjetleći bičaši u morima, a u kopnenih voda, uz alge
kremenjašice, česte su i zelene alge i zeleni bičaši.
 ZOOPLANKTON:
- Većinom primarni potrošači, najčešće se hrane fitoplanktonom i bakterijama.
- Trepetljikaši, bičaši, račići veslonošci i rašljoticalci.
 Vodenbuhe u ljetnim mjesecima se najčešće razmnožavaju partenogenetski (grč. partheno – djevica, genesis –
postanak, rođenje), pri čemu se razvoj zametka događa iz neoplođenih jaja, iz kojih se razvijaju samo ženke.
 Jaja se razvijaju u tzv. leđnom prostoru koji se nalazi na leđnoj strani odraslih ženki, a mlade ženkse napuštaju leđni
prostor potpuno razvijene. Partenogenezom stvaraju brojno potomstvo.
 U jesen, kad čimbenici postanu nepovoljniji, iz jaja se uz ženke razvijaju i mužjaci. Tada u leđnom prostoru dolazi do
oplodnje jaja. Oplođena jaja su zaštićena debelom ovojnicom i ženka ih ispušta u vodu u kojoj prezimljuju
 Izmjena partenogeneze i spolnog razmnožavanja prilagodba je koja povećava vjerojatnost preživljavanja
nepovoljnih uvjeta i maksimalno iskorištenje onih povoljnih.
 Svjetlari su mali planktonski rakovi koji imaju sposobnost bioluminiscencije. Za ove rakove se često koristi naziv kril –
hrana kitova. Ima važnu ulogu u hranidbenom lancu oceanskih ekosustava. Primarni su potrošači, hrane se
fitoplanktonom te su glavni izvor hrane mnogim životinjama.
 UHATI KLOBUK:
 U zooplankton ubrajamo meduze – spolni oblik žarnjaka. U životnom ciklusu većine žarnjaka događa se
izmjena polipoidne – nespolne i meduzoidne – spolne generacije.
 Meduze uhatog klobuka razdvojenog su spola, ali nema razlike u izgledu jedinki – spolnog dimorfizma.
 Razmnožavanje počinje kad mužjak kroz usta u vodu ispusti spermije. Oni plivaju do usta ženki i ulaze u njenu
probavnu šupljinu, gdje oplode jaja.
 Početni dio razvoja zametka odvija se u tijelu ženke, a nastavlja u vodi. Nastaje plivajuća ličinka koja se
pričvrsti za podlogu i razvija u polip.
 Kad dovoljno naraste, poprečno se dijeli i od njega se odvajaju mlade meduze.
 NEKTON:
 Životinje koje aktivno plivaju, neovisno o kretanju vode, objedinjeni su pod nazivom nekton (grč. nektos –
plivanje).
 Imaju snažno mišićavo tijelo prilagođeno aktivnom kretanju, najčešće plivaju snagom potiska vode ili
valovitim gibanjem tijela.
 U nektonu su od beskralježnjaka najzastupljeniji mekušci glavonošci, a od kralježnjaka ribe, gmazovi i sisavci.
 GLAVONOŠCI:
- Brzi, aktivni i vrlo spretni grabežljivci.
- Na izduljenom tijelu se razlikuju glava, vrat i trup. Stopalo, karakteristično za ostale mekušce,
preobraženo je u lijevak i krakove.
- Krakovi na glavi – glavonošci.