Professional Documents
Culture Documents
Dejan Lučić - Teorija Zavere I - Priručnik Za Osvajanje Vlasti
Dejan Lučić - Teorija Zavere I - Priručnik Za Osvajanje Vlasti
Teorija zavere
Priručnik za osvajanje vlasti
Copyright © Dejan Lučić, 1994
Copyright © 2013 za ovo izdanje, LAGUNA
Recenzent
Nedelјko Dražić
Četvrto izdanje
A GUIDEBOOK TO OVERThROW GOVERNMENT, FIRST LEVEL by Dejan Lucic
Dr. Nedeljko Drazic, 32nd degree Mason, Grand Lodge of Washington, esotericist:
Nedeljko Drazic
„CONSPIRACY THEORY – A GUIDEBOOK TO OVERTHROW GOVERNMENT“ is a capital
work, which should bring the Serbs back from the margins of history into the heart of
events! Whoever reads this book and understands it – must transform into a wolf, the
totemic animal of the Aryans – collectively striving toward a single goal: return to power!
The Serbs have had the knowledge about the roots of civilization in the Danube Basin
stolen from them, even about the alphabet that is older than cuneiform.
The secret society of Masons are disciples of Nimrod, i.e. Nino Belov, the creator of Babylon,
who hails from the Balkans!
Nino Belov or Balov is a divinity of the WHITE man, and also forms a part of the name of the
Serbs’ capital city, Bel-grade!
Bal or Bel is found in the root of the word CA-BALA, the brand of magic that was promoted
in Babylon but has its roots in the Balkans. Today it is still preserved in Eastern Serbia and
is quite similar to the magic of the Hittites, on the basis of which we may speak about the
common origins of the two peoples.
As a 32nd degree Mason, I have concluded that my ‘society with a secret’ holds many
customs that form the basis of Serb behavior, such as addressing others as ‘brother’, kissing
three times, as well as beginning work by bringing fire (light) into the lodge.
Serbs know that knowledge is passed down from father to son, as well as from Mason to
lufton. Always accompanied by light.
The Masons say: Know thyself!
With this book, Dejan Lucic is telling the Serbs: know thyself and your power! Realize
where you are and link together in a brotherly lodge!
When 300 smart and important Serbs, who are already in hidden power centers, are found,
the rebirth of the proto-people shall begin!
This book has the function of INITIATION!
What Albert Pike is for Americans and for Masonry, Dejan Lucic is for Serbs!
The light of forbidden knowledge! This man should be followed!
PRIRUČNIK ZA OSVAJANјE VLASTI, PRVI NIVO Dejana Lučića
Doktor Nedelјko Dražić
mason 32°, Grand loža Vašington, ezoterik
„Teorija zavere – Priručnik za osvajanje vlasti“ je kapitalno delo koje Srbe treba da
vrati sa margine istorije u srce događaja! Ko pročita ovu knjigu i shvati je – mora da se
pretvori u vuka, totemsku životinju Arijevaca – koja dela kolektivno ka jednom cilјu:
povratku ka moći! Srbima je ukradeno znanje o korenima civilizacije nastale u Podunavlјu,
čak i o pismu AZ-BUKI koja je starija od klinastog pisma.
Tajno društvo – masoni – sledbenici su Nimroda, odnosno Nina Belova, tvorca
Vavilona, koji je sa Balkana!
Nino Belov ili Balov je božanstvo BELOG čoveka, koje se nalazi i u imenu glavnog grada
Srba Bel-grada!
Bal ili Bel je u korenu reči KA-BALA, magije koja je promovisana u Vavilonu, ali koja
ima korene na Bal-kanu. Danas je ona sačuvana u istočnoj Srbiji i vrlo je slična magiji Hitita,
na osnovu čega možemo govoriti o istorodnosti naroda.
Ja, kao mason visokog 32°, zaklјučujem da u mom „društvu sa tajnom“ ima mnogo
običaja koji su u osnovi ponašanja Srba, a to su oslovlјavanje sa „brate“, lјublјenje tri puta,
ali i početak rada koji kreće sa unošenjem vatre (svetlosti) u ložnicu (ložu).
Srbi znaju da se znanje prenosi sa oca na sina, kao i sa masona na luftona. Uvek uz
svetlost.
Masoni kažu: Upoznaj samoga sebe!
Dejan Lučić ovom knjigom govori Srbima: upoznajte sebe i svoju moć! Spoznajte – gde
ste i povežite se u bratsku ložu!
Kada se pronađe 300 pametnih i važnih Srba, koji su već u skrivenim centrima moći,
počeće preporod pranaroda!
Ova knjiga ima funkciju INICIJACIJE!
Ono što je Albert Pajk za Amerikance i za masoneriju, to je Dejan Lučić za Srbe!
Svetlost zabranjenog znanja! Ovog čoveka treba slediti!
Lekcija 1
Put ka moći
„Teorija zavere“ je kovanica kojom se tragači za istinom teraju sa pravog traga! Fakat je da
svi znaju da zavera postoji – ali je većinu strah da to izgovori! Činjenica je da postoji elita,
koja po svemu sudeći nije pozitivna, već destruktivna – i koja vlada svetom. Ta elita je
kreator istorije, pokretač promena, revolucija, osvajanja sveta, ratova… Razumno je da ta
grupa sve što radi krije od većine… Ako nešto i otkrije, onda to nije suština… Ona
obmanjuje svoje saučesnike, na nižim nivoima – obznanjujući lažne cilјeve koji su ideali
masa… Sve to se zove: zavera, komplot, urota, konspiracija…
Ko su zaverenici?
Koji su njihovi cilјevi?
Koja je metodologija?
Ovaj priručnik, koji će imati više tomova, poslužiće vam da sve to shvatite. Uporniji će
mnogo toga naučiti i primeniti u svakodnevnoj praksi, trudiće se da postanu bogati i
uticajni, a samo posvećena manjina će ove knjige iskoristiti za osvajanje vlasti u Srbiji i
okruženju. Najbolјi od njih će uspeti da se uklјuče u redove vladara iz senke, gde će uticati
na pobolјšanje položaja srpskog naroda, koji je pred gubitkom države i pred – nestajanjem!
Komunikacija sa vama, dragi čitaoci, biće ovde prijatelјska, kao između učitelјa i učenika.
Ovo nisu knjige za čitanje i zabavu, ovo su priručnici za – akciju! Naučiću vas dvema
stvarima koje najbolјe znam:
1) Kako funkcionišu tajna društva i kako deluju na politiku;
2) Kako su organizovane tajne službe i koja je njihova uloga u sprovođenju političke volјe
tajnih društava.
Zbog toga možemo zaklјučiti da ćete naučiti dve veštine:
1) Kako se osvaja vlast!
2) Kako se vlada svetom!
U ovom trenu, sve vam to deluje nestvarno i za vas nemoguće.
No stvar je jednostavna. Sve složene operacije su jednostavne ako se dobro isplaniraju,
podele po fazama i nađu odgovarajući lideri koji će njihove delove realizovati!
Jednostavno, zar ne, poštovani moji učenici.
Na kraju ovih kurseva postaćemo i prijatelјi.
Obećavam! Počinjemo sa školom.
Teorija zavere, knjiga koju držite u ruci, priručnik je za realizaciju vaših skrivenih političkih
planova, koje ste želeli da realizujete, a niste znali kako!
1. Vi imate svoje lične interese koje želite da realizujete kroz politiku…
2. Vi nemate lične interese, ali imate nacionalne, verske i državotvorne – koje želite da
realizujete…
Kojoj grupi pripadate?
Ne, zaista mi vaša iskrenost nije potrebna jer ona u politici nije bitna.
Hajde da se dogovorimo šta nas okuplјa oko ove knjige! To je interes!
Vi želite da naučite kako funkcioniše tajna politika – kako biste realizovali skriveni cilј!
Počinjemo sa učenjem, ali i sa paralelnom praksom…
Za početak pronađite u svom okruženju dvojicu pametnih mlađih lјudi, koji u osnovi dele
vaša politička uverenja, i družite se „ritualno“ jednom nedelјno! Skupovi treba da budu u
stanovima, bez prisustva žena i sa minimumom alkohola. Međusobno se nazivajte tajnim
imenima u telefonskoj komunikaciji, a pred drugima ne spominjite svoje sastanke. Vi ste
Alfa grupa. Utemelјivači!
Vas trojica ste ravnopravni i bilo bi dobro da svako od vas bude ekspert za nešto. Recimo,
jedan je politikolog, drugi je vojno lice, treći je pravnik…
Počnite da čitate knjige iz oblasti u kojoj ste ekspert i to želite da ostanete. Posle izvesnog
vremena, razgovarajte na tajnom sastanku o problemima koji vas muče. Ukrstite mišlјenja,
naravno, bez dizanja tona…
Učite jedni druge!
Ustanovite da li ste vas trojica za istorijske promene!
U slučaju da sva trojica sebe smatrate dovolјno ozbilјnim igračima, lјudima koji su na ovaj
svet došli sa zadatkom – misijom, onda ste vi – ALFA grupa!
Vi, kao najmudriji, onda smislite ime za tajno društvo; ono mora sistemom asocijacija da
sadrži i cilј formiranja. Recimo, masoni, odnosno „slobodni zidari“ zovu se tako jer navodno
grade hram čovečnosti, gde je svaki član „kamen“ koji mora da se uglača kako bi tako
pravilan bio uzidan u hram – piramidu.
Iluminati se zovu „prosvetlјenima“ jer navodno samo oni znaju put kojim treba da ide
čovečanstvo. Oni imaju „baklјu znanja“ kojom rasteruju mrak. Zbog toga svuda imate
kipove koji drže – buktinju!
Vaše tajno društvo, ako ima za cilј lično bogaćenje, treba da ima odgovarajući naziv –
Trezor, Dijamant, Ćup, Fort Noks, Car Radovan, Riznica, Krez…
Sada da vidimo ideje za nacionalna društva: Crna ruka, Duga ruka, Sinovi cara Dušana
Silnog, Kosovski zavetnici, Zavetnici Kosova, Vukovi, Pokret Etruraca (saznajte ko su Etrurci i
koje pismo su koristili), Sinovi Nina Belova, Vitezovi Reda zmaja, Kćeri carice Milice, Majke
Srbije…
Posle naziva tajnog društva, do koga morate doći dogovorom, sledi smišlјanje – ZAKLETVE!
Zakletva obavezno mora imati elemente zastrašivanja za onoga – ko bi izdao!
Ovde ćemo sada da se koncentrišemo na pravlјenje jednog, i to tajnog, nacionalističkog
društva – Kosovskih zavetnika!
Zakletvu napišite na poleđini osveštane ikone Svetog Đorđa ili Jovana Krstitelјa, a onda se
potpišite uz zapalјenu slavsku sveću – u polumraku!
To je ZAVETOVANјE da će te se boriti za obnovu države, ujedinjenje, slobodu i slavu
srbstva.
Pesma Vostani, Serbije neka se čuje u pozadini.
Trenutak zavetovanja i potpis na ikoni – mora da bude svečan.
Zavet mora da se pamti i ispunjava CELOG ŽIVOTA!
Vi tada postajete KOSOVSKI ZAVETNICI, bez obzira na to kako se zove vaše tajno društvo.
Vaša tajna ćelija KOSOVSKIH ZAVETNIKA biće samo jedna od hilјadu koje će nastati –
nakon čitanja ove knjige!
Dok se vi zaklinjete jedni drugima, to isto rade Srbi širom sveta.
Vostani, Serbijo, davno si zaspala!
Vostanite, vi mladi Srbi, pokrenite Otadžbinu!
Cilј je jaka Srbija, slobodna, vojnički nepobediva!
Cilј je da više nikada ne bude – GENOCIDA nad Srbima!
Cilј je da nas bude petnaest miliona!
Metodologija realizacije ovih zadataka je rad nezavisnih tajnih društava – koja idu ka cilјu!
Ko zna cilј – naći će put!
Sledeća faza je da svako od vas napravi novu grupu. Sada će vas biti devetorica… Posle
sledeća tri meseca, počinjite da se sastajete svi. Posle 6 meseci vi ste napravili društvo! U
slučaju da ste o tome ćutali, vi imate TAJNO DRUŠTVO.
Da bi tajno društvo bilo homogeno i da bi se sprečila izdaja, morate primiti nekog sa vojnim
iskustvom. To mogu biti specijalci iz 63. padobranske, JSO-a, 84. pešadijske žandarmerije…
Primite časne heroje!
Vitezove srbstva!
Zašto?
Zato što će taj čovek imati titulu „STRAŠNOG BRATA“. Nјegov zadatak je da zastraši i kazni
svakog ko krene putem izdaje.
Strah čuva tajno društvo od „provale“!
Zato primajte samo časne i hrabre!
Tajno društvo može delovati iz potaje – indirektno, ali može da uđe i u politiku – direktno!
Vas je devetorica, a među vama nema vođe!
Vođa je ikona, na kojoj ste se potpisali, a koju ste sakrili!
Vaš cilј je da delujete za opšte DOBRO!
Lopovluk je vama zabranjen!
Izdaja se kažnjava surovo!
Vi ste kosovski zavetnik!
Vi delujete kroz sve partije – od levih do desnih, ka istom cilјu!
Vi o tajnom društvu nikom ne pričate!
Gospodo, ako ste dovolјno odlučni i uporni, vaš cilј je ostvarlјiv!
Sada ste spremni da se infiltrirate u političku stranku koja vam je relativno bliska! U slučaju
da ste o svojoj „grupi“ ćutali, imate šanse da tu političku stranku osvojite iznutra!
Učlanite se odvojeno i u različitim vremenskim periodima.
Nađite nekog u toj političkoj stranci da vas preporuči – kao stručnjaka.
Dolazite na sastanke i na sebe preuzimajte dosadne zadatke: zapisničara, blagajnika, onog
ko skuplјa potpise…
Postanite šefu nezamenlјivi! Javlјajte mu se svako jutro sa lepim vestima.
Rđave vesti neka mu donose stari članovi.
Budite uvek veseli i orni za akciju.
Laskajte šefu!
Kupite ga komplimentima, a zatim pićem i hranom!
Upoznajte ga sa lepom devojkom!
Saznajte sve njegove skrivene strasti i mane.
Pravite o njemu dosije, kao i o svima drugima!
Dosije se pravi kako biste mogli da ih ucenjujete i rušite – kada za to dođe vreme!
Pokušajte da nađete nekog „sponzora“.
Počnite da upozoravate šefa da mu zamenik radi o glavi – tamo u centrali.
Obezbedite potvrdu te informacije iz nekog „neutralnog“ izvora.
Svuda javno hvalite svog političkog lidera.
Postanite njegov zamenik…
Na svoje prethodno mesto dovedite nekoga iz svoje tajne grupe.
Novi mora da bude odličan, ali ne bolјi od vas! Mora da postoji konsenzus o nenadmetanju
u vašem unutrašnjem krugu.
Ovde zastanimo!
U trenutku infiltracije prvog igrača – koji ne mora da bude i najpametniji – dolazi krizni
momenat.
Šta se događa?
Ego proradi pametnijem i on prvom prilikom počne da ruši onog – ko ga je doveo! Greška,
vi ste sada tim! Ako gluplјi probije led, svi se postarajte da ga podržite pameću i lukavošću.
Gluplјi je obično prodorniji, a i njega se manje plaši postojeći unutrašnji krug stranke!
Svetom vladaju glupi a ne pametni! Oni se prepoznaju kao da su članovi tajnog bratstva i
spontano se podržavaju.
Pametni su u politici suvišni, ako nisu lukavi i tu svoju pamet prikrivaju – do trenutka
preuzimanja moći!
Tajna vladara iz senke je što oni iz drugog plana manipulišu ambicioznima i glupima – koji
su poslušni jer znaju da zavise od uticaja skrivenih upravlјača!
Prema tome, ne preskačite gluplјeg ali prodornijeg iz svoje tajne grupe. On vam predstavlјa
merdevine do moći. Uzgred, ne potcenjujte ga, on je možda samo lukaviji, pa prikriva svoju
pamet.
Evo jedne male lekcije iz istorije: kralј Petar Karađorđević znao je da je glup, pa se okružio
pametnim lјudima! Nјegova vladavina ocenjena je kao – mudra! Sin Aleksandar bio je
mnogo pametniji, ali se nije okružio pametnim lјudima koje bi slušao. Nјegova vladavina
ocenjena je kao pogubna za Srbe, a on je ubijen!
Da li da vam dam primer Zorana Đinđića? Bio je izuzetno inteligentan, ali se okružio
budalama. Znate kako je završio!
Ponavlјam, političari su većinom glupi i ambiciozni, beskompromisni i sujetni. Žeđ za vlašću
je poriv sličan onom kod narkomana! Takvih je 95%, ostalih 5% su idealisti koji ne žele da
prave moralne kompromise.
No tu dolazi do matematičke greške!
Postoji faktor vreme!
Među tih 5% idealista, s vremenom neko sazreva i postaje stvarni lider države ili nacije!
Kompromis mora da se napravi, po teoriji – biraj manje zlo!
Dobar političar nije onaj koji lepo priča, već onaj koji uspešno vodi „brod“ svoje nacije.
Pašić je jedva pričao! Zvali su ga ćutolog!
Bio je uspešan!
Vraćamo se na vašu karijeru!
Ja sam vaš Makijaveli.
Slušajte me! Ako želite da postignete cilј.
Radite na tome da šef napreduje. Rešite ga se – unapređenjem!
Dovedite svoju tajnu grupu oko sebe.
Tako ste osvojili gradski odbor!
Ovo je uprošćena šema teorije zavere – koja se sprovodi u praksi!
To je piramida moći!
Širite tajno društvo, to je vaša baza! Vi se penjete preko ramena svojih drugova. Nije važno
ko je na vrhu, važno je da ste u piramidi koja RASTE!
Ponavlјam, u međuvremenu širite svoje tajno društvo na trideset lјudi. Bitno je da se
kontinuirano sastajete i da budete iskreni između sebe. Izbegavajte teme koje vas svađaju.
Važno je da bilo ko uspe i da onda povuče za sobom ostale.
Ponavlјam!
Ponavlјaću neke stvari, dok ne budem siguran da ste me shvatili ozbilјno!
Vrlo je bitno da postoji institucija „STRAŠNOG BRATA“! To treba da bude neki jak momak
ali pošten, koji će služiti kao pretnja onima koji zamisle da su „pametniji“ od drugih i žele da
grupu iskoriste samo za sebe.
U slučaju izdaje grupe, „STRAŠNI BRAT“ – lomi koleno krivcu. To je opomena!
Kod nas Srba pao je moral! Postali smo lјubomorni, pakosni i zli! Mnogi su spremni na
izdaju – zbog lične koristi.
„Strašni brat“ je lek protiv takvih.
Strah od osvete mora da bude jači od pohlepe!
Setite se Iraca, Italijana i Albanaca!
Vodite računa, vi ćete postati predmet proučavanja kontraobaveštajne službe i policije!
Zato nikome ne govorite o tajnoj grupi! Naročito ne ženama, deci i prijatelјima…
Ne primajte one koji se nameću!
To su agenti-provokatori!
Tajnost je vaše oružje!
Vi nemate potrebu da se spajate sa 999 drugih tajnih grupa – koje idu ka istom cilјu.
Vi nemate vođu! Ko bude hteo da vas ujedini, on je agent strane službe!
Jasno!
Dame i gospodo, ako ste sve ovo uradili bez greške, institucionalizujte svoju grupu i
registrujte je pod nekim imenom kao nevladinu organizaciju sa humanitarnim idealima.
Time ćete sakriti stvarnu svrhu svoga okuplјanja!
Sledeća faza vam je pronalaženje lјudi od uticaja koje ćete staviti u grupu između
proverenih „alfa“ članova.
Uticajni lјudi su bivši i sadašnji predsednici opština, koji se nisu kompromitovali, zatim
novinari, lekari, profesori, direktori škola, sudije…
Pomažite jedni drugima!
Sva tajna društva imaju nit koja ih povezuje: to je – sigurnost! Ko postane mason, on svuda
ima braću koja mu pomažu!
To se zove bratski lanac!
Učite od masona!
Zato, čitajte knjige. Pomažite i vi jedni druge. Ko uđe u Kosovske zavetnike, više ne može da
ostane bez posla! U starosti, mora da bude zaštićen kao da su mu svi – deca!
Kosovski zavetnik je džentlmen dobrog srca!
Vitez srbstva!
Mi smo SRBi, a ne SRPi!
Policija članove Kosovskih zavetnika može prepoznati samo po suzi u oku kad se spomene
Kosovo!
Organizujte zajedničke izlete sa porodicama, ali samo dva puta godišnje. U suprotnom –
žene će vas posvađati!
Gospodo zaverenici! Da li ste spremni da idete ovim putem – ka moći?
Dragi moji čitaoci, ovo je samo početak puta koji vodi do vlasti, skrivenim zavijenim
stepenicama!
No ne gordite se, vi još ništa ne znate!
Kada pomislite da nešto znate i da ste PAMETNI, znajte da ulazite u kategoriju 95%!
Pametan zna da ne zna!
On stalno uči!
Želite li sada, kada ste već postali politički lider, da idete prema vrhu stranke?
Odgovor je?
Ne glasno: želim da budem predsednik stranke!
To! Prvi korak ka cilјu je da ga sebi jasno definišete. Ko zna cilј, naći će put!
Sada zastanimo! Da li je vaš cilј da postanete predsednik stranke, pa da se igrate u
parlamentu – kao pozicija i opozicija u Srbiji – ili želite da postanete državnik koji će ući u
istoriju – kao pozitivan lik?
Ovo je raskrsnica!
Istorijska!
„Su čim ćete pred Miloša?“
Ako ne želite da budete karikaturalna ličnost političke scene, onda morate mnogo učiti!
Budala je mnogo, Srbiji su pametni i učeni lјudi, naročito mladi, izuzetno potrebni!
Put ka obnovi države može biti kroz stranke, ali i kroz revidiranje lažne istorije, borbu za
AZBUKU (SRBICU), kroz promenu školskog sistema, reformu vojske, kroz rađanje DECE!
Žele da nas satru!
Podela ostatka Srbije se priprema. Sve kao idemo u Evropu, a ona je sve dalјe.
Evropa je horizont!
Budale te ne shvataju!
Pripremite se za rat umova. Nadmoćnog protivnika moramo tući gerilskom taktikom,
otimajući njegovo oružje, napadajući s boka, sitnim ujedima. Internet je ono što je bio
kalašnjikov! Sve što želite da uđe u um protivnika, napišite argumentovano, tobož
neutralno, i prevedite na strane jezike! Ponavlјajte na forumima svoje teze, argumente i laži
– besomučno – dok ne postanu istine!
Nemoralno je lagati!
Jeste, ali je korisno. Šta je uopšte istina a šta laž u politici?
Shvatite: „Ljubi bližnjega svog!“ kod Jevreja znači: „Ljubi Jevrejina, a ne ostale!“
Zato, Srbi, lјubite svoje, a ne tuđe!
Budite pošteni prema Srbima, a koristolјubivi prema strancima!
Izraz „ksenofobija“ izmišlјen je da se budale – otvore!
Najveći ksenofobi su Jevreji i Francuzi!
Zapamtite to!
Učite!
Pobednici pišu istoriju, a pobeđeni narodne pesme!
Učite zato pravu, skrivenu istoriju svoga naroda. Govorite o njoj svima. Podsmevajte se
profesorima koji pričaju bajke o naselјavanju na Balkan i o disanju na slamke. Pripretite im,
na lјubazan način. Tražite njihovu zamenu. Izmislite razlog, ali budite složni. Dimitrij
Medvedev je 2009. godine dao nalog da se iz istorije Slovena izbace sve zapadnjačke laži!
Saznajte o tome!
Napravite svoju zaveru i realizujte svakih šest meseci neki politički i nacionalni cilј u svom
mestu!
Borite se za naše staro pismo srbicu, koju zovemo ćirilica – pogrešno!
Latinicu nazivajte „hrvatica“. Latinica nema one kvrge na ć, ž, č; pravu latinicu koriste
Italijani, Francuzi. Kvrge ima turska latinica, ali se zato ona lepo zove „turčica“.
Podvala je da mi imamo dva pisma. Imamo jedno, ostalo je gostinsko. Terajte selјake da na
pijaci pišu SRBICOM. Tražite da natpisi budu na srpskom. Pokažite svoju uticajnost.
Setite se, vi imate tajno društvo, vi više niste niko i ništa.
Student, profa, đak… Svejedno!
Vi ste embrion vladara iz senke. Od vaše mudrosti, odlučnosti, hrabrosti – sve zavisi!
No znajte! Tajno društvo bez oružane pesnice nije ništa!
Regrutujte u tajno društvo sportiste borilačkih sportova, zatim pripadnike državne i vojne
bezbednosti.
Oni će ionako ući, po zadatku!
Nјih indoktrinirajte knjigama! Ako ih ne pročitaju – ne dozvolite da napreduju ka višem
nivou vašeg društva!
Preslišavajte ih!
Oni će biti ili vaši najbolјi članovi – ili će otpasti!
Zbunite ih skrivajući identitet „strašnog brata“!
Plašite ih!
Ako neko pogine slučajno, recite im – da je likvidiran jer se hvalio da je član tajnog društva!
Videćete kako će reagovati. Ako počne istraga – oni su krtice!
Probajte ih – dajući im mamac-obaveštenja!
Servirajte im kontradiktorne informacije!
Uvek govorite MI, ne JA. To tajanstveno „mi“ – plaši!
Zbunjujte!
Zapamtite, o tajnim planovima pričajte samo sa onom prvom trojicom! Sa Alfa grupom.
Svi ostali su manje pouzdani.
Najbolјa kontrola valјanosti lјudi je davanje zadataka, plus „kušnja vremena“!
Većina će vas izdati, jer misle da su bolјi od vas. Zbog toga angažujte onu prvu devetku iz
svog drugog kruga, da budu vaši agenti-provokatori.
Šta to znači!?
Neka u poverenju pričaju loše protiv vas – onome na koga sumnjate. Ko je to? Onaj bez koga
ne možete! Vaš zamenik, sekretarica, lјubavnica.
Setite se – vi ste tako počeli.
Kako to sprečiti?
Svake godine promenite štab oko sebe i dovedite nepoznate ali mlade.
Naravno, oni moraju da budu kosovski zavetnici koji su se zakleli i potpisali na drevnoj
ikoni!
Formirajte komisiju za prijem i regrutovanje najbolјih mladih studenata. Pomozite im da
završe fakultet!
Projektujmo svoje kadrove!
Svaki pametan, mlad Srbin je potencijalni član!
Birajte samo najbolјe i najčestitije iz poštenih porodica!
Gospodo, vi ste postali vrlo prefrigani!
No ustanovićete da vam fali mudrost, ako ste inteligentni! Biti pametan je jedno, a biti
mudar je drugo. Mudrost je pamet sa iskustvom!
Kako to rešiti?
Imati savetnike koji su sve to prošli. Nјih treba slušati, ali ne i uvek poslušati.
Mladost ima ambicije, a starost – želi mir!
Govorite o miru, a spremajte se za rat!
Imajte više savetnika koji ne treba da se međusobno druže!
Napravite svoju obaveštajnu službu u stranci.
Zavrbujte lepim rečima, hranom i pićem sve one koji su iznad vas.
Pokloni su magija preko koje ide uticaj.
Laskajte budalama! Budite izuzetno dobri prema nižima od sebe! Štitite ih! Budite vođa,
kao Aleksandar Karanović.
Vaša komanda mora biti: ZA MNOM!
Tajna društva izazivaju strah kod svih vlada koje znaju da ne rade u korist naroda!
Nesta Helen Vebster, promućurna Britanka, pokušala je da razotkrije metodologiju
organizovanja Iluminata.
Kao prvo da vidimo kako je tekao prijem, što se obično zove inicijacija:
„Inicijacije nisu praćene, kao u masoneriji, maštovitim ispitivanjima… ali im prethode dugi
moralni testovi koji na najsigurniji način garantuju odanost iskušenika: zakletve, mešavina
svega što je sveto u religiji, pretnji i kletvi usmerenih protiv izdajnika, ništa što mašta može
smisliti nije izostavlјeno; ipak, jedino u šta se posle toga ulazi jeste propagiranje principa
kojim se postaje ispunjen, održavanje nenarušive tajnosti u vezi sa svime što se odnosi na
udruženje, i najsnažniji mogući rad na uvećanju broja preobraćenika.
Nesumnjivo je začuđujuće da u ovakvom udruženju postoji bilo kakav sklad, i da lјudi koje
ne spaja nikakva fizička veza i koji žive na velikim udalјenostima jedni od drugih mogu
iznositi svoje ideje jedni drugima, praviti planove ponašanja i davati vladama razloge za
strah; da, postoji neka nevidlјiva veza koja spaja sve raštrkane članove udruženja. Evo
nekoliko veza:
Svi posvećenici koji žive u istom gradu obično poznaju jedni druge, osim ako broj
stanovnika u gradu ili broj posvećenika nije previše veliki. U ovom poslednjem slučaju, oni
su podelјeni u nekoliko grupa koje su u međusobnom kontaktu preko onih članova
udruženja koje lične veze spajaju sa dve ili više grupa u isto vreme.
Ove grupe su dalјe podelјene u onoliko privatnih prstenova koliko razlike u rangu,
bogatstvu, karakteru, ukusu itd. mogu zahtevati: oni su uvek mali, ponekad sastavlјeni od
pet ili šest pojedinaca koji se često sreću pod različitim izgovorima, nekad u kući jednog
člana, nekad drugog; prividni cilј ovih sastanaka je književnost, umetnost, zadovolјstva svih
vrsta, a ipak prilikom ovih viđenja, (’konciliabul’) na kojima posvećenici jedni drugima
saopštavaju svoje privatne poglede, oni se dogovaraju o metodama, dobijaju upute koje im
donose posrednici i prenose svoje lične ideje tim istim posrednicima, koji ih onda
propagiraju u drugim prstenovima. Razumeće se da je u nastupu svih ovih izdvojenih grupa
mogla da postoji neka vrsta uniformnosti, i da je bilo moguće da se isti impuls prenese u
sve delove velikog grada…
Ovo su metode pomoću kojih se iluminati, bez ikakve očigledne organizacije, bez utvrđenih
lidera, nalazeći se na obalama Rajne, slažu sa iluminatima na obalama Neve, oni sa Baltika
sa onima na Dardanelima, i neprekidno napreduju prema istom cilјu, ne ostavlјajući
nikakav trag koji bi mogao kompromitovati interese udruženja ili baciti sumnju na bilo kog
od njegovih članova; i najaktivnija politika bi poklekla pred takvom kombinacijom…
Kako glavna snaga iluminata leži u snazi uverenja, oni su od početka nastojali da nađu
preobraćenike među lјudima koji su preko svoje profesije imali direktan uticaj na svest
lјudi, kao što su književnici, intelektualci i, pre svega, profesori. Poslednji navedeni, sedeći u
svojim stolicama, i prvi navedeni, pišući svoje tekstove, propagirali su principe sekte
prikrivajući otrov koji se širio u hilјadu različitih oblika. Ove klice, često neprimetne za oči
prostih lјudi, kasnije su razvijali posvećenici društava koja su ovi lјudi često posećivali, i
najnejasnije reči su tako, preko njih, shvatili i najneupućeniji. Iluminizam je iznad svega na
univerzitetima uvek nalazio i uvek će nalaziti brojne regrute. Profesori koji pripadaju ovom
udruženju od početka nastoje da prouče karakter svojih studenata. Ako neki student
pokaže zdravu inteligenciju, snažnu maštu, sektaši ga odmah uhvate, u njegove uši uliju reči
despotizam – tiranija – lјudska prava itd., itd. Pre nego što je u stanju da dâ bilo kakvo
značenje ovim rečima, kako postaje stariji, čita ono što je za njega odabrano, razgovori sa
njim su vešto uređeni, i razvijaju se klice koje su pohranjene u njegovom mladom mozgu;
uskoro njegova mašta počinje da raste, istorija, tradicija slavnih vremena, sve ovo se koristi
da bi se njegov zanos podigao do najviše tačke i, pre nego što mu je čak i rečeno bilo šta o
tajnom udruženju, doprinos padu suverena se pred njegovim očima ukazuje kao
najplemenitiji i najpohvalniji čin…
Kada je on najzad sasvim osvojen, kada nekoliko godina testiranja garantuje nenarušivost
tajnosti društva i to da će mu ovaj pojedinac biti apsolutno posvećen, kaže mu se da milioni
lјudi raspoređeni u svim evropskim državama dele njegova osećanja i njegove nade, da
postoji čvrsta tajna veza između svih raštrkanih članova ove ogromne porodice, i da
reforme koje on tako usrdno želi moraju doći, pre ili kasnije.
Ova propaganda se lakše ostvaruje uz pomoć postojećih udruženja studenata koji se sastaju
radi studiranja literature, društvenih igara ili čak običnog bančenja. Iluminati se uvlače u
sve ove krugove i pretvaraju ih u žarišta propagiranja svojih principa.
To je, dakle, bio metod stalnog razvoja udruženja, počev od njegovih korena pa do
sadašnjeg trenutka; iluminizam je, prenoseći klicu otrova od detinjstva do najviših klasa
društva, hraneći svest studenata idejama potpuno suprotnim onom poretku stvari u kojem
su živeli, kidajući veze koje su ih spajale sa suverenima, regrutovao najveći broj pristalica,
od kojih je država u kojoj su rođeni tražila da budu osnova trona i sistema koji bi im
obezbedio časti i privilegije“,* zaklјučuje Vebsterova.
Poštovani moji čitaoci, ili učenici, kako hoćete, ovo što ste sada pročitali jeste – TAJNA
uspeha Iluminata.
Jednostavno!
Usmena propaganda jedne ideje koja se širi – bez kontrole.
Vi to isto možete! Znam vaš društveni uticaj i kako vas slušaju na slavama.
Od vas zavisi koliko ćete ubuduće delovati u korist dobra ili zla!
Ova knjiga će od vas napraviti vitezove reči i uticaja!
Ova knjiga je oružje, novi KATIHIZIS SLOBODE!
U budućnosti će ova knjiga biti zabranjena jer je udžbenik za borbu protiv ropstva.
Čekajmo reakciju!
Tehnikom koju učite stvoren je novi svetski poredak.
Istom tehnikom on može biti porušen!
Ne zaboravite, vi pripadate najbolјem narodu na svetu!
Vi možete sve, ako je to u inat!
Budite pošteni, ali i proračunati!
Samo lukav čovek može pobediti – JAČEG!
Novi svetski poredak je svetska zavera koja može da se pobedi potkopavanjem!
Iluminati
Lekcija 2
Ko su zaverenici?
Zaverenici se dele na one iz senke i „zvanične“! Oni iz senke su obično vlasnici novca, koji
žele kroz zaveru da ga uvećaju! Nјihovi saradnici na nižem nivou su obično obaveštajci,
oficiri, sveštenici, intelektualci (ideolozi). Najniži nivo, onaj koji se izlaže riziku, jesu
narodni tribuni, borci za slobodu i pravdu. Ovaj nivo ne treba da bude suviše pametan i
kreativan, već poslušan i harizmatičan! Narod kao vidlјive zaverenike želi da vidi slične
sebi, a ne neku elitu!
Zaverenici-izvršioci moraju da pripadaju manjinskoj grupi, jer samo oni znaju da bez
pomoći sa strane neće realizovati cilј. Prema tome, ZAVISNOST od podrške je glavno oružje
manipulatora, zaverenika iz senke.
Ko su manjinske grupe?
To su verske i nacionalne manjine, zatim seksualne…
Zanimlјiva je grupacija „polutana“. To je pola Srbin, pola „korumpirani Srbin“, mešanac koji
ima karakteristike originala a svojstva gnjide!
Analizirajte istoriju!
Shvatićete poentu!
Idemo dalјe, učimo kako se vrše prevrati!
Čitajte pažlјivo!
Postoji naručilac posla!
Teorija zavere je izmišlјena kako bi se prikrila teorija interesa! Kako bi se naručilac –
prikrio!
Svetom vladaju interesne grupe, preko tajnih društava!
Prema tome, neko ko ima interes da izvrši prevrat ili revoluciju – osniva prvu ćeliju
zaverenika, od tri svoja čoveka koji se između sebe ne poznaju!
Vidite, ovde je razlika. Kada vi pravite tajnu grupu, onda je ona sastavlјena od poznatih, a
ako je pravi drugi onda je od nepoznatih!
Instruktor svakom od njih garantuje pouzdanost – ostalih. On ima funkciju „strašnog
brata“!
„Broj jedan“ ima informaciju koju su cilјevi zavere. Ona je uvek „upakovana“ da deluje
pozitivno: sloboda, ravnopravnost, demokratija, oslobađanje od stranog okupatora,
skidanje diktatora, sloboda za manjinu!
„Broj jedan“ obezbeđuje novac za realizaciju plana!
„Broj dva“ obezbeđuje lјude, silu, oružje, medije…
„Broj tri“ obezbeđuje STRANU podršku! On je zapravo insajder – stranog poručioca posla.
Svi su nezamenlјivi! Zavera je pravilno postavlјena. Svi moraju u cilј da veruju!
Jedan za sve, svi za jednog! Naravno, svi se boje „strašnog brata“ i njegove krvoločne ruke!
Od njih trojice – nijedan nema pojma ko stvarno stoji iza zavere i kakav efekat će ona
izazvati! Oni to samo naslućuju.
Možda naručilac zavere baš njih angažuje – kako bi kompromitovao čitavu ideju!
To sve može biti provokacija! Organizator posla obično finansira i vodi – i vlast, kao i
prevratnike. Zaverenici veruju rečima i sebi!
Ovde zastanimo!
Postoji prva trojka, sada ide nova karika koja preseca kontakt sa naručiocem posla! 3 5.
Prva trojka postaje kontrolor sledećoj – petorki.
Sledeću petorku je napravila prva trojka. Kontakt održava samo jedan iz novog kruga. No
svaki član petorke zna da ga posmatra naručilac posla i da će biti likvidiran od svojih, ako
izda!
Pazite sada šta se događa!
Instruktor stavlјa zaverenike na kušnju i daje im prvo lak zadatak, a onda teži!
Tu se pojavlјuje prva pukotina! Najinteligentniji počinje da shvata da je sve pod znakom
pitanja!
To ne mora da bude tačno, ali crv sumnje se uvek javlјa kao rezultat straha.
Tada instruktor daje nalog drugima da ga likvidiraju – kao slabu kariku.
Likvidacija otpadnika mora biti surova i poučna i moraju da je izvrše oni koji sutra time
mogu biti ucenjivani.
Širenje kruga zaverenika mora biti uslovlјeno korisnošću novih igrača na sceni. Uklonjeni
se zamenjuje novim igračem!
Koji igrači su neophodni?
1) Harizmatični veliki vođa; dobro je da je mlad i lep, dobar govornik i da je lično hrabar.
2) Mudar, nešto stariji vođa koji lagano, ali trezveno govori i predviđa probleme koji će
nastati. Zahvalјujući tome i svojim vezama sa skrivenim centrima moći, on obezbeđuje da
se te prepreke zaobiđu!
3) Vojni lider; dobro je da je iz te profesije i da se u prethodnim ratovima dokazao kao
uspešan, trezven, jasan i nemilosrdan. Nјegova harizma mora da bude velika kako bi
protivnika plašila pre nego što i dođe do boja. On mora da bude u očima prethodne dvojice
„mutan tip“ koga se oni pribojavaju – ali koji im je neophodan za realizaciju cilјa. Uz pomoć
vojnog lidera, prva dvojica su hrabrija i ekstremnija, ne odustaju od zavere jer znaju da će
biti likvidirani! Svoj trojici se obećava sva moguća logistika za realizaciju zavere. Jedan od
sistema je kupovina lepih kuća na egzotičnim mestima i otvaranje milionskih računa u
bankama skrivenih poručilaca zavere! (Sve to može biti fikcija).
Ako zavera ne uspe, postoji više opcija: vojni lider, (3) eliminiše „velikog vođu“ (1) i to
prikazuje kao mučeničku smrt, kako bi se od njega napravio mit, neuništivi heroj, ikona
vere, nacije, klase, rase… drugi i treći se izvlače i čuvaju se za drugi pokušaj realizacije
zavere!
4) Da bi zavera uspela neophodno je aktivirati i ženski faktor! Zbog toga treba stvoriti
iluziju da je u zaveru uklјučena i neka žena! Ona mora biti što sličnija po izgledu lokalnim
ženama, ali viša i otresitija. Dobro je da iza sebe ima mučeničku smrt nekog dragog iz
porodice, a da su ubice iz redova protiv kojih je zavera usmerena! Prema tome, kada se
tipuje „ženska heroina“, treba se postarati za taj deo njene istorije – na vreme.
5) Zavera mora da pokrene i omladinu – koja je gorivo svakog pokreta! Omladinski tribun
treba da bude nesvršeni student. Znači zreliji – ali sa statusom studenta. On mora da bude
lep, kako bi se u njega zalјublјivale devojke. Dobro bi bilo da ume da peva i da se o njemu
peva – posle realizacije zavere! Između petog, omladinskog lidera, i prvog treba stvoriti
antagonizam! Omladinac će biti kritičar svega onoga što nije realizovano a obećano je od
strane zaverenika! Taj sukob će omogućiti još pet do deset godina manipulacije narodom.
To je period obećanja i zamajavanja, tokom kog se natenane može ostvariti stvarni cilј
zavere – KORIST!
Naravno, zaverenici mogu raditi i u korist naroda, ako se to poklapa sa interesima
finansijera zavere! Ti interesi su geopolitički, strateški i mogu biti u pitanju resursi.
Glavno oružje zavere su obećanja! Ljudi ne veruju činjenicama, već rečima! Od zavere i
njene realizacije imaće korist manjina, ali ona nije dovolјna za realizaciju namere. Zbog toga
se obećanjima u zaveru uvlači mnoštvo.
Šta se obećava?
Podrška za ono što želi gomila! To su obično iste stvari: sloboda, jednakost, bratstvo… Da,
dobro ste se setili, to su obećanja Francuske revolucije, koja je bila plod zavere. Naravno,
ništa od toga nije realizovano, ali je mnogo krvi proliveno za te ideje. Zaverenici iz senke su
stekli kroz to – mnogo novca. Krv je gorivo zavere!
Medijska priprema zavere!
Da bi zavera uspela, puk se mora pripremiti da želi isto što i skriveni zaverenici!
Zaverenici zapravo treba da izvrše – ono što svi žele, ali ne smeju da realizuju!
Skrivenim gospodarima ZAVERE prevara je u krvi!
U centru zavere, obično Britaniji, postoje instituti koji se bave „ŠIFROM“ naroda koji treba
da bude manipulisan!
Tamo se smišlјaju čak i parole – mentalni okidači kojima se pogađa „šifra“ naroda. Funkcija
tih rečenica je „buđenje“ naroda i podsticanje – da uradi baš ono što skriveni manipulatori
žele!
Setite se parole: „Bolјe grob – nego rob!“
Suicidan program za Srbe!
Bazira se na kultu mučeništva, kao vrhunskom idealu!
Kapetan Dragan, heroj srpski, na početku građanskog rata u Hrvatskoj postavio je lukavo
pitanje Kninjanima:
– Šta ste spremni da učinite za srpstvo?
Svi su odgovorili:
– Da damo svoj život na oltar otadžbine!
– Pogrešno! – uzviknuo je moderni heroj Dragan Vasilјković. – Pravilan odgovor je:
„Da pobijem što više svojih protivnika i da se vratim živ svojoj kući!“
Shvatate razliku!?
Kapetan Dragan je ovu mudrost naučio od Britanaca!
Treba učiti od neprijatelјa srpskog naroda!
Vođa mora da ima legendu!
„Veliki vođa“ zavere mora da ima izgrađen mit, legendu da je drugačiji i bolјi od ostalih, ali
da radi u njihovu korist! On obezbeđuje svojim tajanstvenim vezama novac i oružje za
pobedu, kao i medijsku podršku. Lično, on mora da bude skroman dok ne izvrši planirani
zadatak.
To znači odeća – kako se oblače oni koji daju „krv i meso“ za realizaciju zavere! – treba da
bude odeća radnika, selјaka ili vojnika.
Vođa može da ima pratilјu koja je njegova „drugarica“ i „saborac“; ili je usamlјenik koga
vole sve žene – sledbenice!
Postojanjem muškog i ženskog igrača – može se manipulisati! Ako jedan od njih počinje da
se migolјi – stvarnim gospodarima – može biti eliminisan i pretvoren u MUČENIKA. Za tako
nešto su izuzetno pogodne žene, koje sa „ikonom“ svog muža ili „druga“ mogu preuzeti
dalјu realizaciju ZAVERE!
Vođini govori moraju da budu jezgroviti i jasni! On tim govorima mora da definiše mržnju
svojih sledbenika prema grupaciji koja je cilј svrgavanja zaverom! U svakom govoru postoje
tri „MANTRE“ koje se ponavlјaju i imaju za cilј da uđu u glavu sledbenicima! To se zove
indoktrinacija!
1) Glavna „mantra“ govori da su vlastodršci neprijatelјi koji su izdali narod, istoriju i
tradiciju i skrenuli u vode propasti – što mora da se spreči odlučnom akcijom!
2) Druga „mantra“ govori da su „oni na vlasti“ zapravo pioni stranih interesa i veliki lopovi,
koji besomučno kradu i to u interesu svojih gospodara! Oni su novac izneli u inostranstvo!
Poenta je što je to tačno, ali će ih smeniti nova garnitura – sastavlјena od sadašnjih
zaverenika – koja će omogućiti sledeći ciklus od deset do dvadeset godina!
3) Treća „mantra“ je varijabilna, lokalnog je tipa! Šta to znači? Treba optužiti neku naciju,
versku grupu ili rasu – da je kriva za sve! To su ranije bili Jevreji, pa Nemci, a sada su Srbi!
Judeofobija je zamenjena germanofobijom i sada srbofobijom.
Šta je zanimlјivo?
Mržnja protiv Jevreja je sada društveno neprihvatlјiva, a mržnja protiv Srba je – pohvalna!
Sledeća faza biće mržnja protiv muslimana!
Nov način realizovanja zavere je usavršeni model – gde ne postoji zavereničko jezgro! To je
najviši nivo totalitarne zavere, gde je čitav narod uklјučen u događanja, gde su sve poluge
sile onoga prema kome se realizuje zavera – upletene u tok!
Vođe se pronalaze ad hok u narodu među rođenim tribunima, ludacima, mesijama,
herojima… Nјih usmeravaju agenti od uticaja, tehničari zavere – koji su svesni svoje
manipulisanosti, ali očekuju od toga neku nagradu. To mogu biti položaj, novac, zaštita za
zločine ili „zločine“ koje su činili itd.
Tokom zavere bez vođe, novi se ne ostavlјa dugo na vlasti jer nema mogućnosti da se njime
manipuliše. On smatra da je sâm zaslužan za svoj trijumf – i počinje da misli svojom
glavom! Nјemu se prvo daju obećanja, a zatim se ubija! Krivac se naravno nalazi među
njegovim saborcima – na različitim nivoima, od političkih, do kriminalnih!
Posle toga se dovodi lep i harizmatičan vođa koji deli obećanja u koja veruje, jer dolaze od
agenata od uticaja koji su u hijerarhiji više od njega! Recimo, politički lideri zemalјa koje
služe za ugledanje, a koje su odavno inkorporirane u internacionalu zavere!
Politika tog lidera treba da preraste u demokratsku autoritarnu vlast koja ništi sve atribute
države!
Na prvom mestu to je ukidanje odvojenosti zakonodavne od izvršne vlasti, zatim
uništavanje nezavisnog sudstva – što za efekat ima NEPOVERENјE U SOPSTVENU DRŽAVU,
koja naravno nije sopstvena jer je zaverom – podjarmlјena.
Na drugom mestu je sprovođenje razoružanja vazalne države koja je podjarmlјena –
ZAVEROM!
Nјoj se ostavlјa onoliko vojne sile koliko je potrebno za uvođenje diktature protiv
sopstvenog naroda, ali i određen broj trupa koje bi kao pomoćne išle u osvajanje drugih
država, koje zaverenici još nisu zauzdaline od strane zaverenika!
Skriveni organizatori zavere obično igraju dvostruku igru. Sami organizuju i stvaraju
problem, a onda odlaze i nude pomoć za njegovo rešenje!
Ugroženi, ako ne prihvati igru, biva preplašen i uspaniči se, pa represijom udara nasumice,
što opet pogoduje zaverenicima! Bahatost izaziva opšte nezadovolјstvo, što je plus za
izvršioce tajne operacije!
No često onaj protiv koga se kuje zavera – poveruje u dobronamernost tajanstvenih
glasnika!
U tom slučaju kreatori zavere mogu da iznude pogodnosti koje su želeli da dobiju
realizujući operaciju! Tada „puštaju niz vodu“ tim „zaverenika“, a to ispada kao uspešna
operacija kontraobaveštajaca!
Naravno, neko iz žrtvovanog tima dobije etiketu „izdajnika“ kako se ne bi kompromitovali
inspiratori zavere!
U slučaju da meta zavere ne prihvati „prijatelјsku ponudu“ zavera se realizuje sa smrtnim
posledicama!
U sledećoj fazi, inspirator zavere može izvršioce da ostavi jedno vreme na vlasti, pa da ih
onda zameni drugim tipom agenata od uticaja. Ubacivanje novih igrača je poželјno – jer
prevratnici posle izvesnog vremenskog perioda počinju da veruju u „sopstvenu
sposobnost“.
Druga varijanta je da izvršioci zavere – sami odu sa scene i dovedu političare koji su im
odani. U tom slučaju oni za to dobijaju novac i egzil!
Budite pažlјivi!
Istorija je zaista učitelјica života.
Da biste napravili svoje tajno društvo morate izučiti istoriju metodologije uspešnih tajnih
grupa.
Hajde sada da pustimo mašti na volјu.
Recimo da ste vi iskreni srpski patriota, a da niste obična politička gnjida.
Koji bi zaista bio vaš politički cilј?!
Odgovor bi bio jasan: ujedinjenje svih srpskih zemalјa!
To znači oslobađanje Kosova i Metohije, pripajanje Republike Srpske, Crne Gore… Da ne
pričam dalјe!
Prvo i osnovno, o tom cilјu vašeg tajnog društva nemojte pričati onima u koje nemate
poverenje, a to su svi oni koji nisu u tajnom društvu!
Kako onda pridobiti članove za svoje društvo!?
Jednostavno: govorite im o misterijama srpske civilizacije u doba vinčanske kulture, o
uticaju piramide (planine) Rtanj. O Ninu Belovom, Serbu Makaridovu, Aleksandru
Karanoviću… Pričajte im o Viteškom redu zmaja, gde je najugledniji bio Srbin despot Stefan
Lazarević. Govorite im da je masoneriju napravio Nimrod (Nino Belov).
Govorite im da imate tajne znakove prepoznavanja prilikom rukovanja.
Objasnite im da ste vi srpsko bratstvo koje je preko interneta i Skajpa povezano sa
članovima u celom svetu!
„Jevreji“ imaju B’nai B’rit, paramasonsku organizaciju koja od njih pravi svetsku silu!
Učimo od mudrih!
Napravimo slično! B’nai B’rit znači „sinovi zaveta“.
Hajde da vi napravite nešto slično… Recimo, Kosovske zavetnike!
Program vam se nalazi na mom sajtu!
Šta treba uraditi?
Napraviti sajt sa diskusionim forumom. Zatim počnite da pravite tajna društva širom
planete.
Vrbujte Irce, Škote, Velšane, Korzikance, Bretanjce…
To društvo nazovite KELTSKI TAJNI KRUG.
Ispričajte im njihovu skrivenu istoriju i onda ih gurnite da sami istražuju.
Irci su potomci plemena Dan koje je obožavalo boginju Danicu. Prvi kralјevi su imali srbska
imena!
Keltska priča dovešće ih do predaka – SRBA!
Slušajte pažlјivo!
Nemojte nikako birati Velikog majstora – jer ćete se posvađati!
Budite zbir tajnih ćelija koje se okuplјaju oko nekog projekta.
Taj projekat mora da bude bezobrazno ambiciozan i uperen protiv „nepobedivog“! To je
jedini način da se Srbi okupe!
Cilј je uticaj na centre odlučivanja!
Uskoro ćete saznati koliko su Srbi dobro raspoređeni, ali nemaju tajnu organizaciju koja bi
to sve usmerila!
Jevreji je imaju! To je B’nai B’rit.
Saznajte o njima sve i primenite stečeno znanje!
Budite veći nacionalista od Jevreja i Izraelaca!
Ha, zbunjuje!
Tajno, globalno srbsko društvo…
Da li je to moguće?
Jeste, ako ste pravi Srbin!
Kosovski zavetnici moraju imati tri nivoa!
Vi to društvo napravite sa svojim prijatelјima! Tajna reč za prepoznavanje na prvom
stepenu vam je : JOVAN! Kako se to izvodi preko Skajpa?
Vi kažete: „Reci mi tajnu reč!“ On odgovara: „Ja ne znam da beknem!“ Vi mu kažete: „Ipak
bekni!“ On izgovara pola imena i kaže: „JO“. Vi dodajete: „VAN“, i onda on ponavlјa: „JO-
VAN!“ Vi se nasmejete i dodate „DERETIĆ!“
Tu ste se prepoznali i krećete u razgovor preko Skajpa.
Jednostavno?
Sada idemo da učimo o iluminatima!
Cilј im je bio da zbace i unište monarhije! U to vreme to je bilo kao sada oslobađanje Evrope
od američke okupacije!
Šta oni rade? Nesta Vebster piše:
„Linija nastupanja iluminata je smotrenija, veštija i, u skladu sa tim, i opasnija; umesto
razbuktavanja mašte idejama kralјeubistava, oni pobuđuju plemenita uverenja: drže
svečane govore o nesrećnom stanju u kojem se narod nalazi, o sebičnosti lјudi sa dvora, o
merama koje vlast donosi, o svim aktivnostima vlasti koje mogu poslužiti kao izgovor za
njihove deklamacije u kojima kao kontrast iznose zavodlјive slike blaženstva koje čeka
nacije u sistemima koje oni žele da uspostave. To je njihov način rada, posebno u privatnoj
komunikaciji. Kod svojih tekstova su oprezniji, i obično zamaskiraju otrov, ne usuđujući se
da ga direktno predlože, u neku maglovitu metafiziku ili više ili manje dovitlјive alegorije. U
stvari, tekstovi iz Svetog pisma često služe kao maska i sprovodnik ovih pogubnih
insinuacija…
Ovom stalnom i podmuklom formom propagande tako se deluje na maštu posvećenika da
su, sa nastankom krize, oni spremni da izvrše i najsmelije projekte.
Prema Berkenovim rečima, jedno drugo udruženje koje veoma podseća na Iluminate
poznato je kao Idealisti, čiji sistem je zasnovan na ideji o savršenosti; ove srodne sekte ’se
slažu u tome što u rečima Svetog pisma vide zakletvu na univerzalnu obnovu, apsolutno
izjednačavanje, i sektaši u ovom duhu tumače svete knjige’.
Berken potvrđuje tvrdnju koju sam iznela u Sovjetskoj revoluciji – koju je neki čitalac
osporio, kao i obično, bez i trunke dokaza za suprotno mišlјenje – da je Tugendbund
izveden iz iluminata. ’Ligom vrline’, piše on, ’su rukovodili drugorazredni šefovi iluminata…
Prijatelјi vrline su se 1810. godine tako identifikovali sa iluminatima sa severa Nemačke da
se između njih nije mogla videti nikakva razlika’.
Ipak, sada je vreme da se okrenemo onome što je jedan drugi svedok rekao o aktivnostima
tajnih društava. Ovo svedočenje takođe možemo pronaći u Narodnim arhivama. To je
dokumenat koji je bečki dvor posle restauracije poslao francuskoj vladi, i on sadrži
ispitivanje izvesnog Vita Deringa, nećaka barona od Ekštajna, koji je, posle učestvovanja u
intrigama tajnog društva, februara 1824. godine izveden pred sudiju Abela u Bajrojtu. Ovaj
svedok je izjavio da su među tajnim udruženjima koja su nedavno postojala u Nemačkoj bili
Independisti i Apsolutni; ovi drugi su ’u Robespjeru videli svoj najsavršeniji ideal, tako da su
zločini koje su ovo čudovište i montanjari izvršili za vreme Francuske revolucije, u skladu
sa njihovim moralnim sistemom’. Ovaj isti dokumenat, u nastavku, objašnjava zbog čega
tako mnogo zapalјivih elemenata nije uspelo da proizvede eksploziju u Nemačkoj:
’Ono što je izgleda bilo velika prepreka planovima independista… bilo je ono što su oni
nazivali servilnom prirodom i psećom vernošću (Hundestreue) nemačkog naroda, to jest, ta
privrženost – urođena i snažno utisnuta u njihovu svest bez ikakve pomoći razuma – koja
taj odličan narod svuda privlači ka svojim prinčevima.’
Jedan putnik po Nemačkoj je 1795. godine sledećim rečima rezimirao ovo pitanje:
’Nemci su u pogledu ovoga (demokratije) najčudniji narod na svetu… nemački miran i
hladan temperament i njihova smirena mašta im omogućuju da kombinuju najsmelija
uverenja sa najuslužnijim mogućim ponašanjem. To vam objašnjava… zbog čega se toliko
mnogo zapalјivog materijala toliko mnogo godina skuplјalo ispod nemačke političke
građevine, a da je još nije oštetilo. Najveći broj prinčeva, naviknutih da vide svoje lјude od
pera tako stalno slobodne u svojim rečima i tako stalno ropski nastrojene u svojim srcima,
ne smatra za neophodno da se koristi strogošću protiv ovih lјudi koji podsećaju na stado
ovaca modernih Grahija i Bruta. Neki od njih (prinčeva) su čak bez ikakve teškoće prihvatili
deo njihovih uverenja, i iluminizam im je nesumnjivo predstavlјen kao savršenstvo, kao
dopuna filozofiji, tako da su bili lako ubeđeni da budu posvećeni u njega. Ipak, mnogo se
pazilo na to da oni ne saznaju više nego što to interesi sekte zahtevaju.’
Tako se iluminizam, koji nije mogao da se razbukti u svojoj domovini, kao i pre Francuske
revolucije, raširio među strastvenijom latinskom rasom – ovog puta Italijanima. Šest godina
posle ispitivanja u Bajrojtu, Vit Dering je objavio svoju knjigu o tajnim društvima u
Francuskoj i Italiji, u kojoj pokazuje da shvata da je igrao ulogu naivčine i slučajno
potvrđuje ono što sam ja ranije citirala, da Alta Vendita predstavlјa novi stepen u razvoju
Iluminata“, konstatuje Vebsterova, pa nastavlјa:
„Ovo zloglasno udruženje, o kojem sam opširno govorila drugom prilikom*, predstavlјalo je
vrhovno rukovodstvo karbonara, i vodila ga je grupa italijanskih plemića, među kojima je
bio i izvesni princ, ’najviši posvećenik, koji je imenovan za generalnog inspektora reda…’
kako bi propagirao njegove principe po severu Evrope.’On je iz ruku Kingea (odnosno
Knigea, Vajshauptovog saveznika?) dobio liste zahteva poslednja tri stepena.’ Međutim, ovo
je, naravno, bilo nepoznato velikoj većini karbonara, koji su potpuno dobronamerno ušli u
udruženje. Vit Dering zatim pokazuje kako se Alta Vendita verno pridržavala
Vajshauptovog sistema kod prva tri stepena, on objašnjava ’I dalјe postoji pitanje
moralnosti hrišćanstva i čak i crkve, gde oni koji žele da budu primlјeni u njih moraju
obećati da će žrtvovati sebe. Posvećenici zamišlјaju, u skladu sa ovom formulom, da je cilј
ovog udruženja nešto visoko i plemenito, da je ovo red onih koji žele čistu moralnost i veću
pobožnost, nezavisnost i jedinstvo njihove zemlјe. Zato se ne može generalno suditi
karbonarima; među njima ima odličnih lјudi… Ipak, pošto je neko prošao tri stepena, sve se
menja. Već na četvrtom, stepenu ’apostola’, daju se obećanja o zbacivanju svih monarhija, i
posebno kralјeva Burbona. Međutim, tek na sedmom i poslednjem stepenu, koji malo njih
dostiže, dolazi se do dalјih otkrića. Konačno je potpuno svrgnut veo sa principii sumo
patriarco. Onda se saznaje da je cilј karbonara potpuno isti kao i iluminata. Ovaj stepen, na
kojem je čovek u isto vreme princ i biskup, odgovara stepenu ’čoveka kralјa’ – kod
iluminata. Posvećenik se zaklinje na uništenje svih religija i svake ustanovlјene vlasti, bilo
despotske ili demokratske; ubistvo, trovanje, prevara, sve ovo im je na raspolaganju u tom
cilјu. Setimo se da je kod iluminata, kada su zabranjeni, pored drugih otrova, nađena i
tinctura ad abortum faciendum. Sumo maestro se smeje pred revnošću velikog broja
karbonara koji su se žrtvovali za slobodu i nezavisnost Italije, od kojih ni jedno, ni drugo,
nije bilo njegov cilј, već samo metod.’
Vit Dering, koji je došao do stepena P. S. P., zato kaže da, pošto je bio u zabludi kada je
davao svoje zakletve, smatra da treba da bude oslobođen od svojih obaveza i da je njegova
dužnost da čuva društvo. Strahovi koji pogađaju vlade su sasvim osnovani. Evropsko tlo je
vulkansko.
Prateći istoriju uzastopnih erupcija koje dokazuju istinitost Vit Deringovog upozorenja, nije
neophodno da razmatramo tvrdnje koje su već pobijene u Svetskoj revoluciji. Ono što
ponovo naglašavamo jeste to da je svaka od ovih erupcija povezana sa radom tajnih
društava i da se, kao i u osamnaestom veku, zna da je najveći broj istaknutih revolucionara
bio povezan sa nekim tajnim udruženjima. Prema Vajshauptovom planu, postojala je navika
korišćenja masonerije kao maske. Tako Luj Blan, koji je i sam mason, govori o loži zvanoj
Prijatelјi istine, ubrajajući Bazara i Bišeza među njene osnivače, ’u kojoj su uzvišene
detinjarije služile samo tome da zamaskiraju političku akciju’. Bakunjin, prijatelј masona
Prudona, ’oca anarhije’, koristi se potpuno istim izrazima. Masoneriju, objašnjava on, ne
treba shvatiti ozbilјno, ali ’ona može poslužiti kao maska’ i ’sredstvo uz pomoć kojeg će se
pripremiti nešto sasvim različito’.
Na drugom mestu sam citirala tvrdnju socijaliste Malona da je ’Bakunjin bio Vajshauptov
učenik’, kao i izjavu anarhiste Kropotkina da je između Bakunjinovog tajnog društva –
Alijanse za socijalnu demokratiju – i tajnih društava iz 1795. godine postojala direktna i
potpuna povezanost; citirala sam Malonovu tvrdnju da je ’komunizam zaveštan u mraku
preko tajnih društava’ devetnaestog veka; takođe sam citirala čestitke koje su Lamartin i
mason Kremije uputili francuskim masonima 1848. godine zbog učešća u ovoj revoluciji,
kao i u revoluciji od 1789. godine; pokazala sam da organizacija ove poslednje pobune, kao
delo tajnih društava, ne predstavlјa nagađanje, već činjenicu koju su priznali svi dobro
informisani istoričari, kao i članovi samih tajnih društava.
Tako je, takođe, i u događajima u Komuni, kao i kod osnivanja Prve internacionale, uloga
masonerije i tajnih društava ne manje očigledna. Francuski masoni su se u stvari uvek
hvalili svojim udelom u političkim i socijalnim promenama. Tako je, 1874. godine, Malapert,
govornik Vrhovnog saveta ’Starog i prihvaćenog škotskog rituala’, otišao tako daleko da je
rekao: ’Masonerija je u osamnaestom veku bila tako raširena u svetu da se promenama.
Tako je 1874. godine, može reći da od te epohe ništa nije učinjeno bez njihovog pristanka.’
Tajna istorija Evrope u toku poslednje dve stotine godina tek treba da bude napisana. Dok
se ne pogledaju u svetlu ’desu de kart’, mnogi događaji koji su se odigrali u toku ovog
perioda moraju zauvek ostati neshvatlјivi“,* zaklјučuje Nesta Vebster.
Dragi moji zaverenici, znam da vas sada sve ovo plaši!
Možda je vreme da odustanete!
Vaš mozak je pošten, nevin, naivan. Stanite, posle nećete moći da odustanete!
Učite da biste vi zavladali svim tajnim društvima!
Vi to možete, pripadate najstarijem belom narodu koji je tvorac arijevske civilizacije!
Vi to možete, samo ako ste odlučni! Uprkos svemu, u inat svima!
Ljubi bližnjega svoga, kod Jevreja se čita: svog = Jevrejina!
Ostali su protivnici!
Zato budite pošteni i odani samo svojima – Srbima!
Tako razmišlјaju Hrvati, Nemci, Francuzi, Britanci…
Učimo!
Đuzepe Garibaldi
Lekcija 3
Koreni zavere
Gde i kada je stvorena zavera? Najzad i klјučno pitanje: PROTIV KOGA JE ZAVERA?
Prvi odgovor nam je hrišćanski i glasi – protiv Boga!
Mudri ste, znate da su svi odgovori koje i pilјarice daju istom frazom – rezultat nečije
zavereničke indoktrinacije. Setite se da svi u svetu znaju koliko Jevreja je stradalo u
Hitlerovom režimu, ali još niko ne zna koliko je Pavelić ubio Srba. Verovatno nikada neće
biti utvrđeno da li je bilo 60.000, 700.000 ili 1,3 miliona…
Zavera?
Naravno!
Sada krećemo u potragu ka korenima zavere.
Odgovori se ne podudaraju! Svako ima svoju istinu.
Svoje viđenje zavere iznosi nam konspirolog Aleksandar Dugin:
„Tajni Red Atlantika ima veoma dugu istoriju. Neki autori tradicionalisti dovode ga u vezu
sa staroegipatskim inicijacijskim grupama, a posebno sa sektom poštovalaca boga Seta, čiji
su simboli bili krokodil, nilski konj (to jest vodene životinje), kao i crveni magarac.
Kasnije se sekta Seta spojila s različitim feničanskim kultovima, naročito sa krvavim kultom
Moloha. Prema francuskom konspirologu iz XIX veka, Klodu Graseu d’Orseu, ova tajna
organizacija opstala je mnogo vekova posle propasti feničanske civilizacije. U
srednjovekovnoj Evropi nosila je naziv sekte Menestrela Morvana, čiji je amblem bila ’Igra
smrti’, Danse Macabre. Grase d’Orse je tvrdio da je Luterova reformacija bila sprovedena po
nalogu te sekte i da se protestanti (naročito anglosaksonski i francuski) do danas nalaze
pod njenim uticajem. Žan Parvulesko smatra da je Đuzepe Balzamo, poznatiji kao Kaliostro,
bio jedan od najvažnijih agenata upravo tog tajnog reda koji je krajem XVIII veka isplivao
na površinu pod maskom neregularnog ’egipatskog’ masonstva obreda Memfis, kasnije
Memfis Misraim.
Ovakva simbolička predistorija atlantista karakteriše suštinu njihove geopolitičke i
kulturno-ekonomske strategije. Nјen smisao se svodi na isticanje ’horizontalnih’ vrednosti,
na isticanje u prvi plan nižih aspekata lјudskog bića i društva u celini. To ne znači da je
atlantizam istovetan vulgarnom materijalizmu, ali ’materijalni’, čisto ekonomski, trgovački
aspekt lјudske delatnosti zauzima u njemu centralno mesto. Svođenje sistema vrednosti na
čisto lјudsku ravan pretpostavlјa individualizam i radikalni antropocentrizam koji je
svojstven atlantizmu u svim njegovim manifestacijama. Paralelno ovom svođenju, nužno
nastaju karakteristični ’atlantski’ skepticizam i depresivna ironija u odnosu na idealnu,
nadlјudsku dimenziju života. I zaista, lik Crvenog Magarca i ’Igra Smrti’ izvrsno odražavaju
suštinu ’atlantske’ skepse. I po čudnoj logici istorije, najradikalniji oblici protestantske
individualističke, kritičke društvene i religiozne svesti zaista su posle Luterove reforme bili
kao magnetom privučeni atlantskim regionima – Engleskoj, i još dalјe na zapad, još dublјe u
Atlantik – prema Americi. Tamo su našli povolјno tlo najekstremniji oblici radikalnog
protestantizma u vidu baptista, kvekera i mormona. (Ž. M. Aleman je isticao simboličnu
podudarnost: Kristofor Kolumbo je iz luke Kadis, koja je istorijski bila najvažniji centar
feničanskih kolonija na Iberijskom poluostrvu, krenuo na svoje atlantsko putovanje koje se
završilo otkrićem Amerike.)
Ali utvrđivanje Reda Atlantika na krajnjem zapadu i stvaranje posebne, izrazito atlantske
civilizacije u SAD, po projektu ovoga reda, bilo je samo međuetapa u planovima
neokartaginskih atlantista. Sledeći strateški korak se sastojao u izvozu atlantskog modela
na druge kontinente, u geopolitičkoj kolonizaciji cele planete, u prenošenju Zapada u
mističkom i geopolitičkom smislu na čitav svet, uklјučujući, naravno, i sam Istok. Stoga je
mreža atlantske agenture u državama Evroazije imala ne samo odbrambeni cilј (slablјenje
alternativne geopolitičke sile) već je predviđala ofanzivna dejstva.
Avangarda ’atlantizma’ u Evropi su postali ’levi’, ’anarhistički’ podrivački pokreti, mada je i
u njihovoj sredini uvek postojala unutrašnja evroazijska opozicija. Međutim, ’ekonomski
socijalizam’ i ’komunizam’, u njihovom teorijskom i čistom vidu, treba shvatiti kao forme
’atlantske’ propagande, političko-socijalne maske tajnog Reda Crvenog Magarca. Ako se
uzme u obzir osobenost geopolitičkih i okultnih doktrina atlantskog pola, biće savršeno
jasno zašto su anglosaksonske države u tolikoj meri podsticale ’leve’ podrivačke pokrete u
kontinentalnim evropskim i evroazijskim zemlјama; dok u Engleskoj, a naročito Americi
’komunisti’ i ’socijaldemokrati’ čine ništavan procenat. Za atlantski lobi ’levičari’ su uvek
bili peta kolona u Evroaziji. Odatle i potiče prirodna harmonija ruskih atlantski usmerenih
komunista i anglosaksonskih kapitalista koja često dovodi u ćorsokak spolјne istraživače i
istoričare. Oni su u nedoumici povodom takvog potpunog uzajamnog razumevanja ’klasnih
neprijatelјa’ – ’mesijanskih’ bolјševika s njihovim kultom zlatnog teleta.
Tajno Društvo Igre Smrti, Crvenog Magarca, ’Menestrela Morvana’, bratstvo Okeana – ovi
likovi će nam pomoći da prodremo u logiku svetskog atlantskog lobija, koji teži ne samo da
zaštiti svoja ’ostrva’ već i da pretvori celu planetu u ’Kartaginu’, u jedinstveno sveopšte
’lјudsko tržište’.“*
Kao što vidimo stvar je jednostavnija nego što izgleda: nosioci zavere su atlantisti,
gospodari mora koji žele da ovladaju kopnom – što dublјe, kako bi ga plјačkali, a pričali mu
bajke o slobodi!
Jednostavno, džeparoški, jedan zamajava, skreće pažnju, a drugi „bunari“.
Shvatili ste metodologiju – sve ostalo je nadgradnja.
Operacija – masoni
Ljudi vole tajne, to je energija kao svaka druga, ko ume njom da upravlјa – od nje ima i
koristi!
Tokom XVIII veka društveni sistem znan kao feudalizam odlazi u prošlost a pojavlјuje se –
kapitalizam! Nova aktivna klasa, koja ima novac su – buržuji, koji su sinovi običnih selјaka i
radnika. Bogati – a prosti! Oni žude za elitističkim, plemenitim pogledom na svet. Oni u isto
vreme žele da budu u društvu plemića – a sve vreme su lјubomorni! Kako to spojiti, na
korist skrivenih upravlјača?
Iz tame prošlosti izvlači se masonerija, koja je nastala u Vavilonu, tavorila u Egiptu i preko
vitezova templara doputovala u Evropu, donevši sa sobom u „torbi“ jevrejske mitove i
magiju… koja se zove kabala i, naravno, nije njihova. Kabala je vavilonska, haladejska, a
Jevreji su u toj priči „poštari“!
Vraćamo se na masoneriju! Masonerija je sredstvo zavere a ne kreator! To zapamtite!
Iza masona se kriju drugi!
Ko?
Cilј zavere je apsolutna vlast elite nad planetom Zemlјom!
Zaverenici su poreklom iz više nacija, a zavera traje nekoliko hilјada godina! Ono što nije
lјudsko jeste kontinuitet, kroz vreme – što nije normalno! Uporni otkrivaju korene u
Vavilonu, koji je osnovao Nimrod, ili Nino Belov oko 2225. godine pre Hrista!
Tragajmo i mi!
Justas Malins zna da Sefardi nisu pravi Jevreji, već judaizovani Hananci, koji su u istoriji
znani i kao Feničani i Kartaginjani.
Hanance ovaj pisac definiše kao nosioce zavere kroz vekove!
Gospodo, Hananci su sa Balkana, znači naši preci! Ako su oni naši rođaci, to znači da je
hananska zavera – srbska!
Zaverimo se i vratimo zaveru u svoje ruke – nju su nam oteli talmudisti!
Ko ima iskustvo i svest o zaveri, uvek može da je – obnovi!
Justas Malins pišući o skrivenim centrima moći, spominje stvaranje, ili bolјe reći –
izranjanje engleske masonerije iz tajnovitosti:
„Četiri lože su se okupile u pivari Gus i Gridiron u Londonu, 24. juna 1717. godine, i oformile
prvu Veliku ložu Engleske. Jakov Kac, u knjizi Jevreji i slobodno zidarstvo u Evropi, kaže da
su prvi članovi, između ostalih, bili Mendez, De Medina, Alvarez i Baruh, većinom maranosi.
Za vreme Elizabetine vladavine rozenkrojceri su se organizovali kao masoni, verovatno,
pod Bekonovim vođstvom. Enciklopedija judaika navodi da je grb engleskog slobodnog
zidarstva osmislio Jakov Jude Leon Templo. Iste te godine Hanoveri su se popeli na engleski
presto. Pod vođstvom sina Džordža III, vojvode od Saseksa, suparničke lože ’Drevna’ i
’Moderna’ sada su se udružile. Članovi Kralјevskog društva koji su odali počast Bekonu –
pridružili su se masonima, preko velečasnog Džona Dezagujera, drugog Velikog majstora
Engleske. Ilaja Ašmol je bio važna ličnost u širenju engleskog slobodnog zidarstva. On nije
bio samo važna intelektualna ličnost, već je uspeo i da uklјuči razne kultove misterija u
sistem slobodnog zidarstva. Lord Akton i Ašmol su zajedno kontrolisali spolјnu politiku
Vilijama Pita, kao i Kralјevsko londonsko društvo, preteču Kralјevskog instituta za spolјne
poslove. Ašmolovo ime i danas krasi čuveni Ašmolejski muzej u Oksfordu.“*
Dinastija iz Nemačke u Engleskoj
„Obaveza koju na sebe uzima profano lice, kada postaje mason, da neće odati nijednom
nemasonu ništa što je vezano za slobodno zidarstvo.
Prilikom svakog prelaženja u naredni stepen, istu ovu obavezu ima primalac prema onima
koji još nisu stekli njegov stepen.
Ovu obavezu o čuvanju tajne nije poštovao izvestan broj masona, iz prostog razloga što se
praktično ne da kontrolisati širenje ma kog već odštampanog teksta – tako da se u
obazrivosti nisu pokazali na visini, iako je bez sumnje postojala želјa da se ispoštuje tajna.
A može se odgovornost svaliti i na one koji su uneli izmene u stare tekstove zaveta koji su
zabranjivali da se ’išta urezuje i u šta pokretno ili nepokretno’.
Ali, kako se semantičkom analizom uvek mogu otkrivati značenja, možemo i moramo se
upitati postoji li, u osnovi ove degradacije teksta od konkretnog ka apstraktnom, sumnja u
pogledu osnovanosti principa čuvanja tajne i dokle se stvarno može ići u njenom čuvanju.
Šta je to što stvarno treba kriti i zašto?
U stvari, postoje tri ’objektivne’ masonske tajne, a to su:
– tajna o pripadnosti;
– tajna o obredima;
– tajna o raspravama.
a) Na primer, tajna o raspravama je propisana opštom odredbom u Velikom Orijentu
Francuske, kojom se braći zabranjuje da ono što je rečeno na skupštini prenose onoj braći
koja nisu prisustvovala istoj. Znači, odnosi se na svu odsutnu braću, na bilo kojem stepenu,
na bilo kojoj dužnosti, izuzev onoga što stoji u zapisniku na ’crtaćoj tabli’.
b) Tajna o obredima važi samo za braću koja još nisu stekla odgovarajući stepen.
c) Jedina tajna koja ne obavezuje masone međusobno jeste tajna o pripadnosti.
Ali, ni u pogledu profanih, ona nema apsolutni značaj, pošto je mason, koji hoće da uvede
nekog kandidata u ložu, prisilјen da se otkrije. Teorijski ovo pravo pripada samo majstoru
masonu, jer jedino on ima ovlašćenje da predstavi neko profano lice. Zatim će se i ispitivači
otkriti, premda bi se moglo naći načina da se izbegne ovo razotkrivanje. Možemo se čak
zapitati da li u tom slučaju rezultati ispitivanja ne bi bili bolјi.
Međutim, u određenim slučajevima, običaj nalaže da čak i tajna o pripadnosti nekog brata
važi u odnosu na ostalu braću. Naime, izvesna braća na ’strategijskim’ mestima, uglavnom u
javnim službama, moraju biti zaštićena od zloupotreba – preteranih molbi ili
nesmotrenosti, naročito od strane onih koji napuštaju red. Samo starešina zna gde on
stanuje i radi, i time se koristi s poželјnim oprezom koji nikad nije naodmet, jer, istini za
volјu, ’to što je neko mason, ne znači da nije i običan čovek’.
Treba, naime, naglasiti da se čin zakletve, kada se ona daje na prvom stepenu, obavlјa
nezavisno od masonske zakletve u pravom smislu reči, i to pre ispita. Što znači da
napuštanje masonerije ne povlači za sobom ipso facto razrešenje od zakletve date u
svojstvu profanog lica. Ali uvek postoji bojazan od kršenja na ovaj način date reči.
Ipak treba konačno priznati da su, uzevši u obzir veliki broj braće koja su postala
neredovna, tj. braće u ostavci, zatim izbrisane i isklјučene braće, malobrojni oni koji ne
održe reč o čuvanju tajne. Ali bilo ih je koji su napravili štete. Naročito su poznata dva
slučaja, jedan s početka XVIII, i drugi s početka XX veka.
No veliki problem je u tome što ova tajna kao takva može da izazove neprestano
podozrenje kod prilično velikog broja lјudi u odnosu na slobodno zidarstvo, barem u
zemlјama koje nisu protestantske, tačnije koje nisu anglosaksonske. Reakcija profanih je
naravno uprošćena, čak i do krajnosti: ’Ako ne činite ništa loše, nema razloga da se krijete.
Dakle, ako se krijete, znači da nešto loše činite.’
Može se pri svemu ovome uočiti nešto što, sve u svemu, ne predstavlјa paradoks, a to je da
su svi oduvek besprekorno čuvali tajnu, pitanje se ne bi ni postavlјalo, pošto niko ne bi ni
znao za postojanje slobodnog zidarstva. Ali ono što je zanimlјivo u vezi s ovim pitanjem
jeste to što ga, možda u nedostatku valјane masonske pouke, i sami masoni sebi postavlјaju
istim rečima i, što je još opasnije, daju isti odgovor, ne kao profani, već prosto kao
nepromišlјeni lјudi, pošto su dovolјna objašnjenja profane prirode da bi se opravdalo
postojanje svake od tri gore istaknute tajne.
Tajna o raspravama se da jednostavno objasniti: ona predstavlјa garanciju potpune slobode
izražavanja, osnovnog uslova za rad na masonskom usavršavanju. Tako su tri profesije, u
kojima je potrebna ovakva sloboda izražavanja njihovih klijenata, prinuđene na
profesionalnu tajnu: lekari, advokati i sveštenici. U izvesnim slučajevima, tu još mogu da
spadaju i službenici u administraciji i anketari u firmama za proučavanje tržišta, kao i
izumitelјi kada rade na usavršavanju proizvoda u firmi, ali i novinari, pa čak i policajci. Ali
mi ćemo posebnu pažnju obratiti na primenu propisa o tajni na sve pripadnike, zbog
izvesne sličnosti po položaju onih društvenih grupa koje se ’dijagnosticiraju’.
Tajna o obredima, koja se naravno odnosi na obredne simbole, lako se objašnjava ukoliko
se setimo da ovi obredi pre svega predstavlјaju ispite. A izgleda da se nikada nije
osporavalo pravilo koje zahteva da se ispitna pitanja ne daju kandidatima pre polaganja.
Ako je ikakvog osporavanja uopšte i bilo, pre ih je bilo u suprotnom slučaju.
Preostaje tajna o pripadnosti koju su u masoneriji katoličkih zemalјa bili skloni da tumače
kao potrebu da se zaštite od profanog društva. Isto tumačenje vredi i za svaku onu zemlјu u
kojoj je masonerija zabranjena i masoni progonjeni, kao što je to slučaj u mnogim
islamskim zemlјama, u ’narodnim demokratijama’ i fašističkim državama. Otud, naravno,
prirodna težnja da se odbaci tajna i da se povrate prave republikanske institucije. No, pored
toga, nikad se ne zna da li ove institucije neće ukinuti neki desničarski ili levičarski
totalitarni režim, što bi opravdalo opreznost, ali razlog čuvanja tajne o pripadnosti ne leži u
tome, već u očuvanju slobode svakog brata – i to iz tri razloga.
Prvi se odnosi na suštinsku neophodnost bratstva, u smislu grupe lјudi, što je profanima
praktično neshvatlјivo. Oni će nužno pretpostaviti da među masonima postoje izvesne
sličnosti u pogledu profanog zanimanja i iz toga će izvesti zaklјučak da su svi masoni isti, jer
je taj i taj mason koga oni poznaju buržuj, državni činovnik ili član neke političke stranke, ili
ima ovakvo ili onakvo mišlјenje o nečemu ili ima ovakvo ili onakvo obrazovanje – dok,
nasuprot ovome, masonerija ima smisla samo ukoliko njeni sledbenici zajedno sačinjavaju
’društvo u malom’. Time bi se kod profanih stvorilo mišlјenje koje bi eventualno moglo da
naudi nekom bratu ili njegovoj profanoj delatnosti.
Drugi se odnosi na vrednosni sud koji se može doneti ako se neko, poznat kao mason, ne
ponaša po moralnim normama profanog društva. Bez obzira na to što svaki čovek greši, pa
čak i mason, ovo ima za posledicu negativno mišlјenje o masonstvu uopšte, kao i o svakom
drugom masonu ponaosob.
I time dolazimo do treće zaštite, zaštite same slobode reda, njegove unutrašnje slobode.
Naime, da nema ove tajne, postojala bi mogućnost da profani ulaze u red jedino iz želјe da
se time razmeću zbog taštine. Međutim, masonerija je bogomdano mesto za preispitivanje
ne samog sebe, već i važećih vrednosti u društvu. Kad ne bi bilo tajne, bilo bi moguće da se
od masonerije napravi neka vrsta Rotari kluba kojem se pristoji pripadati – opasna
devijacija od koje, izgleda, nisu pošteđene masonerije zemalјa gde lјudi rado ističu da su
masoni. Masonerija koja bi se stapala sa ’establišmentom’ izgubila bi dobar deo svoje
posvećeničke vrline.
Svakako se može istaći da izuzetno plemenito vladanje nekog masona pobuđuje sklonost ka
slobodnom zidarstvu kod drugih lјudi. Ali, ako je neki brat i izuzetan kao čovek i dobar
mason, upravo zato će želeti da izabere postulanta, a kako će se kad-tad otkriti profanom
koji je zavredeo truda, njegova lična lјudska vrednost će imati sav uticaj na ovoga.
Štaviše, slobodni zidar neće činiti dobro iz pobude što je mason i što se to zna, već će to
naprosto činiti zato što je slobodni zidar. Dakle, učiniće to slobodnom volјom. Konačno, to
je ono što je važno. Međutim, nasuprot onome što se misli, svako društvo naginje tome da
odbaci uistinu slobodnog čoveka – jer on živi samo s minimumom normi. S druge strane,
lјudi će retko prihvatiti da je nešto učinjeno iz nekoristolјubivih motiva: činjenica da je
neko poznat kao član neke organizacije, ma kakve, navodi ostale da pripisuju njegova
mišlјenja direktivama date organizacije.
I otud se nastoji da se tajnom o pripadnosti poveća efikasnost čoveka u profanom svetu,
izbegavajući time da se protiv njega izazove reakcija koju bi diktirao strah od organizacije
kojoj pripada.
Međutim, danas je situacija takva da je u pogledu tajne teško definisati razumno ponašanje
na celishodnoj distanci od svake krajnosti, kako od apsolutne strogosti koja se ne može tek
tako smesta ponovo zavesti, tako i od komotnog ponašanja koje, u krajnjem, šteti
masonskoj slobodi u svim njenim vidovima.
U stvari, u profanom društvu, gde uslovlјavanje vlada daleko iznad po njega korisnih
granica, sloboda se ne uspostavlјa u nekoj grupi na idealistički način i konačno čisto
verbalan i pseudomagičan: ona zahteva da se ogradi od podjarmlјujućeg pritiska spolјa.
Tajna jeste jedna od ograda koja omogućava slobodu govora, ali i, konačno, slobodu
delovanja svih slobodnih zidara na svetu.
U vezi sa ovim vrlo pragmatičnim cilјevima, a koji se tiču tajne, moguće je razraditi
razumne mere ponašanja. Ali iznad toga postoji tajna koja se ne može odati, koja se mora
čuvati. Istinska masonska tajna nema ničeg što nije sasvim obično: u onoj meri u kojoj
slobodno zidarstvo predstavlјa suštinski doživlјeno iskustvo, a ono se po definiciji ne da
preneti. I potreban je ’most’ bratske lјubavi i Obreda da bismo uspeli da prenesemo deo
pojedinačno doživlјenog od jednog brata na drugog, i to pod uslovom da su prisustvovali
istoj skupštini. Upravo ovo prisustvo vaspostavlјa ono neshvatlјivo bratstvo između lјudi
koje, s druge strane, sve deli: sredina, karakter, profesija, napredovanje, mišlјenje. To je ono
što nijedan mason ne može preneti profanom licu“*, zaklјučuje Danijel Ligu.
Dragi moji učenici, vi polako ulazite u tajnu!
Proučavajući masone vi shvatate kako funkcioniše svako tajno društvo. Izučavajući
iluminate, ulazite u misteriju infiltracije u druga tajna društva, ali i u stranke, obaveštajne
službe, kabinete predsednika država…
Krenimo dalјe!
Koga treba da birate za drugi nivo? Naravno, one koji su sposobni i pametni, eventualno
jaki i poslušni. Vodite računa da vam se u tajnom društvu ne nagomilaju „sivi lјudi“!
Ko su oni?
Prosečni! Dobri, kojima ništa ne fali, ali sa kojima niste u stanju ništa da uradite! Koji ništa
ne završavaju – iz „opravdanih razloga“! Koji nemaju društveni uticaj. Budite oprezni, u
ovoj fazi za drugi stepen takmiče se u velikoj meri – obaveštajci!
Ispričaću vam jednu anegdotu!
U doba komunizma, glavna meta srpske tajne policije bila je emigracija. Svaka opština imala
je i odelјenje Udbe koje se bavilo „četnicima“. Na sastanku u Beogradu je jednom prilikom
konstatovano: „U Minhenu je bio čiča četnik i oko njega gomila junoša koji ga podstiču da se
bavi borbom protiv komunista – terorom! Čiča se opirao, ali mladi su hteli akciju!“
Svi „mladi“ bili su agenti provokatori – tajnih policija iz svojih mesta!
Na sastanku se to otkrilo!
Odustali su od „terorizma“.
Šta to znači?
Svi oni koji vas guraju u pravcu provalije su agenti provokatori!
Šta raditi sa njima?
Naravno dati im pojedinačan INTELEKTUALAN zadatak koji neće moći da izvrše!
Onda ih zbog toga najurite!
Jasno?!
Stepeni su filter za budale i provokatore!
Masonerija ima pravila koja su prošla kušnju vremena i zbog toga su nepogrešiva!
Sa drugim stepenom intelektualno mnogo radite, ali ne zaboravite – konkretne akcije, koje
moraju da budu konstantne, inače se društvo osipa. Dobar osećaj je kada znate da ste nešto
uradili!
Najbolјe od najbolјih primajte na „treći stepen“.
Sada znate već mnogo! Na trećem stepenu, posle kušnje vremena i odbira, nalaze se „dobri
drugovi“!
Oni su između sebe odani i nisu lјubomorni!
Šta to znači? Pitajte se koliko njih imate koje možete u tri ujutru da probudite i da ih
zamolite da dođu po vas kolima i da vas došlepaju do vašeg mesta!
Malo?
Tri nivoa za to služe! Bogat je čovek koji ima prijatelјa. Ako ih ima „mnogo“ to možda znači
da nema nijednog.
Ovo što ste do sada uradili sa svojim društvom – zovimo ga Kosovski zavetnici – bilo bi na
nivou dobro organizovane masonerije!
To je „plava masonerija“.
Posle nje ide „crvena“, ili „škotska“, u koju se dolazi po pozivu – onih za koje se ne zna ko su
„glavni“!
To je masonerija od 4. do 33. stepena! Ta „crvena“ je komandna!
Jasno?
Neke stvari ću vam ponavlјati – da biste zapamtili!
Gledajte šta rade masoni, ali ne imitirajte. Koristite metodologiju – a ne legende i rituale.
Prepuštam vama i vašoj mašti – da sve to prilagodite našoj pravoslavnoj tradiciji!
Simboli u masoneriji
Sadašnju dinastiju na vlast su dovela tajna društva jer su procenila da će im ona biti
materijalni stub moći! Bili su u pravu! Napravlјena je simbioza – koja je dala dobitnu
formulu uspeha.
Pratite trag masonske veze!
Velike države imaju velike masonske organizacije koje imaju za cilј – dobro funkcionisanje
na unutrašnjem planu, a posebno na spolјnom! Velika Britanija je najbolјi primer za to.
Pogledajmo ko su masonski moćnici u ovoj zemlјi u XIX veku, kada se iz ove zemlјe šire
revolucionarne ideje:
„Šefovi engleske masonerije tokom devetnaestog veka bili su vojvoda od Saseksa, mlađi sin
kralјa Džordža II, od 1813. do 1843. godine; erl od Zetlanda, od 1843. do 1870; markiz od
Ripona 1870; erl od Limerika 1871; princ od Velsa, kasnije kralј Edvard VII, 1874; Hju
Dejvid Sandeman iz ugledne porodice uvoznika vina 1895; lord Ampthil 1908; vojvoda od
Kenta do 1938. Sve su to bili vodeći aristokrati. Na primer, erl od Zetlanda se oženio
kćerkom erla od Skarboroa, kasnije postavlјenog za potkralјa Irske, od 1882. do 1892. On je
bio zet vojvode od Vestminstera, najbogatijeg čoveka u Engleskoj. Drugi markiz od Zetlanda
Lorens Dandas nosio je državni mač na krunisanju kralјa Džordža VI. Takođe je bio
guverner Narodne banke Škotske, predsednik Nacionalnog trusta, guverner Bengala. Od
1930. do 1932. godine sekretar za Indiju, a zatim je primlјen u Red Svetog Jovana
Jerusalimskog. Napisao je i biografije dve vodeće ličnosti Engleske, lorda Kromera,
predsednika bankarske kuće Braća Bering, i lorda Kurzona, generalnog guvernera Indije.
Markiz od Ripona Džordž Frederik Semjuel rodio se u Ulici Dauning broj 10, dok mu je otac
bio predsednik vlade. Postao je ministar rata i ministar za Indiju pod lordom
Palmerstonom, a pod Gledstonom je naimenovan za prvog lorda Admiraliteta. Bio je
ministar kolonija od 1892. do 1895. godine, lord državnog pečata u Domu lordova i vođa
liberalne stranke od 1905. do 1908. Spomen na njegovo ime čuva Društvo Ripon u
Sjedinjenim Državama, grupa ’liberalnih’ republikanaca koji su imali znatan uticaj na
politiku republikanske stranke, delujući iza kulisa.
Sadašnji erl od Limerika Patrik Peri zamenik je predsednika bankarske kuće Klajnvort
Benson.
Drugi markiz od Ripona je 1894. godine dao ostavku na mesto Velikog majstora i pridružio
se Katoličkoj crkvi. Bio je rizničar doma kralјice Aleksandre, žene kralјa Edvarda VII od
1901. do 1923. Bio je zet erla od Pembroka i oženio se udovicom četvrtog erla od Lonzdejla.
Otac lorda Ampthila Odo V. Rasel bio je u službi lorda Palmerstona od 1850. do 1852. Od
1857. do 1870. služio je u poslanstvu u Firenci i za to vreme je smatran nezvaničnim
ambasadorom u Vatikanu. Potom je tokom francusko-pruskog rata poslat kao specijalni
izaslanik u glavni štab nemačke vojske u Versaju. Kasnije je bio britanski ambasador u Beču
i Berlinu. Drugi baron Ampthil bio je Veliki majstor engleskih masona od 1908. sve do svoje
smrti 1935. To je ista ona porodica Rasel koja nosi titulu vojvode od Bedforda, čiji je član
bio i Bertrand Rasel, čuveni humanista dvadesetog veka. Drugi baron je rođen tokom
očevog službovanja u Rimu. Postao je predsednik Oksfordske unije i oženio se kćerkom erla
od Bičama (njen otac je nosio titulu lorda od Klink Portsa), inače dvorskom damom kralјice
Meri. Takođe je bio zet vojvode od Vestminstera. Pridružio se Redu Svetog Jovana
Jerusalimskog i postao Veliki majstor lože broj 263 koja je formirana u Engleskoj banci.
Napisao je Istoriju Lože Engleske banke i bio postavlјen za šefa masona Madrasa u Indiji –
pre nego što je postao Veliki majstor Engleske. Bio je i lični sekretar plemića Dž.
Čemberlena, guvernera Madrasa i potkralјa Indije.
Poreklo ovih Velikih majstora dokazuje da je englesko slobodno zidarstvo imalo pristup u
najviše krugove vlade. Dizraeli, slobodni zidar, postao je predsednik vlade i govorio je o
’odlučnim lјudima masonerije’, misleći na one masone koji su bili određeni za izvršavanje
važnih poslova u atentatima.“*
Ja bih dodao i u revolucijama, jer atentati su prvi korak, a drugi su revolucije, zatim teror i
onda uspostavlјanje diktature – vidlјive ili nevidlјive!
Da bi se sve to sprovelo, vladari iz senke su organizovali na moderan način i „Jevreje“,
stvorili su im paramasonsko udruženje B’nai B’rit, koje je, kao i iluminati – parazit na telu
masonstva, njegova skrivena upravlјačka ruka. No da pogledamo šta masoni smeju da kažu
na tu temu! Danijel Ligu – više prikriva nego što otkriva:
„B’nai B’rit: jevrejsko bratsko udruženje osnovano 1843. u Sjedinjenim Američkim
Državama. B’nai B’rit na hebrejskom znači ’sinovi zaveta’*. Cilј ovog društva je održavanje
jevrejske tradicije i kulture i borba protiv antisemitizma. Načelna deklaracija osnivača
ukazuje na to da je ideal udruženja da ’ujedini Jevreje radi njihovih najviših interesa, kao i
interesa čitavog čovečanstva… da brani versku i duhovnu baštinu Saveza obrazovnim i
kulturnim delovanjem, pre svega među mladima… da se bori protiv izraženog ili latentnog
antisemitizma’.
Članovi se zovu ’braća’, prolaze kroz inicijaciju i okuplјaju se u ložama. Uprkos rečniku koji
je pozajmlјen od slobodnog zidarstva, kao i znaci raspoznavanja, B’nai B’rit nije masonsko
društvo. Masonske obedijencije i B’nai B’rit ne znaju jedni za druge, pa prema tome ništa ne
sprečava jednog slobodnog zidara da se učlani u B’nai B’rit i obrnuto.*
U XIX veku su bili brojni liberalnim zakonom emancipovani Jevreji koji su želeli da uđu u
masonske lože. Neke od tih loža, uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama i u
Nemačkoj, nisu dozvolјavale ulaz Jevrejima. To je pospešilo brz razvoj društva B’nai B’rit.
Društvo je rasprostranjeno u Francuskoj, gde u mnogim gradovima cvetaju njegove lože.“*
Zastanimo, da nas Liguovo kazavanje – ne odvede na pogrešan put!
B’nai B’rit je vrlo važno društvo u skrivenoj vlasti „Jevreja“. Ono što odluči Suvereno veće
patrijarha (bankara) u dogovoru sa Sanhedrinom (vrh rabina) to na nižem nivou sprovodi
B’nai B’rit – koristeći „crvenu“ masoneriju – koja koristi „plavu“. „Jevreji“ su, naravno, i u
„crvenoj“ i „plavoj“ pazeći da se one ne otrgnu kontroli.
Šta iz svega ovoga, treba vi, dragi moji učenici, da naučite?
Postoji oko 500.000 članova ove jevrejske masonerije – koji su svuda!
Apsolutno sam siguran da u svetskoj masoneriji ima bar 10.000 Srba, no mi smo
nepovezani i bez jasno definisanog cilјa!
Cilј ove knjige je da podstakne uticajne Srbe da se neformalno povežu i da rade na
stvaranju Kosovskih zavetnika – tajnog društva koje bi radilo na realizaciji srpskih političkih
i geopolitičkih cilјeva, kao što rade Jevreji.
Kako?
Isto kao i iluminati!
Mason Albert Pajk je u Americi institucija kao i Abraham Linkoln, ali samo za odabrane, ili
preciznije rečeno – za one koji žele da budu elita!
Justas Malins, Amerikanac i njegov oponent, o njemu piše:
„Albert Pajk. Rođen u Bostonu, pohađao je Harvardski univerzitet i kasnije se preselio u
Arkanzas. Služio je kao general u vojsci Konfederacije za vreme Građanskog rata, a ostatak
života je posvetio promovisanju slobodnog zidarstva. On je zaslužan za porast ugleda
Škotskog reda u Sjedinjenim Državama. Značajno je to da Škotski red sve svoje zvanične
poslove datira po hebrejskom kalendaru. Pajk je održavao veze širom sveta sa uglednim
masonskim revolucionarima, kakvi su Garibaldi i Macini. Oni su sarađivali na
uspostavlјanju četiri velike centralne uprave za slobodno zidarstvo. Štab severnoameričkog
ogranka postavlјen je u Vašingtonu, južnoameričkog u Montevideu, evropskog u Napulјu, a
azijskog i okeanijskog u Kalkuti. Nјega i Macinija, kao poglavare svetskog slobodnog
zidarstva, nasledio je Adrijano Lemi. Pajk i Lemi se nisu slagali oko imena masonskog boga
koje će koristiti u ritualima; Pajk je zahtevao da se on zove Lucifer, a Lemi je bio za Satanu.
Na kraju su se složili da se koristi ime Lucifer. Otada je Pajk za sebe koristio izraz vrhovni
prvosveštenik Luciferov.
Iako skromnog porekla, Pajk je u Arkanzasu posedovao neograničena sredstva, za koja se
nije znalo odakle potiču. Ogromno, debelo stvorenje izopačenog ukusa, često je
organizovao izlete za, ni manje ni više, tri puna fijakera prijatelјa i prostitutki. Otišli bi u
prirodu natovareni bačvicama konjaka i svakakvim đakonijama. Potom bi danima ždrali i
divlјački orgijali, slepi za svet oko sebe.
Kada je zadobio moć nad američkim slobodnim zidarstvom, Pajk je zabranio pominjanje
imena Isusa Hrista u molitvama masonskih loža. Organizovao je adonaicide, misu za
glavešine Novog paladijskog reda. Ona se zasnivala na ritualu inicijacije dvadeset petog
stepena, u kome je zmija opisana kao pravi prijatelј čoveka, a Hristos, ili Adonis, kao
neprijatelј čovečanstva. U stvari, to je bila pomalo konvencionalna „crna misa“, kojoj je Pajk
dodao neke svoje originalne detalјe, kao na primer, vrhunac inicijacije nage prostitutke,
zvane Eva, kroz ritualni seksualni čin. Potom je ptica ili životinja prinošena na žrtvu
Luciferu, u znak pobede sinagoge Satanine nad Hristom i žrtva je ritualno skrnavlјena.
Slavlјenici su prvo pili krv, a potom ritualno jeli meso. Svi prisutni su se potom odavali
alkoholu i orgijama.
Iako često raspusan, Pajk je bio neumoran organizator. Uspeo je da napiše ogroman
priručnik Moral i dogma, koji je do danas ostao ’Sveto pismo’ američkog slobodnog
zidarstva. Prvi put objavlјena u Čarlstonu (matičnoj loži) 1871. godine, ova knjiga od samog
početka otkriva tiransku nameru slobodnog zidarstva.
’Slepa sila naroda je Sila koja se mora štedlјivo upotreblјavati i kontrolisati – ona se mora
regulisati Intelektom… Sila naroda… ne može da sačuva i održi jednom stvorenu slobodnu
vladu.’
Ovim je jasno rečeno da slobodno zidarstvo ne može da toleriše postojanje slobodne vlade.
Zato se mora eliminisati američka republika i Ustav Sjedinjenih Država, koji je narod Simov
pisao za sebe. Pajkova knjiga je jednostavno formulacija programa koji Hananci izvršavaju
već tri hilјade godina. U njoj su izneta precizna uputstva kako da se američki narod stavi
pod kontrolu i upotrebi za cilјeve slobodnog zidarstva.
Na strani 22 Pajk jasno saopštava da je poreklo slobodnog zidarstva demonsko:
’Masonerija, naslednica Misterija, i dalјe sledi drevni način učenja. Masonerija je identična
sa starim Misterijama.’ Ovo objašnjava i zašto slobodno zidarstvo blisko sarađuje sa
vođama sekularnog humanizma, koji takođe vuče korene iz kultova Misterija.
Na 152. strani nalazimo još jednu značajnu rečenicu: ’Masonerija je aktivizam.’ Ove tri reči
objašnjavaju žestoko uklјučivanje slobodnog zidarstva u svaku vrstu aktivističkog
prevratničkog pokreta u Sjedinjenim Državama, bio to feminizam, humanizam, rasna
integracija ili komunizam. Pajk je zahtevao da masoni moraju biti aktivisti i oni se toga
pridržavaju. Zato veći deo impulsa i materijalne podrške za sve vrste aktivističke agitacije u
Sjedinjenim Državama potiče direktno od skrivene ruke masonskog reda. Kad god u
Americi vidite bilo kakve demonstracije, znajte da ih je podstakao neki mason.
Na 220. strani Pajk objašnjava posvećenost slobodnog zidarstva jedinstvenoj svetskoj vladi.
On piše: ’Ceo svet je samo jedna republika, svaki narod samo jedna porodica, a svaki
pojedinac dete.’ Ovo objašnjava socijalistički model sadašnje američke vlade, koja traži
fabijansku osnovu da nametne kontrolu nad svakodnevnim životom svakog građanina.
Dobro uigrana mašinerija nacionalnog masonskog pokreta može da sprovede takav
humanistički program koji neće sadržavati religiozno nadahnuće ili vrednosti. ’Deca’ ne
umeju sama da raspolažu sopstvenim novcem. Samo mudra centralna vlast u Vašingtonu
može da odluči da svoje zarade pošalјemo drugim narodima, koji zaslužuju našu pomoć. Mi,
kao pojedinci, možda ne bismo bili toliko velikodušni da orobimo svoju decu u korist tirana
u drugim zemlјama. Shodno tome, agenti IRS-a nam otimaju zarade, a federalna vlada u
Vašingtonu ih potom ’korisnije’ upotreblјava.
Pajk, vrhovni autoritet celog američkog slobodnog zidarstva, otkriva okultno poreklo
slobodnog zidarstva, kao i njegovu nameru da uspostavi jedinstvenu svetsku tiraniju. Takva
antihrišćanska doktrina mogla je da potekne samo od zadimlјenih oltara Vaalovih i
njegovih sledbenika koji se klanjaju demonima.
Albert Pajk je rođen 1809. godine, a umro je 1891. u Vašingtonu. Sahrana je održana u
masonskom hramu u ponoć, uz pogrebni ritual Kadoš. Zidovi prostorije su bili potpuno
prekriveni crnim draperijama, a jedino osvetlјenje je dolazilo od nekoliko sveća koje su
jezivo gorele. Pravi veštičji obred, prikladan za čoveka koji je ceo život posvetio Luciferu.
Od 1859. do 1871. godine Pajk je radio na velikom planu za Svetski poredak slobodnog
zidarstva. Formulisao je program koji je uklјučivao tri svetska rata; prvi je trebalo da zbaci
cara i uspostavi komunističku državu; drugi svetski rat bi izgradio komunističko carstvo, a
treći bi za sva vremena uništio hrišćansku civilizaciju u celom svetu. Petnaestog avgusta
1871. godine napisao je pismo Maciniju, koje je sada izloženo u Britanskom muzeju, o svom
programu za pobedu Luciferskog sveta kojim će biti oslobođeni… nihilisti i ateisti… Svuda
će građani primiti jednu čistu Svetlost kroz univerzalnu pojavu čiste Luciferove doktrine…
koja će uslediti posle uništenja hrišćanstva i ateizma*, jer će oboje biti pobeđeni i istreblјeni
u isto vreme.
Pajk je formulisao tajnu tehniku koja bi dozvolјavala inicijantima Plave lože da prođu samo
kroz ’spolјna vrata njihove filozofije’. Inicijanti moraju da se zavaravaju lažnim
tumačenjima; prava tumačenja se otkrivaju samo onima na višim stepenima, prinčevima
masonerije kojima je zabranjeno da otkrivaju prava tumačenja nižim inicijantima.
Zbog brojnih papskih bula koje su se bavile slobodnim zidarstvom, Pajk i Lemi su rešili da
papstvo mora da se uništi. Bilten Velikog Orijenta Francuske od 18. septembra 1885.
godine pozvao je na uništenje Rimokatoličke crkve.
Monsinjor Dilon je verovatno bio prvi koji je shvatio da je slobodno zidarstvo prava sila
koja stoji iza komunističkog pokreta. Godine 1884. napisao je da se novo doba zapravo
zasniva na želјi za dolaskom novog, lažnog mesije; da je Solomonov hram uništen da bi se
ispunilo Hristovo proročanstvo i da su lože Velikog Orijenta Škotskog reda izvor savremene
revolucionarne aktivnosti. Papa Lav XIII je odbacio masoneriju kao naturalizam:
’Krajnji cilј slobodnog zidarstva je da potpuno iskoreni sav religiozni i politički poredak u
svetu, kakav je stvorilo hrišćanstvo, i da ga zameni drugim poretkom, koji će biti u skladu sa
njihovim načinom razmišlјanja. To će značiti da će se temelј i zakoni novog poretka crpsti iz
čistog naturalizma.’
Opat Lerudan je napisao 1747. godine u Amsterdamu: ’Prava tajna slobodnog zidarstva je
nedostatak verovanja u Hristovu Božansku prirodu, koje je ustupilo mesto naturalizmu ili
doktrini racionalizma kakvu je propovedao Sokinije u Polјskoj.’ Oliver Kromvel, ubica kralјa
u Engleskoj, bio je sokinijevac po uverenju; on je omogućio formalnu organizaciju
slobodnog zidarstva u Engleskoj. Napoleona, čiji je brat Žozef Bonaparta bio Veliki majstor,
masoni su smatrali isuviše moćnim; zato ga je Bernadot, inače mason, nagovorio da krene
na Rusiju, što je dovelo do uništenja njegove vojske“*, zaklјučuje Justas Malins.
Albert Pajk
Iluminati, kao oružje vladara iz senke, danas se definišu kao apsolutno zlo! No da
vidimo da li su oni uz zlo – doneli i neko dobro? Danas znamo da su oni bili tajna sila koja je
izazvala Francusku revoluciju, dovela na vlast Napoleona, razorila feudalizam, uništila
carevine i tako oslobodila male narode.
U Britaniji je u prvoj polovini XIX veka samo mali broj lјudi imao pravo glasa – manje od
5%. Tada je počela industrijska revolucija, stvarala se radnička klasa – koja je ostajala na
margini političkog događanja. Time se stvaraju preduslovi za njeno zloupotreblјavanje
preko marksizma. No razni pritisci za početak proširuju izborno telo; traži se opšte pravo
glasa – ali se dobija samo za liberale, to jest buržuje! U tom periodu, početkom XIX veka,
Britanija je postala najjača industrijska sila sveta. Problem sa radnicima Britanija je rešila
ukidanjem carina na hranu i dizanjem nadnica. To je dovelo do bede selјaka, koji odlaze u
kolonije i tamo doprinose jačanju imperije!
Za to vreme, u Evropi se događa projekat Napoleon! U tom trenu, kapitalističke zemlјe su,
pored Britanije, Francuska i Holandija! Konstatujmo da je nosilac kapitalizma u tim
zemlјama jevrejski živalј! Ostale zemlјe su tada feudalne! To su Pruska, Austrija, Rusija,
Turska… Logično je da dođe do sukoba dve koncepcije država – i da nova forma pobedi.
Uzgred, to dovodi do oslobađanja niza naroda koji su bili zatočeni feudalizmom! No tu do
izražaja dolazi geopolitika koja ima prevlast nad teorijom „slobode“. Turska jeste feudalna i
„tamnica je naroda“, pravoslavnih, ali Turska drži geostrateško mesto – Bosfor i Dardanele
– i ne dozvolјava izlazak Rusije na topla mora! Kapitalizam i Napoleon ne diraju Tursku jer
je ona protivnik Rusije. Mali narodi moraju i dalјe da budu utamničeni pod Otomanskom
imperijom, za njih novotarije o slobodi ne važe!
Isti stav ima i Britanija! Rusija je glavni protivnik i svaki njen neprijatelј – jeste prijatelј
Francuske i Britanije. Sve se menja, ali postoji jedna konstanta! Zapad je uvek protiv Istoka.
Zapad uvek kao besan ker napada Istok, a ovaj uvek pobeđuje! Nažalost, konstanta je da
Istok sporo reaguje na agresiju Zapada, ali kada krene sve nosi pred sobom.
Fakat je da mi Srbi uvek stradamo od Zapada, kao Istok, a on nas tretira kao da smo Zapad!
Ko je imao korist?
Zablude školovanih
Gospodo, naravno i vi, dame, koje želite vlast, molim vas da budete pažlјivi!
Vi želite vlast, ali pod uticajem vaspitača koje ste dobili na svojim smešnim fakultetima –
mislite da postoji demokratska vlast u Francuskoj, Britaniji, Americi…
Ne, dragi moji, vlast nigde nije demokratska, jer onda nije vlast!
Jedno drugo isklјučuje!
Svaka vlast je autokratska, samo su neke zaogrnute plaštom demokratije – kao maglom
iluzija!
Najcelishodniji način vladavine jeste autokratija. Samo autokrata može da izradi
potpuno jasne planove o poretku koji svemu nalazi svoje mesto u mehanizmu državne
mašine, iz čega je potrebno zaklјučiti da celishodno vladanje na korist zemlјe treba da bude
koncentrisano u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može da
postoji civilizacija koju ne sprovode mase, već njihove vođe, ma ko to bio. Gomila je
varvarin koji ispolјava svoje varvarstvo u svakoj prilici. Čim masa uzme u svoje ruke
slobodu, ona je ubrzo preobraća u anarhiju, koja je sama po sebi najviši stepen varvarstva.
Da li vi želite varvarstvo?
Ne, onda razbijte svoje iluzije!
Sve što dolazi upakovano u kutiju „demokratija“ jeste prevara za budale, ne za vas koji
čitate ovu knjigu.
Učite, Srbi, najzad, šta vam se nudi u Evropskoj uniji!
Svi komesari pričaju bajke, a vaši političari ponavlјaju – uspavanke.
Sionski mudrac vam iskreno govori:
„Naša parola glasi – sila i licemerje. Samo sila pobeđuje u političkim stvarima, osobito ako
je skrivena u obdarenosti koja je neophodna državnicima. Nasilјe mora biti princip, a
lukavstvo i licemerje pravilo za vlade koje ne žele da bace svoju krunu pred noge agenata
neke nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilјa – dobra; zato ne treba da se
zaustavlјamo pred podmićivanjem, obmanom i izdajom, kada oni treba da posluže
postizanju naših cilјeva. U politici je potrebno umeti uzeti tuđe vlasništvo bez kolebanja,
ako njime dolazimo do pokornosti i vlasti.“
Da li ste shvatili, Srbi?
Sve što je prodato preko korupcije – nacionalizujte i odgovorne predajte sudu!
Otmite – oteto!
Pošteno, pa na sud!
Šta se dešava u parlamentu?
Mudrac otvoreno veli:
„Beskrajni brblјivci su pretvorili parlamentarne i administrativne skupove u oratorska
nadmetanja. Odvažni novinari, bezobzirni pamfletisti svakodnevno napadaju
administrativni personal; zloupotrebe vlasti će konačno pripremiti sve ustanove za
propast, i sve će se naglavačke okrenuti pod udarcima izbezumlјene gomile.“
Znači, sprema se nova revolucija! No Srbiji možda novi rat – oko regija, Kosova, Vojvodine,
Raške…
Definišite okupatore
Poštovani moji učenici, da biste realizovali svoje namere i kroz svoje tajno društvo osvojili
vlast u državi, a onda delovali na svetska događanja kroz infiltraciju u svetsku elitu i
njihova tajna društva, morate postati vrlo lukavi i mudri.
Svetom se ne vlada samo silom već i pokvarenošću, korišćenjem lјudskih nagona i slabosti.
Sve lјudske mane i sklonosti ka grehu su poluge uticaja tajnih vladara!
Postoji jedna fraza koja ogolјuje totalitarizam i koja glasi: „Ko će kontrolisati kontrolore?“
To znači da iznad države, društva, postoji grupa koja sve kreira i kontroliše. Nјih nema
bezbroj već oko 10.000. To su takozvani „olimpijci“. Oni su u svim tajnim društvima –
esencija!
Nјihovo prisustvo definišemo već u „Komitetu 300“, koji čine predstavnici trista porodica.
Na internetu ćete pronaći bar njih sto. Treba im se približiti. Oni su isto tako lјudi, sa svojim
vrlinama i manama, sa svojim seksualnim porocima, alkoholizmom, narkomanijom…
Oni se žene i udaju između sebe, ali ne – uvek!
Eto šanse za infiltraciju!
Oni prave posao između sebe, ali ne uvek!
Zašto mislite da Putin nije mogao da neutrališe svoje prebogate tajkune? On ih je pustio da
se infiltriraju među trista porodica. Bogatstvo je magnet za bogate.
Kako su svojevremeno, posle Kromvela, Jevreji osvojili Britaniju?
Vrlo jednostavno, poudavali su svoje bogate ćerke za siromašne britanske plemiće i
vaspitanjem i novcem u sledećoj generaciji dobili su od njih – plemiće Jevreje!
Kroz Kembridž i Oksford, a zatim i kroz Visoku školu za ekonomiju, proizveli su elitu koja je
stvorila Britansku imperiju, a da za nju nije mnogo krvarila. Ta „plemenita“ finansijska elita
vlada Sitijem, srcem Imperije, a naravno, i berzom.
Znači, Kembridž i Oksford u Britaniji, ali i Harvard i Jejl u SAD, tajna su vrata na koja može
da se uđe u predvorje moći.
To je bilo jasno i sovjetskoj tajnoj službi, pa su svoje vrhunske obaveštajce tamo školovali
pod maskom, kao da su – nešto drugo!
Sa tih fakulteta su, uz pomoć svojih agenata homoseksualaca i lepih devojaka, stvarali
„krtice“ u britanskoj i američkoj tajnoj službi.
Poštovani moji učenici, infiltracija, infiltracija i infiltracija su TRI METODA kojima ćete vi
zavladati svetom.
Jasno, mili moji sokolovi?
Da vidimo kako to rade jezuiti.
Učimo od onih koji tu tehniku infiltracije dovode do savršenstva.
Evo njihove zakletve, ali i uputstva za vas, kako treba da radite.
Ovo je oružje!
Ono može da se koristi za nanošenje zla čovečanstvu, ali i za njegovo spasavanje.
Pištolј nije dobar ili zao, već je ruka koja ga drži, odnosno mozak – merilo stvari!
Ovo pročitajte bar deset puta i zapamtite!
Da vi ne biste krenuli za papom i jezuitima, ja sam izvršio neke korekcije.
Jasno, moji budući lideri Otadžbine?
Sine moj, i do sada si učio da se pretvaraš da si tobože na njihovoj strani, a zapravo nisi.
Među rimokatolicima da budeš katolik i čak da budeš špijun među svojom vlastitom
braćom. Učio si da ne veruješ lјudima, da se ne uzdaš u lјude; među reformatorima da
budeš reformator, među onima koji vole Evropsku uniju, budi za nju, među onima koji žele
da Srbija uđe u NATO, budi najvatreniji! Kada si među onima koji su za ekumenizam,
prednjači. Infiltriraj se u sve stranke, pogotovu one koje rade na štetu otadžbine, pa se tako
trudi da pridobiješ njihovo poverenje!
Traži da govoriš na televiziji – budi najbolјi!
Postani i Jevrejin, komunista, pripadnik CIA, MI-6, SVR, sarađuj sa hrvatskom i
crnogorskom tajnom službom, kako bi došao do informacija, ali i napredovao u okviru tih
sistema. No nikada ne zaboravi da si vojnik Otadžbine!
Nauči se da tajno seješ neprijatelјstva i zavist među državama koje su u miru i huškaš ih da
prolivaju krv. Uvuci ih u rat i stvaraj revolucije, građanske ratove u zajednicama,
provincijama i zemlјama koje su nezavisne i prosperitetne, koje uživaju blagoslove u
kulturi, umetnosti i nauci. Budi na strani onih koji se bore u ratu i radi potajno sa svojom
braćom koja su možda na drugoj strani i otvoreno se suprotstavlјaju onoj s kojom si ti
povezan. Samo tako tvoje tajno društvo može, u tim neugodnim uslovima, uspešno privesti
kraju pregovore o miru. Zapamti: cilј opravdava sredstvo!
Učio si šta je dužnost špijuna: da sakuplјaš činjenice i informacije iz svih mogućih izvora.
Trudi se da dobiješ poverenje svih onih porodica među koje si se infiltrirao. Budi lepo
vaspitan, pažlјiv, najbolјi drug u nevolјi, budi galantan na rečima i poklonima. Deli
komplimente ženama, a divi se razboritosti i mudrosti muškaraca. Ljudi vole lepe reči, a
one ništa ne koštaju.
Gledaj da budeš što bliže bogatima i uticajnima, lјudima sa vezama. Budi najbolјi bankar,
profesor univerziteta, novinar ili pisac. Formiraj duh zajedništva. Nijedna zabava, nijedna
družina ne može biti savršena bez tebe! Budi što bliže onima koji pišu zakone i svojim
umom doprinosi da ti zakoni u tvojoj zemlјi budu dobri, a da u drugim zemlјama budu
dobri za tvoj narod. Bolјitak za Otadžbinu jedini je tvoj cilј. Budi mudar i odmeren, ali celog
života idi samo jednim putem, nije važno dokle ćeš ti stići, ali je važno da što više lјudi
povedeš sa sobom.
Taj put, taj cilј jesu sloboda i mir, sprečavanje genocida nad Srbima, rađanje hilјada srpskih
beba i, naravno, okvir za sve to – srpska država, moćna i jedinstvena. Tom cilјu težićeš do
svoje smrti, a postaraćeš se da i tvoja deca teže ka njemu.
Sada se vraćamo originalu zakletve, da bismo videli koliko to daleko ide.
Evo, čitajte kako govori jezuita:
„Primio si sve instrukcije još kao novajlija, pa kao novozaređeni sveštenik i kao pomoćnik
biskupa, kao ispovednik i kao sveštenik, ali se još nisi opremio svime što je potrebno da
komanduješ armijom ’Lojola’ u službi pape. Ti moraš da služiš u pravo vreme kao
instrument i izvršitelј kazne, kao što su naredili tvoji pretpostavlјeni, jer ovde ne može
raditi niko ko nije osvetio svoj rad krvlјu jeretika, jer bez prolivanja krvi nijedan čovek ne
može biti spasen. Zato, naoružajte se za svoj posao i svoje spasenje učinite sigurnim. Ti ćeš,
pored svoje prethodne zakletve pokornosti svom redu i odanosti papi, ponoviti za mnom:
’Ja (ime i prezime) sada, u prisutnosti svemogućeg Boga, Svete device Marije, svetih
apostola, Svetog Petra i Svetog Pavla i svih svetaca i sakralnih hostija neba, obećavam i
izjavlјujem da ću, kada bude povolјna prilika, voditi nemilosrdan rat, potajno i javno, protiv
svih jeretika, protestanata i liberala, kao što sam usmeren i upućen, da ću ih istrebiti sa lica
zemlјe i da neću poštedeti nikoga, bez obzira na starost, pol i uslove; da ću ih vešati i paliti,
pustošiti, guliti kožu, daviti i pokopavati žive, parati stomake i utrobe njihovih žena i
razbijati glave njihove dece o zidove, da satrem zauvek njihovu odvratnu rasu. Pošto se to
ne može činiti javno, ja ću potajno upotreblјavati otrovni pehar, stisnuti konopac, čelični
bodež ili olovni metak, bez obzira na čast, rang, dostojanstvo ili autoritet osobe ili osoba,
bilo kakvi bili njihovi uslovi života, javni ili privatni, onako kako budem u bilo koje vreme
upućen od bilo kog zastupnika pape ili starešine braće po svetoj veri, po društvu
jezuitskom.’“
Zoran Đinđić, eliminacijom Mićunovića i Vuksanovića postaje lider
Veština uvlačenja
Dragi moji učenici, ako vas ikada budu optužili da ste pokvareni, recite im da David nije
pobedio Golijata pošteno, već iz potaje, koristeći praćku i kamen.
Pokvarenost i podlost pobeđuju se – lukavošću i mudrošću!
Da li je to dobro ili loše?
Zbog naivnosti i poštenja pobili su nas katolici Hrvati, čiji je vrh bio u vezi sa Vatikanom i
britanskom tajnom službom. Ponavlјam, Ante Pavelić bio je agent Intelidžent servisa od
1926. godine. Za njih su radili Artuković i Lorković.
Zato, pošto smo tada bili naivni, da ne kažem… sada proučimo kako je jezuitizam podrivao
druge crkve, pa i našu, Srpsku pravoslavnu crkvu…
Doktor Alberto Rivera napisao je knjigu Ko vlada svetom – vatikanske ubice!. To je ispovest
jezuite o tome kako se vrši – infiltracija.
„Imao sam zadatak da radim u tajnosti, da se infiltriram u druge crkve i da ih uništavam!
Imao sam 14 godina kada sam počeo da učim o drugim hrišćanima i njihovoj jeresi.
Profesor mi je rekao:
’Alberto, grupa u kojoj ćeš ti raditi koncentrisaće se na grupu crkava: pentekostalce,
baptiste i evangeliste’ [tabela ispod].
Grupa A
Episkopalna crkva
Metodisti
Luterani
Grupa B
Adventisti
Nazareni
Hristova crkva
Grupa C
Pentekostalci
Baptisti
Evangelisti
Grupa D
Alijansa misionara
Mormoni
Jehovini svedoci
Grupa E
Muslimani
Kopti
Pravoslavci
Jevreji
Jedna od podela nekatolika po grupama za delovanje
Kako su godine prolazile, infiltrirao sam se u stotine crkava i drugih organizacija.
Oko 1550. godine, jezuiti su počeli da se infiltriraju u sve religije i denominacije. Oni to rade
i danas na mnogo suptilniji način, zahvalјujući ekumenskom pokretu.
Sveštenik nam je pokazivao kako da lomimo hleb i kako da se ponašamo po običajima
drugih crkava. Kada su smatrali da smo spremni, dali bi nam tačne lokacije crkava u koje
treba da se infiltriramo i rekli nam da se pretvaramo kao da smo biblijski religiozni.
A kako smo znali gde su ove crkve locirane? Jedina dozvolјena religija u Španiji bila je
rimokatolička. Lokalni sveštenici su imali liste. Ako neko ne bi došao na misu, tajna policija
je bila obaveštena o tome. Policija bi pratila te lјude dok ne bi pronašla njihove tajne
lokacije. Naučili su nas kako da se igramo sa decom pripadnika crkava u koje bismo se
infiltrirali i koja pitanja da im postavlјamo kada smo bili nasamo.
Takođe, kada bismo bili pozvani na večeru, naučili su nas da kupimo cveće njihovim
ženama i devojkama, da budemo vrlo lјubazni i da im otvaramo vrata. Rekli su nam da kada
budemo nasamo s njima treba da im laskamo kako su lepe i šarmantne. Naučili smo kako
da se igramo sa njihovim osećanjima pokazujući veliko saučešće kada umre neko od
njihovih bližnjih i pokazujući veliko interesovanje kada bi god prolazili kroz neku krizu.
Vrlo je interesantno kakvu smo taktiku koristili da podelimo crkvu i uništimo sveštenika
koji je govorio da Rimokatolička crkva nije hrišćanska institucija… ili ako bi rekao da
rimokatolici nisu hrišćani. Zbog tih stavova on bi postao naša meta.
Samo u Španiji, pomogao sam uništenje 19 crkava. Dozvolio sam da budem uhvaćen u
jednoj raciji protiv jeretika u Španiji kako bi se moje ime pojavilo u novinama i kako bih
javno bio proglašen jeretikom. Takođe sam posedovao pismo od nekatoličkog sveštenika,
kojim me on preporučuje kao dobrog hrišćanina, i čoveka dostojnog poverenja. On nije
znao da sam ja odgovoran za raciju i za to što je on u zatvoru.
Tada sam imao 17 godina. Sa pismom tog sveštenika bio sam primlјen u baptističku crkvu u
Venecueli. Moja institucija me je poslala tamo da se infiltriram i da se onda prebacim u veći
interdenominacioni teološki fakultet u Kostariki. Moja misija je bila da uništim sveštenika,
crkvu i fakultet! Takođe je trebalo da pribavim što više imena i da ih pošalјem nazad u Rim.
Sva ta imena se ubacuju u kompjuter u Svetom uredu. Dakle, Sveti ured, koji je nekada
vodio Inkviziciju, još uvek postoji. Tamo su imena svih nekatoličkih sveštenika i imena svih
članova crkava u svetu, uklјučujući i rimokatolike. Ako se neko od njih u budućnosti
usprotivi jednoj svetskoj supercrkvi koju Rim planira da stvori, ti podaci će biti
upotreblјeni protiv njih. A oni neprijatelјi unutar rimske institucije koji se usprotive
rimokatoličkom harizmatskom pokretu biće ubijeni.
U pitanju je nova Inkvizicija. Rimska crkva planira da likvidira sve one koji žele da žive po
Božjim zapovestima. To će biti okultna ubistva povezana sa crnom misom.“
Tako kaže ovaj visoko rangirani jezuitski obaveštajac.
Interesantna je metodologija uništavanja ideoloških, odnosno političkih protivnika, a koju
treba da savladate, poštovani moji učenici!
Da vidimo kako to rade jezuiti, ali i sve obaveštajne službe na svetu.
1) Diskredituj ga,
2) izoluj ga i
3) ubij ga, na različite načine.
Doktor Alberto Rivera vam drži čas, slušajte:
„Broj jedan: diskreditacija
Uništili bismo ugled osobe lažima o njoj, izvrtanjem njenih reči. Prikazivali bismo tog
nekatoličkog sveštenika kao neprijatelјa zemlјe, prouzrokovali mu teškoće sa službenicima,
ili bismo ga povezali s nekom ženom koja je postavlјena kao njegova sekretarica upravo da
bi imala aferu s njim. Nekada bismo tog sveštenika pozvali hitno, kasno noću. Kraj puta
bismo postavlјali ženu i inscenirali da je doživela nesreću, a kada bi se on zaustavio da joj
pomogne, ona bi povikala: ’Silovanje!’ Rastrgla bi svoju odeću, a njen saradnik bi je
fotografisao i tako bi ovaj sveštenik bio uništen.
Kada bi vlada i policija istraživale slučaj nekog nekatoličkog sveštenika koji je bio optužen
za vezu s drogama, moderni mediji bi ga, svakako, odmah osuđivali. Jednom svešteniku
smo uništili ugled spletkama oko kreditnih kartica. Mnogo se govorilo o tome. Kasnije su se
odgovorni izvinili tom čoveku, ali bilo je prekasno. Sve to smo radili da bismo tim lјudima
uništili ugled. Koristili smo i tajne telefonske pozive, te optuživali njihove žene i decu za
lažna dela. To su samo neki od načina kojima smo nastojali da ih ocrnimo. Takav čovek bi
postao nepouzdan i žigosan kao lažov i lopov.
Broj dva: izolacija
O svešteniku bismo počeli širiti vesti da je kontroverzan i da samo prouzrokuje teškoće.
Nazivali bismo ga neprijatelјem koji uzrokuje razdore, nejedinstvo. Govorili bismo kako
ima vlastitu neobičnu nauku ili veru, da je ostao sam i da je bez sveštenika prijatelјa. O
njemu bismo počeli širiti laži kako je doživeo nervni slom. Mnogo njih se nakon toga
predalo jer ih je usamlјenost prisilila da napuste službu.
Broj tri: smrt!
Ako bi čovek smatrao da je pozvan od Boga, i ako pod svim tim pritiscima ne bi klonuo,
počeli bi se zbivati neobični događaji. Pregazio bi ga auto i morao bi u bolnicu. Neka
medicinska sestra bi iščupala njegovu cevčicu s kiseonikom, ili bi pomešala lek tako da bi
došlo do komplikacija i čovek bi umro. Smrt je mogla nastupiti i usled trovanja hranom, ili
bi zbog uzimanja materija škodlјivih za psihu morao da bude premešten u duševnu bolnicu.
Moglo je doći i do iznenadne tuče sa strancima koji bi ga u mraku napali noževima, ili bi bio
unajmlјen ubica koji bi ga ubio.
Kao što se može videti, mi smo zaista u ratu!“
Lekcija 6
Metodologija
Srbija ima dvadeset šest okruga koji u proseku imaju tri do pet opština.
Komunikacija sa okruzima je suviše haotična, zbog toga će se imenovati pet nadzornika koji
će biti zaduženi svaki u proseku za pet okruga, a jedan za šest!
Tih pet nadzornika moraju biti časni penzionisani oficiri bezbednosti iz tih krajeva.
Ti nadzornici imenuju poverenike za svaki okrug a sa njima pronalaze, uz logistiku centra,
prave lјude u okruzima a zatim u opštinama…
Tehnička organizacija stranke treba da se bazira na profesionalnim kadrovima koji se neće
baviti direktno politikom, već organizacijom.
Taj kostur čine direktor stranke i pet nadzornika.
Finansiranje, kada se to stvori, ide po osnovi regionalnog samofinansiranja, te grupe = 5 +
1!
Direktor stranke komunicira sa pet nadzornika i njihovim zamenicima (volonterima) i
rešava probleme širenja ili udara.
Ti lјudi čine nevidlјivi kostur stranke i ne bave se zvanično politikom – oni su lјudi iz senke
(nadzornici).
1. Prva faza je sastajanje sa nadzornicima u Beogradu koji donose listu lјudi, časnih, od
kojih se sastavlјaju inicijativni timovi, koji sastavlјaju inicijativne odbore po opštinama.
U svakoj opštini moramo pronaći troje, koji su zametak za dalјe. Tu grupu posećuje
nadzornik okruga i neko od uglednika stranke.
Inicijativni odbor opštine mora da dobije zadatke:
1. Evidentiranje problema u opštini, mestu, gradu.
2. Predlozi za rešenje problema.
3. Kadrovi iz te sredine koji bi te probleme mogli da reše.
4. Timovi za rešavanje moraju biti sastavlјeni od uglednih starih privrednika i od mladih.
5. Sastavlјanje „Bele knjige“ tog mesta, čije realizovanje bi značilo – sreću mesta!
„Bela knjiga“ mesta je program stranke za lokalne izbore.
1) Stvara se prvobitna grupa od deset promotera koji dobijaju knjižicu sa pedeset pitanja i
odgovora koje znaju do tančina.
Knjižica je kolektivni rad Saveta stranke („savet mudraca“) koji čine ekonomisti,
privrednici, pravnici, politikolozi, istoričari, naučnici, građevinari, kao i svi oni koji se ističu
znanjem i iskustvom, a to mogu da pretoče u nešto konkretno.
Širenje stranke ide u skladu sa pronalaženjem dovolјno pouzdanih kadrova.
Kriterijum šta je to pouzdan kadar bazira se na istorijatu te ličnosti, učešću u ratovima i u
kreativnom odnosu prema mestu i sugrađanima.
Toliko?
Kao što vidite, dragi moji učenici i zaverenici, nije ništa komplikovano. Samo je potrebna da
u Srbiji sazre politička svest i da lјudi shvate da su oni važni, da su oni, odnosno, da ste VI
krojači istorije, a ne neko tamo koji želi samo korist za sebe.
Međutim, ako se ona i dogodi – dobro došla.
Zaslužili ste!
Onaj ko se bori dobija nagradu.
Spojite lepo i korisno!
Zvonimir Trajković
Lekcija 7
Rad sa mladima
Ako se primaknete vlasti, to znači čak i ako niste direktno u njoj, zauzmite se da vodite
računa o mladima.
Ko osvoji srca mladih biće lider grada ali i države, u kratkom vremenskom periodu.
Šta treba da stvorite ili obnovite?
Pre svega – pozorište u onom ofucanom domu kulture!
Funkcionisanje pozorišta od vas će napraviti kultnu ličnost, a to je samo korak do vlasti!
Sledeće što treba da uradite jeste isto ono što je uradio Dragan Palma u Jagodini:
1) akva-park i bazene,
2) zoološki vrt,
3) stazu za auto-trke,
4) hipodrom.
Za sve to možete naći investitore u Rusiji, Grčkoj, čak i u Kini. Svaki proizvođač opreme za
akva-parkove daće je opštini na lizing. Niko to ne kupuje za keš. Ostalo što sam vam
spomenuo su investicije koje su zanemarive.
Idemo dalјe, na nešto što je zanimlјivije!
Treba da oformite organizaciju SKAUTA, to se kod nas ranije zvalo „izviđači“!
Zašto?
Zato što ćete kao instruktore angažovati veterane iz specijalnih jedinica Srbije, koji će
klince naučiti – preživlјavanju u prirodi, bacanju noževa, šunjanju, maskiranju…
Uveče uz vatru, oni će im pričati o akcijama i hraniće ih patriotizmom – kao nekada guslari!
Uzgred, tako ćete zaposliti neke heroje – što bi bio red!
Tokom leta, biće tu više grupa, što znači nekoliko stotina dece.
Uzgred, tamo će se vežbati i borilački sportovi, čak i strelјaštvo i streličarstvo…
Čime?
Smislite! Luk i strela, ali može i nešto kao vazdušna puška, pištolј…
Zatim!?
Gospodo, skauti će biti vaši borci protiv narkomanije, ali i budući članovi vaše stranke.
Tamo gde je momak iz JSO-a, iz 63 padobranske, Žandarmerije, PTJ-a… tamo su sve
patriote.
Uzgred, vi ćete kampovati, a tamo mogu da vam dođu predavači kao što su Jovan Deretić,
Slobodan Jarčević, Mirolјub Jevtić, Darko Trifunović, Zvonimir Trajković… Naravno i ja!
Mudraci srpski, ne zaboravite da na te kampove i kurseve zovete i devojke, naročito
najlepše. Biće tu i lјubavi….
Uzgred, ti kampovi i kursevi, koji su škola patriotizma – biće regrutni centri za vojne i
policijske škole.
Zapamtite, Srbiji se sprema novi rat sa Albancima, zato učite decu – na vreme!
U kampu napravite vežbalište sa preprekama, konopcima za penjanje, spravama za vežbe
snage, svime što treba!!!
Skauti treba da budu temelј srbstva, njegova budućnost.
Skauti se ne drogiraju!
Skauti nisu izdajnici!
Skauti su zdrav temelј nacije. Zajednička obuka devojaka i mladića, kao kod Izraelaca – stub
je naše odbrane!
Idemo dalјe. Te momke i devojke posle možete zapošlјavati u gradskoj firmi za
obezbeđenje!
Obratite pažnju – stranci su pokupovali većinu srpskih firmi za obezbeđenje i sada
raspolažu i ORUŽANOM SILOM!
Zato vi, u svom gradu, napravite svoje obezbeđenje!
Za kraj, još jedan savet!
Postarajte se da internet u vašem gradu bude besplatan, a onda napravite – lokalni
televizijski program – koji se može pratiti preko njega!
Nije skupo a daje ugled vama – koji ste to smislili!
Sada u akciju, nema izgovora!
Otadžbina čeka na vas!
Ljudi treba da se bore da budu uz vas, jer će im se to isplatiti!
Obećajte im to!
Karađorđe
Lekcija 9
Gospodo, Srbijom treba da vlada domaćinska i intelektualna elita – izabrana među lјudima
koji su shvatili da im je misija na Zemlјi – obnova srpske slave i državnosti, a ne lična korist!
Da li vi tu spadate? Ako se ne osećate dostojnim – odstupite!
Smatrate se dostojnim?
Dokažite delom, a ne rečima.
Stvorite tajni muški i tajni ženski red od dvanaest vitezova, odnosno dvanaest dama!
Možete vi to!
Dragi moji učenici, vreme je da neke stvari ponovo definišemo. Jeste li posle osvajanja vlasti
u svom mestu – ili paralelno sa tim širili tajno društvo?
Niste!?
Zaboravili ste!? Greška se, srećom, može ispraviti – jer sada sve radimo na teoretskom
nivou.
Znači, čim skupite devet svojih članova u svom mestu, krećite u širenje tajne „Dejanove
doktrine“ u tri velika grada!
3×3
Jednog dana saznaćete zašto mora da se radi tako!
To moraju da budu čvrsti nacionalistički gradovi, kao Čačak, Požega, Valјevo, Kuršumlija…
Vi znate… Nazovite svoj tajni red po ocu Agatonu!
Cilј je skupiti trista pametnih Srba!
Mene ne spominjite, mene se svi boje. Pričajte o srpskom „Komitetu 300“ oca Hilandarca
Agatona.
To je lepa priča!
Istinita, po njegovom proročanstvu…
No posle izvesnog vremena shvatićete da u taj vaš tajni red ulaze i mnoge budale, karijeristi
i naravno – provokatori iz policije.
Kako ih se rešiti?
Davanjem zadataka – koje neće rešiti.
No ne zaboravite instituciju „strašnog brata“.
Čim neko od njih počne da priča o demokratiji, neka ustane „strašni brat“ i podseti ga da je
to tajni red, da se on u njemu odrekao demokratije i da se obavezao na strogu pokornost u
cilјu uspostavlјanja Srbije kao „Pijemonta“!
Pretnja ne treba da bude rečena – ali treba da bude shvaćena!
„Strašni brat“ neka spomene postojanje „strašne sestre“, koja je tajanstvena, nevidlјiva ali –
prisutna!
Funkcija „strašne sestre“ je da otkloni podmukli napad na „strašnog brata“ od strane –
izdajnika!
Važno je okuplјati pametne lјude!
S vremenom vaš red će porasti na trista lјudi, ali to neće biti ona elita.
No biće tu dvanaest pametnih.
Od njih napravite „dvanaest vitezova okruglog stola“ i neka se svi zakunu u Đurđevim
stupovima. Jednog dana saznaćete zašto!
Da, vi već formirate viteški red!
Možete ga nazvati:
1. Viteški red zmaja – tu je bio despot Stefan Lazarević ili
2. Red Nemanjića – svete loze.
Možete da izaberete i nešto treće, ali mora da bude povezano sa našom istorijom.
Tih dvanaest vitezova – moraju da budu elita srpstva!
Sledeće što morate uraditi jeste da oformite i ženski red – Red Jelene Ažujske – princeze
srpske.
Tu primite najpametnije Srpkinje. One će doneti slobodu!
Počnite sami da čitate na temu viteških redova.
Oči će vam se otvoriti!
Slobodu ćete kao nagradu osvojiti!
Šta je to sloboda?
Kada biste pitali mudrog Makijavelija kako osvojiti ili osloboditi Kosmet, rekao bi vam:
„Zavadi, pa vladaj?“
Ako biste pitali mudrog Zbignjeva Bžežinskog kako da se Srbi vrate u Hrvatsku rekao bi
vam:
„Podeli, pa se vrati! Podeli Hrvatsku na Istru, Dalmaciju, Slavoniju i Baranju i onda, Srbi,
dođite!“
No mi to nismo u stanju jer smo okupirani idejama Zapada!
Šta mi radimo?
Upravo, ono što žele naši neprijatelјi:
Delimo Srbiju – sprovodimo regionalizaciju!
Izdaja?!
Jeste!
Vladari iz senke rešili su da sasvim unište Srbiju!
Prvo su naoružali Albance i podstakli ih na terorizam protiv Srbije, zatim su bombardovali
našu zemlјu – kako bi nas naterali na kapitulaciju!
Oteli su privremeno Kosovo i Metohiju!
Zatim su 5. oktobra 2000. doveli Šestu flotu u Jadran i pripretili da će nas bombardovati
ponovo – ako ne padne njihov isluženi igrač Milošević.
Doveli su nam Koštunicu i Đinđića – da budu njihove marionete!
Rejting DOS-a, pogotovu DS-a, ubrzano je padao, a naručeni posao bio je tek započet.
Trebalo je ponovo homogenizovati Srbe da zajednički poguraju kola sopstvene propasti.
Takođe je trebalo ukloniti isluženog premijera, koji je počeo da sagledava razmere propasti.
Doveli su nam nejakog Borisa a sa njim i autonomaše – separatiste i celu tu politikantsku
bulumentu.
Tako se desilo da je Zoran Đinđić postao heroj, da je Demokratska stranka ostvarila rejting
snova, da je Boris Tadić postao „kalif umesto kalifa“, sa podrškom kakvu Đinđić nikada nije
mogao da ima.
Srbija je dobila vanredno stanje, sudske procese, zabranu zbora i dogovora i teme za
prežvakavanje, koje se mogu reciklirati uvek kada treba stvoriti medijsku maglu!
Sa dva (ili tri) metka kuplјeno je mnogo godina, u kojima ostatak ekipe komforno i bez
posledica sprovodi zacrtane planove!
Sada je na redu regionalizacija Srbije!
Kažu da će nam, ako srušimo kuću, dati pare – za cigle i crep.
Stari Politički Savetnik to podržava, kao što je uvek podržavao sve što dolazi iz
inostranstva.
Regioni iz unutrašnjosti su za isto – da se kuća Srbija rasparča i proda!
Naravno, Evropa u isto vreme pravi unitarnu Bosnu, po nalogu Bilderberga!
Hrvatska ide cela (i uvećana teritorijama koje nikada nisu bile u njenom sastavu!) u Evropu,
a Srbija u sedam delova!
Da vidimo šta nam o ovome govori Mudrac:
„Mi računamo naročito na provinciju. U njoj moramo pobuditi one nade i težnje s kojima
bismo se mogli uvek obrušiti na prestonicu, ističući ih prestonicama kao autentične nade i
težnje provincije. Jasno je da će njihov izvor biti jedan te isti – naš. Nama je potrebno da
ponekad, dok još nismo potpuno preuzeli vlast, prestonice budu zaplјusnute provincijalnim
mišlјenjem naroda, to jest većine pripravlјene od strane naših agenata. Nama je potrebno
da prestonice u datom psihološkom momentu ne pretresaju gotovu činjenicu, samo zbog
toga što je ona prihvaćena na osnovu mišlјenja provincijalne većine.“
„Kako uništiti državu?“
Sionski mudrac odgovara:
„Dragi Srbi, mi smo vašu državu uništili starim trikom!
Vi to sada, ako se iščupate, primenite prema Albancima na Kosovu, koji uče kako treba da
izgleda država!
Naravno, ako opstanete, mi vam državu delimo na pet do sedam delova…
Evo, kako se to radi!
Ustanove i njihove funkcije. Pod različitim nazivima u svim zemlјama postoji približno
jedno te isto: predstavništvo, ministarstvo, senat, državni savet, zakonodavno i izvršno telo.
Nije potrebno da vam razjašnjavam odnose među ovim ustanovama, pošto vam je to dobro
poznato; obratite pažnju na to da svaka od ovih ustanova odgovara nekoj važnoj funkciji
države, pri čemu vas molim da primetite da reč ’važna’ ja ne pripisujem ustanovi, već
funkciji – dakle, nisu važne ustanove, već njihove funkcije. Ustanove su međusobno podelile
funkcije upravlјanja: administrativnu, zakonodavnu, izvršnu, zato su one počele da deluju u
državnom organizmu kao organi u lјudskom telu. Ako ozledimo jedan deo u državnom
organizmu, država će oboleti, kao lјudsko telo, i… umreti.
Otrov liberalizma. Kada smo uneli u državni organizam otrov liberalizma, sva njegova
politička konstitucija se izmenila: države su obolele smrtnom bolešću – rastvaranjem krvi;
treba samo da sačekamo kraj njihove agonije.
Setite se, vi srpske goje, ko vam je lansirao tezu o odumiranju države (vaše)! Naš agent
Eduard Kardeli… Vaša država je počela da odumire u Sloveniji.
No sada je u Sloveniji državna diktatura. Tamo vlada šovinizam! Ha, ha!
O, vi Srbi, kako smo se sa vama igrali oko ustava!
Zašto uvek verujete da je nešto što je novo, samim tim bolјe?
Iz liberalizma su nikle ustavne države koje su zamenile autokratiju, koja je bila spasonosna
za goje, a ustav, kao što vam je dobro poznato, nije ništa drugo već škola raskola,
nesporazuma, sporova, nesuglasica, jalovih partijskih agitacija, partijskih tendencija –
jednom rečju, škola svega onoga što će obezličiti državnu delatnost. Govornička tribina nije
lošije od štampe osudila vladare na pasivnost i nemoć, i time ih učinila nepotrebnim,
suvišnim, usled čega su oni u mnogim zemlјama svrgnuti. Tako je omogućen nastanak
republikanske ere, i tada smo zamenili vladara karikaturom vlade – predsednikom,
izabranim iz mase, iz sredine naših kreatura, naših robova. U tome je bila osnova mine koju
smo podmetnuli pod gojski narod, ili tačnije, pod gojske narode.
Srbi, ubili smo vam kralјeve, a vi ste se radovali!“
„Zašto?“, pitamo Mudraca.
„Zato što svako od vas misli da je pametan i da može da vlada.
Predsednik republike je mišolovka za budale!
Mi ih dovodimo i iskorišćavamo. One koji otkažu poslušnost – ubijamo!
Samo dok nije u mišolovci – miš veruje da je sir besplatan!
Vi verujete da možete prevariti sistem, naš sistem mudraca!
Ne, to je ’ruski rulet’.
Sve koji nam više nisu od koristi – jednostavno ubijamo. Pogledajte Jugoslaviju od 1990.
godine. Skoro svi lideri su mrtvi!
Vi ipak verujete u predsednički sistem, pošto su kralјevi koje znate – priglupi!
Mi smo vam dali više predsednika. Zapravo sve, počev od Tita, kao i patrijarhe, počev od
Varnave – i šta onda?
Predsednik vas laže – umesto nas!
Za to vreme, mi vam pripremamo novi građanski rat, dragi naši Srbi. Ovoga puta između
gladnih i sitih. ’Ponosni’ ili neki drugi će biti povod. Krv i glad vam nudimo, Srbi. No vi
budite mirni. Smrt je ono što nas sve ionako čeka.
U ime demokratije, mi vam uvodimo diktaturu!
Ima jedno pismo protestantskog sveštenika iz Nemačke, iz vremena Hitlera. U njemu on
piše:
’Kada su hapsili komuniste, ćutao sam, nisam bio komunista. Kad su hapsili Jevreje – ćutao
sam. Kad su hapsili katoličke sveštenike – ćutao sam, nisam bio ja u toj grupi… Sada hapse
protestantske sveštenike – no više nema ko da se buni!’
Vidite, Srbi, vaši političari su – naši! Tako je bilo od Kromvela, Napoleona, Hitlera, Stalјina,
Tita… Svi su hapsili i ubijali!
Šta vama radimo? Znate i sami: TEZA – ANTITEZA = SINTEZA!“
„Šta to znači?“
„Iza svakog radikalizma u svetu stojimo mi i tajne službe – koje kontrolišemo!
Pročitali ste ovu knjigu, znate da je Macini napravio italijansku mafiju, da je Albert Pajk
napravio Kju kluks klan, da je unuk Solomona Majera Rotšilda – Adolf Hitler napravio
nacizam, da su naši agenti Lenjin i Trocki napravili komunizam!
Znate da su to sve ekstremizmi. Znate da vehabizam kontrolišemo mi, setite se odakle je
došao Homeini, ko je Osama Bin Laden. Ko vodi neonaciste u Evropi u XXI veku.
E, pa kad to znate, onda mućnite glavom i otkrijte ko je upalio Bajrakli džamiju u Beogradu.
Ko je upao u američku ambasadu. Ko ubija navijače i Rome u Beogradu.“
„Navijači?!“
„Tako je, a koja tajna služba vodi navijače u celom svetu?
Obraz, 1389, ’anarhisti’, koji imaju sedište u ’crnoj kući’, u Novom Sadu, Nacionalni stroj… –
šta mislite, da su to samonikle organizacije?
Ne, mi pravimo tezu – ekstremiste, a onda država reaguje i to je antiteza. Mi kontrolišemo
obe poluge – ZAPAMTITE TO, ludi Srbi…“
„Šta onda?“
„Onda dolazi sinteza. To je uvek smanjivanje slobode. Vi iz autokratije demokratske stranke
klizite u diktaturu.
Put u Evropsku uniju je povratak u komunizam i bedu. Vi to još ne vidite, to obećanje bolјeg
sutra – za vas je ’šansa’, nada.
O goje, o Srbi, kako vas je lako varati!
Podeli, pa vladaj! Vojvodina je pod kontrolom naših agenata, koji su zemlјu prodali
Hrvatima, a njih kontrolišu Nemci. Naravno, mi, sionski mudraci, kontrolišemo Nemačku.
Sve atribute državnosti, koji su dati autonomnoj Vojvodini, uskoro će tražiti – regioni!
Korak po korak!
U Srbiji će nam poluge biti Kragujevac (ili neki drugi region). Ljudi su promenlјivi, važno je
da se sprovodi veliki plan – uništavanja Srbije!
Šumadiju ćemo malo uzdići, pa će ona tražiti da se izravna sa Vojvodinom i Beogradom.
Saveznici će biti iz Beograda i Novog Sada.
Sve u ime bolјitka građana!
Ne verujete?
Dobro, da li znate da je FIJAT Anjelijevo vlasništvo? Zašto smo FIJATU omogućili da
preuzme američki KRAJSLER, tokom krize 2009. godine? Zato što je ta fabrika deo moći
’crnog plemstva’. FIJAT ima svoje poluge uticaja u Rusiji. Setite se projekta LADA. Čak se i
jedan grad zove po našem agentu TOLjATIGRAD!
Druga poluga prema Šumadiji nam je Remington. On je u kooperaciji sa fabrikom oružja u
Kragujevcu. Sutra može da je kupi i podigne proizvodnju kako bi za trenutak digao zaradu!
Kragujevac će onda biti za secesiju!
Istu igru možemo odigrati i u Nišu sa Duvanskom industrijom ili u Smederevu sa
železarom…“
„Ko je tu glavni?“
„Montgomeri, koji je član Sionskog priorata, spolјna jedinica za to je Viteški red zlatnog
lјilјana. Pogledajte na internetu – i o tome!
Imamo sve poluge moći!
Kontrolišemo poziciju i opoziciju!
Kontrolišemo ekstremiste!
Kontrolišemo vaše organe sile!
Kontrolišemo sudstvo!
Kontrolišemo medije!
Kontrolišemo vam vojsku!
Zapamtite: teza – antiteza – sinteza!
Sve mi radimo!
Gotovi ste, Srbi!“
„Ima li izlaza?“
„Uvek ima izlaza! Možete preći u intelektualnu gerilu. To znači da pravite tajna društva i da
se uvlačite u sve naše poluge moći, a zatim da ih iznutra sabotirate!
Možete da unesete strah među naše agente od uticaja, ako počnete da na njih delujete
smrtonosnom magijom. Sama priča o tome može da ih pokoleba. O korisnosti otrova,
tehničkih zračenja koja izazivaju rak… neću ni da pričam.
Zasada, mi se bojimo samo Kineza. Oni su u stanju da nas, vladare iz senke, počnu da ubijaju
– po kućama!
Oni znaju gde stanujemo nas dvanaest hilјada, koji vam sve ovo radimo! Mi ne znamo ko su
njihovi agenti-ubice.
Istina je da, još od Opijumskog rata, kontrolišemo Trijadu i Jakuze. Ali ne znamo da li
postoje unutrašnji krugovi Crvenog zmaja. Kinezi su mnogo slojeviti! Oni će zavladati
svetom i biće gori gospodari od nas! Za vas Srbe ne znam šta je bolјe!“
„Kakva je uloga afera?“
„Oh, afere su naša pokretačka energija!
Da bismo doveli naš plan do želјenog rezultata, mi ćemo udešavati izbore takvih
predsednika koji u prošlosti imaju neku tamnu mrlјu, nekakvu aferu; tada će oni biti verni
izvršioci naših naloga, iz straha da ne budu razobličeni, i zbog nastojanja svakog čoveka koji
je dospeo na vlast da zadrži privilegije, prednosti i ugled povezan sa zvanjem predsednika.
Narodna skupština će zaklanjati, štititi, birati predsednike, ali mi ćemo joj oduzeti pravo da
predlaže zakone, da ih menja, jer ćemo predati to pravo odgovornom predsedniku,
marioneti u našim rukama. Naravno, tada će vlast predsednika postati meta svakojakih
napada, ali mi ćemo mu dati mogućnost odbrane pomoću prava da se obrati narodu, i
traženjem narodne odluke mimo njegovih predstavnika. Nezavisno od ovoga, daćemo
predsedniku pravo da proglašava ratno stanje. To poslednje pravo motivisaćemo time da
predsednik, kao komandant celokupne armije zemlјe, mora da ga ima na svom
raspolaganju u slučaju odbrane novog republikanskog ustava, na čiju zaštitu on ima puno
pravo kao odgovorni predstavnik tog ustava.“
Ovde zastanimo!
Da li je naš predsednik države postao – upravo to?
Gospodar Srbije!
Jeste!
Da li on sluša sebe, tatu ili svoje savetnike iz „benda“?
Mislim da sluša Bilderberg!
Naravno, i one iza te organizacije „paravana“!
Sve ste shvatili! No glavu gore. Krenite u osvajanje iznutra partije koja je na vlasti – bez
obzira na to koja je!
Zaustavite propadanje države!
Sprečite regionalizaciju Srbije, jer to vodi njenom nestajanju! Plan je da se te male regije
posle ujedine u Balkansku uniju, novu Jugoslaviju. Tu Srbi nestaju! To mora da se spreči!
Vi to možete učiniti!
Vi niste bespomoćni.
Pritegnite, za početak, svaku budalu iz svoje okoline!
Svako svog subašu…
Vi to morate uraditi i vi to možete!
Samo pametno, mudro, ne eksponirajte se!
Radite preko svojih agenata od uticaja.
Koristite tehniku vladara iz senke!
Svako ko vas podrži, mora da vidi na kraju borbe – KORIST!
Srbija će procvetati kad bude korisno biti Srbin.
Znate kako nastaju novi Jevreji?
Sećanjem da im je baba bila Jevrejka – isplati se! Svi Jevreji će takvog podržati. Svima se
isplati da jedni druge podržavaju.
Učimo od mudrih Jevreja.
Hitler je otcepio Vojvodinu, njegovi naslednici to pokušavaju danas
Lekcija 10
„Bilo nam je teško da vama zavladamo dok su postojali carevi i kralјevi“, nastavio je sionski
mudrac. „Pokušavali smo to novcem, ucenama i intrigama. Bilo je i ženidbi i udaja, kako
bismo se infiltrirali u plemstvo!
No uz pomoć iluminata zbrisali smo kralјeve i careve. Anarhizam je bio usavršeniji model!
Posle smo sprovodili – revolucije! S vremenom smo usavršili način manipulacije. Preuzeli
smo kontrolu vaših umova i terali smo vas da sami radite na svoju štetu, misleći da radite u
svoju korist! Kada biste razaznali obmanu – bilo bi kasno! Naš um je ispred vašeg – za sto
godina!“
„Zašto?“
„Zato što mi akumuliramo pokvarenost kroz vekove i svaka nova generacija – nastavlјa gde
je prethodna stala. Pokvarenost je oružje moći! Vi Srbi ste razoružani! Vama je zabranjeno
posedovanje oružja – pokvarenosti. Vi se stidite da budete naoružani. Oh, kako ste glupi…
Politika je bitka pokvarenjaka – a vi na to bojno polјe šalјete nenaoružane i glupe.“
„Zar su glupi?“
„Naravno da jesu. Svaki vaš političar misli da je pametan i nema iskusne, mudre, pokvarene
savetnike. Kako možete, kao pojedinac, da pobedite tim? Tim je sve… Gde vas
nadigravamo? Iluzijom! Kako? Napravimo vam problem, pa se onda ponudimo da ga
rešimo. Vaši političari to ne shvataju. Nјihov um dostiže nivo otkrovenja kada shvati
uticajnost MI-6, CIA i Mosada… Posle toga oni se pretvaraju u pudlice. No tako je svuda.
Moć stvara moć.“
„Igra moći je permanentna?!“
„Da, kroz vekove! Bili smo lukavi, delovali smo i rečima.
U vremenima kada su narodi gledali na vladare kao na čisto ispolјenje Božje volјe, goje su
se bez roptanja pokoravale carskoj autokratiji, ali od trenutka kada smo im ulili misao o
njihovim vlastitim pravima, oni su počeli da na vladare gledaju kao na obične smrtnike. U
očima naroda je pomazanje božanske izabranosti palo sa carskih glava, a kada smo mu
oduzeli i veru u Boga, moć vlasti je bila izbačena na ulicu kao javna svojina, i mi smo je
prigrabili.
Osim toga, veština upravlјanja masama i pojedincima, pomoću vešto udešene teorije i
frazeologije, pomoću pravila društvenog života, i svih drugih lukavstava o kojima goje ništa
ne znaju, pripada takođe specijalizaciji našeg administrativnog uma koji je vaspitan na
analizi, posmatranju, na suptilnim rasuđivanjima, u čemu nemamo premca, kao što ga
nemamo ni u sastavlјanju planova političkog delovanja ni u solidarnosti. Samo bi jezuiti
mogli u ovome da se porede sa nama, ali mi smo uspeli da ih kao javnu organizaciju
diskreditujemo u očima beslovesne gomile, a sami smo sa svojom tajnom organizacijom
ostali u senci. Uostalom, nije li svetu svejedno ko će biti njegov gospodar: katolički poglavar
ili naš car sionske krvi; naprotiv, nama, izabranom narodu, to uopšte nije svejedno.
E, moji Srbi, dali smo vam dve dinastije, a vi ste obe odbacili. Hteli ste republiku!
Svaka republika prolazi nekoliko stadijuma. Prvi od njih liči na prve dane bezumnog
postupanja čoveka koji je oslepeo, kada on tumara i levo i desno; drugi se sastoji u
demagogiji, iz koje se rađa anarhija koja neminovno vodi despotizmu, ali više ne zakonitom,
otvorenom, i zato odgovornom, već nevidlјivom, ali ništa manje opiplјivom despotizmu
nekakve tajne organizacije koja deluje bezobzirno, zato što deluje prikriveno, iza leđa
raznih agenata čije smenjivanje ne samo da ne šteti, već i pomaže tajnoj sili koja se,
zahvalјujući ovom smenjivanju, izbavlјa od neophodnosti da troši svoja sredstva za
plaćanje dugoročnih uposlenika.
Sada vam se gadi republika, i mi vam spremamo kralјa, malo je pod kontrolom britanske
krune, ali to vama neće smetati. Naši agenti od uticaja će vas ubediti da BEZ KRALjA NE
VALjA! Ha, ha – vi to gutate!
Dobićete kralјa, ali Šumadije!“, nasmeja se sionski mudrac i sakri se iza vela istorije.
Dragi moji čitaoci, vi zaista imate hrabrosti kad čitate ovu knjigu.
Za hrabrost, sledi nagrada!
Otkriću vam tajnu kako da rušite postojeće političare na lokalnom, ali i na državnom nivou.
Stara komunistička Jugoslavija, bez obzira na to što je bila antisrpska, bila je ozbilјna
država.
Šta to znači?
Bila je policijska država u kojoj su postojali dosijei za 5% bitnih građana i za 95% onih –
nebitnih!
U čemu je razlika?
Onih 5% dosijea su se stalno ažurirali, a onih 95% samo kada se nešto događalo.
Za svakog od vaših roditelјa, ili o dedi i babi se – znalo!
Setite se ko vam je u porodici bio u zatvoru zbog politike ili „politike“.
Pitajte rođake i o tome napravite zabelešku, zbog porodične istorije.
Komunisti su hapsili sve misleće Srbe i svakog sposobnog koji je umeo da zaradi pare.
Hapsili su i svoje koji su voleli Rusiju i „pravi“ komunizam!
Tito je bio zločinac i višestruki agent, pa je imao podršku svih – koji su bili za slabu Srbiju!
Srbija je, u kontinuitetu, meta vladara iz senke, zbog svog genetskog potencijala o kome vi
još ništa ne znate.
Drugi razlog je geopolitičke prirode: prepreka je na putu ka Rusiji!
Elem, da se vratimo na Titovu „komunističku“ Jugoslaviju koja je imala jaku
kontraobaveštajnu službu, i to i civilnu i vojnu.
Dosijei su bili temelј državnosti i stub sistema.
Kada je došlo vreme da se pravi višepartijski sistem, „policajci“ su ga napravili po svojoj
meri!
Šta to znači?
Za lidere opozicije naimenovali su svoje agente od uticaja koji su bili ucenjeni!
Kako?
Vođa nacionalne grupacije imao je dugačku storiju u ludnici!
Naravno, zavrbovan je za vojnu službu bezbednosti ali i gradski sektor državne
bezbednosti – još za vreme studija – tokom studentskih nemira 1968. godine.
Naravno, bio je i član Saveza komunista!
Drugi lider bio je žrtva torture u drugoj republici – i odlikovao se ekstremizmom svojih
reči. Postao je klasičan agent-provokator, koji je kompromitovao samu nacionalističku
ideju.
U taboru žutih bili su sve dvostruki agenti Zapada – koji su bili podmetnuti ili prevrbovani.
Bilo je i časnih izuzetaka – koji nisu znali o čemu se tu radi!
Da konstatujemo: svi političari su delo domaćih službi, uz asistenciju MI-6, CIA, BND i, u
novije vreme, Mosada.
Jasno?
Naravno, tako je i u drugim zemlјama!
Pitate se gde je tu ruski faktor?
E, to se pitam i ja!
Rusi izgleda čekaju da Srbi sami progledaju i skinu okupatorsku vlast – koju je doveo
Zapad!
Hazari, CIA, MI-6 i, naravno, Mosad!
Da li je to moguće?
Dame i gospodo, vi već odavno držite u ruci ovu knjigu, na osnovu čega zaklјučujem – da ste
zaista rešili da otkrijete kako funkcioniše teorija zavere u praksi!
Vi znači imate koeficijent inteligencije oko 150, jer oni sa 120 ostaju na polovini knjige!
Mislite da vam laskam!
Ne, reći ću vam, jer osećam da mi ne verujete, uprkos svojoj frapantnoj inteligenciji!
Da li verujete svojoj ženi, mužu, bankaru?
Shvatili ste!?
Zašto verujete lјudima koji lažu?
Recimo političarima.
Nabrojte obećanja koja su nam dali – i slagali!
Zašto ih posle prevare, od koje su imali korist, ne bismo strpali u zatvor?
Lažovi su lopovi!
Znate li siromašnog političara?
Ne, prema tome, izvucite zaklјučak – koji sam vam obećao!
Čujmo Mudraca:
„Sloboda, jednakost, bratstvo. Još u drevnim vremenima mi smo među narodima
uskliknuli reči ’sloboda, jednakost, bratstvo’ – reči koje su otad toliko puta ponavlјali
nesvesni papagaji, koji su odasvud naletali na sve mamce, usled čega su izgubili blagostanje
sveta i istinsku slobodu ličnosti, koja je ranije bila ograđena od pritiska gomile. Tobože
umni i inteligentni Srbi razumeli su apstraktni karakter izgovorenih reči, a nisu primetili
protivrečnost u njihovom značenju, kao i njihove međusobne odnose, nisu uvideli da u
prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost
umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim zakonima, nisu razumeli da je
gomila slepa, da su skorojevići iz nje, izabrani radi vladanja, u odnosu na politiku isti takvi
slepci kao i ona sama, da posvećeni čovek, makar bio i budala, može da vlada, a
neposvećeni, čak i kada je genije, ništa neće shvatiti u politici. Sve su ovo Srbi izgubili iz
vida. Međutim, na ovome se gradilo dinastičko vladanje: otac je sinu prenosio znanje o toku
političkih poslova, tako da niko ništa nije znao, osim članova dinastije, i nije mogao da izda
tajnu narodu kojim se upravlјa. S vremenom je smisao dinastičkog prenošenja stvarnog
stanja političkih poslova bio izgublјen, što je doprinelo uspehu naše stvari“, reče Mudrac!
Shvatili ste?! Malo sam izmenio njegove reči, ubacio sam reč Srbin mesto goja, ali vam dođe
na isto! Srbe već godinama tretiraju kao stoku – goje, tuku nas, bičuju, kinje, a mi – ćutimo!
Sramota!
Zašto nema pobune, ne samo kod nas već ni u Americi, Evropi…?
„Dosad ste verovatno i sami shvatili da je pobuna, čak i relativno bezopasna, nemoguća bez
pomoći sa strane. Upravo zbog toga, cilј je da se svi potencijalni lideri vrbuju ili onemoguće
već u fazi kada prvi put iskažu svoje sklonosti.
Tako je moguće u svakom trenutku imati spremnu čitavu paletu lidera, koji se onda
aktiviraju u odgovarajućem trenutku, u zavisnosti od njihovih sposobnosti, sklonosti i
cilјeva službe koja ih aktivira.
Novac (koji je neophodan, ali ne i dovolјan uslov za pobunu) uvek je pod našom kontrolom!
Onda se veštom igrom, kroz usmeravanje lidera da međusobno sarađuju ili se sukoblјavaju,
kroz davanje ili nedavanje finansijske podrške, preko dobrih ili loših savetnika,
uskraćivanjem ili friziranjem informacija, obećanjima, lažima i intrigama, kreira situacija na
terenu, a vrlo često i sudbina čitavih naroda.
Sve ovo može se uporediti sa velikom partijom šaha, gde žive figure najčešće nisu ni svesne
da su deo igre, a kamoli da igraju za tuđ interes.
Svi ustanci (Prvi i Drugi srpski ustanak, Balkanski ratovi, Prvi i Drugi svetski rat, razbijanje
SFRJ, komadanje Srbije, bombardovanje 1999. godine, velike demonstracije, poput ’jogurt-
revolucije’, ’Žute grede’, kosovskih rudara, šetnji DEPOS-a, 5. oktobra…) mogu se lakše
razumeti ako se analiziraju kroz ovu vizuru.
O Francuskoj buržoaskoj revoluciji, Revoluciji 1848, Oktobarskoj revoluciji i svim drugim
revolucijama ne treba govoriti posebno…
Princip je potpuno isti!“
Mudrac, govoreći o teoriji zavere koja se sprovodi kroz nevidlјivo kralјevstvo Hazara, kaže:
„Naša nevidlјiva imperija, marširajući putem mirnog osvajanja celog sveta, ima pravo da
zameni užase rata neprimetnijim i celishodnijim kaznama, pomoću kojih je potrebno
podržavati teror koji vodi slepoj poslušnosti. Pravedna ali neumolјiva strogost jeste
najznačajniji faktor državne sile. Ne samo zbog koristi već i u ime dužnosti, pobede radi,
moramo se držati programa nasilјa i licemerja. Doktrina proračuna je toliko jaka, koliko i
sredstva koja upotreblјava. Zato ćemo, ne toliko samim sredstvima, koliko doktrinom
strogosti, trijumfovati i potčiniti sve vlade našoj nadvladi. Dovolјno je da znaju da smo mi
neumolјivi, da bi se prekinula nepokornost.
Nema demokratije – bez diktature! Pogledajte Ameriku i Rusiju!
Mi mudraci igramo se sa vama Srbima!
Kada narod primeti da mu u ime slobode čine svakojake ustupke i popuštanja, on
uobražava da je gospodar i kidiše ka vlasti, ali naravno, kao i svaki slepac, sudara se sa
masom prepreka: baca se da traži vođe, ne dosetivši se da se vrati na pređašnje stanje, i
pokorno polaže svoja ovlašćenja pred naše noge. Setite se Francuske revolucije kojoj smo
mi dali epitet „velika“: tajne njene pripreme dobro su nam poznate, jer je ona u celini delo
naših ruku. Od tada mi vodimo narod od jednog razočaranja ka drugom, da bi se on i nas
odrekao u korist tog velikog cara-despota sionske krvi, koga mi pripremamo svetu. Danas
smo mi kao međunarodna sila neranjivi, jer ako nas napadnu jedne države, druge nas
podržavaju. Beskrajna podlost gojskih naroda koji puze pred silom, nemilosrdnih prema
slabosti, neumolјivih prema prekršajima i snishodlјivih prema zločinima, koji ne žele da
podnose protivrečnosti slobodnog uređenja, trpelјivi do mučeništva pred nasilјem drskog
despotizma – eto šta omogućava našu nezavisnost.
Od savremenih predsednika i premijera oni trpe i podnose svakojake zloupotrebe, a i za
najmanju od njih bi odrubili glave dvadesetorici kralјeva.
Naravno, predsednici su naši, a kralјevi su bili vaši!
Kad vam vratimo kralјeve znajte da su to onda naše – marionete! No vi ćete to do tada
zaboraviti i klicati im! Živeo kralј. Bez kralјa – ne valјa!“
Stanimo!
Srbiji nije potreban kralј, već savet od trinaest mudraca koji će vladati iz senke. Tih trinaest
mudraca imaće svoju „savest“ od trista uticajnih Srba, koji će se nalaziti u taborima Zapada
i Istoka.
Proučimo Protokole sionskih mudraca i primenimo to u svoju korist… Ko zna Protokole on je
kreator igre, ko ih ne zna – on je predmet igre!
Da li je to jasno?
Protokoli su vaša lektira, pogotovo što su – korisni!
Lekcija 12
Svirepost
Makijaveli nastavlјa:
„Senjori Srbi, teškoće nove vlasti koje su došle posle 5. oktobra 2000. su sasvim uobičajene!
Koštuničina i Đinđićeva vlast – nije sasvim nova! Ona je pre mešovita…
Nikolo Makijaveli, vaš lični učitelј političke pokvarenosti
Do promena u njoj dolazi, u prvom redu, zbog jedne teškoće koja se sasvim prirodno javlјa
u svim novim vladavinama, jer građani vole da promene vladaoca, misleći da će naći bolјeg.
Nadajući se bolјem, prihvataju se oružja da bi svrgli onoga ko je na vlasti. Poučeni
iskustvom, uskoro uviđaju da im je gore sada nego ranije. To se dešava zbog druge,
prirodne i redovne pojave da vladalac, hteo – ne hteo, uvek mora da vređa svoje nove
podanike, bilo da ih ugnjetavaju njegovi policajci ili da su žrtva bezbrojnih drugih nepravdi,
koje su posledica svakog ponovnog osvajanja vlasti. Tako postaju neprijatelјi svi oni koje si
uvredio osvajajući Srbiju, a ne možeš zadržati prijatelјstvo onih koji su te na vlast doveli jer
nisi u mogućnosti da ispuniš njihova očekivanja, niti protiv njih smeš upotrebiti surove
mere, pošto si im obavezan.
Na vlast dolaze pomoću glasova secesionista, a ako realizuju njihove težnje, izazvaće
građanski rat. Zato sada kreće regionalizacija cele Srbije, a onda Vojvodina u gužvi – beži!“
„Šta raditi, mudri Makijaveli?“
„Što pitate mene, to i svaka baba zna! Kada se osuši grana na drvetu – seče se, kako se ne bi
osušilo drvo. Plemenite Bordžije pitajte!“
Protivnike potkupi ili uništi, stara je tehnika!
Lekcija 13
Crna ruka
Dragutin Dimitrijević Apis imao je neverovatno težak posao. Stvorio je tajno društvo među
savremenim Srbima!
Zašto je to bio težak posao?
Zato što Srbi ne umeju da čuvaju tajnu, kao deca su, čim nešto saznaju žele da se pohvale da
su pametni.
Srbi mešaju informaciju i pamet.
Zbog toga je Apis sa funkcije šefa tajne službe napravio tajno društvo, a nije bilo obrnuto.
To društvo bilo je maska za tajne operacije srpske tajne službe.
Reč je o neobičnom čoveku, za koga se ni dan-danas ne zna za koga je radio, ako je uopšte
radio.
Sumnja se na Ruse, ali njihov interes nije bio da se izazove rat, dok su bili u jeku vojne
reforme.
Rat je odgovarao bankarima iz Londona i Nјujorka.
Želeli su da unište dve monarhije, austrougarsku i rusku.
Atentat na austrijskog prestolonaslednika koristio je – njima!
Lord Palmerston je stvorio udruženje Mlada Italija, a njegove kolege Mladoturski pokret
koji je iznenadio Ataturka!*
Zapitajte se ko je onda stvorio treću organizaciju koja se zvala „mlada“, Mladu Bosnu.
1) Da li je to bio neko iz organizacije Crna ruka?
2) Da li je to bio neko iz britanske tajne službe?
Hajde da razmislimo!
Poštovani moji učenici, pogledajmo heraldiku. Šta je simbol Crne ruke? Na crnoj zastavi je
mrtvačka glava, simbol tajnog društva sa Jejla Lobanja i kost. Taj simbol koristili su i gusari,
a u Drugom svetskom ratu Jugoslovenska vojska u Otadžbini, pogrešno nazivana – četnički
pokret. Danas znamo da je njen lider bio saradnik Intelidžens servisa*. Reč je, naravno, o
Draži Mihajloviću, masonu, primlјenom u masoneriju Rimu. Nјegov štab bio je oružano
odelјenje Vlade Jugoslavije u Londonu!
Vratimo se simbolu tajnog društva Crne ruke! Pored lobanje i ukrštenih kostiju, tu su i
kama, bomba i bočica sa otrovom.
Sada pogledajte na Guglu kakvu su ikonografiju stvorili Britanci za drugo tajno i
terorističko društvo koje je vodio njihov agent Ante Pavelić. Reč je, naravno, o ustašama!
Znači, gusari, Lobanja i kost, Crna ruka, ustaše i četnici imaju istu „reklamu“! Sada
pogledajte znak jezuita. Ha, ha… sve je isto!
Da li se Britanci izrugavaju sa istoričarima, kao i sa organizacijama koje imaju u nazivu reč
„mlada“: Mlada Italija, Mlada Turska, Mlada Bosna?
Naravno, superiorni igrači!
Da vidimo, kako se pristupalo tajnom društvu Crna ruka? Osnivačkom skupu prisustvovalo
je osam oficira, četiri pukovnika i četiri majora, zatim jedan novinar i jedan vicekonzul. Apis
je među njima bio klјučni igrač.
Cilј tajnog društva bio je ujedinjavanje sveg Srpstva. Parola na grbu je bila deo programa:
„ujedinjenje ili smrt“.
Vrhovni organ tajnog društva bila je Vrhovna centralna uprava.
Na Vrhuncu svoje moći, 1914. godine, organizacija je imala, kako se nagađa, preko 2.500
članova. Trenirali su gerilu i sabotaže i aranžirali politička ubistva. Organizacija se bazirala
na ćelijama koje su se sastojale od tri do pet lјudi. Iznad njih su bili regionalni komiteti,
zatim Centralni komitet u Beogradu i, napokon, desetočlani Izvršni komitet na čelu sa
Apisom. Članovi nisu znali jedni za druge, osim po nekoliko onih u istoj ćeliji. To je bio uslov
da organizacija ostane tajna. Jedini redovni sastanci bili su sastanci Izvršnog komiteta.
Statut organizacije bio je rigorozan. Evo nekih stavki:
„Član 2: Organizacija daje prioritet revolucionarnoj borbi…
Član 24: Dužnost je svakog člana da regrutuje nove članove… za koje će odgovarati
vlastitim životom.
Član 25: Članovi Organizacije neće se znati međusobno… osim članova Direkcija.
Član 27: Članovi Organizacije moraju bezuslovno slušati komande nadređenih…
Član 28: Svaki član je obavezan prijaviti Organizaciji sve što sazna, bilo iz privatnog ili
poslovnog života, jer to može biti od interesa za organizaciju.
Član 29: Interes Organizacije mora stajati iznad svakog drugog interesa.
Član 30: Stupanjem u Organizaciju svaki član mora znati da time gubi individualnost… Član
koji pokuša iskoristiti Organizaciju za svoje parcijalne interese će biti kažnjen smrću.
Član 31: Ko jedanput uđe u Organizaciju, više je nikada ne može napustiti.
Član 32: Organizacija ima pravo da se finansira, ako treba, i oduzimanjem novca od svojih
članova.
Član 33: U sprovođenju smrtnih kazni, merilo će biti da se one izvrše sigurno i bez greške,
bez obzira na način izvršenja.
Član 37: Članovi ovog Statuta se ne mogu nikada promeniti.“
Toliko o Crnoj ruci.
Ušla je u sve udžbenike jer služi za satanizovanje Srba.
Vaše tajno društvo treba da se služi umom i lukavošću, a ne silom.
Silu ćete koristiti indirektno, kad osvojite državu.
Silu ima TAJNA SLUŽBA!
Sada ćemo stvari ponoviti, kako biste bili sigurni pred akciju.
Tajna služba treba da stvara legalne institucije preko kojih deluje. Običnim lјudima treba da
bude korisno da sarađuju s tajnom službom.
Korist pokreće lјude i ka poštenju, ne samo ka krađi.
Dragutin Dimitrijević Apis, tvorac najpoznatijeg srpskog tajnog društva
Lekcija 14
Uspostavlјanje kontakta
Da stvari definišemo.
Vi stvarate obaveštajnu mrežu, ali to ne znači da svakog morate da vrbujete lično.
Setite se, vi već imate tajno društvo.
Pronađite za svaku „metu“ nekog iz svog društva ko najviše odgovara po intelektu i
socijalnom poreklu vašem budućem špijunu. Vaš špijun može biti izvor informacija ali i
agent od uticaja. To može biti političar, policajac, oficir, sudija, biznismen…
Da čujemo Ronina, ruskog obaveštajca, šta o tome kaže:
„Ostvarivanje poznanstva vezano je za stvaranje povolјnih situacija koje ponekad mogu da
se pojave sasvim slučajno. Veoma je važno ne propustiti dobar momenat.
Optimalne varijante poznanstva, po svojoj suštini, zavise od profesije, pola, uzrasta,
nacionalnosti, socijalnog položaja, kulture, karaktera, navika i svih drugih individualnih
osobina ličnosti, kao i od raspoloženja, mesta susreta, situacije i drugih faktora koji deluju
na različite načine.
Odmah po upoznavanju, vrši se izbor programa komunikacije: simetrična ili dopunska.
Simetrični model podrazumeva ravnopravnost: po uzrastu, po intelektu, po socijalnom
položaju… Ta činjenica se jasno utvrđuje i u dalјoj komunikaciji učesnici se nje pridržavaju
(što je dozvolјeno jednome, dozvolјeno je i drugome…)
Dopunski model polazi od neravnopravnosti i fiksira distancu u komunikaciji, koje se
učesnici i kasnije strogo pridržavaju. Jedan od ovih programa se uspostavlјa spontano, pri
upoznavanju, a njegova kasnija promena je prilično teška.
S obzirom na to da većina lјudi stvara mišlјenje o svojim novim poznanicima odmah na
početku, veoma je važno da se obezbede neophodni uslovi da slika o sagovorniku bude
kompletna. Potreban efekat postiže se kvalitetnim obezbeđenjem svog spolјašnjeg izgleda
(orijentišući se na simpatije i antipatije objekta i na sve druge psihološke zakonitosti).
Posebno treba voditi računa o manirima i ponašanju tokom susreta. Treba imati u vidu da
prvi utisci o čoveku 55% zavise od vizuelnih utisaka, 38% od manira i tek sedam odsto od
toga šta on govori.
Među psihološkim nijansama koje suštinski utiču na prvi utisak o nekome treba
znati i sledeće:
– Zahvalјujući efektu ’oreola’ (preovladavanje jednog kvaliteta nad svim ostalim), opštu
pozitivnu sliku o čoveku obezbeđuje pozitivan prvi utisak o njemu, iako su mu kvaliteti još
nepoznati, i obrnuto.
– Očigledna fizička privlačnost pobolјšava pozitivnu ocenu, kako crta ličnosti tako i
posebnih postupaka (’efekat lepote’).
– Ako muškarca prati dobro obučena žena, s privlačnom spolјašnošću, on se procenjuje
drugačije nego ako je u pretnji manje atraktivne i loše obučene žene.
– Muškarci, manje nego što misle ocenjuju kod žena njihove radne i intelektualne
karakteristike, dok žene manje, nego što misle muškarci, ocenjuju kod muškaraca fizičku
privlačnost.
– Kad se susretnu muškarac i žena, njihove uzajamne ocene kreću se u erotskim terminima,
iako dobro vaspitani lјudi ne pokazuju svoje emocije.
– Umereno ispolјena stidlјivost često se prihvata kao privlačna, pa i kao seksualno
uzbudlјiva.
– Pozdravni i dobronamerni osmeh pogoduje izgradnji poverenja i uklanja sumnjičavost i
nerazumevanje.
– Čvrsti stisak, muško pozdravlјanje, praćeno direktnim pogledom u oči, sviđa se skoro
svakom.
– Energična i izražena gestikulacija odražava pozitivne emocije i zbog toga se prihvata kao
obeležje zainteresovanosti i drugarstva.
– Sabesednik koji gleda u oči je simpatičan, ipak, neprestano gledanje u oči stvara neugodan
utisak, a nekad se čak prihvata i kao obeležje neprijatelјstva.
– Ljudi koji pri razgovoru pomeraju telo unazad ili se opuštaju u fotelјi manje su dopadlјivi
od onih koji telo naginju prema sabesedniku, jer se to prihvata kao zainteresovanost.
– Žena je obično dopadlјivija kada sedi mirno s neprekrštenim rukama i nogama.
– Prekrštene ruke i noge ruše već uspostavlјeni kontakt i udalјuju sabesednika.
– Krajnosti u odevanju (veoma moderno ili suviše zastarelo odelo…) kao i neukus, stvaraju
odbojan utisak; posebno padaju u oči neugledna i prlјava obuća i izgužvana kapa.
– Žene procenjuju muškarca za 45–60 sekundi, obraćaju pritom posebnu pažnju na govor,
oči, frizuru, ruke, obuću, odeću (upravo tim redosledom).
– Na osnovu ’odeće’ se obično stvara ne samo pozitivan utisak nego i poverenje.
– Drugarska atmosfera, ukusna hrana, prijatna muzika, i svi drugi momenti koji stvaraju
dobro raspoloženje, uvek pogoduju stvaranju pozitivne slike o novom poznaniku (’efekat
prenosa osećanja’).
– Veliki uticaj na stvaranje dobrog raspoloženja i uopšte pozitivnog odnosa sabesednika
prema vama ima i kompliment, koji je još efikasniji ako je dat na fonu antikomplimenta
sebi.
Temelјni utisak počinje da se gradi i na osnovu prvih fraza. Upravo početne rečenice
rađaju ili ne kod sabesednika želјu da produži započeti razgovor. Potrudite se da izbegavate
sledeće:
– izvinjenja i ispolјavanje znakova nesigurnosti (izuzev specijalnih slučajeva);
– ispolјavanje neuvažavanja i omalovažavanja;
– sve oblike pritisaka na sagovornika koja ga primoravaju da zauzme odbrambenu poziciju.
Ponašanje treba da korespondira sa dobro poznatim ili pretpostavlјenim individualnim
osobinama ’objekta’, pri čemu se može preporučiti:
– prema posebno osetlјivim i bolesno ranjivim osobama izbegavati sve što im je neprijatno
i voditi računa o meri u ponašanju, inače će oni postati tirani;
– s nepoverlјivim i sumnjičavim osobama treba biti izbalansirano oprezan i strplјiv;
– s drskima treba biti čvrst i odlučan, a ako je neophodno, treba pružiti i otpor;
– s onima koji su kapriciozni treba razgovarati mirnim glasom i ne obraćati pažnju na
njihove kaprice;
– sa neumereno hvalisavim i samouverenim, pribegavati ironiji;
– sa stidlјivim ili osobama bez smisla za humor izbegavati bilo kakvu ironiju.
Svakome se dopada ako je preko puta njega taktična osoba koja:
– sa pažnjom sluša (ništa ne prija tako kao pažnja usmerena na onog ko govori…);
– razgovara o interesantnoj temi ili postavlјa pitanja na koja je prijatno odgovarati;
– jasno omogućava sagovorniku da oseti svoj značaj i superiornost u nekoj oblasti, s tim da
to radi dovolјno iskreno (imitacija retko može da se sakrije i ona se prihvata kao uvreda…);
– ispolјava potpuni interes za sagovornika (ne pokušava da ga zainteresuje sobom);
– uvek pamti ime sagovornika;
– ne zloupotreblјava nepoznate reči;
– ispolјava mišlјenje slično sagovornikovom.
Značajan psihološki momenat, koji olakšava početni kontakt, jeste opštenje s objektom kao
sa starim poznanikom. Ovo lukavstvo može se iskoristiti samo pri odgovarajućem profilu
lica i u adekvatnoj situaciji.
U slučajevima kad nemate vremena za prethodno izučavanje osobe, neophodno je brzo
proanalizirati sve njene spolјašnje karakteristike (lice, figuru, odeću…) i emocionalne
karakteristike (način govora, gestikulaciju…) i delovati na osnovu svojih pretpostavki.“*
Mihail Fradkov, šef SVR, ruske spolјne obaveštajne službe
Stupanje u kontakt
Ronin nastavlјa:
„Načini stupanja u kontakt koji obezbeđuju optimalan povod za početnu razmenu fraza
mogu biti sledeći:
1. Provociranje objekta da pruži pomoć:
– simuliranje pada na ulici, uganuća noge, iznenadne slabosti i drugih problema vezanih sa
zdravlјem;
– imitacija nelagodnosti zbog ispadanja iz ruku nekog predmeta;
– „zaboravlјanje“ svoje stvari pored „objekta“;
– obraćanje s molbom da vam dâ da zapalite cigaretu, ili da vam pruži neku jednostavnu
informaciju (da pokaže ulicu ili prodavnicu, kaže tačno vreme…);
– simuliranje bespomoćnosti (pokvaren automobil, nošenje teškog tereta, izgublјenost na
ulici…), ženska varijanta.
2. Pristupanje u pomoć objektu:
– vešto korišćenje slučajne ili organizovane nelagodnosti objekta vezane s nedostatkom
informacije o nečemu (pokazati određeno mesto, objasniti kako da nešto uradi…);
– iskoristiti priliku da se objektu ponudi neka usluga (pomoć pri popravci automobila,
ponuda ulaznice „viška“, ponuda prevoženja…);
– predložiti sebe objektu u ulozi kompanjona u pogodnom momentu (za zajedničko piće,
kartašku igru, šah, „pražnjenje duše“…);
– ubacivanje u situaciju koja uslovlјava kršenje saobraćajnih pravila („spasavanje“
objekta…);
– imitiranje napada na objekat od strane kriminalnih elemenata, a zatim njegovo
„spasavanje“.
3. Poznanstvo preko zajedničkih poznanika:
– podešavanje posete određenim licima u isto vreme kada kod njih boravi i objekat;
– neposredna molba zajedničkom poznaniku da vas upozna;
– uticaj na zajedničkog poznanika da sâm zaklјuči da vas, kao lјude sa zajedničkim
interesovanjima (hobi), upozna jer možete biti korisni jedan drugom (ovde nema direktne
molbe);
– interes zajedničkog poznanika da vas upozna jer će od toga imati i ličnu korist.
4. Poznanstvo pri različitim kulturnim ili sportskim aktivnostima (bioskop,
pozorište, koncert, predavanje, stadion…), uz obezbeđenje „susedstva“ s objektom
preko ulaznice „viška“ od zajedničkog poznanika ili na neki drugi način:
– pridruživanje emocionalnoj reakciji objekta na događaje;
– inscenirane uloge „novajlije“ koji se interesuje za mišlјenje „stručnjaka“;
– davanje opštih komentara koji mogu da zainteresuju objekat;
– kratkovremeno izlaženje iz reda s molbom da se pričuvaju stvari i mesto.
5. Poznanstvo u redovima (pri kupovini robe, bioskopske ili prevozne karte, kod
lekara…), imajući u vidu da zajednička situacija u nekoj meri zbližava lјude:
– pokretanje razgovora na neku aktuelnu temu (davanjem izjava ili reakcijom na slične
izjave);
6. Poznanstvo na osnovu hobija:
– istovremene aktivnosti s objektom (trčanje ujutru, igra fudbala ili odbojke, trening…);
– povremena poseta mestima okuplјanja hobista, specijalne izložbe, lokalni klubovi…);
– cilјano obraćanje potrebnom licu, na nečiji predlog (predlog o kupovini ili razmeni,
sparivanje pasa, molba za konsultaciju…).
7. Upoznavanje preko dece (u vozovima, parkovima, dečjim vrtićima, kafeima…):
– kontakt „svog“ deteta s detetom objekta (igra, gošćenje, poklon…), koji obezbeđuje
poznanstvo s roditelјima;
– pružanje neke pomoći detetu pred roditelјima (podići ga kad padne, oterati psa…);
– insceniranje gublјenja deteta i igranje uloge spasioca.
8. Izazivanje interesovanja za sebe (inicijativa za upoznavanje ovde treba da potekne
od objekta):
– znajući potrebe i slabosti osobe, može se privući njena pažnja pomoću odeće, šala,
anegdota, trikova, tračeva i spletki, originalnih iskaza, interesantnih informacija,
nabacivanja o sopstvenim mogućnostima da se nešto nabavi, sazna ili napravi…;
– proći nekoliko puta u vidokrugu objekta, ali bez napadnosti, a kad on obrati pažnju na
vas, mirno ga pogledati i u sebi reći: „Vi hoćete da se upoznamo, ja vas čekam!“
9. Postavlјanjem nekog oglasa (u novinama, vozu, na ulici, tj. tamo gde će ga
obavezno videti), možete zainteresovati čoveka koji vam je potreban:
– za prodaju;
– za kupovinu;
– za rad;
– za pružanje pomoći;
– za ponudu usluga.
10. Slanje pisma koje će ga, polazeći od ličnosti objekta, obavezno zainteresovati i
izazvati želјu da vam odgovori ili stupi u direktni kontakt sa vama (ponekad se može
slati više pisama sa postepenim povećanjem zainteresovanosti objekta…). Svoju
adresu (pravu ili posrednikovu) možete dati odmah ili nakon nekoliko pisama.
Glavno u toj igri je ne izgubiti.
Za uspešno upoznavanje koristi se nekoliko načina – osnovni i dva-tri rezervna.
Jasno izražena netrpelјivost čoveka često se objašnjava time što ga sagovornik ili situacija
podsećaju na nekoga ili nešto, s kim ili s čim je imao negativno iskustvo ili očekivanja
(nacionalna netrpelјivost, religiozne predrasude, lično neprijatelјstvo…)
Prvi kontakt se najčešće završava učtivim, ali ne i obaveznim dogovorom, već samo u
smislu „dogovorićemo se“. Ne treba ispolјavati suvišnu zainteresovanost za nove susrete s
objektom.
Produblјivanje kontakta
U ovoj fazi razrade poznanstva treba stvarati povode za ponovne susrete, jer što je više
sastanaka, time je i veća verovatnoća da će se sagovornici svideti jedan drugome. Dobro je,
svakako, nastojati da inicijativa za dalјe susrete polazi od objekta. Ako objekat shvati da je
njegova pozicija prema sagovorniku adekvatna, poznanstvo će se produblјivati, pojavlјivaće
se zajedničke teme za razgovor, razvijaće se zajedništvo na osnovu individualnih
saglasnosti i emocionalnog saosećanja; kod objekta se pojavlјuje aktivna simpatija prema
partneru.
Osnovni motivi za češću komunikaciju mogu biti:
– potreba za dominacijom;
– potreba za unutrašnjim komforom (bezbednost);
– potreba za samopotvrđivanjem;
– potreba za saosećanjem i shvatanjem;
– potreba za vodičem u zabavi;
– pritisci od strane drugih;
– želјa za kooperacijom (ekonomska saradnja).
Konkretan motiv za saradnju posebno zavisi od životne situacije i psiholoških osobina
ličnosti.
Načini produblјivanja poznanstva najčešće su zasnovani na pobudama koje dejstvuju
u datom momentu, a mogu biti sledeće:
1. organizacija „slučajnih“ susreta u bioskopu, pozorištu, na ulici, zabavi, brifingu itd.;
2. znajući ukuse, potrebe i slabosti objekata, treba mu ugađati, predlažući: novac na
pozajmicu, karte za bioskop, video-kasete, knjige i časopise, neku prestižnu informaciju, itd;
3. stvaranje ili korišćenje neprijatnosti i teškoća u poslovnom i ličnom životu objekta, s
nenapadnim predlozima za pomoć u njihovom prevazilaženju (treba znati da su aktivni
lјudi, u momentima neuspeha, skloni širenju kruga opštenja, dok su pasivni skloni
sužavanju tog kruga);
4. pobuđivanje stalnog interesa objekta prema sebi i njegove želјe za opštenjem, koristeći
njegove strasti (kolekcionarstvo, ribolov, kinologija, šah, kompjuteri, sport, muzika, erotika,
literatura…). Strasti počinju da deluju:
– pokazivanjem živog interesa za temu o kojoj se govori;
– davanjem objektu malih ali interesantnih poklona i korisnih informacija vezanih za strast;
– pothranjivanjem njegovog samolјublјa dokazivanjem njegovog značaja i prednosti u datoj
oblasti (gublјenjem teniske partije, traženjem određenog saveta…);
5. Korišćenje nekog trećeg (bliskog rođaka, kolege ili prijatelјa objekta), čineći ga
zainteresovanim za vaše dalјe susrete s individuom koja vam je potrebna.
Ako je neophodno naglo smanjiti distancu opštenja (to ima smisla pri uspostavlјanju
kontrole nad volјom objekta i jednostepenom vrbovanju), često se pribegava forsiranim
trikovima na osnovu kojih je potrebno:
1. Prilaziti objektu sa strane koja kod njega izaziva blagotvorno ushićenje:
– demonstracijom neverovatne sposobnosti i hrabrosti pri insceniranom kriminalnom
napadu;
– demonstracijom svojih posebnih „talenata“ i intelekta pred više lјudi ili nasamo (u
zavisnosti od psihologije objekta).
2. Pobuđivati kod čoveka koga kontrolišete saosećanja i sapatništvo:
– razmenom biografskih elemenata (poverenje rađa poverenje…);
– insceniranjem bolesti (bolest i patnja često razvijaju simpatije prema paćeniku i osećanje
zajedništva sa njim);
– imitiranjem neprijatnosti (zaplakati se, ali ne prenaglјivati).
3. Izazvati kod individue potrebu da joj se pomogne:
– dovođenjem čoveka u različite i naizgled beznadežne situacije, uz istovremeno stavlјanje
do znanja da samo vi možete da ga spasete (i, naravno, to i činite…).
Izbor odgovarajućeg lukavstva određuje se na osnovu fine analize psihologije objekta,
uzimajući u obzir vaše mogućnosti i stvorene situacije. Detalјna, potpuna razrada objekta
podrazumeva stalne kontakte s njim: za olakšavanje komunikacije može da pomogne
poznavanje određenih psiholoških nijansi koje su date u trećem delu. Koji su lični motivi
za davanje informacije?
– Motive svakog čoveka moguće je spoznati proučavanjem, pri čemu treba imati u vidu
stepen njihovog izražavanja (veoma snažno, prilično snažno, slabo). Karakteristični motivi
za davanje informacija i mogući putevi njihove upotreblјivosti su:
1. Gramzivost (obećanje ili davanje novca i drugih materijalnih vrednosti);
2. Strah za sopstveni život (ucena, a povremeno i pretnja ili stvarna gruba fizička i
psihološka sila);
3. Strah za svoje bliske (otvorena pretnja ili stvarno nasilno delovanje, u smislu otmice,
tuče, silovanja, kastracije, „navlačenja na iglu“, fizičke likvidacije);
4. Faktor bola (razni oblici mučenja ili pretnja intenzivnim delanjem silom);
5. Seksualna emocionalnost (vešto podmetanje partnera i različitih vidova pornografije
radi „opuštanja“, ucene ili razmene);
6. Utučenost (ispolјavanje depresije, kao rezultata nametnutih ili spontanih životnih
okolnosti, a ponekad i usled psihofizičke obrade objekta);
7. Unutrašnji avanturizam (davanje šanse pojedincu da vodi sopstvenu igru);
8. Neslaganje sa državnim sistemom ili organizacijom (pametno korišćenje ideološkog
neslaganja i postojećeg nezadovolјstva objekta njegovim sadašnjim položajem ili
sutrašnjom perspektivom);
9. Neslaganje sa konkretnim ličnostima (rasplamsavanje negativnih osećanja kao što su
želјa za osvetom, zavist i neprijatelјstvo, sa neodolјivom želјom da se „neprijatelјu“ nanese
šteta);
10. Nacionalizam (igra sa dubokim osećanjima prema nekoj nacionalnoj zajednici: mržnja,
gordost, isklјučivost);
11. Religiozna osećanja (podgrevanje netrpelјivosti prema „drugovercima“ ili povezivanje
određenih situacija sa pojedinim doktrinama nekih religija);
12. Građanska obaveza (igra sa poštovanjem zakona);
13. Moral (igra sa moralnošću);
14. Podsvesna potreba za uvažavanjem (spekulacija sa idealizovanom predstavom čoveka o
sebi);
15. Korporativna (klanovska) solidarnost (igra sa konkretnim elitizmom);
16. Otvorena simpatija prema primaocu informacija ili njegovoj aktivnosti (prilagođavanje
objektu);
17. Sujeta (provociranje pojedinca da izazove određeni utisak, da pokaže svoj značaj i
sposobnosti);
18. Lakomislenost (dovođenje čoveka u stanje nesmotrenosti, bezbrižnosti i brblјivosti…);
19. Predusretlјivost (vidna realizacija podsvesne volјne i svesne radne i fizičke zavisnosti
objekta od primaoca informacije);
20. „Ludost“ za nečim (bliska mogućnost za kolekcionara da obezbedi ili izgubi strasno
želјenu stvar; igra sa fobijama…);
21. Neskrivena namera da se obezbedi razmena informacija (tehnika „tante za kukuriku“ ili
„vučenje za nos“);
22. Strasna želјa da se čovek ubedi u nešto, da se izmeni njegov odnos prema nečemu ili
nekome i da se on pobudi ka određenom delovanju (metode „gutanje udice“ i „obrnutog
vrbovanja“).
Ako se dobro prouči psihologija sondiranog objekta i uoče motivi koji njime upravlјaju,
moguće je pronaći odgovarajuće načine i metode radi „raščlanjenja“ određenog čoveka.
Sukob
Tito
Američka služba
Kako tajna društva mogu da zagospodare državom preko tajne službe najbolјi primer su
SAD.
U pozadini tajnih društava SAD su gospodari novca. To su familije Rokfeler i Morgan, koje
su stvorene od familije Rotšild.
Poluga uticaja na tajnu službu SAD bio je rođak Rokfelera, po imenu Alen Dals.
On je bio AGENT OD UTICAJA!
Milan Petković, stari obaveštajac ispričaće nam ovu priču:
„’OLOVNI’ PERIOD HLADNOG RATA
Strastveni pušač lule i šarmer rođen za manipulisanje tuđim osećanjima Alen Dals je
predstavlјao arhetip ’imperijalističkog borca’ u hladnom ratu. Bar su ga tako doživlјavali
njegovi ’neprijatelјi’ s druge strane ’gvozdene zavese’. Rođen je 1893. godine u Votertaunu
(država Nјujork) u prezviterijanskoj porodici. Posle studija u Nјujorku, koje je završio sa
odličnim uspehom, pohađao je Alzasku školu u Parizu, a zatim studirao na univerzitetu
Prinston, koji ga je poslao na jedno studijsko putovanje u Aziju. Za vreme tog putešestvija
Alen Dals je odlučio da se bavi diplomatijom i obaveštajnim radom. Tokom 1916. godine,
upućen je u Beč u diplomatsku misiju SAD. Prvim obaveštajnim poslom počeo se baviti u
Bernu, gde je premešten na rad u obaveštajnu grupu američke armije. Na tom poslu je
proveo dve godine (1917–1918). Sa svojim bratom Džonom Fosterom Alen Dals se 1920.
godine našao u delegaciji SAD, koja je u Pariz pristigla na mirovne pregovore za okončanje
Prvog svetskog rata. Naredne godine se oženio Klover Tod, kćerkom profesora
Univerziteta, sa kojom je imao troje dece. Otad pa do 1926. godine službovao je u
diplomatskim predstavništvima SAD u Berlinu i Istambulu, da bi se potom posvetio
advokaturi. Te 1926. godine, sa starijim bratom se zapošlјava u Međunarodnom kabinetu
Vol strita, Sjuliven i Kromvel, gde će mu se pružiti prilika da se bolјe upozna sa političkim
prilikama u Evropi, a posebno sa zbivanjima u Nemačkoj.
Tokom 1942. godine, general Donovan ga imenuje za šefa misije OSS-a u Švajcarskoj, koja je
u alpskoj konfederaciji funkcionisala pod imenom Legacija SAD. Nastanio se u Bernu u
maloj kući sagrađenoj još u XV veku, u jednom mondenskom kvartu, što mu je omogućilo
da ostvari mnogobrojne veze u visokom društvu.
U tom starom švajcarskom gradu odvijali su se u to vreme mnogi važni događaji, posebno
na planu tajnog nadmetanja obaveštajnih službi zaraćenih strana. Dals je stupio u vezu sa
antinacističkom desničarskom organizacijom Crni orkestar, preko koje je došao u kontakt
sa admiralom Kanarisom*, šefom ABVER-a, vojne obaveštajne službe Trećeg rajha. Uz to,
zauzeo se za finansiranje francuskog pokreta otpora Borba, koji je trebalo, kao
protivuslugu, da ga snabdeva informacijama vojnog i političkog karaktera, što je izazvalo
negativnu reakciju tajne službe Slobodne Francuske i izaslanika Šarla de Gola Žana Mulena.
Međutim, to Dalsu nije smetalo da u određenom trenutku okrene svoje interesovanje u
pravcu jačanja organizacije Žana Mulena. Nјegovom zaslugom stvara se obaveštajna mreža
koja bi, kasnije, odigrala značajnu ulogu u pripremi i realizaciji kapitulacije nemačkih snaga
u Italiji, ali su pripadnici sovjetske obaveštajne mreže Crveni orkestar došli do informacija
kojima su kompromitovali ovu Dalasovu aktivnost. Posledica je veoma brzo usledila:
Stalјin je oštro upozorio zapadne saveznike da ne pokušavaju sa sklapanjem separatnog
mira sa Nemcima jer će, u protivnom, doći u sukob sa SSSR-om. Za njega nije bilo dileme.
Ako bi Zapad sklopio separatni mir sa ’mrkim’ neprijatelјem, odmah bi mu se na grbaču
popeo ’crveni’.
Dals je odustao, ali ne zbog straha od ruske pretnje, koliko zbog neslaganja generala
Donovana, šefa OSS-a, sa tim planovima, i povučen je sa dužnosti. Umesto da se nađe na
čelu OSS-a, premešten je za rukovodioca obaveštajne službe SAD u američkom delu
okupirane Nemačke. Nije mogao da se otme utisku da su ga šefovi apsolutno potcenili i,
razočaran tim saznanjem, napušta OSS 1946. godine i vraća se svojoj advokatskoj
kancelariji. Ali, već je bio ’zaražen’ virusom tajnih poslova koji se odvijaju u obaveštajnim
službama. U toku sledeće dve godine sam finansira nekoliko diskretnih operacija protiv
komunističkog bloka zemalјa u Evropi.
Istovremeno, Dals počinje da se interesuje za republikanskog kandidata na predstojećim
predsedničkim izborima. Saznavši za to, Hari Truman ga poziva na razgovor i postavlјa za
šefa tročlane komisije za nadgledanje i kontrolu rada obaveštajne zajednice. U jednom
izveštaju, u svojstvu šefa komisije, Dals iznosi svoje omilјene teze, posebno onu o potrebi
imenovanja centralnog direktora svih obaveštajnih službi, čiji bi zadatak bio da koordinira
rad svih vojnih i civilnih obaveštajnih službi, agencija i organizacija.
Bio je ’neprijatno’ iznenađen kada je Hari Truman ponovo izabran za predsednika. Dals,
koji je već video sebe kao šefa CIA, bio je prisilјen da potisne svoje ambicije. Ipak, postao je
nezvanični koordinator svih aktivnosti te obaveštajne agencije.
Fuzija Kancelarije za koordinaciju politike i Kancelarije za specijalne operacije, nametnula
je potrebu formiranja Direkcije za planiranje CIA, koja je zadužena za izvršenje tajnih
operacija. Dals preuzima funkciju šefa te direkcije sa zvanjem pomoćnika direktora za
planiranje.
Već sledeće godine, CIA se objedinjuje u jedinstvenu agenciju. Dals sa velikim
zadovolјstvom preuzima sve zgrade bivšeg OSS-a u ’E’ ulici broj 2430, ali odmah konstatuje
da će raspoloživi prostor biti premalen za smeštaj svih delova agencije, koja je, u
međuvremenu, brojno ojačala. Dakle, novi prostor za smeštaj agencije bio je neophodan.
Dals je znao da vojska ima na raspolaganju ogromne ’prostore’, pa je, između ostalog i zbog
toga, odmah imenovao za svog pomoćnika generala Bedela Smita. On će biti zadužen za
iznalaženje nove lokacije za ’Kompaniju’.
Posle Trumana, na čelo SAD je došao Dvajt Ajzenhauer, nekadašnji komandant savezničkih
trupa u Evropi. Odmah potom, u januaru 1953. godine, on imenuje Džona Fostera Dalsa,
Alenovog starijeg brata, za državnog sekretara. Već 9. februara Bedel Smit odlazi u vojnu
penziju i preuzima položaj državnog podsekretara. Dvadeset dana kasnije, Alen Dals
postaje zvanični šef CIA.
Ajkovo poverenje u braću Dals nikada neće biti polјulјano. Tokom šest sledećih godina
(Džon je umro od raka 1959. godine), braća predstavlјaju zastrašujući tandem, sposoban
da, u ime antikomunističke borbe, ratuje na diplomatskom, tajnom, obaveštajnom i
podzemnom frontu protiv celog sveta.
Tajne akcije su najvažniji segment rada CIA pod rukovodstvom Alena Dalsa. Već 1953.
godine, ’Kompanija’ organizuje zbacivanje iranskog predsednika vlade Mosadeka da bi
dovela šaha Pahlavija na tron. Sledeće godine, američki agenti organizuju obaranje
predsednika Gvatemale Zakoba Arbenca. Obe operacije su završene potpunim uspehom,
što je ohrabrilo bivše pripadnike OSS-a i potvrdilo uspešnost njihove ’kulture’ koja se
zasnivala na primeni sile, čak i u realizaciji klasičnih obaveštajnih operacija.
Nepotrebno je da se podvlači činjenica da je Dals bio najveći zagovornik baš takve vrste
akcija. Uostalom, rat protiv komunizma je počeo, a to je bilo najvažnije. Pritom, Dals se
često pozivao na izreku Džordža Vašingtona u Ratu za nezavisnost, namenjenu američkim
obaveštajcima pred odlazak na zadatak u pozadinu britanske armije: ’Nastupajte
bezobzirno i bez ustručavanja.’
Rat ’crnim’ operacijama, propagandni udari, krađa i prekrađa mozgova (stranih naučnika),
manipulacije svim oblicima prlјavih igara, postali su normalne i redovne aktivnosti
američke obaveštajne zajednice. Da bi takav rat mogao da se vodi ’čovek sa lulom’ je imao
na raspolaganju sjajne pomoćnike Čarlsa Pira Kabela, generala avijacije iz Teksasa, Roberta
Amorija Juniora, pravnika i brata poznatog američkog pisca Džona Amorija, zaduženog za
prikuplјanje obaveštajnih podataka, i Ričarda Mervina Bisela Juniora, doktora ekonomskih
nauka i kreatora iskrcavanja u Zalivu svinja, zaduženog za planiranje i realizaciju tajnih
operacija.
Doktrina borbe protiv komunizma bila je prosta: u prvoj fazi – zaustaviti njegovo širenje, a
u drugoj sprovesti potiskivanje i uništavanje.
Ajzenhauer takođe razvija svoju doktrinu. Ovaj general-predsednik ima za cilј da uspostavi
ono što su Dejvid Vajs i Tomas Ros nazvali ’nevidlјivom vladom’ SAD. U stvari, on je
formirao neformalnu grupu koju je nazvao ’Specijalna grupa 54-12’ i na njeno čelo postavio
Alena Dalsa, kome su pomagali jedan državni podsekretar, jedan podsekretar za odbranu i
lični savetnik predsednika Ajzenhauera.
Siguran u sebe, Alen Dals rukovodi stalnim kriznim kabinetom na maestralan način.
Upravlјa Centralnom obaveštajnom agencijom gvozdenom rukom u velurnoj rukavici, kako
je to rekao jedan od njegovih prijatelјa. U junu 1956. godine, uspeo je da ubedi potkomisiju
za kredite Predstavničkog doma da odobri milione dolara za izgradnju novog kompleksa za
smeštaj CIA u Lengliju, u državi Virdžinija. Ta lokacija omogućava preduzimanje svih
bezbednosnih mera za zaštitu tajne aktivnosti agencije. Tri godine kasnije, postavlјen je
kamen temelјac za kompleks zgrada, a 1961. godine CIA je definitivno napustila stare
objekte i preselila se u Lengli, mesto koje će postati sinonim za Agenciju. Od tada, ko kaže
Lengli misli na CIA.
Tokom tri hilјade dana, koliko je bio na čelu Agencije, Dals je učestvovao u kreaciji mnogih
događaja koji su, na svoj način, potresali svet, zahvalјujući dobrim delom i pripadnicima
CIA. Agencija se, na najdirektniji način, sukobila sa komunizmom u Berlinu; finansirala je
Organizaciju Gelen, koja je, u Saveznoj Republici Nemačkoj, 11. jula 1955. godine, izrasla u
zapadnonemačku obaveštajnu službu BND; potpomagali su Naserovu oficirsku revoluciju i
zbacivanje vojne hunte generala Nagiba u Egiptu, pa se zatim okrenuli u borbu protiv
’naserista’. CIA priprema i šalјe iza ’gvozdene zavese’ stotine agenata, regrutovanih među
disidentima sa Istoka, ali najveći broj njih ne uspeva da preživi, a kamoli da izvrši zadatak.
Agencija podržava Francuze u njihovom ratu u Indokini, ali im ne saopštava da će ih
Amerikanci zameniti i upustiti se u novi, mnogo krvaviji rat u Vijetnamu. Mnogobrojni
pokušaji da se zbaci indonežanski predsednik Sukarno nisu uspeli, kao ni podsticaj Mađara
da izbace Sovjete iz zemlјe; CIA podstiče građanski rat u Kini i podržava snage Čang Kaj
Šeka u borbi protiv komunističkih snaga Mao Cedunga; dopušta pobedu Fidela Kastra zbog
pogrešne procene da se radi o ortodoksnom demokrati koji nema mnogo veze sa
komunizmom. U Alžiru Agencija igra dvostruku igru dok nije postalo očigledno da će
Francuska izgubiti i taj rat. Tada se okreće Francuzima, ali joj zato izmiče kontrola nad
ovom zemlјom Magreba. Stalnim špijunskim letovima američkih aviona U-2 iznad teritorije
SSSR-a i njegovih saveznika, prouzrokuje proteste Nikite Hruščova i otkazivanje
ugovorenog sastanka sa Ajzenhauerom, nakon obaranja Pauersovog aviona nad
Sverdlovskom.
Ukratko, bilans je neujednačen, a taj vremenski period odnosa između velesila nazvan je
’olovnim’ dobom hladnog rata, tokom kojeg je najveći broj zemalјa u svetu bio prinuđen da
se definitivno opredeli za stranu u sukobu.
Pokazalo se da je Dalsa teško ukloniti sa položaja, kao što je bilo teško pomeriti i Edgara
Huvera iz FBI, pa Ajzenhauerov naslednik, Džon Kenedi odlučuje da ga zadrži na položaju
direktora CIA-e, bez obzira na prigovore protiv njega i njegovog načina rada. To se posebno
odnosilo na neuspešnu operaciju u Zalivu svinja u aprilu 1961. godine. Imajući u vidu
posledice debakla Dals se duboko zamislio i 20. novembra 1961. godine podneo je ostavku i
zatražio penziju posle dvadesetogodišnje službe. Ubrzo potom je umro, objavivši
prethodno više knjiga o radu obaveštajnih službi.“*
Sada malo stanimo, kako bismo upitali iskusnog obaveštajca Milana Petkovića o
problemima američkog obaveštajnog sistema. Svaki sistem ima svoje – sistemske greške.
„Nekoliko meseci pred kraj Drugog svetskog rata američka obaveštajna služba OSS
(Kancelarija strategijske službe) predstavlјala brojno veliku, finansijski jaku, intelektualno
dobro podržavanu i profesionalno usmerenu instituciju. No, uprkos tome, ona ni približno
nije dostigla nivo koji je karakterisao britansku obaveštajnu službu. To mišlјenje izrekao je
njen šef general Vilijem Donovan. U novembru 1944. godine, on je pisao predsedniku
Ruzveltu i predložio mu da Službu reorganizuje i transformiše je u američku obaveštajnu
zajednicu koja će biti sposobna da se suprotstavi izazovima vremena koje dolazi.
Donovanova zamisao bila je da uspostavi jednu centralnu direkciju koja bi koordinirala rad
ostalih obaveštajnih službi, kao što su G-2 (Vojnoobaveštajna služba Kopnene vojske), Biro
pomorske obaveštajne službe – ONI, Obaveštajne službe Državnog sekretarijata (odnosno
Ministarstva inostranih poslova), i drugih obaveštajnih organizacija i agencija. Tako
formirana obaveštajna zajednica bila bi potčinjena direktno predsedniku SAD i raspolagala
bi sopstvenim obaveštajnim mrežama, kontraobaveštajnom službom i finansijama, tako da
bi, bez većeg naprezanja poreskih obveznika, obezbedila Sjedinjenim Državama sve
relevantne informacije neophodne za odlučivanje predsednika najveće političke i vojne sile
sveta.
General Donovan ili ’divlјi Bil’, kako su ga zvali prijatelјi i saradnici, po mišlјenju Edgara
Huvera, šefa FBI, ’želeo je da Amerika ima stalno iskežene zube prema svetu i onom što
dolazi iz njega’. Huver je FBI-jem upravlјao od 1924. godine i važio je za vrhunskog
poznavaoca tajni javnog mišlјenja, pa je Bilovu inicijativu okvalifikovao kao ’atrakciju za
javnost’. Upozorio je da se ona mora dobro proučiti jer se može tumačiti i kao najnoviji atak
administracije na slobode građana, što bi Ameriku pretvorilo u tvrđavu špijuna,
obaveštajnih institucija i organizacija koje ugrožavaju lične slobode i prava državlјana SAD.
Da bi se oslobodio pritiska, predsednik Ruzvelt odbija da raspravlјa o Donovanovoj
inicijativi. U aprilu 1945. godine umire Ruzvelt i njegov naslednik Hari Truman, Donovanov
kolega s Pravnog fakulteta univerziteta Kolumbija, 20. septembra potpisuje dekret o
raspuštanju OSS. ’Preživeli’ iz te službe su jednim delom poslati na rad u Državni
sekretarijat (Ministarstvo inostranih poslova), a drugi u Ministarstvo rata. U Državni
sekretarijat su ušli tzv. ’intelektualci’, istraživači i analitičari koji će kasnije postati jezgro
Biroa za obaveštajni rad i istraživanja; Ministarstvo rata je zadržalo specijaliste za ilegalni
rad. Među njima, poznatiji su bili: Dik Helms, Tom Karamesines, Hari Rozike, Džon Bros,
Liman Kirpatrik i Džim Englton, budući rukovodioci CIA. Pregrupisani su u jedinicu
Strategijske službe (SSU), kojom komanduje pukovnik Vilijem Kvin, bivši šef G-2 u 7. armiji
SAD. Ova grupacija vrhunskih obaveštajaca održava kontakte sa bivšim pripadnicima OSS-
a. Posebno interesovanje pokazuju za onima koji su ostali na Balkanu, u zemlјama istočne
Evrope i Azije. Veliki broj agenata ratne obaveštajne zajednice SAD radio je u G-2 Kopnene
vojske. Nakon rata došlo je do kompletne demobilizacije obaveštajnog odelјenja
Generalštaba i reorganizacije vojnih službi.
Nakon raspuštanja OSS-a predsednik Truman je 22. januara 1946. godine osnovao
Nacionalni obaveštajni autoritet, u koji je uveo lične i poverlјive prijatelјe kao što su:
admiral Vilijem D. Lihi, bivši ambasador SAD pri višijevskoj vladi u Francuskoj, državni
sekretar Džems Berns, ministar Mornarice Džems V. Forestal, ministar rata Robert P.
Paterson i drugi. Nacionalni obaveštajni autoritet je rukovodio Centralnom obaveštajnom
grupom (CIG).
Tu instituciju su predvodili Sindi V. Suers, Hojt S. Vanderberg i Rosko H. Hilenketer. U
stvari, CIG je predstavlјao neku vrstu grupacije koju je zamislio i predložio još Bil Donovan,
ali ona nije raspolagala nikakvim finansijskim sredstvima. Rad grupe i njeno finansiranje
zavisili su od dobre volјe trojice ministara: Kopnene vojske, Mornarice i inostranih poslova,
što je u velikoj meri ometalo delatnost grupe. U očekivanju da Hari Truman sam dođe do
zaklјučka da grupa mora da raspolaže nezavisnim finansijskim sredstvima, šefovi CIG-a su
usavršavali strukturu organizacije i uskoro je njeno brojno stanje dostiglo oko dve hilјade
lјudi. Centralna obaveštajna grupa je ubrzo inkorporisala SSU, a zatim mu promenila ime u
Kancelarija za specijalne operacije (OSO). Formiran je i Biro za izveštaje i procene, zadužen
za objedinjavanje obaveštajnih informacija, izradu analiza i procena.
Polovinom septembra 1947. godine, predsednik Truman potpisuje Zakon o nacionalnoj
bezbednosti, prema kome je ustrojen Nacionalni savet bezbednosti, Ratno vazduhoplovstvo
kao poseban vid oružanih snaga, Državni sekretarijat za odbranu, sekretarijati za Kopnenu
vojsku i još neke institucije. Admiral Rosko Hilenketer je postavlјen za direktora Centralne
obaveštajne agencije (CIA). Stavlјena pod direktnu upravu i nadzor Nacionalnog saveta
bezbednosti, CIA je dovedena u situaciju da koordinira aktivnosti drugih tajnih službi i
sopstvenih odelјenja, te tako postaje ’velika sestra’ američke obaveštajne zajednice, kakvu
je svojevremeno zamišlјao ’Divlјi Bil’, general Donovan. Posle admirala Hilenketera, na čelo
Agencije je došao general Volter Bedel Smit, zatim Alen Velš Dals, koji je značajno
unapredio razvoj Agencije, koju su uskoro svi počeli da zovu Kompanija ili Agencija.“*
Poštovani moji učenici, sada pokušajmo da saznamo tajnu. Kako je tajna služba postala
produžena ruka američkog predsednika, za koga znamo da je marioneta vladara iz senke,
njegovih finansijera.
Milan Petković kaže:
„Budući da je CIA proizišla iz ostataka OSS-a, ona je tek trebalo da se oformi kao svemogući
obaveštajni sistem, prema zamislima američkih stratega moderne obaveštajne službe.
Prva karakteristika CIA je duboka usađenost u društvo koje je imalo potrebu za
postojanjem takve službe. Druga je u sastavu njenog kadra. U njoj je bilo više civila i
stručnjaka raznih profila nego vojnika. U okviru Agencije, službenik je mogao da napreduje
kao i u svakoj drugoj državnoj službi, a pripadnost političkim strankama nije bila odlučujući
faktor za postavlјanje na odgovorne funkcije, bar u početku. Kasnije, to nepisano pravilo je
kršeno bezbroj puta, da bi tokom poslednjih decenija XX veka postalo pravilo da šef CIA
mora da pripada vladajućoj političkoj stranci. Ipak, Agencija je uvek bila bliža Beloj kući
nego Kongresu, ali samo zbog toga da bi lakše branila svoju autonomiju u radu i da bi svoje
aktivnosti lakše obavijala mistikom ’direktne potčinjenosti predsedniku SAD’.“*
Sada, dragi učenici, pitamo Petkovića kako regrutuju svoje kadrove.
„Kao i OSS, i CIA je regrutovala svoje službenike u tzv. dobrim američkim porodicama,
među svršenim studentima poznatih univerziteta, pravnicima, intelektualcima raznih
profila, poslovnim lјudima. Ona ima jake i pouzdane veze sa mnogim ekonomskim i
finansijskim institucijama, a koristi i porodične veze sa poznatim lјudima iz društva, koje su
uspostavlјene na razne načine od strane odabranih istaknutih službenika Agencije. Posebno
su gajene veze sa uticajnim strancima koji su bili povezani sa multinacionalnim
kompanijama u kojima je bio i američki kapital, ali i sa određenim uticajnim krugovima u
pojedinim zemlјama žrtvama, kao što je to bilo slučaj sa Arbencom u Gvatemali, kome je
omogućeno da dođe na vlast da bi posle bio srušen, kad njegove usluge Agenciji više nisu
bile potrebne, ili sa Alјendeom, koji je bio oboren s vlasti da ne bi smetao sprovođenju
američke politike u zapadnom delu Južne Amerike.“*
Opet moramo da stanemo!
Gde je srpska služba grešila u prošlosti?
Evo jednog primera koji je šokantan.
Za vreme Staneta Dolanca, Slovenca, koji je bio gospodar života i smrti posle Tita, a
kontrolisao je Saveznu tajnu službu, uvedeno je pravilo koje se tajno sprovodilo: u tajnu
službu primati Hrvate i Slovence s natprosečnim stepenom inteligencije, a Srbe i ostale sa
prosečnim! Rezultat toga je bio da su vladanje službom s vremenom preuzeli – pametniji.
U sukobu koji je nastao razbijanjem SFRJ, Hrvati i Slovenci su imali pametnije obaveštajce!
Jasno?
Vidite kako jedna tajna direktiva agenta od uticaja može mnogo šta da promeni.
Srpska pamet bila je eliminisana lukavošću nemačke obaveštajne službe, čiji agent je bio
Dolanc. Naravno, Nemačka je podržala Sloveniju i Hrvatsku tokom secesije.
Sada izvucimo zaklјučak!
U srpsku tajnu službu ubuduće treba primati najbolјe đake, studente, doktore nauka…
Zapamtite! Nauka i obaveštajni rad su dve noge kojima država ide u budućnost!
Svaki srpski intelektualac mora da radi za svoju službu ili će zakonito raditi za tuđu.
Tako rade Izraelci, Kinezi, Indusi, Britanci, Nemci…
Samo naivni i neobavešteni to negiraju, ali i oni koji već rade za neku službu.
Pitanje je časti da li ćete obaveštajno raditi za Otadžbinu ili protiv nje.
Vi odlučite! Znam da među Kosovskim zavetnicima nema dileme!
To je jasno?
Poštovani učenici, ovo je knjiga koja vas sprema za život, ovo je priručnik.
Da vidimo sada praksu.
Dovodim vam iz druge dimenzije još jednog učitelјa, sjajnog poznavaoca špijunaže dr
Milivoja Levkova.
Nјegov fah je izraelski, odnosno jevrejski sistem.
Reč ima Levkov!
„Poštovanje svima, budući obaveštajci, znajte da je proučavanje istorije, odnosno prakse –
najbolјi način učenja…“
Evo jedne zanimlјive priče…
„Azef Fišelјević Jevgej (ili Jevno, kako su ga još zvali), poreklom ruski Jevrej, sin siromašnog
krojača iz Grondenske gubernije, imao je tri zanimanja: službenik, privatni učitelј i novinar.
Jedan od najpoznatijih agenata-provokatora svih vremena, čija delatnost nije do kraja
sagledana, mada je u SAD o njemu svojevremeno objavlјena knjiga. Šef ruske carske tajne
službe OHRANA T.A. Vasilјev izjavio je da ’slučaj Azef nije nikada do kraja rasvetlјen, niti
sam ja za celo vreme moga službovanja video ijedan njegov dokument kojim bi se njegova
aktivnost mogla osvetliti’. Kao visoki profesionalac, sve je tragove vešto uklanjao i nije
ostavio nikakav pisani ili materijalni dokaz o svome radu. Bio je angažovan za OHRANU
1892, dok se nalazio na studijama u Nemačkoj (takvu praksu vrbovke na školovanju
kandidata primenjivao je i Mosad). Prvo mu je dat zadatak da se ubacuje u tajna društva i
organizacije, da otkriva članove i njihovu aktivnost. To je bio početak. Docnije je ubrzo
postao specijalni agent i bio je ’ubačen’ u ozbilјnu Borbenu organizaciju
socijalrevolucionara, koja je bila ekstremno anticaristička. Ostvario je prijatelјstvo sa
mnogim članovima. U toj organizaciji uspeo je da 1901. godine postane šef terorističke
brigade u kojoj su bili provereni i probrani članovi. Planirao je i izveo u tome svojstvu
nekoliko atentata na istaknute ličnosti u Rusiji: dva ministra unutrašnjih poslova (Spijagina
i Plehvea), zatim na gubernatora Harkova, kneza Obolјenskog, potom na guvernera
Petrograda, Trepova, vojnog komandanta ovoga garnizona, velikog vojvodu Sergeja
Aleksandroviča. Kada je organizovao ove atentate, unapred je obaveštavao tajnu službu,
koja je preduzimala potrebne mere bezbednosti, pa su bivali hapšeni oni članovi brigade
koje je on želeo da vidi u zatvoru; oni su mahom kažnjavani smrću. Kako je uživao
poverenje obe strane za koje je radio, mogao je da organizuje spektakularne atentate, ali i
da hapsi revolucionare, učesnike tih akcija. Tipično za njega je bilo da je nakon svake akcije
za jednu od strana, odmah organizovao akciju za drugu stranu, na drugom mestu, i tako
uspostavlјao neku ravnotežu.
Od ruske tajne službe primao je za ono vreme ogromnu platu – 16.000 rubalјa godišnje.
Godinama je vukao ’svoje poteze’, putovao, kako po zadacima tajne službe, tako i po
revolucionarnim zadacima, u mnoge evropske i druge zemlјe: Italiju, Grčku, Nemačku,
Egipat, menjajući lični izgled, identitet, profesiju. U Nemačkoj je neotkriven umro pred sam
kraj Prvog svetskog rata.
Jedan autor izneo je podatak da je Azef putovao u Glazgov, gde se u poseti nalazila jedna
ruska krstarica, i da je uspeo da ubedi jednog člana posade da izvrši atentat na ruskog cara.
Pošto je dobio pristanak, obavestio je tajnu službu da se sprema atentat i na taj način u
službi još više učvrstio poverenje kao važan agent. U istoj meri uspevao je da sebe održava
kao važnog i poverlјivog člana revolucionarne organizacije, tako da je dugo bio poslednji
čovek u koga bi organizacija posumnjala.
Tek su 1908. godine nagoveštene neke sumnje protiv njega u organizaciji, pa je politička
partija esera, kojoj je Borbena organizacija pripadala, obrazovala jednu komisiju da bi se te
sumnje proverile. Ali ta komisija nije mogla da ustanovi ništa što bi moglo kompromitovati
Azefa.“*
Ovo vam je model rada koji ima mnogo prednosti ali i mana. Glavna mana je problem kako
kontrolisati ovakvog dvostrukog agenta koji je suviše prepreden. Glupi šefovi bi izgubili
živce i posle nekoliko godina bi ga ubili!
Hajde, sada, da oprobate svoj obaveštajni genije i napravite predlog imaginarnom šefu kako
da uspostavite kontrolu nad takvim agentom!
Predlog mora da bude jezgrovit i u tezama.
Pošalјite na adresu .
Naravno, sa lažnom sopstvenom adresom. Konspirativnost je srž svega!
Novine koje je Veliki šef, izuzetno obrazovan, i sa radničkim iskustvom, dobar poznavalac
ekonomskih problema i tržišta u Evropi u godinama pred Drugi svetski rat, uveo u
obaveštajni rad originalne su i imaju veliki značaj u ovoj oblasti. On je znao i tačno
predvideo da ako do rata dođe, doći će i do zastoja u finansiranju, jer će nastupiti razne
blokade. Stoga je, računajući na to, i imajući u vidu prilike na kapitalističkom tržištu, doneo
odluku da uvede samofinansiranje svoje mreže, da stvori mogućnost izvora prihoda iz kojih
će finansirati delatnost mreže. (Špijunaža je, kako izraelski šefovi savremene službe često
naglašavaju, skup posao, tako da novca nema nikad dovolјno, a ako ga nestane nema ni
delovanja. Ovo je mala digresija na odluku Velikog šefa kako da se snađe u ratnim
uslovima.) Doduše, kako smo ranije pomenuli, britanska tajna služba je još mnogo ranije
planirala tajne operacije kako da se dokopa što više finansijskih sredstava, tako da ne zavisi
od sredstava državnog budžeta. U primeru Trepera radi se o specifičnim ratnim uslovima
koje je on dobro izanalizirao i preduzeo prave mere.
On je sa kapitalom koji je imao osnovao dve firme za proizvodnju i plasman mantila i
konfekcije: Simeks u Briselu i Simeksko u Parizu. Preko te dve firme, koje su poslovale
savremeno, kapitalistički, ostvarivao je znatne profite iz kojih je finansirana delatnost
njegove mreže. Birokratama u sovjetskoj službi, kada je došao u Moskvu, taj njegov potez
nije bio jasan i maltene su mu to stavili na teret kao neki težak prekršaj. Po kapitulaciji
Francuske, opet je morao da se snalazi jer su firme zbog okupacije prestale da rade. Ovoga
puta, s osloncem na veze u nemačkoj organizaciji Tot, osnovao je građevinsku firmu,
učestvovao u mnogim složenim poslovima za Nemce i to dobro naplaćivao, što znači da su
faktički Nemci finansirali obaveštajnu mrežu Velikog šefa.“*
Sve ovo je vrlo zanimlјivo!
Sada dr Milivoju Levkovu postavlјamo pitanje koje je klјučno. Kako je provalјena
obaveštajna mreža, ko je napravio grešku?
„Aktivnost mnogih tajnih radio-odašilјača i njihovo dugo i frekventno komuniciranje nisu
mogli da promaknu Nemcima. U početku je rečeno da su glavešine iz vrha Gestapoa ovoj
mreži dali naziv Crvena kapela i, po nekim podacima, lično joj je Himler ’kumovao’. On je
navodno uporedio radio-telegrafistu koji otkucava izveštaje sa pijanistom koji kuca po
dirkama i otuda taj naziv; utvrdili su da ima mnogo pijanista. Sam Hitler je bio
zainteresovan da se otkrije ova tajna mreža, pa je u vojnom vrhu odlučeno da se ozbilјnije
pozabave tim pitanjem. Naređeno je da se oformi specijalna Sonderkomanda, u kojoj je
glavnu ulogu imala služba Abvera – Funk Abver na čijem je čelu stajao general Fric Tile. U
njoj su bili specijalisti za praćenje i snimanje, zatim stručnjaci za dešifrovanje i specijalisti
za radio-goniometrisanje.
Treper je docnije izjavio da su Nemci ’upornim germanskim sistematskim radom’ uspeli da
krajem juna 1942. otkriju lokacije dva radio odašilјača u Belgiji. Ali je tvrdio i to da za
otkrivanje i pad ’berlinske mreže’ isklјučivu krivicu snose centar u Moskvi i ’direktor’, šef
službe. Bili su nestrplјivi zbog kratkog prekida rada stanica u Berlinu, pa su uporno
emitovali pozive. Te pozive Nemci su registrovali, analizirali i lako otkrili te stanice. Kako je
komentarisao Treper, ’bila je to jedna od najtežih grešaka mudre i nepogrešive Moskve’ u
Drugom svetskom ratu. Treper je, budući da je bio svestan posledica otkrića, pokušao da
izbegne svoje hapšenje i zavara Nemce, pa je na pariskom groblјu podigao sebi nadgrobni
spomenik sa natpisom: ’Žan Žilber [ime koje je koristio u Parizu – prim. D. L.], 1904–1942’.
Pribavio je čak i umrlicu i poturio je Nemcima. Ali ni to nije pomoglo, uporni Nemci su ga
uhapsili i istragu protiv njega vodili neuobičajeno dugo, sve do septembra 1943, jer nisu
lako mogli da rasvetle ’Gordijev čvor’ Crvene kapele.
U ruke Nemcima pala su tri sjajna obaveštajca i sto pripadnika mreže, ali ipak nisu svi bili
otkriveni. Prema rekonstrukciji koju je posle rata pravio Treper, od ukupnog broja i
saradnika i pripadnika – 257, poginuo je 151, nepoznata je sudbina njih šest, preživelo je
zatvore i logore 69 pripadnika a ostali su neotkriveni i izbegli hapšenje: njih 31.“*
Sada da vidimo kakva sudbina je zadesila ovog genijalnog jevrejskog obaveštajca koji je bio
sovjetski agent:
„Uz pomoć KP Francuske Treper je uspeo da pobegne iz zatvora i da se priklјuči
francuskom pokretu otpora, da bi se, odmah po okončanju rata, vratio u Moskvu. Uhapšen
je na samom aerodromu od NKVD, kao i svi vrhunski obaveštajci, i osuđen na 10 godina
robije pod optužbom ’da je otkriven svojom krivicom i da je pod sumnjivim okolnostima
pobegao iz zatvora’ (kakva pravna kvalifikacija krivičnih dela). Izdržao je devet godina i
oslobođen je 1954; vratio se u Izrael i nastanio u Haifi. U 1974. godini dobio je vizu za
trodnevni boravak u Parizu i tom prilikom je dao opširan intervju francuskoj TV, odgovarao
na bezbroj pitanja novinara i posebno objasnio sve detalјe u vezi sa bekstvom iz nemačkog
zatvora i otklonio brojne insinuacije. Objavio je na francuskom opsežno memoarsko delo
pod naslovom Velika igra. Primio je jednog jugoslovenskog novinara, u Jerusalimu 1977, i
dao mu intervju na osnovu koga je objavlјen opširan felјton. Treper se dakle vratio u svoju
zemlјu pa je izraelska tajna služba mogla da koristi njegova ogromna znanja i iskustva.“*
Sada pokušajmo da izvučemo pouku!
Obaveštajna mreža je napravlјena po nacionalnoj osnovi – od Jevreja! To je bio klјuč njenog
uspeha.
No neko je u vrhu sovjetskog obaveštajnog sistema bio „krtica“, a verovatno i antisemita, pa
se bojao postojanja ove mreže kad se rat završi.
Postavlјa se pitanje, čija krtica.
Pomislili ste, nemačka?
Ne, britanska, a čija bi bila?
Vaš domaći zadatak je da je pronađete na internetu. Mislite da je to nemoguće.
Moguće je, samo treba mudro pretraživati, treba pronaći klјučne reči, recimo, „Berija –
britanski špijun“.
Probajte!
Logo CIA
Lekcija 15
Spartanci su Srbi
„Jedan od najznačajnijih škotskih kralјeva Robert Brus, koji je uz pomoć templara odbranio
nezavisnost Škotske od Engleza“, nastavio je Isak, „ustanovio je za slavu Škotske Svetog
Andreja Prvozvanog, zapravo staru srpsku slavu. Tako je Sveti Andrej postao svetac
zaštitnik cele Škotske. Ova slava je zvanična slava Karađorđevića od davnina, a danas je
slavi srpski prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević.
Potomci Roberta Brusa su Stjuarti, za koje se danas zna da su merovinškog porekla. Od
Škota ćeš danas čuti da otvoreno ističu svoje poreklo od Skita* sa Balkana, a preciznije iz
Srbije. Ime Skiti je samo još jedno od mnogih imena pod kojima je ovaj drevni narod poznat.
Etrurci, ime naroda osnivača Italije, drugi je naziv za Srbe sa juga Srbije, odnosno iz Raške.
Venijamini iz Arkadije*, kreću na sever i vraćaju se kući u Srbiju. Kasnije produžavaju
Dunavom i Rajnom na sever i završavaju u Francuskoj, kada ih istorija već beleži kao
osnivače prve francuske kralјevske dinastije Merovinga. Venijamini su tamo osnovali
državu Novu Septimaniju.
A da li znaš gde je bila Stara Septimanija?
Ž: Ne znam, možda u Grčkoj.
I: Ne. Stara Septimanija je bila ovde, na severu Srbije koji se sada zove Vojvodina, a nekada
se zvala Panonija. Tu, u Vojvodini, nalazi se grad Sremska Mitrovica, gde je rođeno dosta
rimskih imperatora, ali ono što je još važnije, tu je rođen kralј Klovis, deda kralјa Merovea,
osnivača dinastije Merovinga. U Novoj Septimaniji Sefardi će naći privremeno sigurno
uporište. Seti se gde beže Sefardi kada ih iz Španije, Portugala i Francuske proganjaju? Pa u
Srbiju i današnju Bosnu i Hercegovinu, koja je takođe stara srpska zemlјa. Sefarde jedino
nisu dirali u Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Danas imaš mojih Abravanela u
Makedoniji. Vidiš, oni su odbili da idu u Izrael. A i zašto bi išli, kada je ovo ta naša stara
zemlјa, naša istinska domovina. U mestu Ostrog, u Crnoj Gori, gde se sada nalazi čuveni
manastir, bila je nekad naša prva i jedina štamparija u Evropi, odatle je izašla prva Tora. To
samo govori da smo se mi Jevreji ovde osećali kao kod kuće.
Znaš, kada bolјe razmislim, ni tvoj dolazak ovde kod mene nije slučajan. Znam i da je tvoj
čuveni rođak Rene Genon posetio mog oca rabija Eleazara u Đironi. Da, da, bilo je to još pre
Drugog svetskog rata.
Moj otac je Reneu otkrio neke podatke koje je on kasnije objavio u svojoj čuvenoj knjizi
Kralј sveta.
Ž: Na šta aludirate? Čitao sam tu knjigu, ali ne znam na šta konkretno mislite?
I: Na Jerusalim! Rene je u toj knjizi preneo ono što mu je Eleazar otkrio – a to je gde se
nalazi pravi Jerusalim. Rene piše da, prema predanju, današnji Jerusalim nije onaj pravi, već
je to samo novi Jerusalim, građen po ugledu na drevni grad koji se nalazi na severu, na ušću
dveju reka. Rene ne otkriva da je to u Srbiji, već kaže u zemlјi na severu, koja je brdovita i
često prekrivena snegom. On dodaje da je to možda Tula ili Hiperboreja*, aludurajući na
severne zemlјe koje se povezuju sa nastankom Srba i nordijskih plemena.“
Sveti Andreja
Isak je nastavio:
„Jerusalim u prevodu znači ’beli grad’ ili ’grad opasan belim zidovima’. A to je srpski
Beograd na ušću Save u Dunav, jedini beli grad i još na severu! Sve odgovora opisu!
Da dodam još i da neki visoki rituali današnje masonerije kriju tu tajnu. U jednoj od lekcija
kaže se da je čuveni Melhizedek predao tajne pričešća i rituale Abrahamu u svom
tabernaklu koji je bio razapet na obalama reke Save. A jedina reka Sava je ova pored
Beograda, u Srbiji. Ni u Izraelu niti u Iraku nema reke Save. To ti je dokaz da najznačajniji
ritual, i za Jevreje i za Hrišćane, potiče odavde. Taj ritual je misa i euharistija koju je Isus
ustanovio kao centralnu misteriju u hrišćanstvu. U Bibliji stoji da je i sam Isus pripadao
Redu Melhizedeka.
Kad spomenuh Melhizedeka, ti znaš da mi tumačimo to ime kao melek – kralј i tzaddik –
pravednik, sveštenik. E vidiš, ovdašnji magovi koriste formulu Melek-Dael-Beresit u
izvesnim ritualima.
Već sam rekao šta znači melek. A Dael – ovim EL* mi označavamo Boga, pa tako dobijamo
Dabog*. Bićeš šokiran kada otkriješ da srpski i vlaški magovi svog vrhovnog boga zovu
Dabog, što znači bog koji daje. To i takvo ime Boga sačuvali su do srednjeg veka jedino
gnostici koji su tada živeli u Iraku. Nešto kasnije nastaće od njih bogumili, gnostička sekta
koja je ponikla upravo na području Srbije i Bugarske. Zapažaš: ’Bog koji daje’ i ’Bogu mili’!*
Zar to nijefascinatno.
Da li ima potrebe da tumačim šta znači Beresit? Tako na hebrejskom počinje Knjiga
postanja koja priča kako je Bog stvarao sve vidlјivo i nevidlјivo.
Dakle, Srbi iz istočne Srbije su sačuvali najstariju magijsku formulu koja je klјuč postanja,
klјuč života!
Ovdašnji magovi zovu reku Savu drevnim imenom Sabaot, prepoznaćeš u njemu jedno od
imena našeg Boga – Jehova* Tzavaot. A Dunav zovu Tifon*, to je ime ime boga u Egiptu, ime
koje se vezuje za ’boga mora i reka na severu’. Lokalno stanovništvo veruje da bog Dagon
boravi u Dunavu. To je onaj isti bog Dagon iz Sumera, poznat još kao Ea, Enki*, Oanes,
polučovek-poluriba. Mada oni za njega vole da kažu da je zmaj, zbog lјuštura koje ima, kao
zmaj ili zmija.
Najstarije legende o zmajevima* vezane su upravo za planinu Rtanj, koju evo ovde vidiš.
Među Srbima čak i danas postoje porodice koje tvrde da vode poreklo od Crnog Zmaja sa
Rtnja.
A kada smo kod zmajeva, želim da ti kažem da su većina rimskih imperatora zapravo Srbi, i
to Srbi iz istočne Srbije, čak njih osamnaest je iz ovih krajeva, a još jedan je bio Srbin koji se
rodio u Crnoj Gori, nekada staroj srpskoj zemlјi koja se zvala Zeta, u gradu koji se danas
zove Podgorica. Istorija ga pamti pod imenom Dioklecijan.
Ovde u Gamzigradu se rodio možda i najveći od svih imperatora Gaj Galerije. Legenda kaže
da se njegova majka Romula kupala u reci pored Rtnja sa koga je došao zmaj koji ju je
zaskočio, i da je ona posle toga rodila Galerija. Identičnu legendu imamo i kod Merovinga, i
to ne može biti slučajnost.
Kasnije će Galerije, kao imperator, osnovati prvu specijalnu jedinicu na svetu, pod imenom
drakonofori, čiji će simbol biti upravo taj Crni Zmaj.
Od Galerija i Licinija, koji je isto tako iz Gamzigrada, poteći će kasnije sveta kralјevska loza
Nemanjića, najpoznatijih srpskih kralјeva. Ime Nemanja mi znamo kao Nehumija. Često ime
kod Nemanjića je i Uroš, kao kod Merovinga Ursus, koje označava medveda*, i to kao
sazvežđe Veliki medved na severu; medved je veoma bitan u srpskoj mitologiji, ali kao
totemska životinja.*
Nemanjići vode poreklo iz Gamzigrada, a ne iz Raške ili sa Kosova, kako danas misli većina,
a za to postoje i pisani podaci ovde u Srbiji.
Odavde, ispod Rtnja, jeste i prvi srpski patrijarh Gideon. Srpska istorija kaže da je prvi
patrijarh Sveti Sava iz roda Nemanjića, no istina je drugačija, a Gideonov grob, koji je nađen
podno Rtnja, svedoči o tome.
Nekada je na vrhu Rtnja bila sakrivena kruna Konstantina Velikog, i još dosta blaga. Ta
kruna je danas u Engleskoj, u Katedrali Svetog Pavla, a ukrali su je odavde pripadnici
engleske tajne službe, neposredno pred početak Drugog svetskog rata, a sve iz straha da
Hitler ne bi došao u posed tako moćnog ritualnog predmeta.
Nemanjići su čudna porodica. Izgubili su kralјevstvo zbog nesloge, kao što i mi izgubismo
Izrael iz vremena bratoubilačkih ratova među plemenima. Tako isto se raspala stara
Jugoslavija, koju jedino ne zaboravlјaju Srbi.
Nemanjići su potomci Isusa Hrista i Marije Magdalene, s jedne strane, i Galerija i Licinija sa
druge.
Ž: Zaista čudno.
I: Zašto čudno? To je bio dinastički brak dalekih rođaka – Venijamini, seti se! Da li me ti
uopšte dobro pratiš?
Vidiš, posle fingiranog Isusovog raspeća i njegovog bekstva ka Mrtvom moru i tvrđavi
Masada, Marija je sa sinom i ostalim rođacima otišla u Francusku, i iskrcala se u luci
Marselј. Međutim, ćerka Tamaris, koja je bila udata za Savla, poznatijeg kao Sveti Pavle, i
rodila mu sina Titusa, dolazi sa svojom porodicom u Srbiju preko Grčke. Ona, Pavle i Titus
nastanili su se u Raškoj, na jugu Srbije, pored današnjeg grada Novi Pazar. Tu je Titus
podigao prvi hrišćansku crkvu na prostorima Balkana. Titusovi potomci će se kasnije
oroditi sa potomcima Galerija i Licinija i tako dolazimo do Nemanjića.
Oni su znali za svoje sveto poreklo, o čemu svedoči i jedna freska, u manastiru na Kosovu,
gde su Nemanjići prikazani kao stablo vinove loze, ukrašeno belim lјilјanima; aluzija je
jasna. No tu jasno i piše: ’Sveta loza Nemanjića, potekoše iz stabla Jesejevog preko Davida i
Solomona.’*
I heraldika kazuje mnogo! Nemanjići su na svom grbu imali belog dvoglavog orla* na
crvenoj pozadini, koji je u kandžama držao zmiju, a to je, kao što znaš, grb plemena Dan.
Orao je zapravo feniks, simbol uskrsnuća, koji se kasnije vezivao i za Isusa. Tog istog orla
naći ćeš na haldejskim hramovima.
Na drugoj zastavi koju su koristili bila je glava vuka*, ili tri vučje šape. Tu zastavu i grb će
preuzeti mlađa grana porodice Nemanjić, koju znamo kao kralјevsku porodicu Branković.
Da li ima potrebe da pojašnjavam dalјe? Vuk je bio tradicionalna totemska životinja
Venijamina. A niko se nije ni pitao kako to da to bude totemska životinja hebrejskog
plemena, kada u Izraelu nigde nema vukova. Gde su onda Venijamini našli vuka? Pa u Srbiji,
ovde vukova ima na svakom brdu i oduvek su bili najznačajnija totemska životinja.
Da dodam i to da je Sveti Sava putovao templarskim brodovima iz Bara u Bari, a onda u
Egipat, gde je osnovao manastire i crkve koji danas pripadaju Koptskoj pravoslavnoj crkvi.
Kasnije je putovao na goru Sinaj i u Jerusalim. U Jerusalimu, sačekao ga je patrijarh
Jerusalima koji mu potvrđuje pravo na zemlјu na Sinaju, na brdo Sion, mesto Davidovog
groba i kuću u kojoj je Isus održao poslednju večeru. Od tada je Nemanjićima priznato
pravo da pre patrijarha mogu da uđu u Sveti grob, pored još jedanaest kralјevski porodica –
ukupno njih dvanaest. Crkvu Svetog Groba gradio je srpski kralј Milutin Nemanjić.
Sveti Sava je pokupovao najznačajnije relikvije vezane za hrišćanstvo, a i za Hebreje, i sve je
to doneo ovde u Srbiju. On je kupio i kuću Svetog Jovana Apostola, kao i Manastir Svetog
Đorđa* u Akri, i još neke manastire u Siriji.
U Srbiji se čuva i desna ruka Svetog Jovana Krstitelјa, kojom je on krstio Isusa. On – Jovan i
za nas je važan kao poslednji od starozavetnih proroka.
Sveti Sava sa templarima prvi u Evropu donosi metodu lečenja pomoću plesni, tako da
možemo reći da je on prvi otkrio ili nam doneo penicilin.
Kada pričamo o periodu krstaških ratova, moram ti reći da je nemački car Fridrih
Barbarosa, i sâm potomak Venijamina, kada je prolazio preko Srbije, imao istorijski
sastanak sa kralјem Stefanom Nemanjom kod grada Niša*. Tom prilikom Stefan je dao
Fridrihu Koplјe sudbine, veoma moćno ritualno oružje.
Posle Nemanjića, Srbi se često identifikuju sa Jevrejima. Iskreno, delili smo sva stradanja.
Pa ćeš tako čuti Srbe kako kažu: ’Kosovo je naša Sveta zemlјa, Kosovo je naš Jerusalim.’ To
su sve trzaji iz kolektivnog nesvesnog i zajedničke prošlosti koji, nažalost, izbijaju u svest
samo prilikom nekih strahota i stradanja.
I danas se neka od srpskih prezimena, kao imena nekih spiritualnih entiteta, nalaze u
kabali, kao npr. Labus i Laban. Doduše, koriste se samo kao sile pritiska, osvete ili za neku
vrstu mučenja.
Zar nije čudno – Hitler je uništavao samo Jevreje, Srbe i Rome?
Ž: Nisu li i Romi možda naša braća?
I: Iskreno, ne znam, mada postoje indicije da jesu. Romi su potomci Nergala iz grada Kuta u
Sumeru, u današnjem Iraku, i u periodu dok smo kao plemena živeli u Izraelu i oni su bili sa
nama. Hitler je to očigledno znao i želeo je da ih uništi – za svaki slučaj.
Da se nakratko vratim na Nemanjiće. Dakle, kako su bili svesni svog porekla, oni su
konstantno isticali pravo na tron Vizantije. I to je prava priroda svih ratova koje su vodili,
ne da bi se oslobodili od Vizantije već da bi preuzeli vlast koja im je pripadala. To osvajanje
je donekle pošlo za rukom caru Dušanu Silnom. Kasnije je nađen kompromis, pa su grčki
carevi iz porodice Paleologa uzimali za žene princeze iz kuće Nemanjića, i obratno, tako da
su nekoliko poslednjih vizantijskih careva bili čisti Srbi.
Kada uzmemo u obzir šta je Vizantija bila u odnosu na Rim i kakav je bio njen uticaj na
kulturu i sve ostale domene društva, dolazimo do činjenica koje čine prekretnicu i temelј
Evrope kakva je danas. Da vizantijski magovi i filozofi nisu otišli do Italije – renesanse ne bi
ni bilo!
Nemanjići su na svom grbu imali istog onog Galerijevog zmaja. Čak i Sveti car Lazar u bici
nosi rogove zmaja, a Miloš Obilić, njihov junak, ima zmaja na šlemu. Lazarev sin Stefan je
bio vodeći član Viteškog reda zmaja, koji je, po uzoru na istoimeni srpski red, obnovio car
Žigmund Luksemburški.“
Brankovići finansirali Kolumba
Srpski heroji
Avram Pelosov
Rafailo Anaf
Kad naši pređoše preko Save, bili su primorani da se malo zaustave jer nisu znali kakva se
neprijatelјska snaga nalazi pred njima. Trebalo je izabrati jednog od hrabrih,
hladnokrvnijih i veštijih vojnika koji bi se privukao austrijskim redovima da osmotri
situaciju i da donese iscrpan izveštaj. Komandant je bez predomišlјanja izabrao Rafaila, ili,
kako su ga zvali i komandant i vojnici, Ravajla. Rafailo ode i osvetla obraz. Lukavo, privukao
se neopaženo austrijskom telefonisti i zario mu nož u srce. Tada je zgrabio telefon, i, kako je
znao mađarski, slušao je naređenja austrijskog komandanta, koji je javlјao da vodi veliko
pojačanje i da će preseći odstupnicu srpskoj vojsci. Kada je Rafailo to čuo, pokidao je
telefonski vod i pojurio što je mogao brže komandi da podnese izveštaj. Komandant,
primivši izveštaj od Rafaila, naredi povlačenje i tako se blagovremeno izvuče iz zamke.
Oduševlјen ovim podvigom Rafailovim, komandant je skinuo sa svojih grudi zlatnu medalјu
i pred celim pukom lјubeći ga u obraz prikačio mu je.
Rafailu nije bilo suđeno da dugo nosi ovo odličje. Poginuo je u strašnoj bici na Konatici…
Binja Danita
Na užičkim planinama, kada se sručila sila austrijska da udari sa boka, dočekaše ih naši
trećepozivci na položaju zvanom ’Popović’. Nisu starci prezali od smrti. Znali su da ih vodi u
borbu njihov junački podnarednik, Jevrejin koji zna računicu – Binja. I kada navališe
Austrijanci mladi kao rosa, kada zavrištaše brzometke i zaštektaše mitralјezi, starci ne
ustuknuše. Napred isturiše berdanke, sa bajonetima kao ražnjevima, i krenuše na juriš.
Podnarednik Binja izlete pred starce i grmnu: ’Za mnom, braćo!’ Nastade pokolј staraca i
mladića, i starci nadvladaše. Položaj pade, ali pade i junačina Binja. Karađorđeva zvezda sa
mačevima, koja mu beše na grudima, iskrvavila se kao da je govorila da je iz krvi i ponikla…
Moša Amar
Kada srpska vojska s muzikom i pesmom Hej trubaču krenu 1912. godine da oslobađa
Kosovo, krenu i konjički eskadron Moše Amara. Dugi puti lako se podneše i za čas eskadron
izbi na granicu. Jedni odoše Kumanovu a konjički eskadron Moše Amara krenu Kosovu.
Koliko sreće i radosti beše u srcu Amarovom kada se sa konjicim nađe na Kosovu o kome je
toliko slušao u svome detinjstvu. Nјegov vod krenuo je Ferizoviću. Grabili su da što pre
izvrše zadatak: osvetiti Kosovo… A kada su stigli u Ferizović, narod ih je zasuo cvećem. Još
se nisu bili ni snašli od radosnog dočeka, kada iz zasede grunuše nekoliko hilјada Arnauta i
nastade borba strašna i krvava. Preko dve hilјade martinki kosile su vod Amarov, koji se
lavovski borio. Sa zalaskom sunca, ceo vod ležao je isečen zajedno sa svojim vodnikom
Mošom Amarom. Onako polomlјeni – posečeni, kao bor do bora, ličili su na Jugoviće…
David Koen
Oduševlјen pobedama srpske vojske, zanesen slavom srpskog oružja, David je dao oduške
svojim srpskim osećajima u knjizi Bog čuva Srbiju. Ko bi rekao i ko bi pomislio da će ta
knjiga, napisana srcem i dušom, biti uzrok pogibije ovog vrlog Srbina – mojsijevca!
Kada su Bugari uzeli Niš, uhvatiše Davida i upitaše ga: ’Kazuj, da li si ti pisao knjigu Bog
čuva Srbiju’? Sinu ponos iz čela ponosna starca. Ozaren slavom i herojstvom onih koji su
padali neštedimice za slavu Srbije, David je rekao: ’Jest, ja sam pisac te knjige i nje se ne
odričem! Sve što sam pisao u njoj to je odraz moga ubeđenja i mojih osećaja. Jeste, Bog čuva
Srbiju i ona će postati Velika Srbija!’ Te noći, samo je nebo bilo svedok mučeničke smrti
Davida Koena…
Avram Saso
Redov treće čete prvog batalјona sedmog pešadijskog puka drugog poziva, Avram Saso,
limar po profesiji a Dorćolac po kraju, živ, okretan, pun samopouzdanja u sebe, skroman u
svemu i uvek veseo, zajedno sa drugovima krenu 1912. godine u pomoć braći Bugarima na
Jedrene. Dugo su se lomile kosti i lila krv, a Jedrene je svojom strašnom tvrđavom i prkosilo
i izazivalo. Kada je to dojadilo, reši se komanda da po cenu života najbolјih vojnika učini
juriš na bedeme Jedrena. Ili osvojiti ili izginuti… I u praskozorje jednog prolećnjeg jutra
zaciktaše trube, zaurlaše topovi. Prvi pred četom jurnu Avram. U jurišu bi ranjen, žaleći što
je ometen u napadu na tvrđavu. I zato, čim je previo ranu, pojurio je za drugovima da ne bi
izostao. A kad stiže do bedema, kao limar, vičan penjanju, ispe se na utvrđenje Papaz Tepe.
Presrećan kao u zanosu stigao je samo da vikne: ’Živela Srbija!’ Zrno ga je pogodilo posred
čela i on pade sa bedema, na kome je ostala srpska zastava da pobedonosno juriša…
Leon Lebl
Student filozofije, pisar univerziteta i poznati novinar, poginuo je junački kao podnarednik
na položaju kod sela Leskovca na Kosmaju. Kako je junački poginuo najbolјe svedoči pismo
njegovog komandanta puka g. Milutina Stevanovića koji između ostalog kaže i ovo:
’Posle sloma na Suvoboru, Austrijanci su rešili da na Kosmaju dadu otpor. Strašna je bila
borba. Otimala se stopa po stopa. Četa Leonova dobila je zadatak da prva udari i da prva
učini juriš pretrčavajući brisani prostor, koji su tukli bezbrojni austriski mitralјezi. Krenuli
su svi kao lesa, kao bujica, koja sve pred sobom krši i lomi. Leon je bio pred svima. Pored
njega su bili kaplar Milenko Ršumović i redovi Toma Terzić i Velјko Bjelović a svi vojnici
jurili su za njima u stopu. Za tren oka uskočiše u rovove i pobiše Austrijance. Umesto da
ostane u rovovima kao svi ostali, jer je još veća austriska sila čekala u drugom rovu i sipala
smrtonosnu vatru iz mitralјeza, Leon skoči iz rova sa kaplarom i onom dvojicom vojnika i
poleteše sami u rov Austrijanaca. Ali usled strašne vatre morali su leći i tako su se našli
između rovova, naših i austriskih. Povremeno se čuo snažni glas Leonov vojnicima u rovu:
Dobro nišanite, samo dobro nišanite. U tome ga je pogodilo prvo zrno u nogu. Redov Velјko
pritrča da ga previje ali dva druga zrna doleteše iz mitralјeza i jedno pogodi Leona u trbuh i
raznese mu utrobu… Nastala je strahovita borba o telo Leonovo. Naši učiniše juriš pre
vremena, pobediše Austrijance a telo Leonovo zakopaše tu na krvavom razbojištu. Toliko
su ga vojnici voleli i držali za svog rođenog – da su zaboravili da je Jevrejin, i metnuli mu
više glave krstaču.’
Hajim M. Davičo
Otmen, u srpskim školama srpstvom zapajan, karaktera kao čelik i junak, Hajim Davičo,
komandant prvog batalјona VII pešadijskog puka III poziva, u najodlučnijem času, kada su
Austrijanci jurišem razbili jedan puk i zarobili dva batalјona, dobi naređenje da po cenu
života zadrži i zbuni Austrijance. I na čelu trećepozivaca, Davičo izvrši sa svojim vojnicima
jedan neodolјiv nalet na neprijatelјa i razbi Austrijance koji posle ovog neočekivanog
napada pobegoše padinama Kosmaja. Tom prilikom pođe mu za rukom da oslobodi
nezgodne situacije ona dva batalјona i da zajedno nastave gonjenje razbijenog neprijatelјa.
U tom gonjenju, kod Ravnog gaja pade izrešetan neprijatelјskim kuršumima…
Hajim I. Davičo
Brat od strica Hajima M. Daviča, koji je od svoga detinjstva stalno živeo u inostranstvu, u
iskrenoj i velikoj lјubavi prema rođenoj grudi, na dan mobilizacije 1912. godine napustio je
svoje stalno boravište u inostranstvu i stupio u red aktivnih boraca Kralјevine Srbije, da se
tek posle demobilizacije vrati ponovo u Beč. Godine 1914, svestan opasnosti kojoj izlaže
svoju porodicu od ugnjetača, protiv kojih će se za srpsku stvar boriti, ponovo napušta Beč i
kao srpski narednik otvara svetski rat sa svojim vodom na Adi Ciganliji, gde je kontuzovan.
Posle kratkog lečenja, vraća se u komandu, učestvuje u svim borbama svoje jedinice sve do
opšteg povlačenja. Iako potpuno iznuren, svojevolјno napušta nišku bolnicu gde je upućen
na lečenje, u težnji da do kraja služi Otadžbini. Potpuno iznemogao pada u Ljum Kuli
neprijatelјu u ruke i biva zaroblјen. U ropstvu se naročito istakao za srpsku stvar tako da ga
je neprijatelј osudio na smrt… Tek najvišom intervencijom kazna mu je zamenjena
prisilnim radom pod zemlјom. Posle tolikog samoodricanja i požrtvovanja za srpsku stvar,
ovo je jedan eklatantan primer prevelike lјubavi prema Otadžbini.
Ašer Levi
Dostojan junak da ga i gusle slave, kao mnoge koji na mačevima nosiše slavu Srbije. Kao
hrabar vojnik bio je ponos i dika Drugog gvozdenog puka. Dosta je reći samo da je
jednoglasno primlјen u Gvozdeni puk – kao potporučnik. U turskom ratu postao je poručnik
i komandant Gvozdenog puka. Komandant puka dao je o njemu ovu ocenu: ’Neobično
kuražan, prezire smrt, hladan i u najstrašnijim časovima, u svakoj pa i u najtežoj situaciji
priseban, prema vojnicima roditelјski blag.’ Kada su razoružavali Arnaute, toliko se izlagao
da je komandant bio primoran da mu skrene pažnju da to izlaganje izbegava. U njegovom
vodu bili su i Grubač i vojvoda Kosta Pećanac. Lozinka im je bila: ’Svi za jednog!’ Nјegov
strašni juriš na Zletovskoj reci, kada je prvi pred četom uleteo u bugarske rovove, zadivio je
ceo Gvozdeni puk. Sam je tom prilikom zarobio ceo jedan bugarski vod…
Eto tako se nekad ginulo za Otadžbinu! Neka ovi primeri posluže mlađim generacijama.
Porodice ovih junaka mogu da budu bezbrižne kao i porodice svih ostalih ratnika ove
napaćene zemlјe…“
Nastavlјamo sa čitanjem ove izuzetne knjige, sledeći je Jovan Đonović, bivši opunomoćeni
ministar na strani, novinar i publicista:
„Svojom težnjom da sačuvaju čistinu rase i religije, Jevreji, dobrim delom, izazivaju
nepoverenje okoline u kojoj žive. Nјihov zatvoreni krvni i religijski krug nesumnjivo
pomaže čuvanju tradicija i nacionalne čistine, ali zato u širokoj porodici modernih naroda
izgleda anahronističkim i podozrivim. Koliko se bajki veže za život Jevreja svuda pa i u nas,
mada u nas manje nego drugde. A sve stoga što njihov život izgleda misterija za sugrađane
zemalјa u kojima žive. Svi narodi, od najvećih do najmanjih, pod uticajem evropske
civilizacije, imaju sposobnost asimilacije. Jevreji jedino ostaju po strani. I ovakav stav jedne
nesumnjivo inteligentne rase izaziva čuđenje i sumnje.
Ovim retcima nije smer da iznalaze uzroke koji su delovali da se ovaj stari semitski narod
izoluje svuda gde živi. Da li je to uticaj religije ili nekadašnjih velikih tradicija, ili oboje
zajedno? Ili je to nastalo pod uticajem hrišćanstva i gonjenja kojima su bili izloženi kroz
vekove? Jer, ne treba zaboraviti da hrišćani ne zaboravlјaju da su Jevreji usmrtili Hrista,
osnivača hrišćanstva, koliko sasvim ne žele da upamte da je i on bio Jevrejin! Svakojako,
pisati o ovim uzrocima bilo bi oportuno, u koliko se tiče naše sredine. To bi pomoglo da se
upoznaju izvesne činjenice i razumeju osnovne karakterne crte ovog naroda. A upoznati
često znači i oprostiti po nešto što odudara od naših shvatanja i običaja. Možda će to učiniti
i koji od njihovih učenih lјudi. Verujem da bi to bila korist i za njih i za nas, a poglavito za
njih. U koliko se mene tiče, i sa ovih nekoliko redaka, mislim da bi vredno bilo naglasiti
svega ovoliko:
Jevreji su vezani tradicijama, u pogledu religije i nacionalnosti, kao nijedan beli narod. U
njih je sve nacionalno, pa i njihov Jehova. U razvitku religijske misli, profesor Sora uzima ih
kao osnivače religijskog monoteizma. Ne znam da li je to sasvim tačno. Ali je izgleda
izvesno da su osnivači jedne monoteističke nacionalne religije, za razliku od nacionalnog
politeizma starih naroda. Nјihova nacionalna religija sačuvala je njihovo narodno jedinstvo
kroz vekove i strogo ih omeđila od svih naroda sveta. Hrišćanstvo je kosmopolitsko i kao
takvo ekspanzivno. Jevrejstvo kao religija nacionalno je i stacionarno. A čim religija postane
nacionalna i stacionarna, ona samim tim deluje da se identifikuje i narod i religija. Takav
narod, sasvim prirodno, sve više se deli od drugih, uvlači u svoje prastare običaje, postaje
sve više tačno omeđen od svih drugih i svugde gde god živi. To povećava njegovu
rezistentnu moć, ali izaziva nevolјe koje se ne mogu izbeći. Tako se očuva kao verska i
nacionalna zajednica, ali fatalno izazove podozrenje i mržnju protivu sebe. Sve zavisi od
temperamenta i širine shvatanja sredine u kojoj živi. Jevreji su kroz vekove smatrani
neželјenim strancima svuda i bili izloženi kadikad svirepim proganjanjima, poglavito zbog
ovog izdvojenog života. To je opet činilo da se sve više izdvajaju, uvlače u sebe, izazivaju
dalјa podozrenja i nova gonjenja.
Takav strahovit proces nije ustavlјen sve do najnovijih dana. Nije ga ustavila ni činjenica da
je ovaj narod dao čovečanstvu sjajnih mislilaca, da je pomogao izgrađivanje ove civilizacije,
mnogim narodima dao velikih državnika, umetnika itd. On je po pravilu ostao svuda
izolovan i po negde sasvim neželјen građanin.
U nas Srba, sve do jugoslovenske ere, Jevreja je bilo vrlo malo. Možda svega nekoliko hilјada
u celoj zemlјi. Ova mala nacionalna familija nije se skoro ni zapažala. Srbi ih skoro nisu
delili od sebe. Ne mislimo da je samo malen broj uticao na ovakvo držanje Srba. To su
pomogli i sami Jevreji. Oni su u Srbiji bili primili život i običaje svojih sugrađana u koliko su
najviše mogli. Iz svog uzanog kruga ulazili su polako u širi krug srpske nacionalne porodice.
Ovde su popuštale postepeno stroge njihove religijske veze. Zapaženi su bili čak i mešoviti
brakovi. Ono što se drugde vrlo retko videlo. Možda su srpski Jevreji išli bliže Srbima i po
izvesnoj sličnosti sudbina oba naroda. U svakom slučaju i po širokogrudosti naroda one
male Srbije, koji je svakog lojalnog stranca primio kao svog rođenog. Stoga je bilo čak i vrlo
čudnih slučajeva, kao onaj u požarevačkom okrugu, gde je jedan Jevrejin, kako sam
obavešten, čak pomogao da se podigne pravoslavna crkva za njegove srpske sugrađane.
U Jugoslaviji prilično se menja položaj Jevreja i njihov odnos prema nacionalnoj grupi koja
čini glavninu naroda. Napliv stranih Jevreja izazvao je obrnuto dejstvo od onog ranijeg.
Mesto da došlјaci prime već prilično ustalјene običaje svojih krvnih rođaka, koji su bili
ovde, počeli su da im naturaju svoje. Nanovo je otpočelo, kako mi izgleda, sve veće delјenje
od gospodareće etničke grupe, zatvaranje u svoje običaje, izolovanje. A to je pogreška, koja
može doneti neželјene rezultate. Sve mi se čini da bi naši Jevreji trebalo da se pouče
prošlošću, i da nastoje, što više mogu, da se približe našem čoveku, kao što su to radili
ranije u Srbiji. U nas na vernost prema državi, na lojalnost prema narodu i na drugarstvo u
životu i poslovima, odgovara se po pravilu simpatijama i prijatelјskim prijemom. Naši
nekadašnji ’Srbi Mojsijeve vere’ trebalo bi da razviju živu akciju u tom pravcu, i u interesu
naše zemlјe i poglavito u interesu svojih konacionalaca.“*
Tuga juga
Sledeći koji govori o odnosu Srba i Jevreja jeste Mihailo Kujundžić, bivši potpredsednik
Narodne skupštine:
„Kampanja povedena u celom svetu protiv Jevreja, našla je odziva i kod nas, ali ne kao jedno
nacionalno ili socijalno pitanje, već kao epidemija. Ko zna kakvi su razlozi bili u ostalim
državama, da se tako očigledno harangira progon Jevreja, da se stvori jak antisemitski
pokret, no ja sumnjam da kod nas, u našoj državi, postoje takvi razlozi.
Uzimajući u obzir južnu Srbiju, popustimo pravo da nam putokaz u procenjivanju toga bude
statistika.
Na prostranoj teritoriji južne Srbije, odnosno Vardarske banovine, na preko 1.600.000
stanovnika ima oko 7.500 Jevreja, koji su približno uzev ovako raspoređeni: Skoplјe, nešto
više od 3.000; Bitolј oko 2.700; Štip oko 550; Priština oko 450; Mitrovica oko 150. U ostalim
mestima gotovo ih nema ili ima toliko malo, da nije vredno beležiti.
Doselјenih Jevreja sa teritorije predratne Kralјevine Srbije ima oko 600. Oko 60–70
porodica su strani podanici, rođeni na ovoj teritoriji, koji su većinom podneli molbe za
prijem u jugoslovensko podanstvo. Od svih Jevreja, koji žive na teritoriji južne Srbije, 96%
su jugoslovenski državlјani.
Što se tiče ekonomsko-imovnog stanja Jevreja na teritoriji južne Srbije, stvar stoji ovako: od
celokupnog jevrejskog živlјa, na ovoj teritoriji jedva da je 15% materijalno potpuno
obezbeđeno; 40% je u mogućnosti da svojim radom zadovolјava svoje potrebe i održava se;
dok ostatak od 45% živi od svoga dnevnog rada i privređivanja, živi od danas do sutra, a na
slučaj bolesti i nerada, u koliko nije obezbeđen od socijalnih ustanova, pada na teret
Jevrejske zajednice.
Velikih kapitalista nema, možda ni koja desetina, koji se bave industrijom i trgovinom na
veliko, a u mnogo slučajeva kao ortaci sa meštanima; ostali se bave trgovinom, raznim
agenturama, zanatstvom, a jedan veliki deo sitnim uličnim torbarenjem. Gotovo niko ne
radi stranim kapitalom. Eto ovakva je statistička situacija, kako brojna tako i materijalna,
kod Jevreja u južnoj Srbiji.
Mogu li oni biti kakva opasnost?! Mogu li oni kome smetati?! Treba li od njih, ma u čemu i
ma kako, praviti bauka i naduvanu opasnost, pa time skrenuti pažnju našeg naroda sa
mnogo zajedničkih i krupnijih pitanja i problema?!
Poznato je kakvi su bili Jevreji u predratnoj Kralјevini Srbiji. Poznato je da su oni odužili
svoj dug državi, kako na polјu časti, tako i na polјu stradanja. Svaki, pa i najoštriji kritičar
mora im odati dužno priznanje i uvrstiti ih u red odličnih i savesnih građana i podanika.
Prema gore izloženom mišlјenja sam:
1) Da ima mesta objektivnom prikazivanju ’jevrejskog pitanja’ kod nas. Objektivno
prikazivanje ovog pitanja izvodi narodne mase iz zablude, onemogućava i sprečava
zloupotrebe nesavesnih, a dobro plaćenih agitatora.
2) Specijalno na teritoriji južne Srbije, to se pitanje ne oseća, niti ima kakvih uslova i
razloga da se postavlјa pa mu prema tome nije potrebno nikakvo rešenje.“*
Da li su Srbi so sveta?
Od primanja hrišćanstva nama se manipuliše!
Manipuliše se i podatkom kad smo primili hrišćanstvo, jer bi to dokazalo da smo ovde, na
Balkanu, bili – oduvek!
Hrišćanstvo su naši preci susreli u I veku nove ere, preko apostola Pavla i Andrije.
Naše merenje vremena starije je od jevrejskog i masonskog!
Zabeleženo je da je Kosovska bitka bila 6897. godine od postanka sveta!
Srbi bi trebali to da znaju, ali ne znaju – zato što postoji zavera!
Ne teorija zavere, već prava, vekovna!
Civilizacija je nastala ovde, na obali Dunava, i naziva se vinčanska kultura.
Svako pošten bi je nazvao SRBska!
No nema poštenih i hrabrih među onima koji se time bave. Onoga ko o tome pisne –
ućutkaju!
Ovde je nastalo prvo pismo AZ-BUKA, koje možete zvati i srbica, ali nikako ne možete dati
tom pismu ime ćirilica!
Zavera!?
Naravno!
Civilizacija belih lјudi nastala je ovde! Zato su nam istorodnici i imaju ista verovanja, mnoge
reči zajedničke, slična imena… Irci, Velšani (Kamrijci), Škoti, Saksonci (Sasi), Gali, Iberijci,
Vendi, Etrurci (Rašani), Danajci, Akadijci, Hananci, Farsi, Trojanci…
Da, moji učenici, to je istina.
Istina će nas osloboditi!
To što ne znate kako vam se zvao čukundeda ne znači da on nije postojao!
Vi ste dokaz!
Shvatite, kada nešto ne znate, to ne znači da to – ne postoji!
Da li se razumemo?
Zamislite kada bi svi ovi narodi koje sam spomenuo, a mnogi od njih su zvanično nestali,
priznali da su Srbi, bio bi to šok!
Pitajte Hrvata, Bošnjaka ili Crnogorca koji se zove Lučić, da li je Srbin, kao i Dejan Lučić?
Odgovorio bi vam sa prezrenjem: „Ne pripadam tom zlom narodu, to je pasji nakot…
hegemonistički…“
Vidite i to je deo zavere!
Vatikana, naravno!
Iluminata, naravno!
Kominterne, naravno!
No ako to spomenete javiće se budale Srbi koji će reći: „Ha, ha…“
Misleći da ste vi blesavi, a ne oni.
Koliko lјudi zna da je Aleksandar Veliki bio – Srbin? Pogotovo u svetu! Odgovor je – niko!
Ko zna da je Srbin napravio Vavilon? Niko!
Ko zna da su Srbi bili najznačajniji u letu na Mesec!
Naravno, ako ga je uopšte bilo.
Evo vam priče.
„Navršava se četrdeset godina od čovekovog leta na Mesec. Imena astronauta Nila
Armstronga, Edvina Oldrina i Majkla Kolinsa upisana su zlatnim slovima u istoriju
čovečanstva. Malo se, međutim, zna da su u konstrukciji i dizajnu Apola 11 i rakete saturn V
učestvovala i osmorica stručnjaka srpskog porekla. Milojko Majk Vučelić je bio projekt-
menadžer, a od 1966. do 1978. jedan od direktora čitavog programa Apolo. Zato ga je
predsednik Lindon Džonson i odlikovao Medalјom slobode“ – otkriva nam Dejvid Vujić iz
Vašingtona, koji je pre četiri decenije bio zvanični portparol NASA i bio uklјučen u misiju
Apolo 11.
„Armstrongov istorijski korak bi je ogroman iskorak za srpske naučnike i inženjere koji su
radili u NASI. U misiju Apolo 11 direktno su bili uklјučeni Milojko Majk Vučelić, Slavolјub
Vujić, Milisav Šurbatović, Danilo Bojić, Dragiša Giš Jovanović, Petar Gajić, Velјko Gašić i ja“,
kaže Dejvid Vujić, danas penzionisani biznismen.
Vujić je rođen u Pensilvaniji 1935. godine. Diplomirao je u Midlendu tehničke nauke, a
magistrirao u Vašingonu, gde se zaposlio u NASA. Bio je predstavnik avionske kompanije
Panam i vlasnik konstruktorske firme Dsaund. Dejvid Vujić je veliki brat srpske masonske
lože u SAD i vrlo uticajan čovek u Vašingonu danas.
Prema njegovom kazivanju, glavni projektant vasionskog broda bio je Milojko Majk Vučelić,
rođen u Gardašnici 1930. godine. Prvih sedam razreda gimnazije završio je u Bjelovaru. U
SAD odlazi 1956, tamo diplomira na elektrotehničkom fakultetu i ističe se kao vrhunski
stručnjak u kontroli leta i spasavanju svemirskih brodova.
„Pored Apola 11, Vučelić je kasnije radio i na brodu Apolo 13. Kada je kao stručnjak za
svemirske brodove napustio program NASA, otvorio je u Ohaju vlastitu kompaniju Ideal
elektrik, koja ima sto sedamdeset zaposlenih i vredi dvadeset pet miliona dolara. U firmi,
pored oca Milojka, radi i njegov sin Nikola Nik Vučelić, kao i ostali članovi porodice“, kaže
Dejvid Vujić.
I svi drugi Srbi, uklјučeni u ovaj događaj, imali su zapažene uloge. Slavolјub Vujić je bio
producent i koordinator projekta Apolo 11. Milisav Šurbatović je bio šef inženjerijske ekipe,
a Danilo Bojić kreator lunarnog modula Orao. Dragiša Giš Jovanović je bio inženjer, kao i
Petar Gajić. A Velјko Gašić je bio savetnik, ali istovremeno i dizajner američkih bombardera
T-38 transporter, F-5 fajter i B-2.
„Majk Vučelić je čitavu deceniju radio na svemirskim programima u NASA. Napisao je dve
knjige o projektima Apolo 13 i Apolo 14. Kada su američki astronauti, osvajači Meseca,
krenuli na svetsku turneju, boravili su i u Beogradu. Sa njima je bio i inženjer Vučelić. Tu
izložbu posetio je i predsednik Tito. Nјemu je predstavlјen ceo program, ali je prećutano da
su ga radili američki Srbi.
U srpskoj koloniji u Americi najpoznatiji među njima je bio inženjer i fabrikant Petar Gajić,
koji je zapošlјavao radnike, ali i pomagao srpsku crkvu i dijasporu. Petar Gajić je bio vlasnik
fabrike Alva radio u Los Anđelesu, koja se bavila proizvodnjom elektronskih uređaja i
aparata za sve vrste američkih letelica, pa i kosmičkih. Bio je sin čuvenog kralјevog
generala Joakima Gajića, i sam kralјev oficir, koji je posle rata emigrirao u Ameriku“, priča
nam Gradimir Marković iz Čikaga, dobar poznavalac američkih prilika u srpskoj koloniji.
Prema njegovom sećanju, u vreme predsednika Ričarda Niksona, srpski tvorci Apola 11 su
pozivani u Belu kuću na prijem. Kao republikanci davali su donacije za predsedničku
kampanju Ronalda Regana, a potom i za Džordža Buša starijeg.
„Ne treba biti preterano skroman, pa se može reći da su Srbi dali ogroman doprinos da
Amerikanci prvi odlete na Mesec i ostvare premoć u vasioni, u kojoj danas imaju preko
osamdeset satelita“, kaže Gradimir Marković iz Čikaga.*
Gospodo, da li ste ovo znali?
Jeste?
No koliko je to prisutno u medijima!
Srbi smetaju! Vidite da Titu nisu smeli da kažu da su naučnici iz najstarijeg naroda bele rase
dominanto doprineli realizaciji programa Apolo!
Mrze nas, zato moramo tu energiju da pretvorimo u nešto korisno za nas. Kao Jevreji.
Najbolјi način je manipulacija idejama.
Jevreji su u tome majstori. Oni stalno lansiraju nove teorije kojima se goje – zamajavaju.
Lansirajte i vi nove ideje!
Vi to možete, pametniji ste od drugih!
Zapamtite, Srbi su so sveta! Ništa ne može bez nas!
Setite se Tesle, Pupina, Milankovića…
Malo nas je, ali smo bitni.
Vidite u sportu! Svaki veći grad u svetu ima više stanovnika – nego što ima Srba na planeti…
Bog ili Veliki arhitekta tako hoće!
Zamislite da Srba ima sto pedeset miliona, kao Rusa i da imamo oružje kao oni.
Drhtali bi svi od Dardanaca, odnosno Srba*!
Mi smo narod moći, volјe i inata!
Dignite se, Srbi, i osvojte Svet – pameću!
Svima treba da se isplati da pomognu Srbima.
To može da bude materijalna korist, ali može i – duhovna!
Otkrijte!
Lekcija 18
Osvajanje inostranstva
Koristite Skajp, na imeniku neka bude lažno uobičajeno ime: Ljuba Jovanović, Beograd – ili
neko lokalno u inostranstvu.
Da biste se prepoznali, koristite znanje dobijeno iz knjiga Jovana Deretića, ili iz mojih!
Odredite jednu kao bazni šifarnik i o tome – ćutite!
Metod identifikacije je: „januar“ je prva glava, ali peta reč! „Februar“ je druga, glava, ali peta
reč!
Tako ćete znati da li ponovo razgovarate sa istim čovekom, ili vam se neko lažno
predstavlјa.
U komunikaciji sa grupom u inostranstvu – ne uklјučujte kameru!
Kada se upoznate i steknete poverenje, posle obavlјenih lobističkih akcija u medijima,
pređite na besmislene adrese na Skajpu kao što su: „plivačica“, „lopta“, „Spartak“,
„rovokopač“, „motokultivator“…
Preko Skajpa grupa treba da podstiče tužbe protiv klevetanja Srba. To se zove širenje
srbofobije, to je taj „govor mržnje“.
Bitno je svakom Srbinu, kad potraži pomoć – pomoći!
Svi za jednog – jedan za sve!
Pravite pravne i medijske timove – budite ubitačni.
Ko krene na Srbe, mora da shvati – da je nagazio na osinjak!
Ljudi su većinom kukavice i boje se.
Bolјe da nas se boje, nego da nas vole!
Ko voli Jevreje?
Ko ih se boji?
Znate odgovore!
Zato učite od njih i budite bolјi!
Glavno je da skupimo trista pametnih sada i da iškolujemo trista pametnih za – sutra!
Lekcija 19
Lekcija za rastanak!
(Vladanje svetom)
Dragi moji ZAVERENICI, pošto se rastajemo, evo vam zadataka koje treba da realizujete!
Ovo su lјudi koji će biti uticajni – uskoro!
Napravite od njih svoje prijatelјe!
Lista nije konačna, vi, moji pametni prijatelјi, treba da je proširite.
Ovo su predlozi.
Velika Britanija
Princ Vilijam od Velsa (1982) stariji je sin princa Čarlsa i princeze Dajane, unuk britanske
kralјice Elizabete II.
Princ Endru, vojvoda od Jorka (1960), drugi je sin kralјice Elizabete i princa Filipa.
Natanijel Filip Rotšild (1971) dika je britanske loze Rotšildovih, sa ogromnim uticajem u
sferi finansijske politike. Sin je Jakoba Rotšilda. Poseduje nekoliko investicionih fondova.
Prisutan je na balkanskim prostorima preko finansijskih i građevinskih kompanija, ali i
brojnih tajkuna koji drže monopole u pojedinim granama privrede.
Dejvid Majer Rotšild (1978) naslednik je moćnog Evelina Rotšilda, jednog od glavnih
kreatora američke političke scene.
Džon Sojers je britanski diplomata, stalni predstavnik Ujedinjenog Kralјevstva u UN od
2007. godine. Više godina je bio u raznim sektorima britanske spolјne politike. Ekspert za
Bliski istok, ali i Balkan.
Izabran je za šefa MI-6 novembra 2009. godine.
David Maliband (1965) ministar je za spolјne poslove Velike Britanije. Pominje se kao
mogući naslednik Gordona Brauna na čelu laburista.
Džejms Mardok (1972) budući je gazda medijske imperije Nјuz korporejšn i nekoliko
satelitskih i TV kompanija. Najsposobniji i najuticajniji potomak Ruperta Mardoka.
Lord Norman Lamont (1942) čovek je od poverenja dinastije Rotšild. Nezaobilazan je
faktor britanske zvanične politike, ali, što je još važnije, i kriptopolitike. Visoko rangirani
član konzervativne partije.
Vojvoda od Devonšira (1944). Naslediće ga sin Vilijem Kevendiš, poznatiji kao Bil
Karlington.
Robert G. Sesil (1946). Istaknuti član konzervativne stranke u Velikoj Britaniji.
Nemačka
Italija
Džon Eklan (1976) unuk je čuvenog Đanija Anjelija. Preuzeo je grupaciju Fijat i niz drugih
kompanija.
SAD
Francuska
Bendžamin de Rotšild (1955) nalazi se na čelu francuske finansijske organizacije Rotšild.
Sin je barona Edmonda de Rotšilda.
Princ Luj Alfons de Burbon, vojvoda od Anžua, vojvoda od Burbona, vojvoda od
Turena – Luj XX od Francuske pretendent je na francuski presto, zahvalјujući dinastičkim
vezama. Mlađani princ je zapravo izdanak loze Habzburga, jer je praunuk Alfonsa XIII i
blizak rođak aktuelnog kralјa Španije Huana Karlosa. Tretira se kao budući kralј Francuske
– Luj XX.
Albert II od Monaka (1958) vladar je Kneževine Monako. Sin je Renijea III i Grejs Keli. Vrlo
je blizak s familijom Rotšild, ali i Olegom Deripaskom.
Rusija
Oleg Deripaska (1968) po Forbsovoj listi za 2008. nalazio se na devetom mestu u svetu po
bogatstvu, koje je iznosilo dvadeset osam milijardi dolara. Vlasnik je nekoliko rudarskim
kompanija i metalskih kompleksa, kao i dela austrijske kompanije Štrabag. Važi za jednog
od najbližih saradnika Dimitrija Medvedeva, Vladimira Putina i Natanijela Rotšilda.
Mihail Prohorov (1965) ruski je multimilijarder, vlasnik nekoliko rudarskih kompanija
koje su vodeći proizvođači nikla i paladijuma. Predsednik je najveće ruske kompanije za
proizvodnju zlata. Blizak je Vladimiru Putinu i bivšem ministru odbrane Sergeju Ivanovu.
Andrej Melјničenko (1972) lider je u oblasti energetike u Rusiji. Kontroliše nekoliko
kompanija za proizvodnju uglјa. Ima jake privredne veze sa Nemačkom. Nalazi se u vrhu
ruske unije poslodavaca. Oženjen je srpskom manekenkom Sandrom Nikolić.
Mihail Fridman (1964) vlasnik je finansijske grupacije Alfa, u Rusiji. Član je Saveta za
inostrane poslove i osnivač Rusko-jevrejskog kongresa.
Aleksandar Bortnjikov je direktor FSB-a, ruske obaveštajne službe, od 2008. godine.
Španija
Izrael
Zatvaranje knjige…
Postavlјa se pitanje šta ćete sada uraditi. Koja vam misao dolazi?
Kada ću pročitati nastavak?
Da li treba ovu knjigu da dam najbolјem prijatelјu?
O ovoj knjizi se ćuti, ona je priručnik za osvajanje vlasti – treba da uradim ono što sam
naučio!
Moja sugestija vam je da krenete u akciju! Treba da nagovorite troje sposobnih i otresitih
Srba da je kupe i pročitaju. Posle sedam dana morate da vidite da li su to učinili. Posle dve
nedelјe treba sa njima da se sastanete i da popričate. Pažlјivo proverite da li je knjiga u
njihovoj glavi izazvala – buđenje. Ako nije, budite dobroćudni, nije svako pametan kao vi.
Smireno i uverlјivo izvedite prijatelјa na pravi put. Pružite mu ruku, napravite bratski
lanac. U razgovor ubacite trećeg i izgovorite ono čuveno: MI SRBI – MOŽEMO!
Da, mi Srbi možemo otkriti trista pametnih i uticajnih Srba. Bog će nam pomoći!
O autoru
Dejan Lučić je za mnoge obaveštajni monstrum, koji je desetak godina, pre ruske vojne
obaveštajne službe GRU, objavio „Plan o obnovi Hazarstana“ u svojoj knjizi Islamska
republika Nemačka! A još 1994, u Vladarima iz senke, scenario pravlјenja države Vojvodine
u okviru „Operacije Habzburg“! O secesiji Kosmeta Lučić je bio nemilosrdno iskren u
Tajnama albanske mafije, gde je još 1989. optužio levo krilo CIA-e za izdaju Zapada! Dosad
je objavio sledeće knjige: Varvarstvo u ime Hristovo, 1 i 2 (sa prof. dr Dragolјubom
Živojinovićem), 1988; Tajne albanske mafije, 1989; Tajne lopovskog zanata, 1990; Pavelićev
testament, 1 i 2, 1990. i 1991; Vladari iz senke, 1994; Islamska republika Nemačka, 1 i 2,
1999. i 2000; Kralјevstvo Hazara, 1 i 2, 2005. i 2008; Teorija zavere, 2009, Kineska osveta,
2011.
Dejan Lučić
Teorija zavere
Priručnik za osvajanje vlasti
Prvi nivo
Za izdavača
Dejan Papić
Lektura i korektura
Milan Gligorijević
Slog i prelom
Saša Dimitrijević
Štampa i povez
Margo-art, Beograd
Izdavač
Laguna, Beograd
Resavska 33
Klub čitalaca: 011/3341-711
www.laguna.rs
info@laguna.rs
Fusnote
1. Srbi, srbstvo, kao što vidite, i gramatika je protiv nas, pravilno je srpstvo!
3. Nesta Helen Vebster, Tajna društva i prevratnički pokreti, Ihtus, 2005, str. 310–313.
4. Svetska revolucija. Ova prepiska se može naći u knjizi Rimska crkva suočena sa
revolucijom Kretina Žolijea, objavlјenoj na osnovu dokumenata koje je crkvena vlast
zaplenila prilikom smrti jednog od članova udruženja. Papa Gregorije XVI je dao
dokumenta Kretinu Žoliju, i on ih je objavio uz odobrenje Pija IX. Autentičnost ovih
dokumenata nikada nije dovedena u pitanje. Oni se i dalјe nalaze u tajnim arhivama
Vatikana. (prim. N. Vebster)
9. Hananci su Arijevci, pa zato ne mogu biti crnoputi. Priča o Simovim potomcima je bajka.
17. Norman Mekenzi, Tajna društva, „Nova knjiga“, 1989, str. 140–143.
20. Danijel Ligu, Rečnik slobodnog zidarstva, Paideia, 2001, str. 1228–1230.
27. Jan van Helsing, Tajna društva i njihova moć u XX veku, Paralaks, Beograd 2006, str.
114–116.
32. Jevreji s malim „j“ znači versku pripadnost, a s velikim „J“ nacionalnost.
37. Roman Ronin, Obaveštajni rad, Službeni glasnik – Fakultet bezbednosti, Beograd, 2009.
39. Radomir V. Vukčević – Milan V. Petković, Rat špijuna za kontrolu sveta, Ekopres,
Zrenjanin, 2002, str. 234–237.
46. Dr Milivoje Levkov, Izraelska tajna služba, „Filip Višnjić“, Beograd, 2001, str. 35–36.
57. Jedna od knjiga koje opisuju neke akcije ove službe je: Thomas Gordon, Gideon’s Spies:
The Secret History of the Mossad, St. Martin’s Press, New York, 1999. (prim. N. Arnaut)
58. Milivoje Levkov, Izraelska tajna služba, Filip Višnjić, Beograd, 2001, str. 55. (prim. N.
Arnaut)
59. Kaca (hebr.: katsa – oficir) je naziv za operativca na terenu koji je zadužen za
prikuplјanje obaveštajnih podataka, regrutaciju saradnika i vrbovanje stranih agenata
(prim. N. Arnaut).
63. Sigurna kuća (Safe House) jeste termin i metoda rada svih obaveštajnih službi. To su
kuće ili stanovi, u zemlјi i inostranstvu, gde se sakrivaju operativci tokom rada na terenu.
Na primer, u Velikoj Britaniji (služba MI-5), obično je kućepazitelј (ako ga ima) stanar (od
poverenja) koji živi sam i dobrovolјno sarađuje sa službom – stariji čovek ili žena. (prim. N.
Arnaut)
64. Izraelski zvaničnici konstantno i uporno negiraju ovakvu vrstu aktivnosti jer se, kako
oni kažu, „izraelske službe ne bave špijunažom svojih prijatelјa i saveznika“, što su
američke službe opovrgle sumnjama ali slabim dokazima o umešanosti operativaca Mosada
u krađe tehničkih planova i materijala nekoliko firmi američke avio-industrije. Još uvek
SAD nemaju jasne i konkretne dokaze o dejstvima ovog posebnog odelјenja unutar svoje
teritorije jer je Mosad izuzetno oprezan u ovim aktivnostima. (prim. N. Arnaut)
65. Sauanim (jednina sayan), u prevodu „pomagači“, jesu Jevreji koji žive i rade u dijaspori
i koji na dobrovolјnoj bazi pomažu Mosadovim kacama, tj. operativcima, u izvršenju
zadataka. Ovu funkciju je ustanovio Meir Dagan, treći direktor Mosada. Zbog mentaliteta
Jevreja u inostranstvu (patriotizam, bezrezervno i bezuslovno pružanje pomoći i podrške)
izraelska služba je jedinstvena u svetu po ovoj funkciji. (prim. N. Arnaut)
68. Atribut Arhanđela Mihaila je VUK. Ovaj atribut je prešao na hrišćanskog sveca. Vuk je
veoma bitna totemska životinja u Srba.
69. O kultu divova u staroj srpskoj religiji i mitologiji u više navrata, pisao je Veselin
Čajkanović još davne 1924. godine, u Studijama iz religije i folklora. Po njemu, verovanje u
divove jeste veoma staro, a ostatke možemo pronaći u skaskama i bajkama srpskog naroda.
Kao starinska numina oni žive u planinama i nepristupačnim šumama. Divovi poseduju
svoju zasebnu DIVLjU zemlјu, koju obrađuju, i imaju svoj dvor; često se smatraju
čarobnjacima i u svojoj vlasti imaju magične predmete. Takođe, u narodnim umotvorinama
spominju se i kao veliki lјubavnici. Na divove nas podsećaju i skaske o velikim zemlјanim
radovima, o ogromnom kamenju, koje leži pojedinačno ili u gomilama, za koje se ne zna
kako je tu došlo. Da su divovi u religiji imali nekada veoma značajno i određenije mesto
može nam kao dokaz poslužiti reč DIVLjI, koja se kao atribut daje mnogobrojnim
primercima iz cele faune i flore: divokoza, divlјi golub… uopšte divlјač, divlјe životinje i
bilјke – divlјa jabuka – sve su to životinje i bilјke koje PRIPADAJU DIVOVIMA koje su njima
posvećene. (Izvor: Veselin Čajkanović, Stara srpska religija i mitologija, Srpska književna
zadruga, BIGZ, Prosveta, Partenon, Beograd, 1994, str. 272–276)
70. Prema narodnim verovanjima kod Srba, koja su ostala i do današnjih dana, upravo su
to mesta boravka najznačajnihih kultnih bića – vila, zmajeva, vukova… – odnosno, to su
mesta sa najjačom magijskom moći, bilo da su senovita ili ne.
72. „Na Dunavskoj terasi Lepenski Vir u Đerdapu, između 1965. i 1970. godine, otkriveno
je nalazište, za koje se pouzdano zna da je, pre osam milenijuma, bilo središte jedne od
najsloženijih kultura praistorije. Spomenici Lepenskog Vira nisu nevešta, početnička dela,
nisu igra u dokolici ili mucanje ranog čovečanstva u službi primitivne magije ili
zadovolјenja ekonomskih potreba, već jedan savršeno artikulisani govor o nečemu što je od
najvećeg značaja za lјudsko biće – o smislu života i ustrojstvu sveta.“ Dragoslav Srejović,
nav. delo, str. 203–226.
74. Prema Čajkanoviću, kovački zanat, u većoj meri nego ijedan drugi kod nas, smatran je
za čaroban posao, a kovač za čarobnjaka. U narodnim pričama naći ćemo da su kovački
zanat izmislila natprirodna bića. Prema nekim etiološkim bajkama, kovač boravi na Mesecu.
Takođe, određene skaske govore da je Srbe kovačkom zanatu naučio Sveti Sava. Ako se
uzme u obzir da je Sveti Sava preuzeo ulogu ranijeg božanstva, dolazimo do činjenice da je
ovde reč o našem vrhovnom bogu Dabogu, koji je bio bog ruda i rudnika. Zbog činjenice da
je bio hrom (Hromi Daba) ovaj bog-kovač svoje analogije nalazi u evropskoj mitologiji.
Treba napomenuti da je kod nas ostao značajan kult nakovnja – on se kuje noću, i to u
subotu, kad je pun mesec; nijedno žensko čelјade ne sme biti prisutno; kuje ga devet
pomagača. Stavlјa se u red mističnih, natprirodnom snagom ispunjenih predmeta. Do danas
je ostao zanimlјiv običaj (koji se praktikuje od Alpa i Češke, preko Balkana, čak do južnog
Kavkaza) da određenog dana kovači lupe čekićem o nakovanj. Kod nas, kovači to rade na
Badnji dan, kada se i kadi, preliva vinom i pale sveće, odnosno čini kult. Ova stvar je utoliko
značajnija što se baš u isto vreme proslavlјao i Dabogov praznik. (Izvor: Veselin Čajkanović,
O vrhovnom bogu u staroj srpskoj mitologiji, Srpska književna zadruga, BIGZ, Prosveta,
Partenon, Beograd, 1994, str. 130–134)
75. Avram, čije ime znači otac mnoštva, rođen je vavilonskom gradu Uru, oko 2000. godine
p. n. e. Tu je postojao čuveni ZIGURAT posvećen bogu Meseca Nani zaduženom za merenje
vremena i darivanje plodnosti.
76. Hetiti – drevni narod koji je osnovao svoje veliko carstvo u Maloj Aziji. Još 1595. godine
p. n. e. osvajaju Vavilon. Centar im je bio na stenovitoj visoravni Anadolije. Nјihova
prestonica, blizu današnjeg turskog sela Bogazköy, bila je zaštićena impozantnim
utvrđenjima sa predstavama iskeženih lavova ili drugih čuvara na dovracima ulaznih
kapija. Na teritoriji Stare Grčke nasleđuju ih Liđani, koji su uzdigli zanatsku proizvodnju i
trgovinu do neviđene visine.
77. I stari Hananci su kult meda i medovine vezivali za svoju boginju-majku Hanahaa (mit
o pčeli), verujući da osobine ove božanske tvari izgone zle duhove. Kult pčele kao čiste
životinje od davnina je prisutan kod Srba.
78. Danas je u keltskoj mitologiji centralna ličnost u obliku Velike Majke, koja je podarila
svoje ime Tuata de Dananima grupi divnih, ali često osetlјivih bogova koji su živeli u
bleštavom drugom svetu. Nјeno ime znači obilјe. (Izvor: Artur Koterel i Rejčel Storm,
Sveobuhvatna enciklopedija mitologije, Alnari, Beograd, 2004, str. 92)
79. Tuata de Danani bili su lјudi boginje Dane, odnosno BOŽANSKI NAROD. Poslednja
generacija divova-bogova koji su vladali Irskom. Na dan 1. maja neke godine oni su
zavladali Irskom i sagradili svoju prestonicu Taru. Posedovali su natprirodne moći. Po
predanju, oni su otkrili magiju, umeće i znanje unutar četiri neverovatna grada. U Irsku su
doneli četiri talismana: Kamen pada koji je glasovima označavao budućeg kralјa, magični
mač Nuade, njihovog velikog ratničkog vođe, koplјe ili praćku boga Sunca Luga i Posudu
blagostanja koja je mogla da zadovolјi svaki apetit. Ovaj kult je bio prisutan među svim
Keltima a u Irskoj nije bio u potpunosti zapostavlјen nadolaženjem hrišćanstva. (Izvor:
Artur Koterel i Rejčel Storm, nav. delo, str. 142)
80. Po predanju starih Kelta, prva kralјevska loza Iraca potiče od čoveka zavanog Milo, koji
se iskrcao na tlo Irske sa osam sinova i pratnjom i oni čine direktne pretke Iraca (na osnovu
različitih istorijskih izvora).
81. O Skitima pisao je grčki pesnik Aristej u svojoj najstarijoj priči, u kojoj se govori o
njegovim putovanjima po zemlјi čuda, u predelima oko Crnog mora, i postojbini Skita, sve
do Centralne Azije. U 6. veku p. n. e. Persija je morala da zaustavi nadiranje Skita u pravcu
zapada i istoka iz njihove kralјevine u južnoj Rusiji. Plan je bio da se potisnu sa obala
Dunava i spreči njihovo širenje na Balkan. Taj pohod je predvodio Darije. (Izvor: Mihail
Rostovcev, Istorija starog sveta, Beograd, Familet, 2004)
82. Prvobitno ime Arkadije jeste zemlјa Drevnih ili moreplovaca Pelazga. Tek nakon
dolaska Arkada, mitskog junaka, čija je totemska životinja medved (njegovu majku Zevs
pretvara u medvedicu i nakon smrti ona postaje sazvežđe Veliki medved) dobija ime
Arkadija. Arkađani, odnosno Pelazgi, poštovali su kult divova (na osnovu različitih
istorijskih izvora).
83. O tome da Srbiju možemo direktno povezati sa Hiperborejom svedoči upravo činjenica
da podneblјe današnje Srbije odgovara onome što nalazimo u predanjima i u istorijskim
izvorima. To jeste zemlјa sa druge strane Severnog vetra, prebivalište zmijorepog boga
Boreja, što je još jedan naziv za demijurga Ofiona. Demijurg se, kao zmija tvorac, nalazi i u
jevrejskom i u egipatskom mitu. U Hiperboreji vlada blaga klima. Vegetacija je bujna, zemlјa
ispresecana velikim rekama. Narod koji je nastao od Boreja/Ofiona, odnosno njegovih zuba,
jesu Pelazgi, što je opšte prihvaćen naziv za prehelenske stanovnike ovih prostora. To je
blag, mudar, magijski narod. Imali su kult žrtvovanja magarca. Svoje bogate darove
susedima predavali su Skitima a ovi su ih raznosili po svetu. Tako Strabon (V, 2,4) navodi
Euripida, koji objašnjava da su Pelazgi prihvatili naziv Danajci. Takođe, Strabon u istom
odelјku navodi da su oni koji su živeli u blizini Atine bili poznati kao Pelargi – rode (oni koji
se sele) i da im je ptica-totem bila roda. Takođe, nakon Trojanskog rata, mitski junak Tesal
dolazi u zemlјu Pelazga i daje joj naziv Tesalija (na osnovu više istorijskih izvora).
84. Vrhovno hanansko božanstvo, muž boginje Astrate. (Izvor: Artur Koterel i Rejčel
Storm, nav. delo, str. 228)
85. Vrhovni bog u srpskoj mitologiji, Svarogov sin, koji daruje bogatstvo i sreću, bog zlata,
srebra i kovačkog zanata. Interesantno je spomenuti da kultni naziv Daboga u izvesnom
smislu imamo i u imenu Radovan. To možemo zaklјučiti po ličnosti mitskog cara Radovana,
poznatog boga ili demona rudnika i posednika rudnog blaga, koje je on obilato poklanjao
lјudima. O njemu se veoma mnogo priča u Negotinskoj krajini. Nakon primanja hrišćanstva,
Dabog je proglašen za zlog demona i izjednačen sa đavolom, ali je i u tom obliku, kroz
narodne običaje i priče, zadržao i neke pozitivne karakteristike. Od tog perioda poznat je
kao Hromi Daba. Hipokoristička forma „Daba“ starog je datuma i morala se upotreblјavati
još u vreme paganizma. Epitet „hromi“ u srpskom predanju vezivan je i za vuka, jer Daboga
i njega povezuju isti atributi i oni često predstavlјaju jedno te isto. Pored medveda, vuk je u
srpskoj religiji bio božanska životinja koja je posedovala svoj kult. Prema verovanjima
starih Srba, Demijurg je stvorio čoveka i njegov antipod vuka. Srbi su odvajkada verovali da
su i za života i posle smrti isto što i vukovi. U jednom simboličkom katalogu sačuvanom u
većem broju srednjovekovnih kodeksa, Srbin se uvek predstavlјa u obliku vuka. O veličini
kulta, danas govori i to da se u zimu praznuju vučji dani koji se zovu Mratinci. Nakon
primanja hrišćanstva, delovi kulta hromog vuka ili Hromog Dabe prelaze na Svetog Savu.
Takođe treba napomenuti da je u Staroj Grčkoj epitet „hromi“ vezivan za boga Dionisa.
(Izvor: Veselin Čajkanović, Sabrana dela, Srpska književna zadruga, BIGZ, Prosveta,
Partenon, Beograd, 1994, str. 272–276)
86. Bogumili – hrišćanska sekta nastala u drugoj polovini X veka. Učenje popa Bogumila
polazi od verovanja da postoje dva suprotna načela, dobro i zlo, bog i satana koji vladaju
svetom i čija međusobna borba uslovlјava čovekov život i sve što se u svetu dešava. Čitav
materijalni svet je tvorevina satanina i kao takav potčinjen je zlu. Zbog toga su oni težili za
čisto duhovnom verom i strogo asketskim životom. (Izvor: Georgije Ostrogorski, Istorija
Vizantije, Prosveta, Beograd, 1996. str. 260)
87. Trebalo bi napomenuti još jedan pristup genezi imena Boga Jehova. „U prastarom
verskom sistemu nije postojalo ni bogova ni sveštenika, nego samo sveopšta boginja-majka
i njene sveštenice. Tada je žena bila vladajući pol, a muškarac njena preplašena žrtva.
Očinstvo se nije poštovalo. Nasledstvo se prenosilo isklјučivo po majčinoj liniji. Eurinoma –
velika lutalica bio je naziv za boginju vidlјivog Meseca, njeno sumersko ime bilo je Jahu ili
uvažena golubica, naziv koji je prešao na Jehovu kao tvorca.“ (Robert Grevs, Grčki mitovi,
FAMILET, Beograd, 2002, str. 26)
88. Tifon – užasno čudovište u obliku gmizavca čije su oči blјuvale vatru – začela ga je Gea,
Velika Majka, kada je, zajedno sa ostalim poraženim Titanima, prognana u Tartar. (Izvor:
Artur Koterel i Rejčel Storm, nav. delo, str. 72)
89. Dagan, kod Hananaca bog žita, često je smatran ocem Baala. U Starom zavetu, bog sa
imenom Dagon bio je vrhovni bog Filistejaca. On je najčešće imao ulogu boga mora jer je
predstavlјan sa riblјim repom… Ea ili Enki, jedan je iz trijade bogova stvoritelјa u Vavilonu.
Kao bog svežih voda, mudrosti i čarobnjaštva, on je raspolagao proročkim sposobnostima i
rado savetovao lјudska bića. (Izvor: Artur Koterel i Rejčel Storm, nav. delo, str. 227–228)
90. Predstave našeg naroda o zmajevima veoma su stare. Prvobitno, to je velika krilata
zmija; u stvari on i postaje od zmije koju za devet godina nije videlo čovečije oko. Prema
jedom verovanju iz istočne Srbije zmaj postaje od šarana. On blјuje vatru, te naš narod za
meteore i zvezde padalice misli da su zmajevi. Žive u „čardaku ni na nebu ni na zemlјi“.
Zmaj je veliki lјubavnik – krade mlade žene i odvodi ih. Za još jednu karakterističnu crtu
zmajske prirode može se smatrati moć pretvaranja, metamorfoze, u čoveka ili bilo koju
životinju, što ukazuje na zmaja kao starobalkansko božanstvo. Ipak, zmajeva mitska ličnost
razvila se u srpskoj religiji i u drugom pravcu, tako da je zmaj u još većem stepenu
nacionalizovan u obliku zduhača, naročito u istočnoj Srbiji. (Izvor: Veselin Čajkanović,
navedena dela)
91. Istorijski podaci po kojima možemo pratiti uspon Merovinške dinastije malobrojni su.
Savremeni teoretičari smeštaju postojbinu Merovinga u nekadašnju Arkadiju. Merovinzi su
učestvovali u Trojanskom ratu. Otuda i pojedini nazivi toponima – Troa (Troyes) i Pariz
(Paris). Ime Arkada, osnivača Arkadije, znači medved, odnosno ursus na latinskom, što
znači da su Arkađani medveđi narod. I kod Merovinga medved je zauzimao uzvišeni položaj
– magijski, mitski i totemski. Velški naziv za medveda glasi art (arth) odakle je izvedeno
ime Artur. Merovinzi su svoj vrhunac vlasti dostigli krajem 5. veka. Kralјevina im se zvala
Austazija sa centrom u Loreni. Interesantno je da su kralјevi bili pismeni i cenili učenost, za
razliku od grubih, neotesanih i neukih srednjovekovnih monarha. Sinovi merovinške krvi
nisu proizvođeni u kralјeve, već su takvim smatrani od svoje dvanaeste godine. Kralј je bio
suštinski kralј-sveštenik – njegova uloga nije bila da nešto čini već prosto da bude. (Na
osnovu više istorijskih izvora.)
92. Jedno veoma značajno pitanje, koje Čajkanović napominje u svojim radovima jeste
pitanje tabua. Reč TABU znači obeležen, zabranjen i odnosi se na određene žive i nežive
stvari. Zabrana je čisto religijskog karaktera a sankcije su ili smrt ili bolest. U srpskoj religiji
pravo ime medveda bilo je toliko tabuizirano, pa se vremenom izgubilo i ostalo nepoznato,
jer reč medved je perifraza i označava životinju koja jede med. (Izvor: Veselin Čajkanović,
navedena dela)
94. U srpskom narodnom predanju orao je simbol vetra. (Izvor: Veselin Čajkanović,
navedena dela.)
95. O kultu vuka već je pisano. Ovde treba spomenuti da je ta duboka veza između našeg
naroda i vuka veza sa nacionalnim bogom Dabogom, rodonačelnikom celoga naroda. U
srednjovekovnim zbornicima je konstatovano da je Srbinu VÃLKÃ – njegov mitski
predstavnik i njegov zaštitnik i na ovom i na onom svetu. (Izvor: Veselin Čajkanović,
navedena dela.)
96. Nakon prihvatanja hrišćanstva, naš narod je mnoge funkcije i atribute nacionalnog
vrhovnog božanstva pripisao novoprihvaćenim svecima. Tu čast su preuzeli veliki sveci –
Sveti Jovan, Sveti Sava, Sveti Arhanđel Mihailo, Sveti Đorđe, Sveti Nikola i Sveti Mrata.
Najveći Dabogovi praznici padali su o Božiću i Đurđevdanu. Kao najveća srpska obredna
misterija do danas se sačuvala krsna slava. Da je to prvobitno bio praznik mitskog pretka
porodice govori i veoma stari spisi, još iz prvih vremena samostalnosti srpske crkve, gde je
svetac očevidno preuzeo funkciju mitskog pretka stare vere. Izraz krsna slava je veoma
autentičan. Sam izraz označava žrtveni obred – slavu namenjenu krstu. Taj krst, prvobitno,
nije bio hrišćanski simbol i nikako ga ne treba identifikovati sa krucifikacijom, čiji kult
pravoslavnim Srbima nije poznat. To je domaći krst, po svom poreklu, i prethrišćanska
kultna slika – starinski srpski idol. Pravi se od naročitog svetog drveta. On je kultna slika
stare vere namenjena božanstvu koje je taj krst predstavlјao. To je niko drugi nego najveći
nacionalni bog srpskog naroda. U prilog identifikacije Svetog Đorđa sa Dabogom
napomenućemo, pre svega, specifičnost kulta boga Trojana, koji je pod ovim imenom
poznat svim Slovenima. On je noćno božanstvo i sve ostale njegove osobine u potpunosti
odgovaraju starom srpskom bogu mrtvih, što je još jedna od funkcija boga Daboga. Javlјa se
u obliku troglavog boga – Triglava. Čajkanović napominje jedan običaj, i kultnu legendu
vezanu za Daboga–Trajana. Neke razvaline na Pešteru, u gornjem delu Raške, nazivaju se
grad Trojan. Za taj grad vezana je legenda o Svetom Đorđu. Pod gradom se nalazi malo
jezero i iz njega je izlazila aždaja i proždirala devojke, sve dok se nije pojavio Sveti Ćorđe i
ubio je. Slična legenda je zabeležena u okolini Senja, kod jezera blizu Širingrada, a taj mitski
grad (koji se u drugim legendama lokalizuje negde na Savi) vezuje se inače redovno za
Trojana. Sveti Đorđe je i zaštitnik vukova – vučje božanstvo. (Izvor: Veselin Čajkanović, nav.
dela.)
97. Fridrih Barbarosa, nemački kralј, predvodnik Trećeg krstaškog rata. Najjači protivnik
Vizantije i cara Manojla I. U leto 1189. godine preko Ugarske dolazi na Balkan, gde se, kod
grada Niša, susreće sa Stefanom Nemanjom i njegovim bratom Stracimirom. Nažalost,
njegov pohod u Svetu zemlјu u toku Trećeg krstaškog rata neslavno se završio – u proleće
1190. g., udavio se dok je prelazio jednu reku u Maloj Aziji. (Izvor: Georgije Ostrogorski nav.
delo, str. 380–382.)
98. Vampir je mrtvo telo koje je oživelo i ustalo iz groba i koje luta. Pored toga što je
smatran za mračnog demona (pije krv), vampir u našoj mitologiji poseduje i pozitivne
karakteristike – pomaže i čuva svoje. Značajan je odnos vampira i Daboga. Za vampira je
karakterističan vučji oblik, te se u pojedinim krajevima naziva i vukodlak. (Izvor: Veselin
Čajkanović, nav. dela.)
100. Naši Jevreji – jevrejsko pitanje kod nas, 1940, str. 28–31.