Na zadnjem satu upoznali smo se s pojmom države kao sredstvom preko kojeg se

vrši vlast. Sada nam onda preostaje da protumačimo pojmove iz kojih izvire
legitimitet države i vlasti unutar države- narod i naciju.

Krenimo od naroda. Pojam naroda je postao politički aktualan krajem 18. te kroz
19. stoljeće, kada su se (počevši od Francuske revolucije) počele urušavati apsolutne
monarhije koje su crpile legitimitet iz teorije o božanskom pravu neke dinastije da
neograničeno vlada određenim područjem. Teoriju o božanskom pravu počelo je
zamjenjivati shvaćanje kako pristanak za postojanje države i određenog tipa vlasti u
državi mora dati, dakle, narod, pri čemu se narod ima pravo pobuniti protiv vlasti
ako ona krši njegova prava. Pa da vidimo što je, na kraju, taj narod:

Narod je skupina ljudi koji žive na određenom teritoriju i dijele jezik i običaje.

Pojam naroda, ovako definiran, uključuje (tj. može uključivati) tri dimenzije:

 Narod kao etnos- narod kao skupina ljudi koje, osim teritorija, jezika i
običaja, povezuje snažna vjera u zajedničko podrijetlo (npr. vi sigurno ne
poznajete svih 3,8 milijuna Hrvata koji žive u Hrvatskoj, ali s njima osjećate
povezanost na temelju vjere u zajedničko podrijetlo). Ta se vjera, osim na
zajedničkom jeziku, teritoriju i običajima, najčešće temelji i na
zajedničkom povijesnom sjećanju;
 Narod kao demos- narod kao skupina državljana; državljani se pritom
definiraju kao stanovnici države koji su jednaki u pravima i obvezama
 (npr. svi državljani Hrvatske imaju jednako pravo na život i jednaku obvezu
poštivanja zakona Republike Hrvatske);
 Narod kao plebs (puk)- narod kao skupina obespravljenih ljudi (npr.
radnika ili seljaka) koji trebaju biti nositelji društvenih promjena; ova
dimenzija pojma narod se dosta naglašavala npr. u Francuskoj revoluciji (puk
nasuprot feudalcima i dinastiji).

Kada su sve tri dimenzije naroda objedinjene, dobivamo naciju.

Pojednostavljena definicija nacije glasi:

Nacija je narod koji ima svoju državu (npr. Romi jesu narod, ali nisu nacija jer
nemaju svoju državu).

Kao što je već rečeno, kod nacije su uključene sve tri definicije naroda: narod kao
etnos (u većini suvremenih država jedan narod čini apsolutnu većinu-npr. Hrvati
su 90% stanovništva u Hrvatskoj); narod kao demos (svi državljani npr. Hrvatske
su, na papiru, jednaki u pravima i obvezama) te narod kao plebs (smatra se da se
postojanje suvremene nacionalne države temelji na pristanku većine naroda i da
su oni koji čine vlast u državi raditi za dobrobit većine naroda).

Sada nam još ostaje vidjeti koja su specifična obilježja današnje nacionalne
države/nacije-države?

Uz općenita obilježja države o kojima smo govorili treba istaknuti tri

specifičnosti nacije-države:

 Državljani jednaki u pravima i obvezama;

 Preciznije određen teritorij- naime, granice apsolutnih monarhija bile su
nestabilne i stalno su se pomicale kao rezultat osvajanja, dok su od sredine
 20. stoljeća granice država, barem u Europi, fiksirane kako bi se, nakon
vođenja dva krvava svjetska rata u ime proširenja granica, izbjeglo
ponavljanje sličnih krvoprolića;
 Nacionalni identitet, kojega definiramo kao skup simbola i vjerovanja o
pripadanju jednoj kulturnoj i političkoj zajednici (tu bi spadali npr. grb,
zastava, himna, jezik te obilježavanje datuma iz novije nacionalne povijesti
poput npr. Dana Državnosti ili Dana pobjede i domovinske zahvalnosti-
sjetite se što je pisalo na prethodnoj stranici o važnosti povijesnog sjećanja
za jačanje svijesti o zajedničkom podrijetlu).