Silvije Strahimir Kranjčević, izbor iz poezije

 O PISCU: Silvije Strahimir Kranjčević

 rođen je u Senju (1865.)
 završio je pučku školu i gimnaziju ali zbog nepoložene mature nije se
mogao upisati na zagrebačko sveučilište
 upućen je na studij teologije u Rim – studij je napustio jer nije želio
postati svećenikom
 vraća se u Zagreb te ulazi u krug mladih pjesnika okupljenih oko
književnika Augusta Harambašića (uzor), prihvaća ideologiju Stranke
prava
 završava učiteljski tečaj u Zagrebu
 pošto učitelji nisu mogli samostalno odlučivati gdje će raditi službovao
je u Mostaru, Livnu, Bjeljini i konačno u Sarajevu
 u Sarajevu dobiva posao u redakciji časopisa Nada
 umro je u Sarajevu 1908.g.
 najznačajniji hrvatski pjesnik realizma
 pravaške političke orijentacije
 četiri zbirke: Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme (1898.), Trzaji
(1902.) i Pjesme (1908.)
 Poznavanje njegove biografije je jako važno za razumijevanje njegovih
djela jer on kroz svoje pjesme iznosi područja za koja se tijekom života
zalagao i okolnosti u kojima se našao (čežnja za domovinom).
 Gospodskomu Kastoru
o Ja sam predviđala da se autor u pjesmi obraća nekom gospodinu čovjeku, a ne
gospodinu psu. Tako da se moje predviđanje djelomično poklapa s pročitanim.
Naslovom se ističe društveni status psa što je jako važno u pjesmi.
o motivi: antički(klasični)- klasična strofa, Apolon, Kastor, Tempora! Mores!,
socijalni- obitelj, skitnica
o tema: Pjesnik se čudi vremenu u kojem živi u kojem su skitnice i kukavice
došle na vrh pomoću manipulacije.
o stilska izražajna sredstva:
 inverzija- „Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!/Drijemajte
samo mekom na sagu.“
 usporedba- „Podvita repa, kičme ko britva.“, „Prolazi starost kao u
loju.“
 asonanca-„ Ne pruža vaša šapa badava!“
 epiteti- odlična kuća, zlatna metoda, poganom njuškom, gospodski
psiću
o obraća se Kastoru koji je pas
o on je alegorija čovjeka koji dolazi do cilja podvita repa, beskičmenjak koji
proživi cijeli svoj život ulizujući se drugima kako bi što lagodnije živio
 o pjesma je socijalne tematike
o ton je satiričan (pisac osuđuje takve ljude)
o vrsta: misaona, satirična pjesma
o stih: šesnaesterac, deseterac
o strofa: 13 katrena(četverostih)
o kontrast: 1. strofa – kontrast antičkih i novih vremena, 3. i 4. strofa – kontrast
gospodskih i uličnih pasa, kontrast u cijeloj pjesmi – forme (uzvišene) i teme
(primitivni, sebični ljudi), kontrast ulizničkog, poslušnog svjetonazora i onog
beskompromisnog, kontrast u izboru riječi: književni jezik, birane riječi
(latinski, lovor, cjelov) te rugalački izrazi ( žargonizme, riječi ulice)
o analogija sa stanjem u Hrvatskoj- beskičmenjaštvo, pokornost radi vlastite
slobode
 Mojsije
o Prema samom naslovu sam predvidjela da je u pjesmi riječ o Mojsijevu
vođenju naroda u Obećanu Zemlju. Naslovom se ističe ime osobe koja je na
višoj duhovnoj razini od naroda, njegov je ideal sloboda i on u tome vidi
najveću vrijednost i sreću.
o motivi: socijalni- narod, ropstvo, krvnici, biblijski- Mojsije, Jahve
o tema: Sukob Mojsija i Jahve u kojemu Mojsije predstavlja neshvaćenog
individualca(time i samog pisca).
o stilska izražajna sredstva:
 anafora- „Da kunem kletvom krvne silnike./Da bijem narod, a zbog
naroda.“
 retoričko pitanje- „Zbog jednog stvora drugi kido stvor?!“, „Aj, to je
dakle zemlja Hanaan?!“
 usporedba- „Ko teško ono stijenje nadgrobno.“, „ Ko zapretani žar pod
pepelom.“
 inverzija- „I one ruke, u koje si ti/U tajne svijeta postavio ključ.“
 litota- „Tad vidio bi, što je sićušna/Ta tvoja ljudska, krvna željica.“,“ Al
to bi mrva s tvoje mrvice.“
 metafora- „Da imaš krila, koja uzvija/Plamičak sveti, što sam potako/U
srce prvog onog čovjeka,/Dok boljim pojmom grlio sam svijet. „
 paradoks- „Da panemo na hladna ognjišta!“
o trenutak sumnje u vlastite ideale trenutak je Mojsijeve smrti
o Mojsije je na višoj duhovnoj razini od naroda, njegov je ideal sloboda i on u
tome vide najveću vrijednost i sreću
o narod je na nižoj duhovnoj razini, sebičan, uskih vidika, cijeli samo materijalne
vrijednosti, nezahvalan je
o Mojsije se pita ima li pravo nametnuti svoj ideal narodu koji ga ne cijeni i ne
razumije
o Kranjčević u ovoj pjesmi na temelju biblijskog motiva govori o općeljudskih
problemima: ljudskoj težnji za slobodom, o izdvojenom pojedincu koji teži ka
 nečem višem, o odnosu izdvojenosti pojedinca i društva, o odnosu čovjeka
njegovih ideala.
o popularan citat: „Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam/U ideale svoje sumnjati.“
o ton je uzvišen (biblijski)
o vrsta: misaona, refleksivna pjesma
o stih: deseterac, ima ih 206
o strofa: 8 strofa nejednake duljine
o kontrast: Jahve – čovjek, pojedinac – narod, ovozemaljsko – duhovno,
božansko
 Eli! Eli! lama azavtani?! ( Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?)
o Prema samom naslovu sam predvidjela da se u pjesmi radi o Kristovoj žrtvi.
Naslovom se izriču jako bitne riječi koje je Isusu izgovarao dok je bio razapet
na križu.
o motivi: biblijski- Golgota, Kristova žrtva, ljudski grijesi(nemoral, pohlepa),
mitra, tijara, socijalni- siromaštvo, glad, bijeda, povijesni- ratovi, stradanja
o tema: Smisao Kristove žrtve.
o stilska izražajna sredstva:
 ironija- „Mi ubijamo, Bože, sve zbog tebe – Hosana.”
 poredba- „Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!“
 antiteza- „Da, ukidoste ropstvo, i cirkus, i hijenu,/ Pa odvedoste
ljudstvo u kršćansku arenu!“
 gradacija- „Badava gordo kube i mramor Panteona,/ I papuče od zlata i
orgulje i zvona!“, „Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,/ Badava alem
gori na kruni i tijari!”
 inverzija- „Na golgoti je umro i svijet za to znade“
 polisindeton- „I sramotu i bijedu i uvrede i varke/ I uzdahe i laži i
mnoge suze žarke.“
 metafora- „ Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.“
 personifikacija- „Prošetala se povijest u sramotničkoj halji.“
 epiteti- žrtve davne, sramotničkoj halji, čovječanstvo mučno, krvno
kolo
o iznosi se pitanje o smislu Kristove žrtve
o naime, od njegova raspeća do danas povijest je sramotna za čovječanstvo,
puna je krađa, krvoprolića, gadi, zatvora, bluda, nepravde…
o dekor se mijenjao (ropstvo – feudalizam – kapitalizam), ali bit je ostala ista
o još nema ploda od Kristove žrtve, a jedino što ostaje jest spoznaja o vječnoj
ljudskoj patnji i mukama življenja
o vrsta: misaona pjesma
o stih: četrnaesterac
o strofa: 22 distiha
 Moj dom
 o Prema naslovu sam protumačila da se u pjesmi radi o pjesnikovoj ljubavi
prema domovini. Naslov pjesme je jako važan za sam sadržaj pjesme jer se
tom sintagmom izražava pjesnikova žudnja za domovinom i sve u njoj.
o motivi: pejzažni- brda, dol, gore, more, đulistan, povijesni- uzeše, bol,
protjerivanje(bježat), kralj, ban, biblijski- spas, prah, dusi, posvećuje, krila,
mukom, domoljubni- domovina, grud, srce, sloboda, dom
o tema: Ljubav prema domovini koja pjesnika boli, jer je skriva u srcu.
o stilska izražajna sredstva:
 metafora- „U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,/Al’ ovaj nije
cvijet.“
 personifikacija- „I ljubim njenu sjen.“
 hiperbola- „U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu/ I krunidbeni
pir,/ I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu/ U pola mora šir!“
 poredba- „Ja nosim boštvo ovo – ko zapis čudotvorni,/Ko žića zadnji
dah.“
 anafora- „I moja žedna duša dom sankom joj se klanja/ I pozdravlja joj
dan.“
 epiteti- čarne, mlađe sne, ponajljepši san, žedna duša, krunidbeni pir,
cvjetno kopno
o pjesnik iznosi svoje osjećaje prema domovini koja je temelj njegova života,
dostojna najvećeg poštovanja i ljubavi
o domovina nije slobodna te je zato lirski subjekt nesretan
o na kraju on prenosi osjećaj domoljublja u Svemir jer je smrt konačno
oslobođenje i pjesnika i njegove ljubavi prema domovini
o vrsta: domoljubna lirska pjesma
o stih: četrnaesterac i šesterac
o strofa: 12 katrena
 Zadnji Adam
o Ja sam predviđala da se u pjesmi radi o Adamu kao posljednjem čovjeku, što
se na kraju ispostavilo točnim. Naslovom se zapravo izriče sadržaj pjesme o
prvom i zadnjem čovjeku.
o motivi: biblijski- Adam, Eden (raj s Adamom i Evom), Sveti Petar, antički- Feba
(grčka mitologija), Geja (Febina majka), Olimp, Moloh (bog sunca)
o tema: Besmisao čovjekova postojanja u kontekstu kraja svijeta.
o stilska izražajna sredstva:
 anafora- „Mru bozi – ko što magla vrh pučine,/ Mru – ko što sanja u
prozorje mre,/ Mru – ko što svijest na sasmrti gine.“
 usporedba- „Ko Moloha il čarovnu idilu.“
 gradacija- „I more silno, jedino i samo.“
 aliteracija- „Za suzom samo suzica se ledi.“
 asonanca- „Al gle! s daleka sjevera onamo“
  onomatopeja- „Praminja snijeg, sipa inje gusto, / I silne grude naokolo
baca.“
 hiperbola- „ Niz zlaćane mu nekad trepavice / Za suzom samo suzica se
ledi.“
 personifikacija- „ A zemlja bje ko stožer ledeni…“
 epiteti- nijemi Fatum, grdan sanduk, ledenoj kori, slavujak mali,
mjesečina bajna
o pjesničke slike leda i praznine, nestanka svjetla
 „ A zemlja bje ko stožer ledeni…“
o i sam Bog je u ledu- sa smrću Boga nestaje i svijet
o Bog i priroda su jedno- zaleđeni i umiru
o veza s Biblijom: Bog svojim riječima stvarao svijet, stvorio svjetlost
o Bog prikazan metonimijom- božja usta, riječ kao ono što je pokrenulo svijet, u
apokalipsi su zanijemila
o Adam- simbol čovječanstva, prvi čovjek u Bibliji, ujedno i posljednji
o u kontekstu pjesme- svaki je čovjek Adam, svatko se od nas može zapitati o
smislu svega na kraju života
o posljednje što Adam radi- upisuje upitnik na ledenu santu- koji je smisao
svega?
o zadnji nije bliži smislu nego što je bio prvi, a sve što preostaje iza njega i
čovječanstva jedan je upitnik u ledu
o gasi se kozmos, otvara se kaos
o vrsta: religiozna-misaona pjesma
o stih: dvanaesterac
o strofa: 13 strofa nejednake duljine
 Iseljenik
o Prema naslovu sam predvidjela da se u pjesmi radi o čovjeku koji napušta
svoju domovinu. Naslov je jako važan za sadržaj pjesme jer pomoću njega
možemo naslutiti o čemu se u pjesmi govori, a to je odlazak ljudi u daleke
zemlje zbog lošeg položaja malih ljudi u svijetu ali i u Hrvatskoj.
o motivi: pejzažni- morem, obala, ptice, kadulja, talas, pjenu, sunce
o tema: Prikaz emotivnog stanja iseljenika koji napušta svoj dom i obitelj.
o stilska izražajna sredstva:
 asonanca i gradacija- „Pilji i gleda i vidi: eno je, vjere mi, kruna,“
 aliteracija- „Pitajuć: hoće li ćaćko tamo na široku moru.“
 onomatopeja i personifikacija- „Ćaćko uz ogradu broda pilji u talas i
pjenu, / Gleda ih kako se dižu, pljuskaju, sliježu i bježe,/ Šume i ginu
mračnu u sjenu.“
 simbol- Marina kruna kao simbol hrvatskoga kraljevstva
o Lirski subjekt je čovjek koji se iseljava u Brazil zbog ropstva u budućnosti.
Pjesnik ga naziva primorcem, čovom, primorskim dobrijanom
o „Primorski dobrijan“ sjetan je i tjeskoban zato što napušta svoj rodni kraj
o nostalgično razmišlja: o svojem rodnom kraju, o svojoj obitelji; ženi i djeci koja
pričaju o njemu u dalekoj zemlji i pjevaju narodnu pjesmu
o u narodnoj pjesmi Mara ne ispunjava svoje obećanje da će se udati za onoga
tko joj nađe krunu jer njezinu krunu nisu pronašli domaći momci nego crni
Moro (stranac)
 Marina kruna simbolizira samostalnost, gubitak Marine krune- gubitak
hrvatske samostalnosti ( samostalnost u rukama stranaca)
 u rukama „crnog Mora“ (tuđica)- hrvatska državnost u rukama
stranaca
o iseljenik sanjivo gleda u more i čini mu se da vidi Marinu krunu, u njezinoj
ljepoti, slobodnu
o dolazak drugog broda probudio ga je iz sanjarija
o Lajos Kossuth- mađarski nacionalist
 kao ime broda- simbol dolaska Mađara i rastućeg mađarskog
nacionalizma, dok Hrvati odlaze
o vrsta: elegija sa socijalnim elementima
 izražava se žaljenje zbog nepovratnog odlaska radnika u daleke zemlje
 oslikava se teška socijalna i politička situacija malih ljudi u Hrvatskoj
o stih: osamnaesterac
o strofa: 12 katrena