Promjena temperature u reakciji željeza i klorovodične kiseline

Uvod

Kemijski element željezo je jako rasprostranjeno po svijetu, no malo u svojem elementarnom stanju
zbog lakog stapanja sa nemetalima, pa se zato I topi u razrijeđenim kiselinama koje se dobivaju
otapanjem male količine kiseline u velikoj količini vode. Otapanje kao takvo može biti fizičko, kada se
otopljena tvar ne mijenja ili može biti kemijsko, kada će nastati kemijska reakcija. Dobar primjer
kemijskog otapanja je otapanje metala u kiselinama. Kiselina (tvar koja u vodenim otopinama povećava
broj oksonijevih iona, H3O+) korištena u ovom pokusu je klorovodična kiselina (služi kao
otapalo,katalizator, za čišćenje metalnih površina...) koja se još naziva i solnom kiselinom zbog toga što
je to otopina plina klorovodika (HCl) u vodi. Otopine su homogene smjese koje nastaju otapanjem
tekućina, plinova ili čvrstih tvari u tekućinama. Kada otapamo neku čvrstu tvar i želimo ubrzati reakciju,
dobro je da je ta čvrsta tvar usitnjena za što veću površinu za stapanje sa drugim česticama pa je zato
željezo u ovom pokusu bilo u prahu.

Pribor i kemikalije

Pribor: metalni stalak, klema, epruveta, žličica,termometar (preciznost mjerenja: ± 1℃ ) i kapaljka

Kemikalije: razrijeđena klorovodična kiselina HCl(aq) i željezni prah Fe(s)

Opis pokusa

Prvo je potrebno pripremiti sav potreban pribor,učvrstiti klemu na metalni stalak te u nju pričvrstiti
epruvetu (pažljivo, da ne pukne). Nakon toga, pomoću kapaljke dodati 5 ml razrijeđene klorovodične
kiseline, tekućine bez boje i mirisa, tako da se što manje ulovi na stijenke epruvete. Kada je kiselina u
epruveti, moramo uzeti termometar (pazimo da ne dodiruje stijenke epruvete za točnost mjerenja) i
izmjeriti temperaturu kiseline koja iznosi 21℃ . Zapisati rezultat pa isprati i pospremiti termometar.
Zatim uzeti žličicu te na njen vrh staviti željezni prah, koji ima sivkast sjaj i nema mirisa, pa ga onda
pažljivo staviti u epruvetu i pričekati par sekundi da se reakcija dogodi, pri reakciji su uočeni mjehurići
zraka te zamagljenost otopine. Opet je potrebno izmjeriti temperaturu koja sada iznosi 23℃ te je
zapisati i usporediti s onom početnom.

Skica aparature:

Objašnjenje opažanja:

prvo opažanje koje je bilo zamječeno jest to da je klorovodična kiselina tekućina bez boje i mirisa, no
kada nije razrijeđena je pomalo žučkasta i dosta jakog mirisa pa iz toga možemo zaključiti da je postala
bezbojna i bezmirisna zbog velike količine vode. Nakon dodavanja kiseline u epruvetu njezina
temperatura je iznosila 21℃ koja se podudara sa sobnom temperaturom. Kod željeznog praha bilo je
lako zamjetiti da je tamno siv i ima sivkast odsjaj kao i željezo općenito. Kada smo ga dodali u epruvetu
nakon otprilike 5 sekundi se desila reakcija, počeli su se otpuštati mjehurići i prije bezbojna otopina je
sada bila relativno bijela. Mjereći temperaturu koja je sada 23℃ zbog otpuštanja topline kod
egzotermne reakcije ( reakcija pri kojoj se temperatura oslobađa)kj
 Temp.Prije dodavanja klorovodične kiseline (t1) Temp. poslije dodavanja klorovodične kiseline
(t2)
21℃ 23℃

Račun: ∆ t=t 2−t 1=23 ℃−21℃=2 ℃

Fe(s)+ 2HCl(aq)  FeCl2(aq) + H2 (g)

Zaključak:

Iz ovog pokusa možemo zaključiti kako je metal topljiv u razrijeđenim kiselinama te da je produkt bila
vodena otopina soli i plin vodik. Reakcija je u ovom slučaju bila egzotermna.

Literatura:

https://www.enciklopedija.hr/

https://edutorij.e-skole.hr/

http://eskola.chem.pmf.hr/