SVEUČILIŠTE U RIJECI

MEDICINSKI FAKULTET
Braće Branchetta 20, Rijeka

SEMINARSKI RAD
KOLEGIJ: Uvod u medicinu i povijest medicine
Tema:
HOMEOPATIJA

Studij Medicine, 1. godina

SADRŽAJ
1 UVOD

1. Zašto homeopatija?................................................................3.

2 HOMEOPATIJA - „ NOVO PODRUČJE LIJEČENJA“

2 Što je homeopatija?................................................................4.

3 POVIJEST I RAZVOJ HOMEOPATIJE

3.1. Začeci ideje...........................................................................5.

3.2. Hahnemann – „otac homeopatije“......................................6.

4 TEMELJNA NAČELA LIJEČENJA

4.1. Zakoni i načela......................................................................8.

4.2. Potenciranje ili dinamiziranje preparata..............................9.

5 HOMEOPATSKI LIJEKOVI

5.1. Vrste lijekova......................................................................10.

5.2. Priređivanje lijekova...........................................................10.

6 NAJČEŠĆE TEGOBE I LIJEČENJE HOMEOPATSKIM LIJEKOVIMA

6.1. Bolesti i poremećaji rada srca i vena..................................12.

6.2. Kožne bolesti i alergije.......................................................13.

6.3. Duševne bolesti..................................................................13.

7 HOMEOPATIJA – HRVATSKA I SVIJET........................................14.

8 ZAKLJUČAK....................................................................................15.

9 POPIS LITERATURE...................................................................15.

-2-
1. UVOD

„ Nikada se bolest ne liječi hladnoćom, niti hladnoća s toplinom.

Zapravo je sve uređeno da se liječi jednakim. “

Paracelsus ( 1493.-1541.)

U ovom će seminarskom radu biti obrađena tema pod naslovom –

homeopatija. Naime, radi se temi koja je dosta nepoznata u našim prostorima
iako je u svijetu poznata i postoji još od vremena starih kultura i civilizacija,
posebice grčke kulture. Radi se o grani moderne medicine, načinu liječenja koji
je širu primjenu, iako ima dugu povijest, dobio tek posljednjih dvjesto godina. U
svijetu je sve više ljudi koji prihvaćaju metode koje pruža i promiče
homeopatija, no puno je više ljudi koji još uvijek nemaju spoznaja o kakvoj se
vrsti liječenja radi, otkuda vuče korijene, ima li smisla uopće ju koristiti.
Stručnjaci i promicatelji homeopatskog načina liječenja vrlo su dobro zapazili da
u razgovoru s učenim ljudima, pa prema tome i s liječnicima, veći dio njih ne
zna što je točno homeopatija. Mnogo je onih koji će rado prihvatiti nove
spoznaje ali je također mnogo i onih koji su zatvoreni u svom sustavu ideja te
ne žele ništa o tome čuti. Iz tog razloga, svaki pokušaj da se ova tema približi
ljudima je pohvalan jer se čovjeka potiče na istraživanje novog i nepoznatoga
što u krajnjem slučaju može dovesti do novih spoznaja, bile one dobre ili loše.
Ovaj seminarski rad ima za cilj pojasniti o kakvoj se metodi radi, koje su njene
osnovne karakteristike, na koji je način nastala te koja su područja njenog
djelovanja.

-3-
2. HOMEOPATIJA - „ NOVO PODRUČJE LIJEČENJA“
Što je HOMEOPATIJA ?
Homeopatija se može definirati kao novo područje liječenja, kao nova
grana medicine, kao prirodna metoda, dok je s druge strane smatraju
alterativnom metodom. Sam naziv „homeopatija“ vuče svoje korijene iz dviju
grčkih riječi: homoion – isti, slično te pathos - bol. To je metoda koja svoje
djelovanje temelji na latinskoj izreci : „Similia similibus curentur,“ što bi u
prijevodu značilo da se slično sličnim liječi. To znači da se bolest od koje
bolesnik pati liječi onom supstancom koja je u mogućnosti stvoriti simptome
slične simptomima te bolesti. Upravo se na tom principu razvila klasična
medicina.

Homeopatija je metoda liječenja

Slika 1.0. Kako zamišljamo homeopatiju?
kojoj je cilj kod osobe potaknuti
vlastiti prirodni pravac
izlječenja. Ona shvaća bolest kao
posljedicu poremećaja u
ljudskom tijelu te budući da
svatko od nas veći ima razvijen
sustav obrane od bolesti, da bi ju
izliječila, ide do srži bolesti. Pri
tome je bitno napomenuti da se
pri izliječenju koriste isključivo
prirodni pripravci.

Kako ističu pojedini stručnjaci, homeopatija se može definirati i kao :

„Grana komplementarne medicine koja spada u područje holističkog pristupa
zdravlju i životu.“ Kada govorimo o holističkom pristupu onda se tu primarno
misli na to da se čovjeku pristupa kao fizičkoj, emocionalnoj i mentalnoj cjelini.
Simptomi se u homeopatiji stoga ne shvaćaju kao bolest već kao pozitivne
reakcije na različita stresna stanja kojima naše tijelo i duh nastoji ponovno
uspostaviti ravnotežu. Da bi se te reakcije mogle uspostaviti, potrebno ih je
potaknuti a to se čini već spomenutim isključivo prirodnim pripravcima. Upravo
se na osnovi takve slike odlučuje koji lijek je najprimjereniji.

-4-
3. POVIJEST I RAZVOJ HOMEOPATIJE
3.1. Začeci ideje
Kao što je već u uvodu navedeno, homeopatija je u svijetu poznata već
od najranijih kultura kao što je primjer
Grčka.Naime, već u 7.st. pr. Kr. postoje
zapisi mnogih mislioca da „ ono što stvara
rane ujedno ih i liječi“. Razmišljanja na tu
temu pronalazimo kod Empedokla (490.-
430.pr.Kr.), Platona ( 427.-347.pr.Kr.) te
Aristotela (384.322.pr.Kr.). Načelo – slično
se sličnim liječi, osobito je naglašavao
Hipokrat ( 460.-377.g.pr.Kr.). Mnogi upravo
njemu pridaju zasluge za početke razvoja
homeopatije iako neki smatraju da prve
ideje dolaze s afričkog kontinenta, točnije Slika 1.1. Hipokrat
iz Aleksandrijske knjižnice koja je, kao što je poznato u to vrijeme bila centar
znanja. Hipokrat je svojim djelima „De morbo sacro“ i „De locis in homine“ prvi
puta opisao liječenje na način: „Sličnim utjecajem postaje bolest, pa je liječimo
slično djelujućim lijekom.“ Nakon Hipokrata, doima se kao da je ovakav način
liječenja pomalo zaboravljen pa na duže vrijeme biva zamijenjen galenskom
medicinom ili alopatijom1 kojoj je temelje
postavio Galen, grčki liječnik (129. -200.
g.n.e.). Taj je liječnik bio vođen potpuno
drugačijom pretpostavkom da se suprotno
suprotnim liječi („contraria contrariis
curentur“). Dugo vremena trebalo je da
homeopatija ponovno postane aktualna.
Njome se bavio Descartes, jezuiti i drugi, no
tek 19 stoljeća poslije Hipokrata pojavio se je
znameniti švicarski liječnik Paracelsus (1493. -
Slika 1.2. Paracelsus 1541.g.) koji ponovno oživljava Hipokratov
način liječenja sličnoga sličnim.

1
alopatija – klasična medicina

-5-
3.2. Hahnemann – „otac“ homeopatije
Puni procvat homeopatija doživljava u 19.stoljeću. Njezin novi početak
zahvaljujemo njemačkom znanstveniku, liječniku i ljekarniku Christianu
Friedrichu Samuelu Hahnemannu koji je živio i djelovao od 1755. do 1843.
godine. On se u homeopatiji smatra najznačajnijim osnivačem sustavnog
istraživanja i izliječenja prirodnim putem. Hahnemann je mnogo putovao
svijetom i stekao znanja iz mnogih svjetskih jezika. Autor je „Ljekarničkog
leksikona“ koji je u to doba predstavljao enciklopediju svog ljekarničkog znanja.
Protivio se metodama liječenja koje su bile popularne u to doba kao što su
puštanje krvi, izazivanje povraćanja i davanje opijuma jer je smatrao da se time
šteti bolesniku. Dolazio je u stalne sukobe sa svojim kolegama. No, imao je
veliku obitelj ( ženu i 11 djece) koju je trebao prehranjivati te se je počeo baviti
prevođenjem djela mnogih znanstvenika. 1789. godine preveo je djelo škotskog
liječnika Williama Cullena „ Materia medica“ ili „Zbirka ljekovitih sredstava“. U
tom je djelu opisano liječenje malarije kininom 2. Cullen je u svojem djelu
pretpostavio da gorka tvar kao što je kininovac osnažuje želudac te da se
takvim pristupom potiče i snaženje čitavog tijela, u čemu leži razlog liječenja
malarije. Hahnemann se nije odmah složio s njegovom idejom već je to želio
iskušati i provjeriti istinitost. Počeo je uzimati kinin i promatrao rezultate. Na
svoje čuđenje, počeo je dobivati simptome malarije iako nije bio bolestan i ti bi
se simptomi vraćali svaki put kada bi ponovno
uzeo istu količinu kinina. Tim je rezultatima
došao do spoznaje da se svaka bolest liječi
onim sredstvom koje na zdravom čovjeku
izaziva simptome nalik na simptome koje
uzrokuje neka bolest. Kao primjer možemo
uzeti prehladu kojoj su simptomi suzenje očiju i
iscjedak iz nosne šupljine. Slične „simptome“
Slika 1.3. Allium cepa uočavamo i kod rezanja luka. Stoga se kod
prehlade kao pomoć može koristiti
homeopatski pripravak Allium cepa - crveni luk.

2
Kinin- lijek koji se dobiva od kore drveta kininovca; sredstvo protiv vrućice i malarije

-
 Hahnemannov esej „Eksperimentalne studije novog načela izlječenja
farmaceutskih supstanci, uključujući i nove spoznaje njihove dosadašnje
primjene“ svjetlo je dana ugledao 1796.godine. To se djelo smatra ključnim za
nastanak i razvitak moderne homeopatije. Svoju je metodu liječenja razradio u
djelu „Organon racionalnog liječenja“ iz 1810. godine. Tu je u detalje opisao
istraživanje lijekova . Istraživao je djelovanje mnogobrojnih lijekova na temelju
njihova razrjeđenja. Razrijeđivanjem pojedinih pripravaka nastojao je ukloniti
njihovu eventualnu toksičnost pa se tako i otrovi, npr. mandragora 3 ( koja je
inače otrovna i halucinogena biljka) se može koristiti u ljekovite svrhe. Vrlo je
bitno razrjeđivanje koje je vršio na taj način da jednom dijelu osnovne tvari
doda devet dijelova voda. Zatim ih je
određeno vrijeme protresao
(nekoliko minuta ) te je na taj način
dobio razrjeđenje nazvano prva
potenca ili D1. Zatim je te postpupke
ponavljao. Bitno je dakle osim
razrjeđivanja i ritmičko gibanje svake
potence. U doba kad je djelovao nije
se moglo točno dokazati djelo-
tvornost tih postupaka znanstvenim
metodama, ali je uočio da
učinkovitost raste pri razrjeđivanju
koje je praćeno jakim protresanjem
otopine.
Slika 1.4. Camphor

Prvu veliku praktičnu primjenu i potvrdu učinkovitog djelovanja

homeopatije Hahnemann je doživio 1831. godine kada je Europom harala
kolera. Tada je njegova preporuka bila da se kao lijek protiv te pandemije
koristi Camphor. Djelovanje tog homeopatskog pripravaka na snižavanje
pobola i smrtnosti je bilo doista golemo. Upravo se tada homeopatija počela
širiti Europom.
3
Mandragora – otrovna biljka iz porodice pomoćnica čiji se korijen koristio kao amulet; ima
halucinogeno djelovanje ali se koristi i u liječenju , npr. reume.

-
 Zadnje godine svojega
života Hahnemann je proveo u
Parizu. Nastavio je izučavati
homeopatiju i tada je uslijedilo
plodonosno razdoblje njegova
života . Vodi ordinaciju i stječe
velik ugled i poštovanje. Objavio
je 6. izdanje svojeg djela
„Organon of Healing“. Umro je
1843. godine i pokopan u
mauzolejskoj grobnici pariškog
groblja Père Lachaise.

Slika 1.5. Hahnemann- otac homeopatije

4. Temeljna načela liječenja

4.1. Zakoni i načela
Jedini način na koji možemo znati da naš obrambeni mehanizam djeluje
jest pojava simptoma bolesti pa stoga moramo tražiti tvar koja u ljudskom tijelu
može izazvati sličan skup simptoma. Ako je ta tvar sposobna u organizmu
izazvati simptome koji su slični simptomima neke bolesne osobe onda je
najvjerojatnije da će taj pripravak dovesti do uspješnog izlječenja. Upravo je to
temeljno načelo homeopatske znanosti i smatra se osnovnim zakonom
iscjeljenja. Zatim se tu ističe i zaključak da se slično sličnim liječi – zakon
sličnosti ili rezonancije. To znači da svaka tvar koja može izazvati skup
simptoma u zdravom čovjeku, može liječiti taj skup simptoma u bolesnom
čovjeku. Ostala važnija načela su:

-
  totalitet simptoma – prilikom shvaćanja totaliteta simptoma moraju se
uzeti u obzir svi aspekti koji čine sliku čovjeka a to su tjelesni, mentalni i
emotivni.
 zakon minimalne doze – doza koja se prepisuje pacijentu mora biti
minimalne količine koja je dostatna za brzo i što je moguće blaže i
učinkovitije djelovanje pri čemu je cilj potpuno izlječenje.
 zakon o dinamiziranju preparata – znači da se u liječenju smiju koristiti
samo oni preparati koji su prošli postupak razređivanja ( i do nekoliko
puta).
 zakon o dokazivanju homeopatskih preparata – smiju se koristiti samo
oni preparati koju su uspješno dokazani na ljudima.
 zakon o pojedinačnom pripravku – pripravci moraju biti prepisivani kao
pojedinačni a ne kao mješavine više pripravaka ( uz pretpostavku da se
ne zna njihov način djelovanja).

4.2. Potenciranje ili dinamiziranje preparata

Da bi homeopatski pripravak učinkovito djelovao u organizmu, potrebno
je povećati jakost električnih i magnetnih polja tog preparata što znači da je
potrebno u što većem obujmu osloboditi energiju koju taj pripravak ima i
omogućiti mu da u organizmu izvrši poboljšanje, tj. izlječenje što je bolje
moguće. Ovo se Hahnemannovo otkriće naziva potenciranjem potenciranjem.

Kao što je spomenuto u biografiji i djelovanju spomenutog znanstvenika i

liječnika, on je pripravke spremao razrjeđivajući ih. To im je smanjilo toksičnost.
Kombinirani postupak razrjeđivanja i protresanja Hahnemann je nazvao
potenciranje ili dinamiziranje. Najbitnija stavka tog postupka jest da što je
pripravak više potenciran to mu je terapeutski učinak veći. Koncept
potenciranja čine 2 procesa:

 dilucija4 – u tekućinama ili atenuacija5 – u krutim tvarima

 indukcija energija – protresanje

4
dilucija- razrjeđivanje
5
atenuacija-prigušivanje neke fizikalne veličine

-
5. Homeopatski lijekovi
5.1. Vrste lijekova
U liječenju homeopatijom koriste s lijekovi na prirodnoj bazi zvani remedije.
Dakle, lijekovi su isključivo prirodnog podrijetla. Najviše je lijekova mineralnog,
zatim biljnog te na poslijetku životinjskog podrijetla. Prema podrijetlu ,
pripravke dijelimo na :

 biljke
 životinje
 anorganske tvari
 organske tvari
 tkiva

Slika 1.6. Priprava remedije

Anorganske tvari mogu biti metali – zlato,cink te nemetali – natrijev klorid,

arsenopirit. Organske tvari mogu biti grafit, nitroglicerin. Biljke se koriste u
svježem ili sušenom obliku a to mogu biti listovi, korjenje,sjeme. Specifično je
to da se od biljaka mogu koristiti poznate biljke,npr. ciklama, duhan,
medicinske biljke kao što su kamilica i arnika te otrovnice kao što je belladona6.
Od životinjskih se izvora koriste : insekti ( pčele, mušice ), morske životinje
( sipa), reptili ( zmije ). Od tkiva se koriste npr. iscjedak kod spolne bolesti , urin
i slično.

5.2. Priređivanje lijekova

Proizvodnja homeopatskih pripravaka temelji se na farmakopeji. Radi se
o popisu pravila i propisa koji se moraju slijediti pri proizvodnji lijekova čime je
postignuto bolje kontroliranje kvalitete i načina priprave lijekova. Npr. u

6
belladona - je višegodišnja zeljasta otrovna biljka iz porodice pomoćnica

-
Njemačkoj je prva farmakopeja objavljenja 1978. Homeopatija ja u hrvatski
Zakon o lijekovima ušla 1997. Najviše se homeopatskih lijekova danas proizvodi
u Njemačkoj, Francuskoj i Švedskoj. Primjerica, u Francuskoj gotova svaka
ljekarna prodaje takve lijekova a sama uporaba lijekova je primjerice u
Njemačkoj takva da gotovo 20 % obiteljskih liječnika u toj zemlji koristi u svom
radu takve lijekove. Veoma je bitno napomenuti da se svi lijekovi proizvode po
strogim kriterijima i propisima već spomenutih farmakopeja. Stoga su i
homeopatski lijekovi danas po kvaliteti posve izjednačeni s lijekovima klasične
medicine.

Što se tiče oblika u kojima se homeopatski lijekovi pojavljuju razlikujemo

sitne granule ( kuglice, pelete) koje se stavljaju ispod jezika( sublingvalno) i
otapaju ( dakle ne grozu se), kapi, kreme, sirupe. Najčešće se upotrebljavaju
pelete, gotove već 200 godina, kao pouzdan način liječenja.

Kada pak govorimo o vremenu kroz koje se lijekovi uzimaju, najčešće se

radi o kraćim vremenskim razdobljima, ako su kod bolesnika prisutne akutne
tegobe, ali je također moguće da se
lijekovi uzimaju i više mjeseci ako se radi o kroničnim bolestima.

Slika 1.7. Vrste lijekova

-
6. Najčešće tegobe i liječenje homeopatskim lijekovima
U ovom će poglavlju biti predstavljena neka moguća stanja i bolesti koje
čovjeka mogu zadesiti te ujedno i vrsta i način primjene homeopatskih lijekova
za konkretne situacije.

6.1. Bolesti i poremećaji rada srca i vena

SRČANI INFARKT

Radi se o naglom začepljenju krvnih žila srca pri čemu zbog pomanjkanja kisika
i hranjivih tvari dolazi do odumiranja stanica miokarda. Ono što karakterizira
primjenu homeopatskog liječenja u navedenom slučaju jest da se ono
primjenjuje tek u trenutku kada bolesnik preživi. Tek tada se kao pomoć pri
izlječenju mogu koristiti lijekovi kao što su:

 Rhus toxicodendron –„otrovni bršljan“ - svaka 3 sata kroz 1 tjedan

 Arnica montana( brđanka) – za zaustavljanje boli u srcu i ramenu koje
pati zbog infarkta

Slika 1.8. Rhus toxicodendron

-
PROŠIRENE VENE

Tegoba koja nastaje poremećenom funkcijom zalistaka u venama pa se krv

vraća ne prema srcu kao što je očekivano već prema periferiji, tj. u suprotnom
smjeru. Kao homeopatski lijekovi koriste se:

 Aescelus hippocastanum – pripravak od divljeg kestena

 Hamamelis ( američka lijeska) - kod jakih bolova i mogućeg krvarenja
vena

6.2. Kožne bolesti i alergije

OPEKLINE

Djelovanjem visoke temperature i topline na tijelo moguće je uzrokovati

opekline na koži. Homeopatske je pripravke u tom slučaju najbolje koristiti kao
nadopunu klasičnoj terapiji ( ispiranje vodom, antiseptici). Neki lijekovi su:

 Calendula ( neven) – kod opeklina 3. i 4. stupnja

 Cantharis - kod jakih bolova i teških opeklina
 Apis - otrov iz pčelinjeg žalca koji olakšava jaku bol praćenu tjeskobom,
no pritom treba izbjegavati hladne obloge
 ASTMA

Jedan je od bolika alergijske reakcije kada imunološki sustav reagira pretjerano

na neke alergene koji za ostale ljude ne čine problem. Kao homeopatski lijekovi
koriste se mnoge vrste ovisno o tome radi li se o akutnoj ili kroničnoj te dječjoj
astmi. To su:

 Spongia tosta ( morska spužva) – daje se uvečer

 Kali carbonicum ( kalijev karbonat) – najvažniji kod kronične astme
 Chamomila – pripravak od kamilice- kod napada astme nakon ljutnje

6.3. Duševne bolesti

STRES

Svakodnevna pojava u životu ljudi kao odgovor na neke vanjske

poticaje.Homeopatski se lijekovi u toj situaciji koriste za svladavanje stresa i
samnjivanje napetosti. Neki lijekovi su:

-
  Ignatia – vrlo poznat lijek koji služi za rješavanje problema razočaranja,
glavobolje, emocionalnog stresa. Za njega je karakteristično to da ne
podnosi dim cigarete i kavu.
 Piricum acidum – stres od prezaposlenosti

STRAHOVI

Klasična medicina za probleme osjećaja straha i napetosti ponekad nema

odgovora pa se stoga većina ljudi danas okreće homeopatskim lijekovima. To su
primjerica:

 Arnica
 Gelsemium – pripravci od zimzelenog grma odrijetlom iz Amerike i
jugoistične Azije
 Rhus toxicodendron

7. Homeopatija – Hrvatska i svijet

Homeopatija je kao nova vrsta liječenja u našim krajevima još u začetku.
Za razliku od Hrvatske, u Europi je homeopatija dobro razvijena. Osobito se
razvila u Engleskoj gdje možemo pronaći i specijalizirane homeopatske bolnice.
Već je spomenuta Francuka gdje gotovo trećina obiteljskih liječnika u svojoj
praksi koristi homeopatske metode.Slično je i u Njemačkoj. Homeopatija je
osobito popularna u Aziji, poglavito u Indiji gdje čak ima i prednost nad
zapadnjačkim metodama. popularna je i u Brazilu, Australiji, Izraelu, SAD-u i
Kanadi.

-
8. Zaključak
Tema ovog seminarskog rada je bila je homeopatija. Iako je na svjetskoj
sceni prisutna već stoljećima, možemo reći da se ona i dalje razvija i tek u novije
vrijeme ona postaje sve popularnijom metodom liječenja. Otkrivaju se njene
prednosti u sve većem opesgu i još je mnogo toga što bi se moglo otkriti i
saznati o homeopatiji. Mnogo je ljudi u novo doba koji ju koriste ali je još uvijek
više onih koji za nju nisu čuli ili je ipak nastoje izbjeći jer ne znaju o kakvoj se
metodi radi. Mnogo je opriječnih mišljenja- od toga da se radi o vrlo uspješnoj i
pouzdanoj metodi pa sve do razmišljanja da se radi o običnom zavaravanju, o
placebo efektu koji se pruža ljudima. Na koncu je ipak na svakome od nas da
istraži o kakvoj se grani liječenja radi te da li je vrijedi iskušati.

9 . Popis literature
1. Bielau, K. (2005.) ; Homeopatija; Ključ samoizlječenja. ; Medicincka naklada
Zagreb; Zagreb

2. Ropac, D. ( 2011.) ; Homeopatijom do zdravlja ; Zagreb; Naklada Ljevak

3. Internet stranice:

 http://www.homeopatija.com/
 http://www.homeopatija.hr/
 http://www.mojezdravlje.net/
 http://www.zdravlje.at/alternativne-metode/homeopatija/

Slike preuzete sa internet stranica:

 http://www.narodnilijek.com/
 http://www.zdravlje.at/
 http://hr.wikipedia.org/