Motet je horska kompozicija a capella lpka ke zasnovana na latinskom duhovnom tekstu,
najčešće iz biblije i na principu imitacije tako da svi glasovi donose isti tekst. Svakoj frazi teksta odgovara po jedna tema koja se redom pojavljuje u svim glasovima čime se stvara jedan odsek moteta. To znači da ukoliko tekst moteta sadrži više fraza (rečenica), motet ima više odseka, gde se u svakom odseku pojavljuje jedna fraza teksta sa svojom temom. Pojedini odseci okončavali su se kadencama u različitim modusima, ali se motet završavao u početnom modusu. Radi kontrasta između odseka, pojedini odseci mogli su biti pisani u slobodnoj neimitacionoj polifoniji, ili čak i homofono. Granice između odseka, kako su se mogle prepoznati po kadencama (prema krajevima tekstualnih fraza) nisu bile tako izrazite jer bi se u tom slučaju motet raspao u niz zasebnih celina, a trebalo bi ostvariti kontinuiranost muzičkog toka kroz sve odseke moteta. Da bi se granice “zamaglile”, primenjivali su se sledeći postupci: 1) nova tema se vodila dok ostali glasovi izvode kadencu prethodnog odseka 2) pojedini glas koji je učestvovao u kadenci nastavlja kretanje i posle dostignutoh finalisa, tako da kontrapunktira u odnosu na novu temu. 3) umesto nekog očekivanog vida autentične kadence u trenutnom modusu obrazuje se varljiva kadenca (V-VI). Veći moteti mogli su imati 2-3 zasebna stava od kojih je svaki imao više odseka.