Kako bismo detaljno analizirali epsko djelo, važno je usvojiti smjernice i pojmove

koji u tome mogu pomoći.

Analiza epskog djela

Odredite temu djela odmah na početku kako bi znali čime se radnja djela bavi.
Temu djela dovoljno je izreći jednom rečenicom. Ona je jedinstveno značenje
djela. Nakon teme, odredite i motive epskog djela. Motivi su najmanje jedinice
radnje i one ulaze u okvir teme.

Uočite koje se sve tehnike nalaze u epskom djelu (opisi, pripovjedač, tehnika,
kompozicija, pripovijedanje…).

Kompozicija označava sam način na koji je književno djelo složeno. Ti dijelovi se

obično podudaraju s poglavljima u epskoj prozi i pjevanjima u epskoj poeziji.
Nadalje, određujemo pripovjedača djela. Pripovjedač je subjekt pripovijedanja i
nikada se ne poistovjećuje a autorom djela. Pripovjedač je zaslužan za tijek priče,
on je priča, a pričanje se odvija u prvom licu (ich-forma), drugom licu ili trećem
licu. On može biti subjektivni ili objektivni te pouzdan ili nepouzdan. Pripovijedanje
je najvažniji dio epskog djela, a odvija se tako da se slažu i spajaju motivi prema
uzroku i posljedici. S druge strane, za razliku od pripovijedanja, opisivanje je
statički dio priče. Dijeli se na opise likova te opise interijera i eksterijera.
Epska tehnika je način na koji se dijelovi slažu u kompoziciju. Ono se može
odvijati na sljedeći način.

 in media res – djelo započinje odmah prikazom neke situacije. Radnja je već
razvijena, odnosno nalazi se blizu raspleta. Uvoda nema
 retardacija – postupci koji usporavaju radnju, a to su ponavljanja, digresije, i
epizode. Ponavljanje situacija je često u epici, a ono se odvija zbog toga što
se ponavljanjem pojedine situacije, epizode lakše mogu uklopiti u
izlaganje. Digresijom se izlaganje prekida dužim opisom koji nema veze s
osnovnom fabulom. Epizoda je veća digresija koja se izdvaja kao
samostalna cjelina
 gradacija – varijacija osnovne situacije s malim promjenama i iznova novim
pojedinostima.
  retrogradno pripovijedanje – raspletanje radnje pripovijedanjem unazad

Sastavite fabulu i siže epskog djela. Fabula označava niz motiva koji su povezani
prema onome što slijedi. Događaji su prikazani kronološki, onako kako su se
dogodili u stvarnosti. S druge strane siže je prikaz događaja onako kako su se oni
dogodili u književnom djelu. Pripovijedanje može teći unazad ili se može odvijati u
prošlosti.

Nabrojite glavne i sporedne likove i karakterizirajte ih. Uočite njihove dijaloge

(razgovor dva ili više lika) te monologe (razgovor jednog lika samog sa sobom).
Likovi su nositelji fizičkih i psihičkih osobina i ne poistovjećuju se sa stvarnim
osobama. Kod analize likova, odredite radi li se o dobrom ili lošem liku, je li on
junak djela, škrtac, lukavac, hvalisavac…

Na kraju odredite jezik i stil epskog djela te njegovu tendenciju.