BISKUP ANTUN PRIGODOM DANA BOLESNIKA POSJETIO POŽEŠKU BOLNICU

Prigodom spomendana Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika, biskup Antun

Škvorčević pohodio je 8. veljače Opću županijsku bolnicu u Požegi te u bolničkoj
kapeli predvodio euharistijsko slavlje za bolesnike i bolničko osoblje. Na
glavnom bolničkom ulazu biskupa su dočekali ravnatelj bolnice Ivan Vukoja,
zamjenica ravnatelja Matea Vujnović i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo
Silvija Marić. S Biskupom su koncelebrirali bolnički dušobrižnik Josip Krpeljević i
tajnik Matej Siluković.

MN: Plemenita djelatnost

Na početku slavlja biskup je s poštovanjem i radošću pozdravio ravnatelja i

njegove suradnike, te sve bolničke djelatnike i nazočne bolesnike. S
poštovanjem, jer vrše posebno djelo milosrđa u spomenutoj bolnici, pomažući
onima koji su u posebnim životnim okolnostima, kako bi osjetili da su i u svojim
zdravstvenim poteškoćama ljudi dostojanstva. S radošću, jer ponovno može
ovdje prevoditi misno slavlje nakon što to minule tri godine zbog covida 19 i
nekih drugih okolnosti nije bilo moguće. Napomenuvši da slavimo spomendan
Gospe Lurdske, biskup je podsjetio da je Lurd postao jedno od snažnih svjetskih
duhovnih lječilišta, gdje bolesnici pronalaze sebe u višim i dubljim dimenzijama
negoli je čovjekova tjelesnost, njegova bolest ili tjelesno zdravlje. Kazao je da se
to lurdsko ozračje na ovaj spomendan na neki način proširuje diljem svijeta, te i
mi želimo ovom svetom misom, svojom molitvom, sabranošću i duhovnošću biti
dio onoga što je u Lurdu pokrenula Isusova Majka. Članicama Hrvatske katoličke
udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji (HKUMSiT u PB-i)
čestitao je blagdan njihove svete zaštitnice. Čestitku je proširio i na sve druge,
jer je Gospa Lurdska blagdan svih onih koji se potaknuti čežnjom zaustavljaju
pred pitanjem kako doći do cjelovitog zdravlja duše i tijela, do pobjede nad
smrću. Kazao je kako odgovor na tu čežnju pronalazimo u Isusu Kristu, u
njegovoj ljubavi jačoj od smrti, koju je na križu posvjedočio, a koju slavimo u
svakoj svetoj misi.

Upitavši u homiliji sudionike slavlja što bi to bilo zdravlje po koje dolazimo u

bolnicu, i dokle ono seže, biskup je ustvrdio da zdravlje nije nešto što možemo
kupiti u trgovini, izmjeriti metrom, ili staviti na vagu, jer ono nadilazi fizičko
stanje našeg ljudskog postojanja. Izrazio je uvjerenja da radi toga svećenik ili
biskup nije stranac kad dođe u bolnicu – i to ne samo onda kad se razboli, nego
svaki puta kad s polazišta vjere dođe služiti zdravlju bolesnika – koje je jedna od
njihovih najplemenitijih duhovnih djelatnosti. Kazao je da nas blagdan Gospe
Lurdske duhovno prenosi u Lurd, gdje postoje neke klinike i djeluje određeni
broj liječnika, ali gdje se na osobit način snažno doživljava spomenuta
neuhvatljivost zdravlja, ona dimenzija do koju ne mogu doprijeti ni liječnici ni
bilo koji drugi ljudski stručnjaci, nego samo Bog. Naglasio je da se u Lurdu uči
kako postati dionik Božjih mogućnosti s obzirom na naše zdravlje u svoj širini tog
pojma, koji uključuje i čovjekovu tjelesnost i njegovu duhovnost. Lurd je mjesto
gdje se fizičkim bolesnicima pomaže da ne budu duhovno izgubljeni, nego živi u
dubini svoga bića kao neponovljive i jedinstvene osobe.
MN: Stvoreni smo za „više“

Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak o pohodu Blažene Djevice Marije

rođakinji Elizabeti, biskup je kazao sudionicima slavlja kako se to dogodilo nakon
što je Marija, prihvativši suradnju s Bogom na njegovu naumu spasenja, začela
Isusa snagom Duha Svetoga. Naglasio je kako je Marija pohitjela na susret sa
svojom rođakinjom koja je nerotkinja i u starosti, ali je Božjom odlukom na
izvanredan način začela dijete, Ivana Krstitelja. Kazao je da su dvije spomenute
žene postale duhovni prostor u kojem se Božje djelo vjerom prepoznaje, kojem
se raduje, za njega zahvaljuje i s njim surađuje. Navedeno nas evanđelje
uvjerava kako postoje Božje mogućnosti i na zdravstvenom području te nam
postavlja pitanje hoće li se one našom suradnjom ostvarivati te zdravlje
dosegne onu puninu koju nazivamo spasenje u Isusu Kristu, život vječni, za
kojim u dubini našeg srca čeznemo.
Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da svetopisamski navod „nije dobro
da čovjek bude sam“ svjedoči koliko su nam potrebni drugi, osobito kad smo u
stanju bolesti i nemoći. To je poziv da budemo ponajprije u zajedništvu s
Bogom, jer smo u najtežoj osami onda kad svedemo sebe na sebe same, na ono
što iz naših mogućnosti radimo, a to je uvijek „malo“ za naše srce koje nam kaže
da smo stvoreni za „više“, dapače, za Onoga koji je naše „sve“, ustvrdio je
biskup. Zamolio je Blaženu Djevicu Mariju neka bdije nad svakim bolesnikom,
nad ovom ustanovom i svakim od nas, kako se nitko ne bi osjetio sâm, osobito u
najtežim trenucima bolesti i umiranja. Svim bolničkim djelatnicima na čelu s
ravnateljem zahvalio je za sve što u ovoj ustanovi čine za ljudsko zdravlje.
OKVIR
Napomenuvši da slavimo spomendan Gospe Lurdske, biskup je podsjetio da je
Lurd postao jedno od snažnih svjetskih duhovnih lječilišta, gdje bolesnici
pronalaze sebe u višim i dubljim dimenzijama negoli je čovjekova tjelesnost,
njegova bolest ili tjelesno zdravlje.