2

• Prava YODVQLĀND WXæED ili rei vindicatio (interesantno je da je,

SUDNWLĀQR bez iznimke, u VWUXĀQRM javnosti i danas nazivaju
jednostavnom izvedenicom od rimskog (ili latinskog) naziva kao
VINDIKACIJA, iako je zakonski naziv Prava YODVQLĀND WXæED
ÅVWDUµ YHþ gotovo ĀHWYUW VWROMHþD (Zakon o YODVQLäWYX i drugim
stvarnim pravima je stupio na snagu 01.01.1997. god.).
7

• 7XæLWHOM da bi dokazao svoju aktivnu legitimaciju ,

mora kao prvo dokazati da je on vlasnik.
• Zbog WHäNRþD s tim povezanim taj postupak se ĀHVWR
naziva Åprobatio diabolicaµ ili ÅYUDæMLµ dokaz.
8

• Problem je u tome äWR se treba dokazivati neprekinuti

slijed stjecanja sve do onog stjecatelja koji je stekao
originarno (a ne derivativno).
• U praksi se to QDMĀHäþH svodi na slijed do onoga tko ima
uvjeta za stjecanje GRVMHORäýX .
9

• Daleko UMHLje VOXĀDM stjecanja od nevlasnika, jer je tu Zakon o

YODVQLäWYX i drugim stvarnim pravima postavio vrlo stroge i WHäNR ispunjive
uvjete.
• Zanimljivo je da je ovaj postupak u pravilu daleko jednostavniji ako se radi
o nekretninama, zato jer za stanje ]HPOMLäQH knjige vrijedi predmnjeva
istinitosti i potpunosti u smislu da je stvarno stanje upravo onakvo
kakvo je ono u ]HPOMLäQRM knjizi .
• Pod uvjetima propisanim zakonom, tu
predmnjevu je PRJXþH i negirati, ali uz teret
dokaza koji je na onome tko tvrdi da je stvarno
stanje GUXNĀLMH od onoga u ]HPOMLäQRM knjizi.
11

• Drugo äWR WXæLWHOM mora dokazati (nakon svojeg YODVQLäWYD

je da se stvar koja je njegova i koja mu je oduzeta nalazi u
posjedu, dakle IDNWLÿQRM vlasti WXæHQLNDkao
neposrednog posjednika .
• Upravo tu dolazimo do problema s JHQHULĀQLP stvarima ili
stvarima koje nisu individualno (nisu species) RGUHĄHQH.
12

• Vlasnik mora (to je WUHýH ) stvar koju zahtijeva opisati po njezinim

osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari , pa ne PRæH
zahtijevati stvari kao äWR su gotov novac SRPLMHäDQ s drugim gotovim
novcem, vrijednosne papire na donositelja SRPLMHäDQH s istovrsnima, ako
ne postoje okolnosti iz kojih WXæLWHOM ipak PRæHdokazati svoje
pravo YODVQLäWYD i iz kojih je WXæHQLN morao znati da tu stvar ne
smije prisvojiti (ZV, ĀO. 162. st. 2.).
13

• Zapravo, ovim se odredbama SRNXäDYD VSULMHĀLWL kriza koja

potencijalno nastaje u RYUäQRP postupku kada sudski RYUäLWHOM
GRĄH u NXþX RYUäHQLND i od 100 NRäXOMD u ormaru mora RGOXĀLWL
koja je predmet ovrhe, dakle koja je YODVQLäWYR ovrhovoditelja
kojemu je EDä tu NRäXOMX oduzeo RYUäHQLN (ili netko drugi po
njegovom nalogu).
• 7XæHQLN koji taji
18

• U pravilu se pod posebnom WRĀNRP zahtijeva i naknada

WURäNRYD postupak koja u pravilu tereti onoga tko je
postupak uzrokovao. Vrlo ĀHVWR se rad o dosta
]QDĀDMQLP iznosima, pri ĀHPX se WURäNRYL RGUHĄXMX
prema vrijednosti predmeta spora.
19

• Tu mislimo na WURäDN zastupanja putem RYODäWHQH

osobe ² odvjetnika, jer samo u tom VOXÿDMX
onome tko je uspio pripada i WURäDN zastupanja .
U pravilu ovo ]QDĀL da bi onaj tko vjeruje u svoj
uspjeh izvan svake sumnje trebao DQJDæLUDWL
odvjetnika koji ga u NRQDĀQLFL QLäWD ne NRäWD.
20

• Ako kojim VOXĀDMHP stranka WXæLWHOM ili WXæHQLN uspije

u postupku bez DQJDæPDQD odvjetnika to þH biti
pogodnost za suprotnu stranu koja QHýH biti u
obvezi QDGRNQDLYDWL WURäDNzastupanja .
21

• ,QDĀHNDNRELVHVSULMHĀLORW]Ynadripisarstvo SUDNWLĀQRDNRQLVWHRGYMHWQLNQHPRæHWH
]DVWXSDWLQLNRJDRVLPXVNRJNUXJDĀODQRYDRELWHOMLDQLXWLPVOXĀDMHYLPDVHQHPRæH
napisati reviziju kao izvanredni pravni lijek.
• 'DSDĀHÿDNQL]DVHEHQHPRæHWHQDSLVDWLUHYL]LMXRVLPDNRLPDWHSRORæHQ
pravosudni ispit .
• 0HĄXWLPĀDNLNDGDVPLMHWH]DVWXSDWL VHEHLOLGUXJRJD LDNRQLVWHRGYMHWQLNQHPDWHSUDYR
na naknadu na koju imaju odvjetnici, a propisana je Tarifom koja se objavljuje na web
VWUDQLFL+UYDWVNHRGYMHWQLĀNHNRPRUH LQDĀH+2.SUHGODæHWDULIXDGDELELOD
SULPLMHQMHQDPRUDMHRGREULWLPLQLVWDUSUDYRVXĄD 
• 7XæHQLN koji taji