U Puli, 20. ožujka 2024.

godine

Utjecaj autoritarnog stila

odgoja na razvoj djeteta

Učenica: Lara Knežević, 3.G

Predmet: Psihologija
Školska godina: 2023./2024.
Mentorica: Prof. Alberta Mohorović

1
Roditeljstvo je najveći te ujedno i najvažniji izazov na koji se osoba može odlučiti tijekom
svog života. To je proces gdje jedna osoba oblikuje drugu, mlađu osobu sve do njenog
odrastanja, utječući tako na osobnost, ukus, mišljenja i slično. Nažalost, nije svaki roditelj
dobar roditelj i nisu svi utjecaji dobri. Tu bih se htjela osvrnuti ponajviše na citat pisca Vinoda
Kaprija koji je na Twitteru izjavio da „Sva djeca zaslužuju roditelje, ali ne zaslužuju svi
roditelji djecu.“. Obožavam taj citat i definitivno me vodio pri pisanju ovog rada, pogotovo jer
mislim da u Hrvatskoj djetetu i razvoju djeteta u sigurnom i motivirajućem okruženju nije
dana velika važnost. Za to krivim činjenicu da su naše roditelje odgojili autoritarni roditelji
koje su također odgojili isti takvi roditelji i tako u nedogled ,a to je sve proizašlo iz krivih i
neopravdanih narodnih pouka poput „Batina je izašla iz raja.“ za koju smatram da ne radi
ništa drugo osim poticanja nasilja nad djecom. Uz to želim provjeriti jesu li moji roditelji
autoritarni budući da ponekad smatram da jesu. Sigurna sam da me njihov stil odgoja
oblikovao ,no ne mogu reći da je u svim slučajevima to bilo na bolje. Mislim da je kao stil
odgoja autoritativni stil loš jer je previše krut i ne dopušta djetetu da čini pogreške niti da se
slobodno izražava, već da bude podređeno autoritetu neovisno je li taj autoritet opravdan ili
nametnut. Iako, sasvim je moguće da je ovo mišljenje moja predrasuda na riječ „autoritet“
koju generalno doživljavam s negativnom konotacijom. Pretpostavljam da ću naučiti dosta o
stilovima roditeljstva, pogotovo o autoritarnom stilu, te utjecaju istog na razvoj djeteta.
Smatram da je taj stil ono što bi mi u žargonu nazvali „strogim“ stilom. Još jedna zanimljivost
prije proučavanja izvora je bio i razgovor s mojom prijateljicom koja se osvrnula na to da
smatra kako je između autoritarnog i permisivnog stila odgoja (koji su dvije krajnosti)
autoritarni puno bolji te će posljedično djeca odgojena tim stilom biti bolja. Trenutno smatram
da postoji povezanost između autoritarnog stila roditeljstva i nekih ponavljajućih osobina kod
djece (npr. sramežljivosti). Planiram veći fokus dati posljedicama koje autoritarni stil ima na
djecu u usporedbi sa fokusom na značajke i odlike tog stila na koje ću se samo kraće osvrnuti.
Također, iako se nadam da su moje pretpostavke o autoritarnom stilu roditeljstva točne, bila
bih sretna i da se pokaže da sam u krivu jer bih svejedno nešto novo naučila. Za mene,
istraživanje ove teme nije samo akademski pothvat, već i putovanje kroz vlastite uspomene i
iskustva. Hoću shvatiti koji su me i kako različiti stilovi oblikovali i što to znači za moju
budućnost. Postavljam sebi izazov razumijevanja svih tih pristupa roditeljstvu, da vidim što to
zaista znači za djecu koja odrastaju pod njihovim utjecajem. Jer, ako ništa drugo, istražujući
bilo koju temu pa tako i ovu, uvijek postoji prostor za učenje i rast.

2
Prvotno moramo razlikovati odgoj i roditeljstvo. Odgoj se definira kao proces izgrađivanja,
razvijanja i oblikovanja čovjeka u njegovim ljudskim odlikama. U pedagoškom smislu, odgoj
je svjesna, namjerna, društveno organizirana, pedagoški osmišljena djelatnost radi
ostvarivanja ljudskih težnji postizanja ideala i odgojne svrhe – izgrađivanja potpunih i
uljuđenih ljudskih osobnosti. (Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža,
2013 – 2024. Pristupljeno 20.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/odgoj>).
Roditeljstvo, kao životni izazov, ne oblikuje iznova samo jednu osobu (roditelja), već cijelu
budućnost neke druge osobe. U ovom kontekstu, Charles R. Swindoll promišlja: „Roditeljstvo
je najveći dar, najviše zadovoljstvo i najveći izazov." Nastojanje oblikovanja novog života,
ispunjeno je neizrecivom ljubavlju i brigom, no s druge strane, nosi teret ogromne
odgovornosti. Nadopunit ću ovo s misli: „Roditeljstvo je stvaranje djeteta." (Pollock & Van
Reken, 2001). Službena definicija roditeljstva bila bi da roditeljstvo kao proces promiče i
podržava tjelesni, emocionalni, društveni i intelektualni razvoj djeteta od najranije do odrasle
dobi. (Bernstein, Robert. 20. veljače 2008. Majority of Children Live With Two Biological
Parents. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2008. Pristupljeno 16. ožujka 2024.)
Razlikuje se od odgoja budući da odgoj ne vrše samo roditelji već i institucije (odgojno-
obrazovne ustanove) poput škole. No, unatoč ovoj dubokoj povezanosti i utjecaju, ne ponaša
se svaki roditelj na način koji promiče zdrav razvoj djeteta. Također, važno je osvrnuti se na
citat „Sto ljudi, sto čudi.“ Za koji smatram da se može primijeniti i ovdje budući da svatko
doživljava odgoj drugačije te ga posljedično i drugačije provodi. Uz to, svako je dijete
individua i nešto što „radi“ na jednom djetetu možda neće raditi na drugom. Iz ideje da će
svaki pojedinac imati vlastite načine i odgojne metode da se zaključiti da ne možemo jasno
definirati stilove odgoja jer je to ne samo vrlo apstraktno već i subjektivno. To i jest bio
slučaj, te su se dugo vremena promatrale pojedine roditeljske osobine i kako utječu na razvoj
djeteta, sve dok 1960.-ih psihologinja Diana Baumrind nije prema tri karakteristike definirala
tri tipa/stila odgoja u koji se svaki može svrstati. Kasnije, ranih 1980.-ih dvoje znanstvenika
sa Stanforda (Eleanor Maccoby i John Martin) nadopunjuju teoriju s četvrtim stilom odgoja.
Prevedeni nazivi te tri karakteristike bili bi prihvaćanje i uključenost (koliko prihvaćaju i
trude se ispuniti djetetove emocionalne potrebe), kontrola i davanje autonomije (koliko potiču
ili suzbijaju samostalnost djeteta i njegovo uključivanje u proces donošenja odluka) (prema
Berk, 2015). Karakteristike svih stilova prikazati ću tablično.

3
 prihvaćanje i uključenost kontrola davanje autonomije

Postavljaju brojne
zahtjeve,
Hladni, skloni prisiljavaju na Ne dopuštaju djetetu
autoritarni omalovažavanju, ne mare poslušnost da donosi odluke,
pretjerano za emocionalne uskraćuju ljubav i sve je određeno
potrebe djeteta zadiru (ne unaprijed
odobravaju/ne
dopuštaju) u razvijanje
individualnosti
djeteta

Potiču dijete da
izražava misli,
Postavljaju razumne osjećaje i želje,
zahtjeve primjerene za potiču samostalnost i
Topli, strpljivi i osjetljivi na razinu dopuštaju samostalno
autoritativni emocionalne zrelosti i dosljedno ih donošenje odluka
potrebe djeteta provode i primjereno dobi.
objašnjavaju Upuštaju se u
zajedničko donošenje
odluke kad je
to primjenjivo

Dopuštaju djetetu da
Topli, pretjerano osjetljivi donosi mnoge
permisivni (popustljivi) na emocionalne Imaju malo ili nimalo odluke prije nego što
potrebe (i zahtjeve) djeteta zahtjeva je za njih
spremno

Svejedno im je, ne
Nisu topli, povučeni i Imaju malo ili nimalo potiču niti ne
emocionalno neuključeni zahtjeva zaustavljaju dijete da
indiferentan donosi vlastite
odluke

4
 Prilog 1: tabličan prikaz stilova roditeljstva i njihovih značajki

Vidljivo je iz tablice kako su četiri odgojna stila autoritarni, autoritativni, permisivni i

indiferentan. Krenuti ću od objašnjavanja autoritativnog stila budući da ga se često miješa s
autoritarnim stilom. Autoritativni stil odgoja je pristup roditeljstvu koji kombinira visok
stupanj kontrole s toplim, emocionalno osviještenim odnosom. Roditelji koji primjenjuju
autoritativni stil postavljaju jasna pravila, očekivanja i granice za svoju djecu, ali istovremeno
su otvoreni komunikaciji i uvažavaju djetetove potrebe i osjećaje. Također je važno naglasiti
kako su očekivanja koja postavljaju dosljedna i primjerena djetetovu uzrastu. Ova metoda
odgoja promiče samodisciplinu kod djece kroz dosljedno postavljanje očekivanja i
nagrađivanje pozitivnog ponašanja. Uz to, autoritativni roditelji potiču zdravu količinu
samostalnosti kod djece tako što ih ne samo uključuju u proces odlučivanja već im i dopuštaju
da neke odluke čine sami. Autoritativni roditelji su obično topli, podržavajući i empatični, ali
istovremeno odlučni u postavljanju granica i očekivanja, čime pružaju stabilnu i sigurnu
okolinu za razvoj djeteta. Permisivni stil odgoja sličan je autoritativnog po načelu
emocionalne osviještenosti i podrške ,no permisivni roditelji rijetko postavljaju ikakve
granice, pravila ili očekivanja pred dijete. Roditelji koji primjenjuju permisivni stil često
dopuštaju djeci da preuzmu kontrolu nad svojim ponašanjem i odlukama, često iz straha od
konflikta ili želje da budu viđeni kao prijatelji svojoj djeci. Poput autoritativnih roditelja,
potiču samostalnost ,ali ne znaju postaviti granice što znači da u ovakvom odnosu dijete
odlučuje više od roditelja, neovisno je li ono za te odluke zrelo ili ne. Ovaj pristup može
rezultirati nedostatkom samodiscipline i nedostatkom razumijevanja granica, što može otežati
prilagodbu u društvu i razvoj odgovornosti. Indiferentni stil odgoja karakteriziraju roditelji
koje „nije briga“. Ovi roditelji, poput permisivnih, ne postavljaju granice, pravila ili
očekivanja pred svoju djecu. Razlikuju se po nivou emocionalne podrške. Dok permisivni
pretjeruju, a autoritativni daju onoliko koliko treba, indiferentni roditelji ju uopće ne pružaju.
Nisu uključeni u život svog djeteta, ne bave se njime i nije im stalo čuti ni osjećaje ni
mišljenja svoje djece. Nedostatak pažnje i podrške može dovesti do osjećaja zapuštenosti i
nesigurnosti kod djece, te otežati njihov emocionalni i socijalni razvoj. Također, ovaj pristup
često rezultira nedostatkom samopouzdanja i problema u međuljudskim odnosima.
Indiferentni roditelji slični su permisivnima po načelu samostalnosti, djeca odlučuju neovisno
jesu li zreli odlučiti sami no u ovom slučaju nije radi želje za prijateljstvom sa svojim
djetetom već radi općeg nemara i neuključenosti/nezainteresiranosti. Da se primijetiti kako svi
ovi stilovi dijele neke značajke, međusobno. Među autoritativnim i permisivnim to je

5
činjenica da oba stila promiču i daju emocionalnu toplinu i podršku ,a među permisivnim i
indiferentnim to je nedostatak granica, pravila i zahtjeva. Za razliku od ova tri isprepletena
stila, autoritarni nema vidljive točke poveznice s nijednim drugim stilom koje sam prije
navela.

Autoritarni stil odgoja je pristup roditeljstvu koji karakterizira visoka razina kontrole i niske
razine topline i podrške. Roditelji koji primjenjuju autoritarni stil često postavljaju stroga
pravila i očekivanja bez puno objašnjenja ili fleksibilnosti. Od djeteta očekuju da slijedi
pravila i bude podređeno autoritetu (najčešće njima ,no i drugim oblicima autoriteta) bez
rasprave ili iznošenja vlastitog mišljenja. Često koriste kazne kao sredstvo za kontrolu i
korekciju lošeg ponašanja djeteta, umjesto poticanja pozitivnog ponašanja. Ovi roditelji pred
djecu postavljaju visoke zahtjeve bez dodatnih objašnjenja i ti su zahtjevi nerijetko
neprimjereni dobi/zrelosti djeteta, te kada ih, posljedično, dijete ne može ispuniti na način na
koji roditelj želi slijede kazne, omalovažavanje itd.. Komunikacija je vrlo oskudna i uglavnom
se svodi na monolog roditelja, koji je prepun kritike, a siromašan argumentima. Autoritarni
roditelji postavljaju čvrsta pravila i standarde, ali s djecom nikad ne raspravljaju o razlozima
uspostavljanja takvih pravila niti razmišljaju o tome koliko je to djelotvorno za zdrav razvoj
djeteta sa svim njegovim potencijalima. (Zrilić, 2005.) Sagledati ćemo kako svaka odrednica
utječe na razvoj djeteta. Prije svega, tu je najvažnija značajka ovog stila, visok nivo kontrole.
Autoritarni roditelji karakteriziraju se kao izuzetno strogi - zahtijevajući neprikosnovenu
poslušnost i izvršavajući prekomjernu kontrolu nad svojim djetetom (Baumrind, 1991).
Njihove metode kontrole uključuju, ali nisu ograničene na prijetnje, prisilu, indukciju krivnje,
uskraćivanje ljubavi i kažnjavanje (Barber, 2002). Zahtijevanje neprikosnovene poslušnosti i
izvršavanje prekomjerne kontrole nad djetetom može imati negativne posljedice na njegov
razvoj. Prvo, može ograničiti djetetovu sposobnost razvijanja samostalnosti i autonomije jer
ne dopušta djetetu prostor za eksperimentiranje i učenje iz vlastitih grešaka. Drugo, takav
autoritarni pristup može rezultirati emocionalnim distanciranjem između roditelja i djeteta, što
može otežati razvoj povjerenja i sigurnosti kod djeteta jer se dijete boji učiniti pogrešku pred
roditeljem pa će posljedično htjeti umanjiti šansu da napravi pogrešku tako što će se kloniti
roditelja. Konačno, budući da je toliki dio autoritarnog roditeljstva sveden na želju za
kontrolom nad djetetom i slušanjem/poštovanjem/praćenjem autoriteta bez propitkivanja
djeca autoritarnih roditelja nerijetko izgube svoje ja. Ne propitkuju autoritet i bezumno slijede
upute što nije samo loše za njihovo mentalno zdravlje jer gube smisao autonomije i
samostalnosti već je i potencijalno opasno jer prate bez pogovora. Također, slijepo praćenje

6
autoriteta može dovesti do nedostatka razvoja kritičkog razmišljanja i sposobnosti donošenja
odluka (decision paralysis) kod djeteta. Umjesto poticanja samostalnosti i razvoja vlastitog
identiteta, djeca autoritarnih roditelja mogu postati pasivni i nesposobni za preuzimanje
odgovornosti za vlastite postupke. Nadalje, ovo je utjecaj nedostatka emocionalne topline na
razvoj djetetova ponašanja. Prema studiji o povezanosti odgojnih metoda i školskog uspjeha
Zrlić, 2005. očita je još jedna, moguće rjeđa no svejedno prisutna posljedica ove vrste odgoja.
Ako izostane razgovor i dogovor te ako roditelj ne uzima u obzir mišljenje svog djeteta, djeca
postaju buntovnici, krše društvene norme suprotstavljajući se tako roditeljskom autoritetu.
Djeca autoritarnih roditelja (i onih koji ih čak fizički kažnjavaju) sklona delinkventnom
ponašanju. To je jer su kažnjavana djeca često agresivna (budući da to vide kao normalno jer
se tako roditelji donose prema njima), a agresija u dječjoj dobi jedan je od prediktora
delinkvencije maloljetnika. Osim sklonosti agresivnom ponašanju i verbalnom konfliktima s
vršnjacima mogu postati i sramežljivi, povučeni i prestrašeni, dovodi do izolacije i teškoća u
socijalnim kontaktima. Nemaju podršku ni emocionalnu toplinu (ljubav) roditelja pa su
posljedično nesamostalni, pasivni, zabrinuti i nezadovoljni. (Zrlić, 2005.) Čimbenici koji
najsnažnije utječu na pojavu problematičnog ponašanja u kasnijoj životnoj dobi djeteta su:
nedostatak kontrole, nedostatak discipline, nedostatak roditeljske pažnje, neučinkovita
komunikacija. (Čudina-Obradović, Obradović 1995.). Kao što sam prije komentirala,
autoritarni roditelju prakticiraju dva od četiri ova ponašanja. Istraživanja su pokazala da djeca
koja odrastaju uz stroge roditelje češće pate od problema kao što su depresija, anksioznost i
agresivno ponašanje, u usporedbi s djecom koja imaju roditelje koji su fleksibilniji ili
pravedniji. Kada djeca imaju roditelje koji su autoritarni, često se osjećaju neslobodno
izražavati sebe jer se boje osude ili strogih kazni zbog kršenja roditeljskih pravila. Takav
pritisak može im uzrokovati osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti u društvenom okruženju.
Osim toga, to može negativno utjecati na njihovo samopouzdanje i spremnost suočavanja s
izazovima u životu, što može rezultirati problemima u interpersonalnim odnosima i na
radnom mjestu. Osim svih karakternih mana do kojih može dovesti ovaj odgojni stil, važno je
napomenuti da se posljedice kod nekih slučajeva mogu i osjetiti fizički. Odličan je primjer
činjenica da djeca roditelja čiji je odgoj karakteriziran grubošću, fizičkim kažnjavanjem i
zanemarivanjem emocija u adolescenciji se često okreću alkoholu i drugim opojnim
sredstvima. (Bačkonja K. Kako odgojni stil roditelja utječe na ponašanje mladog čovjeka?
2014. [pristupljeno 22.3.2024.] Dostupno na: http://www.roditelji.hr/skola/kako-odgojni-stil-
roditelja-utjece-na-ponasanje-mladog-covjeka/). Trauma kao posljedica autoritarnog odgoja
može se manifestirati na više različitih načina. Djeca koja su odgajana autoritarno mogu

7
razviti emocionalne i psihološke probleme kao što su anksioznost, depresija ili posttraumatski
stresni poremećaj (PTSP). Strogi pristup roditelja može izazvati osjećaj stalne napetosti i
straha kod djeteta, što može rezultirati trajnim emocionalnim ozljedama. Osim toga,
autoritarni odgoj može ograničiti djetetovu sposobnost razvoja zdravih mehanizama
suočavanja i samopouzdanja. Takva trauma može utjecati na djetetovu percepciju samog sebe
i drugih, te način na koji se ponašaju u interpersonalnim odnosima i situacijama stresa.

Smatram da se kroz ovaj referat jasno ističu štetne posljedice autoritarnog stila odgoja na
razvoj djeteta. Autoritarni roditelji karakteriziraju se visokom razinom kontrole, nedostatkom
emocionalne podrške i nedostatkom komunikacije s djetetom, što može rezultirati osjećajem
manje vrijednosti, nesigurnosti i nedostatka samopouzdanja kod djeteta. Također, ovaj pristup
može potaknuti problematično ponašanje poput agresije ili povučenosti te izazvati
emocionalne i psihološke probleme kao što su depresija, anksioznost i posttraumatski stresni
poremećaj (PTSP). Mislim da je važno prepoznati štetnost autoritarnog odgojnog pristupa te
poticati roditelje na primjenu manje krutih metoda odgoja kako bi se osigurao zdrav
emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Također, smatram da ćemo to u Hrvatskoj
(generalizirati ću to i na područje Balkana) teže postići nego npr. u Njemačkoj budući da su
naše roditelje odgajali takvi roditelji te tako stotinama godina prije ,a prekinuti generacijski
ciklus je veoma teško pa moramo biti bar duplo svjesniji vlastitih postupaka. Potrudila sam se
pružiti vam dubok uvid u karakteristike autoritarnog stila odgoja, ističući kako on može
ograničiti djetetovu autonomiju, osjećaj slobode izražavanja i razvoj samopouzdanja. Nadalje,
istraživanja ukazuje na potrebu za promicanjem komunikacije, podrške i razumijevanja u
odnosu roditelja i djeteta kako bi se stvorila sigurna i poticajna okolina za djetetov razvoj. U
konačnici, prepoznavanje važnosti emocionalne podrške, razumijevanja i poticanja
samostalnosti kod djece ključno je za stvaranje pozitivnog okruženja koje će potaknuti njihov
zdrav i harmoničan razvoj te autoritarni stil kao takav na to ne utječe pozitivno i zato ima
posljedično negativan utjecaj na razvoj djeteta.

8
Popis sve korištene literature:

Web- stranice:

Carotenuto Marco, 2. kolovoza 2021. (Associations between Parenting Style and Mental
Health in Children and Adolescents Aged 11–17 Years: Results of the KiGGS Cohort Study
(Second Follow-Up), https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC8394813/, pristupljeno
(20.3.2024))

Dr. Zdenković Renata, spec. Psihijatar, 30. kolovoza 2012. (Odgojni stilovi,
https://www.poliklinika-djeca.hr/za-roditelje/izazoviroditeljstva/odgojni-stilovi-roditeljstva/,
pristupljeno (20.3.2024))

Harshita Arya (Authoritarian Parenting: Effects On Psychological Development Of Children,

https://immunifyme.com/blog/authoritarian-parenting-effects-on-psychological-development-
of-children/, (pristupljeno: 21.3.2024))

Literatura:

Chaoyi He, Authoritarian vs. Authoritative Parenting (te iz istog rada, korišteni izvori)
1. Baumrind, D. (1991). The influence of parenting style on adolescent competence and substance use. The Journal of Early
Adolescence, 11, 56-95. doi:10.1177/0272431691111004

2. Braza, P., Carreras, R., Muñoz, J. M., Braza, F., Azurmendi, A., Pascual-Sagastizábal, E., Sánchez-Martín, J. R. (2013).
Negative maternal and paternal parenting styles as predictors of children’s behavioral problems: moderating effects. Journal
of Child and Family Studies, 24, 847-856. doi:10.1007/s10826-013-9893-0

Deglin, Martina, 2016., Stilovi roditeljstva i njihov utjecaj na razvoj djeteta

9
Matanović Sandra, 2016., ODGOJNI STILOVI RODITELJA (te iz istog rada korišteni izvori)
1. Bačkonja K. Kako odgojni stil roditelja utječe na ponašanje mladog čovjeka? 2014. ([pristupljeno dana 21.3.2024.]
Dostupno na: http://www.roditelji.hr/skola/kako-odgojnistil-roditelja-utjece-na-ponasanje-mladog-covjeka/ )
2. Čudina-Obradović M, Obradović J. Utjecaj bračnog emocionalnog sklada roditelja na školski uspijeh i ponašanje
djece.1995. ([pristupljeno dana 22.3.2024.] Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/32370 )

Zrilić Smiljana, 2005., Autoritarni odgojni stil roditelja kao prediktor školskog neuspjeha

10