,1Ə#*'+',-43

.#0'*'!3'4'-)02#
8 '83@

Zaba Mastercard MOGU

kreditna kartica I JEDNO
I DRUGO
 IZD. 00719
BROJ 262 / SRPANJ 2019. / CIJENA 33 KN WWW.PLAYBOY.HR

RAZGOVORI

Nikša Sviličić
Autentični suvremeni erudit, intelektualac i kozmopolit

Emil Milihram
Kanuist, višestruki svjetski i europski prvak

Danijel Pepeljnjak
Restaurator, scenograf, snimatelj, fotograf i svjetski putnik

Tomislav Lubenjak
Novi Hrvat u Guinnessovoj knjizi rekorda

MODA ZA LJETO
Od ureda do plaže
BIG BUNNY
Priča o Hefovom
mlažnjaku

PRINTED IN CROATIA
00719

SRBIJA 349 RSD • SLOVENIJA 4,70 €

206003
ISSN 1331-206-5

771331
9
 Ru¯ÇÒ°”

!u©uáâ
Ŏň
š©š
%Òu܊š
KŌň
4šÍŠ

90 KN/
mj.
uz tari“u
NRK4'
š
q NA0
!

POKLON:
0 4
4'K
Ō

Bluetooth zvučnik

Dostupne boje

Ulovi i ti ritam zabave uz genijalni 0 4
çÛ҃°š§ koji dobivaš

na poklon. Odaberi Ru¯ÇÒ°”
!u©uáâ
Ŏň ili %Òu܊š
KŌň
4šÍŠ
za Çamo Œň knũmj.ŝ pokupi zvuƒnik na dar te komuniiraj
bez ograniƒenja uz tari“u NRK4' i q NO0 ! .

Ponuda vrijedi do 31.7.2019. ili do isteka zaliha.

Dostupna je i poslovnim korisnicima.
Detaljnije na tele2.hr
 NAJOPSEŽNIJE TESTIRANJE PROIZVODA
THINKPAD - VODEĆI ZA IZDRŽLJIVOST I POUZDANOST
Od 2007. godine, tvrtka Lenovo je koristila MIL-STD 810G
PREMA MIL-STD * standarde američkog Ministarstva obrane kako bi svojim
proizvodima omogućila savršenu ravnotežu između
TESTIRANJU vrijednosti i trajnosti.

ThinkPad proizvodi trenutno se testiraju prema ukupno 12

metoda i 20 postupaka:

MEHANIČKI UDARCI
Veliko ubrzanje, višestruki udarni impulsi
više od 18 puta

VIBRACIJE
Testirani tijekom rada i isključeni

VIBRACIJA PODLOGE
Od 4 do 33 Hz tijekom 2 sata

VLAŽNOST
Relativna vlažnost od 91 % do 98 %,
od 30 °C do 60 °C

EKSTREMNA PROMJENA TEMPERATURE

Od -25 °C do 60 °C, u 3 ciklusa po 2 sata

VISOKA TEMPERATURA
Temperatura pohrane: 63 °C tijekom 24 sata
Radna temperatura: 43 °C tijekom 8 sati

NISKA TEMPERATURA
Temperatura pohrane: -25 °C tijekom 24 sata
Radna temperatura: -21 °C tijekom 8 sati

PIJESAK I PRAŠINA
Silikatna prašina granulacije 140 mesha
tijekom ciklusa od 6 sati i silikatni pijesak
tijekom ciklusa od 90 minuta

GLJIVICE
28 dana s uobičajenim izvorima gljivica

VISINA
Predanost tvrtke Lenovo stalnom poboljšanju kvalitete
proizvoda znači strogo testiranje pouzdanosti i trajnosti. Testiranje rada na 4572 metara
Osim opsežnog testiranja u stvarnom okruženju, Lenovo
ThinkPad® uređaji testirani su prema dvanaest * MIL-STD
810G metoda i dvadeset procedura.
SUNČEVO ZRAČENJE
Sedam 24-satna ciklusa simuliranog UV zračenja
©2017 Lenovo. Sva prava pridržana. Lenovo zadržava
pravo izmjene ponude i specifikacija proizvoda u bilo
kojem trenutku, bez prethodne najave. Lenovo ulaže sve EXPLOZIVNI UVJETI
napore kako bi osigurao točnost svih informacija, ali nije Isparavanje goriva
odgovoran za bilo kakve uredničke, fotografske ili
tipografske pogreške. Sve slike su samo za ilustraciju. * MIL-STD 810G uspostavlja metodologiju za ispitivanje izdržljivosti proizvoda
Lenovo, logotip tvrtke Lenovo i ThinkPad zaštitni su u okolini, u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Takvo testiranje nije jamstvo
budućih performansi u ovim ispitnim uvjetima. Zlouporaba, poput one sadržane
znaci tvrtke Lenovo. Verzija 1.40, lipanj 2017. u MIL-STD 810G testiranju, nije pokrivena standardnim Lenovo jamstvom.

Za modele i specifikacije posjetite www.lenovo.com/thinkpad

 playboy U V O D N I K

58
LUBENJAK &
PEPELJNJAK
GORNJA SU PREZIMENA golemoj većini u
potpunosti nepoznata. I logično, nisu to neke
nadaleko poznate osobe iz svijeta sporta, estrade ili
filma o kojima se piše i govori iz dana u dan, nisu
oni česti gosti radijskih i televizijskih postaja,
a bome ni portali nisu baš nešto ludi za njima.
No, Tomislav Lubenjak i Danijel Pepeljnjak,
obojica Zagrepčani, u svakom slučaju zavređuju,
ako ništa drugo, onda bar onih Warholovih petnaest
minuta slave. Prvi je svojim nedavnim ulaskom u
Guinnessovu knjigu rekorda, kako sam kaže u
razgovoru za Playboy (autor Velimir Cindrić), uz
ostalo želio pokazati da se puno toga može kad se
istinski hoće – upornošću, disciplinom i željom za
uspjehom. I ma koliko se nekome možda učini
sasvim banalnim njegovo stokilometarsko guranje
Smarta po zagrebačkoj Ulici grada Vukovara,
Lubenjak je skroz eksplicitan: „Preporučujem svima,
posebno mladima, da pokušaju ostvariti neki san
kojim će unaprijediti svoj život”
Pepeljnjak je restaurator, scenograf, snimatelj,
fotograf i – svjetski putnik. Vidio je i doživio svašta,
mogao bi napisati knjigu s „tisuću poglavlja”, a mi
vam zasad donosimo samo djelić fotografija iz
njegova sjajnog opusa. U razgovoru s Lidijom Janjić
Vuković u priči o svojim putešestvijama od Bahama
i Venezuele do Indije i Vijetnama, vrlo jednostavno
poentira: „Moja životna filozofija je vrlo jasna: samo
želim proživjeti manje običan život. A život je čudo”. S A D R Ž A J / P L AY B O Y 2 6 2 / S R P A N J 2 0 1 9 .
I jedan i drugi nedvojbeno su zaslužili mjesto na
našim stranicama, a isto, bez ikakve sumnje, vrijedi i
za Nikšu Sviličića koji je gost Playboyeva velikog 6 Špica 32 BIG BUNNY
intervjua. Ni o njemu široka javnost nažalost ne zna
8 Brojke Hare Force One
previše, unatoč respektabilnim uspjesima i
iznimnim kapacitetima kakvima se može pohvaliti 38 FILM
10 HOT SPOT
malo koja osoba ne samo u Hrvatskoj, nego i mnogo,
Jelena Perko Poker u kinu
mnogo šire. Za takvog sugovornika, nužan je bio i TOMO WILL
odličan autor – Gea Vlahović iznova je odradila 12 Glazba
izvrstan posao, pa tih sedam stranica grijeh je 44 KUBA
preskočiti. 13 Film Zemlja na čekanju
Četvrti mušketir srpanjskog izdanja je kanuist D A R KO V L A H O V I Ć
Emil Milihram, višestruki europski i svjetski prvak u
14 Muške stvari
sportu koji na njegovu žalost nije olimpijski. Da je, 16 DŽIN-TONIK
48 NAUTIKA
u svojoj bi kolekciji sigurno imao već nekoliko
Globalna Adris 44Cup
odličja s Igara. S Varaždincem Milihramom za stol je
sjeo Varaždinac Vladimir Zrinjski i dobili smo
priča uspjeha 51 INTERVJU
nevjerojatnu zanimljivu priču o vrhunskom 18 TOMISLAV LUBENJAK
Nikša Sviličić
sportašu kojega je u jednom razdoblju karijere u GEA VLAHOVIĆ
svoja kliješta stisnula i teška ovisnost iz koje se,
Sa Smartom do
na veliku sreću, u zadnji tren uspio istrgnuti. Guinnessa 58 PICTORIAL
VELIMIR CINDRIĆ
Ovo je, eto, naš četverac za vaše ljetno Karelys Del Valle
promišljanje; doista vjerujemo da u mnogo čemu S N I M I O : M O S A A B A L S A R AY
22 PICTORIAL
mogu poslužiti kao orijentir svakome od vas. I nas.
Sophie Monk 74 EMIL MILIHRAM
Mihovil Švigir SNIMIO: SASHA EISENMAN
Do pakla i natrag
G L AV N I U R E D N I K VLADIMIR ZRINJSKI

4 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 IMPRESSUM playboy

H R V A T S K A

Mihovil Švigir
GLAVNI UREDNIK
Jadran Mimica
IZVRŠNI UREDNIK
Ivica Profaca
UREDNIK (RADAR)
Igor Vranješ
ART DIREKTOR
Kristijan Zorjan
VODITELJ MARKETINGA
Ante Divić
PROMOCIJA
GODIŠNJA PRETPLATA: 349,00 KN

Adresa redakcije
Prisavlje 2, 10000 Zagreb
tel. +385 1 481 1644
e-mail: info@playboy.hr
Rukopise i fotografije ne vraćamo
Nakladnik
M14 d.o.o., Prisavlje 2, 10000 Zagreb
tel. +385 1 455 1066
e-mail: m-14@zg.t-com.hr

Tisak: Vjesnik d.d., Zagreb,

Slavonska avenija 4
Distribucija za inozemstvo:
TISAK d.d. (Slovenija)
PRESS INTERNATIONAL d.o.o. (Srbija)

Prvi broj hrvatskog Playboya izašao je

u veljači 1997. godine
80 ZABAVA 104 PICTORIAL
Fantastični svijet CJ Sparxx
SNIMIO:
PLAYBOY ENTERPRISES,
sakupljačkih karata INTERNATIONAL
MIGUEL A. MANRIQUE
TOMO WILL
Hugh M. Hefner
FOUNDER
84 ODMOR 112 POLIKLINIKA MEŠTER U.S. PLAYBOY
Valamar Argosy Zadarska adresa Cooper Hefner
CHIEF CREATIVE OFFICER
Dubrovnik ljepote i zdravlja Shane Michael Singh,
VELIMIR CINDRIĆ James Rickman
86 DANIJEL PEPELJNJAK EXECUTIVE EDITORS
Fotoaparatom 114 RADNI SPOL Erica Loewy
ART DIRECTOR
oko globusa Sukob na jednoj Anna Wilson
L I D I A J A N J I Ć V U KO V I Ć zagrebačkoj terasi PHOTO DIRECTOR
A N A KO L A R INTERNATIONAL PUBLISHING
92 MODA Reena Patel
Od ureda do plaže 118 Vremeplov CHIEF OPERATIONS OFFICER, LICENSING
MARJANA FILIPOVIĆ GRČIĆ Hazel Thomson
122 STRIP SENIOR DIRECTOR, INTERNATIONAL
LICENSING
96 ODMOR Bezbolna metoda Michael Olson
Terme 3000 – H O R A C I O A LT U N A GLOBAL LICENSING MANAGER,
INTERNATIONAL MEDIA AND PUBLICATIONS
Moravske Toplice 126 Planet Playboy PLAYBOY, PLAYMATE, PLAYMATE OF THE MONTH,
98 TASMANIJA PLAYMATE OF THE YEAR, RABBIT HEAD DESIGN and
128 FLASHBACK FEMLIN DESIGN are trademarks of and used under
Umjetnost na Heidi Mark license from Playboy Enterprises International, Inc.

kraju svijeta S RPANJ 1 99 5.

© 2019 PLAYBOY as to material published
in the Summer 2019 U.S. Edition of Playboy
C H A R L E S SHAFAIEH

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 5
 playboy Š P I C A
1
LJETNE NOĆI
TEATRA EXIT
Jubilarne, desete po redu Ljetne noći
Teatra EXIT u Muzeju za umjetnost i obrt,
počele su 27.6. i traju sve do 3.8., a svojim
bogatim programom upotpunit će još
jedno kulturno ljeto u Zagrebu.
Osim hit predstava s redovnog reperto-
ara Teatra EXIT poput „SHAKEspeare na
Exit”, „Ja, tata!”, „Kako misliš mene
nema?!”, „Pluća”, „Konstelacije”, „Izložak
br. 49”, „Voliš li me?”, „Cabaret – koncert
za žlice i gitaru”, „CABAres CABArei”,
„Balon”, „Münchhausen” itd., publika će
moći pogledati i dva regionalna i šest
domaćih gostovanja te jednu praizvedbu.
Od domaćih gostovanja izdvajamo dvije
splitske predstave – monodramu
„Domaši” (7. srpnja) prema tekstu i režiji
Ane Marije Veselčić u koprodukciji Grad-
skog kazališta lutaka Split i Umjetničke
akademije u Splitu te intimnu i potresnu
predstavu HNK Split „Obitelj” Denisa
Kellya u režiji Ivana Plazibata (8. srpnja).
Preporučamo i zagrebačku praizvedbu
predstave „Buđenje” (14. srpnja) Brada
Bircha u režiji Aide Bukvić (koprodukcija
Teatra EXIT i Osječkog ljeta kulture 2019.),
a naš favorit na programu ovogodišnjih
Ljetnih noći je u utorak 16. srpnja – riječ je
o iznimno uspjeloj predstavi „Nevjerojatan
događaj” Ivice Boban, uz maestralan glu-
mački kvartet (Erna Rudnički, Anja Matko-
vić, Tara Rosandić i Filip Detelić), a koja će
vas do suza nasmijati, ali i nagnati vas da
se istodobno suočite s našom svakodnevi-
com, bremenitom mukama i problemima.
Ulaznice se mogu kupiti na blagajni
Muzeja za umjetnost i obrt ili online putem
ulaznica.hr.
Sve informacije o programu i predsta-
vama nalaze se na www.teatarexit.hr.
6 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
2 ADUTI
HOTELA „SPLIT”
HOTEL SPLIT je boutique hotel istaknutog dizajna građen po načelima zelene gradnje, a
nalazi se na prekrasnoj šljunčanoj plaži u Podstrani, na samom ulazu u Split. Spoj je ele-
gantnog poslovnog i obiteljskog hotela u kojem
će se svaki gost osjećati bitnim. Londonsko druš-
tvo arhitekata 2012. godine svrstalo ga je među
najljepše nove građevine u Hrvatskoj.
Upravo kombinacija opuštajuće atmosfere
unutar hotela i profesionalnost tima pri orga-
nizaciji sastanaka ili konferencija u moderno
opremljenim dvoranama, zadovoljit će i najviše
kriterije. „Eko” komponenta sastavni je dio sva-
kodnevnog poslovanja hotela Split te je u tom
segmentu tržišni lider što potvrđuje činjenica da
je jedan od prvih hotela certificiran kao objekt
energetskog razreda A.
Viziju modernog boutique hotela potpomogla su inovativna arhitektonska rješenja, s
ciljem da svaka soba ima pogled na more kako bi se svakom gostu pružio idealan doživ-
ljaj buđenja, uz glavni cilj profesionalnog i ljubaznog osoblja da se svakog gosta razmazi i
udalji od kaotične svakodnevnice.
3
ĆORIĆEV POVRATAK
NA CROATIA OPEN
Borna Ćorić najveći je magnet jubilarnog, 30. teniskog izdanja ATP
turnira u Umagu koji započinje 15. srpnja. Naš po renkingu najbolji
tenisač zadnji je put nastupio na umaškom turniru još 2015., no otad
se jako puno toga promijenilo u njegovoj karijeri – Ćorić je izrastao u
etablirano ime svjetskog tenisa i sad je nadomak ulasku u najboljih 10
igrača svijeta. Tako je Borna sasvim sigurno među glavnim favoritima
za osvajanje ovogodišnjeg naslova u Stella Marisu, a najveći konku-
renti bit će mu Talijan Fabio Fognini i Rus Andrej Rubljov.
Posjetitelje Umaga čekaju i dvije vrhunske egzibicije: najprije će se
u subotu 13.7., uoči početka turnira, sučeliti finalisti prvog izdanja
(1990.) umaškog turnira Goran Prpić i Goran Ivanišević, a u srijedu
17. 7. na teren će finalisti Wimbledona 2001. godine Ivanišević i Austra-
lac Patrick Rafter.
Osim vrhunskog tenisa, i ovoga srpnja na Croatia Openu čeka vas
mnoštvo koncerata, gastronomskih užitaka i dobre zabave, pa požu-
rite s rezervacijom svog smještaja i naravno kupnjom ulaznica za
guštanje u atraktivnim teniskim dvobojima.

4
U ŠUMU
U KINO
Zagrebačka Ljetna pozornica Tuškanac i ovoga je ljeta,
sve do 9. rujna, još kako poželjno mjesto za ljubitelje
dobrog filma. U vrućim ljetnim večerima pogledati film u
doista čarobnom ambijentu, izlazak je„za pet”!
Raspored projekcija možete pratiti na mrežnoj stranici
ljepotu.hr, a tijekom srpnja preporučamo dva klasika –
„Osmi putnik” (5.7.) i „Goli u sedlu” (7.7.), a potom i tri
sjajna europska filma: „Glazbena ljubav” (9.7.), „Voleći
Pabla” sa Javier Bardemom i Penelope Cruz (11.7.) te
„Colette” (13.7.) u kojoj glavnu ulogu tumači Keira
Knightley.
U kino na otvorenom mogu i psi, pa slobodno pove-
dite u Tuškanac i svog četveronožnog prijatelja!
5
BRADA
DOLJE UZ
NUXE
Ljeto i ljetne vrućine nikako nisu na strani bradatih
muškaraca. Stoga nije ni čudo da se mnogi upravo
dolaskom ljeta, uoči godišnjih odmora, odlučuju
obrijati i pokazati glatku kožu lica spremnu na
susret sa suncem i vrućinama, ali i ženskim dodi-
rima, uz minimalno održavanje i manje znojenja.
Nuxe men set za brijanje stvoren je za sve muš-
karce koji tijekom i nakon brijanja žele prirodnu,
nježnu i učinkovitu njegu, bez iritacija kože.
Ovaj brijački duo u setu čine kremasti gel za brija-
nje protiv iritacije kože s ekstraktima sandalovine
koji je idealan za jednostavno, stručno i precizno
brijanje, bez nadraživanja kože, te nježan višena-
mjenski balzam poslije brijanja s ekstraktima hra-
sta i graba, koji umiruje nadraženu kožu i porezotine, osigurava 24-satnu
hidrataciju i uklanja znakove umora i starenja.
Stvoren i za muškarce s osjetljivom kožom, ovaj set (cijena: 170,00 kn) osvaja
svojim drvenastim notama esencijalnih ulja cedra, pačulija, geranija i vetivera
koje naglašavaju istinski muževan miris. Set je dostupan u odabranim dm
prodavaonicama i ljekarnama diljem Hrvatske.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 7
 radar B R O J K E

46% žena
mašta o
drugoj osobi
tijekom seksa
s partnerom, a
isto radi i 42%
muškaraca

1
od 2000 beba
rodi se sa zubom

680
DOLARA SVAKE
SEKUNDE ODRADI
SE TRANSAKCIJA NA
EBAYU

43% žena smatra

70% žena i 61% muškaraca priznaje da ih
varanjem ako napaljuje udaranje po guzi tijekom seksa
njihov muž mašta o
nekome drugome
Prvi na listi okorjelih
pušača su Moldavci – po 27% žena i
glavi stanovnika dnevno
popuše 8,9 cigareta. 21% muškaraca
Čak 66 posto Slijede Srbi (7,9), pa Rusi priznaje da im je
muškaraca u 90% SMS (7,4), dok četvrto mjesto
dijele Libanonci i Slovenci
samozadovoljavanje
anonimnoj je anketi PORUKA
sa 6,5 cigareta na dan. puno ugodnije od
priznalo da im je PROČITANO
JE U ROKU TRI
seksa i da više
žao što su prevarili MINUTE OD uživaju sami nego s
partnericu DOSTAVLJANJA partnerom
8 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
radar H O T SPOT

Poduzetnički
bal atraktivne
Splićanke
JELENA PERKO (28), diplomirana je ekonomistica
s petogodišnjim radnim iskustvom u medijima
(TV voditeljica i urednica) te trogodišnjim radnim
iskustvom u području projekt menadžmenta.
U proljeće 2019. ova atraktivna Splićanka zaplovila je
poduzetničkim vodama. Moda je segment poslovanja
kojim je debitirala na hrvatskom tržištu, a u poslovanje
planira implementirati edukativne programe za žene iz
područja ženskog poduzetništva, te druge aktivnosti koje
doprinose zdravlju i ljepoti te osnaživanju uloge žene
u suvremenom društvu, što je ujedno i misija njenog
poslovanja.
Jelena gaji veliku ljubav prema pisanju, fitnessu
i plesu, a upravo ta sklonost prema plesu zaslužna je i
za izbor imena pod kojim tržišno djeluje – BAL.
Zanimaju li vas Jelenine aktivnosti možete ih pratiti
na Instagram stranici jpo_croatia...

piše STJEPAN JURAS

snimila VIOLETA JURAS

Outfit: BAL (Zagreb, Tržni centar Savica, 1. kat; Instagram: bal_zg)

 radar G L A Z B A
Sedamdesete
kao inspiracija
IZLAZAK SVAKOG novog albuma
Brucea Springsteena njegovi obo-
žavatelji čekaju posvećenošću Gos-
pinih vidjelaca u Međugorju, kao
što im je i svaka Bossova turneja
više religijski nego glazbeni doživ-
ljaj. Istina, posljednjih nekoliko
albuma – makar vam pripadnici
Springsteenove „sekte” to nikad
neće priznati – nije bilo naročito
blizu vrhuncima njegove kari-
jere, za razliku od turneja koje
su praćene uobičajenom eufo-
rijom. No, i tu su se fanovi malo
načekali, dok nije završila više-
mjesečna komorna (i za gledate-
lje basnoslovno skupa) pustolovina
Springsteena i njegovih priča na
Broadwayu.
Sada, pet godina nakon „High
Hopes”, Springsteen je iz stu-
dija iznio „Western Stars”, kolek-
ciju pjesama koja zaslužuje svaku
zvjezdicu kojom bi je netko
mogao ovjenčati. Naravno, za
čistu peticu trebalo bi ipak kon-
kurirati izdanjima poput „River”,
pa ipak mala zadrška.
Jedna od zanimljivosti ovog
albuma je to što se Springsteen
opet zapravo odmakao od svog
uobičajenog zvuka i estetike, i
opet – kao nekad s „Nebraskom”
ili kasnije sa „Seeger Sessions”
– pogodio. Između zadnje tur-
neje – možda i kroz iskustvo na
12 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Broadwayu – i ovog albuma izgu-
bilo se „prangijanje” E-Street
Banda, a Springsteen se upustio
u nešto od čega je dosad bježao
kao vrag od tamjana: orkestralnih
aranžmana obojanih sedamdese-
tima. Možda će ponekom zagri-
ženijem fanu to biti svojevrsna
izdaja, jer se njihov heroj vraća u
vremena kad je bio čista opstruk-
cija žanra kojem se sad okrenuo,
mekanim gudačima koji prizivaju
skoro pa kičastu glazbu s američ-
kih radija početkom sedamdese-
tih. S obzirom na Springsteenov
minuli rad, teško je vjerovati da
je riječ o nostalgiji, još manje da
je takvu glazbu u to vrijeme slu-
šao. Da nešto umilnije pjeva, zvu-
čao bi povremeno kao Burt Bacha-
rach ili Engelbert Humperdinck.
Prije će biti da je iskoristio taj dio
američke glazbene baštine kao ilu-
straciji tekstova kojima se posebno
okreće šezdesetima i sedamdese-
tima, i tadašnjoj kulturi. Odnosno,
vremenu kad je i sam stasavao u
doba kad su se hipi pokret i nje-
govi ideali gasili pred novom erom.
Možda nekome to može zvu-
čati kao da je Boss ipak ostario, no
album dobro zvuči, bolje od neko-
liko prethodnih studijskih radova.
A fanovi su mu oprostili i eliti-
stički Broadway, pa će i ovo „skre-
tanje s puta”.
piše IVICA PROFACA
Rapsodija iz Nashvillea
Još 2005. Calexico su s kultnim folk autorom
Samom Beamom, poznatijim pod nazivom Iron
& Wine, snimili EP „In the Reins”, i otad – ako je
vjerovati intervjuima – traju dogovori za nešto
ozbiljniju suradnju. Konačno, krajem prošle godi-
ne proveli su zajedno četiri dana u jednom studi-
ju u Nashvilleu, i proizveli sjajan album „Years to
Burn”. Za razliku od prošlog puta, kad su Calexi-
co skoro kao prateći bend odsvirali Beamove pje-
sme, sada je nekoliko pjesama rad Calexicovog
Joeya Burnsa, a kažu i da je cijelo vrijeme u stu-
diju bilo obilježeno duhom improviziranja, te raz-
mjene glazbenih ideja u čemu uvijek veliku ulogu
igra i John Covertino. Zvuči skoro birokratski, no
album doista jest takav. Zvuk Calexica koji prizi-
va slike američkih prostranstava isprepleten je
sa znatno komornijim Beamovim zvukom, uz nji-
hovo sjajno snalaženje u baladama kao prevlada-
vajućoj atmosferi. Ima tu rasnih komada country
rocka, ali i uobičajeno prekrasnih Calexicovih har-
monija s granice, s vrhuncima u „Father Mounta-
in”, „Midnight Sun” ili starijem Beamovom radu
„In Your Own Time”.
U ovoj suradnji zapravo su svi dobitnici –
Calexico i Iron & Wine su se međusobno nadopu-
nili na najbolji mogući način, a poštovatelji jednih i
drugih teško da su mogli i zamisliti bolji proizvod.
Dva velika talenta skupljena na jednom mjestu,
bez želje za nadmetanjem nego samo za surad-
njom, mogu donijeti samo veliki rezultat.
CALEXICO/IRON & WINE
YEARS TO BURN
S UB P OP
HHHH½
BRUCE
SPRINGSTEEN Madonna opet provocira
WESTERN
STARS Nakon nedavne blamaže na festivalu u San Remu,
Madonna je ipak pokazala da se zna dočekati na
C OLU MB IA / noge i kad to nitko ne očekuje. Njezin 14. studijski
MEN ART
album „Madame X” sigurno nema hitoidnu sna-
HHHH
gu njezinih klasičnih izdanja koja su je pretvorila
u kraljicu popa, no ni najmanje ga ne treba zane-
mariti, jer pokazuje Madonnu u prilično novom,
ambicioznom ruhu skoro alternativne umjetnice.
Za razliku od prošlih vremena, ovaj album
nije doživio ni gromoglasnu najavu ni promoci-
ju, jer Madonna jednostavno više nije u kategori-
jama koje svakim novim djelom mogu zaustaviti
Zemlju. No, „Madame X” će vam itekako izazvati
začuđeno podizanje obrva, jer Madonna opet pro-
vocira, što je dio zanata kojega je u svojoj karijeri
dovela do savršenstva. U današnje vrijeme čak i
javno iskazani prezir prema društvenim mrežama
jest provokacija. Obožavateljima će se eksperi-
mentiranje kojega je „Madame X” prepun učiniti
kao svaštarenje i solidan gubitak busole, no kad
ste ikad vidjeli Madonnu da je nešto napravila, a
da nije dobro promislila i izračunala posljedice?
Ovoga puta, moglo bi joj se dogoditi da ostane
bez još jednog dijela svoje vojske fanova, ali očito
je zaključila da joj je istraživanje – u ovoj fazi živo-
ta i s napunjenih 60 godina – važnije od nove ture
bestselera.
MADONNA
MADAME X
IN TERS CO PE
HHH½
 pripremio STJEPAN VUDRAG
KRALJ LAVOVA JON FAVREAU
Klasik u novom ruhu
NAKON 25 GODINA, Simba, Nala i
ekipa vraćaju se na veliko platno i
izgledaju spektakularnije nego ikad.
Dugo iščekivani „Kralj lavova” igrana
je verzija Disneyevog animiranog kla-
sika iz 1994. godine, a sudeći prema
objavljenim trailerima vjerno prati taj
predložak.
Režije se uhvatio talentirani Jon
Favreau (kojeg se publika možda
ponajviše sjeća po ulozi Monicinog
dečka u „Prijateljima”), čija je „Knjiga
o džungli” odlično prihvaćena. Vraća
se i James Earl Jones koji je i u origi-
nalu glumio Mufasu, a glasove posu-
đuju i brojne druge zvijezde kao što
su Donald Glover, John Oliver, Seth
Rogen i Beyonce.
Upravo pjevačka zvijezda Beyonce
Knowles, koja posuđuje glas lavici
Nali, posebno se potrudila oko pro-
mocije filma. Naime, ona je na jed-
nom art gala događanju nosila spek-
takularni zlatni kombinezon s uši-
venim svjetlucavim kamenčićima,
dugačkim plaštem i velikom lavljom
glavom, s grivom od perja na prsima.
Fanovi omiljenog lavića i njegovih
prijatelja jedva čekaju film, pa nimalo
ne čudi da su rušili sve rekorde. No
kao što to uvijek biva kad je riječ o
najpopularnijim stvarima u doba
interneta, nije prošlo i bez kritika.
Pozornost hejtera privukao je tako
lik vesele bradavičaste svinje Pumbe,
koja u igranoj verziji ne izgleda tako
slatko kao što su ljudi očekivali,
posebno s obzirom na predložak.
Drugima jepak zasmetao Scar, brat
kralja Mufase, koji im je izgledao
„mršavo i izgladnjelo”.
Što se tiče radnje, ona je dobro
poznata. Novorođeni lavić Simba
koji je idolizirao oca, kralja Mufasu,
izgnan je nakon izdaje i tragedije u
kojoj Scar ubija svog brata kralja kako
bi se dočepao prijestolja. Simba silo
prilika mora odrasti i uz pomoć vese-
lih i znatiželjnih prijatelja uzima ono
što mu s pravom pripada...
FILM radar
UMJETNOST KRAĐE
Drama smještena u Los Angeles, grad
u kojem jer percepcija često važnija
od stvarnosti. Svijet u kojem Ivan živi
prepun je pozera, no on nije jedan od
njih. On je kradljivac
umjetnina, što je
„poziv” koji je naslije-
dio od oca. Ali za
razliku od većine
lopova, Ivan voli
umjetnost, jednako
kao i umjetnost
krađe. Ipak, želi se
osloboditi kriminal-
nog svijeta, no to mu ne uspijeva zbog
pogodbe koju je sklopio sa sadistič-
kim mafijašem. Tad upoznaje Elyse,
glumicu koja i sama ima kaotičnu
prošlost koju želi ostaviti iza sebe. Oni
se udruže za posljednju ultimativnu
pljačku koja bi ih, prođe li dobro, tre-
bala obogatiti i osloboditi.
Drugi film Matta Aseltona već je
dobio brojne pohvale na društvenim
mrežama, a mnogima je posebno za
oko zapela zanosna manekenka Emily
Ratajkowski, koja se proslavila nakon
pojavljivanja u spotu Robina Thickea
za pjesmu Blurred Lines. U međuvre-
menu imala je manju ulogu u Finche-
rovom hitu „Nestala” (Gone Girl,
2014.), ali i zapaženo pojavljivanje u
nekoliko epizoda HBO-ove uspješnice
Lion King 2019., „Svita” (Entourage).
SAD
REŽIJA Posljednja pljačka (Lying and
Jon Favreau Stealing) 2019., SAD REŽIJA Matt
ULOGE Aselton ULOGE Theo James, Emily
Donald Glover, Ratajkowski ŽANR krimi, drama
Seth Rogen, U KINIMA 18. srpnja
Chiwetel Ejiofor,
Keegan-Michael
Key, Amy PROKUŠANI RECEPT
Sedaris, James
Earl Jones, U novom poglavlju priče o prijatelj-
Billy Eichner, skom superheroju iz susjedstva, kako
Alfre Woodard, je Tony Stark opisao Spider-Mana u
Beyoncé sagi o Osvetnicima kojima se pridružio,
ŽANR Peter Parker s prijateljima odlazi na
avanturistički ljetni odmor u Europu. No, njegov plan
U KINIMA
da zaboravi superhe-
18. srpnja
rojstvo na nekoliko
tjedana brzo pada u
vodu kad nevoljko
prihvati pomoći Nicku
Furyju u otkrivanju
tajanstvenih napada
nekoliko elementarnih
stvorenja koja su opu-
stošila čitav kontinent. Vrlo brzo upo-
znaju i opasnog i moćnog Mysterija...
Ljubitelji Marvelovog univerzuma ni
ovaj put neće biti zakinuti, s obzirom
na isti prokušani recept: vrhunska
produkcija i zvjezdana glumačka
postava uz dovoljnu dozu humora,
ali i britkosti.
Spider-Man: Daleko od kuće (Spider-
Man: Far from Home) 2019., SAD
REŽIJA Jon Watts ULOGE Tom
Holland, Jake Gyllenhaal, Zendaya,
Samuel L. Jackson ŽANR akcija,
avantura U KINIMA 4. srpnja
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 13
 radar M U Š K E ST VA R I

INTEX CANOPY ISLAND

INFLATABLE LOUNGE

Otok pod
baldahinom
Ako ste kojim slučajem pomislili da ove
godine nećete viđati ogromne napuhance
na vodi, prevarili ste se - flaminga, labudovi i
jednorozi već su preplavili plaže. Želite li i vi
WALKCAR ELECTRIC VEHICLE PLATFORM svog napuhanca, ali ne sviđaju vam se trenutni
trendovi (koji se istina neprekidno mijenjaju),
Najmanji „automobil” možda je baš ovaj za vas. Osim nadstrešnice
koja će vas sakriti od jakog sunca, izdvaja se

na svijetu od ostalih i ugrađenim držačima za čaše u koje

možete spremiti omiljeni hladni napitak. Po
nama, puno bolje to, nego za Instagram pozirati
na jednorogu...
ŽELITE LI BITI glavni hipster u gradu, vašoj potrazi došao je kraj. Živite li u gradu,
vrlo vjerojatno ste na ulicama vidjeli sve popularnije električne romobile ili, kako CIJENA: 75 $
im tepaju prodavači – urbane krstarice. Zaboravite na njih, iz Japana stiže „najmanji www.amazon.com
automobil na svijetu”, kako opisuju ovu platformu koja će vas voziti čak 16 kilome-
tara na sat, šezdeset minuta s jednim punjenjem. Teži samo 2,8 kilograma pa stane i
u torbu, a hoće li se pokazati kao inovativno rješenje za iskušenja gradskog života ili
postati tek prolazni hir, pokazat će, kao i uvijek, vrijeme.
CIJENA: 1 280 $ www.cocoamotors.com

ZENBIVY BED BACKCOUNTRY SLEEPING BAG

Najudobnija vreća
za spavanje ikad
dizajnirana
Tako bar kažu njezini dizajneri... No morate GIZZO FULL SET
priznati da izgleda udobno, a prema
svjedočenjima zadovoljnih kupaca koji
na stranicama proizvođača redaju same
Bilo kuda,
superlative, zaista i je. Osim toga, vrlo je
lagana i kompaktna te zauzima minimalno
roštiljaj svuda!
prostora. Naravno, možete je dodatno Ovaj portabilni roštilj veličine je laptopa kad se
opremiti malim madracem i jastukom, a sklopi, što znači da ga možete bez problema
tad biste mogli i zaboraviti da ne spavate u ponijeti bilo gdje, a za tu namjenu s njim ćete
krevetu već u vreći. Jedini nedostatak mogla dobiti i torbu. Tvrtka iz Latvije zaslužna za
bi joj biti cijena koja je nekoliko puta veća ovaj roštilj, tvrdi da su za njegovo postavljanje
od cijene prosječnih vreća za spavanje, no potrebne tek dvije minute. Osim toga, kažu da je
luksuz se ionako plaća, čak i za kampiranje. napravljen od kvalitetnih i čvrstih materijala što
ga izdvaja od konkurencije, a nude i dvije godine
CIJENA: 729 $
garancije. Treba li vam zapravo išta bolje od ovog
www.zenbivy.com lako prenosivog roštilja? Dobro, nije baš jeftin, ali...

CIJENA: 257 $
https://gizzo.co
14 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 radar D R I N K

Džin-tonik
globalna priča uspjeha
KADA SMO NA OVOME MJESTU NEDAVNO PISALI O
REVIVALU DŽINA, REKLI SMO DA ONI MOGU BITI VRLO
RAZLIČITI, PA SE ZAPRAVO MOŽE RADITI I O PIĆIMA
POSVE RAZLIČITIH OKUSA, KOJA KAO DA I NE SPADAJU
U ISTU KATEGORIJU. A ISTO VRIJEDI I ZA TONIK

DŽIN I TONIK! Svaki ljubitelj koktela još kako dobro zna da je taj dvojac jed-
nostavno stvoren jedan za drugog. Zahvaljujući trendu povratka klasičnih
pića (svjesni su toga već svi), u modu su se vratili i klasični kokteli. Jedan
od njih je i džin-tonik, piće koje danas doživljava svoju novu mladost širom
svijeta, dakako u novom izdanju.
Džin-tonik danas je globalna priča uspjeha. Koktelu staroga kova koji
može varirati u beskonačnost, popularnost zadnjih godina neslućeno raste.
Kada smo na ovome mjestu nedavno pisali o revivalu džina, rekli smo da
oni mogu biti vrlo različiti, pa se zapravo može raditi i o pićima posve razli-
čitih okusa, koja kao da i ne spadaju u istu kategoriju. Isto vrijedi i za tonik.
Da skratimo: ovo su naše preporuke za ljeto pred nama!

Thomas Henry je svoj tonic water doveo

do savršenstva – poprilično visoka količina
kinina i suptilna cvjetna aroma citrusa,
baza su osvježavajućeg okusa

Hendrick’s gin destiliran je na

sasvim poseban i jedinstven
način, dok mu završni okus
ističe arome svježih krastavaca i
mirisa ruže

16 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Gin Sul ručno je destiliran u Hamburgu, bogat
sastojcima i aromama – bobice smreke,
svježi limun, ružmarin, lavanda, papar, cimet,
eterično ulje bušina...
 s povodom T O M I S L A V LUBENJAK
SA SMARTOM
DO GUINNESSA Tomislav Lubenjak, 203 centimetara visok i 103 kilograma težak trener
fitnessa iz Core Gyma u novozagrebačkom Zapruđu, novi je Hrvat u
Guinnessovoj knjizi rekorda
piše VELIMIR CINDRIĆ snimio TOMISLAV MARIĆ
K
ada je 10. studenog 1951. sir Hugh Beaver,
izvršni direktor pivovare Guinness, u lovu
promašio gađajući jednog spretnog zlatara
zujavca te sa svojim društvom započeo pre-
pirku oko toga koja je najbrža europska div-
lja ptica, nije naravno niti slutio da će gotovo
sedam desetljeća poslije jedan 27-godišnji
Zagrepčanin, pod imenom njegove tvrtke,
pokušati riješiti „prepirku“ oko toga tko
može najdalje dogurati automobil tijekom
24 sata.
A upravo je to 28. travnja ove godine uči-
nio, i time dokazao da je on taj: Tomislav
Lubenjak, 203 centimetra visok i 103 kilo-
grama težak trener fitnessa iz Core Gyma u
novozagrebačkom Zapruđu.
18 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Spomenuti sir Beaver još je iste večeri
te 1951. shvatio da u svijetu postoje brojne
dileme poput njegove, pa da bi knjiga koja bi
popisala sve svjetske rekordere mogla polu-
čiti veliki uspjeh. Tisuću primjeraka prvog
izdanja Guinnessove knjige rekorda ugle-
dalo je svjetlo dana 1954. i brzo podijeljeno.
Već iduće godine radilo se o komercijalnome
izdanju koje je skočilo na vrh britanske liste Tomislavova osobna
bestselera, a potom brzo osvojilo i SAD, da ekipa imala je
petnaestak ljudi,
bi danas naraslo na rekordera svoje klase, s a s policijom i
više od 100 milijuna prodanih primjeraka u zaštitarima bilo je
sto zemalja svijeta, prevedeno na 37 svjet- uključeno ukupno
skih jezika, najprodavaniju copyright knjigu njih pedesetak.
Osam sati bila
svih vremena. je prisutna i
– I ja sam još kao klinac gledao Guinne- Guinnessova
ssove knjige rekorda, jer su bile velike, imale sutkinja, koja je na
koncu provjerila sve
blještave korice i puno fotografija. A kad sam
spise, a poslije je sve
naučio čitati, taj me svijet potpuno fasci- poslano i u sjedište
nirao, a poslije i motivirao. Moj se pothvat Guinnessa
 s povodom TO M I S L AV L U B E N JA K

rodio iz starog sna da i sam pokušam srušiti

neki rekord. S druge strane, diplomirani sam
kineziolog i zanimalo me koliko tijelo može
podnijeti, tako da ta iskustva mogu primi-
jeniti na svojim klijentima, naravno prema
njihovim mogućnostima. Uz to, ideja je bila
i motivirati nekog novog klinca ili bilo koju
drugu osobu. Naime, ako ja mogu 107 kilome-
tara gurati automobil, zašto onda netko ne
bi mogao otići dnevno prošetati dvadesetak
minuta – kaže nam Tomislav Lubenjak.

ZATO NE ČUDI PODATAK da je Lubenjak

čitav svoj dosadašnji život proveo uz sport.
Košarkom se bavio 17 godina, zahvaljujući
tom sportu dobio je i stipendiju u Americi
i tamo igrao i završio fakultet. No, igranje
je morao prekinuti zbog niza ozljeda i ope-
racije zgloba. Stoga je odlučio strast usmje-
riti na neku drugu stranu i po povratku u
Hrvatsku postao je trener fitnessa. I onda
je prije godinu i pol odlučio probati srušiti
neki Guinnessov rekord, prema vlastitim
riječima – da vidi može li to...
– Uvijek su me fascinirali izazovi u
kojima je jednako važna i fizička i psihička
snaga. Tu čovjek zaista treba poraditi na
sebi. U slučaju ovog izazova treba biti fizički
aktivan i budan 24 sata. Cilj mi je bio izgu-
rati više od 100 kilometara jer postoji i kate-
gorija u kojoj guraju dvojica kandidata, u
kojoj rekord iznosi 92 kilometra. Dakle, ja
sam sam na kraju gurao više od dvojice –
govori Tomislav.
Rekord u guranju automobila u pojedi-
načnoj konkurenciji od 2014. držao je jedan Nakon 12 sati nakupilo se prilično žuljeva
Poljak, s 82 kilometra, dok dvojica Makedo-
naca još uvijek drže rekord u paru. Kad je
na tabanima, tako da sam morao stati radi
Lubenjak naišao na taj rekord u Guinnesso- previjanja, dok je vrijeme i dalje teklo. Poslije
voj knjizi, odlučio je napraviti probu ispred
teretane u kojoj radi. Njegov kolega sjeo je u sam tri dana, zbog rana na tabanima, bio
automobil, a on ga gurao kakvih 20 minuta.
Odmah je shvatio da bi se tu nešto moglo
na štakama. Drugi put ću morati trenirati
napraviti. hodanjem po žeravici...
– Pripreme su trajale devet mjeseci. Imao
sam treninge u kojima sam po 100 kilome- malna zadana težina automobila bila je 730 vozila, a za Lubenjakom je išao automobil
tara vozio bicikl ili hodao, pa 50 kilometara kilograma, pa se odlučio za Smart. koji je vodio evidenciju, dok se vozač u autu
gurao auto za probu… To je sve bilo u tre- – Trebala mi je što ravnija ruta, jer svako kojeg je gurao, morao mijenjati svaka četiri
nažnom procesu, da vidim koliko mogu. Pri- skretanje, pa i najmanje, znatno otežava sata. Unutar automobila bile su postavljene
lagodio sam i prehranu, pio isključivo vodu posao, i to za 20-30%. Tijekom prvih neko- tri kamere da bi se kontrolirala neuporaba
i postupno dizao volumen treninga. Glavna liko sati nije me bilo briga, ali nakon deset papučica, posebno one za gas (automobil
proba mi je bila kada sam šest mjeseci prije svaki je zavoj bio velika muka. Zato sam i je cijelo vrijeme morao biti upaljen, zbog
napada na rekord auto gurao 50 kilometara izabrao Vukovarsku ulicu. Rutu je, zbog pra- punjenja baterije kamera).
unutar roka od deset sati. vila, morao izmjeriti geodet, a svaki je krug Tomislavova osobna ekipa brojila je pet-
Tomislav je datum za pokušaj obara- imao 8236 metara. Napravio sam 13 krugova. naestak ljudi, a s policijom i zaštitarima bilo
nja rekorda birao prema vremenskim pri- je uključeno ukupno njih pedesetak. Osam
likama. Želio je to napraviti u proljeće, kad ZA CIJELI POTHVAT trebalo je ishoditi čitav sati bila je prisutna i Guinnessova sutki-
nije prevruće niti prehladno, ali je datum niz dozvola – od grada Zagreba za korištenje nja, koja je na koncu provjerila sve spise, a
morao odrediti pola godine unaprijed, bez Vukovarske, od policije za praćenje…, sve poslije je sve poslano i u sjedište Guinnessa.
znanja kakvo će taj dan biti vrijeme. Mini- do zaštitara. Radilo se o čitavom konvoju Nakon tjedan dana Lubenjak je dobio služ-

20 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.

benu potvrdu da je rekord oboren i postav-
ljen novi.
– Cijeli pothvat bio je čak i lakši od nekih
treninga. Sam događaj bio je veliki poticaj,
nešto za što sam se spremao devet mjeseci,
a i adrenalin je odigrao svoje. Skupilo se oko
tisuću ljudi i 99% njih me bodrilo cijelim
putem. A onih 1% me zezalo... – smije se.
Posljednjih mjesec dana priprema, Lube-
njak je po atletskoj stazi gurao veliku stru-
njaču za skok u vis, što je, zbog trenja, puno
teže nego automobil. U tom razdoblju tre-
nirao je i gurajući automobil od dvije tone.
Kad se s tog opterećenja spustio na 730 kilo-
grama, kaže, taj auto nije niti osjetio. Zbog
toga, i prisutnog adrenalina, na Vukovarskoj
je prvih 30 kilometara prošao kao od šale.
Plan je bio prijeći pet kilometara po satu,
a Tomislav je u početku išao šest i pol do
sedam, tako da je nakon 30 kilometara bio
sat ispred plana.
POČEO JE S VOZAČEM od oko 80 kilo-
grama, a zatim onima manje kilaže, da bi na
kraju za upravljačem Smarta bila njegova
baka Marica s 55 kilograma, što je nakon
tolikih sati guranja bila velika pomoć (pra-
vila ne ograničavaju težinu vozača).
– Iskreno, u glavi nisam imao krizu, jer
sam znao da mogu oboriti rekord. No, nakon
12 sati nakupilo se prilično žuljeva na taba-
nima, tako da sam morao stati radi previja-
nja, dok je vrijeme i dalje teklo. Poslije sam
tri dana, zbog rana na tabanima, bio na šta-
kama. Drugi put ću morati trenirati hoda-
njem po žeravici – šali se Lubenjak.
Nakon samo tri dana oporavka, Tomislav
se vratio svakodnevnim obvezama, a već
idući vikend otišao je u Zadar trčati maraton
„Wings for Life“ i pretrčao gotovo 17 kilo-
metara. Sam kaže da tek ovih dana postaje
svjestan što je napravio i da tek sada zapravo
uživa u ostvarenju cilja.
– Kao i u životu, bilo je tu i puno odri-
canja, ali na kraju sve se isplatilo. Preporu-
čujem svima, posebno mladima, da poku-
šaju ostvariti neki san kojim će unaprijediti
svoj život. I vi se možete pokrenuti, napra-
viti nešto dobro za svoje zdravlje. Znate,
jedna zdrava navika vuče drugu, baš kao i
nezdrava drugu nezdravu. Tako šetnja jed-
nom tjedno može prerasti u triput tjedno, a
za mjesec dana u svaki dan 20 minuta. Onda
to povuče razmišljanje o zdravijoj prehrani
i tako dalje. Kad se ljudi pokrenu, onda tek
shvate koliko zadovoljstva donosi to ulaga-
nje u sebe.
ČITAV NAPAD na Guinnessov rekod, osim
vrlo složene organizacije, podrazumijeva i
velike troškove. Kao i drugi kandidati u svi-
jetu i Lubenjak je imao sponzore. Morala se
platiti pozamašna pristupnina Guinnessu,
uporaba robne marke, dolazak njihove sut-
kinje, a i čitavo događanje bilo je vrlo skupo.
– Neki misle da sam obaranjem rekorda
zaradio novac, da mi je Guinness dao neka-
kvu novčanu nagradu. No, ja nisam zara-
dio ništa... Ali, volio bih skinuti još jedan
Guinnessov rekord, da gradim dalje na
ovome. Uglavnom, opet bih išao u smjeru
kombinacije fizičke i psihičke izdržljivosti.
Možda se neće raditi o guranju automobila,
ali u tom smjeru svakako, možda nečem na
području triatlona. Radi se o želji pomica-
nja svojih, ali i ljudskih granica. Zahvaljujući
ovome, u odnosu na razdoblje prije godinu
dana, ja sam danas puno spremniji i u tijelu
i u glavi.
Na kraju, pitamo što je ključno u ideji da
se postavi neki Guinnessov rekord.
– Prije svega, čovjek treba odabrati nešto
što ga intrigira, veseli i fascinira. Ako svaki
dan ide trenirati i muka mu je, od toga neće
biti ništa. Potrebna su i velika volja, i upor-
nost i mala doza ludosti. Ali, kontrolirane,
pozitivne ludosti – smješka se Tomislav.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 21
Sophie
Monk
Lijepa Sophie bila je članica australske
ženske pop grupe Bardot, a nakon
raspada projekta pokrenula je solo
karijeru. Kamera je uistinu voli pa nije
dugo trebalo da krene u glumačke
vode. Ovaj je pictorial snimljen prije
nekoliko godina, ali baš je prigodan
i idealan da otvori srpanjski
set ljepotica...

snimio SASHA EISENMAN

 playboy B I G BUNNY

Hare
Force One
Playboyevo carstvo doseglo je istinske visine početkom
sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je poletio Big Bunny,
privatni mlažnjak koji je objedinjavao luksuz i zadovoljstvo, a
ponekad sudjelovao i u humanitarnom radu
tjuardesa Gwen Wong

S
Wayne najviše se plašila
pržene piletine. Ni turbulen-
cije ni pijani putnici nisu joj
predstavljali problem koliko
jelo koje su ona i druge čla-
nice posade, Jet Bunnies, spremale za svog
šefa Hugha Hefnera na Big Bunnyju, njego-
vom privatnom avionu.
Recept je bio jednostavan: piletina u
komadima, malo brašna, sol, češnjak u
prahu i sušeni peršin, sve pomiješano u vre-
ćici (najčešće onoj za povraćanje), i potom
prženo. Mjesto pripreme bila je minijaturna
kuhinja u prednjem dijelu DC9 na visini od
deset tisuća metara, pri brzini od 900 kilo-
DC9 je značajno metara na sat, i to nije bilo nimalo jedno-
preuređen da bi
stavno. Desetljećima nakon što je prestala
postao prijevozno
sredstvo kakvo je letjeti, Wayne kaže da se uvijek molila da se
Hefner želio avion ne zatrese, a ulje isprska sve unaokolo.

Zečice otkrivaju znak Zeca na repu aviona

32 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 playboy B I G BUNNY
Jet Bunnies na obuci za stjuardese (desno)
Bogato čašćenje i udobni interijer na ovoj promotivnoj fotografiji
„Volio je jesti neka jela”, prisjeća se Gwen
Hefnera, čiji je ukus – kad je u pitanju hrana
– bio čuven po jednoličnosti i nedostatku
pustolovnosti. Kutije Twinkiesa su bile pri-
premljene tako da ih nikad ne ponestane na
dugim letovima. Boca Pepsi Cole je morala
čekati Hefnera čim bi se ukrcao (nova bi mu
se trebala dodavati svakih sat vremena), a uz
jelo bi pio čašu hladnog mlijeka.
Pripremanje hrane bilo je, eto, jedino što
je kidalo živce Gwen Wong Wayne, ljepo-
tici s duplerice u travnju 1967., koja je posao
zečice u Playboyevom klubu u Los Angelesu
zamijenila za mjesto Jet Bunny.
„Je li to bio težak posao? Ponekad jest, ali
je isto tako bio nešto zbog čega biste se ušti-
pnuli za obraz da biste bili sigurni da se doi-
sta događa”, kaže Wayne.
B B B
Ofarban u crno i s bijelom zečjom glavom
na repu, Big Bunny je bio jedan od najpre-
poznatljivijih aviona svoga vremena. Prevo-
zio je Hefnera i njegovo društvo od Chicaga
do Los Angelesa, i preko Atlantika na izlete
u Europu i Afriku. Budio je zavist kod dru-
gih vlasnika aviona. Bio je istinski krilati
ambasador brenda, šireći poruku požude
i luksuza. Na putovanjima, i povremenim
humanitarnim akcijama, posadu su činili
pilot, prvi časnik, mehaničar i dvije do tri Jet
Bunnies, svi s istim zadatkom – da putnici
34 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
za Big Bunny (dolje)
budu sretni, a let bezbrižan i siguran.
Izazov potrage za savršenom letjelicom
počeo je čim je Hefner izrazio želju da ima
zrakoplov. „Jednog dana krajem šezdesetih
došao mi je i rekao da bi želio veliki mla-
žnjak”, kaže Dick Rosenzweig, koji je tada bio
Hefnerov tajnik, a kasnije izvršni potpred-
sjednik u Playboy Enterprisesu. Rosenzweig
je u početku razmatrao Lockheedov JetStar,
najveći poslovni avion dostupan u to vri-
jeme. No, kad je došao s tim prijedlogom,
Hefner je odmahnuo rukom.
„Rekao mi je ovako: Ne, nisam o tome
govorio. Ovo mora biti leteća palača. Trebat
će mi i plesni podij i spavaća soba s okruglim
krevetom. Treba mi nešto što može letjeti
daleko”, kaže Rosenzweig.
Potraga se okrenula prema McDonnell
Douglasovom DC9. Proizvođač je pristao
Šlag na kraju bile su
Jet Bunnies izabrane
među stotinama žena
koje su radile kao
Zečice u Playboyevim
klubovima
napraviti poseban primjerak, produženu
verziju s dodatnim tankovima za gorivo
kako bi mogli letjeti preko Atlantika. Hefner
je odobrio kupnju, ali nije želio ništa ni
izbliza nalik na uobičajenu verziju sa stoti-
njak sjedala u dva reda. Angažirao je dizaj-
nere Danilea Czubaka i Gusa Kostopulosa
kako bi avion učinili nalik njegovim vilama.
„Koristeći mekane, plutajuće oblike,
skulpture i kontroliranu rasvjetu oblikovat
ćemo interijer tako da izbjegnemo dojam
tunela kojega imate u standardnim avio-
nima”, izvijestio je Czubak 1968. kad je avion
bio naručen.
No, stvari nisu išle tako jednostavno kako
su se dizajneri nadali. Uklopiti vrhunski,
ručno rađeni namještaj i revolucionarnu
audiovizualnu opremu u već postojeći
„paket” nije bilo jednostavno.
„Dok je trajala proizvodnja, Savezna
uprava za zrakoplovstvo je došla u inspek-
ciju i zaključili su da avion ne odgovara nji-
hovim zahtjevima”, sjeća se Rosenzweig.
Sve što je bilo napravljeno do tog tre-
nutka moralo je biti uklonjeno, s novim
troškovima i gubitkom vremena. Od tog
trenutka graditelji su pažljivo slijedili sva
ograničenja u težini i dizajnu koje je zadao
FAA. Moralo su dobiti odobrenje čak i za
boju i svjetla koja su obasjavala glavu zeca.
No, konačni rezultat bio je vrijedan tolikog
truda.

Big Bunny je bio moćan marketinški „alat” za Playboy. Zečice,
uključujući Gwen Wong Wayne poziraju uz nos aviona na promotivnoj
fotografiji
B B B
Kad je krenuo na probne letove u veljači
1969., Big Bunny je postao najveći i najsku-
plji poslovni avion na svijetu, dug 37 metara,
i sa cijenom od 5,5 milijuna dolara (u današ-
njem novcu 38 milijuna dolara).
Samo je nekoliko ljudi imalo približno
jednake avione u to vrijeme, uključujući
Howarda Hughesa, pjevača Jamesa Browna i
vlasnika MGM-a Kirka Kerkoriana.
Gdje god je letio, avion je bio odmah pre-
poznat i privlačio je veliku pažnju. Reporteri
koji su bili pozivani na promotivna putova-
nja pili su iz kristalnih čaša i jeli španjolske
škampe, kamenice Rockefeller i steakove
servirane na finom porculanu. Avion je imao
posebne peći za pripremanje pečene gove-
dine i pataka, grillove za palačinke i vafle, da
ne spominjemo friteze za piletinu. Bogato
opremljeni bar jamčio je da će gosti stalno
biti dobro „podmazani”.
Udobnost je išla i dalje od jela. Avion je
imao filmske projektore koji su prikazivali
filmove u CinemaScopeu. Sedam ugrađe-
nih ekrana postavljenih po kabini prikazi-
vali su video snimke u boji, u vrijeme kad
je samo 33 posto američkih domaćinstava
imalo kolor televizore. Big Bunny je imao i
plesni podij kao u disko klubovima (koliko se
Wayne sjeća, bio je rijetko korišten), kupa-
onicu s ogledalom veličine čovjeka, dnevni
boravak u kojem su se fotelje mogle pretvo-
riti u udobne ležaljke, pa i telefon za pozive
tijekom leta.
Dragulj u kruni bio je Hefnerov privatni
apartman, s eliptičnim krevetom pokrive-
Walter Holmes (ispred ostalih) zaslužan je za dizajn „mokrih” uniformi
koje su „zračne zečice” morale nositi
Kraljevski doček
za Big Bunny u
Rabatu u Maroku,
jednom od
gradova koje je na
svom putovanju po
Africi 1970. Hefner
posjetio
nim svilenim plahtama, električnim pokri-
vačem i prekrivkom od krzna tasmanijskog
oposuma. Njegova kupaonica imala je tuš
kabinu s dva tuša i sjedalom.
„Avion je za sve bio doista velika gla-
murozna pustolovina”, kaže Rosenzweig,
koji je bio među redovitim putnicima. "Bilo
je drugih poslovnih aviona, ali nijedan nije
bio nalik ovome".
Šlag na kraju bile su Jet Bunnies iza-
brane među stotinama žena koje su radile
kao Zečice u Playboyevim klubovima. Sura-
đivale su s pilotima – angažiranim preko
drugih aviokompanija – da bi sve bilo u
skladu s pravilima FAA i kako bi ugodile
gostima u svakoj njihovoj želji. Uz to što su
morale proći tečajeve za stjuardese, one su
imale i čvrsta pravila izgleda i ponašanja.
Bile su odjevene u haljine poput onih kod
Bondovih djevojaka, koje je kreirao Walter
Holmes. Osim propisanih satova, nikakav
nakit nije bio dopušten, a kad bi dočekivale
goste morale su nositi bijele šalove. Kosa im
je trebala biti ravna, šminka prirodna, rublje
crno, a ponašanje prijateljsko i ljubazno.
„Dobijete li više od dva kilograma iznad
vaše idealne težine, bit ćete automatski
suspendirani dok ponovo ne dosegnete
idealne mjere”, upozoravao je priruč-
nik za Jet Bunnies napisan na 130 stra-
nica. „Ni u jednom trenutku ne smi-
jete pokazati dosadu ili iritiranost. Iznad
svega morate biti šarmantna mlada dama
dobrih manira”.
Ako su standardi i bili iznimno visoki,
žene su bar bile dobro plaćene. Za Wayne,
biti Jet Bunny je značilo odmoriti se od
još težeg posla posluživanja u Playboye-
vom klubu, a uz to su dolazila i putovanja
i pustolovine.
Sjeća se kako je bila članica posade na
dvoipolmjesečnom putovanju u Europu
i Afriku. Premda je radila dok bi avion
letio, njezini dani i noći na tlu bili su ispu-
njeni razgledavanjem. Ona i druge "zračne
zečice" bile su pozivane u svaki ekskluzivni
klub koji je Hefnerovo društvo posjećivalo.
U Londonu je vidjela jednog od Beatlesa,
divila se rimskom Panteonu i jela svježu
ribu pod Kilimandžarom u Keniji.
„Svako mjesto koje smo posjećivali bilo
je kao u knjigama”, kaže. „Bilo je to više
nego sam ikad očekivala. Najbolje putova-
nje u životu”.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 35
 playboy B I G BUNNY
B B B
No, Big Bunny nije služio samo kao leteća
palača. Predstavljao je i filantropski segment
Playboyevog brenda. To je postignuto kroz
različite važne misije, počevši od srpnja 1970.
transportom gorile Jacka, dotad stanovnika
zoološkog vrta u Baltimoreu, koji je bio obe-
ćan vrtu u Phoenixu kao partner njihovoj
ženki. Kad su propale sve druge opcije tran-
sporta, glumica Amanda Blake je nazvala
Hefnera i pitala ga da posudi svoj avion.
Odmah je pristao, u ime majmunske ljubavi.
„Let nije bio nimalo zabavno putovanje,
kako su to novine i neki ljudi smatrali. Sve
je organizirano u posljednji trenutak, prava
ludnica”, pisao je Playboyev potpredsjed-
nik i direktor promocije Nelson Futch dru-
gom Hefnerovom pomoćniku Johnu Danteu,
nakon što je transport majmuna okončan.
Futch je hvalio „zračne zečice” koje su bile
angažirane na letu zbog njihove sposobnosti
da realiziraju cijelu situaciju. „Siguran sam da
bi puno cura na svijetu odbilo ući u taj avion,
čak i uz jamstvo da će gorila biti uspavan, jer
se takva operacija dotad nikad nije odvila”.
36 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Pod sredstvima za smirenje, Jack je let
proveo na Hefnerovom krevetu, i uspješno
je dopremljen u Phoenix gdje je upoznao
svoju novu družicu...
Mnogo jači rezultat polučilo je uklju-
čivanje Big Bunnyja u događaj poznat
pod imenom „Operacija Babylift”. Pokušaj
dovođenja ratne siročadi iz Vijetnama u
SAD iziskivao je mnogo više aviona nego
ih je ratno zrakoplovstvo moglo osigurati.
Još jednom Hefner je ponudio pomoć, ovaj
put na nagovor glumca Yula Brynnera. U
travnju 1975. avion je prevezao četrdese-
tak beba po cijeloj zemlji, od San Fran-
cisca, preko Denvera do New Yorka, uz
pomoć neprofitne organizacije „Prijatelji
djece”.
„Svaka osoba u avionu uložila je veliki
trud, bila je to noć koju ću dugo pamtiti”,
pisao je Constance Boll, direktor „Prijate-
lja djece” u svom pismu Chicago Playboy
Clubu. „Zahvalni smo vama i cijeloj posadi
koju ste okupili kako bismo doveli bebe
bliže njihovim novim domovima”.
„Zračna zečica”
Sharon Gwin drži u
rukama dijete koje
je bilo jedno od
prebačenih u Operaciji
Babylift 1975.
Cher je unajmila avion za svoju
turneju sa Sonnyjem
B B B
Kad avion nije bio zauzet prevozeći
Hefnera između Los Angelesa i Chicaga, ili
transportom beba i divljih životinja, za svoja
su ga putovanja unajmljivale brojne poznate
osobe. Elvis Presley letio je Big Bunnyjem
na svojoj turneji u ljeto 1974., a Sonny i
Cher unajmili su ga za svjetsku turneju.
Popis putnika uključuje Franka Sinatru,
Toma Jonesa, Shela Silversteina, Romana
Polanskog ili Roda Serlinga, autora „Zone
sumraka”, koja je i snimana u ovom avionu.
„Avion je bio dio playboyevskog sna, baš
kao Hefnerove palače”, kaže Rosenzweig.
„Mnogi ljudi mislili su da je i dalje dio kom-
panije, sve do Hefove smrti”.
Unatoč udobnosti i glamuru, održavanje
aviona postalo je preskupo kad se Hefner
odlučio sasvim preseliti u vilu u Los Ange-
lesu 1975. Gotovo devedeset posto letova
bili su između tog grada i Chicaga, a nakon
selidbe Hefner više nije redovito putovao na
toj relaciji. I tako je Big Bunny prodan, prvo
Venezuela Airlinesu, odakle je preprodan
Aeromexicu. Prefarban, na komercijalnim
letovima letio je do 2004. Nakon što neko-
liko godina nije korišten, trup je 2008. doni-
ran parku u meksičkom gradu Querétaru.
Kultni avion i njegove sofisticirane
„zračne zečice” pomogle su Playboyu da
dosegne nove visine. Dugo nakon što je
avion prizemljen, ovaj krilati simbol seksa
i prestiža i dalje živi kao podsjetnik na
Playboyevu čaroliju.

Poker
U KINU
Ako pri izboru top 10 liste najboljih pokeraških filmova možda
i ima razmimoilaženja, oko prva tri mjesta slažu se gotovo svi:
„Cincinnati Kid”, Maverick” i najbolji – „Kockari”!
piše TOMO WILL
vi ćemo se složiti da u pokeru ima nešto
S posebno. Od svih igara na svijetu, niti jedna
u sebi ne sadržava toliko misterije, roman-
tike i intrigantnosti. Bez obzira igra li se u
Las Vegasu, nekom lokalnom casinu ili kod
kuće s prijateljima, poker je, drže mnogi, naj-
uzbudljivija igra uopće. Lako ju je naučiti, ali
za potpuno ovladavanje njome potreban je
čitav život.
Ono što je nepobitno jest da je poker igra
vještine i sreće. Dobar pokeraš je pametan
i siguran u sebe (ne i prepotentan), a da bi
bio uspješan mora imati neku svoju „tamnu
stranu”. Ne treba se zavaravati – u pokeru
koji se igra za velik novac često su na kocki
čitavi životi pojedinaca i njihovih obitelji,
poslovi, karijere…
Ne čudi onda da je filmska industrija
iznjedrila mnogo dobrih filmova čija se rad-
nja zbiva oko pokera. Naime, osim spome-
nutog „trojca” – misterij, romantika, intriga
– poker generira i zadovoljstvo i bijes te vrlo
P O KE R film
zanimljive dijaloge.
Upravo stoga, prije negoli je postao
masovno prihvaćen i popularan, osobine
pokera zapazili su i holivudski filmaši. Tije-
kom godina mnogi su filmovi u svoje zaplete
uključili poker, pa postoje brojne top-liste
koje se bave tom tematikom. No, zapravo je
teško reći koji su „pokeraški” filmovi doista
najbolji, jednostavno zato jer svatko od nas
ima drukčiji pojam „dobroga filma”.
Pa ipak, neki filmovi na tu temu ned-
Volite li poker ili ne, vojbeno su nezaboravni i obvezni za svakog
svakako morate ljubitelja, kako pokera, tako i filma uopće.
pogledati „Veliku
igru” iz 2017. Drži se
Ako pri izboru top 10 liste možda i ima raz-
da je lik anonimnog mimoilaženja, oko prva tri mjesta slažu se
„Playera X” gotovo svi.
temeljen na glumcu
Tobeyju Maguireu,
inače jednom TAKO TREĆE MJESTO pripada „Cincinnati
od najpoznatijih Kidu”, drugi je „Maverick”, dok naslov najbo-
holivudskih ljeg pokeraškog filma pripada filmu „Kockari”
pokeraša
(Rounders). Ovom tercetu mogao bi se slo-
bodno dodati i jedan novi film – „Velika igra”
(Molly's Game) koji je 2018. bio nominiran za
nagradu Oscar u konkurenciji najbolje glavne
ženske uloge (Jessica Chastain).
Zahvaljujući „Cincinnati Kid”, film režisera Normana
upečatljivu Jewisona iz 1965., temeljen na istoimenome
krajoliku New romanu Richarda Jessupa snažno je djelo
Orleansa,
„Cincinnati Kid” koje priča priču Erica „The Kid” Stonera (igra
pruža napeti ga Steve McQueen), mladog igrača pokera
pogled u utrobu koji se nastoji etablirati u doba Velike krize.
svijeta pokera
američkih
Njegov je san postati vrhunski igrač 5 Card
tridesetih, Stud pokera, a to ga vodi do partije u kojoj
kao i sjajne sudjeluje Lancy „The Man” Howard (Edward
uloge nekoliko G. Robinson), stariji pokeraš sa statusom naj-
legendarnih
holivudskih boljeg u toj igri.
glumaca Igra u kojoj Kid otkriva varalicu, a Lancy
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 39
 film POK ER

„Maverick” je
vestern komedija
temeljena na
televizijskoj seriji
istoga imena,
a poveznica je i
glumac James
Garner, koji
je glumio i u
televizijskoj verziji
iz 1957.

simbolični prikaz mog trajnog kockanja sa

demonstrira kako je ponekad pametnije
napraviti pogrešnu stvar u pravome tre-
nutku, kulminira dramatičnom, mučnom
završnom partijom koja određuje hoće li Kid
preuzeti Howardovu titulu najboljeg igrača.
Zahvaljujući upečatljivu krajoliku New
Orleansa, „Cincinnati Kid” pruža napeti
pogled u utrobu svijeta pokera američkih tri-
desetih, kao i sjajne uloge nekoliko legendar-
nih holivudskih glumaca. Zanimljivo je da je
film trebao režirati Sam Peckinpah, no pro-
ducent Martin Ransohoff ga je ubrzo nakon
početka snimanja zamijenio Jewisonom. On
je, pak, taj film poslije okarakterizirao kao
„svoje ružno pače” koje mu je omogućilo pri-
jelaz s komedija na ozbiljnije teme.
MNOGI DRŽE da je Steve McQueen bio pre-
star za ulogu Kida, dok je Spencer Tracy,
originalni izbor za ulogu Lanceya Howarda,
otkazao zbog lošeg zdravlja. Nakon toga govo-
rilo se o Caryju Grantu kao kandidatu za
tu ulogu, premda on nikada ne bi pristao
svoje ime na plakatu staviti ispod onog Ste-
vea McQueena. Ulogu je tako sjajno odigrao
Edward G. Robinson, koji je u svojim memoa-
rima napisao: „Nisam se morao identificirati
s Lanceyem, jer sam u stvarnosti bio Lancey
– hladan, razborit i nepobjediv izvana, a star
i nesiguran iznutra… Čak je i završna igra
pokera bila prava… Igrao sam tu igru kao da je
riječ o mom životu. To je bila jedna od najbo-
ljih izvedbi koje sam ikada dao na pozornici
ili platnu, zato jer uopće nije bila izvedba, već
životom”.
Za Stevea McQueena, Robinson je dodao:
„Nastavljač je tradicije Gablea, Bogieja,
Cagneya, pa čak i mene, ali je dodao i novu
dimenziju. Sjajan je…”.
I dok „Cincinnati Kid”, a vidjet ćemo i
„Kockari”, daju ozbiljan pogled na poker u
davnim, odnosno novijim danima, „Mave-
rick” igri pristupa na zabavniji način. Radi se
o vestern komediji temeljenoj na televizijskoj
seriji istoga imena, a poveznica je i glumac
James Garner, koji je glumio i u televizijskoj
verziji iz 1957.
Film iz 1994., u režiji Richarda Donnera,
priča zabavnu priču o Bretu Mavericku (igra
ga Mel Gibson), pokerašu i majstoru prijevare
koji stiže u grad Crystal River, gdje susreće
Angela (Alfred Molina), kartaša gadne naravi,
gospođu Annabelle Bransford (Jodie Foster),
također vještu prevaranticu, te predstavnika
zakona, šerifa Zanea Coopera (James Garner).
Bret, Annabelle i Zane, nakon serije duho-
vitih događaja, stižu na parobrod „Lauren
Belle”, gdje se priprema turnir u pokeru.
Nakon što su iz turnira izbačeni svi drugi

1 2 3 HOLIVUDSKI POKER
U filmu „Velika igra” lik filmskog
glumca koji se spominje kao
„Player X” (Molly Bloom zašititila
ga je tim pseudonimom u svojoj
knjizi) navodno u stvarnosti pri-
pada glumcu Tobeyju Maguireu,
inače jednom od najpoznatijih holi-
vudskih pokeraša. Naime, u neko-
liko luksuznih četvrti Los Angelesa
i Hollywooda, koje udomljuju
Leonardo di
mnoge velike zvijezde te industrije,
4 5 već se 20-ak godina na pokeru
Caprio (1),
Alec Baldwin okupljaju mnoga poznata imena.
(2), Sharon Primjerice, u kući producentia
Stone (3), Reagana Silbera na Bel Airu tako
Burt Reynolds se jednom mjesečno na pokeru
(4), Mimi okupi vrlo zanimljivo društvo. Igra
Rogers (5) koja je početkom novog tisućljeća
zaludila mlađe holivudske filmske
zvijezde već odavna ima svoj itine-
rer – nedjeljom kod glumca Hanka
Azairije na Beverly Hillsu, pone-
djeljkom kod Jona Landaua (pro-
ducent „Titanica”) u Sherman
Oaksu, srijedom kod menadžera
Norbyja Waltersa u West Hollywo-
odu, četvrtkom kod Tobeyja
Maguirea na Hollywood Hillsu i
petkom kod Angelice Huston u
Veniceu.
Kod Silbera se znaju susresti
Ben Afleck, Matthew Perry, Brad
Pitt, Leonardo di Caprio, ali i sta-
rija garda – James Woods, Alec
Baldwin, Burt Reynolds... Nisu
nezastupljene ni žene, a u osobito
revnosne pokerašice ubrajaju se
Mimi Rogers, Angelica Huston i
Sharon Stone.
Iako je drugdje buy-in najčešće
između 300 i 2000 dolara, kod
Silbera na Bel Airu iznosi 10 000,
pa su okupljanja ograničena na
samo jednom mjesečno.

40 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.

Film „Žalac” klasik je
žanra koji možda ne
pokazuje mnogo od
modernih pokeraških
tehnika, ali zato
daje uvid u ono što
fascinira mnoge –
varanje
igrači, Maverick, Bransford, Angel i vlasnik
parobroda, komodor Duvall, obračunavaju
se međusobno. Naposljetku, ne dajući se
prevariti, pobjeđuje Maverick. Nakon neko-
liko obrata u tajnim savezništvima, glavno se
pokaže ono posljednje otkriveno – Coopera i
Mavericka, koji nisu suparnici, već otac i sin.
No, niti Bransford ne želi biti izigrana...
Zanimljivo je da je za ulogu Annabelle
Bransford originalno bila predviđena Meg
Ryan (u obzir su bile uzete i Julia Roberts
te Michelle Pfeiffer), da je ime Zane Cooper
nastalo kao kombinacija imena pisca Zanea
Greya i glumca Garyja Coopera, da je film
prepun cameo rola country zvijezda (pjeva-
čice Carlene Carter i Kathy Mattea, kanta-
utori Waylon Jennings i Clint Black te blue-
grass zvijezda Vince Gill) te da je ulogu mje-
snog pijanca odigrao roker Alice Cooper, ali je
ona izrezana iz filma...
SVI KOJI VOLE POKER vjerojatno su film
„Kockari” iz 1998. pogledali već mnogo puta,
pa dobro znaju zaplet. Za one manje zagri-
žene, podsjetimo da radnja počinje time
kako Mike McDermott (igra ga Matt Demon),
nakon što je igrajući Texas Hold'em poker
protiv ruskog mafijaša Teddyja KGB-a izgu-
bio čitavu ušteđevinu, ostavlja omiljenu igru
i posvećuje se studiju prava.
Ipak, pomaže prijatelju iz djetinjstva,
Wormu (Edward Norton), igrom vratiti poke-
raški dug KGB-u. Slijedi nekoliko frenetičnih
dana koje završavaju raskidom prijateljstva i
bijegom Worma iz New Yorka. No, McDer-
mott je i dalje odlučan nadoknaditi njegov
dug, te usput vratiti i svoj izgubljeni novac
igrom protiv KGB-a. Tijekom napetih partija
„na sve ili ništa”, McDermott opaža tik koji
odaje protivnika, a koji bi ga od gubitnika
mogao napraviti pobjednikom.
Zanimljivo je da su Matt Damon i Edward
Norton i privatno pokeraši te da su 1998.
sudjelovali na prvenstvu World Series of
Poker u Las Vegasu. Obojica su igrala odlično
Žalac
DESET NAJBOLJIH POKERAŠKIH FILMOVA SVIH VREMENA
Lista je sastavljena kao kompilacija desetak različitih lista, obrnutim redoslijedom.
Budući je nov, zasad nije uvršten film „Velika igra”.
10. Lopovi, ubojice i dvije
nabijene puške (Lock,
Stock and Two Smoking
Barrels), 1998.
Film režisera Guya Richieja ne
sadržava u sebi mnogo
pokera, ali jedna propala
partija na početku zakuha
cijelu radnju. Scena pokera je
fantastična i savršeno
portretira njegovu bit –
nadmudrivanje protivnika i
uzimanje novca. Stilski
snimljen, s mnogo nasilja.
Najbolji citat: „Kad plešeš s
đavlom, ne možeš dočekati
konac pjesme”.
9. Kalifornijski poker
(California Split), 1974.
Sjajan film u režiji Roberta
Altmana, s Georgeom
Segalom i Elliotom Gouldom,
pokeraška je poslastica za
profesionalne igrače i one koji
bi to htjeli postati. Pokeraška
legenda, Amarillo Slim, igra
samoga sebe, a film odlično
dočarava uzbuđenje u
životima kockara, s mnogo
sjajnih scena pokera.
Najbolji citat: „Osjećam se
kao pobjednik, ali znam da
izgledam kao gubitnik”.
8. Kockar (The Gambler),
1974.
Film, u kojem sjajno igraju
James Caan, Paul Sorvino i
Lauren Hutton, je
upozoravajuća priča o
zamkama kockanja. Za
ljubitelje pokera važnije je to
što je prepun uzbudljivih
scena igre za stolom. Remake
iz 2014., s Markom
Wallbergom u glavnoj ulozi,
lošiji je od originala.
Najbolji citat: „Neću izgubiti.
Prokockat ću”.
7. Veliki ulog (High Roller:
The Stu Ungar Story),
2003.
Biografski film o pokeraškoj
legendi, Stuu Ungaru (igra ga
Michael Imperioli),
najmlađem igraču koji je
osvojio World Series of Poker
i, prema mnogima, najboljem
igraču pokera svih vremena.
Iako je u životu zaradio 30
milijuna dolara, umro je u
bijednom motelu u Las
Vegasu kao ovisnik. Obvezno
za sve ljubitelje pokera.
Najbolji citat: „Znaš, i život je
igra. Samo… naglasak je na
nečem drugom”.
6. Žalac (The Sting), 1973.
Apsolutni klasik, koji možda
ne pokazuje mnogo od
modernih pokeraških tehnika,
ali zato daje uvid u ono što
fascinira mnoge – varanje.
Henry Gondorff (igra ga Paul
Newman) zna da je jedini
način kako pobjediti varalicu
Doylea Lonnegana (Robert
Shaw) – varati još bolje. Čak
sedam Oscara potvrđuje da
se radi o dobrom filmu.
Najbolji citat: „Što sam
mogao pred svima – prozvati
ga da vara bolje od mene”.
5. Dobre karte za damu
(A Big Hand for the Little
Lady), 1966.
Stara filmska škola, ali još
uvijek jedan od najboljih
pokeraških filmova svih
vremena. Henry Fonda igra
siromašnog farmera koji, iako
je loš igrač pokera, sjedne za
stol s najbogatijim tipovima u
okolici. Ulozi su veliki, i dok
gubi životnu ušteđevinu,
pretrpi srčani udar te natjera
suprugu da zauzme njegovo
mjesto.
Najbolji citat: „Gledajte
gospodine, prvo pravilo
pokera, bez obzira igrate li po
zapadnjačkim ili istočnjačkim
pravilima, ili prema onima sa
Sjevernog pola je – prati ili
šuti!”.
4. Casino Royale, 2006.
Film u kome Daniel Craig kao
James Bond, dok se bori
protiv bankara jednog od
najvećih svjetskih terorističkih
organizacija, često igra poker.
Usprkos nekim primjedbama
poker purista da prikazani
poker ne inspirira igrače na
oponašanje, film je odličan, a
scene pokera zabavne.
Najbolji citat: „Žao mi je.
Zadnja ruka… me skoro ubila”.
3. The Cincinnati Kid,
1965.
(vidi glavni tekst)
Najbolji citat: „Bit je napraviti
krivi potez u pravo vrijeme”.
2. Maverick, 1994.
(vidi glavni tekst)
Najbolji citat: „Bogami, ja za
stol donosim više pluseva:
gotovo nikad ne blefiram i baš
nikad ne varam”.
1. Kockari (Rounders),
1998.
(vidi glavni tekst)
Najbolji citat: „Slušaj. Ako ne
možeš uočiti budalu u prvih
pola sata za stolom, onda si ta
budala ti”.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 41
 film POK ER
prva četiri dana, a Damon je protiv nekadaš-
njeg svjetskog prvaka i pokeraške legende,
Doylea Brunsona, čak imao „pocket kraljeva”
(par kraljeva u ruci, što je u Texas Hold'Em
pokeru druga najbolja početna „ruka”), ali ga
je Brunson pobijedio jer je u ruci imao par
asova.
Volite li poker ili ne, svakako morate
pogledati i film „Velika igra” iz 2017., ame-
ričku krimi dramu koju je napisao i režirao
Aaron Sorkin (režijski debi), temeljenu na
memoarima „Mollyna igra: Od holivudske
elite do Wall Street kluba milijardera”.
Film prati Molly Bloom, nekadašnju
mladu olimpijsku daskašicu na snijegu, koja
desetak godina vodi najekskluzivnije svjetske
pokeraške sesije, s velikom ulazninom i ulo-
zima, prije negoli je uhite agenti FBI-ja.
Njezini igrači uključuju holivudske moć-
nike, sportske zvijezde, titane biznisa i, ono
čega nije bila svjesna – ruske mafijaše. Nakon
optužbe, njezin jedini saveznik postaje sud-
ski branitelj, odvjetnik Charlie Jaffey, koji
shvati da Molly nije samo karikatura, „kra-
ljica pokera”, kako ju prikazuju tabloidi.
ZA RAZLIKU OD OSTALA tri najhvalje-
nija pokeraška filma, „Velika igra” je, umje-
sto napetim partijama, prepuna pokeraških
nagona, filozofija i načina na koji igra utječe
na sudbine ljudi, što se i očekuje od filma
nastala prema stvarnom predlošku.
Drži se da je lik anonimnog „Playera X” iz
filma temeljen na glumcu Tobeyju Maguireu,
inače jednom od najpoznatijih holivudskih
pokeraša, a zanimljivo je da je sama Molly
Bloom htjela da je u filmu igra Jessica Cha-
42 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Zanimljivo je da su Matt Damon
i Edward Norton i privatno
pokeraši te da su 1998. sudjelovali
na prvenstvu World Series of
Poker u Las Vegasu
stain. Bloom, kojoj je, zbog priznanja save-
znog kriminalnog čina, zabranjen ulaz u
Kanadu, dobila je 48-satnu dozvolu za posjet
toj zemlji povodom premijere filma (iro-
nično, film je snimljen u Kanadi).
Zanimljivo je da su svi pokeraški statisti
u filmu zapravo profesionalni igrači pokera
(umjesto uobičajenih 90 dolara za 12 sati
snimanja statista, ti su igrači zarađivali više
od svih ostalih prisutnih na setu), jer je Sor-
kin inzistirao na maksimalnoj realističnosti
scena, zbog čega se igralo i profesionalnim
kartama iz lasvegaških kasina.
Prema riječima stvarne Molly Bloom, naj-
veća svota koju je ikada vidjela da je netko
izgubio u jednoj sesiji pokera, dakle tije-
kom jedne noći, bila je 100 milijuna dolara,
gubitak koji je igrač pokrio već sljedeći dan.
Glumica Jessica Chastain, pak, nema pojma
o pokeru niti kocki uopće, a kaže da ju ta
tematika uopće i nije zanimala...
Još jednom treba naglasiti da „Velika
igra” nije pravi pokeraški film, jer je pisac
i redatelj bio svjestan da što se manje pri-
kazuje igra, postoji manja šansa za grešku.
Pa ipak, u filmu je sjajno prikazan poke-
raški vokabular, premda je najfascinantniji
zapravo način na koji Molly gradi svoje
financijsko carstvo, rabeći isključivo svoju
lukavost.
I naracija je izvrsna, originalna i uvjerljiva,
za razliku od mnogih pokeraških filmova,
poput „Casino Royalea”, gdje glavni likovi
ne pobjeđuju zahvaljujući svojoj pameti, već
varanjem i pukom srećom.
Ono u čemu griješi „Molly's Game”, kao
uostalom i većina pokeraških filmova, jest
to što poker pokušava prikazati cool igrom.
Bez obzira na već dvaput spomenutu miste-
rioznost, romantiku i intrigantnost pokera,
kad se igra za veliki novac, poker vrlo često
zapravo nije nešto jako privlačno. Naime,
iako u stvarnosti doista postoje i ilegalne
partije u kojima sudjeluju moćnici, slavni
i mafijaši, prosječni igrač pokera obično
krvavo igra po 15 sati u podrumu kuće nečije
majke, vrlo daleko od seksi glamura „Casino
Royalea”.
Ali, kad je film u pitanju, koga je briga.
Ako na poker internetskim forumima viceve
i mogu razumjeti samo pokeraši, u pokeraš-
kim filmovima mogu uživati svi.
 dossier K U B A
zemlja na
čekanju
Kuba ni u najboljim vremenima nije bila osobito prosperitetna
zemlja, no danas je ekonomski neuspjeh kubanskog režima
možda i vidljiviji nego ikada
piše DARKO VLAHOVIĆ
travnju 1959. godine, tri mjeseca nakon što je
U uspješno okončao revoluciju i osvojio vlast na Kubi,
Fidel Castro je otputovao na dvotjednu turneju po
Sjedinjenim Državama, gdje su ga na ulicama New
Yorka oduševljeno dočekali deseci tisuća ljudi,
uzvikujući „Fidel! Fidel!” i mašući kubanskim i
američkim zastavicama. U Washingtonu je posjetio
Kongres i sastao se s najvišim američkim dužno-
snicima, među kojima i s tadašnjim potpredsjedni-
kom Richardom Nixonom.
Ovo nisu prizori iz scenarija za neki film o
alternativnoj povijesti, već opis stvarnih događaja.
Premda je danas to teško zamisliti, Castro je doi-
sta nakon preuzimanja vlasti na Kubi otputovao
u SAD u „ofenzivu šarma”, nadajući se da će za
svoju društvenu revoluciju dobiti potporu ame-
ričke administracije. Premda je tadašnji predsjed-
nik Dwight Eisenhower izbjegao susret s njime,
Nixonu se mladi revolucionar svidio – nakon
sastanka je svojim suradnicima rekao da će Castro
biti veliki vođa, ali da nije siguran je li on komunist
ili je samo naivan.
Fidel Castro je vjerojatno bio i jedno i drugo,
ili nijedno od toga – u tom trenutku ni njemu
samome nije bilo jasno koja je njegova ideologija.
Bio je siguran samo u jedno, a to je da Kubu, kojom
je godinama vladao korumpirani vojni režim dik-
tatora Fulgencija Batiste, treba radikalno mije-
njati.
44 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Castrova politička stajališta tada su se još uvijek
razvijala, i možda je povijest Kube mogla, u nekim
malo drugačijim okolnostima, krenuti u nekom
sasvim drugom smjeru. No, „malo drugačije okol-
nosti” ostale su u sferi alternativne povijesti, dok
su Castrove odluke u stvarnoj povijesti – i njegova
kompleksna i kontroverzna osobnost – odredile
budućnost najvećeg karipskog otoka i njegovih sta-
novnika za sljedeća desetljeća.
Nakon povratka iz SAD-a, Castro je pokrenuo
niz socijalnih i ekonomskih reformi, poput odu-
zimanja poljoprivrednog zemljišta strancima i
dodjele zemlje siromašnim seljacima, ograniča-
vanja iznosa stanarina, te nacionalizacije imovine
stranih tvrtki, uključujući naftne rafinerije, indu-
striju šećera, hotele i kasina. Kako su time ponaj-
više bile pogođeni Amerikanci i tvrtke u ame-
ričkom vlasništvu, kubanski revolucionar ubrzo
je stekao dvojbeni ugled američkog „neprijatelja
broj 1”.
SJEDINJENE DRŽAVE prekinule su diplomatske
STEPHAN VALENTIN UNSPLASH
odnose s Kubom i nametnule gospodarske sank-
cije koje su i danas na snazi, a obavještajne službe
organizirale su niz neuspješnih atentata na Castra
i pokušale vojnim putem svrgnuti njegov mladi
režim – zloglasna neuspjela CIA-ina operacija iskr-
cavanja kubanskih plaćenika u Zaljevu svinja sva-
kako je najpoznatiji primjer.
 dossier K U B A

Sve te američke akcije dodatno su radi-

kalizirale Castra koji je, u jeku Hladnog rata,
prihvatio sovjetsku pomoć i krajem 1961. for-
malno prigrlio doktrinu „marksizma-lenji-
nizma”, uspostavivši prvu komunističku dik-
taturu na Zapadnoj hemisferi. Od tada je
Kuba zemlja na čekanju: jedni čekaju dolazak
obećanog komunističkog raja a drugi povra-
tak kapitalističkog ugnjetavanja, pa što prije
dođe!
Kako se čini, barem sudeći prema primje-
rima drugih propalih komunističkih ekspe-
rimenata diljem svijeta, komunistički raj
nikada neće nastupiti, a obnova starog pore-
tka, u nekom obliku, pitanje je – vremena.
Kuba ni u najboljim vremenima nije bila
EVA BLUE UNSPLASH

osobito prosperitetna zemlja, no danas je

ekonomski neuspjeh kubanskog režima
možda i vidljiviji nego ikada. U svibnju je uve-
deno racioniranje osnovnih namirnica i roba,
poput jaja, sapuna, riže, graha i piletine, kako
bi se spriječile najteže posljedice nestašica.
Dugački redovi i prazne police u trgovinama
ponovno su postali stvarnost, dok milijuni
Kubanaca jedva preživljavaju uz prosječne
državne plaće od oko 30 dolara. Liječnici
zarađuju i do 60 dolara, a vlasnici slikovitih
cadillaca iz pedesetih koji prevoze turiste
duž otoka mogu zaraditi i deset puta više, ali
ekonomska realnost velike većine stanovnika
prilično je tmurna.
KUBANSKE VLASTI za najnovije ekonomske
nedaće okrivljuju jačanje američkog trgo-
vinskog embarga, no stručnjaci napominju
da puno veći utjecaj na kubansku krizu ima
smanjivanje dotoka pomoći iz Venezuele.
Ta je resursima bogata zemlja od dolaska
na vlast socijalističkog predsjednika Huga
Chaveza 1999. na Kubu slala velike količine
subvencionirane nafte koju je Castrov režim
koristio za pokretanje ekonomije i dodatne
devizne prihode na međunarodnom trži-
štu. Međutim, venezuelanska ekonomija u
međuvremenu je doživjela kolaps i nije više
u mogućnosti gospodarski podupirati ideo-
lošku braću – kubanski režim samo je kola-
teralna žrtva te krize.
Države obično nameću administrativnu
raspodjelu namirnica samo u ekstremnim
situacijama, poput ratova ili prirodnih kata-
strofa, a u kubanskom slučaju ta je mjera
očiti dokaz neuspjeha režima koji je na vlasti
već šest desetljeća.
Aktualna kriza na Kubi – zemlji koja je
od svog nastanka bila ovisna o sovjetskoj
pomoći, a i danas uvozi gotovo dvije trećine
potrebne hrane – nije međutim ništa novo.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Kuba je
devedesetih proživljavala još težu gospodar-
Glavni razlozi poraza Castrovog režima
isti su kao i kod drugih propalih planskih
komunističkih ekonomija – nemogućnost
sustava da stanovništvu ispuni osnovne
životne potrebe
sku krizu. Bruto domaći proizvod pao je
za najmanje 35 posto između 1989. i 1993.
godine, a u zemlji je vladala opća neimaština,
pa i glad. S vremenom, gospodarstvo se ipak
počelo oporavljati zahvaljujući povećanim
prihodima od turizma pošto su diljem otoka
izgrađeni brojni luksuzni resorti, te zahvalju-
jući pomoći latinoameričkih zemalja kojima
je vladala ljevica, poput Venezuele.
Danas se plima povukla i zemlje Latin-
ske Amerike na izborima biraju liberalnu
desnicu. Chavez je odavno pokojni, a njegov
nasljednik Nicolas Maduro uspio je bogatu
Venezuelu dovesti na prosjački štap, pa je ta
zemlja od donatora postala kandidat za pri-
manje kubanske pomoći. U takvom geopoli-
tičkom okruženju, da uopće ne spominjemo
američke sankcije, još više dolazi do izražaja
činjenica da režim na Kubi bez strane pomoći
jednostavno nije u stanju osigurati svojem
stanovništvu osnovne egzistencijalne pro-
izvode.
Čini se da je svakoj zemlji na planetu na
početku 21. stoljeća potreban neki oblik tržiš-
nog gospodarstva kako bi mogla iskoristiti
svoje ljudske potencijale i povećati životni
standard svojih građana: komunistički vođe
u Zabranjenom gradu u Pekingu to su shva-
tili još prije trideset godina i u Kinu uveli
tržišne odnose zadržavajući pritom ideo-
loški monopol jedne partije – Kina je danas
komunistička jedino na riječima. Nije slu-
čajno da su tržišne reforme morale pričekati
da utemeljitelj Narodne Republike Mao Ce-
tung prirodnim putem, dakle smrću, napusti
svoju dužnost – tek su njegovi nasljednici
smogli snage priznati da državno vlasništvo
i planska ekonomija imaju svoja ograničenja,
i da je neophodno dopustiti razvoj privatnog
poduzetništva reguliranog tržištem čime su
oslobodili goleme gospodarske potencijale
kineskog društva.
EKIPA U HAVANI je međutim generacij-
ski mlađa od Maove svite, i premda nas je
Fidel napustio prije tri godine, njegov mlađi
brat Raul Castro, i sam jedan od prvoboraca
Kubanske revolucije, još je uvijek živ. U njež-
noj dobi od 88 godina Raul obnaša dužnost
prvog tajnika Komunističke partije Kube,
nakon što je prošle godine predsjedničku
dužnost prepustio Miguelu Diazu-Canelu,
prvom čelniku Kube koji je rođen nakon
revolucije.
U jednom od svojih legendarnih višesat-
nih monologa pred mnoštvom na Plaza de
la Revolucion u Havani, sam je Fidel Castro
jednom prilikom američkim čelnicima u

46 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.

Washingtonu prkosno poručio: „Znam koja
je vaša politika. Čekate da umrem kako biste
pokrenuli kontrarevoluciju. E, pa ja ne pla-
niram surađivati!” Ipak, biologija je učinila
svoje i Castro je ipak pristao na suradnju,
a čini se da ni Raul neće moći izbjeći toj
sudbini. Vjerojatno je i sam toga svjestan –
predviđeno je da 2021. Diazu-Canelu prepu-
sti i dužnost čelnika Partije, što znači da će
tek tada novi predsjednik imati u rukama
sve poluge vlasti kako bi mogao provesti
reforme.
No želi li on doista provesti radikalne
reforme, zasad nije jasno. Oprezne promjene
režim je doduše već proveo. Država je odu-
EMANUEL HAAS UNSPLASH
stala od potpune kontrole nad ekonomi-
jom: provedena je ograničena privatizacija,
dopušteno je unajmljivanje poljoprivred-
nog zemljišta, razvoj malog poduzetništva
i samozapošljavanje, tako da danas na Kubi
ima oko pola milijuna „malih poduzetnika”
koji uglavnom rade u sektoru usluga, ugosti-
teljstva, prijevoza, građevine i trgovine. Neki
hrabriji analitičari te su promjene nazvali
„novom kubanskom ekonomijom”, no dok te
reforme, koje su ionako po ocjenama mnogih
premalo radikalne, uhvate korijenja, kuban-
ska stvarnost i dalje su nestašice, racionira-
nje i redovi u trgovinama.
Ipak, kubanska priča nije samo priča
o neuspjehu komunizma. Prije kubanske
revolucije ta je zemlja možda i imala bolju
opskrbu, uređenije fasade i zametke sred-
nje klase, ali opća slika društva bila je pri-
lično mračna. Batistin diktatorski režim
oslanjao se na financijsku i vojnu pomoć
Sjedinjenih Država, a zauzvrat je američkim
multinacionalnim kompanijama osiguravao
unosne poslovne ugovore: kubanska indu-
strija šećera bila je u gotovo stopostotnom
američkom vlasništvu, a 70 posto obradive
zemlje bilo je u rukama stranaca. Gospo-
darstvo je stagniralo, no dok su milijuni
Kubanaca živjeli u krajnjoj bijedi, mala klasa
bogataša povezanih s korumpiranim reži-
mom bila je sve bogatija – pripadnici Bati-
stine represivne vlasti i s njome povezanih
elita sustavno su ostvarivali goleme pro-
fite nauštrb kubanskih ekonomskih inte-
resa, a kao šlag na torti eksploatacije Kube
bila je nazočnost američke mafije, koja je
kontrolirala najunosnije poslove u Havani,
kocku, droge i prostituciju. Ustavne slobode,
poput prava na štrajk i političke prosvjede,
bile su ograničene, što je naravno izazivalo
masovne štrajkove i prosvjede, i stvorilo
plodno tlo na kojemu je lako izniknula biljka
revolucije, zalijevana karizmom mladih i
zgodnih revolucionarnih vođa Fidela Castra
i Ernesta Che Guevare.
JESSICA KNOWLDEN UNSPLASH
Dugački redovi
i prazne police u
trgovinama ponovno
su postali stvarnost,
dok milijuni Kubanaca
jedva preživljavaju uz
prosječne državne
plaće od oko 30 dolara
PO DOLASKU NA VLAST , Castro je proveo
reforme koje su mu uostalom i osigurale
ogromnu potporu kubanskog naroda, barem
u početku. Oduzimanje imovine strancima i
redistribucija poljoprivrednog zemljišta bile
su dakako vrlo popularne mjere, no Castrov
režim je isto tako elektrificirao ruralni dio
zemlje, gradio nove škole i bolnice, uveo
besplatno zdravstvo i školstvo, ukinuo diskri-
minaciju po rasnoj ili spolnoj osnovi, te svima
osigurao posao, ma kako slabo plaćen.
S druge strane pokazao je i svoje dikta-
torsko lice – zatvorio je tisuće političkih
protivnika, zabranio oporbene medije i uki-
nuo makar i privid demokratskih izbora.
Jedan je Castrov protivnik godinama kasnije
usporedio njegovu diktaturu s diktaturom
Fulgencija Batiste, i to ne u Fidelovu korist!
Podsjetio je da su Batistine snage sredinom
pedesetih godina zarobile Castra, ali ga je
Batista odlučio amnestirati i prognati u Mek-
siko, gdje je budući kubanski vladar upoznao
buduću ikonu ljevice Ernesta Guevaru.
„Budimo pošteni, mladi pobunjenik poput
Fidela Castra danas ne bi bio prognan u egzil
u Meksiko. Bio bi ubijen!”, govorio je taj
oporbeni aktivist. Čini se da je Batista Castru
zapravo napravio uslugu, omogućivši sud-
bonosni susret dvojice karizmatika, Fidela i
Chea, a ostalo je povijest, odnosno, u slučaju
Kube, pobjeda revolucije i uvođenje brutalne
komunističke diktature koja traje i danas.
Ipak, politička represija nije glavni razlog
neuspjeha kubanskog režima – uostalom,
i današnje najdemokratskije države svijeta
pribjegavaju nekom, puno suptilnijem obliku
kontrole nad biračima kako bi se održao
sustav čije se vrijednosti predstavljaju kao
neupitne. Glavni razlozi poraza Castrovog
režima isti su kao i kod drugih propalih plan-
skih komunističkih ekonomija – nemoguć-
nost sustava da stanovništvu ispuni osnovne
životne potrebe. Jaz između proklamiranog
blagostanja i realnosti u kojoj se stoji u redo-
vima i nedostaje osnovnih namirnica, potko-
pao je komunizam u SSSR-u i diljem istočne
Europe, a čini sa da ni režim u Havani iz povi-
jesti nije naučio ništa. A mogao je od – Kine.
Stupivši 28. listopada 1492. godine na tlo
karipskog otoka koji će kasnije biti poznat
pod imenom Kuba, Kristofor Kolumbo je
navodno rekao: „Ovo je najljepša zemlja koju
su ljudske oči ikada vidjele!” Danas, više od
pola tisućljeća kasnije, ta je zemlja i dalje
predivna. Čitav je otok, površine otprilike
kao dvije Hrvatske, uravnotežena mješavina
gustih tropskih prašuma, kultiviranog poljo-
privrednog zemljišta, slikovitih planinskih
lanaca, šarmantne kolonijalne arhitekture –
sa šarmantno propalim pročeljima – i dugač-
kih pješčanih plaža.
Po kubanskim ulicama još uvijek voze
dobro održavani američki oldtajmeri žarkih
boja, iz svakog kutka čuje se plesna glazba,
cigare su jeftine i najbolje na svijetu, baš kao
i rum – a zapadni turisti, ljevičarski aktivisti,
kao i antropolozi zainteresirani za očuvanje
kulturne raznolikosti, ne bi imali ništa protiv
da Kuba – uz prijateljsku Sjevernu Koreju –
zauvijek ostane egzotični komunistički otok
u moru jednoobraznog potrošačkog kapita-
lističkog svijeta.
No, čini se da velika, i sve brojnija većina
stanovnika Kube, zemlje na čekanju, jedva
čeka da se nešto promijeni.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 47
 Adris 44Cup s razlogom je prozvan regatom s pet
zvjezdica i najprestižnijim ovogodišnjim jedriličarskim
spektaklom na Jadranu
Regata koja se
pamti cijeli život
R
ovinj se u velikom stilu vratio na
svjetsku kartu organizatora pre-
stižnih jedriličarskih regata. Od 29.
svibnja do 2. lipnja, u sklopu otvo-
renja zone Monte Mulini, održan je
Adris 44Cup, jedinstveno sportsko,
turističko i društveno događanje zbog
kojeg su u Istru stigli najbolji svjetski
jedriličari.
Uvjeti za jedrenje, nova ACI
marina, neki od najboljih svjetskih
jedriličara (kao što su pobjednici
America’s Cupa Tom Slingsby i Ed
Baird), bogat društveni život nakon
uzbudljivih bitaka na moru, pro-
menada oko otoka Svete Katarine
te spektakularan koncert jednog od
najpoznatijih svjetskih tenora Andree
Bocellija – samo su neki od brojnih
detalja zbog kojih je Adris 44Cup pro-
48 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
zvan regatom s pet zvjezdica i najpre-
stižnijim ovogodišnjim jedriličarskim
spektaklom na Jadranu.
„Rovinj je za sve nas bila regata
koju ćemo pamtiti cijeli život. Četiri
predivna dana u Hrvatskoj nazvao bih
‘jedrenjem nove generacije’ zbog svih
događaja koje su pratile ovo natje-
canje. Regate nisu samo zbivanja na
moru nego i druženje nakon toga, a
Adris i Maistra su u tom dijelu odra-
dili spektakularan posao. Za mene
je ovo bila najbolja regata u klasi od
njenog početka, a govorim to kao
čovjek koji jedri u 44Cupu punih 13
godina. Visoko ste postavili ljestvicu
za sve ostale... Jednako su oduševljeni
i ostali vlasnici koji će među svojim
poslovnim partnerima i prijateljima
sa zadovoljstvom podijeliti priču o
rovinjskom biseru. Slično razmišljaju
i jedriličarske legende koji su najbolji
influenceri za ovakvu vrstu turističke
promocije”, poručio je predsjednik
44Cupa Chris Bake.
Nakon četiri dana i devet održa-
nih jedrenja u regati morskih juri-
lica koje je dizajnirao najuspješniji
jedriličar u povijesti America’s Cupa
Russell Coutts, slavila je posada jedri-
lice Aleph ispred posada Charisme i
Artemisa. Talijanski maestro Michele
Ivaldi na francuskom brodu je kao
taktičar odradio najbolji posao. U
nadmudrivanjima najboljih svjetskih
jedriličarskih majstora presudile su
nijanse...
„Za početak se moram zahvaliti
svima na sjajnoj regati. Tijekom kari-
jere bio sam na brojnim mjestima

diljem svijeta, ali količina pozitivnih
emocija, strasti, gostoljubivosti i savr-
šene organizacije u Rovinju me jedno-
stavno oduševila, kao i pogled s mora
na staru jezgru. Malo se gradova u svi-
jetu može pohvaliti takvom vizurom.
Adris 44Cup u rangu je s najboljim
svjetskim regatama. Jedriličarski bilo
je to jako zahtjevno natjecanje zbog
čestih promjena snage i brzine vjetra”,
istaknuo je Iain Percy, poznati britan-
ski jedriličar koji je u karijeri osvojio
dva olimpijska zlata.
Adris 44Cup samo je još jednom
potvrdio kako je Rovinj prepoznat kao
idealna nautička i sportska destinacija
kojoj se mnogobrojni sudionici najve-
ćih svjetskih regata poput America’s
Cupa ili Volvo Ocean Racea vrlo rado
vraćaju.
AD R I S 4 4 CU P nautika
Andrea Bocelli
Daisy Lewis
Portia Freeman & Pete Danton Stjepan Hauser
OTVORENA ZONA MONTE MULINI
UZ KONCERT ANDREA BOCELLIJA
Nastupom jednog od najvećih svjetskih tenora Andrea Bocellija svečano je otvorena zona Monte
Mulini, jedna od najluksuznijih turističkih zona na Jadranu u čije je uređenje Adris uložio ukupno
1,5 milijardi kuna. U sklopu zone kojom je Rovinj preoblikovan u luksuznu turističku destinaciju,
nedavno je otvoren i Grand Park Hotel Rovinj. Riječ je o najvećoj pojedinačnoj investiciji Adris grupe
u turistički dio posla, vrijednoj više od 700 milijuna kuna. Projekt hotela je proglašen i strateškim
projektom Vlade RH.
Nakon nastupa svjetski poznatog violončelista Stjepana Hausera, vrhunac svečanog otvorenja zone
bio je koncert Andree Bocellija na spektakularnoj pozornici na moru u uvali Lone. Nezaboravnoj
atmosferi pridonijeli su svjetlosno-vizualni efekti i vatromet, a Bocelli je oduševio sve prisutne goste
hitovima „Con te partirò”, „Besame mucho”, „Can’t Help Falling In Love” i ostalima.
Na koncertu su uživali brojni uzvanici iz Hrvatske i svijeta, a među njima su bile i glumica Daisy Lewis
poznata po ulozi u seriji „Downton Abbey” i britanski model Portia Freeman koja je sudjelovala na
brojnim revijama Dolce Gabbane, Fendija i ostalih svjetskih imena.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 49

Nikša Sviličić
S autentičnim suvremenim eruditom, vrhunski obrazovanim intelektualcem s tri završena
fakulteta i pravim kozmopolitom, za Playboy je razgovarala Gea Vlahović
V
eć i površan pogled na biografiju
Nikše Sviličića (48) otkriva pravog
renesansnog čovjeka: znanstvenik,
profesor, poduzetnik, filmski redatelj, glaz-
benik i književnik, Sviličić je autentični
suvremeni erudit, vrhunski obrazovan inte-
lektualac i pravi kozmopolit.
Diplomirao na tri fakulteta – filmsku i
tv režiju na Akademiji dramske umjetno-
sti, komunikologiju i novinarstvo na Fakul-
tetu političkih znanosti i muzeologiju na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Ponosan je vlasnik triju doktorata, u infor-
macijskim znanostima, filmologiji i književ-
nosti, te komunikologiji. Suvlasnik je i pro-
gramski direktor poslovne škole Proactiva,
redovito predaje na čitavom nizu visokih
učilišta i fakulteta, autor je brojnih znanstve-
nih radova objavljenih u prestižnim međuna-
rodnim časopisima i zbornicima.
Režirao je jedan igrani film, te objavio pet
stručnih publikacija, jedan roman i jedan
glazbeni album, a neko je vrijeme bio i glavni
Kad primjerice sletim na splitski aerodrom i, po
izlasku iz aviona, udahnem onaj miris arije, učas
mi se vrate svi tulumi, svirke, utakmice i ludosti
koje sam proživio u mojem Splitu
P L AY B OY I N T E R VJ U
ravnatelj HAVC-a. Za sve to, i još puno više,
dobio je čitav niz nagrada i priznanja, među
kojima se ističe Nagrada za životno djelo
2018. kao najmlađi u povijesti RH za posebne
zasluge u kulturi, umjetnosti i znanosti, dok
su možda najvidljivije Velika nagrada publike
na festivalu u Puli za film „Vjerujem u anđele”
2010. godine te, iste godine, nagrada Porin za
hit godine za istoimenu pjesmu nastalu u
suradnji s Oliverom Dragojevićem.
Čovjek izvanredne intuicije koji za sebe
kaže da je sve što je u životu napravio rezultat
znatiželje i žeđi za spoznavanjem života i svi-
jeta oko sebe, i – neprekidnog, neprekidnog,
neprekidnog – rada na sebi, Sviličić je spoj
nespojivog: enigmatičan i iskren, samoza-
tajan i eklektičan istodobno, izvanredno je
maštovit i brutalno racionalan. Šarmantan,
zabavan, duhovit i vječno nasmijan, pun je
anegdota i priča iz života. U neobaveznom
razgovoru saznat ćete, primjerice, da je
nastupao s Paulom Simonom, da je mul-
tiinstrumentalist koji se sam naučio svirati
Glazba je moj bijeg od svijeta, moje utočište,
moj pokretački nemir, moj najbolji igrač – na
klupi za rezerve, ali uvijek motiviran za ulazak u
igru kad god život to od njega zatraži
trinaest instrumenata, da zna hrpu nevje-
rojatnih geografskih podataka uključujući i
točne površine svih država svijeta te da u
dnevnoj sobi drži ni manje ni više nego 104
gitare, svaku napravljenu od drugačijeg drva.
Privatno je fasciniran ljudskom psihom i
naravno da je pročitao svaku knjigu o pod-
svjesnome do koje je mogao doći. Naš susret
u jednom zagrebačkom restoranu počinje
uz čašu crnog vina i gratis demonstraciju
njegovih sposobnosti čitanja i usmjerenog
odašiljanja subliminalnih poruka. Rezultat:
točno pogađa moje misli ili – što je vjerojat-
nije – precizno me usmjerava da mislim baš
ono što on želi.
PLAYBOY: Vaš CV ima 15 stranica sitnoga
tiska ali zapravo mi se čini da mi je, što više
čitam, Nikša Sviličić sve udaljeniji – kao da
ostaje skriven iza mnoštva identiteta, svaki
od kojih će odavati čovjeka različitih, često
nespojivih interesa. Kad biste morali napra-
viti najvjerniji mogući vlastiti portret, što bi
S N I M I O TO M I S L AV M A R I Ć
Više se jednostavno ne želim dovesti u situaciju
da moram putovati nekamo, razmišljati hoću li
moći „ukrasti” tjedan dana da odem u Komižu
ili ne, a sve to za šaku dolara
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 51
 intervju N I K Š A SVILIČIĆ
činilo njegove konture? Tko je „pravi” Nikša
Sviličić? Jeste li zadovoljni njime?
SVILIČIĆ: Jesam li zadovoljan? Moram biti,
jer se bavim stvarima koje uistinu volim, a
uz to nalazim slobodnog vremena za svoje
hobije. Ljudi kažu da usklađenje toga i jest
neki ideal čovjekova zadovoljstva. Što se
tiče „nespojivosti” stvari kojima se bavim,
moram ipak reći kako su moji interesi i
poneka strast koja proviri iz njih, u većoj
mjeri ipak vrlo spojive i sinkrone.
Ako primjerice razgovaramo o znano-
sti, tada su svi moji interesi, kao i sve
moje znanstvene publikacije i kolegiji koje
predajem na dodiplomskom i doktorskom
studiju, vezane za dva područja znanosti, a
to su antropologija i informacijsko-komuni-
kacijske znanosti. Ono što čini privid razno-
vrsnosti, kako vi kažete – mojih interesa,
možda jest širina same znanosti na tim
poljima, što može stvoriti i privid širine ljudi
koji se bave njome.
Ako međutim, za razliku od posla odno-
sno znanosti, govorimo o hobijima, tada
mreža mog života ima malo šire okno pa se
propuste i kojekakvi užici: fotografija pri-
mjerice, pa fasciniranost akustičnim instru-
mentima, posebno gitarama – opsjednut
sam svakodnevnim vježbanjem gitare, pa i
bespilotnim letjelicama, pa „looper” proce-
sorom uz kojega sam proveo puno dana i
besanih noći, pa još mnogo interesa koji su
dio mog malog svemira...
Znači, da se vratim na vaše pitanje, por-
tret mojih interesa ima obrise sanjara, u
čvrstom okviru volje i želje da u svemu čime
se bavim dosegnem svoj maksimum.
PLAYBOY: Rodili ste se u Osijeku, djetinjstvo
i formativne godine proveli ste u Splitu, u
Zagrebu ste već gotovo 30 godina. U među-
vremenu ste godine i godine proveli kao
gostujući predavač diljem svijeta. Gdje vam je
dom, ono mjesto gdje se osjećate „kod kuće”?
SVILIČIĆ: Ubi bene, ibi patria, odnosno doma
si tamo gdje ti je dobro. Rođen sam u Osi-
jeku, ali su se moji nakon godine dana pre-
selili u Split. U Splitu sam odrastao i pro-
živio vrtić, osnovnu i srednju školu... sve
do odlaska u vojsku 1989. godine. Za Slavo-
niju, Osijek i Bogdanovce me veže mamina
strana obitelji, a kako često poslom idem
u Osijek moram priznati da mi srce svaki
put poskoči kad osjeti tihi ritam ravnice;
probude se tada uspomene najranijeg dje-
tinjstva i odmah začujem piskut lokomotive,
u pravilnim razmacima potmuli zvuk prela-
ska preko grbavih šina i baršunastih bordo
sjedala u kupeima „Dioklecijan expressa”
– kako samo moćno zvuči! – vlaka koji je
osamdesetih vozio od Splita do Osijeka.
52 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Danas živim u Zagrebu ali mi sve češće
nedostaje Split. Kad primjerice sletim na
splitski aerodrom i po izlasku iz aviona
udahnem onaj miris arije, učas mi se vrate
svi tulumi, svirke, utakmice i ludosti koje
sam proživio u mojem Splitu. Nešto kao moj
osobni „kolačić Madeleine”.
Ipak, moja ljubav i strast, ako govorimo o
mjestima srca, su otok Vis i biser – Komiža.
Kako mi je očeva strana porijeklom s otoka
Visa, imam neobično snažan sentiš prema
tom otoku, posebno Komiži koja je za mene
najljepši mali ribarski grad na svijetu.
„Grah mi je tako pao” da sam bio profesor
u Koreji, pa u Americi, snimao sam filmove
u Argentini i Čileu, osjetio svetost Machu
Picchua, Indonezije, popeo se Rockyjevim
stubama u Philadephiji, te bio na još mnogo
drugih mjesta s postera kojima mi je bila
oblijepljena soba u pubertetu... Moram reći
da mi je svugdje bilo lijepo i da nosim sve te
boje i mirise i danas u sebi, ali ništa se ne
Volio bih da sam napisao „Starac i more”
jer točno mogu osjetiti Hemingwayevu
borbu s vlastitim demonima koju je kroz
djelo transferirao u borbu ribara Santiaga
i riblje nemani
može usporediti sa spokojem, nadahnućem
i ljepotom koju mi daje moja Komiža.
PLAYBOY: Završili ste dvije osnovne –
muzičku i „običnu” – i dvije – farmaceutsku
i glazbenu – srednje škole, pa tri fakulteta
koji i jesu i nisu na neki način srodni. Jeste
li oduvijek bili „čudo od djeteta”, netko tko
točno zna kamo ide i kako će do tamo doći?
Je li mali Nikša oduvijek želio imati tri dok-
torata?
SVILIČIĆ: Ne, nisam nikada bio „čudo od
djeteta”, međutim od malih nogu moji su
me roditelji podržavali i usmjeravali prema
mnoštvu različitih izvanškolskih aktivno-
sti, koje su mi utkale osjećaj za savjesnost
i predanost poslu kojim se bavim i stavu
da moram dati sve od sebe, štogod radio u
životu.
Kasnije valjda takav „mindset” ostane u
čovjeku, kao popudbina za život. Ipak bih
rekao da su diplome, više ili manje, uvjetno
rečeno, mrtva slova na papiru. Puno važnije
je nekoga upoznati i osjetiti „nosi” li ta osoba
svoje „ordenje”? Povezuje li stečena znanja
i kako ih interpretira? Također, ima li ta
osoba te diplome u svojoj socijalnoj „širini”
i komunikacijskoj jednostavnosti ili, ako
ćemo jezikom ulice, je li nam gušt popiti
pivo s tom osobom ili nije?
Iskreno, mišljenja sam da što si formalno
obrazovaniji i zreliji, sve više uviđaš koliko
toga zapravo ne znaš, koliko si „malen pod
zvijezdama” i kako treba biti skroman, a
istovremeno normalan i jednostavan u
odnosu prema ljudima. Izvrsnost, ako je
tu, sama će već naći svoj način i svoj put
da nenametljivo proviri iz svog rova, prije
ili kasnije.
Kako polako starim i ulazim u „zrele
godine” uviđam kako nikada manje nisam
znao o svemu čime se bavim. Kad se nave-
čer svjetla pogase, svi papiri i diplome gube
vrijednost, ostaje ti da sam sebi odgovoriš
na puno važnija pitanja: jesam li dobro
iskoristio današnji dan koji se više nikada
neće ponoviti? Jesam li danas zagrlio one
koje volim? Jesam li nešto novo naučio? Je
li me nešto svojom ljepotom danas ostavilo
bez daha?
PLAYBOY: Da bi se postigao uspjeh na bilo
kojem području, potrebno je puno truda
i napornog rada, za što ste i sami dobar
primjer. Ipak, čini se da je osim rada i
ambicije potrebno još nešto. Oslanjate li se
ipak ponekad na slučajnost – vjerujete li u
sreću?
SVILIČIĆ: Pitanje semiotike sreće je sjajno
pitanje za čovjeka koji se rodio jednog petka
trinaestog i ima krvnu grupu AB-, hahahaa.
Ne, ne vjerujem u sreću po knjiškim defini-
cijama sreće. Međutim, duboko vjerujem u
„sretne sinkronicitete”. Čini mi se da ono
što zovemo „srećom” svatko od nas zasluži
i prizove sam. To zapravo nije „sreća”, nego
neshvatljiva, ali izvjesna rezultanta stje-
caja tisuća raznih okolnosti koje smo sami
isprogramirali voljom, htijenjem i trudom.
Ovaj od Gore sve zna i sve čuje, pa kad
zaista nešto tako jako želite, tada obično dâ
nalog da vam se pomogne, da ga ne gnjavite
previše s molitvama... kad se čudo dogodi,
kažemo – sreća, a zapravo je On, tkogod
da jest.
PLAYBOY: Čini mi se da je komunika-
cija ključni lajtmotiv, nekakva poveznica
između svega što radite. Čak ste i stručnjak
za subliminalne poruke. Odakle tolika fas-
cinacija ljudima? Jeste li ponekad usamljeni
uza svu tu kakofoniju koja vas okružuje?
SVILIČIĆ: Parafrazirao bih Shakespearea –
trenutak u kojem sam zaista najusamljeniji
čovjek na svijetu je kada sam s perom u
ruci, a na stolu ispred mene je prazan bijeli
papir. Ne, ne mogu reći da se osjećam usa-
mljenim ni društveno, niti metaforički, niti
metafizički... Dapače, imam vrlo širok krug
poznanika, dobrih poznanika i otprilike dva
i pol prijatelja, pa sebe smatram, temeljem
ova dva i pol frenda, jako sretnim čovjekom.
Ljudima sam uistinu fasciniran jer gotovo
na dnevnoj bazi otkrivam koliko različitih
valera svatko od nas nosi u sebi i kako je
zaista svaki čovjek svijet za sebe.
PLAYBOY: Duboko poznavanje podsvje-
snih mehanizama funkcioniranja ljudskog
mozga daje vam komparativnu prednost
u odnosima s drugima. Ključno je pravilo
subliminalnosti nesvjesna podložnost mani-
pulaciji – koristite li nekad svoje znanje
kako biste ostvariti neke svoje ciljeve, što
vam možda inače ne bi pošlo za rukom? Jeste
li ikad iskoristili svoju sposobnost „čita-
nja” nesvjesnih poruka kako biste „zaveli”
nekoga tko možda nije želio biti zaveden?
SVILIČIĆ: Istinski vjerujem u načelo da
Nebo sve vidi i zna. Tim tragom svaka
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 53
 intervju N I K Š A SVILIČIĆ
komparativna prednost koju bih koristio
temeljem znanja o subliminalnim ili drugim
persuazivnim tehnikama vrlo brzo bi na fau-
stovski način bila sankcionirana od Njega.
Nikada nisam koristio tehnike mentalizma
niti subliminalne persuazije za neki svoj cilj,
nemam to u svom odgoju niti svojoj prirodi.
Nekada me moje društvo zna tu i tamo
„cimnuti” da demonstriram nešto koristeći
tehnike mentalizma pa uz „cold reading”
i „cold fishing” metodu ili „Barnum efekt”
nakon kraćeg razgovora pogodim konobarov
PIN kreditne kartice ili ime psa iz djetinjstva
osobe koju prvi put vidim u životu.
Ne radi se ni o kakvoj magiji niti sličnim
glupostima, već o čistoj komunikacijskoj
percepciji, suprapsihologiji s prstohvatom
persuazije i mentalizma ali ponekad zna biti
vrlo impresivno za one koji gledaju.
PLAYBOY: Kao stručnjak za vizualnu antro-
pologiju, sigurno znate odgovor na pitanje
zašto smo toliko podložni manipulaciji vizu-
alnim sadržajima?
SVILIČIĆ: S obzirom na brzinu vremena
u kojem živimo, naš je mentalni softver
programiran tako da apstrahira informacije
koje prima i usklađuje ih s našim vrijedno-
snim prosudbama, osjećajima i odlukama, a
s ciljem što brže kognitivne reakcije. Suvre-
meni je čovjek uslijed brzine života i obilja
informacija postao jako „lak” i površan kon-
zument vizualnih sadržaja, što novovjeka
tehnologija obilato koristi u gotovo svim
segmentima vizualnosti.
Mišljenja sam da će taj proces još dodatno
gradirati i da će se u nekoj vrlo dogled-
noj budućnosti uspostaviti novi principi,
procedure i kodeksi percepcije i recepcije
vizualnih sadržaja. To će za nove generacije
biti savršeno normalno jer su one sazrijevale
usporedo s njima, a mi – tada starci – teško
ćemo se naviknuti na to. O tempora o mores...
PLAYBOY: Kod kuće imate više desetaka
gitara. Svaka je napravljena od drugačijeg
drva i osjetljivo će uho čuti da svaka proi-
zvodi drugačiji zvuk. Snimili ste CD „U sobi
izgubljenih koraka” (2013.), za koji ste sami
skladali glazbu i odsvirali sve instrumente.
Što vam znači glazba? Kakvu vrstu utjehe,
ili zaštite, ili kreativne energije tražite – i
nalazite – u njoj?
SVILIČIĆ: Glazba je moj bijeg od svijeta,
moje utočište, moj pokretački nemir, moj
najbolji igrač – na klupi za rezerve, ali uvijek
motiviran za ulazak u igru kad god život to
od njega zatraži.
U njoj sam od malih nogu. Završio sam
violinu u klasi profesora Aristida Martinisa,
u Glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu. Vio-
lina je zaista kraljica instrumenata jer, kada
54 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
je naučite svirati, tada doslovno preko noći
možete uskočiti u bilo koji žičani instrument
jer ih na neki nevjerojatan način već imate
„u uhu i u ruci”. Osamdesetih godina bio
sam prva violina, i jedina doduše, u KUD-u
Jedinstvo iz Splita, s kojim smo proputovali
cijeli svijet, što je meni u tadašnjim, forma-
tivnim godinama značilo iznimno mnogo.
Moj me Stari, Andrija, učio svirati klari-
net još od malih nogu, a s klarinetom imam
jednu bizarnu anegdotu. Bilo je to '75., imao
sam četiri i pol godine i s vrtićem smo išli
u Općinu Lučac-Manuš jer je drug Tito
došao u Split, a tamo se održavala nekakva
proslava na kojoj je i on nazočio. Tog dana
sam iz očeve strogo čuvane ladice „posudio”
njegov sveti klarinet na kojem me učio svi-
rati, stavio ga u vrećicu s papučama i pitao
vrtićku tetu Daksu mogu li Titu odsvirati
Ne trebam puno sna pa tako već godinama
liježem oko tri ujutro a budim se oko 7.30,
tako da imam aktivnih 19 i pol sati u danu koje
nastojim čim bolje iskoristiti
„Druže Tito, ljubičice bijela” ili nešto iz tog
opusa... Dopustila mi je ne sluteći da moji
roditelji ništa ne znaju o tome.
Bez ulaženja u ideološke elemente (imao
sam 4 i pol godine), imam negdje i fotografiju
gdje nastupam pred tadašnjim predsjedni-
kom države i s ponosom danas kažem da mi
je to bio najbolji nastup ikada, hahahaaaa...
PLAYBOY: Godine 2010. dobili ste Porina za
pjesmu „Vjerujem u anđele” iz istoimenog
filma, nastalu u suradnji s Oliverom Drago-
jevićem. Ta je suradnja zapravo rođena uz
jednu simpatičnu anegdotu….
SVILIČIĆ: Moja priča s pjesmom „Vjerujem
u anđele” izgleda kao predložak za neku
dobru crnu ili romantičnu komediju. Kad
sam, naime, Oliveru prvi put donio pjesmu,
rekao je da mu je „...muzika super, ali riči
nikakve, bezveze...”.
Pao mi je mrak na oči, jer sam u toj verziji
imao riječi koje su mi se savršeno uklapale u
sadržaj istoimenog filma. Bilo bi mi stoput
draže da mi je rekao da mi je „muzika za
k..., a da je tekst super”. Ali, što sad, rekoh –
„Nije problem – promijenit ću”...
Dogovorimo se za 14 dana naći na istom
mjestu. Međutim, ja zaboravim na taj
dogovor i jedva uspijem doći deset minuta
prije dogovorenog vremena ispred kafića u
kojemu smo se trebali naći. U strahu da je
Oliver već unutra, a ja nemam novi tekst jer
ga nisam stigao napisati, brže-bolje kupim u
obližnjem kiosku narančasti Lipa Mill blokić
na kvadratiće i na koljenima, onako iz glave,
sipam i izmišljam novi tekst pjesme, rime...
Uto kiša počne padati i svakih nekoliko
sekundi mi kapljica zamrlja napisano, ma
baš kao u filmu... Da se ne osramotim, u
doslovno tri minute uspijem nažvrljati neki
tekst, uđem u lokal, on ga pogleda i oduševi
se – „To je to majstore!”... Pjesma je kasnije
dobila Porina i ušuljala se u srca ljudi, a
ja sam dobio jednu od najljepših životnih
uspomena.
PLAYBOY: S obzirom na uspješan nastup na
Splitskom festivalu 2017. i nagradu za pje-
smu s najboljim stihovima te godine, imate
li u sebi spremne neke nove pjesme i hitove?
SVILIČIĆ: Imam, i to me jako veseli. Desetak
su godina u meni sazrijevale neke moje kan-
tautorske pjesme, pa sam konačno prošle
godine, pod etiketom Aquarius Recordsa,
dobio privilegij da snimim svoj kantautorski
album pod naslovom „Duži put do doma”.
Moj sklop je takav da komponiram i svi-
ram isključivo zbog nekog svog, intimnog
zadovoljstva, tako da od glazbe ne očekujem
nikakvu karijeru, zaradu ili slično – samo
čisti gušt. Nekako se nadam da će se ta
nepretencioznost na pozitivan način osjetiti
u pjesmama koje su iskrene i ne podilaze
trendovima, jer sam svojom poetikom ostao
duboko ušančen u rovove osamdesetih, s
prstohvatom općekulturnih šezdesetih...
Volim reći da su moje pjesme zgodna
kupaža Beatlesa, Simona i Garfunkela, ranih
Đavola uz jaki zagrljaj Balaševićeve poetike,
čiji sam veliki fan, pa kome se sviđa – super,
kome se ne sviđa – žao mi je.
PLAYBOY: Kao stipendist Fulbrighta boravili
ste neko vrijeme u Sjedinjenim Državama,
kao predavač na sveučilištima u Ohiju, New
Yorku i na Harvardu, te u istraživačkim cen-
trima u Beču, Berlinu, Seulu, Houstonu, Los
Angelesu, San Franciscu, Mountain Viewu,
Silicijskoj dolini, Bostonu... Izbliza ste vidjeli
kako funkcioniraju sveučilišta koja se deset-
ljećima smatraju najboljima na svijetu.
Zašto danas živite i radite u Hrvatskoj, a
niste, primjerice, predavač na Harvardu?
SVILIČIĆ: Imao sam zaista brojne pozive i
prigode da predajem na uglednim svjetskim
sveučilištima, a jedna od njih je i još uvijek
validna. Ipak ništa od toga za sada, jer kako
sam stariji postajem sve više komforan i jed-
nostavno se ne želim dovesti u situaciju da
moram putovati nekamo, živjeti po nekim
privremenim smještajima, razmišljati hoću
li moći „ukrasti” tjedan dana da odem u
Komižu ili ne, a sve to za šaku dolara. Imao
sam povlasticu zadnjih tridesetak godina
zaista „vidjeti svijeta”, dobivao sam pre-
stižne stipendije, družio sam se s nemjer-
ljivo boljima od sebe, na što sam iznimno
ponosan i danas znam koliko zapravo jako
malo znam o svemu čime se bavim.
PLAYBOY: Prije deset godina vaš redateljski
filmski debi „Vjerujem u anđele” požnjeo je
golem uspjeh kod publike, i osvojio paletu
nagrada na prestižnim festivalima. Sličnu,
ali manje idiličnu atmosferu suhog pej-
zaža dalmatinskoga krša i patrijarhalnoga
mentaliteta nalazim i u prvom dijelu vašeg
romana „Druga strana slutnje”. Dobitnička
kombinacija?
SVILIČIĆ: Huh, kako dugo zvuči kad kažete
„deset godina” od „Anđela”; zar je toliko već
prošlo? Da, film „Vjerujem u anđele” imao
je jako lijep život – uvjerljiva pobjeda na
festivalu u Puli glasovima publike, pa onda
opet nagrade publike na još devet svjetskih i
regionalnih festivala. Nekako se čini da smo
pogodili bilo gledatelja nepretencioznom
romantičnom komedijom koja se temelji
na stvarnim događajima. Taj mi je film jako
intimno drag i zbog Dolores Lambaše jer je
ona bila posebna po mnogočemu, ispred nje
su bile velike uloge, a onda...
E da, „Druga strana slutnje”… Dobro ste
primijetili, postoji poveznica s rustikalnim
i tradicionalnim. Knjiga je po izboru portala
„Čitaj knjigu” proglašena najboljim doma-
ćim romanom u 2018., na što sam iznimno
ponosan. Radi se o tri priče koje su se zaista
dogodile u Hrvatskoj, a iznimno su bizarne
i nevjerojatne. Splet nevjerojatnih okolnosti
i prstohvat začudnosti u njima učinile su Tek u kasnim dvadesetima sam doznao da U tom kontekstu, možda sam u romanu
da ovih dana idemo u četvrto izdanje. Isto- se radi o poznatom fenomenu sinestezije zbog i filmu naglasio neke osjetilne elemente.
vremeno sam pretočio roman u scenarij i kojega sam počeo proučavati i danas pozna- Kada pišem, nastojim da primjerice breskva
vrlo brzo ćemo ga u neovisnoj produkciji jem kompletan opus Vasilija Kandinskog, pro- koja stoji na stolu riječima zamiriše tako da
gledati kao igrani film. Ali o tome će se čuti gutao sam sve što je napisao Vladimir Nabo- čitatelj u tom trenutku dobije jaku želju da
više kada bude vrijeme za to. Razmišljam i o kov od „Lolite” do „Blijede vatre”, obožavam pomiriše stranicu.
nastavku „Slutnje”... Duka Ellingtona, mislim da znam napamet PLAYBOY: Prošle ste godine, s 48 godina,
PLAYBOY: I u romanu, i u filmu, vidim dosta sve pjesme Arthura Rimbouda, poznajem i postali najmlađi dobitnik Nagrade za
elemenata osjetilnog. Okus, miris, zvuk, osjećam sva djela Franca Liszta, posebno iz životno djelo u Hrvatskoj, koju vam je dao
slika – čemu dajete prednost i zašto? njegove religiozne faze, dok je prijateljevao s vaš grad Komiža na otoku Visu. Nakon toliko
SVILIČIĆ: Dok pišem scenarij, roman ili papom Piom IX. i bio proglašen svećenikom nagrada i priznanja, znače li vam još uvijek
pjesmu, osjećam oporost riječi u ustima, glazbe. Svi su oni bili sinestetičari. Nažalost ja nagrade isto što i prije? Koja vam je nagrada
njušim miris lipa o kojima pišem; broj trina- ni izbliza nemam taj kalibar, ali mogu istinski najdraža?
est mi, na primjer, oduvijek ima okus zrele uživati u prepoznavanju okusa i mirisa pone- SVILIČIĆ: Dobiti Nagradu za životno djelo
kruške. kad neokusivih i bezmirisnih riječi. vjerojatno za svakoga predstavlja objedinjeni

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 55
 intervju N I K Š A SVILIČIĆ
vrhunac dugogodišnjih nastojanja, truda i
rezultata u poslu kojim se čovjek bavi. Osjećaj
je uistinu prekrasan, jer nagrada predstavlja
snažnu potvrdu da stvari koje ste u životu
radili nisu ostale neprepoznate od ljudi oko
vas, a to čovjeka ispuni krasnim emocijama.
Ali dobiti takvu nagradu s 48 godina, osim što
je velika počast, ujedno je i dodatna obaveza,
jer je još dosta vremena ispred vas, a sad je
tu i breme nevidljivih očekivanja… Iskreno –
veseli me to, i nadahnjuje.
U životu sam dobio nekoliko priznanja i
nagrada, ali moram reći da mi je apsolutno
najdraža ova za životno djelo jer mi ju je
dodijelila Komiža, a znate da je najteže biti
prorok u svome selu.
PLAYBOY: I za nas obične smrtnike dan je
prekratak za sve što bismo željeli napra-
viti. Kako stižete postići izvrsnost na toliko
raznih područja – uz sve svakodnevne
obveze vječno užurbanog biznismena,
duboko koncentriranog znanstvenika i zai-
granog umjetnika u duši, kojemu niti jedan
dan ne može proći a da barem malo ne
zasvira na jednoj od svojih gitara? Odajte
nam tajnu svog uspjeha! Navodno je Leo-
nardo da Vinci, taj originalni renesansni
čovjek, spavao četiri puta dnevno po pet
minuta. Spava li Nikša Sviličić uopće?
SVILIČIĆ: Kad radite stvari koje volite, a
ja imam taj blagoslov – tada uvijek odga-
đate spavanje jer želite još nešto naučiti,
napisati, skladati ili pročitati... Ne trebam
puno sna pa tako već godinama liježem
oko tri ujutro a budim se oko 7.30, tako
da imam aktivnih 19 i pol sati u danu koje
nastojim čim bolje iskoristiti… Svaki dan
sviram sat do dva, čitam paralelno nekoliko
knjiga, pogledam neki dokumentarac na
NG... Tamo gdje strast umoči svoje prste,
rezultati ne izostaju…
Što se konkretnog odmora tiče, oboža-
vam putovanja, makar se potpuno slažem i
s grafitom kojeg sam neki dan vidio na zidu,
a koji kaže da je „ljepota putovanja u povrat-
cima”… Istina je! Tek kada dođemo doma
nakon putovanja i kad se slegnu dojmovi,
možemo osjetiti slador novih iskustava i
spoznaja koje smo dobili putem.
PLAYBOY: Tijekom svih tih brojnih „kari-
jera” koje ste imali i još uvijek imate, upo-
znali ste, pretpostavljam, mnoge ljude koji
su iznimno uspješni na svojim područjima,
mnoge slavne osobe, a i javnosti nepoznate
ljude. Tko vas je osobno najviše impresioni-
rao i od koga ste najviše naučili?
SVILIČIĆ: S obzirom na širok raspon inte-
resa kojima se bavim, spletom životnih
okolnosti upoznao sam doista značajan broj
ljudi koji su autoriteti na svojim poljima, pa
56 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
usudim se reći i svjetskog kalibra. Ne bih se
sada razmetao s imenima, ali tu su recimo
dvojica nobelovaca, nekoliko svjetskih
filmskih i glazbenih zvijezda i nekolicina
domaćih. U proljeće 2010. družio sam se na
Madeiri s Geraldine Chaplin to jest Toniom
Gromeko iz „Doktora Živaga”, ili bolje – s
kćeri Charlieja Chaplina. Bili smo članovi
žirija filmskog festivala u Funchalu, a kad je
festival završio postali smo zatočenici otoka
jer su svi letovi bili otkazani zbog nago-
milanog vulkanskog praha u zraku uslijed
erupcije vulkana Eyjafjallajökull na Islandu.
Ta dva tjedna ću dugo pamtiti, puno sam
naučio od te predivno jednostavne žene,
prepune slatke gorčine, lucidno cinične ali
vedre i pozitivne. U životu me impresioni-
ralo jako mnogo ljudi, svojim znanjem ili
karizmom. Ipak, duže pamtim one koji su
me nadahnuli i obogatili trenutkom, one
koji su me nasmijali svojim duhom ili moti-
virali da nakon njih nešto novo pročitam ili
naučim i budem bolji čovjek...
Moja priča s pjesmom „Vjerujem u anđele”
izgleda kao predložak za neku dobru crnu ili
romantičnu komediju...
PLAYBOY: Je li vas uspjeh promijenio? Sma-
trate li se uspješnim?
SVILIČIĆ: Je li me uspjeh promijenio? Pa
vjerojatno jest, čovjek nakon nekih godina,
dobrih i loših iskustava, borbi, pobjeda,
poraza i zaliječenih rana postane iskusniji,
pažljiviji, odmjereniji, ponizniji, tiši... Mislim
da sam značajno različit čovjek od istog sebe
od prije recimo dvadeset godina. Smatram
se uspješnim, ali po svojim kriterijima, što
znači da stvari ne ostavljam nedovršene i
ne trpim polovičnost. Ako me nešto zainte-
resira, neću se smiriti dok ne istražim sve
o tome.
Evo, na primjer, nekidan sam nešto čitao
i naišao na frazu „skupo kao Svetog Petra
kajgana”. Hmmm… Zapitao sam se zašto se
za nešto kaže da je skupo kao Svetog Petra
kajgana? Zainatio sam se da to doznam i
zbog toga se na mojem noćnom ormariću
trenutno nalazi devet knjiga, uključivo s
Biblijom, u kojima se nadam da ću možda
doći do odgovora na to pitanje. Internet
čuvam za kraj jer me uvijek zavede i preu-
smjeri fokus dolaska do krucijalnih infor-
macija – knjige su ipak knjige. Obožavam
proces dolaska do spoznaje i uzbuđuje me
osjećaj širine znanja.
Osim toga, dok tražim razloge te poslo-
vice, u knjigama ću zasigurno naići na sto-
tine drugih, možda i zanimljivijih podataka,
koji će me usput zainteresirati i oplemeniti.
Nešto kao kad recimo tražite u rječniku
neku riječ, pa se putem zaustavite na neko-
liko drugih, koje vas toliko opčine da zabo-
ravite koju ste riječ tražili. Antički filozofi
su za to koristili riječ serendipitarnost (eng.
serendipity) – iznenadna sretna slučajnost ili
kamuflirani prst sudbine.
PLAYBOY: Bavite se glazbom, filmom, knji-
ževnošću, Koji su umjetnici na vas najviše
utjecali? Navedite po nekoliko djela s tih
triju područja za koje biste željeli da ste ih
vi stvorili.
SVILIČIĆ: Na gotovo svakom polju umjet-
nosti kojima se bavim imam uzore i auto-
ritete. Ako govorimo o glazbi, odrastao sam
na Beatlesima, Simonu i Garfunkelu i r'n'r'
standardima šezdesetih godina, Ranom
mrazu, ranom Bruceu Springsteenu, Dire
Straitsima i Genesisu. Volio bih da sam
napisao „P.S. I love you” od Beatlesa ili „The
River” od Bossa.
Od domaćih duboko sam zakopan u
mainstream ranih Đavola, Olivera, Azre,
Valjka i domaćeg rokenrola osamdesetih, a
Balaševićeva lucidnost stiha je umjetnost.
Sve bih dao da sam mogao napisati „Netko
to od gore vidi sve”, „D moll” ili „Jednom su
sadili lipu”... Krasne harme, moćni tekstovi i
toliko vizualni da gotovo možete dotaknuti
svaki stih.
Što se filmova tiče, obožavam opus Bill-
yja Wildera, imam kućnu kolekciju njego-
vih filmova i svaki sam pogledao najmanje
deset puta. Sa svojim pokojnim prijateljima
i profesorima Zvonimirom Berkovićem i
Ivom Škrabalom znao sam u 1990-ih satima
pričati o Wilderovoj poetici i njegovoj film-
skoj metonimiji, u čemu je bio nenadma-
šan. Volio bih da sam snimio film „Crash”
(Fatalna nesreća) iz 2004., taj film smatram
remek-djelom, nakon kojeg sam dugo, dugo
buljio u odjavnu špicu i nakon što je istekla,
razmišljajući o filmu.
Što se književnosti tiče, moji vječni favo-
riti su Johannes Mario Simmel s „Može i bez
kavijara”, pa „Boja purpura” Alice Walker i
„Parfem” Patricka Suskinda.
 Volio bih da sam napisao „Starac i more”
Ernesta Hemingwaya jer mogu točno osjetiti
njegovu borbu s vlastitim demonima koju je
kroz djelo transferirao u borbu ribara San-
tiaga i riblje nemani. Moćna introspekcija,
sjajni opisi; kad je čitam osjećam nekoliko
spoznajnih razina u shvaćanju te knjige...
PLAYBOY: Vaša su područja interesa doi-
sta brojna. Koliko kroz proučavanje drugih
učite o sebi? U jednome od svojih doktorata
bavili ste se eshatološkim trenucima osuđe-
nika na smrt (s fokusom na komunikacijske
aspekte) – što vam je takva vrsta znanstve-
nog istraživanja rekla o vama samima? Do
kakvih ste spoznaja došli?
SVILIČIĆ: Strah od smrti ili fascinacija
smrću oduvijek je bila zanimljiva, nerijetko
i tabu tema, kroz najrazličitije sociološke
aspekte ljudske evolucije. Također, spoznaja
o smrtnosti u mnogočemu je pridonijela
razvoju ljudskog duha i civilizacije te je
bila pokretačem razvoja slobodne misli i
napretka. Prihvaćanje smrtnosti i prola-
znosti, stoljećima je ujedno i neiscrpan laj-
tmotiv u književnosti, slikarstvu, kiparstvu,
glazbi i drugim umjetnostima.
Zanimao me je fenomen eshatologije, ili
drugim riječima – poimanje suštinske pri-
rode čovjeka kroz njegove zadnje zemaljske
trenutke. Tako sam točno deset godina pro-
učavao sve aspekte eshatološke misli i stva-
rao bazu podataka za dvije knjige na temu
eshatologije i tanatologije, koje sam nedavno
i objavio. Došao sam do nevjerojatno zani-
mljivih pokazatelja, nešto slično Fabijanu
Šovagoviću u Tadićevu filmu „Ritam zlo-
čina”, ali za razliku od Pavličićeva romana
i Tadićeve filmske fikcije, rezultati mojeg
istraživanja su znanstveno utemeljeni i rele-
vantni.
Moram priznati da su me istovremeno istraživanja i u „time outima” života. Znan- snagom srca i pokretačke strasti, što za
nadahnuli i sablaznuli, jer izgleda da svatko stvenik u meni čvrsto je vezan na „evidence mene i jest smisao života. Naravno da mate-
od nas ima i anđela i demona, svakog na based facts”, odnosno mjerljive i brojčano matičkim algoritmima nije moguće dokučiti
jednom ramenu. Naša slika na Facebooku relevantne frekvencije nekog događaja čovjeka i objasniti njegove postupke, ali kao
i Instagramu je jedno, a naše misli kad dočim se znanstveno verificira taj događaj, što sam maloprije rekao, serendipitarnošću
se navečer pogase svjetla prije spavanja i čime potvrdimo ili odbacimo postavljene možemo dotaknuti neke neotkrivene sobe s
kad smo prepušteni istini vlastitih demona, znanstvene hipoteze. blagom u samima sebi, a tada život postaje
posve su druga stvar. Srećom postoji izlaz... S druge strane, hedonist i istraživač puno zanimljiviji.
PLAYBOY: Na vrlo vješt način upravljate života u meni uvijek će za nedjeljnim sto- PLAYBOY: Nakon svega, imate li još neke
sinergijom znanstvenih paradigmi i ele- lom otvoriti vrhunsku butelju vina koja vrlo neostvarene ambicije?
menta srca tj. emocija, a ono čime se bavite vjerojatno nema matematičko-ekonomsku SVILIČIĆ: Imam pregršt nada i snova, kao i
često zadire u sferu podsvjesne komuni- isplativost ali ima onu puno važniju, a zove svatko od nas, a što se ambicija tiče, moram
kacije, moćnog psihološkog alata, u konač- se – gušt. Drugim riječima, ljepota i smisao priznati da mi polako kopne s godinama,
nici nedokučivog i neizmjerivog. Je li doista života kojem svi stremimo za mene je poku- što je valjda normalno. Velika mi je želja u
moguće matematičkim algoritmima obja- šaj uspostave balansa između matematike budućnosti imati što više slobodnog vre-
sniti, razložiti i raščlaniti ljudske postupke, i trenutka, pri čemu, ako mene pitate, vrlo mena koje ću provoditi u Komiži, da mogu
emocije, sklonosti? često pobjedi trenutak i ona spomenuta sa svoje terace staviti misli u prazan hod,
SVILIČIĆ: Duboko sam uvjeren da istinu, skupa butelja za stolom nedjeljnog ručka. gledati u more i uz čašu vina slaviti život s
ako ona uopće postoji kao takva, treba tra- Sve više razumijem moć interakcije ljudima koje volim.
žiti između redaka znanstvenih članaka i znanstvenih modela shvaćanja svijeta sa Postoji li na svijetu nešto bolje od toga?

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 57
Karelys
Del Valle
Djevojka mjeseca srpnja dolazi iz Venezuele, mašta o velebnim modnim
pistama, međunarodnom uspjehu, naslovnicama svjetskih magazina...
Hrvatski Playboy omogućio joj je upravo to, dalje joj držimo palčeve :)
snimio MOSAAB ALSARAY www.mosaabalsarayart.com
„Ti kao vrtlar pojma nemaš kakav imamo lijep pogled na vrt.”
 profil E M I L MILIHRAM

Do pakla
i natrag
Nema puno Hrvata koji su u svojim sportovima godinama bili tako brutalno
dominantni. Padaju nam na pamet tek Janica Kostelić, Sandra Perković i braća
Sinković. U tu skupinu svakako spada i kanuist Emil Milihram,
višestruki svjetski i europski prvak, 36-godišnjak kojega je alkohol, prije
nekoliko godina, doveo samo korak do smrti
piše VLADIMIR ZRINJSKI snimio DARKO TOMAŠ / CROPIX

P
očetak ljeta u Varaždinu, vruće poslijepodne veleučilištu i tako zatvoriti još jedno veliko
radnog dana. Hodamo ulicom u društvu poglavlje.
Emila Milihrama. Kanuist na divljim vodama, Sjeli smo u podrum kafića pokraj grad-
višestruki europski i svjetski prvak, prava skog parka i u sljedećih sat vremena Emil
sportska legenda baroknog grada. nam je polako i strpljivo ispričao jednu od
Iako ga nikad niste gledali u televizijskom najfascinantnijih priča koju smo čuli iz usta
prijenosu ili na nekakvom velikom dočeku, nekog hrvatskog sportaša. Od nevjerojatnog
ime vam je možda poznato. Nema puno povratka i oproštaja sa zlatnom medaljom,
Hrvata koji su u svojim sportovima godinama preko izazovnih početaka, teških uvjeta za
bili tako brutalno dominantni. Padaju nam na trening, proživljavanja nepravdi, pa do toga
pamet Janica Kostelić, Sandra Perković, braća kako je pobijedio ovisnost i vratio se u život
Sinković i to je više-manje to. kada uz sebe nije imao gotovo nikoga.
Milihram, međutim, nikad nije bio lice
s naslovnica i špica udarnih TV-dnevnika. Mjesec dana je prošlo od šestog europ-
Razlog je prozaičan, neki će reći i nepravedan: skog naslova, koji je za neke možda bio
njegov sport nije raširen kao atletika, nije glo- iznenađenje, ali ne i za vas.
balno popularan kao nogomet ni atraktivan
za gledanje kao skijanje. Nije ni u programu
Olimpijskih igara, inače bi život ovog stalo-
ženog, srdačnog i skromnog 36-godišnjaka
danas izgledao potpuno drugačije. I ne bi
medijska top-priča postao tek na završetku
karijere, kada je nakon dugih godina šutnje i
prave životne drame odlučio otvoreno progo-
voriti o svojoj borbi s demonima alkoholizma.
Dok hodamo gradom, Emil u ruci drži
„Psihofizičke kontraindikacije pretrenirano-
sti kod sportaša“, svoj diplomski rad. Student
diplomskog studija Menadžmenta, turizma i
sporta upravo ga je preuzeo u fotokopirnici,
dan kasnije obranit će ga na Međimurskom

74 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 profil E M I L MILIHRAM
Za mnoge je bio iznenađujući, čuo sam da
su me već konkurenti i otpisali. Dvije, tri
godine nije me bilo blizu svjetskog vrha. Ali
pripremao sam se intenzivno, u miru i tišini.
A pravu sliku o tome što se događalo znali su
samo ljudi iz moje najbliže okoline.
Pobjedom na Soči zaokružili ste krug, pro-
čitao sam da ste još prije 20 godina pobje-
đivali na toj rijeci.
To je stvarno fascinantna brojka. Godine
1999. sam debitirao na europskom prvenstvu
za seniorsku reprezentaciju, iako sam još bio
junior, imao sam tek 16 godina. Na istoj stazi
na Soči u Trnovu su nastupali i juniori i seni-
ori. Među juniorima sam bio prvi, što je bila
moja prva pobjeda, a u seniorima deveti.
Jesu li vam se sada vratili flashbackovi?
Ma meni je ta staza kao domaća, mislim da
sam se tijekom 20 godina spustio po njoj
više od tristo puta. Znam ju bolje nego svoju
dnevnu sobu. Kao što znate gdje vam stoji
knjiga, gdje olovka, tako ja na toj stazi znam
gdje je kakav kamen, val, raznorazne kom-
binacije linija s obzirom na to kako se voda
spušta, 10 cm gore ili dolje... Poznavanje staze
je jako važan faktor. Više su mi se javili flash-
backovi emocionalnog tipa. Impresivno je
20 godina nakon prve pobjede i dalje biti na
vrhunskoj razini.
S čime bismo to uopće mogli usporediti?
Roger Federer, primjerice, igra Roland
Garros i Wimbledon 20 godina nakon
prvog nastupa.
Za mene su već 1999. najavljivali da ću napra-
viti veliku karijeru zbog toga što sam u juni-
orskoj konkurenciji bio nedodirljiv. Ali da ću
napraviti takav niz, nisam očekivao ni u naj-
luđim snovima. Jednostavno, kad je krenulo,
krenulo je.
Koliko je trajao ciklus priprema za ovo
europsko prvenstvo?
Od 1. travnja prošle godine pa do europskog
prvenstva trenirao sam svaki dan, ponekad i
do 30 kilometara. Naravno, bilo je tu i trčanja,
i teretane, i skijaškog trčanja, ali uglavnom
sam si posložio život na način da svu energiju
i misli mogu usmjeriti isključivo na tu točku,
kako da se što prije vratim na najbolju razinu.
S kim ste se pripremali?
Sam. Čak i programe treninga radim sam,
veliki sam individualac i bilo mi je jako teško
doći do te razine. Ali jednom kad sam ga pro-
bio, toliko mi je sve sjelo i toliko sam se navi-
knuo na to da mi je postalo problem raditi
s nekim drugim. Jako dobro poznajem sebe.
Štoperica, ja i – to je to. Iako moram reći da
sam sada imao pomoć stručnjaka, što sve
godine prije ovoga nisam. Jako sam zahva-
lan treneru Stjepanu Perestegiju na podršci i
pomoći. Puno je lakše kad imaš komunikaciju
76 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
s nekime, kad te netko prati. O treningu sam
već sve znao, ali sam ga savjetovao kad sam
bio u dilemi ili kao potvrdu mišljenja.
Što se tiče nutricionističke strane, to je
jako skromno, gotovo satirično. Raspolagao
sam samo sa sportskom stipendijom Grada
Zagreba od 2800 kuna i živio na način da sav
taj novac odlazi isključivo na hranu. Koja je
ponekad bila vrlo oskudna.
To je doista smiješan novac...
Možda će to jako zasmetati stručnjake i
sportske nutricioniste, ali ja sam doslovno na
konzervi ribica znao odveslati 30 kilometara
dnevno. No, bio sam užasno motiviran. Moja
energija nije išla iz želuca nego iz enormne
želje.
Postoji ona teorija da je većina vrhunskih
sportaša stasala u lošim uvjetima...
U tome ima jako puno istine. Dobri uvjeti te
razmaze, a u lošijima si izoštren i grizeš. Kad
uživaš sve blagodati, kao da receptori unutar
tebe izblijede, opustiš se.
Zašto ste iz Varaždina otišli u Zagreb?
Šest svjetskih zlata osvojio sam kao sportaš
Kajak-kanu kluba Varteks iz Varaždina, ali
htio sam krenuti u samostalni život, baviti
se još godinu ili dvije sportom. To je također
smiješno, ali jedini način je bio da pređem u
Zagreb, gdje sam si stipendijom mogao omo-
gućiti samostalan život. Jako skroman, ali
ipak samostalan. Ali daleko je to od profesi-
onalizma, to je puno više fanatizam i ludost.
Pitao me nedavno jedan gospodin: recite,
vi ste profesionalac? Pa da, kažem mu, ako
se bavljenje sportom na sportskoj stipendiji
naziva profesionalizmom, onda jesam.
Kako ste izabrali baš kanu?
Za moju je osobnost to idealna kombinacija.
Velika doza akcije i doza mira, dvije suprot-
nosti. Veslanje i treninzi na vodi dođu mi
kao ulazak u četvrtu dimenziju, gdje nema ni
slike ni simbola ni riječi. Samo čista energija,
tišina i mir. Tu je i ljubav prema vodi, sportu,
Nisam više bio natjecanju, jer sam kompetitivan po prirodi.
sportaš u problemu, Volim prelaziti granice, a taj mi je sport to
savršeno omogućio.
nego čisti alkoholičar. Zašto vaša disciplina nije u olimpijskom
programu?
Liječnici u bolnici na Trenutna je situacija da se mnogi sportovi
taktičan način su mi izbacuju s OI, recimo kanu dvosjed koji je
izbačen iz slaloma. U Slovačkoj je to nacio-
rekli da su na meni nalni sport, imali su olimpijske pobjednike,
prisutni znaci koji sad su ih ponizili kao da sport nikad nije
postojao. Dolaze novi sportovi i discipline i
upućuju na početak nešto se mora rezati. Vlada gužva i teško je
ubaciti nešto novo, pogotovo ako već imate
unutarnjeg raspada. kajak/kanu na divljim vodama. Imamo sla-
Vitalni organi su mi lom koji se lako može organizirati, potrebna
je samo umjetna staza. A klasični spust su
počeli štekati... ipak utrke od 10 do 15 minuta kroz kanjone
i prirodne staze, što je problem organizirati.
Moja primarna disciplina je klasika, iako
imam rezultate i u sprintu, no tamo nikad
nisam bio svjetski prvak.
Je li vam ikad bilo žao što niste izabrali
olimpijsku disciplinu?
Nije, niti sam puno razmišljao o tome. Imao
sam priliku veslati i spust i slalom i meni je
taj slalom jednostavno bio bezveze. Kod spu-
sta volim što su na prirodnoj stazi teži dijelovi
koje prolaziš. Moderni slalom se komercijali-
zirao, sad traje oko minute i uglavnom su na
umjetnim stazama, sve je betonirano, nekako
isforsirano. Ne sviđa mi se to, dosadno je, 100
ljudi vozi isto, nitko ne napravi pogrešku.
Staza je šablona, naštrebana napamet.
Jeste li ikad bili u nekoj opasnijoj situaciji
na stazi?
Bilo je prevrtanja i natukao sam se više
puta, ali baš neka opasna situacija nije bila.
Nisam imao ozljedu od kontakta s kame-
nom, ali imao sam problema s ramenima,
što je tipična ozljeda za kanuista. Još prije 16
godina su mi rekli da ću morati na operaciju
ramena i da bez toga neće ići, a ja sam u tih
šesnaest godina šest puta bio svjetski prvak,
bez operacije.
Koliko vas je smetala činjenica što je kanu
medijski prilično zanemaren sport?
Bilo je razdoblja u kojima sam imao velikih
poteškoća u prihvaćanju takvih, nazovimo ih
društvenih anomalija, i kada me to pogađalo.
Ali shvatio sam da se moram posložiti da mi
to ne smeta. Ne bih imao energije ni za život,
a kamoli za bavljenje sportom. Sredio sam se
i rekao sam si da me to ne zanima. Što god da
radiš, ljudi će te suditi. Gubitak vremena je
razmišljati zašto i kako. Iako, jedno vrijeme
je bilo gotovo nemoguće doći do sponzora.
Slao sam molbe, nisam naišao na odaziv i
razočarao se.
Vi ste u svojoj disciplini zapravo najuspješ-
niji kanuist svih vremena?
S posljednjim europskim zlatom definitivno
sam prestigao Talijana koji je bio legenda
spusta na divljim vodama u 90-ima. Bio je
nepobjediv, izvanserijski kanuist, ali treba
znati da u Italiji ima bezbroj staza za trening,
a u Hrvatskoj smo imali priliku trenirati
jedino na Dobri, i to prije nego su napra-
vili hidroelektranu pa smo ostali bez ijedne
rijeke.
Zvuči kao da možemo povući paralelu s
Kostelićima, koji su izrasli u zemlji s jed-
nom skijaškom stazom.
Ma kad se sjetim svojih početaka… Mi i danas
imamo jako skroman klub, a kad sam ja poči-
njao, imali smo jednu drvenu montažnu
baraku. Prije je to bila baraka za radnike u
Varteksu, a budući da je to bio klupski spon-
zor, dobili smo je na dar. Rastavili su je i pre-
nijeli pokraj Drave, sklepali je i u njoj nije bilo
ni struje ni vode ni grijanja. Ako je vani bilo
– 10, i unutra je bilo – 10. U teretani po noći
nije bilo svjetla, nego je s jedne strane bilo
ogledalo, a na policu se stavljala svijeća tako
da je ogledalo reflektiralo svjetlost. Takvi su
bili moji počeci, u tim sam uvjetima osvojio
prvu broncu na juniorskom SP-u.
Koliko vas često ljudi zaustavljaju na ulici
u Varaždinu?
Tu svi znaju za mene – od zadnje prodava-
čice do dečeca na ulici. Jako mi je drago kad
me zaustave, s godinama je sve ljepše i ljepše,
jer nekoć nisam ni bio svjestan veličine svo-
jih rezultata. Bila je to kao neka industrija,
tekuća traka. Sad kad se osvrnem, pomislim
„vau, ovo je za napisati knjigu“. Nije nor-
malno, ludo je. I stvarno sam ponosan.
Je li to onda bilo zadnje poglavlje vaše
karijere?
Htio bih da je ovo početak razdoblja u kojem
će mi posao koji ću raditi i za koji sam se ško-
lovao, i za koji ću obraniti diplomski rad, biti
primarna stvar u životu. Veslanje i sport ostat
će bitni, ali dobit će drugo značenje. Moje je
trajanje bilo dugo, čak ekstremno. Htio sam
da napokon dođe razdoblje u kojem ću izaći
iz uskih okvira, proširiti vidike i okušati se
u drugim stvarima. Zato se nadam da će mi
zajednica nakon svih tih rezultata dati pri-
liku da joj doprinosim iskustvom i znanjem.
Mislim da sam puno napravio za varaždinski
sport.
Vidite li se kako prenosite znanje o svojem
sportu nekome drugome?
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 77
 profil E M I L MILIHRAM

Zašto ne, ali ne znam koliko bi to bilo moguće

na profesionalnom nivou. Sve je na dobroj
volji kluba, u dogovoru s njima mogu raditi
honorarno. Ma čak i besplatno, ne bih tražio
novac i uvijek bih pomogao nekome tko se
trudi i kome treba pomoć. Ako mi ne plate –
dobro, ako mi plate, još bolje. Budimo realni,
to je ipak spust na divljim vodama, nije nogo-
met. Očekivati da ćeš živjeti super život i biti
trener spusta na divljim vodama u Varaž-
dinu, čista je utopija.
U ovom je sportu zeznuto to što se, da bi
postigao rezultat, moraš potrgati od rada. Ja
sam za europsko zlato preveslao 3500 kilo-
metara u devet mjeseci. Pitanje je bih li bio
voljan od nekoga to uopće tražiti jer znam
kakva su odricanja.
Imate li informaciju koliko se djece i mla-
dih zbog vas zainteresiralo za kanu?
Prijatelji iz Francuske slali su mi novinske
članke, u kojima me doslovno opisuju kao
„kajakaškog boga“. Tako da mogu reći da sam
uzor mladima iz Francuske... U Češkoj su mi
također govorili da sam im idol. Meni je to
bilo pomalo i smiješno, ali naravno da impo-
nira. Bilo je toga i kod nas. Jedna mi je baka
rekla da sam ja uzor njezinom unuku Janku.
A on je još mali, bio je pokraj nje, pa me to
dirnulo skoro do suza jer su mi moji baka i
djed bili najveći navijači.
Sjećam se i gospodina koji mi je u zimi,
kad sam nosio čamac do vode, prišao jer je
samo imao potrebu reći da mi se divi. To su
momenti kad dobijem uragan u leđa i kad za
mene prestane biti i hladnoće i vjetra i život-
nih poteškoća.
Medijski je prilično odjeknula vaša ispovi-
jest o borbi s alkoholizmom…
Bili su to stvarno veliki problemi. Ušao sam u
tešku situaciju s alkoholom i probudio se tek Koliko se dugo to valjalo?
kad sam si osvjestio da sam postao ruševina Mislim da mi ne Ne znam, ali rekao bih da sam do SP-a 2016.
od svega što sam bio. Nisam više bio sportaš u koje sam uspio osvojiti, iako su već i tad pro-
problemu, nego čisti alkoholičar. Shvatio sam bi pomogli svi blemi bili više nego očiti, da sam do tog tre-
da sam ubio sve u sebi i sve odnose s drugima
i da je u meni ostala samo želja za pićem.
psihijatri svijeta nutka bio sportaš s problemom. Nakon toga
sam bio teški alkoholičar. Sve sam ubio – lju-
Došao sam do točke na kojoj sam se trebao niti sva podrška bav, sigurnost, poštovanje prema sebi, samo je
odlučiti što ću sa sobom. U isto vrijeme su ostala želja za cuganjem. Pio sam dok se nisam
mi liječnici u bolnici na taktičan način rekli drugih, da u sebi onesvijestio, i opet i opet i opet. Nije ni bilo
da su na meni prisutni znaci koji upućuju na
početak unutarnjeg raspada. Vitalni organi
nisam donio strašno normalnog stanja. Ili sam bio onesviješten ili
sam bio pijan. Bilo je gadno.
su mi počeli štekati. I mislim da mi ne bi jaku odluku da Je li to bilo razdoblje kad ste prvi put najavili
pomogli svi psihijatri svijeta niti sva podrška da ćete završiti karijeru?
drugih, da u sebi nisam donio strašno jaku
prestanem. I danas Da, i sada uviđam da je ta odluka bila produkt
odluku da prestanem. Da prvo počnem mije- sam opet europski onoga što mi je alkohol učinio. U vrijeme kad
njati stvari iznutra, a onda izvana. Daleko je sam pio bio sam okupiran idejama o okrutnosti
od dovoljnog samo reći da više nećeš piti. prvak svijeta i nepravdama i to je isisalo iz mene svu
Treba napraviti jako puno promjena i predu- energiju potrebnu za život i bavljenje sportom.
vjeta za prestanak. U većini stvari vidio sam Alkoholom doslovno puštaš negativu u sebe,
samo loše, bio sam prepun gorčine i kad je taj ona te cijeloga ispuni i karakterno mijenja.
balon puknuo, otišao sam u teški problem. Nema u tome ništa dobroga.

78 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Pili ste u društvu ili sami?
Ne, nije mi bilo do ekipe. Bio sam
u svojem svijetu mašte i nije mi
uopće bilo do društva. Zatvorio sam
se u osamu. Nitko se nije ni htio
družiti sa mnom i razumijem ih.
Uz mene je ostao samo jedan jedini
prijatelj. Ljudi su se vjerojatno pre-
plašili, nešto kao da će dobiti zara-
znu bolest. Bio sam svjestan da je to
tako. Pa tko će se družiti sa mnom?!
Svojom ste ispovijesti otvorili
temu koja je u društvu i dalje tabu.
Rekao sam to prvenstveno iz
razloga da se oslobodim. Postojao
je strah, ali kad je bio najveći, kao
da se rasplinuo u zraku i nestao.
Znao sam da mi neće biti svejedno,
ali nisam htio više ništa tajiti. Da
je ostalo tajna, proganjalo bi me.
Zadovoljan sam, mislim da sam
napravio pravu stvar. I nek' je odje-
knulo u medijima. Rekao sam da
neću bježati od sebe. Prihvaćam taj
dio svojeg života i koliko god da je
bio destruktivan, za mene je bio i
koristan.
Koliko su kanu i rijeka odigrali
ulogu u tome da se izliječite?
Jako veliku. Bilo je to kao neko moje
dvorište u kojem sam crpio ener-
giju, a ona mi je pomogla da se izvu-
čem. Primarno je bilo da spasim
zdravlje, što je trajalo godinu i pol.
Sad kad sam ostvario rezultat, htio
bih se još više uključiti u društvo, u
život. Polagano lovim konce.
Vaša je borba završila kada ste se
počeli pripremati za natjecanja?
Da, paralelno s time. Nakon dva
mjeseca otišao sam na SP u Švi-
carskoj i cilj mi je bio samo da
dođem tamo, korektno odveslam
i imam kontakt sa sportom. Ne
možeš samo tako prijeći put od
invalida kakav sam bio, do svjetskog
prvaka, to ipak traje malo duže od
dva mjeseca. Svim konkurentima je
bilo čudno što sam bio ekstremno
mršav. Znali su da se nešto događa,
ali nismo puno razgovarali...
Ima li u karijeri nešto za čime
žalite?
Ni za čime ne žalim. Ponekad sam
se znao totalno udubiti u prošlost,
razmišljati o nekim drugim i trećim
mjestima, analizirati što bi bilo kad
bi bilo. Onda sam si rekao „kaj to
radiš, pa glup si, najbolji si kanuist
svih vremena i sad razmišljaš što bi
bilo da ti nije 2012. iskliznulo veslo
iz ruke“.
Jedno je sigurno – nijednu
medalju nije mi bilo teško osvo-
jiti koliko mi je bilo teško realizi-
rati odluku o izlasku iz negativnog
stanja. Najteže je promijeniti sebe.
I zbog toga sam najsretniji. Dok
nisam trenirao, razmišljao sam o
uzrocima, što da učinim i kako da
se prebacim na drugu frekvenciju,
na kojoj nema potrebe za alkoho-
lom. Vratio sam se čak i 20 godina
u prošlost i mislim da sam bio pre- Uživaj u pogledu
više oštro posložen u glavi. To je
bilo odlično za vrhunske rezultate, uz 30 - 40% popusta
ali je bilo opasno za život. Bio sam
kao oštrica mača, živio na granici
na sunčane naočale.
mazohizma. Puno ljudi mi je govo-
rilo da sam prestrog prema sebi i da Ul. grada Vukovara 58a, Zagreb
si ciljevima uništavam život. Ali bez tel: 01 - 6170 718
toga nije išlo.
I pojavio se onda alkohol kao Ul. Medveščak 25, Zagreb
ispušni ventil, a kada se taj meha- Iznada
nizam ponovi nekoliko puta zare- bački
Zagre ajam
tel: 01 - 4666 171 park ak
j
dom, onda imate problem. I jako je Veles Ribn
teško rastaviti ga ako se uhoda do Av. Dubrovnik 13, Zagreb
savršenstva... Tel: 01 - 2820 581
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 79
 FANTASTIČNI
SVIJET
SAKUPLJAČKIH
KARATA
Igra „Magic: The Gathering” na tržištu se pojavila u kolovozu 1993., u nakladi
od 2,6 milijuna karata i fantastičnim ilustracijama na temelju kojih se igra. Bila
je to prva sakupljačka kartaška igra koja će inspirirati mnoge druge slične

80 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.

J
piše
TOMO
WILL
Do danas „Magic: The Gathering” je zarazio
čak više od 30 milijuna igrača širom svijeta,
koji igraju s nekom od kombinacija špilova
sastavljenih od ukupno 18 000 jedinstvenih
karata na 11 različitih jezika
S A K U P L JA Č K E K A RTA Š K E I G R E zabava
este li čuli za Netrunner? Možda, premda
ne znate što je to točno. Recimo najprije da
Netrunner nije klasična vrsta aktivnosti ili
kartaške igre koju ljudi koriste da bi se dru-
žili. Pa ipak, u jednoj od ovogodišnjih epizoda
popularne televizijske serije „Milijarde” taj
cyberpunk LCG sjajno je poslužio u svrhu
povoda za neke čudne seksualne scene.
Naime, u seriji u kojoj se radnja vrti
oko kralja hedge fondova Bobbyja „Axea”
Axelroda i ureda državnog odvjetnika
Chucka Rhoadesa, jednu zabavnu podrad-
Richard Garfield
nju predstavlja romantična veza između
tehnološkog filantropa Oscara Langstraata
i Taylor Mason, prvog rodno nebinarnog prve igre s tog područja. Taj danas 55-godiš-
lika na televiziji. Nakon jedne interakcije, nji matematičar, inače potomak 20. pred-
zaplet Oscara i Taylor vodi do nečeg neo- sjednika Sjedinjenih Država, Jamesa A. Gar-
bičnog – Netrunner turnira. I dok su dvije fielda, kultno je ime svijeta CCG-a čije su
minute igre zapravo samo podtekst za ono hitove imitirali mnogi, ne bi li zaradili bogat-
što poslije postaje prva televizijska lju- stvo na milijunima igrača koji su se zarazili
bavna scena koja uključuje rodno nebinarni Garfieldovom izmišljotinom.
lik, zapravo je vrijedno zapaziti da je igra
Netrunner prilično zanimljiva. PREMDA JE SUDJELOVAO i u osmišlja-
Ako ste se već u prvom pasusu pitali što je vanju više iznimno uspješnih društvenih
zapravo „cyberpunk LCG”, treba reći da se kod igara s kartama i na ploči, njegovo će ime
prve riječi radi o vrsti znanstvene fantastike zauvijek ostati zapamćeno kao ono autora
smještene u kontekst supkulture bezakonja „Magic: The Gathering”, prve sakupljačke
opresivnog društva kojim dominira raču- kartaške igre.
narna tehnologija, dok kratica LCG ozna- Richard Garfield rodio se u Philadelphiji,
čava „living card game”, odnosno živu igru a djetinjstvo proveo na mnogo mjesta, jer mu
s kartama, koja je jedna od varijanti saku- se otac bavio arhitekturom širom svijeta. Već
pljačke igre s kartama – CCG ili „collectable
card game” (vrsta kod nas najpoznatija po
Pokémonu).
Sad je već lakše shvatiti o čemu je tu riječ.
Naime, Netrunner je ustvari sakupljačka kar-
taška igra koju je osmislio Richard Garfield,
također tvorac igre „Magic: The Gathering”,
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 81
 zabava S A K U P L J A Č K E K A RTA Š K E I G R E
kao dječak volio je igrati i izmi-
šljati igre, a s 13 godina, kad se obi-
telj napokon skrasila u Oregonu,
čuo je za fantastičnu igru „Dun-
geons & Dragons” (nama dobro
poznata jer ju stalno igraju junaci
humoristične serije „Teorija veli-
kog praska”), i – sjeme je bilo
posijano!
Garfieled je najprije osmislio
igru kojoj je dao ime „Five Magics”.
Dao je posebne karakteristike za
pet odabranih boja snage koje su,
kako to često biva u igrama fantazije, pote-
kle iz različitih geografskih područja. Boje
su mijenjale mjesta, ali na koncu agresivnost
crvene došla je iz planina, ambicija crne iz
močvare, mudrost plave s otoka, uređenost
bijele iz ravnice, a rast zelene iz šume.
Garfield igru nije držao komercijalnom, a
zbog stalnih izmjena i unapređivanja, nikad
ju nije igrao dva puta na isti način. Nekad
se radilo o igri na ploči, a nekad s kartama.
Nekad je igrač skupljao bodove, a nekad mu
je cilj bio uništiti protivnika.
NO, SUDBINA JE HTJELA da se 1991., kad
je već dovršavao svoj doktorat s područja
kombinatorne matematike na sveučilištu
Pennsylvania, susretne s Peterom Adkiso-
nom, poduzetnikom iz svijeta igara. Adki-
son je živio u Seattleu i radio kao sistemski
analitičar u Boeingu, dok je istovremeno, u
slobodno vrijeme, bio utemeljitelj i generalni
direktor Wizzards od the Coast, kompanije
specijalizirane za igre.
Zapazivši u Garfielda talent, Adkison mu
je savjetovao da osmisli neku prijenosnu
igru, koju ljudi mogu igrati za vrijeme stanki
na skupovima posvećenim stripovima, znan-
82 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
stvenoj fantastici i slično, gdje
su raznorazni „čudaci” kupo-
vali ezoterične kolekcionarske
predmete, tražili rijetke stri-
pove i otkrivali nove fanta-
stične igre.
Nedugo po susretu s Adkiso-
nom, Garfield je na pješačkom
izletu do vodopada Multnomah
kod Portlanda iznenada dobio
inspiraciju. Na pamet mu je
pala ideja da bi igrači koji igraju
„Five Magics” mogli neovisno
jedan o drugome sakupljati različite karte
i na temelju svojih špilova karata smišljati
strategije. Na taj način, mogli bi unaprijediti
igru te, uz kalkuliranje koje bi uključivalo svi-
jet patuljaka, demona i anđela, izraziti nešto
jedinstveno – identitet.
Kad je ideju iznio Adkisonu, ovaj se oduše-
vio. Odmah je shvatio da igra koja će postati
„Magic” nije nimalo slična, recimo, Monopol-
yju, koji obitelji kupe jednom i igraju je tije-
kom čitava života. Nova igra poticat će igrače
da stalno kupuju nove karte, da bi mijenjali
igru i njome se stalno drukčije izražavali.
Znao je da će ih, ako ju pametno osmisle, ta
igra učiniti milijunašima.
Igra „Magic: The Gathering” na tržištu
se pojavila u kolovozu 1993., i to u skro-
Ako su nekada igrači fantastičnih kartaških
igara bili čudaci, s procvatom interneta
njihov je svijet postao i svijet svakog od nas,
jednostavno stoga što je kultura fantazije i
igara prodrla i u televizijsko-filmsku sferu
„Android: Netrunner”, novu verziju originalne
igre iz 1996., kritičari hvale kao „najbolje ikad
osmišljenu igru” i to „s najboljim grafičkim
dizajnom ikada”
mnoj nakladi od 2,6 milijuna karata i fan-
tastičnim ilustracijama na temelju kojih se
igra. Kao što smo već rekli, radilo se o prvoj
sakupljačkoj kartaškoj igri koja će tijekom
sljedećeg desetljeća inspirirati mnoge druge
slične. Ta fantastična igra tolkinovske vizije
već je dogodine nadograđena prvim služ-
benim setom karata pod imenom „Mirage”
s afričkim fantastičnim elementima. Taj je
set doživio tri nadopune i na tržištu ostao
gotovo dva desetljeća (završio je 2014. nado-
punom „Kanovi Tarkira”).
IGRAČI SU SE u „Magicu” mogli služiti čaro-
lijama i putovati različitim razinama posto-
janja, a čarolije su bile u obliku karata paki-
ranih u paketiće koji su se mogli kupiti
u knjižarama i striparnicama. Garfield je
izvorno osmislio ukupno 295 karata, koje su
nosile imena poput „Zli mjesec” i „Božan-
ska prizma” te uključivale čudovišta kao što
su „Golemi pauk” i „Sivo svirepo čudovište”.
Pravila su uključivala broj karata koje igrač
smije izvući kad dođe na red, načine kako
se aktiviraju čarolije, zatim kako se igraju
čarobne karte i čudovištima protivniku odu-
zimaju bodovi.
Sve je bilo nadopunjeno suludim izumom
– kartama kojima se mijenjaju pravila prema
želji igrača. Da bi se dalje mijenjala pravila
Magic YouTube šou privlači stotine
tisuća gledatelja, a jedan video na kanalu
Openboosters, koji pokazuje igrača koji
drhtavim rukama u rukavicama otvara
paketić i u njemu nalazi sveti gral „Magica”
– najtraženiju kartu pod imenom „Crni lotus” –
pregledalo je više od šest milijuna ljudi
igre, a sve otišlo u neslućene sfere fantazije,
igrači su morali kupiti još karata, s time da su
se neke od najjačih tiskale vrlo rijetko, što je
pak igrače tjeralo da kupuju još više.
Čini vam se infantilno i glupo? Onda tre-
bate znati da je do studenoga te iste godine,
dakle u samo tri mjeseca, prodano deset mili-
juna karata igre „Magic”! Mnogi su dječaci na
njih trošili svoje cjelokupne džeparce, stalno
noseći špilove svojih karata sa sobom, za slu-
čaj da negdje započne igra. Do 1997., „Magic:
The Gathering” postigao je takav uspjeh (2
milijarde prodanih karata) da je Wizards of
the Coast s lakoćom kupio igru „Dungeons
& Dragons”.
DO DANAS „MAGIC” je zarazio čak više od
30 milijuna igrača širom svijeta, koji igraju
s nekom od kombinacija špilova sastavljenih
od ukupno 18 000 jedinstvenih karata na 11
različitih jezika. Magic YouTube šou emi-
sije redovito privlače stotine tisuća gledate-
lja, a jedan video na kanalu Openboosters,
koji pokazuje igrača koji drhtavim rukama u
rukavicama otvara paketić i u njemu nalazi
sveti gral „Magica” – najtraženiju kartu pod
imenom „Crni lotus”, pregledalo je više od
šest milijuna ljudi. Entuzijasta sigurno ima
i u nas, možda ne i tako malo kako bi netko
mogao pomisliti.
Ako „Magic” i nije najveća i najpopular-
nija igra na području, zasigurno se nalazi u
vrhu. Kompanija Hasbro, gigant na području
zabave, u čijem se vlasništvu nalazi izdavač
„Magica”, tvrdi da su baš sakupljačke karte
jedan od glavnih razloga neprestanog rasta
njegova odjela igara. Nije beznačajan niti
podatak da najrazličitiji CCG grand prix tur-
niri godišnje podijele stotine tisuća dolara
nagradnog novca, kao ni to da postoji i vrlo
živo tržište kartama.
Turnire čak prenosi i specijalizirani sport-
ski televizijski kanal ESPN (Entertainment
and Sports Programming Network), a rijetke
PLANINSKE KOZE U SVIJETU TAMNICA I ZMAJEVA
Nakon što su prodrle na tele- sjajnim solom saksofona, pomoći kompliciranju stvari,
viziju i film, fantastične kar- vrstom instrumentalne pod- dok sam razmišljao o svom
taške igre uvukle su se i u loge kakva je primjerena za čarobnjaku, njegovu sve
glazbu. Naime, početkom praćenje avantura glavnoga slabijem zdravlju i invaziji s
2019. kalifornijski indie folk- lika. Sam Darnielle taj solo mora, zbog koje će nestati
rock sastav Mountain Goats naziva „dragon noireom”. gotovo polovica stanovnika
najavio je za travanj album „Album je nastao kao rock Riversenda.
inspiriran igrom „Dungeons & opera o opkoljenoj zajednici Razmišljao sam kako bi ta
Dragons”. po imenu Riversend, mjestu osoba mogla izgledati u
Vođa skupine, John Darni- kojim vlada dobri čarobnjak, a stvarnome svijetu – netko tko
elle, već godinama u svojim za koju je napisano šest- gleda country šou u casinu na
pjesmama i na albumima kao sedam pjesama. Kad radim srednjem zapadu ili netko tko
teme rabi svoje interese – od na nekom projektu, uvijek se izvodi prvo bacanje za ame-
hrvanja do gotičke kulture. nastojim odmaknuti od ričku ligašku momčad, godi-
Sada imamo prilike ući u još glavne teme s više sporednih, nama nakon posljednjeg
jedan novi svijet njegovih koje su poput mini-igara uspjeha momčadi. Napo-
interesa, i to putem albuma unutar šireg koncepta dulje sljetku sam napisao naslovnu
„In League with Dragons”, s video igre. Kad sam radio na pjesmu koja je povezala sve
12 novih pjesama. Lako je pjesmama za Riversend, teme u predstavi – pobunu
zaključiti da je Darnielle veliki počele su mi se javljati čudne protiv razornih plima,
poklonik fantastične kartaške noir vizije, vjerojatno pod raskošne vizure propadanja,
igre „Dungeons & Dragons”, utjecajem Leonarda Sciascia, nužne saveze... Iskreno se
čija je glavna odlika igranje sicilijanskog autora krimića, i nadam da će dvogodišnji rad
uloga, a koju mnogi drže i knjige Rossa MacDonalda na tim pjesmama iznjedriti
životnim stilom. „Zebrasta mrtvačka kola” novi stil nazvan „dragon noir”.
Uvodni singl albuma, „Youn- (The Zebra-Striped Hearse), Ali, ako i neće, bit ću zadovo-
ger”, sluša se kao tamno, ali koju sam dobio na dar u vri- ljan time što će ovo biti jedini
veselo mini-epsko djelo koje jeme pisanja pjesama. Mislio primjer tog stila”, rekao je
završava neočekivanim, ali sam da će ta raspoloženja Darnielle.
karte tu postižu cijene od više tisuća dolara Naime, radi se o novoj verziji originalne igre
(„Crni lotus” trži se po 16 000 dolara). iz 1996., koja je svjetlo dana ugledala 2012., a
Sam Garfield kaže da se tajna dobro osmi- koju kritičari hvale kao „najbolje ikad osmi-
šljenih igara krije u empatiji te da dobar autor šljenu igru” i to „s najboljim grafičkim diza-
uvijek na umu uvijek ima doživljaj igrača, bez jnom ikada”.
obzira o kome se radi i gdje se na svijetu on Stariji ste od 50 i sve vam se ovo čini ble-
nalazi. Ako su nekada igrači fantastičnih kar- savim? Ne brinite se. Dizajneri igara misle i
taških igara i bili čudaci, s procvatom inter- na vas. Nedavno je tako PC igra Throne: King-
neta njihov je svijet postao i svijet svakog od dom at War reklamirana sloganom: „Ako ste
nas, jednostavno stoga što je kultura fantazije stariji od 50 i posjedujete PC, morate igrati
i igara prodrla i u televizijsko-filmsku sferu. ovu igru”. Uz to je dodano – „Igru igra 14
milijuna igrača, a broj stalno raste. Igra koja
K TOME, u međuvremenu su igre postale i će obuzeti vaš život”.
znatno sofisticiranije, kao u primjeru Garfi- Očito, samo jedan korak do kolekcio-
eldova hita Netrunner, kojim smo započeli narske kartaške igre, zbog koje ćete uskoro
ovaj tekst, odnosno „Android: Netrunnera” kupovati sličice na kiosku, baš kao u osnov-
koji u „Milijardama” igraju Oscar i Taylor. noj školi.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 83
 odmor H O T E L VA L A M A R A R G O S Y

Dizajniran
za odrasle Što točno znači biti odrastao? Neki kažu da je to hodanje
utabanim stazama, prestanak sanjarenja, suočavanje s realnošću
života. A mi im ne vjerujemo ni riječi jer nisu još okusili radost
boravka u hotelu Valamar Argosy 4* u Dubrovniku!
koja će razmaziti parove i sve one u potrazi
za savršenim mirom u blizini povijesne jez-
gre Dubrovnika, ovaj je hotel pravi hedoni-
Hotel Valamar
stički raj. Argosy oduševljava
U hotelu Valamar Argosy dan započi- i struku i goste
nje laganim ritmom. Bogati bife doručak koji mu redovno
nižu hvalospjeve
poslužuje se na panoramskoj terasi resto-
na popularnim
rana Mediterraneo, a od prelijepih šljunča- turističkim
nih plaža dijeli vas nekoliko minuta šetnje. portalima

Hotel Valamar Argosy pokazat će vam

zašto je lijepo biti velik
Valamar Argosy 4* ulazi u još jednu sezonu,
i to sa stilom. Svaki je detalj ovog hotela,
nazvanog po znamenitoj dubrovačkoj lađi
argosy, osmišljen za opuštanje u decentnoj
raskoši. Profinjen smještaj na korak od toplog
mora i plaža, mirisi vrtova u kojima bujaju
mediteranske biljke, pogled prema purpur-
nom horizontu s paperjastih ležaljki, sen-
zualni wellness tretmani, kuhinja prožeta
autentičnim okusima, a sve to samo nekoliko
kilometara od magičnog Dubrovnika.

Zadivljujući pogled na Elafitske otoke

okupane zalaskom sunca
Smješten u netaknutoj ljepoti mirnog poluo-
toka Babin kuk, idealnog za romantični i opu-
štajući odmor, hotel Valamar Argosy nudi sve
ono za čim tijekom užurbane godine čeznete
– lokaciju koja oduzima dah, mir, privatnost
i paletu usluga kojima si možete ugađati od
jutra do mraka.
Pomno obnovljenih interijera, sofisticirane
usluge, vrhunskih sadržaja i birane ponude

84 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Plaže su za svačiji ukus. Ako ste slabi na luk-
suzno opuštanje, očarat će vas sofisticirano
ozračje plaže Coral Beach Club, artističke
duše inspiraciju će pronaći na plaži Copa-
cabana s umjetničkim skulpturama, dok će
romantičari nježne trenutke udvoje rado
izmjenjivati na plaži Val President Relax,
jednoj od najboljih u Valamarovoj ponudi.
Botanička oaza prepuna
opuštajućih kutaka
Među brojnim adutima koji će dočekati
ovogodišnje goste hotela Valamar Argosy,
izdvajamo novi vanjski infinity bazen sa sun-
čalištima i uređenim vrtovima, novi snack-
bar na bazenu, potpuno preuređene sobe
svijetlo-sanjivih tonova te bar u predvorju
uronjen u zen-vrt. Ne zaboravimo rasko-
šan wellness centar s ponudom osvježa-
vajućih rituala prožetih mirisima lavande,
ružmarina i limuna. Interijere i eksterijere
dodatno oplemenjuju brojne biljke, od suku-
lenata i palmi do začina i maslina.
U svakom kutku hotela pronaći ćete
zgodno mjesto za sjedenje, kao stvoreno za
uživanje u šalici kave ili finom južnjačkom
vinu. Ako pak poželite pročitati kvalitetno
ljetno štivo, uputite se u svježe redizajni-
ranu biblioteku.
Joie de vivre na dubrovački način
U hotelu Valamar Argosy jutra su prekra-
sna, a dan je pun mogućnosti! Bilo da je
vaša strast opuštanje uma i tijela u well-
nessu, rekreacija na otvorenom ili ispro-
bavanje lokalnih specijaliteta i vina, ovo je
pravo mjesto za uživanje u životu. Hotel
nudi poseban program Stay Fit koji će vam
pomoći da na odmoru ostanete u formi, a
okolica na poluotoku Babin Kuk kao izmi-
šljena je za pješačenje, trčanje ili ronjenje.
Kad se nebo prošara grimiznim tono-
vima, počinju čarobne večeri u hotelu Vala-
mar Argosy. Kino-projekcije na otvorenom,
glazba uživo i pregršt događanja u sklopu
manifestacije Ljeto u Valamaru, samo su
neki od prijedloga kako mogu izgledati vaše
dubrovačke večeri. U hotelu Valamar Argosy
svaki dan nosi novost i uzbuđenje i, što je
najbolje, svaki može biti baš kakav vi želite
da bude!
Hotel oko čije se ocjene slažu i gosti i
struka: odličan 92/100
Dobitnik nagrada Travelife Gold i TripAdvi-
sor Certificate of Excellence, hotel Valamar
Argosy oduševljava i struku i goste koji mu
redovno nižu hvalospjeve na popularnim
turističkim portalima.
Jedva čekamo vaš!
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 85
 profil D A N I J E L PEPELJNJAK

Fotoaparatom
oko globusa
Restaurator, scenograf, snimatelj i fotograf, ali i svjetski putnik
Danijel Pepeljnjak nakratko se zaustavio u rodnom Zagrebu. Naša stalna
suradnica tu priliku za razgovor nije propustila...
piše LIDIA JANJIĆ VUKOVIĆ

86 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
K
ao višegodišnji suradnik Restaurator-
skog zavoda i konzervatorskog odjela pri
Ministarstvu kulture radio je na nizu pro-
jekata, između ostalog kao voditelj obnove
drvene građe interijera Hrvatskog instituta
za povijest u Zagrebu, restauraciju orgulja
Hermana Bolléa u crkvi Svetog Lovre u
Požegi, restauraciju interijera i zlatne gar-
niture zagrebačke palače Dverce, na obnovi
sakralne građe autora Ferdinanda Stuflessera
i barokne drvene polikromije crkve u Vuko-
vini, restauraciju oltara crkve u Svetoj Nedelji
te na obnovi osječkih zidina.
Paralelno s poslom restauratora i prim-
jenom vizualnih medija u restauraciji (fotodo-
kumentacija, op.au.), od 2000. godine radio je
i za mnoge produkcijske kuće kao scenograf,
rekviziter i multimedijski snimatelj. Jedan od
dražih projekata mu je dugometražni film
„Nit života“ redatelja Igora Filipovića File
gdje je bio zadužen za scenografiju. Tu su i
filmovi „Čemer” iz 2001. i kratki animirani
film „Alea iacta est” (2006.) u režiji Dina
Krpana u kojima je radio kao scenograf i
rekviziter.
Te godine počinju i njegova učestala put-
ovanja. Tako je boravio u SAD-u i za tvrtku
„Carnival” snimao promo materijale za
turističke destinacije poput Atlantis hotela u
Nassauu na Bahamima, NASA Cape Canav-
eral centra na Floridi te za mnoge druge
destinacije na Bahamima i Karibima. Često
je boravio i u jugoistočnoj Aziji i kao fotograf
surađivao s putnim lifestyle časopisima na
promociji destinacija. Kao fotograf i sni-
matelj radio je u Ujedinjenim Arapskim
Emiratima, Tajlandu, Kambodži, Maleziji,
Indoneziji, Vijetnamu i Indiji. U Dubaiju
je surađivao s medijskom tvrtkom B·U·T
(Better Use of Technology), radio je na video
projektima promocije Sharjaha (jednog od
sedam emirata koji čine UAE) te surađivao s
hotelskom grupacijom „Jumeirah”.
Danijelova uspješna karijera bilježi i
posao službenog snimatelja posjeta redatelja
Jamesa Camerona Abu Dhabiju, kao i jor-
danske kraljice Noor.
U Vijetnamu je fotografirao za Sofitel
Legend Metropole Hanoi, čuveni hotel u
kojem je svojedobno neko vrijeme živio
Jesenas će se Danijel vratiti u Da
Nang u Vijetnamu i nastaviti snimati
ovu, kako kaže – „prelijepu, turistički
gotovo netaknutu, najsjeverniju regiju
Vijetnama Ha Giang”
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 87
 profil D A N I J E L PEPELJNJAK
Charlie Chaplin, odsjedali pisci Graham
Greene i William Somerset Maugham, a
i filmske zvijezde poput Angeline Jolie i
Rogera Moorea. Danijel je u tom hotelu
snimio image fotografije za Croatia Airlines
i njihov Inflight magazine, a upravi Sofitel
Legend Metropole Hanoi hotela su se toliko
svidjele da su ih također koristili za svoj
promo materijal.
Snimao je i na velikim turističkim kru-
zerima, ukupno provevši ploveći i snimajući
godinu i pol dana.
– Imao sam jaku želju za upoznavanjem
svijeta, njegove ljepote i raznolikosti. Plovili
smo na rutama od Floride, Miamija, pa sve
do Caracasa u Venezueli ili pak po Karips-
kim otocima. Bilo je to iznimno zanimljivo
razdoblje u mom životu. Sjećam se predivnih
trenutaka kupanja s delfinima, istraživanja
prirode u Venezueli, vulkanskih špilja na
Arubi, vožnje katamaranom po otoku Guade-
lupe, ispijanja kava u Portoriku...
No, svjedočio je, nažalost, i jednom
tragičnom dočeku Nove godine:
– Jedan je muškarac pao u more dok su
ostali putnici odbrojavali sekunde do ponoći.
Usred Atlantskog oceana i velikih valova nisu
ga uspjeli pronaći.
88 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Putovanja, kaže, ne konzumira brzopo-
tezno, više se osjeća stanovnikom svijeta:
– Bit putovanja za mene je saživjeti se
s lokalnim stanovništvom i polako otkri-
vati ljepote i čari te zemlje. Tako mi neka
odredišta postanu i stalna adresa po neko-
liko godina. Živio sam u Dubaiju, Kairu,
Bangkogu, Chiang Maiu, Hanoiju, Da
Nangu, Accri… Moj se pristup u potpunosti
podudara s onim poznatog utemeljitelja
moderne dokumentarističke fotografije i
agencije „Magnum”, Henrija Cartiera-Bres-
sona koji je izjavio da želi boraviti u mjes-
tima koje proučava, a ne samo proći kroz
njih…
Svatko tko je posjetio Indiju, zemlju
bogatu poviješću i naslijeđem ima svoju priču
i svoje doživljaje:
– Indiju sam prošao od najjužnijeg vrha
Upoznao sam jednu nevjerojatnu osobu -
isposnika Amara Bharatija koji se svojedobno
zavjetovao da će u ime odanosti božanstvu
Shive svoju desnu ruku dignuti u zrak i više
nikada je ne spustiti
potkontinenta Kanyakumari u državi Tamil
Nadu, pa sve do podno Himalaje. Mjesta,
događaja, sela, gradova i vlakova bilo je puno,
ali od svega bih izdvojio once in a lifetime
događaj, a to je prisustvovanje vjerskom
okupljanju Kumbh Mela – hinduističkom
hodočašću koje je ujedno i najveće okupljanje
ljudi na svijetu. Na okupljanju Maha Mela
koje se događa jednom u 12 godina, te 2013. u
Allahabadu, procijenilo se da je u dva mjeseca
prošlo 120 milijuna ljudi. A na najvažniji dan
Maha Snan ili glavni dan ritualnog kupanja
10. veljače, na jednom se mjestu okupilo čak
30 milijuna ljudi. S grupom prijatelja foto-
grafa popratio sam taj događaj, spavajući u
štali na slami pokraj opuštenih kravica. To
je bio najbolji mogući smjestaj, rekao bih
i najluksuzniji, s obzirom na 30 milijuna
potencijalnih tragača prenočišta oko nas.
Od svih hodočasnika koji odlaze na ritualno
kupanje najzanimljiviji su isposnici Sadhui
ili Sveti ljudi. Oni goli, namazani pepelom,
vitlajući mačevima i Shivina kopljima u total-
noj ekstazi i transu ulaze u svetu rijeku
Ganges. Upoznao sam jednu nevjerojatnu
osobu – isposnika Amara Bharatija koji se
svojedobno zavjetovao da će u ime odanosti
božanstvu Shive svoju desnu ruku dignuti
u zrak i više nikada je ne spustiti. Njegova
ruka, ili što je ostalo od nje, podignuta je već
40 godina, a nokti su poprimili oblik svrdla.
Vidio je, prisjeća se, i Aghori Babu, člana
najradikalnije hinduističke sekte koja prak-
ticira kanibalizam i jede svoj ručak iz ljudske
lubanje obješene oko vrata:
– Nakon Kumbh Mele, svega što sam tamo
Kumbh Mela
– hinduističko
hodočašće
najveće je
okupljanje ljudi na
svijetu, događa
se jednom u
12 godina, a
Pepelnjak mu je
svjedočio 2013.
vidio i doživio, svako veliko okupljanje nali- najsjeverniju regiju Vijetnama Ha Giang koja
kuje mi „kamilici”.... graniči s Kinom. Tamo bih htio dovršiti svoj
Zbog obiteljskih razloga trenutno se nalazi fotografski projekt Ha Giang – The last fron-
u rodnom Zagrebu, no jesenas će se vratiti u tier koji će svjedočiti o životu i netaknutoj
Da Nang u Vijetnamu: fascinantnoj prirodi kakva je stoljećima bila.
– Kad dođem u Vijetnam ponovno ću Turizam će s vremenom neminovno promi-
obići prelijepu, turistički gotovo netaknutu, jeniti način života lokalnog stanovništva još
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 89
 profil D A N I J E L PEPELJNJAK

Ha Giang je raj za
vožnju motociklom, ali
je u nekim dijelovima
poprilično zahtjevan
i opasan, a prijelaz
preko nevjerojatnog
Ma Phi Leng prijevoja
na visini od 1500
metara bliži je letenju,
nego vožnji motorom

uvijek neopterećenog modernim tokovima

civilizacije te vjerojatno to bajkovito mjesto
pretvoriti u još jednu masovnu turističku
destinaciju.
Svojim prekrasnim dokumentarnim
fotografijama prikazuje netaknutu prirodu
i autentičnost kraja, poglavito vijetnam-
skog Dong Van Karst Plateau Geoparka pod
zaštitom UNESCO-a.
– Ha Giang je i raj za vožnju motociklom,
ali je u nekim dijelovima poprilično zahtje-
van i opasan, a prijelaz preko nevjerojatnog
Ma Phi Leng prijevoja na visini od 1500
metara bliži je letenju, nego vožnji motorom.
To je doista spektakularan krajolik!
Svjedočenjem svim tim ljepotama, a
istovremeno i izumiranju životinjskih
vrsta, prirode i okoliša, Danijel je postao
vrlo senzibilan na očuvanje prirode i njezinu
bioraznolikost:
– Čovjek se zapita hoće li preživjeti trajanja, pa se neugodno iznenadite kad vam je pokojni Anthony Bourdain bio zaljubljenik
posebna vrsta majmuna, crveni langur, kojih neki od najljepših trenutaka uhvaćeni na u Vijetnam, a vijetnamsku kuhinju stavljao je
još ima otprilike 300 na svijetu i žive na filmu jednostavno propadnu. Ostanu tek u u sam vrh svjetskih gurmanskih prioriteta.
poluotoku Son Tra… Upoznao sam lokal- sjećanju i uspomenama. On i bivši predsjednik SAD-a Barack Obama
nog stanovnika poluotoka koji me uputio na Azijska hrana i gastronomija poglavlje su objedovali su u meni znanoj lokalnoj zaloga-
mjesto gdje je, uz puno sreće, moguće vidjeti za sebe... jnici u Hanoiju. Naručili su Bún Chá – noodles
langure. Susret s tim bićima me oduševio i – Zbog klimatskih uvjeta u Vijetnamu i i pivo, kombinaciju koju je teško zaobići u
naveo na razmišljanje o načinu života čovjeka općenito u jugoistočnoj Aziji, život se uvelike Vijetnamu, premda bi moj izbor ipak bio Bún
i kako se to odražava na tako rijetku vrstu zbiva na otvorenom. Ne trebate se skrivati od Chá Cá, što je riblja verzija tog vijetnamskog
životinja… zime, eventualno od vrućine. A kada ste već klasika. A ljubitelje piva zacijelo će zanimati
Snima tehnikom analogne fotografije: vani, sve što vam treba tamo se i nalazi. To se informacija kako je pivo u Vijetnamu među
– Tom tehnikom dobivam ozračje koje posebno odnosi na pripravljenu hranu, street najjeftinijima na svijetu...
bih opisao romantiziranim, poetičnim, kao food koji je u Aziji gotovo pa smisao života. Pitali smo ga planira li možda svoju samo-
da prizivam neka davno zaboravljena prošla Takav koncept zbog mnogih razloga u zapad- stalnu izložbu fotografija sa svojih silnih
vremena... Da se vratim na trenutak u netak- nom svijetu ne postoji, ili barem ne na taj putovanja?
nutu regiju Ha Giang. Kako bih prikazao način. Kad si gladan izađeš na ulicu i problem – Da, ako jedna poznata avio kompanija
povratak u zaboravljeni svijet koji od davnina je riješen! Hrana se nalazi posvuda – na malim kojom često letim u Vijetnam postane pok-
diše nepromijenjeno, koristim analognu štandovima, zalogajnicama u prizemnim rovitelj (smijeh).
tehnologiju, a ponekad, i da se želim služiti prostorijama uz cestu, instaliranim kuhin- Za kraj saznajemo i kako glasi životna filo-
digitalnom, nemam se gdje uštekati u struju jicama na motorima, biciklima, da, hrana je zofija Danijela Pepeljnjaka:
(smijeh). Inače, u Vijetnamu se može dogoditi doslovno stalno u pokretu i optjecaju. Izbor – Samo želim proživjeti manje uobičajen
da vam prodaju stari film s isteklim rokom i raznovrsnost hrane je golem. Poznato je da život. Život je čudo!

90 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
MOTORYACHTS CREATED FOR YOUR PLEASURE

CHARTER

MIRAKUL 40

CHARTER

MIRAKUL 30 HARDTOP/MIRAKUL 30S SPORT OPEN

PRODAJA I CHARTER:
GRGINIĆ JAHTE d.o.o.
Markuševečka Trnava 7, 10000 Zagreb
tel/fax: 00385 1 2980 723,
gsm: 00385 92 2144 187, 098 417 600
e-mail: grginicyachting@gmail.com
info@grginic-mirakul.hr
www.grginic-mirakul.hr

Villas & Resort

MIRAKUL
 moda U S U S R E T LJETU

Od ureda
do plaže
ključni modni komadi
za vaše stylish ljeto
Ljetni stil već odavno ne podrazumijeva samo japanke i šorc, ali to ne znači
da trebate imati gomilu odjeće da biste izgledali tip-top ove modne sezone.
Potrebno vam je tek nekoliko pomno odabranih komada u kojima ćete biti
stilski dorasli baš svakoj prigodi koju vam ovo ljeto nosi

piše MARJANA FILIPOVIĆ GRČIĆ

S
igurno ste već u mislima na ljetovanju i samo
čekate trenutak kad ćete u putnu torbu
ubaciti rezervne japanke, sve majice krat-
kih rukava koje imate, traperice, pokoji šorc
i kupaće i zaputiti se na obalu, ali, duboko
žaleći što narušavamo tu divnu maštariju,
moramo vas podsjetiti na dvije stvari.
Prva: to što ste ubacili u svoj kovčeg sva-
kako će vam trebati, ali neće pokriti sve situ-
acije koje vas čekaju na odmoru. I druga, gro-
znija: nećete cijelo ljeto biti na godišnjem.
Zato, dok još nije kasno, podsjetit ćemo vas
na ključne komade u kojima ćete ne samo biti
spremni za sve što vam donosi ljeto, uklju-
čujući i odlazak na posao, ljetna vjenčanja,
poslovne ručkove i večere u restoranima na
obali kao i koktele u nekom fancy baru, već
ćete u njima izgledati zaista fantastično. I,
bez brige – uz ove komade koji se tako lako
mogu međusobno kombinirati neće vam tre-
bati više od jedne putne torbe, a kako je riječ
o pravim klasicima, sigurni smo da će vam
poslužiti i još mnogo ljeta…
Bež chino hlače
Iako ćete hlače od laganog kepera klasič-
nog kroja danas pronaći isključivo pod
nazivom chinos, ono što zapravo trebate
znati o ovim hlačama koje su prvotno nosili
francuski i britanski vojnici, sve dok Paul
Newman nije pokazao koliko mogu biti
praktične (i seksi) u svakodnevnom životu,
je to da su jednako univerzalne kao i tra-
perice, ali ipak malo udobnije, otmjenije i
prozračnije od njih.
Da biste ovo ljeto bili spremni za razne
prilike, od posla do večernjeg partijanja uz
plažu, predlažemo vam one u bež nijansi
– ne samo da će vam to biti dobrodošao
kratki predah od zimskih tamnih odjevnih
komada, već ova boja uvijek daje i dašak
elegancije u slučaju da od vas to zahtijeva
prilika. Uz to, nećete se morati mučiti s
kombiniranjem s ostatkom odjeće jer bež
podnosi gotovo sve boje. Ovo ljeto odabe-
rite klasičniji kroj užih nogavica, ali ne pre-
uskih da ne biste dobili efekt saune.
Bershka, 150 kn

92 P L AY B OY 2 6 1 / L I PA N J 2 0 1 9.

Zara, 230 kn
Mokasine od brušene kože
Iako su ludo udobne i prozračne espadrile
ponovno u trendu, razumijemo vašu potrebu
da izbjegnete svaku stilsku usporedbu s
Donom Johnsonom iz ere „Poroka Miamija”
pa za vas imamo dostojnu zamjenu za sve
one prilike kada se od vas očekuje nešto više
od toga da nazujete svoje japanke.
Ako vam kažemo da jednako dobro idu uz
bermude i traperice kao i uz lanene ili chino
hlače te odijelo, da su udobne za stopala koja
uz to u njima i dišu, a i da zauzimaju malo
mjesta u putnoj torbi, onda će mokasine
vjerojatno postati vaš favorit među ljetnom
obućom.
Volimo pretpostaviti da ste otvoreni za
naše modne sugestije te da će u vašoj ljet-
noj garderobi biti manje sive i crne, a više
svijetlih boja, pa neka vaše mokasine budu
smeđe, ili još bolje, u tamnoplavoj boji s
kojom se nećete brinuti oko mrlja.
Loriblu, 790 kn
Iz modne perspektive – ovaj bezvremen-
ski klasik iznimno je zahvalan za kombini-
ranje, pa osim što ga možete nositi samog
uz bermude, klasičnije hlače i, naravno, uz
svoje traperice za ultimativni ljetni muževni
look, stvorit ćete sjajan dojam i ako ga nosite
ispod laganog sakoa ili raskopčane košulje s
printom.
Tommy Man 355 kn Lagani sako
Trideset u hladu nije dovoljno dobra izlika
da ponekad ne morate izgledati dotjerano i
elegantno, ma kako vam se to možda činilo
logično. Ponekad ćete i ljeti morati biti na
visini stilskog zadatka i da – ponekad ćete
morati odjenuti sako.
Bershka, 80 kn
I, ako želite baš pogoditi u sridu – neka
budu izrađene od brušene kože – trebat će
vam manje vremena da se razgaze i brzo će
postati udobnije, što, naravno, nije nevažno,
pogotovo ako ih planirate nositi bez čarapa.
Pamučna bijela majica H&M, 600kn
Ne samo da će vam ovaj komad dobro doći
iz estetskih razloga koje ćemo vam, dakako,
nabrojiti, već će vam i obična bijela majica
pomoći u borbi protiv vrućine jer će odbijati Zara, 599 kn
sunčeve zrake, a u pamuku ćete se manje
znojiti i osjećati svježije.
UGG, 995 kn
 moda U S U S R E T LJETU

Ali, glavu gore, ljetne varijante manje su

formalne, a više elegantne. Isprobajte svije-
tle, pastelne nijanse i odmaknite se od uobi-
čajenog spektra, kombinirajte ih uz T-shirt,
polo majicu ili košulju s nekoliko raskopča-
nih gornjih gumba, odaberite one od laganog
materijala poput lana – i iznenadit ćete se
koliko to može biti efektno.

Polo majica
Jako davno su Fred Perry i Lacoste zarazili
svijet polo majicom i neka – od svih klasika
muške odjeće, ovaj komad najviše zaslužuje
tu titulu. Potpuno nepromijenjena od ranog
20. stoljeća, polo majica je toliko univer-
zalna da gotovo i ne postoji nešto uz što ona
ne ide – od vaših bermuda za kupanje do
klasičnih hlača za posao.
Ove sezone zaigrajte na kartu netipičnog
izbora boja i pružite šansu pastelnima –
roza, nježnoj plavoj ili zelenoj – istaknut
će vašu preplanulu kožu i sigurno privući Ako vam zatreba
pokoji pogled :)
inspiracije izguglajte
malo princa Harryja,
njemu ljetni look jako
leži i često ga nosi, u
čemu, nema sumnje,
svoje prstiće ima modno
osviještena Meghan

Fine bermude Springfield, 299 kn

Pod „fino” ne mislimo na one s lastikom i
otkvačenim printom u čijoj prozračnosti
i komociji uživate na kauču dok gledate
seriju ili kad ih navučete za plažu – govo-
rimo dakle o dobro skrojenim bermudama
od finog materijala koje vam dobro pri-
Guess 419 kn staju. Kad kažemo da dobro pristaju, znači
da bermude ne smiju biti ni preširoke ni
Springfield, 199 kn
preuske i, ne manje važno, da su vam prave
dužine, a većini muškaraca najbolje pristaju
one do polovice bedara.
Ako sve ovo funkcionira, vidjet ćete kako
će vam biti drago što ih imate, kako u njima
možete izgledati dotjerano i kako sjajno pri-
staju uz… pa sve. Pogotovo uz naš sljedeći
prijedlog.

Bijela košulja dugih rukava

Zamislite svoje nove bermude s bijelom
košuljom kojoj ćete podvrnuti rukave i osta-
viti koji gumb raskopčan. Jeste? Uz moka-
sine i možda dobar sat ništa vam više ne
treba za elegantan i dotjeran, a opet mode-
ran i trendovski izgled.
Iako vam se možda bijela košulja čini
preformalna, uz ljetne komade uz koje ćete
je kombinirati poput traperica, bermuda,
chino hlača ili ispod svijetlog sakoa bez
kravate, ona neće izgledati strogo, samo
Dstrezzed, 460 kn

94
 Kupaće gaće
za ljeto 2019.
Na početku ovog teksta obećali smo
vam da ćemo vas srediti od ureda do
plaže, pa ako se pitate kakve kupaće
gaće stilisti preporučuju za ljeto
2019., tada ćemo vam reći – također
dobro skrojene, ne predugačke i ne
preširoke.
To nikako ne znači da se uvučete
u (pre)uske Speedo gaće već u malo
duže bokserice ili uže bermude
Rami Malek jedan je od do sredine bedara, a s bojama i
Mango Man, 250 kn najbolje odjevenih mladih printevima igrajte se do mile volje.
Monokromatske odjevne komade u
glumaca, a košulja tamnoplavoj, crnoj i sivoj ostavite za
havajskog printa njegov jesen – ona će, nažalost, brzo doći.

je čest izbor za ljeto

tračnica, a svejedno biti dotjerani, ispro-

bajte je na svijetlo ljetno odijelo ili je nosite
sasvim raskopčanu iznad bijele majice uz
dobre traperice.
Vidjet ćete, bit ćete pravi cooler!

Palmers, 379 kn

Palmers 455 kn

otmjeno. Treba li još dodati kako će ista-

knuti suncem okupanu kožu?
No sav ovaj dojam pada u vodu ako se
odlučite za sintetiku (mislimo na mrlje od
znoja i neugodne mirise) – lagani pamuk je
odličan izbor, a ako nas pitate, daleko naj-
bolji je lan. Tommy Man, 629 kn

Košulja kratkih rukava

s printom Mango Man, 199 kn
Možda je nekad na spomen havajske košulje
prva asocijacija bio Tom Selleck kao Thomas Bershka, 170 kn
Magnum, no danas, uz svu čast nezaborav-
nom muževnom detektivu s brkom, prije to
mogu biti nešto mlađi dečki koji su poha-
rali gotovo svaku listu najbolje odjevenih –
Harry Styles i Rami Malek.
Baš kao što se ovi novi modni uzori ne
plaše cvjetnih dezena, nemojte ni vi, barem
Guess, 459 kn
ne u ljeto kada je, priznajte, uvijek sve malo
više dopušteno. Ok, ne bismo vas baš upu-
tili na poslovni sastanak u ovom veselom
komadu, ali kad poželite malo iskočiti iz

P L AY B OY 2 6 1 / L I PA N J 2 0 1 9. 95
 odmor M O R AV S K E TOPLICE

Ljetni užitak
u Prekmurju
Na samo 140 kilometara od Zagreba i bez vinjete možete doći u
Terme 3000 – Moravske Toplice koje se nalaze u jednoj od najljepših
slovenskih pokrajina – Prekmurju
NA BESKONAČNIM poljima i pro- kom nazvanim Prekmurski most, u vodi i na suhom. U sportskom
stranim livadama čini se kao da je u kojem upoznajete Prekmurje u parku naći ćete igralište za nogo-
vrijeme stalo. Iz sanjarenja vas može malom – rijeku Muru, prekmursko met, košarku i odbojku, a pokraj njih
trgnuti tek glasanje roda koje su bilje, žitarice i med... Najmlađi se trim-stazu. Najbolji način za otkri-
za svoj dom odabrale Prekmurje, brčkaju u dječjim bazenima, tinej- vanje Prekmurja je biciklom koji
pokrajinu uz Muru. Lokalne zna- džeri se spuštaju natkrivenim tobo- možete unajmiti u termama. Ako ste
menitosti, bogata tradicija, kultura ganima, a odrasli se mogu okupati u zaljubljenik u golf, možete se okušati
i povijest te ukusna kuhinja upravo bazenu s crnom termomineralnom na Golf-igralištu Livada koji se može
pozivaju da ih otkrijete. Prva pri- vodom i jacuzzijima, a zatim se opu- pohvaliti najdaljom rupom u Slove-
lika za to već se nudi tijekom ljetnih stiti u saunama gdje si mogu priu- niji: uz dobar udarac vaša će loptica
praznika – u svim razdobljima do štiti i odmor na jastucima punjenim poletjeti gotovo 600 metara!
dvoje djece u pratnji dviju odraslih heljdinim ljuskama.
osoba boravi besplatno! Najbolji način OBILJE OPUŠTANJA
OBILJE KRETANJA za otkrivanje Prekmurje ćete osjetiti i u well-
Prekmurja je
OBILJE ADRENALINA U Termama 3000 – Moravske biciklom koji
nessu. Masažom Livada s bučinim
I VODENIH UŽITAKA Toplice na raspolaganju su vam možete unajmiti uljem, koje je prava riznica vitamina
Vanjski vodeni park s vratolomnim mnogobrojne besplatne vježbe u termama i minerala, spretne ruke masera i
toboganima ljeti je pravi adrenalin-
ski doživljaj: možete se popeti na
22 metra visine pa se brzinom od
80 km/sat spustiti po Aqualoopu,
prvom toboganu na svijetu s okre-
tom od 360 stupnjeva i četvrtom
najbržem toboganu u Europi! Ame-
rički časopis Architectural Digest
prošle ga je godine uvrstio na popis
osam najstrašnijih vodenih tobo-
gana na svijetu! Još hrabrije pozi-
vamo da se uspnu na tobogan Kami-
kaza te se s ubrzanjem od 9,8 m/s
spuste u dubinu! Dulje spustove
omogućuju tobogani dužine od 170
i 140 metara s vizualnim i zvučnim
efektima te mnoštvo drugih vodenih
atrakcija.
Vodenim užicima možete se
prepustiti i u obnovljenom unu-
trašnjem termalnom kupalištu do
kojeg iz svih hotela možete proše-
tati natkrivenim i grijanim hodni-

96 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Vanjski vodeni park s
vratolomnim toboganima ljeti je
pravi adrenalinski doživljaj

jedinstveni miris buča odvest će

vas na prekmurske ravnice. Tajna
masaže Panonska livada je u poseb-
nom ulju za njegu koje sadržava
biljke i začinsko bilje koje raste u
Prekmurju. Kako vaš posjet ne bi
bio zaboravljen, ostatak ulja nakon
masaže možete ponijeti kući.

OBILJE OKUSA
U Prekmurju nitko ne ostaje gla-
dan. U Termama 3000 – Moravske
Toplice kušat ćete prekmurska jela u
prvotnoj i modernijoj izvedbi. Jedin-
stveni kulinarski doživljaj u svim
trima hotelima je Prekmurska večera
na kojoj ćete svoje nepce iznenaditi
autentičnim prekmurskim okusima
pripremljenim po receptima pre-
kmurskih baka: heljdin kruh, dödoli,
bograč, svinjetina, salata s bučinim Bukovniškom jezeru, gdje se na Tajna masaže Zahvaljujući termalnoj vodi u sredi-
uljem i prekmurska gibanica će vas energijskim točkama možete napu- Panonska štu Prekmurja možete pronaći tropsku
livada je u
oduševiti. Zbog njih će vas miris niti energijom ili si s vidikovca posebnom ulju
šumu u malom: u vrtu tropskih biljaka
i okus Prekmurja pratiti još dugo Vinarium u Lendavi priuštiti pogled za njegu koje u Dobrovniku osim orhidejama možete
nakon povratka kući. na Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i sadržava biljke se diviti i zanimljivim tropskim i sup-
Mađarsku. Na rijeci u Ižakovcima i začinsko bilje tropskim biljkama iz cijelog svijeta – od
koje raste u
OBILJE LOKALNIH možete posjetiti Otok ljubavi i Prekmurju banana, papra i kave, do domaćih anturija.
ZANIMLJIVOSTI pogledati plutajući mlin u kojem se U Filovcima ćete upoznati najkarakteristič-
Nakon vodenih doživljaja možete nalazi mlinarski muzej. Spuštajući niji kućni obrt u Prekmurju, lončarstvo i
posjetiti neku od znamenitosti u se čamcem niz Muru otkrijte nje- autohtone „cimprače”, slamom pokrivene
okolici terma: adrenalinski park na zine najuzbudljivije kutke. kuće izgrađene od drva i ilovače.

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 97
Umjetnost
na kraju svijeta

Više od 1500 ljudi

veselo je odbacilo svoju
odjeću prošlog lipnja na
godišnjem nudističkom
kupanju na festivalu Dark
Mofo. Sve se događa u zoru
nakon zimskog solsticija,
kad noć u Hobartu traje
duže nego u ijednom
drugom gradu u Australiji
Kako dva festivala (Mona Foma i Dark Mofo), jedan muzej
(MONA) i vizija jednog kockara na temu seksa i smrti, potiho
transformiraju Tasmaniju u jednu od najuzbudljivijih svjetskih
umjetničkih destinacija

piše CHARLES SHAFAIEH fotografije JESSE HUNNIFORD & RÉMI CHAUVIN

 art T A S M A N I J A

ekoliko trenutaka prije zore, jutro nakon kivanja. Do danas su zabilježili tri milijuna

N
zimskog solsticija na južnoj hemisferi, više od posjetitelja, a sada održavaju dva festivala
1500 ljudi, ogrnuti ručnicima i u crvenim pli- glazbe i umjetnosti – Mona Foma tijekom
vačkim kapicama, naguralo se na usku plažu siječnja, kad je tamo ljeto, i Dark Mofo u lip-
u Hobartu na Tasmaniji, jednom od najjužni- nju, dok na Tasmaniji traje zima, sa spome-
jih gradova na svijetu. Dok se nebo u svitanje nutim masovnim skokom u vodu bez odjeće
bojalo ružičastim i narančastim bojama, glas kao zaštitnim znakom.
iz zvučnika objavio je: „Vrijeme je, skidajte S izložbama umjetničkih „teškaša” poput
odjeću!” Marine Abramović ili Matthewa Barneya,
Odjeknuo je gromovit ritam, ručnici su MONA – labirint uklesan u kamenu klisuru
popadali, i uz kolektivni vrisak koji je savr- – izbjegava muzejske konvencije poput zid-
šeno odjeknuo među stijenama zaljeva, pli- nih natpisa i, kako kaže Walsh, tendencije
vači su se bacili u osvježavajuće vode rijeke ignoriranja dva biološka imperativa koji tje-
Derwent. Koji trenutak kasnije izronili su s
izrazima ekstatičnog trijumfa na licu. Jedan
TV voditelj, držeći svoj ručnik, pojurio je
poljubiti svoju suprugu i bebu. „Vidio sam
neke ljude s posla, sad smo najbolji prijate-
lji”, rekao je.
Ovaj anarhični duh koji zahvaća sve sudi-
onike, novo je „gorivo” za tasmanijski turi-
zam, i domaći i međunarodni, čineći ga jačim
nego u drugim australskim državama. Opće-
nito je prihvaćeno da je inicijator trenda
Muzej stare i nove umjetnosti (Museum of
Old and New Art – MONA) kojega je 2011.
otvorio tamošnji matematičar i profesionalni
kockar David Walsh. Udaljen od Hobarta
kratku plovidbu trajektom uzvodno, MONA
je postao uspješan preko svih Walshovih oče-

Za svoj bal pod

maskama 2018.,
Dark Mofo je zauzeo
bogato ukrašeni,
viktorijanski hotel
Orien u centru
Hobarta. Tema je bila
oživljavanje filma „Oči
širom zatvorene”
s njegovim
neobuzdanim
hedonizmom, a hrane
i tijela je bilo posvuda
po hotelskim sobama
i zajedničkim
prostorima

100 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 Walsh, talentirani matematičar, na čelu je Bank
Roll, udruženja koje australski mediji smatraju
najvećom svjetskom kockarskom zajednicom.
Tajnoviti milijunaš svoj je hobi prelio u
umjetnički imperij iz čiste ljubavi
Rad melbournskog umjetnika Grega Taylora
„Pičke... i drugi dijalozi” dio je monanizma,
muzejske glavne zbirke. Više od 1900 radova
u MONA-i došlo je iz privatne zbirke osnivača
Davida Walsha
Većina programa Dark Mofoa, inspiriranog
zimskim solsticijem, događa se nakon zalaska
sunca, uključujući i Zimsku gozbu, banket uz
rijeku koji slavi kuhanje na vatri
raju ljude na stvaralaštvo – „jebanje i ubija-
nje”. Muzej se snažno bori i protiv digitaliza-
cije umjetničkog doživljaja, uz pomoć velikih
i dezorijentirajućih djela u svom stalnom
postavu, popularno nazvanih „monanizam”.
Primjer je kaleidoskopska svjetlosna insta-
lacija u bijeloj kugli „Unseen Seen”, djelo
Jamesa Turrella. Walsh opisuje Turrellov rad
kao „heroin bez nuspojava”. Posjetitelji su
čak obvezni potpisati pristanak prije ulaska.
DJELO AUSTRALSKOG kipara Grega
Taylora „Cunts... and other conversations”
(Pičke... i drugi dijalozi) – serija od 151 osvijet-
ljene porculanske vagine u prirodnoj veličini
poredanih u zatamnjenom hodniku – uka-
zuje na individualnost svakog dijela tijela,
ali i na apsurdnost cenzure ženskog tijela na
društvenim mrežama i drugdje. Uz skulpturu
se čuju ženski glasovi koji govore o traženju
dvojnika. Verzije skulptura mogu se kupiti i
u muzejskom dućanu, kao sapuni za ruke u
obliku vagine.
Walsh (57) ima brze pokrete, brbljav je i sa
sijedom kosom do ramena, prizivajući u sje-
ćanje škotskog komičara Billyja Connollyja.
Bogatstvo je stekao kao kockar, korištenjem
kvantitativnih analiza. Odličan je poznavatelj
teorija vjerojatnosti i ne vjeruje da slučajno-
sti upravljaju ljudskim životima.
– Najgora odluka koju sam ikad donio
je bilo moje prvo klađenje, jer je bilo tri do
pet posto šansi da će me to učiniti ovisni-
kom o kocki i uništiti mi život – kaže, sjedeći
u restoranu Faro u MONA-i, gdje barmeni
služe margarite crne poput ugljena, s očima
divljih svinja zamrznutih u kockicama leda.
Pa objašnjava:
– Šansa da će me taj ulog učiniti bogatim
bila je jedan prema milijun...
Walshova sreća dobila je odjek i izvan
MONA-e. Samo u 2017. broj dolazaka stranih
turista na Tasmaniju porastao je za 18 posto.
Od stada plastičnih ovaca na brodu, do muzeja
i ispijanja margarita ukrašenih svinjskim očima
u kockama leda (treba piti brzo, prije nego se
otope), MONA donosi muzejsko iskustvo kakvo
nećete nigdje naći. Čak će, za 50 000 dolara,
pokopati urnu s vašim pepelom
Uz štandove na tržnici Salamanca (još uvijek
najposjećenija turistička atrakcija na Tasma-
niji, ispred MONA-e), od rasta profitiraju i
sve brojniji restorani koji nude hranu s vla-
stitih farmi. Prošlog prosinca, pak, MONA je
objavila planove za gradnju Motowna, turi-
stičkog sela vrijednog 287 milijuna dolara u
kojem će biti hotel s pet zvjezdica, igrališta,
kazalište, vanjska pozornica, knjižnica i spa,
koje su dizajnirali Turrell i Marina Abramo-
vić, a čije se otvaranje očekuje 2024.
Zasad su dva festivala, oba pod Walsho-
vom paskom, najvažniji događaji koje organi-
zira MONA, što zbog raznolikosti ponude, što
zbog demokratske atmosfere, bez VIP zona i
basnoslovno skupih ulaznica. Mona Foma,
čiji je direktor od početka 2009. basist „Vio-
lent Femmes” Brian Ritchie, dosad je ugostio
Nicka Cavea i Bad Seeds, Amandu Palmer,
Gotye, ili pak nešto eksperimentalnija djela
poput „Vocal Womb” Eve Klein, u kojem
operna pjevačica nastupa dok se preko larin-
goskopa na ekranu prikazuje unutrašnjost
njezinog tijela.
Među desecima izvođača na Mona Fomi
ove su godine bili alternativni roker Courtney
Barnett, nominiran za Grammyja, skladatelj i
umjetnik zvuka Nick Ryan, koji je kretanje
27 000 komada svemirskog otpada pretvo-
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 101
 Posjetitelji djela
Jamesa Turrella
"Neviđeno viđeno"
moraju ulaziti u
parovima, potpisati
suglasnost i nositi
alarm u slučaju
panike zbog
potencijalnog
halucinogenog
efekta kojeg djelo
donosi. Ljudi su
kasnije pričali kako
im je poslije posjeta
nedostajao stranac s
kojim su ušli
rio u zvuk, te australski black metal projekt
Striborg, koji je nastupao uz Australian Art
Orchestra.
Unatoč privlačnosti Mona Fome kao
bijega iz zime na sjevernoj hemisferi, pravi
dragulj ove udaljene destinacije je suber-
zivna misija festivala Dark Mofo. Osnivač i
kreativni direktor Leigh Carmichael vidi taj
festival kao priliku za vraćanje ugleda tami.
Dvotjedno događanje na više gradskih loka-
cija slavi sve što je transcedentalno, eksta-
tično i primalno.
– Zašto mrak ne bi bio dobar? Jasno mi
je zašto ga koriste kao metaforu za zlo, ali
to nije tako. Noć je vrijeme za snove – kaže
Carmichael.

NERIJETKA INSPIRACIJA je redatelj David

Lynch. Prošle godine na festivalu je rekon-
struiran poznati Bang Bang Bar, jedno od
mjesta na kojima se događa priča serije Twin
Peaks, uz nastupe Lynchovih muza Rebeke
Del Rio i Chryste Bell. Sve je bilo dio Noćne
mise koja se održavala na pet lokacija u cen-
tru Hobarta.
Ne jednom gost je bio i slavni njemački
bend „Einstürzende Neubauten”, rodonačel-
nik industrijskog rocka, a tu su i programi
eksperimentalnih opera, heavy metal kon-
certi i nastupi brojnih umjetnika koje je doi- Walsh MONA-u zove "subverzivnim Disneylandom za odrasle". Kao
dokaz može poslužiti "Grotto" Randyja Polumba, kaleidoskopska soba
sta teško klasificirati. koju Walsh zove "muzejskom selfie prijestolnicom"

102 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 Instalacija audiovizualnog umjetnika
Robina Foxa „Launcestonsko sazvjeđe”
zasipa posjetitelje isprepletenim laserskim
zrakama u suglasju sa zvukom
Umjetnički Često provokativne umjetničke interven-
dvojac Inner cije na festivalu razdvajaju to događanje od
Course u svoju
Mona Fome, koji je više usmjeren na glazbu.
točku izvedenu
na Mona Fomi Dobar primjer je Pjesma sirena iz 2017. Svaki
2019. uključuje i dan festivala, u zoru i u sumrak, eterični zvu-
prolaznike kovi su se po sedam minuta čuli iz zvučnika
postavljenih po centru grada. Malo se ljudi
žalilo – očito je većina od 200 tisuća građana
Hobarta prihvatila projekte za koje bi netko
očekivao da će biti prihvaćeni samo na festi-
valima kakvi se organiziraju izvan gradova.
Ipak, nisu spektakli baš svima po ukusu.
Nekretninski boom, dijelom izazvan razvo-
jem turizma, učinio je da Hobart pretekne
Švedska kantautorica
Sydney na top listi najskupljih najamnina Neneh Cherry bila
za stanove, što bi moglo natjerati umjetnike je među najvažnijim
na selidbu. Predgrađe Glenorchy, u kojem je izvođačima na
siječanjskom festivalu,
smješten MONA, jedan je od najnerazvijeni- održanom prvi put u
jih dijelova ove države, pa turisti radije idu gradu Launcestonu
natrag u Hobart, u kojem je otvoreno puno
chic restorana, trgovina i galerija, nego da
ostanu u predgrađu. Lokalni kršćani, pak,
problematičnim smatraju i desetmetarske
crvene križeve okrenute naopačke i postav-
ljene tijekom prošlogodišnjeg Dark Mofoa uz
obalni dio Hobarta. Tadašnji gradonačelnik
Ron Christie prijetio je zbog toga da će uki-
nuti financijsku podršku festivalu kojega on
zove šokantnim.
PROŠLE GODINE gradsko vijeće odobrilo je
nastup 73-godišnjeg umjetnika iz Sydneya
Mikea Parra. On se na tri dana zakopao bez
hrane u čeličnu kocku postavljenu ispod
jedne od najprometnijih ulica u Hobartu.
Metaforički, umjetnik je upozorio na uni-
verzalni problem „zakopavanja” znanja, no
na Tasmaniji je probudio sjećanja na krvavu
povijest. U prvoj polovici 19. stoljeća 90
posto tasmanske domorodačke populacije
masakrirali su europski kolonizatori tije-
Lokalna umjetnica Amanda Parer
išla je tragom Rodina kad je stvorila
„Muškarca”, veliku plutajući skulpturu,
za ljetni festival
kom Crnog rata – genocida kojega
nacionalne vlasti Australije nikad
nisu priznale, pa čak i nepoznatog
mnogim Australcima.
Više od tri tisuće ljudi oku-
pilo se dok je Parr nestajao pod
zemljom, nakon čega ga je kamion
zatrpao asfaltom, a automobili
su nastavili prometovati tom uli-
com. Različite aboridžinske grupe
vikanjem su podržavali projekt ili
mu se mirno protivili. Podjela je
probudila rasprave o zanemare-
noj povijesti koje su se najednom
mogle čuti svuda po Hobartu, od
kafića do restorana, i u njima su
sudjelovali baš svi – od lokalnog stanovništva
do gostujućih umjetnika.
Otputovati na Tasmaniju, uz gubitak cije-
log dana, da biste posjetili otok na kojemu
vladaju goli plivači i na kojem je glavna atrak-
cija muzej ispunjen seksom i smrću može
djelovati nepraktično, ali za Walsha u tome
i jest štos:
– Nikad nećeš promijeniti svoje poglede
ako ti je udobno. Možeš ostati kod kuće, gle-
dati neku dobru seriju na Netflixu i bit će ti
dobro. Ili ići na Dark Mofo pogledati umjet-
ničko djelo koje je vjerojatno loše, a sigurno
vrlo teško, i koje zadovoljava malo koga. No,
postoji šansa 1:1000 da će ti promijeniti život.
Netflix ti nikad neće promijeniti život.
Uobičajena zadovoljstva je lako naći, ali
vas ona mogu uljuljkati u stanje samoza-
dovoljstva. Izdržati dugi atonalni koncert,
ili sudjelovati u žrtvenom ritualu može vas
sasvim izbaciti iz takta, ali vas može nave-
sti i da svoju okolinu promatrate na drukčiji
način, bez obzira jeste li kod kuće ili na kraju
svijeta.
– Ako vam je 999 puta od tisuću bilo loše,
ne znači da ne trebate i dalje pokušavati.
Naprotiv, znači da morate – kaže Walsh.
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 103
CJ Sparxx
Ona je napola Meksikanka, a napola Njemica, sviđaju joj se
momci u odijelima, romantične komedije s Jennifer Anniston
i zlatni retriveri. Poznavatelji serije Baywatch znaju otkud joj
umjetničko ime – CJ ima isto ime kao i muški san 90-ih, glavna
uloga Baywatcha CJ Parker koju je tumačila Pamela Anderson

snimio MIGUEL A. MANRIQUE

 ordinacija P O L I K L I N I K A MEŠTER

Zadarska adresa
ljepote i zdravlja
Dr. med. Mladen Mešter, vlasnik je zagrebačke estetske poliklinike Aesthete i već
gotovo deset godina vlasnik Poliklinike Mešter u Zadru, koja je nedavno prerasla u
supermodernu dnevnu bolnicu najšireg raspona usluga

S
vaki element prirode – list, kap, kri-
stal…, zapravo je trenutak vremena
vezan uz cjelinu i sudjeluje u njezinu
savršenstvu. U slučaju ljudi, to znači da
što smo više u skladu sa samim sobom,
to smo sretniji i samopouzdaniji. Staro
je to filozofsko pravilo koje prati i este-
piše tika, a samim time i najbolji primjeri
VELIMIR industrije estetskih zahvata.
CINDRIĆ – To je točno. Da se razumijemo,
nitko nije savršen, a kad se radi o estet-
snimio skim zahvatima svaki stručnjak mora
MARKO se pri radu prilagođavati licu i tijelu.
DIMIĆ Bitno je da kad klijent izađe iz ordi-
nacije i ode na kavu, da nitko ne može
primijetiti da je bio na nekom zahvatu,
već samo da čovjek izgleda svježije i
odmorenije – govori nam dr. med. Mla-
den Mešter, vlasnik zagrebačke estet-
ske poliklinike Aesthete i već gotovo
deset godina vlasnik Poliklinike Mešter
u Zadru, koja je nedavno prerasla u
supermodernu dnevnu bolnicu najši-
reg raspona usluga.
Taj 39-godišnji vrhunski stručnjak
estetikom se bavi već deset godina i
trener je za filere, botoks i implantate
koji se postavljaju putem igle. U zagre-
bačkoj Poliklinici Aesthete, zajedno s
kolegom dr. med. Mladenom Vukićem,
bavi se plastično-kirurškim zahvatima
na licu koji se rade u lokalnoj anesteziji,
blefaroplastikom te intervencijama na
tijelu i koži, dakle finim zahvatima kod
kojih klijentu treba samo jedan dan za
oporavak kod kuće.
U Zadru, pak, osim istih postupaka,
Mešter s velikom ekipom stručnjaka
radi i veće kirurške zahvate.
– Poliklinika Mešter prerasla je u
dnevnu bolnicu baš zato da bismo mogli
raditi i agresivnije zahvate, i to prema

U Poliklinici
Mešter
posebno
se ponose
zahvatom
Los Deline
kojega rade
jedini u
Hrvatskoj.
Riječ je o
povećanju
grudi i
stražnjice bez
operacije,
u lokalnoj
anesteziji

I brojne
poznate osobe
prepoznale
su vrhunsku
uslugu Mešter
poliklinike,
poput splitske
glumice Ane
Gruice Uglešić

112 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
najvišim europskim standardima. Preselje-
njem na novu lokaciju na Višnjiku proširen
je raspon usluga, a prostor povećan tri-četiri
puta, s dvije suvremene operacijske sale, šok
sobom, apartmanom…, pa smo sada pokrili
sve grane medicine. Radimo plastičnu i abdo-
minalnu kirurgiju, neurokirurgiju, vasku-
larnu kirurgiju, endoskopski, laporoskopski,
kukove, koljena…, znači sve, a postoji i veliki
laserski centar s devet laserskih sustava.
Jedini nam je kriterij da je rizik za klijenta
minimalan. A to jamče vrhunski stručnjaci za
određena područja te izvrsni uvjeti i za naj-
složenije zahvate. Međutim, i u Zadru nam
je najvažnije područje plastična kirurgija –
kaže dr Mešter.
No, sad se i to mijenja, pa je i program
koji nije plastika, od abdominalne kirurgije
do svega drugog, u Poliklinici Mešter stalno
popunjen. Ipak, trebale su godine prije negoli
su ljudi stekli povjerenje privatno raditi veće,
agresivnije operacije, koje su ranije isključivo
povjeravali državnim bolnicama.
– Da, zanimanje je sve veće. Osim toga,
imamo ugovore s različitim osiguravajućim
društvima, poput nekih ruskih, pa radimo i
hitne operacije. Zna se dogoditi da nas takvo
osiguravajuće društvo zove i traži hitnu
intervenciju za ruske klijente koji borave
u Hrvatskoj. Kažu – nemojte gospodina
opterećivati cijenom jer mi sve pokrivamo.
Recimo, najmlađi pacijent nam je imao 12
godina. Obitelj je krenula na ljetovanje i on je
dobio upalu slijepoga crijeva. I kad je zrako-
plov sletio, nakon nekoliko sati dječaka smo neurologije, Poliklinika Mešter na temelju
operirali... ugovora o djelu raspolaže s 31 stručnjakom.
Ova zadarska poliklinika jedino je mjesto – U Zadru nema mnogo specijalista za sve
u Hrvatskoj gdje se privatno rade minimalno te grane, pa dobar dio stručnjaka putuje iz
invazivne proteze koljena i kuka, kao i odre- Zagreba, Rijeke, Lovrana i Splita. Ne uzimamo
đeni laserski zahvati kojih drugdje u Dalma- bilo koga, već isključivo ljude za koje znamo
ciji nema. da su vrhunski na svome području..
– Imamo najveći raspon specijalista, sve Već smo spomenuli da su i u Zadru naj-
tehničke uvjete i široke mogućnosti. Stranih važnija područja estetska kirurgija i estetski
klijenata imamo zaista mnogo, a tu nam zahvati, a Mešter ističe da im dolazi mnogo
pomaže i odlična lokacija odnosno pro- medijski eksponiranih ljudi, kojih ni u zagre-
metna povezanost. Naime, samo smo tri bačkoj Poliklinici Aesthete ne nedostaje.
kilometra udaljeni od zadarske zračne luke... – To su vrlo delikatne stvari, budući da se
Premda se u Italiji nismo puno reklamirali, radi o pjevačima, glumcima i sličnim profe-
velik je broj Talijanki koje dolazi kod nas sijama, gdje nakon zahvata ne smije ostati ni
raditi grudi, trajektna linija Ancona-Zadar najmanji ožiljak. Zato naučite raditi tako da
vrlo im je spretna veza. K tome, sada nas nije se to apsolutno ne vidi. Drago nam je reći da
sram primiti u goste bilo koga iz vodećih su nas prepoznali ljudi koji imaju stila. Pono-
bolnica Europske unije, jer nam je oprema sni smo da smo poboljšali njihov izgled, a da
zaista vrhunska – tvrdi doktor Mešter. se ne primijeti bilo kakav zahvat, odnosno da
S obzirom na raspon od plastične i estet- je sve vrlo suptilno i profinjeno... – zaključuje
ske kirurgije pa sve do interne medicine i dr Mladen Mešter.
DALMATINCI U ZAGRLJAJU ESTETIKE
Ako je nekog začudio podatak da u zagrebačkoj Poliklinici Aesthete čak 40% klijenata danas
čine muškarci, možda će se još više zapanjiti činjenicom da i Poliklinika Mešter u Zadru bilježi
jednak postotak. Radi li se o emancipaciji inače mahom konzervativnih Dalmatinaca, pitamo
Mladena Meštera.
„Apsolutno. Svi su Dalmatinci konzervativni, i nitko na sebi ništa ne radi, ali bora ne smije biti
(smijeh). One su pod kontrolom. Ljudi se hvale kako zahvaljujući genetici nemaju bore, a svaka
četiri mjeseca dolaze na botoks. Vole i filere, sve… Dakle, to je postalo nešto kao higijena, nor-
malna stvar, kao pedikura, manikura, frizura…
Nemali broj naših pacijenata su pomorci. Budući da su puno na suncu, česta su oštećenja
kože, pa nerijetko radimo korekcije kože. Naša svakodnevica je i lasersko uklanjanje madeža,
ljudi, srećom, tome poklanjaju sve veću pozornost...”
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 113
 kolumna R A D N I SPOL
Sukob na jednoj
zagrebačkoj terasi
(ili kako sam se žestoko
„pofajtala” s Markom)
Moja cuga s Markom završila je krajnje neslavno: najprije smo
se razišli u mišljenjima oko Tomislava i njegovog dejta s nekom
curom s inteneta, a onda još i oko seksa triput tjedno
onačno je došlo ono vrijeme kad
K ANA
piše
Marko i ja možemo neobavezno na
vino ili pivu. Bez Tihane jer su preki-
nuli. Ni ja se s njom više baš i ne dru-
žim otkako je i meni pokušala isprati
mozak zvučnom kupkom, Oshom,
povrćem i sjemenkama, pjesmulj-
cima...
KOLAR Sve je to OK, ali kad si sam to oda-
bereš, a ne kad ti to netko nameće.
Pogotovo ne onaj za koga znaš da
šest mjeseci ranije nije živio niti pri-
bližno tako, odnosno godinu prije
toga bila je to neka sasvim druga
osoba.
Vruće je, sjeli smo na jednu zagre-
bačku terasu, Marko i ja, i razmišljali
što ćemo popiti jer je stvarno upe-
klo. Bio je dogovor da ćemo zaliti, i
to pošteno, kraj Tihanine torture u
oba smjera, ali prevruće je bilo za
pijanku. Da, ljeti ledena piva nekad
jako dobro sjedne, ali meni je ljeto
u gradu najbolji izgovor za ledene
gemište. Marka nisam pokušala
nagovoriti, naručio je pivu za poče-
tak.
Pričamo što je novog kod mene,
što kod njega.
114 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
– Znaš, čuo sam da Tihana ima
nekog tipa...
– Ima, da. Baš me zanima koliko
dugo će taj izdurati... – govorim mu.
– Zašto?
– Opet mi je pričala neku svoju
anegdotu, nije meditacija, a nisu ni
čakre, ali mislim da će je njena neod-
lučnost koštati glave i da će i ovaj
put ostati sama i popišana – govo-
rim ja.
– Ah... Vjerujem da si u pravu.
Bila si u pravu i kad se o nama radilo,
stvarno je pretjerala. A znaš da nije
bila takva prije...
– Znam, zato ti i kažem. I ja sam
ostala u šoku, ali ajmo ne gubiti vri-
jeme na nju, može? Reci mi radije što
ima kod tebe novog?
– Evo, ja nemam nikog trenutno!
– izvali kroz smijeh, ali onaj neki
smijeh olakšanja, kao da je na godiš-
njem odmoru i nakon dva-tri dana
zaboravi koji je dan u tjednu.
– Čestitam! – kažem mu ja i
zapravo mu stvarno želim da što
dulje bude solo i da se dobro odmori.
Ne treba mu još jedna Tihana, pomi-
slim si.
– Ali pazi – nastavlja on – kad
smo već kod veza i sličnih tema, čuj
ovo. Moram ti ispričati što se dogo-
dilo neki dan mom frendu Tomi-
slavu...
– Sva sam se pretvorila u uho,
ali daj da prije naručim još jedan
gemišt, imam osjećaj da će mi tre-
bati – predosjećam zabavnu večer,
pa mi je žao ne zabaviti se s pokojim
gemištom viška.
– Uuu, dobra ideja, treba i meni
još barem jedna piva! – diže ruku,
zove konobara, naručuje i vidim da
se već sav zacrvenio od smijeha.
Nestrpljiva sam...
STIGLO NAM JE piće i Marko kreće...
– Dakle, Ana, sjećaš se prošle
godine kad smo svi skupa kod mene
i Tihane gledali finale Svjetskog
UNSPLASH
prvenstva?
– Naravno, kako ne. Prokleti
Francuzi, mater im njihovu! –
/
odmah se uzrujam i otpijem skoro
T I M O T H Y E B E R LY
cijeli novi gemišt.
– E, da..., da nije sudio onaj jeda-
naesterac poslije VAR-a sve bi možda
drukčije bilo... Uglavnom, sjećaš li se
 kolumna R A D N I SPOL
mog prijatelja Tomislava koji je tad bio kod
nas? Onaj zgodan, nabildani dečko; došao je
sam pa je tebi bilo čudno kako je on takav
sam odnosno nema curu.
– Sjećam se, kako ne. Što je bilo, sad ćeš
mi još reći da je Tihana sad s njim?!
Marko se malo zahlikne pivom, no začas
se primiri i nastavi priču.
– Neeee, ništa takvo! Bar se nadam. Za
njegovo dobro. Valjda... – nesigurno će, a
meni sve nešto čudno.
– Zašto „valjda”? Pa nismo li maloprije
ustanovili da je Tihani bolje da nađe nekog
šamana ili nekog Petra Pana ili doktora na
psihijatriji nego da pokuša išta normalno?
– Ma da... Ali pričekaj malo s „normal-
nim” nakon što ti ispričam ovo što ti želim
ispričati! – smije se.
Rekoh u sebi – pa ne može biti gore od
Tihane. Ili ipak može, pitala sam samu sebe...
– E, spomenuti Tomislav bio je neki dan
na dejtu.
– Ajde, konačno... – kažem, a pomislih da
možda bolje da nije bio na dejtu sa mnom,
jer tko zna kako bi to završilo.
Marko mi prereže misli nastavljajući
priču:
– Bio je dakle na dejtu s nekom curom s
interneta...
– Dobro, i? Danas se većina ljudi prvo
upozna na fejsu ili čemu već, prije nego se
prvi put vide uživo. Nažalost, vremena su
takva... – pokušavam izvući situaciju, ali i
sebe jer ne jednom sam išla van s nekim s
interneta pa znam o čemu mogu s Markom
razgovarati bez da me osuđuje.
– Ma da, jasno sve. Ma nije to problem...
– Nego?
– Tomislav se s tog dejta vratio tužan i
pokisnuo.
– Hahahahaha, a zašto? Nije dobio odmah
sve što je htio? Nije bila dovoljno glupa ili
dovoljno lijepa za pokazivanje? – stajem na
stranu svoje, ženske vrste.
– Ne, ništa takvo. Ili ipak... Čekaj, možda
zapravo i je ovo što si zadnje rekla – u Mar-
kovim očima naočigled vidim lampicu koja
je samo odjednom zabljesnula.
– Dakle, konj se vratio doma tužan jer
cura koju je vidio prvi put nije baš za poka-
zivanje?! Jako lijepo, baš predivne prijatelje
imaš...
– Nije da nije bila za pokazivanje, nego,
citiram: „Nije bila onakva kakva je bila na
internetu!”
– Dobro, je l’ taj tvoj Tomislav odrastao u
šumi, u pećini ili što? Nitko, a pogotovo ne
danas, nije onakav kakvim se prikazuje!
– To sam mu otprilike i ja rekao. Ali mi
je ubrzo produbio svježu ranu objasnivši mi
116 P L AY B OY 2 6 0 / S V I B A N J 2 0 1 9.
Danas se većina ljudi prvo upozna
na fejsu ili čemu već, prije nego
se prvi put vide uživo. Nažalost,
vremena su takva...
da nije imala boju kose koju je imala na pro-
filnoj. Imala je i 15 kila više nego na fotkama
koje mu je slala, ali i toliko godina više nego
je imala na tim istim fotkama.
MARKO SE VEĆ POMALO guši od smijeha,
a ja ne vjerujem vlastitim ušima jer znam
kako Tomislav izgleda i da može pronaći pet
vrhunskih dejtova u jednom izlasku iz stana
nije mi uopće jasno odakle njemu, onako
zgodnom, treba aplikacija ili profil na nekoj
društvenoj mreži da bi otišao na dejt odno-
sno upoznao nekoga.
Ali dobro, nisam ni ja za bacit’, pa ih veći-
nom upoznajem putem interneta ili tako
nekim začkuljastim putevima. Ne sjećam se
kad mi se zadnji put dogodilo ili da sam čula
da se nekome dogodilo da je upoznao lju-
bav svog života, ili barem novu curu/dečka,
čekajući red u pošti.
Za to bi prvo trebalo ići plaćati račune u
poštu, pomislih. S druge strane trebalo bi
imati i redovite prihode kako računi ne bi
bili plaćeni jednom u šest mjeseci nego da
si stvarno jednom mjesečno u tom redu, i
čekaš da ti šalterska službenica uzme sve što
si donio u poštu. Ono, da imaš redovite izla-
ske iz stana koji ne uključuju samo posao,
nego i da ideš i do pošte i do dućana, do dok-
tora i do ljekarne... Da ne rješavaš sve preko
maila, interneta i mobitela.
– OK, slala mu je nešto starije fotke. I
dalje ne vidim u čemu je takav problem –
nisam sigurna zanima li me nastavak priče,
ali mazohist u meni se opet budi.
– Kako ne vidiš gdje je problem?! –
podiže glas Marko.
– Pa ne vidim. Ako si toliko blesav da ne
očekuješ da bar malo nije sve onako kako se
čini na fotkama, onda bolje nije ni zaslužio.
– Ana, jesi li ti sad stvarno rekla da je on
trebao ići s figom u džepu na dejt?
– Naravno. Pogotovo kad je ovako nešto s
interneta. Pa nitko, uključujući i tebe i mene,
tamo nije onakav kakav jest u stvarnosti.
Barem provučeš neki filter preko fotke i eto
ga, već je bolje. A da ne spominjem koliko je
samo lažnih poslova, karijera i dostignuća...
– Ali, zar nisi ti ona koja uvijek kaže da
valja riskirati?!
– Jesam, ali i to ima svoje granice. Riski-
rao je i Tomislav tim dejtom; ja i dalje tvrdim
da je isključivo njegova krivica jer je imao
prevelika očekivanja.
– Znaš, sad sam skužio nešto treće – kaže
mi Marko.
– A to je?
– Da sam odavno trebao vidjeti kakva je
Tihana.
– Opet ti o njoj... Ali, da, jesi.
– Jer ni ona nije bila takva kakvom se
prikazuje. Izvana sve fino-krasno, a unutra
zvijer koja je bila konstantno gladna svega.
Da, Ana, baš svega.
– Nemoj me zezat’... Stvarno? Naša bivša
Tihana je bila zvjerka?
– O, da! Ta nikad nije bila skroz nami-
rena! Mogao sam naslutiti da ćemo se ras-
pasti prije ili kasnije jer jednostavno nismo
imali jednake seksualne apetite.
– Ideš!!! Sad si me skroz iznenadio... Znaš
li ti da je Tihana nama svima pričala, curama
u društvu, kako se njoj zapravo uopće ne da
seksati i kako to odrađuje samo zato jer mora?
– Ne, ne, ne, ne i ne! Nikako nije istina.
Ja sam znao dolaziti umoran s puta i ona me
ne bi ni pozdravila već bi me zajahala. Neću
reći da mi katkad nije pasalo, ali opet, na
momente je bilo prenaporno.
– Vidi ti našu Tihanu, tko bi to rekao...?
– govorim mu, dok u glavi vrtim Tihanine
bivše prije Marka. Iz onoga što mi je o njima
tada govorila i što sam ja znala, nikako ne
ispada da je ona neka napaljenica koja se
teško namiri seksom.
MARKO NE STAJE s pričom:
– Ako se nismo seksali najmanje triput
tjedno, ona bi radila drame!
– Čekaj, triput tjedno je tebi tlaka?!
– Pa da. Meni je triput sasvim dovoljno.
Moram se odmoriti i napuniti baterije.
– Od čega, majke ti?! Pa nisi orao njivu,
bacao asfalt lopatom, jebao si. Nije to baš
toliki napor! Uostalom, valjda i uživaš pri-
tom. Jel’da?
– Jesi li ti svjesna koliko mi muškarci
zapravo radimo za vrijeme seksa?! Da ste
vi one koje su pasivne i ne rade ništa, vama
je sasvim OK da ste manje više nepomične,
na leđima ili na koljenima, i jebe vam se.
Doslovno!
Osjetim kako pizdim na količinu stereo-
tipnih izjava koje sam i sama od svojih bivših
čula, svi se uvijek vade na isto. I uvijek mi se
iznad glave pojavi upitnik – pa kakve su to
žene imali kad ih opisuju kao neko nepo-
mično truplo, nezainteresirano i rezervi-
rano, hladno i nepomično?!
Ja takva nisam, a, vjerujem, nisu ni moje
prijateljice. Većina njih stvarno nije takva,
bez obzira pričamo li mi o tome ili ne, i lažu
li na kavama ili ne...
RAZMIŠLJAM O MARKOVIH triput tjedno.
Pa što je to?! U mojoj glavi to je kao da zube
operem jednom dnevno. Sad žestoko rea-
giram:
– Gle, Marko, fakat nemaš pojma o čemu
pričaš i nije mi fora da sad ti ispadaš tipična
muška svinja, a ne onaj kojeg sam uvijek
pred svima hvalila i za kojeg sam rekla da si
izbjegnuo metak zvan Tihana. Baš si me sad
neugodno iznenadio. Ne znam s kakvima si
bio, ali to ne znači da su sve žene pasivne
i nezainteresirane jer, pazi sad, očigledno
Razmišljam o Markovih triput
tjedno. Pa što je to?! U mojoj glavi
to je kao da zube operem jednom
dnevno
je problem (i) u tebi kad ti je triput tjedno
tjedno tlaka.
– Aha, problem je znači u meni?! – bije-
sno će.
Volim ova glupa pitanja otprilike kao što
volim piti solnu kiselinu.
– Da! Ne može ti seks biti tlaka!
– Može! Da si muško znala bi kakva je to
tlaka kad sve moraš sam.
– Čekaj, govorimo li o seksu s nekim ili o
masturbaciji jer zbunjuje me ovaj dio „sam”?
– Pa dođe ti na isto kao da drkaš, ako je
ona polegnuta trupina nasred kreveta koja
samo tu i tamo zastenje i to je to!
– A zašto onda samo ne drkaš? Mislim,
kad kažeš da je isto...
Muk. Tišina. Pokušaj nekog suvislog
odgovora i objašnjenja, ali vidim na Mar-
kovom licu da ne zna što bi i da mi predaje
meč. Odustaje, a ja sam se tek zagrijala.
Završili smo svaki svoju cugu i upu-
tili se svatko u svom smjeru. Nije da smo
se posvađali, ali ostalo je nešto gorko u
zraku...
Nije mi se nakon toga javljao nekoliko
tjedana, a onda je odjednom „uskrnuo”.
I takav uskrsnuli Marko, i dalje je tvrdio
da žena ne može biti ništa drugo negoli
hladna i relativno zgodna vanjština koja se
unutar četiri zida rijetko ili pak nikada ne
otvara do kraja.
Što ću mu ja...
P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 117
 playboy V R E M E P L O V
S R PA N J 1 9 9 9.
U našem srpanjskom izdanju 1999. godine, Ilko Čulić svoju je kolumnu pod egidom „I tebe sam sit estrado”
posvetio „tajkunu lakih nota” kako je pisalo u naslovu. U podnaslovu teksta je stajalo: „Opisujući fenomene
hrvatske estrade , Playboyev glazbeni kritičar osvrnuo se na karijeru njezina većinskog vlasnika, veterana
splitskih festivala i lidera grupe „Magazin” Tončija Huljića
TONČI HULJIĆ
TAJKUN LAKIH NOTA
Magazin, Doris, Grašo, Danijela,
Minea, Stavros, a odnedavna i
Boris Novković. Prije nekoliko
godina za okupljanje tolikog
broja komercijalnih izvođača
trebalo je ujediniti barem tri
estradna klana. Danas su svi oni
pod istim kišobranom na kojem
velikim slovima piše „Tonika”, a
tek negdje uz rub stoje neupad-
ljivi natpisi koji upućuju na to da
u igri aktivno sudjeluju i naklad-
nici „Croatia Records” i „Orfej”.
No, čak i zainteresirane disko-
grafske kuće igraju po pravilima
što ih je odredio Tonči Huljić.
Veteran splitskih festivala i lider
grupe „Magazin” u posljed-
nje dvije sezone prometnuo se
u većinskog vlasnika hrvatske
estrade. Posljedice su strašne, a
prema svim pokazateljima, naj-
gore tek slijedi.
Konkurencija se, osim neko-
liko slobodnih strijelaca, predala
bez većeg otpora, dijelom zbog
vlastite nesposobnosti, a velikim
dijelom i zbog činjenice da Huljić
i „Tonika” ne prodaju jedan ili
dva proizvoda, nego istodobno
nude cijeli paket ispunjen bijed-
nim kopijama tradicionalnih
118 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
Prije
20 godina...
dalmatinskih zabavnjaka i
softcore narodnjacima s pažljivo
dociranim utjecajima najbližeg
Istoka. Iz obiteljske manufakture
Huljić&Huljić izlaze jeftini pali-
jativi za naciju koja se budi s
depresijom, na počinak odlazi s
frustracijom, a vikendom pleše
po stolovima.
Nakon debakla nogometnog
prvenstva, glazba kakvu nudi
„Tonika” ostaje jedan od posljed-
njih ventila za pražnjenje. Ako
se to uopće može nazvati glaz-
bom! Tonči Huljić sam se opre-
zno deklarirao kao obrtnik, ali
nesrazmjer između njega i pro-
filiranih pop skladatelja zapravo
je mnogo veći od razlike između
pitura i akademskog slikara. S
vremena na vrijeme spreman
je posvetiti se popravljanju
imagea, i obično u takvim pri-
godama neka njegova pjevačica
otputuje na „Eurosong” sa sta-
tusom državne reprezentativke
za koju će vatreno navijati čak i
oni koji su svjesni kako iza toga
stoji pažljivo razrađena medijska
manipulacija. U tome je Huljić
donekle sličan Goranu Brego-
viću, premda je nezamislivo da bi
„Tonikinu” maglu mogao prodati Naravno, njegovi strateški inte-
bilo kome izvan prostora bivše res ostaje domaće tržište, što
Jugoslavije. znači da će nas i dalje progoniti
Četvrto mjesto Doris Drago- ne samo Danijela i Minea, nego i
vić na „Eurosongu” u Jeruzalemu novi statisti u istom filmu, poput
ne znači ništa. Mogli su strateški Sandija i stanovitog Joleta.
raspoređeni gastarbajteri poka- Dokad će to trajati? Po svoj
zati više zanimanja za famozni prilici, do integracije Hrvatske
televoting te joj donijeti pobjedu; u Europu. Dakle, ispišite svoje
sve bi i tako ostalo po starom dijete iz škole i upišite ga u
jer se naprosto radi o okuplja- „Toniku” – dok još ima slobod-
nju marginalnih pjevača i autora nih mjesta.
koji nemaju nikakvih izgleda
na globalnom pop tržištu. No,
to još ne znači da Tonči Huljić
i njegova ekipa nemaju izgleda
za međunarodnu afirmaciju.
Zbog razorene infrastrukture
bosanskog sevdah-rocka i srbi-
janskog turbofolka, „Tonika” je
trenutno najbliža osvajanju titule
prvog poslijeratnog estradnog
prvaka Balkana u momčadskoj
konkurenciji.
Huljić je procijenio da pojedi-
načno najviše izgleda ima „Maga-
zin” i već je prošlo dosta vremena
otkad je dogovorio legalan izvoz
u SR Jugoslaviju, a tek su NATO
bombarderi uspjeli pokvariti plan
za gostovanje u Beogradu zajedno
s nogometnom reprezentacijom.
ADRIANA
Ozren Drobnjaković snimio je pravu ljetnu duplericu
za naše tadašnje srpanjsko izdanje. Najavljujući
mladu Zagrepčanku Adrianu, tadašnja redakcijska
ekipa je napisala: „U skladu s Playboyevom
jadranskom orijentacijom, djevojka pristala imena i
stasa, raširila je jedra i prepustila se vjetru, suncu i
valovima... Možete li odoljeti sireninom zovu?”

Hvali more, drž' se kraja – kaže stara poslovica. Malo sutra

– kažemo mi. Jer, tko bi odolio izazovu i zbog malo čvrsta
tla pod nogama propustio otisnuti se u duboko plavetnilo
u koje tako zanosno mami ova morska vila. Pomislite
samo: vi i Adriana sami na raskošnom jedrenjaku, jedva
čujan lepet jedara – poput šuštanja plahti, pljusak valova
što ih smjerno siječe prova i ritmična škripa jarbola...
Da, malo je zemaljskih rajeva koji se s time mogu
mjeriti. Adriani, mladoj Zagrepčanki, navikloj na gradsku
vrevu i uvjerenoj da ništa nije ravno laganoj noćnoj vožnji
kabrioletom na ulicama grada, ovo je iskustvo bilo nešto
sasvim neočekivano. „Nisam nikad ni pomislila da bih
se mogla tako dobro zabaviti na mjestu koje je potpuna
suprotnost onome što smatram svojim prirodnim
okolišem – veseloj gužvi, glasnim ritmovima i neonskim
svjetlima. Ja sam prava gradska djevojka, volim izazivati
pozornost, volim osjećaj sigurnosti koji mi ulijeva spoznaja
da privlačim poglede ljudi. Pomisao na tišinu i samoću
broda na pučini, na to nepregledno plavetnilo, bila mi je
strana, čak pomalo zastrašujuća. Sada kad sam bogatijia
za to neopisivo iskustvo, mogu samo reći da mi je žao što
snimanje nije potrajalo dulje. Doista sam uživala.”
Fotografije koje su pred nama, usuđujemo se reći, to
nedvosmisleno potvrđuju. A vi koji ste, možda, poput
Adriane mislili da to nije za vas, oslobodite se, prepustite
se suncu i moru i – uživajte. I na kraju, mali savjet: kad
začujete sirenin zov, ne propustite priliku. Otisnite se i
zaplovite. Treba vam samo dobar vjetar u leđa.

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 119
 playboy V R E M E P L O V

20 pitanja LUCIANO PAVAROTTI

Vjerovali ili ne, prošlo je već gotovo punih 12 godina od smrti velikog talijanskog tenora. Na slavnog pjevača
podsjetimo se izvadcima iz razgovora u rubrici 20 pitanja izašlog u Playboyu u sedmom mjesecu 1999.
S Pavarottijem je razgovarao naš američki urednik Lawrence Grobel

PLAYBOY: Kako gledate na sebe, kao na

debeljka?
PAVAROTTI: Naravno, pa pogledajte samo
koliko me ima tu, oko pojasa. Da budem
iskren, ni sam nisam svjestan koliko sam
zapravo debeo sve dok ne ugledam vlastiti
lik na televizijskom ekranu. A onda samo
uzdahnem: Oh, moj Bože...
PLAYBOY: Kad smo već kod toga, utječe
li stvarno stas na glas? Recimo, da težite
pedesetak kila manje, biste li onda i zvučali
različito?
PAVAROTTI: Općenito govoreći, rekao bih
da impozantan glas mora stanovati i u
jednako impozantnu tijelu. Ali, to ne znači
da bi čovjek zbog toga morao biti debeo.
Debljina nije dobra za srce, još manje za
pjevanje.
PLAYBOY: Obični smrtnici užasavali bi se
spoznaje kako su osuđeni cijeloga života
boriti se s debljinom. A vi? Užasava li vas
takva spoznaja?
PAVAROTTI: Da, jedem previše. Trebao
bih se hraniti normalno, zapravo sam se
do svoje devetnaeste godine i hranio nor-
malno. Po svoj prilici, doduše, obilno, ali
sam uvijek nekog vraga radio, stalno trč-
karao naokolo. A onda sam postao pjevač.
Zavezali su mi leptir-kravatu oko vrata,
dali mi da nosim tešku potkošulju, a ja sam
nastavio jesti istim tempom, samo što više
nisam jednako i trčkarao.
Neki moji prijatelji jedu više od mene, a
opet nisu tako golemi. No, ne mislim da je
posrijedi metabolizam, jer kad se upustim u
zaista strogu dijetu, onda gubim kilograme.
PLAYBOY: Ne možete poreći da glas čovjeku
može priskrbiti imutak. Vama svakako jest.
No, koliko znam, niste se oduvijek kupali u
obilju, morali ste raditi svakojake poslove...
PAVAROTTI: Da, prije nego što sam postao
pjevač, vjerovali ili ne, bio sam svojedobno
čak i agent osiguravajućeg društva. Pro-
davao sam police, dvije pune godine sam
tako obijao pragove, od vrata do vrata. Da
preživim, valjalo je govoriti i govoriti. Valjda
sam zato danas prilično dobar govornik. No,
sve je to bilo vrlo loše za glas. Još prije toga,
radio sam za jednoga koji je prodavao drvo
za ogrjev. Bilo je to vrlo ružno iskustvo,
tip me iskorištavao za male pare. Da, ako
se se i to smatra nekim radom: pomagao
sam ocu u njegovoj pekari, s vremena na
vrijeme, uglavnom tijekom praznika. No,
otac bi se kao pekar budio već u ponoć, da
može početi peći oko dva izjutra, tako da
mi nikad nije palo na pamet da bi to moglo
biti i moje zanimanje. Ja, naime, jako volim
odspavati.
PLAYBOY: Kad smo već kod uspomena,
pamtite li neka posebna seksualna iskustva
iz vremena dok ste još bili klinac?
PAVAROTTI: Čovječe, ma što vam pada na
pamet? Ja sam vam stvarno iz jedne sasvim
druge generacije. Ne vjerujem da sam čak
i jedan jedincati put pokušao nešto u tom
smislu. Nije za te stvari bilo vremena.
Kao klinac ja sam kartao, igrao nogomet,
odbojku – sve čega se god možete sjetiti, a
za nešto takvo kao što je spolni život nije mi
ostajalo previše vremena na raspolaganju.
Ne zaboravite, u vrijeme kad sam ja odra-
stao, seks je Italiji smatran nečim zabra-
njenim, u svakom slučaju nečim o čemu je
bolje šutjeti. Pravi tabu!
PLAYBOY: I, jeste li se kao zreo čovjek
uspjeli otresti svih tih talijanskih zabrana
i tabua iz mladosti? Eto, recimo, otac ste
triju kćeri – dok su bile u pubertetu, jeste li
bili zabrinuti za njihovo djevičanstvo?
PAVAROTTI: Kad su htjele, mogle su voditi
ljubav. Ma, o takvim stvarima uopće nije
bilo nužno posebno govoriti. Uvijek sam
govorio – a one to dobro znaju – da valja
biti oprezan kad se vodi ljubav, i da to
prvo iskustvo, taj prvi užitak, treba podi-
jeliti s osobom koju doista vole. Naknadno,
naravno, mogu i promijeniti mišljenje, uži-
tak za volju užitka samog, ali taj prvi put...
Ako jedno drugo doista voli, onda je još
bolje. (Smiješak) Mislim da se baš takav
slučaj dogodio meni.
PLAYBOY: Neki smatraju da veliki umjet-
nik, bez obzira na to o kojem se području
radilo, mora biti toliko dostojanstven da se
oprosti od publike prije nego što mu oslabi
moć. Slažete li se s takvim mišljenjem?
PAVAROTTI: U načelu i teoretski – da. Ali,
u praksi moram priznati kako ne znam,
jer do izražaja dolazi ego koji traži svoje.
Mislim na ego preživljavanja, onaj ego koji
kaže: a što je to što mogu uraditi bolje od
onoga što već ionako radim? Vidite li, dakle,
pjevače koji još pjevaju, a odavno su već
trebali prestati, to je isključivo stoga što su
odlučili da ne mogu raditi ništa što bi oni
radili bolje. Naravno, imaju oni i obitelj i
prijatelje, ali ništa im ne može pružiti onaj
osjećaj koji im pruža samo i jedino pozor-
nica. Pa čak i onda kad su potpuno svjesni
da njihova izvedba i nije najbolja.
PLAYBOY: A ovo smo pitanje čuvali za kraj:
pjevate li i vi kad ste sami u kupaonici,
ispod tuša?
PAVAROTTI: Jesam, dok sam bio mlad.
Danas pjevam pod tušem nakon nekih
nastupa, kad sam jako, jako razdragan. Ali,
kratko. Vrlo kratko.

120 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
„Ne večeras, George.”
 Bezbolna metoda CRTA I PIŠE HORACIO ALTUNA

122 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
 strip

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 123
124 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
strip
 planet P L A N E T

POLJSKA
Poljski Playboy i ove je
godine imao iznimno
uspješan i plodonosan
natječaj Fotoerotica
u kojem svojim
čitateljima, amaterima
ali i profesionalcima,
pruža priliku da
pokažu svoje radove
na temu erotike.
Kao i uvijek pristigao
im je ogroman broj
sjajnih fotografija, a
uredništvo je, zajedno
s glasovima čitatatelja
odabralo pobjednike.
Valja primijetiti kako
je crno-bijela tehnika
i dalje vrlo omiljena za
taj žanr, s razlogom...

126 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.
MEKSIKO
Hayley Maxfield i
Hannah Spence
(desno), dvije predivne
američke manekenke
u usponu, na naslovnici
su meksičkog izdanja.
Domaće snage „brani”
senzualna Verónica
Flores (gore) kojoj je
ovo drugo pojavljivanje
u Playboyu, nakon rujna
2017. Najzvučnije ime u
broju je Jackie Almeida
(lijevo), manekenka
vrlo bogatog životopisa
koja ima i uspješan
blog na kojem uz ostalo
promovira veganstvo i
zaštitu životinja.

P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9. 127
 playboy F L A S H B A C K

Heidi
Mark
SRPANJ 1995.
snimio STEPHEN WAYDA

Bujna plavuša iz Ohia nakon srednje škole

radila je u tatinoj odvjetničkoj tvrtki. To
nije dugo trajalo jer joj je, zbog očitih
aduta, ponuđen posao u Hootersu. Začas
su je primijetili Playboyevi skauti, pa se
već 1994. godine pojavila na naslovnici,
a prije ravno 24 godine i duplerici
američkog izdanja. Glumila je u nekoliko
filmova i većem broju TV serija, poput
„Ally McBeal” i „Beverly Hills 90210”. Bila
je udana za Vincea Neila, pjevača heavy
metal banda Mötley Crüe, no brak je
potrajao samo 14 mjeseci.

128 P L AY B OY 2 6 2 / S R PA N J 2 0 1 9.