Kružno posuđivanje: najprije jezik

primatelj posudi neku riječ iz jezika

davatelja i prilagodi je svomu jeziku, a
nakon nekog vremena jezik davatelj
posudi natrag tu istu riječ (kravata-uzeli
iz fr. a oni od nas opet)
Prilagodba posuđenica: Kad strana riječ
ulazi u jezik primatelj, prilagođuje se
sustavu toga jezika na nekoliko razina:
fono- loškoj (prilagodba glasova u
izgovoru), grafijskoj i pravopisnoj
(prilagodba pisma i pravopisa),
morfološkoj (prilagodba oblika riječi) i
značenjskoj (prilagodba značenja riječi).
Fonološka prilagodba: Posuđenica
prolazi fonološku prilagodbu u
izgovoru: svakom stranom fonemu
pronalazimo odgovarajuću zamjenu, tj.
najsličniji glas u hrvatskome jeziku (npr.
engl. evergreen - hrv. ever- grin, engl.
toast - hrv. tost)
Grafijska i pravopisna prilagodba:
Posuđenica prolazi grafijsku prilagodbu
u pismu: ako se u riječi koju
posuđujemo pojavljuju grafemi koji ne
postoje u hrvatskome jeziku (npr. taxi),
oni se zamjenjuju najbližim grafemima
hrvatskoga sustava (taksi)
Morfološka prilagodba: Posuđenica
prolazi morfološku prilagodbu kad se
uklapa u morfološki sustav hrvatskoga
jezika. To, primjerice, znači da će neke
posuđenice (imenice, pridjevi) na
stranu osnovu dobiti domaći nastavak
(engl. jungle - hrv. džungla, imenica
ženskoga roda), a posuđeni glagoli
dobit će infinitivni nastavak -ti
karakterističan za glagole u hrvatskome
jeziku (engl. to train - hrv. trenirati)
Značenjska prilagodba: Posuđenica
prolazi i značenjsku prilagodbu - njezino
značenje u jeziku primatelju najčešće se
sužava (tost), ponekad ostaje isto
(kompjutor), a može se i proširiti
(konjak).
Najčešće se prilagodba odvija na
nekoliko razina: fonološkoj i grafijskoj
(tinejdžer), grafijskoj i morfološkoj
(boksati), fonološkoj i značenjskoj (tost)
i dr.
Vrste posuđenica: s obzirom na jezik iz
kojega su posuđene, s obzirom na
stupanj prilagodbe hrvatskomu jeziku i
s obzirom na izraz
Svako preuzimanje neke riječi iz
drugoga jezika naziva se jezičnim
posuđivanjem.
unutarjezični - nemogućnost jezika da
za novi pojam ponudi odgovarajuću
riječ (npr. spam - neželjena poruka) i
izvanjezični - različite društvene,
povijesne i kulturne veze ili izravan
zemljopisni dodir jezičnih zajednica.
Znanost koja se bavi proučavanjem veza
između jezika i društva naziva se
sociolingvistika.
Izravno posuđivanje-najčešći je način
posuđivanja: riječ se posuđuje iz jezika
iz kojega ona izvorno potječe
Posredno (neizravno) posuđivanje:
uzimamo preko jezika posrednika,
odnosno preko jezika koji nam je bliži, a
u koji je ta riječ već ušla kao posuđenica
Usvojenice su posuđenice koje su
potpuno uklopljene u hrvatski jezik pa
ih više i ne doživ- ljavamo kao
posuđenice: boja, krevet, šećer, sat,
čizma.
Tuđice su posuđenice koje su grafijski i
pravopisno prilagođene, ali zadržavaju
neku jezičnu osobinu jezika davatelja,
to jest nekim se svojim obilježjem nisu
prilagodile hrvatskomu jeziku: bicikl,
šnicl, fajl.
Prevedenice (leksički kalk) posuđenice
su koje doslovno „kopiramo" iz jezika
davatelja, odnosno doslovno ih
prevodimo: zemljopis (grč. geographia),
kišobran (njem. Regenschirm), kolodvor
(njem. Bahnhof) neboder (engl.
skyscraper).
Internacionalizmi su posuđenice koje u
više jezika imaju isto značenje i sličan
izraz: npr. televizija, revolucija,
demokracija, adresa, kalkulator.
Egzotizmi su posuđenice koje označuju
posebnosti nekoga naroda: jela, biljke i
životinje, pića, novčane jedinice,
nacionalne plesove, građevine, odjeću
Eponimi su posuđenice nastale od
vlastitoga imena, a označuju neko
otkriće, izum, umjetničko razdoblje i dr.:
npr. bovarizam, žilet, petrarkizam.
grecizmi – grčki: ep, geometrija,
metoda, dijalog, prognoza
latinizmi – latinski: impresija, vizija,
derivacija, konzultacija
germanizmi – njemački: šunka, tuš,
šminka, štimung, štrafta
anglizmi - engleski: intervju, film,
standard, džingl
romanizmi: galicizmi - francuski:
remont, poza, šarlatan, debakl,
talijanizmi - talijanski: diletant, bas,
opereta, barka, hispanizmi – španjolski:
gerila
luzitanizmi -portugalski: bajadera
hungarizmi - mađarski: gulaš, čipka,
soba, cipela, čarda, kočija
turcizmi - turski: bubreg, džep, boja,
kopča, čelik, čamac, jogurt
rusizmi - ruski: čistka, šinjel, udarnik
bohemizmi - češki: časopis, kisik, pokus
polonizmi - poljski: mazurka
Podjela imena
Imena se dijele na antroponime (imena
ljudi) i toponime (zemljopisna imena).
Imena mogu biti jednorječna (Marija,
Hvar, Velebit), višerječna (Marija
Terezija, Biograd na Moru, Zagrebačka
gora) i perifrazna (Otac Hrvatske
Književnosti).
Prezimena
očevo ili (rjeđe) majčino ime: Lukić,
Šimić, Jurić, Stipić
fizičko obilježje, osobina: Naglić, Brzica,
Tihić
imena mjesta, pokrajina, zemalja:
Horvat, Varaždinac, Mađarac
zanimanje: Kovačević, Mlinarić,
Lončarić
patronim - prezime nastalo prema
očevu imenu (Lukić)
matronim - prezime nastalo prema
majčinu imenu (Anić)
Toponimi: imena za zemljopisne
pojmove
ekonimi (ojkonimi) - imena naselja, tj.
mjesta: Varaždin, Sveti Petar u Šumi
hidronimi - imena voda (rijeka, jezera,
mora i sl.): Sava, Mrežnica, Kupa
oronimi - imena gora, planina i sl.:
Velebit, Medvednica, Ćićarija
etnik - ime stanovnika naseljenog
mjesta, kraja, države, kontinenta:
Vukovarac, Ličanin, Požežanka
etnonim - ime naroda ili etničke
skupine: Hrvat, Amerikanac, Romkinja
ktetik - posvojni pridjev izveden od
imena naseljenog mjesta (ili od etnika
ili od etnonima): vukovarski, lički,
požeški, dalmatinski
Egzonimi - to su udomaćena
zemljopisna imena stranih zemljopisnih
pojmova: Rim (Roma), Beč (Wien)
Frazem je ustaljena veza najmanje dviju
riječi koje se u jeziku upotrebljavaju kao
cjelina: baciti pogled, upasti u riječ,
dolina suza.
Znanstvena disciplina koja proučava
ustaljene jezične izraze (frazeme) naziva
se frazeologija (bog bogova, okaljati
obraz, bijel kao zid)
Frazemi koji pokrivaju samo jedno
značenje nazivaju se frazemske
jednoznačnice (teče med i mlijeko -
'dobro se živi').
Frazemi koji imaju više od jednoga
značenja nazivaju se frazemske
višeznačnice (omastiti brk 'najesti se' i
'okoristiti se').
Frazemi istoga značenja nazivaju se
frazemski sinonimi ili istoznačnice (suh
kao bakalar, tanak kao čačkalica).
Frazemi suprotna značenja nazivaju se
frazemski antonimi (okaljati obraz-
osvjetlati obraz, spor kao puž - brz kao
zec).
Frazemi istoga značenja koji se razlikuju
u jednoj sastavnici nazivaju se
frazemske inačice (frazemske
varijante): mršav kao čačkalica i tanak
kao čačkalica; imati mušice u glavi i
imati bubice u glavi.
Podjela frazema: prema podrijetlu,
prema središnjoj punoznač- nici te
prema sintaktičkom ustrojstvu.
prema podrijetlu: nacionalni frazemi
(Mnogo će vode proteći Savom.),
biblijski frazemi (Sodoma i Gomora,
dolina suza, nositi svoj križ, Judin
poljubac), antički frazemi (kocka je
bačena, Ahilova peta), frazemi iz
književnih djela (biti ili ne biti, borba s
vjetrenjačama), frazemi vezani uz
različite ljudske djelatnosti (biti prva
violina, baciti lopticu, izazvati lančanu
reakciju)
prema središnjoj punoznačnici:
imenični (velika zvjerka), pridjevni
(crno na bijelo), glagolski (žariti i paliti),
priložni (nemati kud ni kamo)
prema sintaktičkom ustrojstvu: frazemi
sintagme (Tko je unio jabuku razdora u
njihovu obitelj?), frazemske rečenice
(Govorit ću makar sjekire padale s
neba.)