NASLOV IZVORNIKA

ALDOUS HUXLEY
APE AN D ESSENCE

.
CHATTO & W IN DUS
LONDON 1974

UREDNIK
FRANJO PROFETA
PRIJEVOD
NENAD MARJANOVIĆ - ZULIM

LIKOVNA OPREMA
NENAD DOGAN
ALDOUS HUXLEY

MAJMUN
I BIT i

AÜGUST CESAREC · ZAGREB

SVJETLOST · SARAJEVO
 TALLIS
Bio je dan Gandhijeva umorstva; ali na
Kalvariji, očevici su u većoj mjeri bili za­
okupljeni sadržajem svojih izletničkih koša­
ra negoli mogućim značajem, po svemu za­
pravo običnog događaja kojem su prisustvo­
vali. Usprkos svemu što astronom i kažu,
Ptolomej je bio savršeno u pravu: centar
svemira je ovdje, ne tamo. G andhi je mogao
biti mrtav; ali s one strane pisaćeg stola u
svom uredu, s one strane stola za blagovanje
u kantini filmskog studija, Bob Briggs bio
je zaokupljen pričanjem isključivo o samom
sebi.
»Oduvijek si mi bio od velike pomoći«,
bodrio me, pripremajući se da mi, ne bez
užitka, ispriča posljednju epizodu svog ži­
votnog serijala.
Ali u biti, a to sam vrlo dobro znao, kao
i on sam, koji je to znao još bolje od mene,

5
Bob u stvari nije ni tražio pomoć. Prijalo mu
je biti u škripcu i, štoviše, uživao je pričati
o neugodnom položaju u kojem bi se našao.
Škripac i njegova verbalna dramatizacija
omogućavali su m u da se prepozna u liku
svih romantičnih pjesnika istovremeno —
Beddoesa koji počinja samoubistvo, Вугопа
koji živi u razvratu, Keatsa koji vene za Fan­
ny Brawne, Harriet koja um ire za Shel-
leyem. I zamišljajući se u liku svih rom an­
tičnih pjesnika u jednom, mogao je za tre­
nutak zaboraviti dva osnovna izvora svoje
nemoći — činjenicu da nije posjedovao ni­
jedan od njihovih talenata i vrlo malo od
njihove seksualne moći.
»Stigli smo do mjesta«, reče (tako tragič­
nim tonom, da mi se učinilo kako bi bolje
prolazio kao glumac negoli kao pisac scena­
rija), »stigli smo do mjesta, Elaine i ja, gdje
smo se osjećali p o p u t... poput Martina Lut-
hera.«
»Martina Luthera?«, ponovih začuđeno.
»Znaš — ich kann nicht anders. Mi baš
nismo mogli — ali zaista nismo mogli —
učiniti ništa drugo, nego se zajedno pokupiti
u Acapulco.«
Ni Gandhi, sinu mi u mislima, nije m o­
gao baš ništa učiniti nego pružati otpor ne­
6
nasiljem, otići u zatvor i konačno biti ustri­
jeljen.
»Baš tako«, nastavio je. »Ukrcali smo se u
avion i odletjeli u Acapulco.«
»Konačno!«
»Što misliš ovim konačno ?«
»Pa razmišljao si o tom duže vrijeme, zar
ne ?«
Kao da se zbunio. Sjećao sam se, naime,
svih ranijih prilika u kojima mi je pričao o
tom problemu. Da li da učini Elaine svojom
ljubavnicom ili ne? (To je bio njegov čude­
sno staromodni način postavljanja stvari.)
Da li da zatraži ili ne razvod od Miriam?
Razvod od žene koja je u pravom smislu
još i sada predstavljala ono što i uvijek —
njegovu jedinu ljubav; ali njegova jedina lju-
bav, u jednom drugom pç^vom smislu, bila
je i Elaine — a postala bi i više od toga
ukoliko bi se konačno odlučio (a to je zašto
se nije mogao odlučiti) da ju »učini svojom
ljubavnicom.« Biti ili ne biti — solilokvij se
odvijao dobrih dvije godine, i, da je bilo do
Boba, nastavio bi se za daljnjih deset. Godilo
mu je da njegovi škripci budu kronični i
uglavnom verbalni; nikad do te mjere tjele­
sni da bi njegovu nesumnjivu muževnost
stavili nà još jedan ponižavajući ispit. No uza

7
sav utjecaj njegove rječitosti, njegovog ba­
roknog profila i prerano pobijeljele kose,
Elaine je očito postala iscrpljena od te is­
ključivo kronične i platonske zbrke. Bobu je
postavljen ultim atum; ili Acapulco ili pot­
puni prekid.
Tako se našao na putu da počini preljub
ništa manje neopozivo nego što je Gandhi
bio obavezan na nenasilje, zatvor i umorstvo,
ali možda ipak s dozom jače i dublje bojaz­
ni. Bojazni koju je razvoj događaja u potpu­
nosti opravdao. Budući da mi Bob nije ispri­
čao sve što se dogodilo u Acapulcu, činilo
mi se da će se samim tim što se je Elaine
sada, kako se sam izrazio, »ponašala čudno«,
te da je u nekoliko navrata bila viđena u
društvu onog groznog Moldavskog baruna
čije sam ime srećom zaboravio, razjasniti
ovaj komični i patetični rasplet. U m eđuvre­
m enu, Miriam ne samo što je odbila da mu
dade razvod, već je iskoristila povoljnu pri­
liku i, za Bobove odsutnosti, na temelju pu-
nomoći o raspolaganju nekretninama, stekla
pravo vlasništva na ranč, dva automobila, če­
tiri kata u stambenoj zgradi i zemljište u
Palm Springsu, te prenijela sve vrijednosne
papire s njegovog na svoje ime. U međuvre­
m enu je on ostao dužan trideset i tri tisuće

8
dolara zaostataka na ime poreza. A kad je
od producenta zatražio povišicu od dvjesto
pedeset dolara tjedno, što je bilo u skladu
s dogovorom, uslijedila je samo duga i m uč­
na šutnja.
»Što će biti od toga, Lou?«
Procjenjujući njegove riječi s ukočenom
važnošću, Lou Lublin je odgovorio.
»Bobe«, reče, »u ovom studiju, u ovo vri­
jeme, čak ni sam Isus Krist ne bi mogao
dobiti povišicu.«
Ton je bio prijateljski; ali čim je Bob po­
kušao inzistirati Lou se pridigao i, nadvivši
se nad pisaći stol, rekao m u da se ponaša
ne-američki. Time je stvar bila okončana.
Bob je nastavio govoriti. Kojeg li motiva,
razmišljao sam, za uzvišeno religiozno sli­
karstvo ! K rist prgd Lublinom, moleći za po­
višicu od svega dvjesto pedeset dolara tjed­
no, bivajući glatko odbijen. Bila bi to jedna
od Rembrandtovih omiljenih tema, skicira­
na, kliširana, premazivana bojom bezbroj
puta. Isus koji se snuždeno okreće ka tm ini
neplaćenog poreza, dok se pod zlaćanim
svjetlom reflektora, iskreći draguljima i m e­
talnim ukrasima, Lou,-u ogrom nom turba­
nu, pobjedonosno hihoće nad onim što je
učinio Gospodinu.

9
 Zatim se tu našla i Breughelova verzija
ovog motiva. Total studija; mjuzikl od tri
milijuna dolara u punom zamahu, s vjerno
prikazanim svakim tehničkim detaljem; dvi­
je do tri tisuće osoba, sve savršeno okarak­
terizirane; a u desnom uglu, u samom dnu,
uporno će traganje konačno otkriti jednog
Lublina, ne većeg od skakavca, kako nem i­
lice izlaže poniženju još sitnijeg Isusa.
»Uza sve to, imam jednu fantastičnu ideju
za scenarij«, govorio je Bob, s onim karak­
terističnim optim ističkim entuzijazmom,
koji očajnicima predstavlja alternativu za sa-
moubistvo. »Moj agent je upravo lud za
njom — misli da bi za nju morao dobiti
pedeset do šezdeset tisuća.«
Još uvijek razmišljajući o Kristu pred Lu-
blinom, predočio sam si tu scenu na način
kako bi ju naslikao Piero1 — kompoziciju
blistavo jasnu, ravnotežu koja počiva na op­
tim alnom odnosu praznih i punih ploha, na
usklađenosti i kontrastu nijansi; ljudska
obličja u nepokolebljivu spokojstvu. Lou i
njegovi asistenti, svi s faraonskim pokrivali­
ma za glavu, onim golemim preokrenutim
pustenim stošcima, bijelim ili obojenim, ko­
1 Piero della Francesca, (1416—1492), talijanski slikar,
vodeći m ajstor umbrijske škole quattrocenta. (Nap. prev.)

10
ji u Pierovom svijetu imaju dvostruku ulogu;
naglašavaju homogenu geometrijsku prirodu
ljudskog tijela i neobičnost istočnjaka. Usli­
jed svoje svilene mekoće, naborí svake halje
izražavali bi nem inovnost i određenost silo-
gizama uklesanih u porfir, a čitavo bi djelo
bilo prožeto prisutnošću Platonovog Boga;
za svagda uproračunatog kaosa u red i ljepo­
tu u umjetnosti.
No od Partenona i Timeja, naoko istinska
logika vodi do tiranije, koja je, u Državi,
postavljena za idealan oblik vladavine. Na
području praktične politike, ekvivalent pou­
čku je savršeno disciplinirana vojska; sonetu
ili slici — policijska država pod pritiskom
diktature. Marksist sebe naziva znanstveni­
kom; ovom zahtjevu fašist dodaje drugog;
on je znanstveni-pjesnik- nove mitologije.
Obojica smatraju svoje zahtjeve opravdani­
ma; jer svaki na uvjete ljudskog bivstvovanja
primjenjuje postupke koji su se pokazali
djelotvornima u laboratoriju i kuli od slono­
vače.1 O ni pojednostavljuju, oni apstrahiraju,
oni isključuju sve što je, obzirom na njihove
ciljeve, irelevantno, i odbacuju sve što u tom

1 ivory tower, (fran. tour d’ivoire), m jesto ili stanje svi-

jesti, u potpunosti otuđeno od izvanjskog svijeta. (Nap.
prev.)

11
smislu smatraju nebitnim ; oni propisuju stil,
iznuđuju činjenično stanje kako bi potkrije­
pili omiljenu hipotezu, oni uskladišćuju u
koš za smeće sve ono čemu, po njihovu na­
hođenju, nedostaje savršenstvo. A uslijed to­
ga što se ponašaju poput istinskih poznava­
laca stvari, razboritih mislilaca i prokušanih
eksperimentatora, zatvori su pretrpani, a po­
litičke heretike upućuju na doživotni prisil­
ni rad; prava i sklonosti pojedinaca se zane­
maruju, Gandhije ubijaju, dok milijun na­
stavnika i službenih spikera od jutra do ve­
čeri obznanjuje nepogrešivost vođa koji se
trenutačno nalaze na vlasti.
»Na kraju krajeva«, Bob će, »ne vidim raz­
loga zašto film ne bi bio umjetnost. Svemu
je kriva ta prokleta kom ercijalnost...«
Govorio je s opravdanim gnjevom neta­
lentiranog umjetnika, oputužujući komerci­
jalnost, ne bi li na nju svalio svu krivicu za
žalosne posljedice nedostatka vlastitog ta­
lenta.
»Misliš li da je Gandhi bio zainteresiran
za umjetnost?«, upitah.
»Gandhi? Ne, naravno.«
»Mislim da si u pravu«, potvrdih. »Ni za
um jetnost, niti za nauku. Zato smo ga i ubi­
li.«

12
 »Mi?«
»Da, mi. Inteligentni, aktivni, napredni,
pobornici vjere u Red i Savršenstvo. Dok je
Gandhi bio reakcionar koji je vjerovao samo
u ljude. Sićušne bijedne individue koje
upravljaju same sobom, od sela do sela, obo­
žavajući Brahmu1 koji je ujedno A tm an.2 To
je bilo previše. Nikakvo čudo da smo ga sre­
dili.«
Ali još dok sam govorio, razmišljao sam
o tom e kako to nije cijela priča. Cijela je
priča uključivala izvjesno proturječje, gotovo
apsurd. Ovaj čovjek, koji je vjerovao samo
u ljude, postao je uključen u ne-ljudsko ma­
sovno ludilo nacionalizma, u okviru diabo-
ličnih institucija jednonacionalne države,
koje su pretendirale da ih se nazove
nad-ljujdskim. Ali nacionalizam i politika si­
le pokazali su se prejakima. Čak ni svecu
nije dostupno da iz centra, iz srži same or­
ganizacije, izliječi našu strogo ustrojenu ši­
zofreniju; to je moguće učiniti samo izvana,
s periferije. Ukoliko postane dijelom stroja
u kojem je utjelovljeno masovno ludilo ne­
minovno m u se događa da; ili ostane ka-
1 Brahma — po učenju svetih indijskih knjiga, A pso­
lutno, vrhovno božanstvo. (Nap. prev.)
2 A tm an — indijski religiozno-filozofski pojam »duše«;
besm rtna duša, svijest. (Nap. prev.)

13
kvim jest, a u tom slučaju stroj ga koristi
dok može, i, kad postane neupotrebljiv, od­
bacuje ga ili uništi, ili ga transformira u vi-
zualizirani odraz mehanizm a u skladu s ko­
jim i protiv kojega djeluje; u tom slučaju
shvatit ćemo Svetu Inkviziciju i saveze s bilo
kojim tiraninom, sprem nim na garanciju
duhovnih povlastica.
»Vratimo se, dakle, njihovom odvratnom
komercijalizmu«, na kraju će Bob. »Dopusti
da ti navedem p rim jer...«
Ja sam, međutim, razmišljao o tom e kako
san o Redu rađa tiraniju, san o Ljepoti —
m onstrum e i okrutnost. Atena, zaštitnica
umjetnosti, ujedno je i božica znanstvenih
zavada, nebeski Načelnik svakog Generalšta­
ba. Ubili smo ga jer je, nakon što je na krat­
ko (i fatalno) odigrao svoju političku igru,
odbio da i dalje sniva naš zajednički san o
nacionalnom Redu, o društvenoj i ekonom ­
skoj Ljepoti; zbog toga što je pokušao da nas
vrati elem entarnim i univerzalnim postavka­
ma istinskih ljudi i njihovom unutarnjem
Nadahnuću.
Novinski naslovi koje sam ugledao tog ju­
tra bili su parabole; događaj što su ga bilje­
žili — alegorija i proročanstvo. Ovim simbo­
ličnim činom, mi, koji smo toliko čeznuli

14
za m irom, odbili smo jedini mogući način
da ga ostvarimo, i time upozorili sve one,
koji bi se u budućnosti mogli pridržavati
bilo kojeg kursa, na puteve koji neminovno
vode do rata.
»Pa, ako si popio kavu«, reče Bob, »pođe­
mo.«
Ustali smo i izašli na sunce. Uhvatio me
je za ruku i čvrsto je stisnuo.
»Bio si mi od ogromne pomoći«, ponovno
mi je rekao.
»Volio bih da je tako.«
»Ama istina je, istina.«
A možda je zaista i bila istina. Možda mu
je čeprkanje po vlastitom neredu pred suo­
sjećajnom publikom uistinu pomagalo da se
osjeti bolje, u većoj mjeri Romantikom.
*Neko smo vrijeme hodali u tišini — po­
red dvorana za projekcije i izm eđu bungalo­
va u kolonijalnom stilu u kojima su stano­
vali izvršni producenti. Iznad ulaza u najveći
— velika brončana ploča s urezanim natpi­
som LOU LUBLIN PRODUCTIONS.
»Sto je s tvojom povišicom?«, upitah. »Da
uđem o i pokušamo još jednom?«
Bob se samo turobno nasmije, i ponovno
uslijedi šutnja. Kad je progovorio, glas mu
je odavao sjetu.

15
 »Tužno je to s Gandhijem«, reče. »Držim
da je njegova velika tajna bila u tome što
nije ništa želio za sebe.«
»Da, vjerujem da je to bila jedna od tajni.«
»Kad barem ja ne bih želio tako mnogo.«
»I ja bih rado«, zdušno prihvatih.
A kad konačno dobiješ ono što želiš, to
nikad nije ono što si očekivao.«
Uzdahne i ponovno zašuti. Nije bilo dvoj­
be, razmišljao je o Acapulcu, o stravičnom
prelasku iz kroničnog u akutno, iz neopip­
ljivo verbalnog u nešto posve određeno i
tjelesno.
Napustili smo ulicu producentskih bun­
galova, prešli preko parkirališta i zašli u uza­
ni prolaz između golemih studija za tonsko
snimanje. Uto promače traktor, vukući pri­
kolicu na kojoj je bila postavljena donja po­
lovica zapadnog ulaza u talijansku katedralu
iz trinaestog stoljeća.
»To je za ’Katarinu Sijensku’.«1
»Za što to?«
»Novi film Hedđe Boddy. Radio sam na
scenariju pred dvije godine. Potom su ga
dali Streicheru, da bi ga još jednom prera­
1 Caterina da Siena, (1347 — 1380), dominikanka, knji­
ževnica. Dopisivala se s m nogim istaknutim ličnostima ta­
dašnje Evrope i izvršila velik utjecaj na crkvenu politiku;
vraćanje papa iz »Avignonskog sužanjstva«, itd. (Nap. prev.)

16
dila ekipa O ’Toole —Menandez —Boguslav­
sky. Odvratno.«
Uz škripu promače i druga prikolica, s
gornjim dijelom vratiju i propovjedaonicom
u Pisanovu1 stilu.
»Kad čovjek malo bolje razmisli«, rekoh,
»ona me na neki način podsjeća na Gandhi-
ja.«
»Tko? Hedda?«
»Ne, Katarina.«
»Aha. Pomislio sam da govoriš o odjeći.«2
»Govorio sam o svecima u politici«, nasta-
vih. »Nisu je, naravno, linčovali; ali samo
zato što je premlada umrla. Nije bilo dovolj­
no vremena da bi se pokazala djelotvornost
njezine politike. To si sve obradio u scena­
riju?«
4 O dm ahnuo je glavom.
»Odviše deprimantno«, reče. »Publika želi
da zvijezde budu sretne. Osim toga, ne m o­
žeš na taj način govorit o politici crkve. To
bi u svakom slučaju bilo antikatolički, a m o­
glo bi vrlo lako postati ne-američki. Ne, mi
igramo na sigurno — usredotočujemo se na
1 Niccolo Pisano, (1225 — 1287), talijanski kipar, prvi
veliki predstavnik talijanske srednjovjekovne plastike.
(Nap. prev.)
2 Loin-cloth — komad tkanine koji se nosi oko bokova
kao jedina odjeća. (Nap. prev.)

2 Majmun i bit 17
mom ka kojem je diktirala pisma. On je ludo
zaljubljen u nju — ali sve je to sublimirano
i duhovno. Nakon njezine smrti, on odlazi
u samostan i moli pred njezinom slikom. Tu
je zatim i drugi momak, koji joj se nudi.
Spominje ga u pismima. Tu igru igramo do­
kle god to publika želi. A ona se još uvijek
uzda u H um phreya1. ..«
Na glasan zvuk trube, obojica poskoči-
smo.
»Čuvaj!«
Bob me uhvati za ruku i povuče unazad.
Kroz dvorišni izlaz Odjela za scenarije, dvo-
tonski kamion izroni na cestu.
»Sto ne gledate kud’ idete?«, doviknu vo­
zač u prolazu.
»Idiote!«, zadere se Bob, a zatim, okrećući
se k m eni; »Vidiš li čime je natovaren?«,
upita. »Scenariji.« O dm ahne glavom. »Vozi
ih u peć za spaljivanje. Tamo i spadaju. Li­
teratura vrijedna milijune dolara.«
Nasmije se s melodramatičnom gorči­
nom.
Dvadesetak metara dalje, kamion oštro
skrene u desno. Uslijed prevelike brzine, po-

1 H ubert H um phrey — američki političar, pristaša D e­

mokratske stranke, jedan od potpisnika Moskovskog spo­
razuma o zabrani nuklearnih pokusa. (Nap. prev.)

18
la tuceta scenarija s vrha gomile, ponesenih
inercijom, prospe se po cesti. Poput zatoče­
nika Inkvizicije, pomislih, u čudesnom bije­
gu s puta za lomaču.
»Ovaj ne zna voziti«, gunđao je Bob. »Jed­
nog će dana nekoga ubiti.«
»U m eđuvremenu, pogledajmo tko se spa­
sio.«
Podigoh najbliži scenarij.
»Djevojka je isto tako dobra kao i Muška­
rac«,, scenarij Albertine Krebs! Bob ga se sje­
ćao. Bio je odvratan.
»A što je s »Amandom«?«, dom etnuh lista­
jući. »To mora da je bio mjuzikl. Evo i nekih
stihova:

»Amelia treba jelo,

No Amanda treba muško. ..«

Nije mi dozvolio da nastavim.

»Nemoj, nemoj! Za svega nekoliko dana
ostvario je dobit od četiri i po milijuna do­
lara.«
Ispustio sam »Amandu« i podigao slijede­
ći raskupusani svezak. Primijetio sam da je
ovaj bio uvezen u zeleno, za razliku od stan­
dardne grimizne boje ovog studija.

19
 »Majmun i bit«, pročitao sam naglas, s ko­
rica ispisanih rukom.
»Majmun i bit«, ponovi Bob iznenađeno.
Otvorio sam prvi list.
» Originalni scenarij1 Williama Tallisa,
Cottonwood Ranch, Muricia, California.« A
evo i bilješke pisane rukom. »Obavijest o
odbijanju otposlana 11. 6. 47. Bez koverte
za odgovor. Za spaljivanje« — dvostruko
potcrtano.«
»Dobivaju na tisuće takvih stvari«, objasni
Bob.
Ja sam u m eđuvrem enu pregledao scena­
rij-
»Još poezije.«
»Kriste!«, Bob će s prizvukom gađenja.
»To zaista je očito«, počeo sam čitati:

»To zaista je očito.

Ne zna li to svaki đak? Svršetke biraju
majm uni; samo sredstva ljudi.
Pavijana dobavljač, babuna stipendist,
Razum hrleći stiže, u žudnji za potvrdom;
Stiže, prdolovac s Filozofijom, puzeći
pred tiranima;
1 U originalu — T reatm ent — detaljna skica radnje
djela nam ijenjenog ekranizaciji, znatno razrađenija od sce­
narija. (Nap. prev.)

20
 Stiže, svodnik Prusije, s Hegelovim pa­
tentom Povij esti;
Stiže, s Čarolijom da spravi Kralju-Maj-
m unu afrodizijak;
Stiže, uz rimu i s Retorikom, da govore
svoje sroči;
Stiže, s Proračunom da rakete svoje
usmjeri
Precizno na sirotište preko oceana;
Stiže, naciljavši, da s laskanjem izmoli
Našu Gospu, skrušeno, za direktan pogo­
dak.«

Nastade tišina. Upitno se pogledasmo.

»Sto misliš, kakva je?«, na kraju će Bob.
Slegnuh ramenima. Zaista nisam znao šta
X da kažem.
»Svejedno, nemoj je baciti«, nastavio je.
»Volio bih vidjeti kako izgleda ostatak.«
Nastavili smo šetnju, zakrenuli za posljed­
nji ugao, gdje se, u franjevačkom samostanu,
među palmama, smjestila Zgrada Pisaca.
»Tallis«, govorio je Bob sam za sebe, »Wil­
liam T allis...« Odm ahnuo je glavom. »Nikad
čuo. Uostalom, gdje je ta Murcia?«
To smo saznali slijedeće nedjelje — i to
ne uopćeno, na geografskoj karti, već odve-
zavši se tamo brzinom od osamdeset milja

21
na sat u Bobovom (ili bolje reći Miriami-
nom) otvorenom Buicku. Murcia u Kalifor-
niji; bile su to dvije crvene benzinske pum ­
pe i omanji dućan na jugozapadnom rubu
pustinje Mojave.
Pred dva dana minula je duga suša. Nebo
je još uvijek bilo tm urno, a hladni je vjetar
svejednako puhao sa zapada. Sablasne, pod
krovom poput škriljevca sivih oblaka, plani­
ne San Gabriela bile su prekrivene novona-
padalim snijegom. Ali ka sjeveru, duboko u
pustinji, sunce je sjalo dugim, uskim trakom
zlaćane svjetlosti. Posvuda oko nas blago sivi
i srebrnasti, blijedo zlaćani i crvenkastosme-
đi tonovi pustinjske vegetacije — kadulje,
heljde i drugog pustinjskog raslinja, s tu i
tamo po kojom razmahanom jukom 1, suro-
vošću zguljene kore, ili prekrivene suhim
dračem, a na krajevima svojih mnogostruko
izlomljenih grana okićenom bogatim groz­
dovima metalnosivog cvjetnog klasja.
Jedan je nagluhi starac, kojem smo pita­
nja morali postavljati vičući, konačno shva­
tio o čem u se radi. Cottonwood Ranch —
naravno da zna. Držite se one zemljane ce­
1 Yucca brevifolia — vrsta pustinjske drvenaste biljke
krupnog cvata. Raste u južnim krajevima SAD i zemljama
srednje Amerike. (Nap. prev.)

22
ste, vozite jednu milju na jug; zatim skrenite
na zapad, slijedite kanal za navodnjavanje
slijedećih tričetvrt milje i tam o ste. Starac
nam je htio još štošta ispričati o tom mjestu,
ali Bob je bio odviše nestrpljiv da bi ga sa­
slušao. Ubacio je u prvu i mi smo krenuli.
Uz kanal za navodnjavanje, topole i vrbe,
tuđinci usred ovog žilavog asketskog života
u pustinji, priljubljene u nesigurnosti uz je­
dan drugi, lakši, pohotniji način bivstvova-
nja. Bijahu ogoljele; sami kosturi, bijeleći se
nasuprot nebu, ali bilo je moguće zamisliti
kako će, pod jarkim suncem, za tri mjeseca
postati smaragdno zeleno njihovo mlado li-
V/
sce.
Uslijed prebrze vožnje, kola iznenada
upadnu u grabu. Bob opsuje.
»Ne ide m i u glavu kako čovjek pri zdra­
voj pam eti može izabrati za život mjesto na
kraju ceste poput ove.«
»Bit će da vozi sporije«, prim ijetih bojaž­
ljivo.
Nije me udostojio ni pogleda. Kola zacvi-
le, i mi nastavismo nesmanjenom brzinom.
Odlučih usredotočiti pažnju na krajolik.
A tamo vani, na pustinjskom tlu, odvijala
se bešumna, premda izuzetno bujna preob­
razba. Oblaci su se razišli, i sada je sunce

23
obasjavalo nama najbliža nazubljeno raspu­
cala debla, koja kao da su izranjala iz krajo­
lika, poput otoka iz nepregledne ravnice.
Trenutak ranije mrka i uvela, sada su se iz­
nenada vratila u život; između sjenovitog
prednjeg plana i pozadine pod tm urnim
oblacima kao da su zračila nekim vlastitim
sjajem.
Dotakao sam Bobovu ruku kako bih mu
skrenuo pažnju na prizor.
»Je li ti sada jasno zašto je Tallis izabrao
za život mjesto na kraju ove ceste?«
Letimično je preletio pogledom po krajo- 4
liku, za trenutak se zaustavivši na polegnutoj
juki, te ponovno svratio pogled na cestu.
»Podsjeća me na onu Goyinu litografiju,
znaš već koju. Žena jaše na pastuhu, a živo­
tinja zabacuje glavu držeći zubima skut nje­
zine haljine — pokušava ju zbaciti, strgnuti
haljinu s jahačice. A ova se pom am no smije,
poput manijaka u m ahnitu zadovoljstvu. U
pozadini je ravnica s deblima koja strše, baš
kao i ova ovdje. Samo ako ih pažljivo pro­
motriš uviđaš da su to zapravo zgurene ži­
votinje; pola štakori, pola gušteri — visoki
poput planina. Kupio sam jednu reproduk­
ciju Elaini.«

24
 Ali Elaine, sinu mi u tišini koja je usli­
jedila, nije shvatila pravi smisao. Dozvolila
je da ju pastuh zbaci na zemlju; ležala je
tamo svejednako se nekontrolirano smijući,
dok su veliki bijeli zubi trgali njezin steznik,
razdirali joj podsuknju, ostavljajući ogreboti­
ne na mekoj koži ispod nje, sa stravičnom
ali slatkom prijetnjom, uz brujeću nem inov­
nost nanošenja boli. A zatim, u Acapulcu,
ovi su se divovski štakori-gušteri razbudili iz
svog ukočenog sna, da bi se siroti stari Bob
našao okružen, ne dražesno rasplinjujućim
Gracijama, ni rojem nasmijanih Kupida, već
nakazama.
U m eđuvrem enu smo stigli na odredište.
Između drveća uz kanal, ispod goleme topo­
le, ugledah bijelu drvenjaru. S jedne se stra­
ne naslanjala na vjetrenjaču, s druge na ham-
bar od valovitog crnog lima. Ulazna su vrata
bila zatvorena. Bob zaustavi kola i mi izađo-
smo. Na bijeloj drvenoj ploči zakucanoj iz­
nad ulaza u dvorište, nevješta je ruka skrlet-
nom bojom ispisala dugačak natpis.
Poljubac pijavice, zagrljaj lignje,
Požudnog majmuna sramotni dah:
Pa da još voliš ljudski rod?
Ne, 'пе mnogo baš.
TIČE SE TEBE, NE PRILAZI
25
 »Očito je da smo prispjeli na pravo mje­
sto«, rekoh.
Bob kimne. Otvorili smo vanjska vrata,
prešli preko prostranog dvorišta od nabijene
zemlje i zakucali na kućna vrata. Gotovo is­
tovremeno otvorila ih je krepka starica s
naočalama, u plavoj pamučnoj haljini s cvje­
tovima i iznošenom crvenom kaputiću. Pri­
jazno se nasmiješila.
»Izdala vas kola?«, upitala je.
O dm ahnuli smo, a Bob objasni da bismo
željeli vidjeti gospodina Tallisa.
»Gospodina Tallisa.«
Smiješak iščeznu s njezina lica; uozbilji se
i odm ahne glavom. »Zar niste znali?«, reče.
»Gospodin Tallis je izdahnuo ima šest tjeda­
na.«
»Hoćete reći da je mrtav?«
»Izdahnuo«, ponovila je, da bi potom ra-
zvezla priču.
Gospodin Tallis unajmio je kuću na godi­
nu dana. Ona se s m užem preselila u trošnu
kolibicu iza hambara. Imali su poljski zahod,
ali na to su bili navikli još tamo u Sjevernoj
Dakoti, a na sreću imali su i toplu zimu. U
svakom slučaju bilo im je drago zbog novca,

26
obzirom na ove današnje cijene; a gospodin
Tallis nije mogao biti prijazniji, nakon što
ste shvatili u kojoj mjeri voli osamu.
»Pretpostavljam da je on postavio onaj
natpis nad ulazna vrata?«
Starica kimne i reče da to smatra draže­
snim; kanila ga je tamo ostaviti.
»Da li je bolovao duže vremena?«, upitah.
»Uopće nije bio bolestan«, odvrati. »Iako
se stalno tužio na srce.«
Zato je valjda i rekla da je izdahnuo. U
kupaonici. Našla ga je tamo jednog jutra dok
mu je nosila mlijeko i tucet jaja iz trgovine.
Sasvim hladnog. Mora da je tamo ležao ci­
jelu noć. U čitavom svom životu još nikad
nije doživjela takav šok. Pa zatim onaj metež
oko traženja eventualnih rođaka o kojima
nitko nije ništa znao! Zvali su doktora, pa
šerifa, na koncu je trebalo i sudsko odobre­
nje da bi sirotog čovjeka uopće mogli sahra­
niti; što li bi sve trebalo da su ga kanili
balzamirati. Pa onda sve te knjige i doku­
m ente i robu, sve je to trebalo spakovati u
kutije i zapečatiti ih, i zatim sve zajedno
pohraniti negdje u Los Angelesu, a sve u
slučaju da bi se odnekud mogao pojaviti ka­
kav nasljednik. E pa ona je sada s mužem
ponovno u kući, ali osjeća se nekako nela­

27
godno, jer da ugovor o najmu važi još četiri
mjeseca, a gospodin Tallis je sve platio una­
prijed. Naravno, na neki m u je način zahval­
na, sada kad dolaze kiša i snijeg — i to sve
zbog zahoda u kući, a ne vani, kao što je
to bio slučaj dok su stanovali u kolibi.
Za trenutak je zastala. Bob i ja izmijeni-
smo poglede.
»Pa kad tako stoje stvari«, rekoh, »mislim
da je najbolje da pođemo.«
Ali starica nije htjela ni čuti.
»Ma uđite«, bila je uporna, »uđite samo.«
Neko smo vrijeme bili u nedoumici, a za­
tim smo prihvatili poziv i pošli za njom
kroz uzano predvorje u dnevnu sobu. U
uglu je gorjela uljna peć; bilo je dosta toplo,
a čitava je kuća bila ispunjena gotovo opip­
ljivim mirisom pečenja i pelena. Jedan je
sićušni starčić, s izgledom đavolka, sjedio u
stolici za ljuljanje pored prozora čitajući ne­
djeljni strip. Pored njega blijeda, duhom od­
sutna djevojka, ne starija od sedamnaest go­
dina, držeći dijete u jednoj, a drugom rukom
zakapčajući svoju ružičastu bluzu. Dijete se
podrigne; mjehurić od mlijeka pojavi m u se
u kutu usana. Mlada majka ostavi posljednje
dugme nezakopčano i nježno obriše napuće­
na ustašca. Kroz otvorena vrata, iz druge

28
prostorije dopirao je glas živahnog soprana
koji je pjevao »Sad je čas«, uz pratnju gitare.
»Ovo je moj muž«, reče starica. »Gospodin
Coulton.«
»Drago mi je«, đavolak će, ne dižući po­
gleda od štiva.
»A ovo je naša unuka Katie. Udala se pro­
šle godine.«
»Ah, tako«, reče Bob, lagano se poklonivši
i uputivši djevojci jedan od svojih osmijeha
po kojima je bio poznat.
Katie ga pogleda kao da je komad namje­
štaja, potom se, zakopčavši i posljednje dug­
me, okrene bez riječi i stade se uspinjati
stepenicama koje su vodile na gornji kat.
»A ovo su«, nastavi gospođa Coulton po­
kazujući na Boba i mene, »dva prijatelja go­
spodina Tallisa.«
Bili smo dužni objasniti da nism o baš nje­
govi prijatelji. Sve što smo znali o gospodi­
nu Tallisu bilo je njegovo djelo; ono nas je
zainteresiralo u toj mjeri da smo došli ova­
mo u nadi da ćemo ga upoznati — no sve
to samo zato da bismo saznali tragične no­
vosti o njegovoj smrti.
Gospodin Coulton uspravi pogled.

29
 »Šezdeset i šest«, reče. »Svega je toliko
imao. A ja sam navršio sedamdeset i dvije.
Sedamdeset i dvije prošlog listopada.«
Pobjedonosno se nasmiješi, poput nekog
tko je zabilježio pobjedu, da bi se ponovno
vratio Flash G ordonu — Flashu neranjivom,
Flashu besm rtnom , Flashu — vječno viteški
naklonjenom djevojkama, ne plačljivo senti­
m entalnom , već upravo onakvom kakvim
zanesenjaci jeftinog štiva smatraju da bi tre­
bao biti.
»Slučajno sam naišao na ono što je gospo*1
din Tallis poslao našem studiju«, reče Bob.
Đavolak ponovno podiže pogled.
»Vi ste s filma?«, upita.
Bob potvrdi.
U susjednoj sobi svirka se naglo prekine
u sredini fraze.
»Jedna od onih krupnih zvjerki?«, zainte­
resira se.
S maksimalno dražesnom lažnom skrom ­
nošću Bob ga uvjeri da je samo pisac koji
se povremeno pokušava baviti režijom.
Đavolak lagano kimne.

30
 »Čitam u novinama gdje onaj momak
Goldwyn1 kaže da se honorari zvijezda m o­
raju srezati za pedeset posto.«
Veselo zatrepće očima i još jednom se po­
bjedonosno osmjehne. Zatim se, naglo izgu­
bivši interes za realnost, vrati svojim m ito­
vima.
Krist pred Lublinom! Pokušao sam odag­
nati ovu m učnu sliku upitavši gospođu
Coulton ako zna da li je Tallis bio zainte­
resiran za film. Ali dok sam govorio, zvuk
koraka iz druge prostorije porem etio je nje­
nu pažnju.
O krenuo sam glavu. Na vratima, u crnom
džem peru i kariranoj škotskoj suknji stajao
je — tko?; Lady Ham ilton kao šesnaestogo-
dišnjakinja, Ninon de Léñelos po gubitku
djevičanstva, la petite Morphilany, Ana Ka-
renjina u učionici.
»Ovo je Rosie«, ponosno će gospođa
Coulton, »naša druga unuka. Rosie studira
pjevanje«, povjerljivo će Bobu. »Željela bi se
ubaciti na film.«
»Baš zanimljivo«, zaneseno usklikne Bob,
dok je ustajao i rukovao se s budućom Lady
Hamilton.
1 Samuel Goldwyn — američki filmski producent.
1914. osnovao prvu filmsku kom paniju iz koje se razvio
Metro-Goldwyn-Mayer. (Nap. prev.)

31
 »Možda biste joj mogli dati kakav savjet«,
reče razdragana baka.
»Bila bih presretna.. .«
»Donesi još jednu stolicu, Rosie.«
Djevojka podiže kapke i osinu Boba krat­
kim ali značajnim pogledom. »Možda ne bi­
ste imali ništa protiv da sjednemo u kuhi­
nju«, reče.
»Ne, naravno.«
Zajedno nestadoše u drugoj prostoriji. Po­
gledavši kroz prozor, zamijetih da su debla
ponovno u sjeni. Štakori-gušteri sklopili
su svoje oči praveći se mrtvim a — ali sam o''
zato da bi svoju žrtvu uljuljali u osjećaj lažne
sigurnosti.
»To je više nego sreća«, govorila je gospo­
đa Coulton, »to je Providnost. K rupna zvjer­
ka s filma dolazi ovamo upravo u trenutku
kad je Rosie potrebna pomoć.«
»I to baš u trenutku kad se filmu crno
piše, kao i varieteu«, đavolak će, ne dižući
pogleda od štiva.
»Ama što ti je da tako govoriš?«
»Ne kažem to ja«, odvrati starac, »već onaj
mom ak Goldwyn.«
Uto nas prenu djetinji hihot koji je dopi­
rao iz kuhinje. Bob je, očito, napredovao.
Pokušao sam zamisliti još jedan izlet u Aca-

32
 pulco, s još razornijim posljedicama od pret­
hodnog.
U svojoj dobroćudnoj naivnosti, gospođa
Coulton se zadovoljno nasmiješi.
»Dopada mi se Vaš prijatelj«, reče. »Zna
s mladima. Nije od onih uštirkanih uobraže-
njaka.«
Prihvatio sam ovaj prešutno upućen prije­
kor bez primjedbe i ponovno ju zapitao da
li joj je bio poznat interes gospodina Tallisa
za film.
K im nula je. Da, rekao joj je da je nešto
slao nekom filmskom studiju. Htio je zara­
diti nešto novaca. Ne za sebe; jer iako je
izgubio većinu od onog što je nekoć imao,
još m u je uvijek preostalo dovoljno za život.
Ne, želio je zaraditi novac da bi ga poslao
u Evropu. Bio je oženjen Njemicom, tamo
negdje još prije prvog svjetskog rata. Zatim
su se rastali, i ona je s djetetom ostala u
' Njemačkoj. Na kraju je ostala samo unuka.
Gospodin Tallis želio ju je dovesti ovamo,
ali m u oni iz W ashingtona to ne bi bili doz­
volili. Stoga je bilo najbolje da joj pošalje
novaca kako bi se prehranila i završila ško­
lovanje. Zato je i napisao tu stvar za film.
Njezine su me riječi iznenada podsjetile
na nešto u Tallisovu scenariju — nešto o

3 M a jm u n i b it 33
djeci u poratnoj Evropi, djeci koja se za kri­
šku čokolade odaju prostituciji. Unuka —
nije li možda ona bila jedno od te djece?
»Ich give you Schokolade, du give me Liebe.
Razumiješ?« Razumjela su ona i predobro.
Jedan komadić sada; još dva po obavljenom
poslu.
»Sto je bilo sa suprugom?«, upitah. »I s
roditeljima od male?«
»Umrli su«, odvrati gospodin Coulton.
»Mislim da su bili Židovi, ili tako nešto.«
»Pazite«, doda đavolak iznenadno, »ne­
mam ništa protiv Židova. Ali svejedno.. .«
Zastane. »Možda H itler i nije bio tako glup.«
Ovoga puta, očito imao je na um u ubogu
djecu.
Iz kuhinje se ponovno začu djetinjast
zvonki smijeh. Šesnaestogodišnja Lady Ha­
m ilton smijala se kao da joj je jedanaest. A
koliko li je samo bilo zrelosti, koliko tehni­
čke perfekcije u pogledu što ga je pri upo­
znavanju uputila Bobu. Očito, zbunjujuće je
kod Rosie bilo to što je bila bezazlena, a
istodobno prom ućurna pustolovka u liku
smjerne srednjoškolke.
»Ponovno se oženio«, nastavila je starica,
ne obraćajući pažnju na hihot ni na antise­
mitizam. »Nekom s pozornice. Rekao mi je

34
ime ali sam zaboravila. Samo znam da nije
dugo trajalo. Pobjegla je s drugim. Pravo mu
budi. Nije se trebao spetljati s njom kad je
već imao ženu, tamo u Njemačkoj. To ne
vodi ničemu, sve ove rastave i udaje za već
oženjene muškarce.«
U tišini koja je uslijedila, sastavio sam u
mislima kom pletnu biografiju ovog čovjeka
kojeg nikada nisam vidio. Mladi New En­
glander, iz dobre porodice. Brižljivo odgo­
jen, ali ne do sitničavosti. Prirodno nadaren,
ali ne opet tako neodoljivo i silno da bi la­
godan život zamijenio tegobama profesio­
nalnog pisca. Iz Harvarda odlazi u Evropu,
živi otmjeno, posvuda u društvu uglednih
ljudi. A potom — u M ünchenu, u to sam
nekako bio siguran — zaljubljuje se. Zam i­
slio sam djevojku, u njemačkoj varijanti ha­
ljine Liberty1, kći renom iranog um jetnika ili
uglednog mecene. Jednu od onih bestjele­
snih, lebdećih produkata vilhelmovskog bla­
gostanja i kulture; biće istovremeno neodre­
đeno i jasno, očaravajuće nepredvidivo i ra-
zdražujuće idealistično, tief i njemačko. Tal­
lis se zaljubio, oženio, postao ocem usprkos
ženinoj frigidnosti, gotovo potpuno umrtv-
ljen od zagušujuće sentim entalnosti obitelj­
1 Liberty — suknara u Londonu.

35
ske atmosfere. Kako li se samo, u poređenju,
svježom i zdravom doimala atmosfera Pari­
za, a poletnom mlada glumica s Broadwaya
koju je tamo upoznao!

La belle Américaine,
Qui rend les hommes fous,
Dans deux ou trois semaines
Partira pour Corfu.1

Ali ova ovdje nije otputovala za Krf —

ili, u suprotnom , bilo bi to u društvu s Tal-
lisom. I nije bila frigidna, i nije lebdjela, nije
bila ni neodređena ni jasna, ni tajanstvena
niti jednostavna, pa čak niti snob. Ono što
je ona na nesreću bila jest pomalo pakosna
i samovoljna žena. A s vrem enom se to »po­
malo« pretvorilo u »uglavnom«. Do vremena
kad su se rastali postala je prava neman.
Gledajući unazad iz 1947, Tallis iz moje
mašte mogao je u potpunosti sagledati ono
što je učinio; zbog tjelesnog užitka i isto­
dobnog uzbuđenja i zadovoljstva uslijed
erotske imaginacije osudio je svoju ženu i
kći na milost bilo kojeg vojnika ili crnobur-
' Lijepa Amerikanka jedna,
Što m uškim a pali krv,
K roz dva ili tri tjedna
O tputovat će za Krf.

36
zijanca s pregrštom slatkiša ili nagradom u
obliku skromnijeg obroka.
Sanjarske utvare! Okrenuo sam se gospo­
đi Coulton.
»Pa, volio bih da sam ga poznavao«, rekoh.
»Sigurno biste ga zavoljeli«, odvrati. »Svi
smo ga ovdje voljeli. I da Vam kažem«, po­
vjerljivo će, »svaki put kad odem u Lanca­
ster, u Ladies’ Bridge Club, svratim do grob­
lja, tek toliko da ga obiđem.«
»A ja se kladim da on to mrzi«, dobaci
đavolak.
»Ali Elmer«, prosvjeduje žena.
»Pa kad sam ga čuo«, uporan je gospodin
Coulton. »I to ne jednom.« »Ako ovdje um ­
rem«, govorio bi, »želim da me sahranite u
pustinji«.
»To je napisao i u scenariju kojeg je po­
slao filmskom studiju«, rekoh.
»Je li?« U pitanju gospođe Coulton bilo
je nevjerice.
»Da, čak je opisao i grob u kojem je želio
biti sahranjen. Do u detalje, ispod jedne ju­
ke.«
»Možda sam m u trebao reći da bi to bilo
protuzakonito«, reče đavolak. »I to od onda
otkad su oni iz pogrebnog ureda progurali
taj zakon kroz legislaturu u Sacramentu. Po­

37
znavao sam čovjeka kojeg su morali iskopati
dvadeset godina nakon sahrane — tamo do­
le, iza ogoljelog drveća.« Mahnuo je rukom
u smjeru Goyinih gušterskih štakora. Čitava
stvar stajala je njegovog nećaka tri stotine
dolara.«
Zahihoće se pri pomisli na to.
»Ja ne bih željela da me sahrane u pusti­
nji«, značajno će njegova žena.
»Zašto ne?«
»Odviše je pusto«, odgovori. »Bilo bi mi
mrsko.«
Dok sam razmišljao kako bih nastavio
razgovor, bljedunjava mlada majka sišla je
stepenicama noseći pelene. Za trenutak se
zaustavila da bi zavirila u kuhinju.
»Slušaj Rosie«, rekla je dubokim, ljutitim
glasom, »nije li vrijeme da konačno za pro­
mjenu nešto i uradiš.«
Zatim se okrenula i pošla ka predsoblju.
Kroz otvorena vrata, pogledu su se nudile
sve blagodati moderne kupaonice.
»Opet ima proljev«, jetko dobaci prolazeći
pored bake.
Razjarena, očiju zažarenih od uzbuđenja,
buduća Lady H am ilton iznikne iz kuhinje.
Iza nje, u dovratku, stajao je budući Hamil-
38
ton, zaokupljen razmišljanjem o svojoj bu­
dućoj ulozi lorda Nelsona.
»Bakice«, objavi djevojka, »gospodin
Briggs misli da bi mi mogao urediti probno
snimanje.«
Idiot! Ustao sam.
»Vrijeme je da pođemo, Bobe«, rekoh,
prem da sam znao da je već prekasno.
Kroz poluotvorena vrata kupaonice začu
se šum ispiranja pelena u zahodskoj školjci.
»Slušaj«, došapnuh Bobu u prolazu.
»Da slušam, što?«, upita.
Slegoh ramenima. Uzalud im oba uha kad
ni na jedno ne čuju.
Evo, to je bilo sve što smo ikad uspjeli
saznati o Tallisu. U ovom što slijedi čitalac
će otkriti refleksije njegova uma. Objavlju­
jem tekst »Majmuna i biti« onakvog kakvog
sam ga našao, bez izmjene i bez komentara.

39
 SCENARIJ
NASLOVI, SURADNICI, i konačno, uz
pratnju trublji i zbojra likujućih anđela, ime
PR O D U CEN TA
Muzika mijenja raspoloženje, i, kad bi je
skladao Debussy, bila bi ona tako nježna,
tako otmjena, tako cjelovito lišena svake
vagnerijanske razuzdanosti i nadmenosti, i
najmanje štrausovske neugladenosti! Jer ov­
dje na platnu, u nečem još savršenijem od
Tehnicolora, čas je uoči svanuća. Noć kao da
se stapa s tm inom nekog gotovo nepom ič­
nog mora; ali sa samih ivica neba providna
se bjelina penje iz zelenkastog kroz tamno-
plavo ka zenitu. Na istoku, vidi se zvijezda
Danica.

PRIPOVJEDAČ
Neizreciva ljepota, razumu nashvatljiv
m ir...
40
Ali, avaj, na našem ekranu
Ovaj amblem od amblema
Izgledat će možda poput
Ilustracije gospođe Netko
Za pjesmu Elle
W heeler Wilcox.
U potrazi za oplem enjenjem Prirode
Um jetnost prečesto proizvodi
Tek iskrivljen njezin lik.
Ali smjelost nek’ je put;
I stoga vas, Vas tamo u publici,
Bilo kako i uz bilo koju cijenu,
Wilcoxovom ili gorim,
Mora vas se podsjetiti,
Ponukati da upamtite,
Preklinjati da budete sprem ni
Uvidjeti što je Što.

Dok Pripovjedač govori, postepeno se za­

tamnjuje naš amblem amblema Vječnosti i
pojavljuje se unutrašnjost kino dvorane is­
punjene do posljednjeg mjesta. Prizor se po­
stepeno otamnjuje, i odjednom postajemo
svjesni da publiku sačinjavaju za ovu priliku
prikladno odjeveni babuni, obaju spolova i
svake dobi, od prvog do drugog djetinj­
stva.

41
 PRIPOVJEDAČ

Ali čovjek, ponosit čovjek,

Zagrnut neznatnom zbijenom moći —
Neupućen je u ono što uvjerenjem drži.
Proziran mu duh — poput srdita
majmuna,
Nastrane ludosti pod nebeskim svodom
čini
I tjera anđele u plač.

Rez na plafno, u koje m ajm uni tako pom ­

no bulje. U inscenaciji kakvu su u stanju
dočarati samo Semiramis ili Metro-Gold-
wyn-Mayer vidimo mladu, prsatu babun-dje-
vojku, u ružičastoj večernjoj haljini, purpur­
no namazanih usana, žućkastoljubičasto na-
pudrane gubice, užareno crvenih očiju
obrubljenih maškarom. Njišući se pri hodu
u onoj mjeri u kojoj joj to dozvoljavaju nje­
zine kratke stražnje noge, uspinje se na bo­
gato osvijetljenu pozornicu noćnog lokala i,
uz pljesak dvije do tri stotine pari dlakavih
ruku, prilazi m ikrofonu u stilu Louisa XV.
Za njom, na sve četiri, s psećom ogrlicom
na čeličnom lancu, stiže Michael Faraday.

42
 PRIPOVJEDAČ

»Neupućen je u ono što uvjerenjem dr­

ži. ..« I gotovo da ne moram dodati da je
ono što nazivamo znanjem samo jedan dru­
gi oblik Neupućenosti — izvrsno organizira­
ne i, naravno, nadasve znanstveno postavlje­
ne, no upravo zbog svoje savršenosti tim
plodnijim tlom za srdite majmune. U vrije­
me kad je Neupućenost bila tek puko nez­
nanje, bili smo slični lem urim a1, marmose-
tim a2 i urlikavcima3. Danas, zahvaljujući Vi­
šoj Neupućenosti, koja predstavlja naše zna­
nje, ljudska je veličina narasla do te mjere
da je sada i najmanji od nas već babun, a
najveći orangutan, ili čak, prihvati li se uloge
Spasitelja Društva, pravi pravcati Gorila.
U m eđuvrem enu je mlada babunka prišla
mikrofonu. Zabacujući glavu, ugleda Fara-
daya na koljenima pri neuspjelom pokušaju
da se uspravi.
»Natrag gospodine, natrag!«
To izvikuje tonom koji ne trpi prigovora,
a zatim ga osine kuglicama optočenim jaha­
ćim bičem. Faraday se tržne od boli i poslu­
ša naredbu, dok se majm uni u publici ra-
'zdragano smiju. Ona im šalje poljubac, a za-
3 _ vrste majmuna. (Nap. prev.)

43
tim, privukavši mikrofon, otkriva svoje groz­
ne zube i, jednim izdišućim kupaoničkim
altom, počinje pjevati svoj posljednji hit:

Ljubav, ljubav, ljubav,

Ljubav je prava bit
Svega o čemu mislim, svega što činim ja.
Daj mi, daj mi, daj mi,
Podaj mi splasnuće.
To znači sebe.

K rupni plan Faradayevog lica koje izraža­

va zaprepaštenje, gnušanje, ogorčenje i, ko­
načno, takav stid i duševnu bol od koje mu
suze počinju teći niz izborane obraze.
Slijede kadrovi slušalaca u Radio-Zemlji.
K rupna babun-domaćica peče kobasice
dok joj zvučnik pruža imaginarno zadovolje­
nje njezinih najskrovitijih želja, istovremeno
ju ispunjajući gorčinom.
Babun-dojenče, uspravljeno u kolijevci,
pruža se prema portabl-prijem niku na ko­
modi, tražeći na kazalu obećanje splasnuća.
Sredovječni babun-financijer prekida čita­
nje burzovnih izvještaja, kako bi se zanesen,
sklopljenih očiju, prepustio slušanju. »Daj
mi, daj mi, daj mi, daj mi.«

44
 Dva babun-tinejdžera u parkiranom auto­
mobilu nezgrapno se gibaju uz muziku. »To
znači sebe-eee.« K rupni plan ustiju i šapa.
Rez na Faradayeve suze. Pjevačica se
okreće, ugleda njegov bolan izraz, ispušta ur­
lik gnjeva i počinje ga tući, okrutno, udarac
po udarac, uz frenetičan aplauz publike.
Zlatni i ružičasti zidovi noćnog lokala blije­
de, i u pretapanju se za trenutak vidi lik
majmunice i njezina zarobljenog uma, u sje­
ni naspram postepeno bujajućeg svjetla iz
našeg prvog prizora. Potom i oni nestaju, i
ostaje samo amblem amblema Vječnosti.

PRIPOVJEDAČ

Neizmjerno prostranstvo, sjajna planeta,

beskrajno kristalno jasno nebo — zacijelo
pam tite ovaj prizor! Zacijelo! Ili ste možda
zaboravili, a možda nikad niste ni otkrili što
se krije iza duhovnog zvjerinjaka, iza skro­
vitog Utočišta, iza čitavog Broadwaya imagi­
narnih kazališta nad kojima je žaruljama is­
pisano ime uvijek samo vaše vlastito?

Kamera šeće nebom i, u jednom trenut­

ku, crni nazubljeni obris stjenovitog otoka
zapara liniju obzorja. Mimo otoka plovi ve­

45
lika škuna s četiri katarke. Približavamo se
i ugledamo izvješenu zastavu Novog Zelan­
da, a razaznajemo i ime broda: Canterbury.
Kapetan se s grupom putnika nalazi uz
ogradu na palubi, i svi zajedno dalekozorima
napeto promatraju nešto u smjeru istoka.
Pogledom kroz dalekozor otkrivamo pustu
obalu. A onda, gotovo trenutno, sunce iznik-
ne iza obrisa planina u daljini.

PRIPOVJEDAČ

Ovaj blistavi novi dan je dvadeseti veljače

2108, a ovi muškarci i žene članovi su no­
vozelandske Ekspedicije za Ponovno otkri­
vanje Sjeverne Amerike. Preživjeli su Treći
svjetski rat ne zbog, možda je suvišno nagla­
siti, nakakve čovjekoljubive razboritosti, već
jednostavno zbog toga što je Novi Zeland,
poput ekvatorijalne ATrike, bio geografski
predaleko da bi ga se istrijebilo. Novi Z e­
land je preživio, pa čak ponešto i uznapre­
dovao, u gotovo apsolutnoj stoljetnoj izola­
ciji zbog opasnosti od radijacije, prisutne u
ostalim dijelovima svijeta. Sada, kad je opa­
snost prošla, pristižu prvi istraživači, ponov­
no otkrivajući Am eriku sa zapada. U m eđu­

46
vremenu, na drugom kraju svijeta, crnci su
se spustili niz Nil i prešli Sredozemno more.
Veličanstvenih li plem enskih igara u šišmi­
šima ispunjenim dvoranama Majke Parla­
menata! A vatikanski labirint počasno je
mjesto za svetkovine i složene obrede obre-
zivanja žena! Dobili smo upravo ono što
smo tražili.

Prizor se zamrači; čuje se pucnjava. Kad

se ponovno pojavi svjetlo, vidimo gdje čuči
dr Albert Einstein, na uzici, iza grupe babu-
na u uniformama. Kamera vozi preko ruše­
vina na ničijoj zemlji, preko počupanih sta­
bala i leševa, i zaustavlja se na drugoj grupi
životinja, s drugim oznakama i pod drukči­
jom zastavom, ali s istim dr Albertom Ein-
steinom, na potpuno istoj uzici, kako čuči
uz pete njihovih čizama. Pod aureolom od
razbarušene kose, dobroćudno, bezazleno li­
ce odaje dojam bolne zbunjenosti. Kamera
se pomiče amo tamo, od Einsteina do Ein-
steina. K rupni planovi dva identična lica,
čeznutljivo zagledana jedno u drugo, između
ulaštenih čizama njihovih uglednih gospo­
dara.
Na zvučnoj traci, glas, saksofoni i čela na­
stavljaju žudjeti za splasnućem.

47
 »Jesi li to ti, Alberte?«, neodlučno će je­
dan Einstein.
Drugi polako kimne.
»Albert, bojim se da da.«
Iznad njih, zastave suparničkih armija iz­
nenada se zavijore uslijed pojačanog vjetra.
Razmotaju se obojeni uzorci, da bi se po­
novno smotali, razotkriju se i još jednom
sklope.

PRIPOVJEDAČ

Pruge uspravne, pruge vodoravne, krugovi

i križevi, orlovi i čekići. Pravo znamenje de-
spotstva. Jer i svaka stvarnost o koju je zna­
m en vezan i sama postaje podanikom svog
simbola. Goswami i Ali živjeli su u miru.
Kad, domogne se zastave jedan, domogne se
zastave drugi; sva su se božja babunska djeca
domogla zastava. Tako su se zastava domogli
i Ali i Goswami; i zastave su odmah dale
pravo neobrezanom da raspori utrobu obre­
zanom, onom bez kožice da ustrijeli onog
s kožicom, da m u siluje ženu i ispeče djecu
na laganoj vatri.
U m eđuvremenu, iznad lepršavih zastava
gomila golemih oblaka, iza oblaka ona pla-
vičasta praznina, kao amblem naše prozirne
suštine, a u podnožju motki za zastave raste
pšenica i smaragdno zelena riža i proso.
Hrana za tijelo i hrana za duh. Na izbor nam
se nude kruh i tkanina za zastave. A tkanina
za zastave je, jedva da trebam dodati, ono
što smo gotovo jednoglasno izabrali.

Kamera se sa zastava spušta na Einsteine,

a s njih prelazi na obilno ukrašene Glavne
štabove u pozadini. Odjednom, dva Maršali-
simussa istodobno izvikuju naređenja. Istog
časa, na obje strane, pojavljuju se babun-teh-
ničari, sa u potpunosti m otoriziranom tehni­
kom za oslobađanje aerosola'. Na tankovima
jedne vojske bojom je ispisano SUPER TU­
LAREMIA2, na onima njihovih protivnika
OPLEM ENJENA SAKAGIJA3, GARAN­
TIRANO 99,44% ČISTA. Svaka grupa je u
društvu svoje maskote, Louisa Pasteura, na
lancu. Na zvučnoj traci, reminiscencija na
babun-djevojku. »Daj mi, daj mi, daj mi, po­
daj mi splasnuće. ..« potom se ovaj razbludni
1 aerosol — koloidno raspršenje sitnih čestica tekuće
ili'čvrste tvari u zraku. (Nap. prev.)
2 tularem ia — zarazna bolest slična trbušnom tifusu;
visoka sm rtnost. (Nap. prev.)
4 5 sakagija — zarazna bolest, česta u konja, očituje se
u stvaranju čireva na sluznici i koži. (Nap. prev.)

4 M a jm u n i b it 49
napjev modulira u »Zemlju Nade i Slave«,
u izvedbi mnoštva duhačkih orkestara i zbo­
ra od četrnaest tisuća glasova.

PRIPOVJEDAČ

Koja zemlja, pitate? I odgovaram,

Bilo koja stara zemlja.
A Slava, jasno, Kralju-Majmunu pripada,
A što se Nade tiče —
Ohrabrite Vaše jadno srce, jer nade više
nema,
Beskonačna gotovo vjerojatnost samo
Naprasnog svršetka,
Ili polagano umiranje,
Do konačnog i nepovratnog
Splasnuća.

K rupni plan šapa na pipcima slavine, po­

tom Kamera proširuje. Iz tankova, dva se
mlaza žućkaste magle počinju valjati jedan
prema drugom, lijeno, preko ničije zemlje.

PRIPOVJEDAČ

Sakagija, prijatelji moji, Sakagija — bolest

konja, rijetka u ljudi. Ali, ne mari, Nauka je
50
za tili čas može učiniti univerzalnom. A evo
i simptoma. Jaki bolovi u svim zglobovima.
Prištevi po cijelom tijelu. Tvrde potkožne
otekline, koje nakon izvjesnog vremena pu­
caju i nastaju krastavi čirevi. U međuvreme­
nu dolazi do zapaljenja sluznice u nosu, koja
počinje lučiti obilne količine gnoja neugod­
na mirisa. Ubrzo dolazi do pojave čireva u
nosnicama, pa do truljenja kostiju i hrskavi­
ce. Infekcija s nosa prelazi na oči, usta, grlo
i bronhijalne puteve. Kroz tri tjedna većina
pacijenata umire. Pobrinuti se da pom ru svi,
zadatak je nekolicine genijalnih mladih dok­
tora nauka, trenutno u službi Vaše vlade. I
ne samo Vaše; oni su u službi svih onih
izabranih ili samoimenovanih organizatora
svjetske kolektivne šizofrenije. Biolozi, pato­
lozi, fiziolozi — evo ih kako se vraćaju ku­
ćama svojim porodicama, nakon napornog
dana provedenog u laboratoriju. Zagrljaj sa
slatkom malom ženicom. Hrvanje s djecom.
Mirna večera s prijateljima, pa slušanje ko­
morne muzike ili konverzacija o politici ili
filozofiji. U jedanaest u krevet, prepuštajući
se dobro poznatom zanosu bračne ljubavi.
A ujutro, narančin sok i grejp, pa opet na
posao, na rad na otkrivanju načina na koji
bi se čim veći broj porodica poput njihove
51
mogao zaraziti što smrtonosnijom dozom
bacillus mallei'.

Maršalisimussi izvikuju još jednu nared­

bu. Među majm unim a pod zapovjedništvom
obojice predstavnika vojnih Genija začuje se
žestoko pucanje bičeva, trzanje uzica.
K rupni plan dvojice Einsteina koji se po­
kušavaju oduprijeti.
»Ne, n e ... ne mogu.«
»Kažem vam da ne mogu.«
»Nelojalno!«
»Nepatriotski!«
»Prljavi Komunistu!«
»Smrdljivi buržujski-Fašistu!«
»Crveni Imperijalistu!«
»Kapitalistu-Monopolistu!«
»Evo ti!«
»Evo ti!«
Izudarane, išibane, poluugušene, obojicu
Einsteina konačno odvlače prem a nekoj vr­
sti stražarskih kućica. U kućicama se nalaze
ploče s mjernim instrum entim a, dugmadi-
ma i prekidačima.

' bacillus mallei — uzročnik sakagije. (Nap. prev.)

52
 PRIPOVJEDAČ

To zaista je očito.
Ne zna li to svaki đak?
Svršetke biraju majmuni; samo sredstva
ljudi.
Pavijana dobavljač, babuna stipendist,
Razum hrleći stiže, u žudnji za
potvrdom;
Stiže, prdolovac s Filozofijom, puzeći
pred tiranima;
Stiže, svodnik Prusije, s Hegelovim
patentom Povijesti;
Stiže, s Čarolijom da spravi Kralju
Majmunu afrodizijak;
Stiže, uz rim u i s Retorikom, da govore
svoje sroči;
Stiže, s Proračunom da rakete svoje
usmjeri,
Precizno, na sirotište preko oceana;
Stiže, naciljavši, da s laskanjem izmoli
Našu Gospu, skrušeno, za direktan
pogodak.«

Duhački orkestri ustupaju mjesto najma-

sivnijem W urlitzeru1, »Zemlja Nade i Slave«
prelazi u »Naprijed Kršćanski Vojnici«. U
1 W urlitzer — marka glazbala s tipkama. (Nap. prev.)

53
pratnji Prečasnog Dekana i Kanonika, Pre-
svijetli Babun-Biskup Вгопха veličanstveno
prilazi, s biskupskom palicom u draguljima
ukrašenoj šapi, da bi blagoslovio dva Marša-
lisimussa i njihove rodoljubne postupke.

PRIPOVJEDAČ

Crkva i Država,
Lakomost i Mržnja: —
Dvije Babun-Ličnosti u jednom Vrhovnom
Gorili.
OMNES
Amen, amen.

BISKUP
In nomine Babuini...

Na zvučnoj traci samo vox humana' i gla­

sovi anđeoskog zbora.

»Zajedno s*dim>‘ Križem*??)’ Isusovim*")', na­

predujemo.«

' vox hum ana — im strum entalna imitacija ljudskog gla­

sa. (Nap. prev.)
2 dim inuendo — oznaka za postepeno stišavanje tona.
> pianissimo — vrlo tiho. (Nap. prev.)
4 fortissimo — vrlo glasno. (Nap. prev.)
 Goleme šape podižu Einsteine na noge i,
u krupnom planu, vezuju im ruke. Vođeni
majmuskom rukom, ovi prsti, koji su ispisi­
vali jednadžbe i svirali skladbe Johanna Se­
bastiana Bacha, polako se spuštaju na glavnu
sklopku i, uz stravično odupiranje, potiskuju
je na dolje. Začuje se tek neznatan škljocaj,
a zatim uslijedi duga tišina koju na kraju
prekine glas Pripovjedača.

PRIPOVJEDAČ

Čak i pri nadzvučnim brzinama, projekti­

lima treba izvjesno vrijeme da stignu do
svog odredišta. Pa što kažete, momci, na ze-
ricu doručka dok čekamo na naš Posljednji
Sud!
Majmuni otvaraju svoje naprtnjače, doba­
cuju Einsteinima malo kruha, par mrkvica
i dvije-tri kocke šećera, a zatim se sami
okomljuju na rum i suhe kobasice.
Pretapamo na palubu škune, na kojoj čla­
novi Ekspedicije za Ponovno-otkrivanje ta­
kođer doručkuju.

55
 PRIPOVJEDAČ

A ovo su neki od onih koji su preživjeli

onaj Sud. Tako divni ljudi! I civilizacija koju
predstavljaju — također. Ničeg posebno uz­
budljivog ni neobičnog, naravno. Ni Parte -
nona ni Sikstinskih kapela, ni Newtona ni
Mozarta ni Shakespearea; ali isto tako ni Ez-
zelina1, ni Napoleona ni Hitlera ni Јау
Goulda, ni Inkvizicija ni NKVD-a, ni lak-
sancija, pogroma ni linča. Ni uzvišenosti ni
pakla, ali dovoljno mlijeka za djecu i relativ­
no visok prosječan kvocijent inteligencije, a
sve to kao plod mirnog, jednostavnog ra­
zvojnog puta, savršeno prijatnog, razboritog
i humanog.
Jedan od muškaraca podiže dalekozor i
gleda napeto prema obali, sada udaljenoj sa­
mo jednu do dvije milje. Odjednom, usklik-
ne uslijed prijatnog iznenađenja.
»Pogledaj!« Dodaje dalekozor jednom od
svojih drugova. »Na vrhu brda.«
Ovaj gleda.
Pogled na brežuljke kroz dalekozor. Na
najvišoj točki hrpta, tri tornja za bušenje
nafte stoje u sjeni spram neba, poput opre-
' Ezzelino da Rom ano — vođa talijanskih gibelina; ek­
skom uniciran od pape Grgura XI. (Nap. prev.)

56
me za jednu suvremeniju i tim djelotvorniju
Kalvariju.
»Nafta!«, uzvikuje uzbuđeno. »I tornjevi
još uvijek stoje.«
»Još uvijek stoje?«
Nastaje opće čuđenje.
»To znači«, kaže stari profesor Craigie,
geolog, »da u okolici nije moglo biti jačih
eksplozija.«
»Pa nije ih ni moralo biti«, objašnjava nje­
gov kolega iz Odjela za Nuklearnu fiziku.
»Radioaktivni plinovi obave stvar ništa ma­
nje efikasno i na mnogo širim područjima.«
»Čini se da ste zaboravili na bakterije i
viruse«, dodaje profesor Grampian, biolog,
tonom čovjeka koji se osjetio zapostavlje­
nim.
Njegova mlada supruga, koja je samo an­
tropolog, pa nema što priložiti raspravi, za­
dovoljava se srditim pogledom uprtim u fi­
zičara.
Atletske građe u tvidu, ali istovremeno
sjajne inteligencije iza naočala s rožnatim
okvirom, gospođica Ethel Hook iz Odjela
za Botaniku podsjeća ih da je na tom po­
dručju, gotovo sigurno, došlo do bolesti bilja
širokih razmjera. Za potvrdu svojih riječi

57
okreće se prema svom kolegi, dr Pooleu, ko­
ji potvrdno kimne.
»Bolesti bilja za hranu«, dodaje on u svojoj
profesorskoj maniri, »imale bi dalekosežni
učinak, ništa manje porazan od onog što bi
ga prouzročile radioaktivne tvari ili um jetno
izazvane epidemije. Uzmite, na primjer,
krumpir. . .«
»Ma čemu se gnjaviti svim tim čudima?«,
prostodušno izvali inženjer, dr Cudworth.
»Prekinite dovod vode, i sve je gotovo za
tjedan dana. Bez pića — nem a bića.« O du­
ševljen vlastitom dosjetkom, počne se smi­
jati grohotom.
Za to vrijeme dr Schneeglock, psiholog,
samo sjedi i sluša. Na licu m u smiješak jedva
prikrivenog prezira.
»Ali čemu se gnjaviti i problem om dovo­
da vode?«, upita. Dovoljno je samo dobrano
zastrašiti svog susjeda s bilo kojim od oružja
za masovno uništenje. Panika će učiniti
ostalo. Sjetite se samo posljedica psiholo­
škog pritiska u New Yorku. Kratkovalnih
emisija od preko oceana, naslova u večer­
njim novinama. I odmah potom osam m ili­
juna ljudi, od kojih dobar broj nalazi sm rt
u gužvi, kako gaze jedni preko drugih, na
mostovima i u tunelima. Pa preživjelih,

58
raštrkanih po okolici poput skakavaca, po­
put horde kugom zaraženih štakora. Kako
zagađuju spremišta s vodom. Šireći tifus i
difteriju i venerične bolesti. Ujedajući, razdi-
rući, otimajući, ubijajući, silujući. Kako se
hrane uginulim psima i leševima djece. Stri­
jeljanih na očigled farmera, batinanih od po­
licije, na meti mašinskih pušaka Državne
Straže, vješanih od strane pripadnika Odbo­
ra za Sigurnost. A iste su se stvari zbivale
u Chicagu, Detroitu, Filadelfiji, W ashingto-
nu; u Londonu, Parizu; Bombayu i Šangaju
i Tokiju; Moskvi, Kijevu, Staljingradu; u sva­
koj prijestolnici, svakom industrijskom sre­
dištu, svakoj luci, svakom željezničkom čvo­
rištu, na svim stranama svijeta. Bez ijednog
ispaljenog metka, civilizacija se našla u rasu­
lu. Zaista ne shvaćam zašto vojnici upotrebu
bombi drže neophodnom.

PRIPOVJEDAČ

Ljubav odagnaje strah; ali, u suprotnom,

strah izopćuje ljubav. Strah isto tako izopću-
je razum, izopćuje dobrotu, izopćuje i svako
razmišljanje o ljepoti i istini. Ostaje samo
nijemo ili usiljeno nasmiješeno očajanje ne­

59
kog tko je svjestan nečije bestidne Prisutno­
sti u uglu svoje sobe, a zna da su vrata za­
ključana, da prozora nema. I onda se to Ne­
što počima nadvijati nad njega. Osjeća ruku
na svom rukavu, ćuti smrdljiv zadah, dok se
krvnikov pomoćnik, gotovo s ljubavlju, na-
ginje prema njemu. »Ti si slijedeći, brate.
Ovim putem, molim.« I u trenutku, njegov
tihi užas prerasta u naprasnu ali uzaludnu
mahnitost. Prestaje biti čovjekom među lju­
dima, razum nim bićem koje se razgovijetno
obraća drugim razum nim bićima; postaje sa­
mo rastrzanom životinjom, urličući i upinju­
ći se ne bi li se oslobodio gvožđa. I na kraju,
strah izopćuje čak i ljudsku humanost. A
strah, vrli moji prijatelji, strah je pravi osnov
i temelj suvremenog života. Strah pred vrlo
primamljivom tehnologijom, koja, istovre­
meno s podizanjem našeg životnog standar­
da, uvećava vjerojatnost za našu naprasnu
smrt. Strah pred naukom, koja jednom ru­
kom oduzima više nego što drugom tako
obilno nudi. Strah pred provjereno pogub­
nim institucijama za koje smo, u našoj sa­
moubilačkoj lojalnosti, sprem ni da ubijamo
i poginemo. Strah pred Velikim Ljudima
koje smo, uz klicanje mase, uzdigli do vlasti,
neophodne za izobličavanje i podjarmljiva­
60
nje nas samih. Strah pred Ratom kojeg ne
želimo, a opet poduzimamo sve što je u na­
šoj moći da ga izazovemo.

Dok Pripovjedač govori, pretapamo na

babune i zarobljene Einsteine kako doru­
čkuju pod vedrim nebom. Jedu i piju s te­
kom, uz ponavljanje prvih dvaju taktova
»Naprijed, Kršćanski Vojnici«, sve brže i br­
že, sve glasnije i glasnije. Iznenada, glazbu
prekine prva iz niza snažnih eksplozija. Ta­
ma. Dug, prigušen šum rušenja, padanja, vri-
skova, jadikovki. Potom tišina uz bujanje
svjetla, i još jednom čas uoči svanuća, sa zvi­
jezdom Danicom i nježnom, skladnom m u­
zikom.

PRIPOVJEDAČ

Neizreciva ljepota, razumu neshvatljiv

m ir.. .
Iz daljine, od iza obzorja, diže se prema
nebu stup ružičastog dima oblikujući lik go­
leme, otrovne gljive koja lebdi, nad usamlje­
nom planetom u njezinoj sjeni.
Ponovno pretapanje na prizor s piknika.
Svi babuni su mrtvi. Stravično iznakaženi
61
opekotinama, dva Einsteina leže jedan uz
drugoga, ispod onog što je ostalo od jednog
stabla jabuke. U blizini, jedan tank još uvijek
ispušta O plem enjenu Sakagiju.

PRVI EINSTEIN

To je nepravedno, to nije u redu. ..

DRUGI EINSTEIN

Mi, koji nikad nikom nismo učinili ništa

n ažao...

PRVI EINSTEIN

Mi, koji smo živjeli samo za Istinu.

PRIPOVJEDAČ

A evo zašto um irete u ubilačkoj službi

babuna. Pascal je to objasnio pred više od
tri stotine godina. »Stvaramo idola od istine;
a kako istina bez milosrđa nije Bog, već sa­
mo njegova slika ili idol, ne smijemo ga
obožavati i ne smijemo m u se klanjati.« Živ­
jeli ste štujući idola. A prem a konačnoj ocje­

62
ni, svakom je idolu ime Moloh. I to je to,
prijatelji, to je to.
Ponesena iznenadnim udarom vjetra,
ustajala se kužna magla bešumno poremeti,
dijelom se oblikujući u vijenac boje gnoja,
kojeg vjetar kao u vrtlogu nosi kroz jabučno
cvijeće, zatim ponire da bi proždro dvije po­
legnute prilike. Prigušeni krik označuje sa­
moubilačku sm rt znanosti dvadesetog vije­
ka.
Pretapanje na rt uz obalu južne Kaliforni-
je, dvadesetak milja zapadno od Los Ange-
lesa. Znanstvenici iz Ekspedicije za Ponov-
no-otkrivanje upravo se iskrcavaju s broda.
U pozadini se vidi golem odvodni kanal, ra­
zrušen na dijelu kojim ulazi u more.

PRIPOVJEDAČ
Partenon, Koloseum —
Slava što bijaše Grčka, veličina i tako dalje.
A tu su i ostali: —
Teba i Copan, Arezzo i Ajanta;
Bourges, što silom osvoji nebo,
I Sveta Mudrost, što plovi u spokojstvu.
Ali od slave što bijaše kraljica Viktorija
Neosporno ostaje W. C;

63
Veličina što bijaše Franklin D elano1
Počiva uglavnom na najvećem odvodnom
kanalu
Isušenom sad i razrušenom, Ichabod,
Ichabod.2
A njegov tovar kondom a (što nezadrživo
pluta,
Poput nade, poput pohote) ne obijeljuje
više
Ovu skrovitu plažu blistavim skupom,
već šumaricama
I rascvjetalim tratinčicama.

Za to su vrijeme znanstvenici, s dr Crai-

gijem na čelu, prešli pješčanu obalu, uzverali
se uz nisku liticu, i napreduju kroz pjesko-
vitu i nazubljenu ravnicu prema naftono­
snim izvorima na brežuljcima u daljini.
Kamera se zadrži na dr Pooleu, Vrhov­
nom Botaničaru Ekspedicije. Poput ovce što
brsti mladice, skakuće on od biljke do biljke
ispitujući cvjetove kroz povećalo, pohranju­
jući pojedine primjerke u botaničku kutiju,
unoseći bilješke u mali crni blok.

' Franklin Delano Roosevelt, američki državnik. (Nap.

prev.)
2 Ichabod (hebr.) — riječ kojom se izražava žaljenje za
nekadašnjom slavom. (Nap. prev.)

64
 PRIPOVJEDAČ

Dakle, to je on, naš junak, dr Alfred Poo­

le, doktor znanosti. Svojim studentim a i
mlađim kolegama poznatiji kao Mlitavi Poo­
le. A ovaj je nadimak, na žalost, čak pretje­
rano prikladan. Jer iako ne neprivlačan, kao
što i sami vidite, iako Član Kraljevske Aka­
demije Novog Zelanda i ni u kom slučaju
budala, u praktičnom se životu njegova in­
teligencija doima latentnom , njegova pri­
vlačnost ne dolazi do izražaja. Kao da je ži­
vio pod staklenim zvonom; mogao je gledati
i biti viđen, ali nikad u stanju da uspostavi
pravi kontakt. A krivnja, kao što će vam to
reći dr Schneeglock iz Odjela za Psihologiju,
s uvijek pripravnim objašnjenjem, krivnja je
na njegovoj privrženoj i silno napuštenoj
Majci — tom svecu, tom izvoru duševne
energije, tom vampiru koji još uvijek sjedi
na čelu stola za doručkom i svojim vlastitim
rukama pere njegove svilene košulje i požr­
tvovno krpi njegove čarape.

U kadar ulazi gospođica Hook — ulazi s

provalom oduševljenja.
»Nije li to uzbudljivo, Alfrede!«, usklikne.
»Veoma«, uljudno će dr Poole.

5 M a jm u n i b it 65
 »Gledati Yuccu gloriosu u njezinom pri­
rodnom okolišu — tko bi ikada pomislio da
će nam se ukazati takva prilika? I Artemisiu
tridentatu.«1
»Još je preostalo nešto cvjetova na Arte-
misiji«, kaže dr Poole. »Nalazite li išta ne­
običnog na njima?«
Gospođica Hook ih pom no ispituje, pa
odm ahne glavom.
»Znatno su krupniji od onih opisanih u
starim udžbenicima«, izgovara on tonom ho­
tim ično zatomljenog uzbuđenja.
»Znatno krupniji?«, ponovi gospođica
Hook. Lice joj se ozari. »Alfrede, ne misliš
valjda. . .«
Dr Poole kimne.
»Kladio bih se da jest«, kaže. »Učetvero-
stručenje. Izazvano ozračenjem gama-zraka-
ma.«
»Oh, Alfrede!«, usklikne ona oduševljeno.

PRIPOVJEDAČ

U odijelu od tvida i naočalama s rožnatim

okvirom, Ethel Hook je jedna od onih ne­
1 A rtemisia tridentata — vrsta tropske biljke. (Nap.
prev.)

66
obično probitačnih, čudesno sposobnih i
punokrvnih engleskih djevojaka kojima se,
ukoliko i sam ne bi bio jednako probitačan,
u jednakoj mjeri Englez, i još sposobniji,
nitko ne bi baš pretjerano rado oženio. To
vjerojatno i jest razlog zašto je Ethel, u dobi
od trideset i pet godina još uvijek bez muža.
Još uvijek bez muža — ali, usuđuje se gajiti
nadu, ne za dugo. Jer iako ju dragi Alfred
još nije uistinu zaprosio, ona zna (i zna da
on zna) da je najmilija želja njegove Majke
da on to učini — a Alfred je najposlušniji
od svih sinova. Osim toga, imaju toliko za­
jedničkog. — botaniku, Sveučilište, Words-
worthovu poeziju. Uvjerena je da će, prije no
što se vrate u Auckland, sve već biti sređeno
— jednostavni obred pred dragim starim
doktorom Trilliamsom, m edeni mjesec u
Južnim Alpama, povratak u njihov dražesni
mali dom, a onda, nakon osamnaest mjeseci,
prvo dijete. . .

Rez na ostale članove ekspedicije kako se

s m ukom uspinju brežuljcima u pravcu tor­
njeva za bušenje nafte. Profesor Craigie, nji­
hov vođa, zastaje da otare čelo i provjeri da
li je sve u redu.
»Gdje je Poole?«, pita. »I Ethel Hook?«

67 .
 Netko pokazuje prstom u njihovu smjeru
i, u totalu, ugledamo udaljene prilike dvoje
botaničara.
Rez na profesora Craigiea, koji savine dla­
nove oko ustiju i viče: »Poole, Poole!«
»Zašto ih ne ostavite njihovoj maloj ro­
manci?«, pita dosjetljivi Cudworth.
»Romanca, dabome!«, podrugljivo otpuh­
ne dr Schneeglock.
»Ali ona je očito zaljubljena u njega.«
»Za romancu je potrebno dvoje.«
»Nadajmo se da će ga obrlatiti da ju izne­
nada zaprosi.«
»Ništa manje možete od njega očekivati
da počini incest sa svojom Majkom«, značaj­
no će dr Schneeglock.
»Poole!«, zaurla još jednom profesor Crai-
gie i, okrećući se ostalima, »Ne volim da mi
ljudi zaostaju«, kaže razdraženo. »U nepo­
znatoj zem lji... Nikad se ne zna.«
Ponovno počinje dozivati.
Rez na dr Poolea i gospođicu Hook. Za-
čuju udaljeni zov, podižu pogled sa svoje
učetverostručene Artemisije, mašu rukama i
kreću u potjeru za ostalima. Odjednom, dr
Poole ugleda nešto uslijed čega m u se otme
glasan uzvik.
»Gledaj!« Pokazuje prstom.
68
 »Što je to?«
»Echinocactus hexaedrophorus1 — i to izu­
zetno lijep primjerak.«
Polutotal s njegove točke gledanja na sru­
šenu prizem nicu obraslu kaduljom. Zatim
krupni plan kaktusa koji raste između dvije
kamene ploče u blizini ulaznih vratiju. Rez
na dr Poolea. Iz kožnatih korica za pojasom
izvlači on dugačku, usku lopaticu za vađenje
biljaka.
»Ne namjeravaš ga valjda iskopati?«
Umjesto odgovora, on odlazi prema mje­
stu na kojem raste kaktus i čučne pored nje­
ga·
»Profesor Craigie će biti jako ljut«, pro­
svjeduje gospođica Hook.
»Pa onda požuri i smiri ga.«
Nekoliko ga trenutaka prom atra s izra­
zom zabrinutosti.
»Mrsko mi je ostaviti te samog, Alfred.«
»Govoriš kao da mi je pet godina«, razdra-
ži se. »Kreni kad ti kažem.«
Okreće se i počinje kopati.
Gospođica Hook ne posluša odmah, već
stoji i gleda ga još neko vrijeme u tišini.

' Echinocactus hexaedrophorus — vrst kaktusa. (Nap.

prev.)

69
 PRIPOVJEDAČ

Tragedija je farsa što u nama pobuđuje

sažaljenje; farsa, tragedija što događa se aut­
sajderima. Živahna u tvidu, probitačna i spo­
sobna, ovaj predm et najblaže satire također
je i predm et jednog Intim nog Dnevnika.
Koliko li je samo vatrenih zalazaka sunca
vidjela i bezuspješno pokušala opisati! Koli­
ko baršunastih i putenih ljetnih noći! Koli­
ko lirski čarobnih proljetnih dana! I oh, bu­
jica osjećaja, iskušenja, nada, snažnih lupanja
srca, ponižavajućih zaposlenja! I sada, nakon
svih tih godina, nakon prisustvovanja toli­
kim sjednicama odbora, tolikih održanih
predavanja i ispravljenih pism enih ispita, sa­
da, na kraju, pomičući figure na Svoj zago­
netan način, Bog je učini, osjeća to, odgo­
vornom za ovog bespomoćnog i nesretnog
čovjeka. I zbog toga što je nesretan i bespo­
moćan, ona ga voli — ne sanjarski, naravno,
ne kao što je voljela onog kudravog nitkova
koji ju je, pred petnaest godina, zaludio, a
potom oženio kći onog bogatog poduzetni­
ka, iako ne manje nepatvoreno, uz osjećaj
snažne, zaštitničke nježnosti.
 »U redu«, kaže ona na kraju. »Idem napri­
jed. Ali obećaj da nećeš dugo.«
»Naravno da neću.«
Okreće se i odlazi. D r Poole ju prati po­
gledom; zatim, ostavši sam, s uzdahom olak­
šanja ponovno se lati kopanja.

PRIPOVJEDAČ
»Nikad«, ponavlja u sebi, »Nikad! Bez ob­
zira što kazala Majka.« Jer iako cijeni gospo­
đicu Hook kao botaničara, pouzdaje se u nju
kao u organizatora i divi se njezinoj veliko-
dušnosti, pomisao da bi s njom morao po­
stati jedna duša i jedno tijelo, nezamisliva
m u je poput Kategoričkog Imperativa.
Iznenada, njemu iza leđa, tri u brade za-
raštena muškarca podlog izgleda, zamazana
i u prnjama, gotovo bešum no izrone iza ru­
ševina kuće, za trenutak nepom ični kao da
lebde, a zatim se bacaju na zatečenog bota­
ničara i, prije no što uspije kriknuti, silom
m u zapuše usta, vežu m u ruke na leđima i
odvuku ga u odvodni kanal, izvan vidokruga
njegovih drugova.
Pretapanje na total južne Kalifornije s vi­
sine od pedeset milja, gore iz stratosfere.

71
Dok Kamera okomito ponire, čujemo glas
Pripovjedača.

PRIPOVJEDAČ

More i njegove tm ine, planine

plavičastozlatne,
Doline zasićene plavoljubičastom tamom,
Suhoća ravnica boje lava,
Rijeke šljunka i bijeloga pijeska.
A u sredini svega Grad Anđela.
Pola milijuna kuća,
Pet tisuća milja ulica,
Petnaest stotina tisuća m otornih vozila,
I više gum ene robe nego u Akronu,
Više celuloida nego u Sovjeta,
Više najlonskih čarapa nego u New
Rochelle,
Više grudnjaka nego u Buffalou,
Više dezodoransa nego u Denveru,
Više naranača nego igdje,
S višim i boljim djevojkama —
Veliki Metrollopis Zapada.

Sada smo na visini od svega pet miLja i

postaje sve očitije da je veliki Metrollopis
grad-utvara, da je ono što je nekad bila naj­
prostranija svjetska oaza sada samo najveća
gomila ruševina na pustoj zemlji. Na ulica­
ma se ništa ne miče. Pješčani nanosi prekrili
su beton. Ni traga drvoredima palmi i pe­
ruanskog zimzelena.
Kamera se spušta na prostrano, pravokut­
no groblje koje leži između željezno-beton-
skih holivudskih tornjeva i onih na Wilshire
Boulevardu. Prizemljujemo, prolazimo ispod
nadsvođenog ulaza, uživamo u vožnji kame­
re po grobljanskom skupu. Maloj piramidi.
Stražarnici u gotskom stilu. Uplakanim an­
đelima nad m ram ornim sarkofagom. Uveća­
nom spomeniku Hedde Boddy — »opće po­
znate«, objašnjava natpis uz podnožje, »kao
Nacionalne Dragane Broj Jedan. ’Pušite na
visoko’.« Puhnem o i krećemo dalje; odjed­
nom, usred ove pustoši, evo grupice ljudskih
bića. To su četiri muškarca i dvije žene, svi
u poslu s lopatama, unutar ili oko jednog
otvorenog groba, i svi identično obučeni, u
pohabane košulje i hlače od grubog doma­
ćeg platna. Preko te grube odjeće svatko no­
si malu četvrtastu pregaču na kojoj je skrlet-
nom vunom izvezena riječ »NE«. Pored pre­
gača, djevojke nose okrugle zakrpe na gru­
dima, a odostrag par nešto većih komada
tkanine preko hlača na stražnjici. Dva para
negacija padaju nam u oči kako se približa­

73
vaju, zatim još dva, poput partskih snimaka,
dok iščezavaju.
Nadzirući radnike s krova obližnjeg m au­
zoleja, sjedi muškarac četrdesetih godina, vi­
sok, snažno građen, tam nih očiju i orlovskog
nosa, kao u alžirskog gusara. Crna kovrdžava
brada ističe vlažnost i crvenilo njegovih pu­
nih usana. Na izvjestan način odjeven je ne­
prilično — u svjetlosivo odijelo, kroja iz sre­
dine dvadesetog stoljeća, ponešto premaleno
za njega. U trenutku kad ga ugledamo po
prvi put, zaokupljen je obrezivanjem nokti­
ju.
Rez natrag na kopače groba. Jedan od
njih, najmlađi i najpristaliji od muškaraca,
podiže pogled, preleti pogledom po nad­
gledniku na krovu i, ugledavši ga zaposlenog
oko noktiju, upravi silno pohotljiv pogled u
djevojku koja, zgurena nad svojom lopatom,
stoji pored njega. K rupni plan dviju krpica
zabrane. NE i opet NE, postajući sve većima
što on žudnije gleda. Već spremna za slasno
zamišljen dodir, njegova ruka krene, nesi­
gurna, neodlučna, zatim iznenada, kako se
savjest naglo obrani od iskušenja, ponovno
se povuče. Grizući usnu, mladić se okreće
i s udvostručenim žarom ponovno se posve­
ti kopanju.
74
 Iznenada, lopata udara u nešto tvrdo. Čuje
se uzvik zadovoljstva, naruši se skladna ak­
tivnost. Trenutak zatim, lijepi je lijes od ma­
hagonija izvučen na površinu zemlje.
»Razbijte ga.«
»U redu, Šefe.«
Začuje se škripa i praskanje cijepanja dr-
veta.
»Muškarac ili žena?«
»Muškarac.«
»Fino! Izvrnite ga.«
Uz ho-ruk prevrću kovčeg i leš se skotrlja
na pijesak. Najstariji od zaraslih kopača
klekne pored njega i sustavno ga počinje
oslobađati sata i nakita.

PRIPOVJEDAČ

Zahvaljujući suhoj klimi i umješnosti bal-

zamatora, ono što ostaje od Direktora K or­
poracije za Varenje Zlatnog Pravila doima se
kao da je jučer sahranjeno. Obrazi su još
ružičasti od crvenila što ga je grobar nanio
pred polaganje na odar. Zašiveni u vječni
smiješak, zakrivljeni kutevi usana pridaju
okruglom, pogačastom licu, razbješnjujuće
zagonetan izraz Boltraffijeve Madone.

75
 Iznenada, udarac biča ošine pokleknutog
kopača preko leđa. Kamera proširuje i otkri­
va Šefa koji, s bičem u ruci, poput utjelov­
ljenja božanske Osvete prijeti s visine svog
m ramornog Sinaja.
»Vrati onaj prsten.«
»Koji prsten?«, zamuca ovaj.
Umjesto odgovora, Šef m u udijeli još dva,
tri udarca bičem.
»Ne, ne molim Vas! Jao! Vratit ću ga. Pre­
stanite!«
O ptuženi uvlači dva prsta u usta i nakon
kraćeg pipanja izvlači lijep dijamantni pr­
sten kojeg je prem inuli pivar kupio sam sebi
dok je posao bio tako ohrabrujuće obilan u
vrijeme drugog svjetskog rata.
»Stavi ga uz ostale stvari«, naređuje Šef i,
pošto čovjek posluša, »Dvadeset i pet udara­
ca«, nastavlja, uživajući u okrutnosti, »toliko
ti večeras slijedi.«
Plačući, čovjek moli za milost — samo za
ovaj put. S obzirom da je sutra Beliálov
D a n ... I uostalom on je star, čitavog je ži­
vota pošteno radio, dospio je do čina Zamje­
nika N adglednika...
Šef ga prekine.
»Ovo je Demokracija«, kaže. »Svi smo mi
jednaki pred Zakonom. A Zakon kaže da

76

I
sve pripada Proletarijatu — drugim riječima,
sve odlazi Državi. A kakva je kazna za pot­
kradanje Države?« Čovjek ga odozdo proma­
tra s neizrecivim bolom. »Kakva je kazna?«,
zaurla Sef podižući svoj bič.
»Dvadeset i pet udaraca«, uslijedi gotovo
nečujan odgovor.
»Točno! Dakle, to je riješeno, zar ne? A
sada, u kakvom je stanju odjeća?«
Mlađa i vitkija od djevojaka saginje se i
opipava pokojnikov crni dvoredni kaput.
»Prvorazredna roba«, kaže. »Bez ijedne
mrlje. Nije ni promočilo ni ništa.«
»Probat ću je«, kaže Sef.
Uz dosta poteškoća, s leša skidaju hlače,
kaput i košulju, zatim ga, nakon što ostaje
samo u rublju, bacaju u raku i ponovno zatr­
pavaju zemljom. U m eđuvremenu, Sef uzi­
ma odjeću, kritički je njuška, zatim svlači
svjetlosivi kaput koji je nekoć pripadao Di­
rektoru Proizvodnje W estern-Shakespeare
Pictures Incorporated, i vješto uvlači ruke u
predm et nešto suzdržanijeg kroja, u skladu
s pivima i Zlatnim Pravilom.

77
 PRIPOVJEDAČ

Postavite se u njegov položaj. Možda vam

nije poznato, ali česalo za vunu, ili prvobitni
stroj za grebenanje vune, sastoji se od gor­
njeg dijela ili malog vitla i još dva čekrka
koje poslužuju radnici, pa grebenala, valjaka
itd. A ako nemate stroja za grebenanje ni
mehaničkog, tkalačkog stana, ako nemate
elektromotora da ih pokreću, ni dinama da
ih napajaju strujom, ni turbina da pokrenu
dinama, ni ugljena da podigne paru, ni vi­
sokih peći da proizvedu čelik — onda, očito,
svoju elegantnu odjeću morate potražiti na
grobljima, od onih koji su nekoć uživali ove
pogodnosti. A tako dugo dok je trajala opa­
snost od radijacije, nije bilo moguće snabdi­
jevati se niti na grobljima. Jer tri su gene­
racije živjele u neizvjesnosti divljine, kao de­
generirani ostaci onih koji su preživjeli do-
končanje tehnološkog progresa. Tek za po­
sljednjih trideset godina omogućeno im je
da se bez bojazni prepuste uživanju pokopa­
nih ostataka le confort modernea.

K rupni plan Šefa, grotesknog u kaputu

posuđenom od čovjeka čije su ruke bile
znatno kraće, a struk mnogo širi od njego-

78
vog. Na zvuk koraka koji se približavaju,
okreće glavu. U totalu, s njegove točke gle­
danja, vidimo dr Poolea, ruku vezanih za
leđima kako, klonuo, teškom m ukom koraca
kroz pijesak. Za njim idu trojica njegovih
zarobljivača. Kadgod posrne ili uspori korak,
ubadaju ga u zadnjicu igličastim lišćem juke
i bučno se smiju videći ga kako se trza od
boli.
Dok se približavaju, Sef, zbunjen, bulji u
njih bez riječi. »Sto, za ime Beliala?«, otme
m u se konačno.
Društvance zastaje u podnožju mauzoleja.
Tri člana iz pratnje dr Poolea poklone se
Sefu i kazuju mu svoju priču. Lovili su ribu
u svom čam cu1 ispred Redondo Beacha; iz­
nenada su ugledali golem, neobičan brod ka­
ko izranja iz magle; odmah su zaveslali ka
obali kako ne bi bili primijećeni. Iza ruše­
vina jedne stare kuće promatrali su kako se
stranci iskrcavaju. Trinaestoro njih. A potom
je ovaj čovjek, u pratnji jedne žene, došao
do samog praga njihovog skloništa. Žena je
onda otišla, i, dok je čovjek lopaticom kopao
zemlju, zaskočili su ga s leđa, zapušili mu

1 u originalu — coracle — čamac od pletena šiblja pre­

svučen kožom. (Nap. prev.)

79
usta, vezali, i sada ga doveli ovamo na ispi­
tivanje.
Slijedi duga tišina koju konačno prekine
Šef.
»Govorite li engleski?«
»Da, govorim engleski«, zamuckuje dr
Poole.
»Dobro. Odvežite ga; podignite ga.«
Podižu ga — tako naglo da padne na sve
četiri pred Šefove noge.
»Jeste li svećenik?«
»Svećenik?«, ponavlja dr Poole s razumlji­
vim čuđenjem. O dm ahne glavom.
»Zašto onda nemate bradu?«
»Ja. .. brijem se.«
»Oh, pa onda n iste ...« Šef prelazi prstom
po bradi i obrazima dr Poolea. »Sad mi je
jasno. Ustanite.«
Dr Poole posluša.
»Odakle dolazite?«
»S Novog Zelanda, gospodine.«
D r Poole proguta slinu, zaželi da su mu
usta manje suha, da m u glas manje podrh­
tava od straha.
»Novi Zeland? Je li to daleko?«
»Vrlo daleko.«
»Došli ste velikim brodom? Na jedra?«

80
 Dr Poole kim ne i, poprimivši držanje
predavača, u čemu je uvijek nalazio utočište
kad bi osobni kontakti zaprijetili da postanu
odviše mučni, prelazi na tumačenje zašto ni­
su mogli prijeći Tihi Ocean na parni pogon.
»Ne bismo imali gdje uzeti gorivo. Naše
brodarske kompanije služe se parobrodima
samo za priobalni promet.«
»Parobrodima?«, ponavlja Sef — lica zaža-
renog od znatiželje. »Još uvijek imate paro­
brode? Ali to mora da znači da se kod vas
nije pojavilo Biće?«
D r Poole se zbuni.
»Nisam Vas baš najbolje shvatio«, kaže.
»Kakvo Biće?«
»Biće. Znate — kad je On preuzeo vlast.«
Podigavši ruke na čelo, ispruženim ka­
žiprstima napravi znak rogova. Njegovi po­
danici slijede njegov primjer.
»Mislite na Đavola?«, sumnjičavo će dr
Poole.
Ovaj kimne.
»Ali, a li... znači, zaista...«

PRIPOVJEDAČ
Naš je prijatelj dobar kongregacionalist,
ali, avaj, na liberalnoj strani. Što znači da

6 M a jm u n i b it 81
nikada nije Vladaru ovog svijeta ispunio
Njegov ontološki dug. Brutalno rečeno, on
ne vjeruje u Nj.
»Da, dokopao se vlasti«, objašnjava Šef.
»Dobio je bitku i stekao vlast nad svakim.
To se zbilo kad su sve ovo počinili.«
Širokim, izražajnim zamahom ruku kao
da obuhvaća pustoš što je nekoć bila Los
Angeles. Izraz dr Poolea razvedri se uslijed
razumijevanja.
»Oh, sad shvaćam. Mislite na Treći svjet­
ski rat. Ne, mi smo imali sreće; prošli smo
bez ogrebotine. Zahvaljujući svom osobitom
geografskom položaju«, dodaje u profesio­
nalnoj maniri, »Novi Zeland nije bio od stra­
teškog značaja z a ...«
Šef prekida lekciju od koje se tako mnogo
očekuje.
»Onda još uvijek imate vlakove?«, pita.
»Da, još uvijek imamo vlakove«, pomalo
razdraženo odgovara dr Poole. »Ali kao što
sam rek ao ...«
Preneražen, Šef ispušta usklik oduševlje­
nja i tapše ga po ramenu.
»Naravno da rade. Kao što sam rekao...«
»I mašine još uvijek rade?«

82
 »Onda nam možete pomoći da sve ponov­
no dovedemo u red. Kao u dobra stara vre­
mena. ..« Pravi znak rogova. »Imat ćemo vla­
kove, prave vlakove.« I, u zanosu uslijed div­
ne zamisli, privlači dr Poolea, jednom ga
rukom grli oko vrata i ljubi ga u oba obraza.
Prezajući pred nelagodnom situacijom
pojačanom gađenjem (jer veliki se čovjek ri­
jetko pere i iz ustiju širi užasan zadah), dr
Poole se nastoji osloboditi zagrljaja.
»Ali ja nisam inženjer«, prosvjeduje. »Ja
sam botaničar.«
»Što je to?«
»Botaničar je čovjek koji se razumije u
biljke.«
»Tvornice1 ratnog materijala?«
»Ne, ne. One stvari s lišćem i stabljikama
i cvijećem — premda, naravno«, dodaje na­
glo, »ne smijemo zaboraviti bescvjetnjače. A,
ustvari, bescvjetnjače su moje osobite milje­
nice. Novi Zeland, kao što Vam je vjerojatno
poznato, obiluje bescvjetnjačam a...«
»Ali što ćemo sa strojevima?«
»Strojevima?«, prezrivo ponovi dr Poole.
»Pa kažem Vam da nisam u stanju uočiti

1 igra riječi — engl. p la n t može značiti b iljk u i tvornicu.

(Nap. prev.)

83
razliku između parne turbine i diesel-moto-
ra.«
»Onda ne možete ništa učiniti da nam
pom ognete da se vlakovi ponovno pokre­
nu?«
»Ama baš ništa.«
Bez riječi, Sef podiže desnu nogu, položi
stopalo na udubinu ispod prsne kosti dr
Poolea, zatim hitro ispravi savinuto koljeno.
K rupni plan dr Poolea kako se pridiže,
uzdrm an i natučen, ali bez ijedne polomlje­
ne kosti, s gomile pijeska na koju je pao. Od
izvan kadra, čujemo Sefa kako doziva svoje
sluge.
Srednji plan kopača groba i ribara kako
se užurbano odazivlju pozivu.
Šef upire prstom u dr Poolea.
»Zakopajte ga.«
»Živog ili mrtvog«, pita krupnija djevojka
svojim punim altom.
Šef ju promatra odozgo. Kadar s njegove
točke gledanja. Uz prim jetan napor, otuđuje
se od stvarnosti. Usne mu se pomiču. Po­
navlja odlomak iz Prerađenog Katekizma.
»Što je priroda žene? Odgovor: Žena je ko-
rablja Nesvetog Duha, izvor svih zala, nepri­
jatelj v rste ...«
 »Živog ili mrtvog?«, pita krupnija djevoj­
ka.
Šef sliježe ramenima.
»Kako želite«, odgovara nehajno.
K rupna djevojka zaplješće.
»Divno, divno!«, viče i okreće se svojim
drugovima. »Dođite momci. Hajd’mo se za­
baviti.«
Opkoljavaju dr Poolea, podižu ga sa zem­
lje vičući, i na noge ga ubacuju u napola
zatrpan grob Direktora Korporacije za Vare­
nje Zlatnog Pravila. Dok m u krupna djevoj­
ka ne dopušta da izađe, muškarci lopatama
ubacuju rahlu zemlju u raku. Za vrlo kratko
vrijeme, zatrpan je do visine struka.
Na zvučnoj traci, krikovi žrtve i razdraž­
ljiv smijeh krvnika gube se u tišini koju
prekida glas Pripovjedača.

PRIPOVJEDAČ
Okrutnost i samilost nose kromosomi;
Svi ljudi su milostivi i svi su ubojice.
Ludo zaljubljeni u pse, svoje Dachaue grade;
Spaljuju čitave gradove pa tepaju siročadi;
Glasno ustaju protiv linča, ali svi su za
______ Oakridge;1
1 Oakridge — grad u sav. državi Tennessee, centar za
nuklearna istraživanja. (Nap. prev.)

85
Puni budućeg čovjekoljublja, аГ danas još
za NKVD.
Koga da progonimo, za koga da osjećamo
sućut?
Sve je to samo stvar onih trenutno nad
nama,
Riječi na papiru, radija što trešte,
K om unističkih vrtića ili prve pričesti.
Samo kroz spoznanje vlastite Suštine
Prestaje svaki čovjek biti mnogim
majmunima.
Smijeh i vapaj za milost, ponovno su na
zvučnoj traci. Potom, iznenada, začujemo
Šefa.
»Odmaknite se!«, vikne. »Ne vidim.«
Poslušaju. U tišini, Šef gleda dolje u dr
Poolea.
»Vi znate sve o bilju«, kaže na kraju. »Za­
što onda ne pustite korijenje tamo dole?«
Dosjetka je popraćena salvom smijeha.
»Zašto ne izbacite fine ružičaste cvjetiće?«
K rupni plan botaničarevog ispaćenog lica.
»Milost, m ilo st...«
Glas se prekine, groteskno; uslijedi još
jedna provala veselja.
»Mogao bih vam biti od koristi. Mogao
bih vam pokazati kako da postignete bolje
urode. Imali biste više hrane.«
86
 »Više hrane?«, ponovi Šef s iznenadnim
interesom. Potom se grozno namrgodi. »La­
žete!«
»Ne lažem. K unem se svemogućim Bo­
gom.«
Nastaje žagor ogorčenog negodovanja.
»On je možda svemoguć na Novom Z e­
landu«, kaže Šef. »Ali ne ovdje — ne otkako
se pojavilo Biće.«
»Ali ja znam da vam mogu pomoći.«
»Možete li se zakleti Belialom?«
Otac dr Poolea bio je anglikanski sveće­
nik, a on sam redovito ide u crkvu; pa ipak,
s iskrenim žarom čini ono što je od njega
zatraženo.
»Belialom. K unem se Svemogućim Belia­
lom.«
Svi prave znak rogova. Nastaje duga šut­
nja.
»Iskopajte ga.«
»Ali Šefe!«, prosvjeduje krupna djevojka.
»To nije pošteno!«
»Iskopaj ga, ti korabljo Nesvetosti!«
Njegov ih ton trenutno lišava dileme; ko­
paju s tolikim žarom da je, za manje od pola
minute, dr Poole izvan svoga groba i stoji,
prem da dosta nesigurno, u podnožju mau­
zoleja.

87
 »Hvala Vam«, uspijeva prozboriti; potom
m u popuste koljena i padne u nesvijest.
Slijedi spontana provala prezrivo prijaz­
nog smijeha.
Šef se naginje sa svog mramornog prije­
stolja. »Dođi ovamo, ti korabljo crvenokosa!«
Dodaje djevojci bocu. »Daj m u da otpije iz
ovog«, naredi. »Mora biti u stanju da hoda.
Vraćamo se u Štab.«
Ona sjeda uz dr Poolea, pridiže njegovo
mlitavo tijelo, podupire m u klimavu glavu
u smjeru zabrana na svojim grudim a i daje
m u okrepljujući napitak.

Pretapanje na jednu ulicu. Četiri bradata

muškarca nose Šefa u nosiljci. Ostali idu za
njima, trom o se krećući kroz naneseni pije­
sak. Tu i tamo, pod trijemovima razrušenih
benzinskih stanica, u zjapećim vežama po­
slovnih zgrada, leže gomile ljudskih kostiju.
Srednji plan dr Poolea. Još uvijek s bo­
com u ruci, hoda pomalo nesigurno, pjeva­
jući sam za sebe »Annie Laurie«, s puno
osjećaja. Piće na prazan želudac — prazan
želudac, povrh toga, čovjeka čija je Majka
oduvijek gajila odvratnost prem a alkoholu
— i jako je crno vino brzo učinilo svoje.

88
 »I zbog drage Annie Laurie
Leći ću ja i umrijeti, ..«

U sredini posljednje muzičke fraze, u ka­

dar ulaze dvije kopačice groba. Prilazeći pje­
vaču odostrag, krupnija ga prijateljski plje­
sne po leđima. D r Poole se lecne, okreće,
a njegovo lice naglo poprim a zabrinut izraz.
Ali njezin je osmijeh umirujući.
»Ja sam Flossie«, kaže. »I nadam se da
niste ljuti na mene zbog toga što sam Vas
htjela zakopati?«
»Oh, ne, ne, nimalo«, uvjerava ju dr Poole,
tonom nekog tko nem a ništa protiv da mla­
da dama zapali cigaretu.
»Nije to zbog toga što bih imala nešto
protiv Vas«, uvjerava ga Flossie.
»Ma, naravno.«
»Htjela sam se samo malo zabaviti, to je
sve.«
»Pa da, pa da.«
»Ljudi izgledaju tako stravično smiješno
kad ih se zakapa.«
»Užasno smiješno«, složi se dr Poole, pa
iscijedi nervozni hihot.
Osjećajući potrebu za nešto većom dozom
hrabrosti, osnažuje se još jednim gutljajem.

89
 »Onda, vidimo se kasnije«, kaže krupna
djevojka. »Sad moram do Šefa, na razgovor
u vezi produženja njegovog novog kaputa.«
Još jednom ga pljesne po leđima i odjuri.
Dr Poole ostaje sam s njezinom drugari­
com. Kradomice ju pogleda. Osamnaest joj
je godina; ima crvenu kosu i jamice na obra­
zima, dražesno lice i vitko, mladenačko,tije­
lo.
»Zovem se Loola«, kaže. »A ti?«
»Alfred«, odgovara dr Poole. »Majka mi je
ljubitelj In Memoriama«, dodaje kao obja­
šnjenje.
»Alfred«, ponovi crvenokosa djevojka. »Ja
ću te zvati Alfie. I da ti kažem nešto, Alfie;
ja u stvari ne volim ona javna pokapanja. Ne
znam zašto bih bila drukčija od ostalih, ali
ona me ne zasmijavaju. Ne vidim ničeg smi­
ješnog u njima.«
»Drago mi je da to čujem«, kaže dr Poole.
»Znaš, Alfie«, nastavlja nakon kratke stan­
ke, »ti si zaista vrlo sretan čovjek.«
»Sretan?«
Loola kimne.
»U prvom redu, iskopali su te — a to još
dosad nisam vidjela — i sad ideš pravo na
Svečanosti Pročišćenja.«
»Svečanosti Pročišćenja?«

90
 »Da, sutra je Belialov Dan — Belialov
Dan«, ponavlja kao odgovor na izraz, zabe­
zeknut od nerazumijevanja, na licu dr Poo­
lea. »Nemoj mi reći da ne znaš što se zbiva
veče uoči Belialovog Dana.«
Dr Poole odm ahne glavom.
»Pa kada vi imate vaše Pročišćenje?«
»Dakle, mi se kupamo svaki dan«, kaže dr
Poole, upravo se osvjedočivši, još jednom, da
Loola to zacijelo ne čini.
»Ne, ne«, kaže uzrujano. »Mislim na Pro­
čišćenje Vrste.«
»Vrste?«
»Pakla mu, pa zar vaši svećenici dopuštaju
da se defektna djeca i dalje razvijaju?«
Uslijedi šutnja; potom dr Poole uzvraća
protupitanjem.
»Zar se ovdje rađa mnogo defektne dje­
ce?«
Ona potvrdno kimne.
»Od onda otkad je Biće — otkad je On
na vlasti.« Pravi znak rogova. »Kažu da toga
prije nije bilo.«
»Da li ti je ikad itko išta rekao o ga-
ma-zrakama?«
»Gama-zrakama? Sto je to gama-zraka?«
»To je razlog zašto se rađaju sva ta defekt­
na djeca.«

91
 »Nećeš mi valjda reći da to nije Belial?«
U tonu ima ljutitosti i sumnje; gleda ga kao
što bi sv. Dom inik vjerojatno promatrao Al-
bigenskog heretika.
»Ne, ne, naravno«, požuruje da ju uvjeri
dr Poole. »On je osnovni uzrok, to ne treba
ni govoriti.« Nespretno i nezgrapno napravi
znak rogova. »Mislio sam na prirodu sekun­
darnih uzroka — na sredstva kojima se O n
poslužio da provede Svoju .. .Svoju sudbin­
sku odluku, ako shvaćaš što hoću reći.«
Njegove riječi, a još više njegova pobožna
gesta, suzbijaju Loolinu sumnju. Lice joj se
razvedri; poklanja m u svoj najdražesniji
osmijeh. Jamice na njezinim obrazima ožive
poput para divnih malih bića, koja hirovito
provode skrovit i nezavisan život u nezavi­
snosti od ostatka Loolinog lica. D r Poole
uzvraća osmijeh, ali gotovo istovremeno od­
vraća pogled, zarumenjevši se pri tom do
korijena kose.

PRIPOVJEDAČ

Uslijed neizmjernog poštovanja prema

svojoj Majci, naš siroti prijatelj je, s trideset
i osam godina, još uvijek neženja. Prepun
jednog neprirodnog strahopoštovanja prema

92
braku, proveo je polovicu svog života plam-
teći u potaji. Smatrajući da bi bilo svetogrđe
zaprositi kreposnu mladu damu da s njim
podijeli postelju, on živi, pod oklopom aka­
demskog ugleda, u pohotnom i skrovitom
svijetu, u kojem erotska maštanja rađaju bol­
no kajanje, a mladenačke se želje vječito bo­
re s majčinskim uputama. A sada, tu je Loo-
la — Loola bez imalo želje za obrazovanjem
ili dobrim ponašanjem, Loola au naturel, s
prijatnim mirisom mošusa, u kojem, nakon
zrela razmišljanja, zaista ima nečeg vrlo pri­
vlačnog. Nikakvo čudo ako je pocrvenio i
(protiv svoje volje, jer on želi da ju i dalje
gleda), odvraća pogled.

Za utjehu, i u nadi daljnjeg ohrabrenja,

ponovno poseže za bocom. Iznenada, boule­
vard se, između dvije gomile pijeska, sužava
gotovo do širine pješačke staze.
»Poslije Vas«, kaže dr Poole, uljudno se
naklonivši.
Ona se za uzvrat nasmije ovoj gesti na
koju je, na ovom mjestu gdje muškarci ima­
ju prednost pred korabljama Nesvetog D u­
ha, ona u potpunosti nenavikla.
Kadar u vožnji, s točke gledanja dr Poo-
lea, Looline stražnjice. NE NE, NE NE, NE

93
NE, izmijenjuju se iz koraka u korak, giba­
jući se kao nošeni valovima. Rez na krupni
plan dr Poolea kako bulji, širom otvorenih
očiju, pa ponovno rez na Loolinu stražnjicu.

PRIPOVJEDAČ
Ovo je amblem — spoljašnji, vidljiv,
opipljiv — njegove vlastite skrovite svijesti.
Princip raznolikosti praćen požudom, nje­
gova Majka i Sedma Zapovijed iznad njego­
vih maštanja i prirodnih nagona.
Prolaze gomile pijeska. Cesta je ponovno
dovoljno široka da dvoje mogu hodati upo-
redo. D r Poole kradomice pogleda djevojči­
no lice i zatiče ga zasjenjenog izrazom sjete.
»Što ti je?«, pita zabrinuto i, znatno se
odvaživši, doda »Loola«, pa položi svoju ruku
na njenu.
»To je strašno«, kaže ona tonom neusilje-
nog očaja.
»Što je strašno?«
»Sve. Ne želiš čak ni razmišljati o tim
stvarima, ali budući da si i sam jedan od
nesretnika — ne možeš a da ne razmišljaš
o njima. I onda gotovo poludiš. Razmišlja­
jući i razmišljajući o nekom, i želeći i želeći.
A znaš da ne smiješ. I na sm rt si preplašen
od onoga što bi ti mogli učiniti ako saznaju.

94
A dao bi sve na svijetu za samo pet minuta,
da pet m inuta budeš slobodan. Ali ne, ne,
ne. I stišćeš pesti i obuzdaješ se — a to je
kao da samog sebe režeš na komade. I onda
odjednom, nakon svih tih patnji, odjed­
nom. . .«, prekine.
»Odjednom što«, pita dr Poole
Ona ga pogleda prodorno, ali na njegovu
licu ugleda samo ispitivački izraz nepatvore­
nog, bezazlenog neshvaćanja.
»Ne razumijem te«, kaže na kraju. »Da li
je istina ono sto si rekao Sefu? Ono, znaš,
da nisi svećenik.«
Iznenada pocrveni.
»Ako mi ne vjeruješ«, kaže dr Poole, s 4
odvažnošću pospješenom vinom, »spreman
sam ti to i dokazati.«
Za trenutak ga pogleda, zatim odmahne
glavom i, kao u nekom užasu, okreće se.
Nervozno poravnava svoju pregaču.
»Međutim«, nastavlja on, ohrabren njezi­
nom novootkrivenom stidljivošću, »nisi mi
rekla što se to odjednom događa.«
Loola preleti pogledom uokolo, kako bi
se uvjerila da ju nitko ne može čuti, zatim
progovori gotovo šapatom.
»Odjednom O n počinje upravljati svima.
Tjednima. Sili ih da misle o onim stvarima

95
- a to je protiv Zakona, to je grijeh. Mu­
škarci postaju jako srditi, počinju te tući i
nazivati te korabljom, na način na koji to
rade svećenici.
»Korabljom?«
Ona kimne. %
»Korabljom Nesvetog Duha.«
»Ah, razumijem.«
I onda dolazi Belialov Dan«, nastavlja na­
kon kratke stanke.
»I o n d a ... pa ti znaš što to znači. I poslije,
ako dobiješ dijete, O n te kažnjava za ono na
što te je On sam primorao.« Strese se, pa
napravi znak rogova. »Znam da moramo pri­
hvatiti ono što O n naredi«, doda. »Ali, oh,
od srca se nadam da će, ako ikada budem
imala djece, s njima biti sve u redu.«
»Pa naravno da će biti sve u redu«, uzvi­
kuje dr Poole. »Uostalom, nem a ničeg što ne
bi bilo u redu s tobom.«
Oduševljen vlastitom smjelošću, spusti
pogled na nju.
K rupni plan s njegove točke gledanja. NE
NE NE, NE NE N E ...
Loola žalosno zakima glavom.
»U tom upravo i griješiš«, kaže. »Imam još
jedan par bradavica.«

}
 »Oh«, kaže dr Poole, tonom koji nas upu­
ćuje na to da je pomisao na vlastitu Majku
poništila djelovanje crnog vina.
»Ne kažem da ima nečeg zaista lošeg u
tome«, brzo doda Loola. »Imaju ih i najod-
ličniji ljudi. To je potpuno u skladu sa za­
konom. Dozvoljena su čak i tri para. I po
sedam prstiju na rukama i nogama. Sve iz­
nad toga znači likvidaciju na Pročišćenju.
Moja prijateljica Polly — ona je dobila dijete
ove sezone. Prvo dijete. I imalo je četiri para
bradavica, a bilo je i bez palčeva. Za njega
nema nikakve nade. Zapravo, već je osuđe­
no. Polly je morala obrijati glavu.«
»Morala obrijati glavu?«
»To rade svim djevojkama čiju djecu likvi­
diraju.«
»Ali zašto?«
Loola sliježe ramenima.
»Naprosto da ih podsjete da O n jeste Đa­
vo.«
PRIPOVJEDAČ
»Postavimo li stvar«, kao što je to Schroe-
dinger rekao, »drastično, iako možda pomalo
naivno, štetnost braka između prvih rođaka
može biti uvećana činjenicom da je njihova
baka radil^ kao rontgen-tehničar. No to nije

7 M a jm u n i b it 97
ono što bi trebalo zabrinjavati svakoga po­
naosob. Bilo kakva mogućnost, m eđutim,
postepenog inficiranja ljudske rase neželje­
nim latentnim mutacijama, trebala bi biti
predm et zabrinutosti čitavog društva.« Tre­
bala bi biti, ali, izlišno je reći, ona to nije.
Oakridge radi u tri smjene; nuklearna cen­
trala prostire se sve do obale rijeke Cum ber­
land; a s onu stranu žice bog će samo znati
što li snuje Kapica1 na vrhu Ararata, kakva
li sve iznenađenja ta divna Ruska Duša, koju
je tako lirski opisivao Dostojevski, ima na
skladištu za ruska tijela i Kapitalistička i So­
cijaldemokratska trupla.
Još jednom se pijesak isprečuje na cesti.
Ponovno stupaju na vijugavu stazu između
dina i odjednom ostaju sami, kao da su u
centru Sahare.
Kadar u vožnji, s točke gledanja dr Poo-
lea. NE NE, NE N E ... Loola zastaje i okre­
će se k njemu. NE NE NE. Kamera se diže
prem a njezinu licu i on iznenada zamijeti
da je njezin izraz tragičan.

1 Pjotr Leonidovič Kapica — sovjetski fizičar. (Nap.

prev.)
 PRIPOVJEDAČ

Sedma Zapovijed, Prirodni Nagoni. Ali

postoji još jedan Nagon, kojem se čovjek ne
može oduprijeti tek djelomičnim porica-
njem, a ništa manje ni fragmentarnim otkri­
vanjem strasti — Nagon Ličnosti.

»Ne želim da mi odrežu kosu«, kaže slom­

ljenim glasom.
»Ma neće.«
»Hoće.«
»Ne mogu, ne smiju.« Zatim, zatečen vla­
stitom smionošću, dodaje, »previše je lijepa.«
Još uvijek s tragičnim izrazom na licu,
Loola zatrese glavom.
»Osjećam to«, kaže, »u kostima. Naprosto
znam da će imati više od sedmoro prstiju.
Ubit će ga, meni će odsjeći kosu, bičevat će
me — a O n nam sâm nalaze da radimo te
stvari.«
»Kakve stvari?«
Gleda ga za trenutak bez riječi; potom,
gotovo s izrazom užasnutosti, obori pogled.
»To je zato što O n želi da budem o bijed­
ni.«
Pokriva lice rukama i počinje nekontroli­
rano jecati.

99
 PRIPOVJEDAČ

Vino iznutra a, izvana, miris mošusa

podsjeća
Na one tako bliske,, tople, zrele, okrugle
i sve same
Jestive Prirodne N agone... A sada
njezine suze, njezine su ze...

D r Poole zagrli djevojku i, dok ona jeca

na njegovu ramenu, gladi joj kosu s nježno­
šću normalnog muškarca, kakvim je tog tre­
nutka postao.
»Ne plači«, šapće, »ne plači. Sve će biti u
redu. Uvijek ću biti uz tebe. Neću dozvoliti
da ti učine ništa nažao.«
Ona se postepeno smiruje. Jecanje postaje
sve slabije i konačno potpuno prestaje. Po­
diže pogled, i smiješak kojeg m u upućuje
kroz suze tako je nedvosmislen, da bi ovakav
poziv smjesta prihvatio svatko osim dr Poo-
lea. Tako stoje neko vrijeme i, dok se on još
uvijek krzma, njezin se izraz mijenja; uz pri­
znanje da iznenada osjeća kako je bila odviše
iskrena, sklanja pogled i okreće se od njega.
»Zao mi je«, promrmlja, i počne zglobom
otirati suze, zglobom ruke zamazane kao u
djeteta.

100 \
 D r Poole vadi maramicu i nježno joj briše
oči.
»Tako si slatka«, kaže. »Nimalo poput ov­
dašnjih muškaraca.«
Ponovno mu se nasmiješi. Poput para za­
nosnih malih divljih životinjica što plaho iz­
viruju iz skrovišta, pojave se jamice na obra­
zima.
Tako impulzivno, da m u ne preostaje vre­
mena za iznenađenje zbog onog što čini, dr
Poole joj rukama obujmi lice i ljubi je u
usta.
Loola se na trenutak opire, a onda se sva
prepušta zagrljaju, s još većim žarom od nje-

g a ‘
Na zvučnoj traci, »Podaj mi splasnuće«
modulira se u Liebestod iz Tristana.
Iznenada, Loola se ukoči. Odgurnuvši ga,
bijesno m u se zagleda u lice; potom se osvr­
ne preko ramena, prestravljena od osjećaja
krivnje.
»Loola!«
Ponovno ju pokuša privući u zagrljaj, ali
ona se otme i dade u trk niz usku stazu.
NE NE, NE NE, NE N E ...

Pretapanje na ugao Pete ulice i Pershing

Squarea. Kao i nekoć, Square je središte kul­

101
turnog života grada. Iz plitkog zdenca ispred
zgrade Filharmonije, dvije žene crpe vodu u
mijeh iz kojeg pune glinene ćupove što ih
odnose druge žene. S jedne grede, poprečno
ovješene između dva zarđala stupa uličnih
svjetiljaka, visi truplo netom zaklanog vola.
Usred roja muha, stoji jedan muškarac i no­
žem vadi iznutricu.
»Dobro izgleda«, kaže Šef prijazno.
Mesar se naceri i, krvavim prstima, načini
znak rogova.
Par koraka dalje nalaze se općinske peći.
Šef naređuje zastoj, i s milošću prihvaća ko­
mad netom ispečenog kruha. Dok jede, u
kadar ulazi desetak dječaka koji posrću pod
prekom jernim teretom goriva što ga donose
iz obližnje Narodne Knjižnice. Bacaju svoj
tovar na zemlju i, poticani psovkama i udar­
cima svojih starješina, odlaze po još. Jedan
od pekara otvara vrata na peći i lopatom
počinje ubacivati knjige u vatru.
Kao znanstvenik, kao strastveni ljubitelj
knjige, dr Poole je duboko povrijeđen.
»Pa to je užasno!«, prosvjeduje.
Šef se samo nasmije.
»Ulazi Fenomenologija Duha, izlazi kuku­
ruzni kruh. I to vraški dobar kruh.«
\
102
 Uzima još jedan komad.
U m eđuvremenu, dr Poole se sagnuo i, sa
samog ruba propasti, izbavio dražesnog ma­
log duodecimo1 Shelleya.
»Hvala B —«, započinje, ali se na svu sreću
na vrijeme sjeti gdje se nalazi i polazi mu
za rukom da se na vrijeme zaustavi. Nepri­
mjetno spusti knjižicu u džep i, okrećući se
Šefu, »Ali što je s kulturom?«, pita. »Što je
s društvenim naslijeđem ljudske teško steče­
ne mudrosti? Što je s najboljim od onog što
je smišljeno i...«
»Ne znaju čitati«, punih ustiju odgovara
Šef. »Odnosno ne, nije baš cijela istina. Sve
ih učimo čitati ono.«
Pokazuje prstom. U srednjem planu, s
njegove točke gledišta, Loola — Loola s ja­
micama na obrazima i svim ostalim, ali ta­
kođer i s jednim velikim NE na svojoj ke-
celji, i sa još dva manja NE na prednjem
dijelu košulje.
»To je sve što im od čitanja treba. A sada«,
zapovijeda svojim nosačima, »pokret«.
Prateći kadar nosiljke dok ju unose kroz
ulaz bez vratiju onoga što je nekoć bilo Bilt-

' duodecim o — form at knjige u kojem je svaki list

dvanaestina tiskarskog arka. (Nap. prev.)

103
more Coffee Shop.1 Ovdje, u smrdljivom
sumraku, dvadeset do trideset žena, sredov­
ječnih, mladih, od kojih su neke još djevoj­
čice, revno tkaju na prim itivnim razbojima,
poput onih što ih upotrebljavaju Indijanci u
Srednjoj Americi.
»Niti jedna od ovih korablji nije imala di­
jete ove sezone«, objašnjava Sef dr Pooleu.
Namršti se i zaklima glavom. »Kad ne pro­
izvode nakaze, znači da su jalove. Sto da
učinim o u svrhu povećanja broja ljudi, sam
će Belial z n ati...«
Ulaze dublje u restoran, prolaze pored
grupe tro- i četvorogodišnje djece pod nad­
zorom vremešne korablje s nesraslim nep­
cem i četrnaest prstiju, i zastaju pod jednim
svodom u predvorju blagovaonice, jedva ne­
što manjoj od prve prostorije.
Od izvan kadra začujemo zvuk zbora mla­
denačkih glasova koji unisono skandira
uvodne rečenice Prerađenog Katekizma.
»Pitanje: Koji je čovjekov konačni cilj?
Odgovor: Konačni je čovjekov cilj steći Be-
lialovu milost, molitvom nastojati otkloniti
Njegovu mržnju i otkloniti uništenje za što
je duže moguće.«
1 Coffee Shop — restoran, obično u sklopu hotela, u
kojem se služe gladna i topla jela. (Nap. prev.)

104
 Rez na krupni plan dr Pooleovog lica, na
kojem vidimo izraz zaprepaštenosti pomije­
šan s rastućim užasom. Zatim total s njego­
ve točke gledanja. U pet redova po dvanaest,
šezdeset dječaka i djevojčica između trinaest
i petnaest godina ukočeno stoji u stavu m ir­
no, reskom prodornom jednoličnošću skan­
dirajući tekst što najbrže mogu. Sučelice nji­
ma, na podiju, sjedi nizak, debeo muškarac
u dugom talaru od crno-bijelog kozjeg krzna
i krznenoj kapi s krutim porubom od kože,
o kojeg su pričvršćena dva roga srednje ve­
ličine. Obrijano i pepeljastosivo, njegovo se
lice sjaji od obilne količine znoja, što ga te­
meljito otire dlakavim rukavom svoje sveće­
ničke halje.
Rez natrag na Šefa koji se saginje i stavlja
ruku na rame dr Poolea.
»Ovo je«, šapće, »naš glavni Učitelj Soton­
skog Nauka. Vjerujte, savršen je stručnjak za
Podmukle Privlačne Sile.«
Od izvan kadra čujemo beživotno vergla-
nje djece.
»Pitanje: Kakva je sudbina unaprijed do­
suđena Čovjeku? Odgovor: Belial je, po Svo­
joj plemenitoj dobroj volji, izabrao sve što
sada živi za vječno prokletstvo.«

105
 »Zašto nosi rogove?«, pita dr Poole.
»On je Arhimandrit«, objašnjava Sef.
»Očekuje svoj treći rog kroz izvjesno vrije­
me.«
Rez na srednji plan podija.
»Odlično«, kaže Učitelj Sotonskog Nauka
visokim, piskutavim glasom, glasom neobič­
no umišljenog i samozadovoljnog dječačića.
»Odlično!« Otire čelo. »A sada mi recite za­
što zaslužujete vječno prokletstvo?«
Na trenutak zavlada tišina. Zatim, u zboru
koji u početku djeluje neusklađeno ali usko­
ro preraste u bučno jednoglasje, djeca odgo­
varaju.
»Belial nas je iskvario i izopačio svaki dje­
lić našeg bića. Zbog toga smo, upravo zbog
te izopačenosti, pravedno osuđeni od Belia-
la.«
Njihov učitelj potvrdno kimne.
»Takva je«, ganutljivo zaskviči, »nedokuči­
va pravda Gospodara Muha.«
»Amen«, odgovaraju djeca.
Svi prave znak rogova.
»A što je s vašom dužnosti spram bliž­
njeg?«
»Moja dužnost spram bližnjeg«, razvija se
zborski odgovor, »jest u tome da ga sprije­
čim da mi učini ono što bih ja učinio nje-

106
mu; da se potčinim onim a koji sa m nom
upravljaju; da očuvam svoje tijelo u potpu­
noj kreposti, osim u periodu od dva tjedna
nakon Belialovog Dana; i da vršim svoju
dužnost pod onim uvjetima koji su mi do­
suđeni po Belialovoj milosti.«
»Što je Crkva?«
»Crkva je tijelo kojem je Belial glava, a svi
opsjednuti njezini su članovi.«
»Vrlo dobro«, kaže Učitelj, ponovno otiru-
ći lice. »A sada trebam jednu mladu korab-
lju.«
Prelijeće pogledom po redovima svojih
učenika, zatim upire prstom.
»Ti tamo. Treća slijeva u drugom re d u ...
korablja žute kose. Dođi ovamo!«
Rez na grupu oko nosiljke.
Nosači se cerekaju uslijed ugodnog pre-
dosjećaja, a izrazito crvene i vlažne i m esna­
te, između crnih kovrdža od brkova i brade,
Šefove se pune usne razvuku u osmijeh. Ali
osmijeha nema na Loolinu licu. Blijeda, ru­
kama zaklanjajući usta, širom otvorenih i ra-
zrogačenih očiju, promatra ona ovu proce­
duru s užasom nekog tko je i sam prošao
kroz takva iskušenja. D r Poole je letimično
pogleda, zatim ponovno svrne pogled na

107
žrtvu, koju sada, s njegove točke gledanja,
vidimo kako polako ide prem a podiju.
»Ovdje gore«, zaskviči gotovo djetinji glas,
tonom posjedničkog autoriteta. »Stani pored
mene. Sad se okreni razredu.«
Dijete učini kako m u je rečeno.
Srednji plan visoke, vitke djevojke od pet­
naest godina, s licem kao u nordijske mado-
ne. NE, obznanjuje pregača, okačena o po-
rub hlača koje dopiru do listova; NE i NE,
zakrpe na pupajućim grudima.
Učitelj optužujuće upire u nju prstom.
»Pogledajte«, kaže, s gađenjem iskrivljuju­
ći lice u odvratnu grimasu. »Da li ste ikad
vidjeli išta tako odbojnog?«
Okreće se razredu.
»Dečki«, zaskviči. »Ako bilo koji od vas
osjeća bilo kakvu Podm uklu Privlačnu Silu
koja proizlazi iz ove korablje, neka digne
ruku.«
Rez na total razreda. Bez iznimke, svi dje­
čaci podižu ruke. Na njihovim je licima pri­
sutan izraz požudnog i pakosnog zadovolj­
stva s kojim su pravovjernici oduvijek pro­
matrali kako njihovi dušobrižnici muče he­
reditario odabrane žrtve za iskupljenje tu­
đih grijeha, ili kako još okrutnije kažnjavaju
heretike koji ugrožavaju interese Uređenja.

108
 Rez na Učitelja. On licemjerno uzdahne
i zatrese glavom.
»Toliko sam strepio«, kaže. Potom se
okreće djevojci pored sebe. »Sada mi reci«,
kaže, »što je Priroda Žene?«
»Priroda Žene?«, ponovi dijete nesigurno.
»Da, Priroda Žene. Požuri!«
Ona m u upućuje pogled s izrazom užasa
u svojim plavim očima, potom se okreće.
Lice joj postaje mrtvački blijedo. Usne joj
drhte; proguta slinu.
»Žena«, počinje, »žena...«
Glas joj se prekine, na oči joj navru suze;
pri očajničkom pokušaju svladavanja osjeća­
ja stišće pesti i zagrize usnu.
»Nastavi!«, podvikne Učitelj resko. I, podi­
gavši s poda vrbovu šibu, ošine dijete preko
golih listova. »Nastavi!«
»Žena«, počinje djevojka još jednom, »je
korablja Nesvetog Duha, izvor svake rugobe,
n . . .n. . .Au!«
Tržne se od još jednog udarca.
Učitelj se nasmije, a cijeli m u se razred
pridruži.
»Neprijatelj. ..«, pomaže joj da nastavi.
»Oh, da — neprijatelj vrste, kažnjena od
Beliala, i priziva kaznu na sve one koji pod-
legnu Belialu u njoj.«

109
 Slijedi duga šutnja.
»Dakle«, kaže na kraju Učitelj, »evo što si
ti. Evo što ste sve vi korablje. A sada idi,
idi!«, zaskviči, i s iznenadnim ju bijesom pó­
cima svejednako udarati.
Plačući od boli, dijete skoči s podija i otr­
či natrag na svoje mjesto u redu.
Rez na Šefa. Nabrana čela, nam rgođen je
od nezadovoljstva.
»Naprednog li odgoja!«, obraća se dr Poo-
leu. »Nema prave discipline. Dakle, kad sam
ja bio dječak, naš bi ih stari Stručnjak vezao
preko klupe i dao bi se na posao brezovim
prutom . »To će te naučiti da budeš korablja«,
govorio bi, a zatim sviš, sviš, sviš! Beliale,
kako li su zavijale! To je ono što ja zovem
odgojem. E pa, dosta je bilo«, dodaje. »Brzim
korakom!«
Dok nosiljka izlazi iz kadra, Kamera se
zadrži na Looli koja s patničkim suosjeća­
njem ostaje zagledana u suzama obliveno li­
ce i uzdignuta ramena male žrtve u drugom
redu. Jedna ruka dotiče njezinu. Lecne se,
bojažljivo se okreće i konačno se smiri na­
šavši se oči u oči s prijaznim izrazom na licu
dr Poiajea.
»Potpuno se slažem s tobom«, šapće. »To
je pogrešno, to je nepravedno.«

110
 Tek pošto se na kratko osvrne, usuđuje
mu se Loola pokloniti smiješak zahvalnosti.
»Sada moramo ići«, kaže.
Požuruju za ostalima. Slijedeći nosiljku,
idu njihovim tragom kroz restoran, zatim
skreću udesno i ulaze u Cocktail Bar. U
jednom dijelu prostorije, gomila ljudskih
kostiju doseže gotovo do stropa. Sjedeći
podvijenih nogu na podu prekrivenom de­
belom naslagom bijelog praha, dvadesetak
zanatlija bavi se oblikovanjem šalica od lu­
banja, pletaćih igala od lakatnih kostiju, frula
i flauta od dužih potkoljeničnih kostiju, kut-
ljača, žlica za obuvanje i dom ina iz zdjelič­
nih kostiju, te slavina iz bedrenih kostiju.
Izdata je naredba za zastoj i, dok jedan od
radnika izvodi »Podaj mi splasnuće« na fruli
od goljenične kosti, drugi predaje Šefu na
dar prekrasnu ogrlicu od nanizanih kralježa­
ka, od najmanjih, onih zatiljnih u dojenčeta
do najvećih, abdominalnih u boksača teške
kategorije.

PRIPOVJEDAČ

»I on me spusti dolje, usred doline koja

bijaše puna kostiju; i gle, bijahu veoma su­
he.« Suhe kosti nekih od onih koji su umi-

111
rali, na tisuće, na milijune, tokom ona tri
svjetla dana, za vas tamo, još uvijek u buduć­
nosti. »I reče mi, Sin Čovječji, mogu li ove
kosti živjeti?« Odgovor je, uzvratih, negati­
van. Jer iako nas je Baruh (možda) mogao
poštedjeti zauzimanja mjesta u kosturnica­
ma poput ove, on ne može ništa učiniti da
spriječi onu drugu polaganiju, strašniju
sm rt...

Prateći kadar nosiljke dok ju uznose uz

stepenice u glavno predvorje. Ovdje vlada
nesnosan smrad, neopisiva nečist. K rupni
plan dvoje štakora kako glođu ovčiju kost,
potom muhe na očnim kapcima djevojčice.
Kamera proširuje. Četrdeset do pedeset že­
na, od kojih je polovica obrijanih glava, sjedi
na stepenicama, među izm etom na podu, na
olinjalim ostacima starinskih kreveta i diva-
na. Sve one doje djecu, sva su djeca stara
deset tjedana, i sva koja pripadaju obrijanim
majkama su defektna. Preko krupnih plano­
va dječjih lica sa zečjim usnama, malih tje-
lešaca s batrljcima, ručica s m noštvom pre­
kobrojnih prstića, malenih prsiju okićenih
dvostrukim nizovima bradavica, čujemo glas
Pripovjedača.

112
 PRIPOVJEDAČ
Jer ova druga sm rt — ne od kuge, ovaj
put, ne od otrova, ne od vatre, ne od um jet­
no izazvanog raka, nego uslijed odvratnog
raspadanja same supstance ljudskog roda —
ta sablasna i nejunačka sm rt-po-porodu m o­
gla bi isto tako biti proizvod same atomske
industrije kao i atomskog rata. Jer u svijetu
opskrbljenom nuklearnom fisijom, svačija će
baka već biti rontgen-tehničar. I ne samo
svačija baka — i svačiji djed i otac i majka,
svačiji preci do unazad tri i četiri i pet ge­
neracija što mrze Mene.

S posljednjeg defektnog djeteta, Kamera

se vraća na dr Poolea, koji stoji, s rupčićem
na svom još uvijek preosjetljivom nosu, i s
užasnutom zapanjenošću prom atra prizor
oko sebe.
»Sva djeca izgledaju kao da su do u dan
iste starosti«, kaže okrećući se Looli koja je
još uvijek uz njega.
»Pa šta si očekivao? Sva su ona rođena
između desetog i sedamnaestog prosinca.«
»Ali to mora značiti d a ...« Prekine, našav­
ši se u neprilici. »Mislim«, ishitreno zaključi,
»da se ovdje stvari bitno razlikuju od onih
na Novom Z elan d u ...«
8 M a jm u n i b it 113
 Usprkos vinu, sjeti se svoje posijedjele
Majke od preko Pacifika i, crveneći od osje­
ćaja krivnje, kašlje i sklanja pogled.
»Eno Polly«, vikne djevojka i žurno se
uputi preko prostorije.
Mrmljajući riječi izvinjenja dok se probija
kroz mnoštvo majki koje čuče ili leže, za
njom ide dr Poole.
Polly sjedi na vreći ispunjenoj slamom,
pored onog što je nekoć bio Blagajnikov pi­
saći stol. Djevojka je to između osamnaest
i devetnaest godina, mala i krhka, glave obri­
jane kao u kriminalca priprem ljenog za eg­
zekuciju. Ljepota njenog lica počiva na fi­
nim kostima i velikim sjajnim očima. Samo
je izraz bolne zbunjenosti krivac što se sada
ove oči podižu k Loolinu licu, i s Loolinog
lica, bez znatiželje, gotovo bez razumijeva­
nja, prelaze na lice stranca koji ju je dopra­
tio.
»Draga!«
Loola se saginje da je poljubi. NE NE, s
točke gledanja dr Poolea. Zatim sjeda uz
Polly i tješiteljski je obgrli rukom. Polly
skriva lice uz njezino drugo rame i obje bri­
žnu u plač. Kao potaknuta njihovim jadom,
mala se nakaza u Pollynom naručju razbudi
i oglasi se tankim žalosnim plačem. Polly

114
podiže glavu s prijateljičinog ramena i, li­
cem još uvijek vlažnim od suza, pogleda
odozgo na defektno dijete, otkapča košulju
i, uklonivši jedno grimizno NE, daje m u pr­
sa. Gotovo s m ahnitom glađu, dijete počinje
sisati.
»Volim ga«, zajeca Polly. »Neću da mi ga
ubiju.«
»Draga«, jedino je što Loola nalazi da ka­
že, »draga!«
Glasan ju povik prekine.
»Tišina tamo! Tišina!«
Ostali glasovi prihvaćaju refren.
»Tišina!«
»Tišina tamo!«
»Tišina, tišina!«
U predvorju se svaki razgovor prekine i
naglo uslijedi duga, napeta šutnja. Zatim se
začuje zvuk roga, i još jedan od onih čude­
sno djetinjih ali samovažnih glasova objavi:
»Njegova Eminencija Belialov Namjesnik,
Gospodar Zemlje, Nadbiskup Kalifornije,
Sluga Proletarijata, Biskup Hollywooda.«
Total glavnog hotelskog stubišta. U du­
gom talaru od anglo-nubijskih kozjih koža
i sa zlatnom krunom u koju su usađena če­
tiri roga, Namjesnik veličanstveno silazi niz
stepenice. Jedan akolit drži veliki kišobran

115
od kozje kože iznad njegove glave, a slijede
ga dvadeset do trideset prelata poredanih
prem a položaju, od trorogih Patrijarha do
jednorogih Svećenika i bezrogih Postulana-
ta.1 Svi su oni, od Namjesnika na dolje,
upadljivo golobradi, znojni i zdepasti, a kad
bilo koji od njih progovori, čini to redovito
mekim, drhturavim altom.
Sef ustaje iz nosiljke i polazi u susret
ovom utjelovljenju duhovne vlasti.

PRIPOVJEDAČ

Crkva i Država,
Lakomost i Mržnja: —
Dvije babun-ličnosti
U jednom Vrhovnom Gorili.
Šef se pokloni s poštovanjem. Namjesnik
podigne ruke do svoje tijare, dodirne dva
prednja roga, pa položi nadahnute vrške pr­
stiju na Šefovo čelo.
»Neka Vas nikad ne nabodu Njegovi ro­
govi.«
»Amen«, kaže Šef; potom, ispravivši se i
naglo promijenivši ton od usrdnog u oštar
poslovni, »Sve sprem no za noćas?«, pita. Gla­
1 Postulant — kandidat za zaređivanje. (Prim, prev.)

116
som desetogodišnjaka, ali s razvučenom i ru-
tiniranom višesložnom usrdnošću prokuša­
nog duhovnjaka vičnog ulozi nadmoćnog bi­
ća, odijeljenog i uzdignutog iznad svojih
bližnjih, Namjesnik odgovara da je sve u re­
du. Pod ličnim nadzorom Trorogog Inkvizi­
tora i Patrijarha Pasadene, predana družina
Inkvizicijskih Povjerenika i Postulanata pu­
tovala je od naselja do naselja, sastavljajući
godišnji popis stanovništva. Sve majke de­
fektne djece su obilježene. Glave su obrijane
i uvodna bičevanja izvršena. Nakon toga, sve
su grešnice deportirane u jedan od Centara
za Pročišćenje na Obali; San Diego i Los
Angeles. Noževi i posvećeni bičevi od biko­
vog uda su sprem ni i, Belialu na veselje, sve­
čanosti će započeti u određeni čas. Prije su­
trašnjeg izlaska sunca, pročišćenje zemlje bit
će okončano.
Još jednom Namjesnik pravi znak rogova,
zatim stoji nekoliko trenutaka pribirući se
u tišini. Ponovno otvarajući oči, okreće se
duhovnicima iz svoje pratnje.
»Idite, ščepajte obrijane«, zaskviči, »ščepaj-
te ove okaljane korablje, ove žive dokaze Be-
lialove mržnje, i povedite ih ka mjestu nji­
hove sramote.«

117
 Tucet Svećenika i Postulanata žurno silazi
niz stepenice, u potragu među gomilom
majki.
»Brže, brže!«
»U Belialovo ime.«
Polako, nevoljko, ustaju žene obrijanih
glava. Sa svojim malim nakaznim tovarima
privinutim na grudi otežale od mlijeka, kre­
ću one prema vratima, u tišini koja izražava
više tuge i bola od bilo kakvog krika.
Srednji plan Polly na njezinoj vreći slame.
Prilazi joj mladi Postulant i grubo je podiže
na noge.
»Diž’ se!«, podvikne glasom ljutitog i pa­
kosnog dječaka. »Ustaj, ti leglu smrada!«
I pljusne je po obrazu. Izmakavši se pred
drugim zamahom, Polly se gotovo trkom
pridružuje grešnicama kod ulaza.
Pretapanje na nebo u noći, sa zvijezdama
između tankih trakova oblaka i blijedog
mjeseca već nisko na zapadu. Dugo traje ti­
šina; zatim sve čujnijim postaje jednolično
skandiranje u daljini. Postepeno, počinjemo
ražpmijevati riječi: »Slava Belialu, Belialu u
dubini«, koje se stalno ponavljaju.

118
 PRIPOVJEDAČ

Tu ispred samog oka, majmuna crna šapa

Natkriljuje zvijezde, mjesec, i sâm
Svemir. Pet odvratnih prstiju
Čitav su Svijet.

Sjena babunove ruke približava se Kame­

ri, postaje sve većom i sve više prijetećom,
i konačno sve proguta mrak.
Rez na unutrašnjost Koloseuma u Los
Angelesu. Uz zadimljenu i titrajuću svjetlost
baklji, vidimo lica prisutnih na velikom
obrednom skupu. Red povrh reda, poput
nagomilanih gargouillea1 što šikljaju beste-
m eljnom vjerom, životinjskim uzbuđenjem,
kolektivnom imbecilnošću, kao proizvodima
svečanog rituala — izbacujući ih kroz crne
očne duplje, kroz uzdrhtale nozdrve, kroz
razmaknute usne, dok se napjev jednolično
nastavlja: »Slava Belialu, Belialu u dubini.«
Dolje, u areni, stotine obrijanih žena i dje­
vojaka, svaka sa svojom majušnom nakazom
u naručju, kleče u podnožju stepeništa Ve­
likog Žrtvenika. Puni strahopoštovanja, u

1 gargouille, (engl. gargoyle) — oborinski odvod u obliku

grotesknog ljudskog ili životinjskog lika, posebno na got­
skim građevinama. (Nap. prev.)

119
 svom misničkom ruhu od anglo-nubijskog
krzna, s tijarama ukrašenim rogovima, Patri­
jarsi i Arhim andriti, Svećenici i Postulanti
stoje podijeljeni u dvije skupine u pročelju
stepeništa, naizmjence pjevajući visokim
diskantom uz glazbu flauta od kostiju i uda-
nje ksilofona.

SEMICHORUS I

Slava Belialu,

SEMICHORUS II

Belialu u dubini!
Potom, nakon stanke, melodija napjeva se
mijenja i započinje nova faza obreda.

SEMICHORUS I
Strašna je stvar,

SEMICHORUS II
"Ч Strašna, strašna,

SEMICHORUS I

Pasti u ruke,

120
 SEMICHORUS II

Goleme ruke i dlakave,

SEMICHORUS I

U ruke živog Đavola,

SEMICHORUS II

Aleluja!

SEMICHORUS I

U ruke Neprijatelja čovjeka,

SEMICHORUS II

Naših drugova u zabavama;

SEMICHORUS I

Pobunjenika Protiv Reda Stvari —

SEMICHORUS II

A s kojim smo se urotili protiv nas sa­

mih,

121
 SEMICHORUS I

Velike Muhe koja je Gospodar Muha,

SEMICHORUS II

S jezom u duši;

SEMICHORUS I

Suštog Jada što nikad ne umire,

SEMICHORUS II

I, nikad ne umirući, izvorom je našeg

vječnog života;

SEMICHORUS I

Vladara Zračnih Sila —

SEMICHORUS II

Spitfirea i Štuke, Belzebuba i Azazela,

Aleluja!
V SEM ICHORUS I

Gospodara ovog svijeta;

122
 SEMICHORUS II

I njegovog oskvrnitelja;

SEMICHORUS I

Velikog Gospodina Moloha;

SEMICHORUS II

Gospodara svih naroda;

SEMICHORUS I

Mamona, našeg učitelja,

SEMICHORUS II

Sveprisutnog;

SEMICHORUS I

Lucifera svemoćnog,

SEMÍCHORUS II

U Crkvi, u Državi;
 SEMICHORUS I
Beliala,

SEMICHORUS II
Transcendentnog,

SEMICHORUS I

Pa ipak, oh, kako imanentnog!

SVI

Beliala, Beliala, Beliala, Beliala.

Dok jednolični napjev zamire, dva bezro-

ga Postulanta silaze, zgrabe najbližu od obri­
janih žena, podižu je na noge i vode, zani-
jemjelu od užasa, prem a mjestu gdje, na
vrhu žrtvenih stepenica, stoji Patrijarh Pasa-
dene bruseći oštricu dugog mesarskog noža.
Zdepasta Meksikanka zastaje i promatra ga
zapanjena od strave, širom otvorenih ustiju.
Potom joj jedan od Postulanata otima dijete
iz naručja i podiže ga pred Patrijarha.
K rupni plan tipičnog proizvoda progre­
sivne tehnologije — mongoloida sa zečjom
usnom. Preko kadra, čujemo jednolično pje­
vanje Zbora.

124
 SEMICHORUS I

Pokazujem ti znak Belialove mržnje,

SEMICHORUS II

Pogrešno, pogrešno;

SEMICHORUS I

Pokazujem ti plod Belialove milosti,

SEMICHORUS II

Smrad natopljen smradom.

SEMICHORUS I

Pokazujem ti kaznu za nepokoravanje

Njegovoj Volji,

SEMICHORUS II

Na zemlji kao i u Paklu.

SEMICHORUS I

Tko je tvorac svake nakaznosti?

125
 SEMICHORUS II

Majka.

SEMICHORUS I

Tko je izabrana korablja Nesvetosti?

SEMICHORUS II

Majka.

SEMICHORUS I

A prokletstva naše vrste?

SEMICHORUS II

Majka.

SEMICHORUS I

Opsjednuta, opsjednuta —

SEMICHORUS II

Iznutra, izvana;

126
 SEMICHORUS I

Ko zloduh izgleda, u srži je dem on

SEMICHORUS II

A oba su Belial;

SEMICHORUS I

O psjednut Velikom Muhom.

SEMICHORUS II

Puzeći i nudeći se,

SEMICHORUS I

Opsjednuta onim što ju neodoljivo

SEMICHORUS II

Tjera, goni,

SEMICHORUS I

Poput blatnog tvora,

 SEMICHORUS II

Poput krmače u doba parenja,

SEMICHORUS I

Niz strm inu

SEMICHORUS II

U neopisivu nečist;

SEMICHORUS I

Iz koje će se, poslije mnogih valjanja u

blatu,

SEMICHORUS II

Poslije mnogih gutljaja pomija,

SEMICHORUS I

Iz Majke ničući, devet mjeseci kasnije,

SEMICHORUS II

Izleći ovaj nakazni surogat čovjeka.

128
 SEMICHORUS I

Kako onda postići okajanje?

SEMICHORUS II

Krvlju.

SEMICHORUS I

Kako udobrovoljiti Beliala?

SEMICHORUS II

Samo krvlju.

Kamera vozi od žrtvenika prem a tamo

gdje, red povrh reda, blijedi gargouillei ne­
tremice bulje, pohlepno očekujući poznati
razvoj događaja. I odjednom lica otvaraju
svoja crna usta i počinju skandirati unisono,
ispočetka neodlučno, potom s rastućim
pouzdanjem i istovremeno s pojačanim in­
tenzitetom glasa:
»Krvi, krvi, krvi, krv, krv, krvi, krvi,
k rv ...«
Ponovno rez na žrtvenik. Bezumno, ne­
ljudsko skandiranje jednolično se nastavlja
preko kadra.

9 M a jm u n i b it 129
 Patrijarh dodaje svoj brus jednom od A r­
him andrita iz pratnje, zatim lijevom rukom
uzima defektno dijete za vrat i nabija ga na
nož. Ono ispusti dva, tri slabašna, meketava
krika, pa utihne.
Patrijarh okreće nož, pusti da četvrt litre
krvi isteče na žrtvenik, pa pušta da sićušno
mrtvo tijelo sklizne s noža u tm inu iza
žrtvenika. Skandiranje raste u divljačkom
crescendu:
»Krvi, krvi, krv, krv, krvi, krvi, k rv ...«
»Vodite je!«, podvikuje Patrijarh krešta-
vim, zapovjedničkim glasom.
Užasnuta, majka se okreće i žurno silazi
niz stepenice. Dva ju Postulanta slijede,
okrutno je šibajući posvećenim bičevima od
bikovog uda. Skandiranje prekidaju prodor­
ni krici. Iz gomile dopire zvuk koji je dije­
lom sažalno jecanje, dijelom roktanje od za­
dovoljstva.
Crveni u licu i gotovo bez daha od tako
neobično revnog vršenja službe, zdepasti
mladi Postulanti hvataju drugu ženu —
ovog puta djevojku, nježnu i krhku, još go­
tovo dijete. Lice joj je zaklonjeno dok ju
povlače uza stepenice. Zatim se jedan od
njih pom akne malo unazad i prepoznajemo

130
Polly. Bez palaca, sa četiri para bradavica,
dijete je podignuto pred Patrijarha.

SEMICHORUS I

Odvratno, odvratno! Kako postići okaja-

nje?

SEMICHORUS II
Krvlju.

SEMICHORUS I

Kako udobrovoljiti Beliala?

Ovoga puta, čitav je skup taj koji odgova­

ra:
»Samo krvlju, krvlju, krvlju, krvlju, k rv ...«
Patrijarhova lijeva ruka spušta se na dje­
tinji vrat.
»Ne, ne, nemojte. Molim Vas!«
Polly krene prema njemu, ali je Postulan-
ti zadrže. Veoma pribrano, dok ona jeca, Pa­
trijarh nabija dijete na nož i baca tijelo u
tminu.
Začuje se glasan krik. Rez na srednji plan
dr Poolea. Upadljiv, na sjedištu u prvom re­
du, onesviješćuje se.

131
 Pretapanje na unutrašnjost Nesvetišta Ne-
svetosti. Kapelica, smještena uza zid velikog
žrtvenika, paralelno s užim poprečnim dije­
lom arene, mala je pravokutna prostorija od
nepečene opeke, sa žrtvenikom na jednom
a na drugom kraju s vratima koja se kližu,
trenutno zatvorenim, izuzev otvora u sredi­
ni, kroz koji se može vidjeti što se zbiva u
areni. Na ležaju u sredini kapelice počiva
Namjesnik. Nedaleko njega, jedan od bezro-
gih Postulanata na žeravnici peče svinjske
nogice, dok dvorogi Arhim andrit čini sve
što je u njegovoj moći da povrati k svijesti
dr Poolea koji beživotno leži na nosilima.
Hladna voda i dvije, tri snažne pljuske ko­
načno daju željeni rezultat. Botaničar uzdah­
ne, otvori oči, prim i još jednu pljusku i pri­
digne se u sjedeći položaj.
»Gdje sam?«, pita.
»U Nesvetištu Nesvetosti«, odgovara A rhi­
mandrit. »A tu je i Njegova Eminencija.«
Dr Poole prepoznaje velikog čovjeka i već
je toliko priseban da se nakloni s poštova­
njem.
»Donesite stolicu«, naređuje Namjesnik.
Donesu je. Pokretom glave obrati se dr
Pooleu koji se s m ukom podiže na noge,
hoda pomalo nesigurno preko prostorije i

132
sjeda. U tom trenutku, neobično prodoran
vrisak natjera ga da okrene glavu.
Total Velikog Žrtvenika, s njegove točke
gledanja. Patrijarh upravo baca još jednu
malu nakazu u tm inu, dok majka vrišti pod
kišom udaraca njegovih pomoćnika.
Rez natrag na dr Poolea koji se zgraža i
pokriva lice rukama. Preko kadra čujemo
jednolično skandiranje svjetine: »Krv, krv,
krv.«
»Užasno!«, kaže dr Poole, »Užasno!«
»Pa i u Vašoj religiji ima krvi«, primijeti
Namjesnik, ironično se smiješeći. »Ispran u
krvi Jaganjca.« Nije li točno?«
»U potpunosti«, priznaje dr Poole. »Ali mi
to ne činimo de facto. Mi samo o tom e pri­
čamo — ili, češće, samo pjevamo o tome,
u himnama.«
Dr Poole sklanja pogled. Zašute. Uto pri­
lazi Postulant s velikom pliticom koju, za­
jedno s nekoliko boca, polaže na stol pored
ležaja. Nabadajući jednu od nogica na origi­
nalni falsifikat antikne viljuške iz dvadesetog
vijeka, Namjesnik je počima glodati.
»Poslužite se«, zaskviči između dva zalo­
gaja. »A ima i vina«, dodaje pokazujući na
jednu od flaša.

133
 Izgladnjeli dr Poole odazivlje se s gotovo-
šću, i ponovno uslijedi šutnja, glasna od žde­
ranja i zazivanja krvi.
»Vi u to, naravno, ne vjerujete«, Namje­
snik će punih ustiju.
»Ali uvjeravam Vas d a ...«, prosvjeduje dr
Poole.
Ovo izgovara s prekom jernim žarom, dok
drugi samo podiže mesnatu, zamašćenu ru­
ku.
»No dobro, dobro, dobro! Samo, želim da
znate kako imamo valjanih razloga da vjeru­
jemo u sve ovo. Naša je vjera, dragi moj
gospodine, jedna razumna i istinska vjera.«
Zastaje da bi otpio gutljaj iz boce i poslužio
se još jednom nogicom. »Držim da poznaje­
te svjetsku povijest?«
»Cisto diletantski«, skromno odgovara dr
Poole. Ali smatra da bi mogao reći kako je
pročitao većinu lako pisanih knjiga s povi­
jesnom tem atikom — Gravesov Uspon i pad
Rusije, na primjer; Basedowljev Slom zapad­
ne civilizacije; jedinstvenu Brightovu Evro­
pu; Autopsiju, i, samo se po sebi razumije,
naprosto izvanrednu i, prem da je samo ro­
man, nepatvoreno autentičnu knjigu, Po­
sljednji dani Coney Islanda, od dragog starog
Percivala Potta. »Zacijelo je poznajete!«

134
 Namjesnik odm ahne glavom.
»Nije mi poznato ništa od onog što je
objavljeno nakon pojave Bića«, odgovara
kratko.
»Kako glupo s moje strane!«, uzvikne dr
Poole kajući se, kao što je to često činio i
ranije, zbog ove provale govorljivosti s ko­
jom bi nadomještao plahost koja bi ga inače
dovela gotovo do nijemosti.
»Ali pročitao sam dosta stvari od ranije«,
nastavlja Namjesnik. »Bilo je nekoliko dosta
dobrih knjižnica ovdje, u Južnoj Kaliforniji,
sada uglavnom ispražnjenih zbog loženja.
Ubuduće, bojim se, morat ćemo negdje dalje
potražiti gorivo. U m eđuvremenu, međutim,
mi smo pekli naš kruh, a pošlo mi je za
rukom da sačuvam tri do četiri tisuće sve­
zaka za naše Sjemenište.«
»Poput Crkve u Doba Mraka«, kaže dr
Poole s prijetvornim zanosom. »Civilizacija
nema boljeg prijatelja od religije. To je ono
što moji agnostički prijatelji nikad neće. . -«
Iznenada, prisjećajući se da dogme one Cr­
kve nisu baš potpuno jednake ovima što ih
propovijedaju ovdje, prekine i, da prikrije
zbunjenost, potegne dugi gutljaj iz flaše.

135
 Ali na sreću Namjesnik je odviše zaokup­
ljen vlastitim mislima a da bi se našao po­
vrijeđenim ovom fa u x pas, pa čak da bi je
i zamijetio.
»Kad ja čitam povijest«, kaže, »to izgleda
ovako. Čovjek koji se hvata ukoštac s Pri­
rodom, Ego protiv Reda Stvari, Belial (me­
hanički napravljen znak rogova), protiv
Onog Drugog. Kroz otprilike stotinjak tisu­
ća godina, bitka je neprekidno bila neodluč­
na. Potom, pred tri stoljeća, gotovo preko
noći, plima je nesmetano počela rasti samo
u jednom smjeru. Još jednu od ovih nogi-
ca?«
Dr Poole se poslužuje drugom, dok Na­
mjesnik načima treću.
»Ispočetka sporo, zatim sa sve zgusnuti -
jom pokretnom silom, čovjek počinje napre­
dovati u borbi protiv Reda Stvari.« Namje­
snik na trenutak zastaje da bi ispljunuo ko­
mad hrskavice. »Sto se više i više ljudska
rasa svrstavala u njegove redove, Gospodar
Muha, koji je također i Velika Muha u srcu
svakog pojedinca, svečano započinje svoj po­
bjedonosni marš svijetom, kojeg će on usko­
ro postati neprikosnoveni Gospodar.«
Zanesen vlastitom piskutavom rječitošću
i zaboravljajući da nije na propovjedaonici

136
Sv. Azazela, Namjesnik se široko razmahne
rukama. Svinjska nogica spadne s viljuške.
Uz dobroćudni smijeh na vlastiti račun, po­
diže je s poda, obriše o rukav svoje sveće­
ničke halje od kozjeg krzna, uzima još jedan
zalogaj i nastavlja.
»Počelo je sa strojevima i prvim brodovi­
ma sa žitom iz Novog Svijeta. H ranom za
gladne i brem enom podignutim s čovjeko­
vih pleća. O Bože, mi Ti zahvaljujemo za sva
dobročinstva koja si u Svojoj Dobrostivo-
s ti... etcetera, etcetera.« Namjesnik se pre­
zirno nasmije. »Suvišno je reći, ali nikad nit­
ko ništa nije dobio badava. Božja dobročin­
stva imaju svoju cijenu, i Belial je oduvijek
znao da je ona visoka. Uzmite one strojeve,
na primjer. Belial je savršeno dobro znao da
će, u nastojanju da si olakša trud, meso po­
stajati podređeno gvožđu, a um robom ko­
tača. On je znao da ako je stroj otporan na
glupost, onda mora biti otporan i na znanje,
otporan i na inteligenciju, otporan na inspi­
raciju. Dobijete svoj novac nazad ako je pro­
izvod nesavršen, a dvostruki iznos ako Ste
u stanju u njem u pronaći i najmanji trag
talenta ili individualnosti! A zatim ona do­
bra hrana iz Novog Svijeta! O Bože, mi ti
zahvaljujem o... Ali Belial je znao da hranje­

137
nje znači razmnožavanje. U stara vremena,
dok su vodili ljubav, ljudi su tim e samo odr­
žavali stopu sm rtnosti djece i smanjivali vje­
rojatno trajanje života. Po dolasku brodova
s hranom, m eđutim , postalo je drukčije. Pa­
renje je rezultiralo porastom stanovništva —
iz petnih žila.«
Još jednom se Namjesnik piskutavo na­
smije.

Pretapanje na kadar spermatozoida snim ­

ljenih snažnim mikroskopom, kako se po-
m am no upinju da dosegnu svoj Konačni
Cilj; ogromno mjesecoliko jaje u gornjem
lijevom uglu mikroskopskog stakalca. Na
zvučnoj traci čujemo glas tenora iz posljed­
njeg stavka Lisztove Simfonije o Faustu; La
femme éternelle tojours nous élève. La femme
éternelle tojours... Rez na panoramski sni­
mak Londona iz 1800. Zatim ponovno na
darvinovsku borbu za opstanak i samoovje-
kovječivanje. Zatim na izgled Londona iz
1900. — pa ponovno na spermatozoide —
pa ponovno na London, kako su ga vidjeli
njemački avijatičari 1940. Pretapanje na
krupni plan Namjesnika.
»O Bože«, počinje pjevati jednoličnim, sla­
bašnim, drhtavim glasom, koji se oduvijek

138
smatrao prikladnim ovakvim govorima, »za­
hvaljujemo Ti u ime svih ovih besm rtnih
duša.« Zatim, promijenivši ton, »ovih
besm rtnih duša«, nastavlja, »što obitavaju u
tijelima koja postaju sve progresivnije bolež-
ljivijima, šugavijima, zakržljalijima, iz godine
u godinu, baš kao što se sve stvari koje je
Belial predvidio, ostvaruju. Prenapučenje
planete. Pet stotina, osam stotina, ponekad
čak do dvije tisuće ljudi na četvornu milju
zemlje što proizvodi hranu — i zemlje koja
postaje sve jalovijom uslijed lošeg održava­
nja. Posvuda erozija, posvuda ispiranje ruda.
A pustinje se šire, šume iščezavaju. Čak i u
Americi, čak i u tom Novom Svijetu koji je
nekoć bio nada Starom. Uspinje se spirala
industrije, pada spirala rodnosti tla. Veći i
bolji, bogatiji i snažniji — a potom, gotovo
odjednom, sve gladniji i gladniji. Da, Belial
je sve to predvidio — prijelaz od gladi na
uvezenu hranu, od uvezene hrane na izne­
nadni porast pučanstva, a od iznenadnog po­
rasta pučanstva ponovno natrag na glad. Na­
trag na glad. Novu Glad, Višu Glad, glad
silno industrijaliziranih proletera, glad grad­
skih stanovnika s novcem, sa svim suvreme­
nim blagodatima, s kolima i radio-aparatima
i svim mogućim napravama, na glad koja je

139
uzrok totalnim ratovima, i totalnih ratova
koji su uzrok još većoj gladi.«
Namjesnik zastaje da bi još jednom otpio
iz flaše.
»I upam tite ovo«, dodaje, »čak i bez sin­
tetičke sakagije, pa čak i bez atomske bom ­
be, Belial je mogao postići ono što je namje­
ravao. Nešto sporije, možda, ali isto tako si­
gurno, ljudi bi bili uništili sami sebe uništa­
vajući svijet u kojem su živjeli. Nisu imali
kud. Nabo ih je objema svojim rogovima.
Da su se uspjeli iskoprcati s roga totalnog
rata, ostali bi nabodeni na rog skapavanja.
A dok bi skapavali, bili bi stavljeni na ku­
šnju da pribjegnu ratu. Pa čak i u slučaju
da su pokušali naći miran i razuman izlaz
iz škripca, O n je za njih imao spreman dru­
gi, podmukliji rog samouništenja. Od samog
početka industrijske revolucije, O n je pred­
vidio da će ljudi postati tako silno samou­
vjereni zbog čuda svoje vlastite tehnologije,
da će uskoro izgubiti svaki osjećaj za real­
nost. A to je upravo ono što se dogodilo.
Ti bijedni robovi kotača i poslovnih knjiga
počeli su sami sebi čestitati, smatrajući se
Osvajačima Prirode. Osvajačima Prirode, da­
bome! Dok su, zapravo, samo poremetili
njezinu ravnotežu, i bilo je pitanje trenutka

140
kad će početi snositi posljedice. Prisjetite se
samo onoga što su radili stoljeće i pol
prije pojave Bića. Zagađivali rijeke, istrijeb-
ljivali divlje životinje, uništavali šume, ispi­
rali glinu u moru, spaljivali ocean petroleja,
razbacivali se mineralima kojima je bila po­
trebna čitava geološka vječnost da se natalo-
že. Orgija zločinačke imbecilnosti. A oni su
to nazivali Progresom. Progresom«, ponavlja,
»Progresom! Kažem Vam, jedva da je bilo
izuma koji bi bio proizvod jednog zaista
ljudskog um a — kako li neljudski ironično!
Za to je bila potrebna Pomoć Izvana. Bila
je potrebna Belialova Milost, koja je, narav­
no, uvijek na vidiku, za bilo koga tko je
spreman surađivati. A tko nije?«
»A tko nije?«, ponavlja dr Poole uz hihot,
osjećajući da bi se na neki način trebao is­
kupiti zbog primjedbe u vezi s Crkvom u
Doba Mraka.
»Progres i Nacionalizam — to su bile dvi­
je glavne ideje koje im je utuvio u glavu.
Progres — teoriju da se nešto može dobiti
badava; teoriju da se može izvojevati pobje­
da na jednom polju bez plaćanja danka za
tu istu pobjedu na drugom; teoriju da svaki
pojedinac može shvatiti smisao povijesti;
teoriju da može znati što će se dogoditi za

141
pedeset godina; teoriju da, usprkos dotada­
šnjem iskustvu, može predvidjeti posljedice
svojih sadašnjih postupaka; teoriju da je
Utopija tu nadohvat ruke i da, dok idealni
ciljevi opravdavaju najgnusnija sredstva, čast
i dužnost m u je da pljačka, vara, muči, po-
robljava i ubija sve one koji, po njegovu m i­
šljenju (koje je, prem a definiciji, nepogreši­
vo), koče daljnji marš prema zemaljskom ra­
ju. Sjećate li se one Marksove izreke: »Sila
je primalja Progresa?« Mogao je dodati, ali,
naravno, Belial nije htio da mačka izađe iz
vreće na ranom stupnju razvoja događaja —
da je Progres primalja Sile. I to dvostruka
primalja. Jer dok im činjenica da tehnološki
progres pruža sredstva za uništenje koja ne
poznaju razlika, m it o političkom i moral­
nom progresu služi im kao opravdanje za
upotrebu tih sredstava do krajnjih granica.
Kažem Vam, dragi moj gospodine, nepo-
božni političar je lud. Čim duže proučavate
m odernu povijest, tim više nalazite dokaza
Belialove Ruke Vodilje.« Namjesnik pravi
znak rogova, osvježava se još jednim gutlja­
jem, pa nastavlja: »A zatim je tu bio prisutan
i Nacionalizam — teorija da je država, koje
si ti slučajni podanik, jedino istinsko božan­
stvo, a sve ostale države lažna božanstva; da

142
sva ta božanstva, istinska kao i lažna, imaju
duhovno ustrojstvo malodobnih delikvena-
ta; i da svaki sukob zbog prestiža, snage ili
novca jeste križarska vojna za Dobro, Istini­
to i Lijepo. Činjenica da su takve teorije, na
određenom stupnju povijesnog razvoja, bile
opće prihvaćene jest najbolji dokaz Belialo-
vog postojanja, najbolji dokaz da je na koncu
konca On dobio bitku.«
»Ne bih se baš u potpunosti složio«, kaže
dr Poole.
»Ali to je zaista očito. Imate dva stanovi­
šta. Svako je u biti apsurdno, i svako vodi
u smjeru djelovanja od kojih su oba doka­
zivo fatalna. Pa ipak, čitavo civilizirano čov­
ječanstvo odlučuje, gotovo iznenada, da pri­
hvati ova stanovišta koja nem inovno vode u
sukob. Zašto? I na Čiji nagovor, Čije nutka-
nje, Čiji poticaj? Za to postoji samo jedan
odgovor.«
»Hoćete reći, mislite da je ... da je to bio
Đavo?«
»A tko drugi želi propast i uništenje ljud­
skog roda?«
»Svakako, svakako«, prihvaća dr Poole.
»Ali svejedno, kao protestant, ja zaista ne
m o g u ...«

143
 »A tako?«, sarkastično će Namjesnik. »On­
da znate bolje od Luthera, znate bolje od
čitave Kršćanske Crkve. Jeste li svjesni, go­
spodine, da od drugog stoljeća na ovamo niti
jedan ortodoksni Kršćanin nije vjerovao da
čovjek može biti opsjednut Bogom? O n je
mogao biti opsjednut samo Đavolom. A za­
što su ljudi u to vjerovali? Zato što im či­
njenice nisu dozvoljavale da vjeruju drukči­
je. Belial je činjenica, Moloh je činjenica,
opsjednutost Đavolom je činjenica.«
»Prosvjedujem«, ližvikne dr Poole. »Kao
čovjek od nauke. . .«
»Kao čovjek od nauke dužni ste prihvatiti
polaanu pretpostavku koja s najvećom vjero­
jatnošću objašnjava činjenice. No, kakve su
činjenice? Prva je činjenica praktičnog isku­
stva i opažanja, ona koju nitko ne želi isku­
siti; ne želi biti degradiran, ne želi biti osa­
kaćen niti ubijen. Druga je činjenica povije-
sti — činjenica koja, u određenoj epohi,
uslijed prihvaćenih vjerovanja i usvojenih
pravaca djelovanja ogromne većine ljudskih
bića, ne može rezultirati ničim drugim do
sveopćom patnjom, masovnom degradaci­
jom i općim uništenjem. Jedino prihvatljivo
objašnjenje jest da su u tim trenucim a na­
dahnuti ili opsjednuti nekom tuđom svije-

144
šću, sviješću koja potiče njihovu propast, po­
tiče ju snažnije no što su oni sami u stanju
željeti svoju sreću i vlastiti opstanak.«
Uslijedi tišina.
»Naravno«, odvaži se konačno dr Poole,
»te bi se činjenice mogle obrazložiti i na
druge načine.«
»Ali ne tako prihvatljivo, ni izbliza tako
jednostavno«, ne popušta Namjesnik. »A za­
tim, uzm ite u ozbir i sve ostale praktične
dokaze. Prvi svjetski rat, na primjer. Da ljudi
i političari nisu bili opsjednuti, bili bi poslu-
šali Benedikta XV ili lorda Lansdownea —
bili bi se sporazumjeli, bili bi ugovorili m ir
bez pobjede. Ali nisu mogli, oni to jedno­
stavno nisu mogli. Bilo im je onemogućeno
da djeluju u svom vlastitom interesu. Morali
su raditi onako kako im je Belial u njima
nalagao — a Belial u njima htio je K om u­
nističku Revoluciju, htio je Fašističku reak­
ciju na tu revoluciju, htio je oskudicu, infla­
ciju i ekonom sku krizu; htio je naoružavanje
kao lijek protiv nezaposlenosti; htio je pro­
gone Židova i Kulaka; htio je da Nacisti i .
K om unisti podijele Poljsku i zatim se zarate
jedni s drugima. Da, O n je htio i opće oživ­
ljavanje ropstva u njegovom najbrutalnijem
obliku. On je htio prisilna raseljavanja i ma-

1 0 M a jm u n i b it 145
sovno osiromašenje. O n je htio koncentraci­
one logore i plinske komore i krematorije.
On je htio zasićeno bombardiranje (slasnog
li i sočnog izraza!); O n je htio da se preko
noći razori vjekovima nagomilavano bogat­
stvo i sve potencijalne mogućnosti za budu­
će blagostanje, umjerenost, slobodu i kultu­
ru. Belial je bio taj koji je htio sve ovo, a
budući da je bio Velika Muha u srcima po­
litičara i generala, novinara i Običnog Čov­
jeka, nije m u bilo teško postići da Papu ig­
noriraju i sami Katolici, da Lansdownea pro­
glase lošim rodoljubom, gotovo izdajnikom.
I tako se rat potezao pune četiri godine; ka­
snije je sve išlo točno po Planu. Svjetska je
situacija nepokolebljivo napredovala iz lošeg
u gore, a, s pogoršanjem, muškarci i žene
postajali su sve pokorniji vodstvu Nesvetog
Duha. Stara vjerovanja u vrijednost indivi­
dualnog duha su iščezla; stara ograničenja
izgubila su svoju moć; stara su kajanja i sa­
žaljenja ishlapjela. Sve što je ikad Onaj D ru­
gi utuvio ljudima u glavu je iscurilo, a nastali
vakuum ispunjen je suludim snovima o Pro­
gresu i Nacionalizmu. Zahvaljujući pravova­
ljanosti tih snova, uslijedilo je da obični lju­
di nisu bili ništa bolji od mrava i stjenica,
i u skladu s time moglo se s njima tako i

146
postupati. A s njima se i jeste tako postupalo,
uglavnom jeste!«
Namjesnik se piskutavo zahihoće i pri­
hvati se posljednje nogice.
»U svoje vrijeme«, nastavlja, »stari H itler
bio je prilično dobar prim jer opsjednutog
čovjeka. Ne tako cjelovito opsjednutog, na­
ravno, kao što su to bili mnogi od velikih
narodnih vođa u godinama između 1945. i
početka Trećeg svjetskog rata, ali u svakom
slučaju iznad prosjeka svog vremena. Više
od gotovo svih svojih suvremenika imao je
pravo da kaže: »Ne ja, nego Belial u meni.«
Ostali su bili opsjednuti samo djelomično,
samo s vremena na vrijeme. Uzmite naučni­
ke, na primjer. Uglavnom čestite, dobrona­
mjerne ljude. Ali O n ih je svejedno uzeo
pod svoju vlast — uzeo pod svoju vlast u
trenutku kad su prestali da budu ljudi i po­
stali specijalisti. Otuda sakagija i sve one
bombe. A prisjetite se zatim onog čovjeka
— kako li se ono zvao? — onoga što je bio
Predsjednik Sjedinjenih Država dugo vre­
mena. ..«
»Roosevelt«, pomaže m u dr Poole.
»Tako je — Roosevelt. Dakle, sjećate li se
one rečenice što ju je neprestalno ponavljao
za Drugog svjetskog rata? »Bezuvjetna pre­

147
daja, Bezuvjetna predaja.« Potpuno nadahnu­
će — evo što je to bilo. Neposredno i pot­
puno nadahnuće!«
»Tako Vi kažete«, usprotivi dr Poole. »Ali
gdje Vam je dokaz?«
»Dokaz?«, ponovi Namjesnik. »Čitav na­
redni tok događaja je dokaz. Pogledajte sa­
mo što se dogodilo kad je ta fraza postala
praktičnom politikom i bila prim ijenjena u
praksi. Bezuvjetna predaja — koliko miliju­
na novih slučajeva tuberkuloze? Koliko m i­
lijuna djece prisiljene da se posvete krađi ili
oda prostituciji za krišku čokolade? Belial
naročito voli djecu. I, ponovno, bezuvjetna
predaja — slom Evrope, kaos u Aziji, posvu­
da gladovanje, revolucije, tiranije. Bezuvjet­
na predaja — i više nevinih osuđenih na
patnje negoli i u jednom povijesnom raz­
doblju do tada. A kao što Vam je dobro
poznato, nema toga što Belial više voli od
patnje nevinih. I konačno se, naravno, poja­
vilo Biće. Bezuvjetna predaja i bang! —
upravo ono što je oduvijek namjeravao. A
sve se to dogodilo bez ikakvog čuda ili po­
sebne intervencije, isključivo prirodnim
sredstvima. Čim više netko razmišlja o čini-
ma Njegove Providnosti, time mu to nedo-
kučivije čudesnijim izgleda.« Pob 9Žno, Na­

148
mjesnik pravi znak rogova. Uslijedi kratka
stanka. »Slušajte«, kaže, podižući ruku.
Nekoliko trenutaka sjede bez riječi. M ut­
no, prigušeno, jednolično skandiranje posta­
je razgovijetno. »Krvi, krvi, krvi k rv ...« Za­
čuje se slabašni vrisak dok još jedna mala
nakaza spada s Patrijarhovog noža, zatim
prigušeni udarci bičeva po mesu i, kroz uz­
buđenu riku gomile, niz glasnih, gotovo ne­
ljudskih krikova.
»Teško ćete zamisliti da nas je O n mogao
stvoriti ovakvima bez čuda«, nastavlja Na­
mjesnik, zaokupljen vlastitim mislima. »Ali
On jeste, O n jeste. Potpuno prirodnim sred­
stvima, služeći se ljudskim bićima i njiho­
vom znanošću kao Svojim instrum entim a,
stvorio je O n potpuno novu vrstu ljudi, s
deform itetom u krvi, s prljavštinom posvuda
oko njih, a za nadalje, u budućnosti, bez ika­
kvih izgleda, osim s još više prljavštine, go­
rih deformiteta i, konačno, potpunog unište­
nja. Da, strašna je stvar pasti u ruke Živog
Đavola.«
»Zašto ga onda«, pita dr Poole, »i dalje
obožavate?«
»Zašto bacate hranu tigru koji reži? Da
kupite bezbjednost. Da odgodite za kasnije
strašnu neminovnost, pa makar za samo ne­

149
koliko minuta. U zemlji kao i u Paklu —
ali barem za jednu još uvijek na zemlji.«
»Teško da se isplati truda«, kaže dr Poole,
filozofskim tonom nekoga tko je upravo ve­
čerao.
Još jedan neobično prodoran krik natjera
ga da okrene glavu prem a vratima. Za tre­
nutak gleda u tišini. Ovoga puta, na njegovu
licu izraz užasa znatno je ublažen radozna-
lošću znanstvenika.
»Privikavamo se, ha?«, prijazno će Namje­
snik.
PRIPOVJEDAČ
Savjest, običaji — prvi tvori kukavice,
Čini ponekad od nas svece, čini ljudska
bića.
Drugi prave Patriote, Papiste, Protestante,
Prave Babbitte, Sadiste, Svede ili Slovake,
Prave ubojice Kulaka, trovače Zidova,
Čine sve one što komadaju, iz plem eni­
tih pobuda,
Dršćuće meso, bez mučnine i bez pitanja
Da osujete svoju izvjesnost od Glavnog
Obreda.

Da, prijatelji moji, sjetite se kako ste bili

ogorčeni kad su Turci poklali više od uobi­

150
čajene kvote Armenaca, kako ste zahvaljivali
Bogu što živite u protestantskoj, naprednoj
zemlji, gdje se ovakve stvari jednostavno ne
bi mogle dogoditi — ne bi mogle dogoditi
jer muškarci nose polucilindre i svakodnev­
no putuju u grad onim u osam i dvadeset
tri. A zatim se prisjetite samo nekih od uža­
sa koje sada prihvaćate kao gotovu činjeni­
cu; oskvrnjivanje najelementarnijih ljudskih
vjerovanja počinjenih u vašu korist (ili, mož­
da, vašim vlastitim rukama); grozota na koje
ste vodili vašu malu djevojčicu da ih vidi,
dva puta tjedno, u filmskim žurnalima —
a ona je nalazila da su obični i dosadni. Dva­
deset godina poslije, u skladu s tim, vaši će
unuci paliti televizore da bi promatrali gla-
dijatorske igre; a kada im i one postanu do­
sadne, doći će do masovnog Armijskog ra­
zapinjanja na križ onih koji se po uvjerenju
protive vojnoj službi, ili deranje kože uživo,
u bogatom koloru, sedamdeset tisuća osum ­
njičenih, na Tegucigalpi, za protu-Hondura-
sku djelatnost.

U m eđuvremenu, u Nesvetištu Nesvetosti

dr Poole još uvijek gleda kroz prorez izme­
đu vratiju. Namjesnik čačka zube. Vlada
ugodna, poslijeobjedna obamrlost. Iznenada,

151
dr Poole se okreće svom sugovorniku.
»Nešto se događa«, uzbuđeno uzvikuje.
»Napuštaju svoja mjesta.«
»To očekujem već duže vrijeme«, odgova­
ra Namjesnik, ne prestajući čačkati zube.
»To je posljedica krvi. Krvi i, naravno, biče-
vanja.«
»Skaču dolje u arenu«, nastavlja dr Poole.
»Trče jedan za drugim. Sto, za im e ...? Oh,
Bože moj! Oprostite«, brzo dodaje. »Ali zai­
sta, zaista...«
Prilično uzrujan, odvraća pogled od vrati-
ju.
»Sve ima svoje granice«, kaže.
»U tom upravo i griješite«, odgovara Na­
mjesnik. »Nema granica. Svatko je u stanju
da počini bilo što — ali bilo što.«
Dr Poole ne odgovara. Privučen nekom
neodoljivom silom, jačom od vlastite volje,
ponovno svrne pogled na staro mjesto i gle­
da, pohlepno i užasnuto, ono što se zbiva
u areni.
»To je grozno!«, uzvikuje ogorčeno. »To je
krajnje gnusno.«
Namjesnik se s naporom podiže s ležaja
i, otvorivši mali ormarić u zidu, vadi daleko­
zor kojeg dodaje dr Pooleu.

152
 »Pokušajte ovim«, kaže. »Dalekozor za gle­
danje noću. Standardna mornarička oprema
od prije pojave Bića. Sve ćete vidjeti.«
»Ali ne možete ni zam isliti...«
»Ne trebam zamisliti«, kaže Namjesnik uz
dobroćudno ironičan osmijeh; »vidim vlasti­
tim očima. Hajde, čovječe. Samo gledajte.
Takvo što još nikad niste vidjeli na Novom
Zelandu.«
»Nisam zacijelo«, kaže dr Poole onim to­
nom kojeg bi vjerojatno upotrijebila njegova
Majka.
Na kraju ipak podiže dalekozor k očima.
Total s njegove točke gledanja. Scena Sa­
tira i Nimfa, progonilaca i progonjenih, ra-
zdražujućih opiranja što slijede oduševlje­
nim predavanjima usana zaraštenim usna­
ma, uzdrhtalih grudiju grozničavosti hrapa­
vih ruku, a sve popraćeno zaglušujućom vi­
kom, vrištanjem i prodornim smijehom.
Rez natrag na Namjesnika čije se lice
zgrči u grimasu prezrivog gnušanja.
»Poput mačaka«, kaže na kraju. »Samo,
mačke su ipak toliko obzirne da ne udvaraju
u društvu. I Vi još uvijek gajite sumnju u
Beliala — i nakon svega ovoga?«
Uslijedi tišina.

153
 »Da li se to dogodilo nakon. . . nakon po­
jave Bića?«, pita dr Poole.
»Kroz dvije generacije.«
»Dvije generacije!«, zazviždi dr Poole.
»Bez prekida u okviru te mutacije. A nisu
l i ... dakle, mislim, ne osjećaju li potrebu da
te stvari čine u bilo koje drugo doba?«
»Samo za ovih pet tjedana, to je sve. A
mi dozvoljavamo samo dva tjedna za pravo
parenje.«
»Zašto?«
Namjesnik pravi znak rogova.
»Zbog općih principa. Zaslužuju da budu
kažnjeni zbog toga što su bili kažnjeni. To
je zakon Beliala. I, mogu reći, mi to zaista
i primijenjujemo ako prekrše pravila.«
»Svakako, svakako«, kaže dr Poole, prisje­
ćajući se epizode s Loolom između gomila
pijeska.
»To predstavlja dosta teškoća onima koji
su upućeni na starinski način parenja.«
»Ima li mnogo takvih?«
»Između pet i deset posto od ukupnog
stanovništva. Zovemo ih »Strasni.«
»I vi ne dopuštate. ..?«
»Prebijemo đavla u njima kad ih uhvati­
mo.«
»Ali to je strašno!«
 »Naravno da jest«, složi se Namjesnik. »Ali
podsjetite se na vašu povijest. Ako želite
društveni sklad, morate imati ili vanjskog
neprijatelja ili ugnjetenu manjinu. Mi nem a­
mo vanjskih neprijatelja, tako da smo prisi­
ljeni ugnjetavati naše Strasnike. Za nas su
oni ono što su Zidovi bili pod Hitlerom, što
su buržuji bili pod Lenjinom i Staljinom,
ono što su heretici bili u katoličkim zemlja­
ma i Papini pristaše pod protestantima. Ako
bilo što krene na lošije, krivnja uvijek pada
na Strasnike. Ne znam uopće što bismo bez
njih.«
»Ali zar se nikad ne zamislite kako oni
mora da se osjećaju?«
»A zašto bih? Prije svega, to je Zakon.
Primjerena kazna za već dobivenu kaznu.
Drugo, ako to rade dovoljno diskretno, neće
ni biti kažnjeni. A sve što trebaju izbjegavati
jest da ne dobiju dijete u pogrešno vrijeme
i da se ne zaljube i uspostave trajnu vezu
s osobom suprotnog spola. A ako ne žele
biti diskretni, uvijek mogu pobjeći.«
»Pobjeći? Kamo?«
»Postoji jedna mala zajednica na sjeveru,
u blizini Fresna. Osamdeset i pet posto Stra-
snika. Putovanje je, naravno opasno. Ima vr­
lo malo vode usput. A ako ih pak ulovimo,

155
spaljujemo ih žive. Ali, ako se već odluče na
rizik, savršeno su slobodni da tako i učine.
A zatim tu je i svećenstvo.« Napravi znak
rogova. »Svaki pam etan dječak koji pokazuje
rane znake strasnosti ima osiguranu buduć­
nost: učinim o ga svećenikom.«
Prolazi nekoliko sekundi prije negoli se
dr Poole odlučuje da postavi slijedeće pita­
nje.
»Vi mislite, v i.. .?«
»Upravo to«, kaže Namjesnik. »Za Kra­
ljevstvo Pakla. Da ne navodim druge, prak­
tične razloge. Sve u svemu, briga o društvu
mora se na neki način nastavljati, a laici to
očito nisu u stanju.
U tom trenutku, buka u areni dosiže
vrhunac.
»Odvratno!«, zaskviči Namjesnik s izne­
nadno pojačanim gnušanjem. A to još nije
ništa prem a onom što slijedi kasnije. Kako
li sam samo zahvalan što sam pošteđen ta­
kve sramote! Ne oni, nego Neprijatelj Ljud­
skog Roda uvlači se u njihova odvratna ti­
jela. Budite dobri, pogledajte u onom prav­
cu.« Privuče dr Poolea k sebi; upire debelim
kažiprstom. »Lijevo od Velikog Žrtvenika —
s onom malom crvenokosom korabljom. To
je Sef. Sef!«, ponavlja, naglašavajući riječ s

156
prezirom. »Kakav li će samo on vladar biti
tokom ovih slijedećih dva tjedna?«
Obuzdavajući napast da doda osobne pri­
mjedbe o čovjeku koji je, prem da trenutač­
no u uzmaku, predodređen da se vrati na
vlast, dr Poole se samo nervozno nasmije.
»Da, čini se da se rasterećuje Državnih
briga.«

PRIPOVJEDAČ

Ali zašto, zašto se mora rasterećivati uz

Loolu? Odvratna, surova, nevjerna drolja!
No, postoji barem jedna utjeha — a za pla-
hog čovjeka, čovjeka salijetanog željama koje
se ne usuđuje sprovesti u djelo, vrlo značaj­
na utjeha: Loolino ponašanje je dokaz po-
vodljivosti koja, na Novom Zelandu, u aka­
demskim krugovima, u skladu s mišljenjem
njegove Majke, može biti samo potajno sni-
vana, poput nečeg u cijelosti prelijepog a da
bi bilo istinito. I nije samo Loola ta koja se
pokazuje povodljivom. Istu stvar pokazuju,
ništa manje aktivno, ništa manje rječito, i
one mulatkinje, i Flossy, debela Teutonka
boje meda, ona glomazna Arm enska m atro­
na, male djevojke s kosom boje lana i velikih
plavih o čiju...

157
 »Da, to je naš Šef«, s gorčinom izgovara
Namjesnik. »Sve dok on i ostale svinje ne
prestanu biti opsjednuti, Crkva preuzima
vlast.«
Nepopravljivo suzdržan, usprkos svoje
neodoljive želje da bude tamo vani s Loo-
lom — ili gotovo s bilo kim drugim, ako
već dođe do toga — dr Poole dodaje um je­
snu prim jedbu u vezi Crkvene i Svjetovne
Vlasti.
Namjesnik se ne osvrće.
»Dakle«, kaže živahno, »vrijeme je da se
prihvatim posla.«
Poziva Postulanta koji m u dodaje lojani­
cu, zatim prilazi oltaru na istočnoj strani ka­
pelice. Na njem u je samo jedna svijeća od
žutog pčelinjeg voska, tri do četiri stope vi­
soka i nasrazmjerno debela. Namjesnik se
pokloni, pali svijeću, pravi znak rogova, za­
tim se vraća do mjesta s kojeg dr Poole,
očiju razgoračenih od neodoljivo privlačnog
užasa i sablažnjive požude, promatra prizor
u areni.
»Pomaknite se malo, molim.«
Dr Poole posluša.
Postulant otvara najprije jedno, zatim
drugo krilo vratiju. Namjesnik zakorači na­
prijed i zastaje u sredini otvora, dodirujući

158
pozlaćene rogove na svojoj tijari. Iz pravca
svirača na stepenicama Velikog Žrtvenika
dopre vrištanje frula od bedrenih kostiju.
Glasovi gomile zamiru u tišini koju povre­
meno prekidaju životinjski krici nekakve ra­
dosti ili straha, previše divljački okrutni a da
bi mogli biti zatomljeni. Naizmjenično, sve­
ćenici počinju pjevati.

SEMICHORUS I
Sad je vrijeme,

SEMICHORUS II
Jer Belial je nemilosrdan,

SEMICHORUS I
Vrijeme za svršetak Vremena.

SEMICHORUS II
U kaosu požude.

SEMICHORUS I
Sad je vrijeme,

SEMICHORUS II
Jer Belial je u vašoj srži,

159
 SEMICHORUS I
Vrijeme da se u vama rode

SEMICHORUS II
Drugi, Stranci,

SEMICHORUS I
Svrab, Lišaj,

SEMICHORUS II
Nabrekli crv.

SEMICHORUS I
Sad je vrijeme,

SEMICHORUS II
Jer Belial vas mrzi,

SEMICHORUS I
Za Dušu da umre,

SEMICHORUS II
Za Ličnost da uvene,

160
 SEMICHORUS I
Osuđenu od čežnje,

SEMICHORUS II
Dok užitak je dželat;

SEMICHORUS I
Vrijeme na Neprijateljev

SEMICHORUS II
Potpuni trijumf,

SEMICHORUS I
Za Babuna da postane gospodar,

SEMICHORUS II
Da nakaze mogu biti začete.

SEMICHORUS I
Nije vaša volja, već Njegova,

SEMICHORUS II
Da budete izgubljeni za svagda.

11 M a jm u n i b it 161
 Iz gomile se podiže snažno, jednoglasno
»Amen.«
»Neka Njegovo prokletstvo bude s vama«,
zapjeva Namjesnik svojim visokim glasom,
zatim hoda natraške do kraja kapele i uspi­
nje se na prijestolje pored oltara. Od izvan
kadra čujemo graju koja postaje sve glasni­
jom i glasnijom, i odjednom u kapelicu upa­
da gomila raspojasanih vjernika. Nasrću pre­
ma oltaru, trgaju jedan s drugoga pregače i
bacaju ih na gomilu koja postaje sve većom,
u podnožju Namjesnikovog prijestolja. NE,
NE, NE — i za svaki NE, pobjedonosni po­
vik »Da!«, popraćen nedvosmislenom kret­
njom u pravcu najbliže osobe suprotnog
spola. U daljini, svećenici svejednako jedno­
lično pjevaju, »Nije vaša volja, već Njegova,
da budete izgubljeni za svagda.«
K rupni plan dr Poolea kako prom atra ra­
zvoj događaja iz ugla prostorije za molitvu.
Rez natrag na mnoštvo; jedna za drugim,
bezumna, pomahnitala lica ulaze i izlaze iz
vidnog polja. I odjednom, pojavi se Loolino
lice — zasjajenih očiju, divlje razigranih ja­
mica na obrazima. Ona okreće glavu — spa­
zi dr Poolea.
»Alfie«, klikne.

162
 Njezin ton i izraz lica nailaze na u jedna­
koj mjeri ushićen odgovor.
»Loola!«
Polete jedno drugom u strastveni zagrljaj.
Sekunde prolaze. Podatni i meki poput va-
zelina, zvuci iz Parsifala postepeno postaju
čujni na zvučnoj traci.
Zatim se lica razdvoje i Kamera se povla­
či unazad.
»Brzo, brzo!«
Loola ga uzima za ruku i vuče prem a ol­
taru.
»Pregaču«, kaže.
D r Poole pogleda dolje u njezinu pregaču,
zatim, crveneći u licu poput onog izvezenog
NE, sklanja pogled.
»Čini mi se ta k o ... tako neumjesnim«, ka-
V
ze.
Ispruži ruku, povuče je natrag, zatim još
jednom promijeni mišljenje. Hvatajući ugao
pregače palcem i kažiprstom, nekoliko puta
ga mlitavo povuče.
»Jače«, viče ona, »mnogo jače!«
S gotovo m ahnitom žestinom — jer to
što kida nije samo pregača; to je i utjecaj
njegove Majke, sve njegove inhibicije, sva
ona ustaljena pravila s kojima je odrastao —
dr Poole čini kako m u je rečeno. Šav popu­

163
šta lakše negoli je očekivao, i on se skoro
izvrne na leđa. Ponovno uspostavivši ravno­
težu, stoji, pogledavajući, sm eten od zbunje-
nosti, od malenog platna koje predstavlja
Sedmu Zapovijed u Loolino lice, pa ponov­
no u grim iznu zabranu. Izmjena kadrova:
NE, jamice na obrazima, NE, jamice, N E ...
»Da!«, pobjedonosno vikne Loola, »Da!«
Strgnuvši m u pregaču iz ruke, baca je do­
lje u podnožje prijestolja. Zatim, uz jedno
»Da«, i još jedno »Da«, strgne zakrpe s gru-
diju i, okrećući se k oltaru, poklonom ukaže
poštovanje Svijeći.
Srednji plan Loole s leđa, kako poklekuje
na jedno koljeno. Iznenada, jedan postariji
muškarac s prosjedom bradom pom am no
upada u kadar, strgne dva jednaka NE sa
stražnjeg dijela njezinih grubih hlača, i po­
činje je vući prem a izlazu iz kapelice.
Udarivši ga dlanom po licu i snažno ga
odgurnuvši, Loola se otrgne i baca u zagrljaj
dr Poolea.
»Da?«, prošapće.
O n značajno odgovara, »Da!«
Poljube se, ushićeno se nasmiju jedno
drugom, potom se zapute u pravcu mraka
iza klizećih vratiju. Dok prolaze pored pri­

164
jestolja, Namjesnik se saginje i, ironično se
smješkajući, potapše dr Poolea po ramenu.
»Što je s mojim dvogledom?«, pita.

Pretapanje na noćni prizor kao ugljen cr­

nih sjena i prostranstava na mjesečini. U po­
zadini se vidi reljefni kompleks zgrada Los
Angeles County Museuma. Zaljubljeno is­
prepleteni, Loola i dr Poole ulaze u kadar,
zatim nestaju u nedokučivoj tmini. Siluete
muškaraca koji progone žene, ili žena kako
se bacaju na muškarce, na trenutak se pojave
i nestaju. Uz pratnju glazbe iz Parsifala, ču­
jemo uzdizanje i padanje zbornog roktanja
i stenjanja, iznenada podviknutih bestidno­
sti i dugih urlika bolne naslade.

PRIPOVJEDAČ

Uzmite, na primjer, ptice. Koje li nježno­

sti u njihovom vođenju Ijubavi. Kojeg li sta­
rinskog viteštva! Pa iako je horm oni, proiz­
vedeni u tijelu sparivanju sklone ženke, čine
prijemljivom na seksualno uzbuđenje, nji­
hov učinak nikada nije tako žestok, ni tako
kratkog trajanja kao onaj jajničkih horm ona
u prirodi ženke sisavca u doba parenja. Što­

165
više, zbog očitih razloga, mužjak ptice nije
u mogućnosti da silom nam etne svoje želje
nesklonoj ženki. Odatle kod mužjaka u ptica
prevladava perje jarkih boja i instinkt udva­
ranja. I odatle očit nedostatak tog čarobnog
pribora u mužjaka sisavaca. Jer gdjegod su,
kao u sisavaca, ljubavne želje ženke i njezina
privlačnost za mužjaka u potpunosti određe­
ne kemijskim sredstvima, nem a potrebe za
mužjačkom ljepotom ili za profinjenošću
uvodnog udvaranja.
Kod ljudi, svaki je dan u godini potenci­
jalno doba parenja. Djevojke nisu kemijski
predodređene da samo za period od nekoli­
ko dana prihvate pokušaj prilaženja prvog
muškarca koji im se nudi. Njihovi organiz­
mi proizvode horm one u dovoljno malim
količinama da čak i najtem peram entnijim a
ostavljaju izvjesnu slobodu izbora. Evo zašto
je, za razliku od drugih sisavaca, muškarac
oduvijek bio udvarač. Ali sve su to sada iz­
mijenile gama-zrake. Nasljednim obrascima
čovječjeg fizičkog i mentalnog ponašanja dat
je drugi oblik. Zahvaljujući konačnom Tri­
jumfu M oderne Znanosti, seks je postao se­
zonska aktivnost, romancu je proždrlo jajaš­
ce, a ženski kemijski poticaj za parenjem

166
proždro je udvaranje, viteštvo, nježnost i sa­
mu ljubav.

U tom trenutku, ozarena Loola i dobrano

raskuštran dr Poole izlaze iz sjena. Jedan
kršan muškarac neodređenih godina dugim
koracima ulazi u kadar. Primijetivši Loolu,
zastaje. Usta m u se razjape, oči razgorače,
teško diše.
D r Poole neznancu dobaci pogled, zatim
se zbunjeno okreće svojoj pratilici.
»Mislim da bi možda bilo bolje da pođe­
mo ovim p u te m ...«
Neznanac bez riječi navali na njega, udari
ga tako snažno da odleti i ščepa Loolu u
zagrljaj. Ona se za trenutak opire, potom
kemikalije u njezinoj krvi nameću svoj Ka­
tegorički Imperativ i ona se prestaje otimati.
Ispuštajući urlik poput tigra u doba hra­
njenja, neznanac ju podiže sa zemlje i odno­
si m eđu sjene.
D r Poole, kojem je ostalo vremena da se
podigne, učini kao da će krenuti za njima,
iskaliti svoj bijes u osveti, izbaviti žrtvu u
nevolji. Zatim ga strah pomiješan sa sramež­
ljivošću natjera da uspori korak. Nastavi li,
bog će znati kome bi sve mogao zasmetati.
A zatim onaj čovjek, ona dlakava masa ko­

167
stiju i m išića... Uopće, dalo bi se to i m u­
drije. .. Zastaje neodlučan, ne znajući što da
učini, iznenada, dvije mlade i lijepe mulat-
kinje istrče iz Conty Museuma i istovreme­
no m u se svojim tam nim rukama vješaju
oko vrata, obasipajući mu lice poljupcima.
»Ti veliki, krupni, lijepi kopilane«, istovre­
meno šapću prom uklim glasom.
Za trenutak se dr Poole krzma između
sjećanja na zabrane njegove Majke, vjernosti
Looli — vjernosti propisanoj od svih pjesni­
ka i romanopisaca — i toplih, gipkih Prirod­
nih Nagona. Nakon otprilike četiri sekunde
moralnog konflikta, on odabire, kao što smo
i očekivali, Prirodne Nagone. Nasmiješi se,
uzvraća poljupce, mrmlja riječi koje bi, da
ih čuju, prenerazile gospođicu Hook i goto­
vo dotukle njegovu Majku, obuhvaća sva­
kom rukom po jedno tijelo, miluje objema
rukama grudi — rukama koje nikad nisu
radile ništa slično, osim u sanjarenjima koja
nikome ne bi priznao. Glasovi parenja nara­
stu do kratkog vrhunca, zatim slabe. Za krat­
ko vrijeme nastaje potpuna tišina.
Uz pratnju napjeva Arhimandrita, Povje­
renika, Prezbitera i Postulanata, Namjesnik
i Patrijarh Pasadene veličanstvenim kora­
kom ulaze u kadar. Primijetivši dr Poolea i

168
mulatkinje, zastaju. S izrazom gnušanja, Pa­
trijarh pljuje na zemlju. Tolerantniji, Namje­
snik se samo ironično nasmiješi.
»Dr Poole!«, propiskuta svojim neobičnim
falsetom.
S osjećajem krivnje, kao da čuje glas svoje
Majke, dr Poole spušta svoje uposlene ruke
i, okrećući se prema Namjesniku, pokušava
poprim iti i-zraz prozračne bezazlenosti. »Ove
djevojke«, započinje s ležernim smiješkom,
»tko su uopće ove djevojke? Evo, ne znam
im čak ni imena. Samo smo malo čavrljali
o višim oblicima tajnosjemenjača, to je sve.«
»Ti veliki, krupni, lijepi...«, započinje
promukli glas.
D r Poole se glasno nakašlje i izbjegne
zagrljaj kojim su riječi imale biti popraćene.
»Ne obazirite se na nas«, kaže Namjesnik
prijazno. »Konačno, Belialov Dan je samo
jednom u godini.«
Prilazeći mu, dodiruje pozlaćene rogove
svoje tijare, zatim polaže ruke na glavu dr
Poolea.
»Tvoja je«, kaže s iznenadnom profesio­
nalnom usrdnošću, »transformacija bila go­
tovo nadnaravno iznenadna. Da, gotovo
nadnaravno.« Zatim, promijenivši ton, »Us­
put«, dodaje, »imali smo neprilika s tvojim

169
prijateljima s Novog Zelanda. Ovog su po-
podneva primijećeni na Beverly Hillsu. Si­
gurno Vas traže.«
»Pretpostavljam da je tako.«
»Međutim, neće Vas naći«, kaže Namje­
snik blago. »Jedan od Inkvizitora pošao je
s četom Povjerenika da obračuna s njima.«
»I što se dogodilo?«, zabrinuto pita dr
Poole.
»Naši su ljudi postavili zasjedu, odapeli
strelice. Jednog su pogodili, a ostali su uma-
kli s ranjenikom. Ne vjerujem da će nas po­
novno uznemiravati. Ali za svaki slučaj...«
K retnjom ruke poziva dvojicu iz svoje prat­
nje. »Slušajte«, kaže. »Nema oslobađanja i
nema bijega. Vi ste mi za to odgovorni, ja­
sno?«
Dvojica Postulanata se naklone.
»A sada«, kaže Namjesnik, okrećući se
prema dr Pooleu, »ostavljamo Vas da začme-
te što više malih nakaza.«
Namiguje, lagano plješće dr Poolea po
obrazu, potom uzima Patrijarha pod ruku i,
praćen svitom, odlazi.
D r Poole bulji za prilikama koje se uda­
ljavaju, zatim tjeskobno pogleda dvojicu Po­
stulanata postavljenih da m otre na njega.

170
 Tamne ruke ponovno m u se bacaju oko
vrata.
»Ti veliki, krupni, lijepi...«
»Ali ne, zaista. Ne javno. Ne pored ovih
ljudi unaokolo!«
»A u čemu je razlika?«
I prije no što stiže odgovoriti, promukli,
mošusni, tam ni Prirodni Nagoni ponovno
ga obuhvate i, u zamršenu zagrljaju, poput
nekog napola opirućeg, napola pripravnog
Laokonta, odnose među sjenke. S izrazom
gađenja, dvojica Postulanata istovremeno
pljuju.

PRIPOVJEDAČ
L ’ombre êtait nuptiale, auguste et solennelle

Prekida ga provala pom am nih vriskova.

PRIPOVJEDAČ
Kad svratim do ribnjaka u mom vrtu,
(I ne samo mom, jer svaki je vrt
prošaran
Rupama jegulja i mjesečevim odrazima),
čini mi se
Vidim jedno Biće oboružano grabljama
kojima kao da će

171
Izvan mulja, izvan konačnosti
Među nebeskim jeguljama, zamahnuti
na me —
Na Mene svetog, Mene božanskog!
A ipak
Kako je mučan osjećaj krivnje! Kako tek *
Mučan, tim više, za pravednika!
Kakvog li čuda ako nas užas ribnjaka
Privlači grab ljama? I Biće zamahuje,
A ja, tjeskobna Duša, u blatu,
A ne na prozračnoj mjesečini, zahvalan
Nalazim i druge kako zrače onim
. . nerazumnim
I blaženim sjajem.

Pretapanje na srednji plan dr Poolea kako

spava na nanesenom pijesku u podnožju vi­
sokog betonskog zida. Desetak metara dalje,
spava i jedan od njegovih čuvara. Drugi je
zaokupljen starim izdanjem Zauvijek jantar-
nih. Sunce je već visoko na nebu, a krupni
plan otkriva malog zelenog guštera kako
gmiže po ispruženoj ruci dr Poolea. O n se
niti ne pomakne, već leži kao mrtav.

PRIPOVJEDAČ
I ovo je također blaženo biće nekog tko
sasvim sigurno nije Alfred Poole, doktor
znanosti. Jer san je jedan od preduvjeta In­
172
karnacije, osnovno oruđe božanske unutra-
šnjosti. Spavajući, mi prestajemo živjeti da
bismo se prepustili (kako blagoslovljeno!)
nekom bezim enom Drugom, koji koristi
ovu povoljnu priliku da ozdravi duh i zali­
ječi oskvrnuto i samoizmučeno tijelo.
Od doručka do vremena za počinak m o­
žete činiti sve što je u vašoj moći da zlostav­
ljate Prirodu i ne priznate činjenicu vaše
Prozirne Suštine. Ali čak i najsrditiji maj­
m un na kraju postaje iznuren od svojih lu­
dosti i mora zaspati. A dok spava, unutrašnje
ga Milosrđe štiti, htio ne htio, od samoubi-
stva koje, za vrijeme dok je budan, tako po-
mam no i uporno pokušava izvršiti. Zatim
sunce ponovno izlazi i naš se m ajm un budi,
ponovno se vraćajući svojoj vlastitoj prirodi
i svojoj ličnoj volji — još jednom danu lu­
dovanja ili, ako mu je tako draže, počecima
samospoznavanja, prvom koraku prema
oslobođenju.

G rohot razdraženog ženskog smijeha pre­

kida govor Pripovjedača. Spavač se pom akne
i, odmah zatim, još glasnija provala smijeha
potpuno ga razbudi; pridiže se u sjedeći po­
ložaj i začuđeno gleda oko sebe, ne znajući
pravo gdje se nalazi. Ponovno onaj smijeh.

173
Okreće glavu u pravcu iz kojeg dolazi zvuk.
U totalu, s njegove točke gledanja, ugledamo
dvije tam nopute prijateljice od protekle noći
kako u punom trku izranjaju iza pješčanih
dina i ulijeću među ruševine County Museu-
ma. Njima za petama, u napregnutoj tišini;
trči Šef. Svo troje nestaje s vidika.
Zaspali se Postulant budi i okreće svom
drugu.
»Što je to?«, pita.
»Uobičajena stvar«, odgovara ovaj, ne di­
žući pogleda od štiva.
Dok govori, prodorni se vrisci razliježu
šupljim dvoranama Muzeja. Postulanti izmi­
jene poglede u tišini, zatim istovremeno
pljuju.
Rez natrag na dr Poolea.
»Bože moj!«, izgovara glasno. »Bože moj!«
Pokriva lice rukama.

PRIPOVJEDAČ

U gnušanju ovog jutra-po-grijehu, oslobo­

dimo se nagrizajuće savjesti i načela usađe­
nih na Majčinu koljenu — a nerijetko i pre­
ko njega (pognute glave i podvijenih rubova
košulje), zasluženih batina, prim ljenih s tu ­

174
gom i pobožnošću, ali zapamćenih, dosta
ironično, kao predgovor i pratnju bezbroj­
nim erotskim maštanjima, od kojih je svako
propisno slijedilo kajanjem, a svako je kaja­
nje donosilo predodžbu o kazni i svim pra­
tećim oblicima putenosti. I tako dalje, do u
beskraj. Dakle, kao što rekoh, dajmo oduška
svemu tome, i rezultat može vrlo lako biti
religiozno preobraćenje. Ali preobraćenje u
što? Neupućen u ono što uvjerenjem drži,
naš siroti prijatelj to ne zna. A evo gdje do­
lazi osoba za koju nikad ne bi pomislio da
bi mu mogla pomoći da to otkrije.

Dok Pripovjedač izgovara svoju posljed­

nju rečenicu, Loola ulazi u kadar.
»Alfie!«, uzvikne radosno. »Tražila sam te.«
Kratki rez na dvojicu Postulanata koji je
za trenutak promatraju sa svim gađenjem
silom nam etnute suzdržljivosti, zatim se
okreću i istovremeno pljuju.
U međuvremenu, nakon kratkog pogleda
u onaj »izraz zadovoljene želje«, dr Poole
obara pogled s osjećajem krivnje.
»Dobro jutro«, kaže tonom formalne
uljudnosti. »Nadam se da s i... da si dobro
spavala?«

175
 Loola sjeda pored njega, otvara kožnu tor­
bu koju nosi prebačenu preko ramena i vadi
pola hljeba i pet, šest krupnih naranača.
»Nitko ni ne pomišlja na kuhanje ovih
dana«, objašnjava. »Sve je samo jedan dugi
piknik, dok ponovno ne započnu hladnoće'.«
»Svakako, svakako«, kaže dr Poole.
»Mora da si užasno gladan«, nastavlja. »Na­
kon prošle noći.«
Jamice na obrazima izlaze iz skrovišta
dok mu se smiješi.
Uzbuđen, crveneći u neprilici, dr Poole
užurbano nastoji promijeniti predm et razgo­
vora.
»Lijepe su ove naranče«, primijeti. »Na
Novom Zelandu ne uspijevaju baš dobro
osim u ek strem n im ...«
»Evo!«, prekine ga.
Nudi m u debeo, nepravilno odlomljen
komad hljeba, odlomi još jedan komad za
sebe i zagrize jakim bijelim zubima.
»Dobro je«, kaže s punim ustima. »Zašto
ne jedeš?«
Dr Poole koji je svjestan da je, zapravo,
gladan do proždrljivosti, ali se iz pristojnosti
suzdržava da tu činjenicu otvoreno prizna,
otm jeno gricka svoj komad kruha.

176
 »Baš je bilo zabavno, јеГ da Alfie?« Odgri­
ze još jedan zalogaj i, ne čekajući na njegov
odgovor, nastavlja: »S tobom je bilo zabav­
nije nego bilo s kojim od ostalih. Šta ti m i­
sliš?«
Plaho podiže pogled.
K rupni plan, s njezine točke gledanja; iz­
raz dr Poolea izmučenog unutarnjim nem i­
rom.
»Alfie!«, uzvikne, »što ti je?«
»Možda bi bilo bolje«, procijedi on konač­
no, »da pričamo o nečem drugom.«
Loola se uspravi i nekoliko trenutaka ga
promatra pažljivo i u tišini.
»Ti previše razmišljaš«, kaže na kraju. »Ne
smiješ razmišljati. Ako razmišljaš, prestaje
biti zabavno. Lice joj se odjednom smrkne.
»Ako razmišljaš«, nastavlja tihim glasom, »to
je strašno, strašno. Strašna je stvar pasti u
ruke Živog Đavola. Kad se sjetim što su
učinili Polly i njezinom d jetetu ...«
Zadrhti, oči joj se ispune suzama i okreće
se.
PRIPOVJEDAČ
Ponovno te suze, ta vanjska obilježja lič­
nosti — pogled na njih budi sućut, snažniju
od osjećaja krivnje.

1 2 M a jm u n i b it 177
 Zaboravljajući na Postulante, dr Poole
privlači Loolu k sebi i šapćući, uz milovanje
kojim se uspavljuje uplakano dijete, nastoji
je utješiti. Pri tom se pokazuje tako uspje­
šnim da, kroz jednu do dvije minute, ona
potpuno smirena leži u njegovu zagrljaju.
Blaženo uzdahnuvši otvara oči, pogleda ga
odozdo i nasmiješi m u se s izrazom nježno­
sti, kojem jamice na obrazima dodaju zano­
sno neprimjeren nagovještaj nesreće.
»To je ono o čemu sam uvijek sanjala.«
»Je li?«
»Ali nikad se nije dogodilo — nikad se
nije ni moglo dogoditi. Ne dok ti nisi do­
šao. ..« Pljesne ga po obrazu. »Voljela bih da
ne moraš pustiti bradu«, dodaje. »Izgledat
ćeš poput ostalih muškaraca. A ti nisi kao
oni, ti si potpuno drukčiji.«
»Ne tako drukčiji, usprkos svemu«, kaže
dr Poole.
Saginje se i ljubi joj kapke, vrat, usne —
zatim se odmiče i gleda je odozgo s izrazom
pobjedničke muževnosti.
»Ne drukčiji na taj način«, dodaje ona.
»Ali drukčiji na ovaj način.« Ponovno ga
pljesne po obrazu. »Ti i ja sjedimo ovdje i
pričamo i sretni smo zbog toga što si ti ti,
a ja sam ja. Toga ovdje nema. O sim ...

178
o sim ...« Prekine. Lice joj se smrači. »Znaš
li što se događa ljudima koji su Strasni?«,
šapće.
Ovog je puta dr Poole taj koji se protivi
prevelikom razmišljanju. Svoje riječi pot­
krepljuje djelom.
K rupni plan zagrljaja. Zatim rez na dvo­
jicu Postulanata, koji s gnušanjem prom atra­
ju prizor. Dok pljuju, još jedan Postulant
ulazi u kadar.
»Zapovijed Njegove Eminencije«, kaže,
praveći znak rogova. »Vaš je zadatak završen.
Javite se na raport u Štab.«

Pretapanje na Canterbury. Sa strijelom još

uvijek zabodenom u rame, ranjenog m orna­
ra pomoću užeta podižu na palubu škune.
Na palubi leže još dvije žrtve kalif orni jskog
streljaštva — dr Cudworth, s ranom na lije­
voj nozi, i gospođica Hook. Njoj se strijela
zabila duboko u dçsni bok. Dok se saginje
nad nju, liječnik se doima značajno.
»Morfij«, kaže bolničaru. »Potom ćemo ju
operirati što je prije m oguće...«
U m eđuvrem enu su izdata naređenja, i
odjednom začujemo buku pom oćnih m oto­
ra i zveket lanca za sidro dok se omotava
oko vitla.

179
 Ethel Hook otvara oči i ogledava se. Bo­
lan izraz pojavi se na njezinom blijedom li­
cu.
»Ne namjeravate valjda otploviti i ostaviti
ga?«, kaže. »Ali ne možete, ne možete!« Pb-
kuša se uspraviti na nosilima; ali pokret pro-
uzročuje toliko bola da stenjući padne na­
trag na nosila.
»Tiho, tiho«, kaže doktor blago, dok joj
čisti ruku alkoholom.
»Ali on je možda još uvijek živ«, iznem o­
glo prosvjeduje. »Ne mogu ga samo tako
ostaviti na cjedilu; ne mogu se samo tako
odreći svake odgovornosti.«
»Budite mirni«, kaže doktor i, uzimajući
špricu od bolničara, zabada iglu u meso.
Zveket lanca za sidro pojačava se do cres-
cenda, dok pretapamo na Loolu i dr Poolea.
»Gladna sam«, kaže Loola pridižući se u
sjedeći položaj.
Dohvativši naprtnjaču, vadi ono što je
preostalo od kruha, lomi ga na dva dijela,
dodaje veći komad dr Pooleu a sama zagrize
ostatak. Proguta prvi zalogaj i upravo se
sprema da zagrize još jednom, kad se pre­
domisli. Okrećući se prema svom drugu,
uzima ga za ruku i poljubi je.
»Čemu to?«, pita.

180
 »Ne znam. Iznenada sam se osjetila ponu­
kanom.« Pojede još malo kruha, zatim, na­
kon kratkog razmišljanja u tišini, obraća mu
se s izrazom nekog tko je iznenada došao
do značajnog otkrića.
»Alfie«, objavi, »uvjerena sam da nikad vi­
še neću poželjeti reći »Da« nikome osim te­
bi.«
Dirnut, dr Poole se naginje naprijed, uzi­
ma njenu ruku i pritisne je o svoje grudi.
»Osjećam da sam upravo otkrio smisao
života«, kaže.
»Ja također.«
Nasloni se na njega i, poput škrca ponov­
no neodoljivo privučenog brojanjem svog
blaga, dr Poole provlači prste kroz njenu ko­
su, razdjeljujući krupne uvojke, podižući
kovrdže i puštajući ih da bešumno padnu
natrag na svoje mjesto.

PRIPOVJEDAČ

I tako je, mim o dijalektike osjećaja, ovo -

dvoje ponovno otkrilo onu sintezu kem ij­
skog i ličnog koju obično nazivamo m ono­
gamijom i rom antičnom ljubavlju. U njezi­
nom slučaju, horm on je bio taj koji je isklju­

181
čivao ličnost; u njegovom, ličnost, koja se
nije mogla uskladiti s horm onom . Ali sada
su upravo na pragu šireg upotpunjavanja.

Dr Poole zavlači ruku u džep i vadi ma­

leni svezak što ga je jučer izbavio od spalji­
vanja. Otvara ga, lista i počinje čitati naglas.

»Mirisima toplim kao da odiše njena

haljina laka _
I raspletene njene kose; a tamo gdje
kovrdža svaka

Živahnim kretnjama njenim razdvojenom

biva,
U slabašni dašak k ’o da joj dražest se sliva;
A u duši se strasti neke pomamne kote
Van pogleda, k’o plamene suze što se pote
U njedrima jednog promrzlog pupoljka.«

»Što je to?«, pita Loola.

»Ti!« Saginje se i ljubi joj kosu. »A u duši
se«, šapće, »strasti neke pom am ne kote van
pogleda. U duši«, ponavlja.
»Što je to duša?«, pita Loola.
»Dakle...« Zastaje u nedoumici; zatim,
odlučivši da Shelley na to dade odgovor, po­
novno počinje čitati:

182
»Pogledaj ga tamo gdje stoji, besmrtan
njezin lik

Pun Ijubavi i života i nebeske svjetlosti,

Kretnjom tek se narušava, аГ nikad ne umire,
Utjelovljenje ovo jedne blistave Vjernosti,
Tračak tek jedan iz nekog zlatnog sna; i blagi
Odrazi sjaja vječite Ljubavne Mjesečine...«

»Ali ne razumijem niti jednu riječ«, tuži

se Loola.
»A sve do danas«, kaže dr Poole smiješeći
joj se odozgo, »sve do danas nisam razumio
ni ja.«

Pretapanje na eksterijer Nesvetišta Nesve-

tosti, dva tjedna kasnije. Nekoliko stotina
bradatih muškaraca i zamazanih žena stoji
u repu, dvoje po dvoje, čekajući na red za
ulazak u kapelu. Kamera vozi niz dugi red
tupih i umrljanih lica, zatim se zadrži na
Looli i dr Pooleu koji upravo prolaze kroz
vrata.
Unutra je sve mračno i tiho. Dvoje po
dvoje, nimfe i gizdavi satiri od prije neko­
liko dana klonulo se vuku pored oltara na
kojem je golema svijeća ugašena kositrenim
gasilom. U podnožju Namjesnikovog praz-

183
nog trona leži gomila odbačenih Sedmih
Zapovijedi. Kako povorka polako prolazi,
A rhim andrit nadležan za Javni Moral dijeli
svakom muškarcu po jednu pregaču, a sva­
koj ženi po jednu pregaču i četiri okrugla
komada tkanine.
»Izlaz na sporedna vrata«, ponavlja sva­
kom po obavljenoj predaji.
Kroz sporedna vrata, kad na njih dođe
red, propisno izlaze Loola i dr Poole. Vani,
na suncu, dvadesetak Postulanata iglom i
koncem marljivo prišiva pregače za pojase-
ve, a komade tkanine za stražnje dijelove
hlača i prednjice košulja.
Kamera se zadrži na Looli. Tri mlada sje-
meništarca u togenburškim haljama prilaze
joj tek što izađe na zrak.
Dodaje pregaču prvom, po komad tkani­
ne svakom od ostale dvojice. Sva trojica po­
činju raditi istovremeno i sa zadivljujućom
okretnošću. NE, NE i NE.
»Okrenite se, molim.«
Posluša, dodajući im preostala dva kom a­
da tkanine; i dok se stručnjak za pregače
upravo obraća dr Pooleu, druga dvojica ru­
kuju iglama tako revno da, za samo pola
minute, postaje ona ne manje odbojna odo­
strag negoli sprijeda.

184
 »Tamo!«
»I tamo!«
Dva se duhovnjačka krojača odmiču i
objelodanjuju svoj ručni rad u krupnom pla­
nu. NE NE. Rez natrag na Postulante koji
izražavaju svoje osjećaje sinhronim pljuva­
njem, zatim se okreću prema vratima kape­
le.
»Slijedeća dama, molim.«
S izrazom krajnje snuždenosti, dvije ne­
razdvojne mulatkinje pristupaju zajedno.
Rez na dr Poolea. Upregačen, zarašten u
bradu staru dva tjedna, odlazi prema mjestu
gdje na njega čeka Loola.
»Ovim putem , molim«, kaže kreštavi glas.
U tišini zauzimaju mjesta na kraju još jed­
nog repa. Pokorno, dvije-tri stotine ljudi če­
ka da im Zamjenik Velikog Inkvizitora nad­
ležan za Javne Radove podijeli posao. Tro-
rog i impresivan u svečanoj saanskoj reve-
rendi, veliki čovjek sjedi uz dvojicu dvoro-
gih Povjerenika za velikim stolom na kojem
je nekoliko čeličnih registara, prenesenih iz
uredskih prostorija Milosrdne Kompanije
Životnog Osiguranja.
Tokom dvadeset sekundi, serija m ontira­
nih kadrova prikazuje polagano, dugotrajno
približavanje Loole i dr Poolea ovom izvoru

185
Moći. I sada, konačno, stižu do odredišta.
Krupni plan Specijalnog Zamjenika Velikog
Inkvizitora dok saopćava dr Pooleu da se
javi Direktoru kompanije za Proizvodnju
Hrane u njegov ured u ruševinama Upravne
Zgrade Sveučilišta Južne Kalifornije. Dotič­
ni će se gospodin pobrinuti da botaničar do­
bije laboratorij, komad zemlje za eksperi­
m entalnu sadnju i do četiri radnika za obav­
ljanje fizičkih poslova.
»Do četiri radnika«, ponavlja prelat.
»Premda ćete se u pravilu...«
Loola neovlašteno upada u razgovor.
»Oh, dozvolite mi da budem jedna od rad­
nica«, kaže. »Molim Vas.«
Specijalni Zamjenik Velikog Inkvizitora
prostrijeli ju dugim prodornim pogledom,
potom se obrati svojim Povjerenicima.
»A tko je, molim, ova mlada korablja Ne-
svetog Duha?«, pita.
Jedan od Povjerenika vadi Loolinu karti­
cu iz registra i opskrbljuje se relevantnim
informacijama. Osamnaest godina, dosad ni­
je rađala, dotična korablja prijavljena je da
se tokom jedne od ranijih sezona povezala
s jednim od notornih Strasnika koji je ka­
snije likvidiran pri pokušaju da se odupre
hapšenju. Ništa, međutim, nikad nije doka­

186
zano protiv spom enute korablje, a njezino
je vladanje bilo uglavnom zadovoljavajuće.
Imenovana je korablja protekle godine radi­
la kao kopač grobova, i ima se dodijeliti na
isti posao tokom ove sezone.
»Ali ja želim raditi s Alfijem«, prosvjeduje
ona.
»Čini se da zaboravljate«, kaže prvi Povje­
renik, »da je ovo D em okracija...«
»Demokracija«, dodaje njegov kolega, »u
kojoj svaki proleter uživa savršenu slobodu.«
»Istinsku slobodu.«
»Slobodno izvršavajući volju Proletarijata.«
»A vox proletarius, vox Diaboli.«
»Dok, naravno, vox Diaboli, vox Ecclesiae.«
»A mi smo ovdje predstavnici Crkve.«
»Eto vidite.«
»Ali sita sam groblja«, uporna je djevojka.
»Voljela bih za prom jenu iskapati žive stva­
ri.«
Slijedi kratka tišina. Zatim se Specijalni
Zamjenik Velikog Inkvizitora saginje i od
ispod stolice vadi obilan posvećeni bič od
bikovog uda, pa ga položi na stol ispred se­
be. Potom se obrati svojim podređenima.
»Ispravite me ako griješim«, kaže. »Ali
moj je dojam da svaka korablja koja odbija

187
proletersku slobodu zaslužuje dvadeset i pet
udaraca za svaki ovakav prijestup.«
Ponovno uslijedi tišina. Blijeda i razgora-
čenih očiju, Loola zuri u mučilačku spravu,,
zatim sklanja pogled, pokušava progovoriti,
ostaje bez daha i, progutavši slinu, započinje
iznova.
»Neću se odupirati«, uspijeva istisnuti. »Ja
zaista želim biti slobodna.«
»Slobodna za rad na kopanju grobova?«
Ona potvrdno kimne.
»Evo što je dobra korablja!«, kaže Specijal­
ni Zamjenik.
Loola se okreće dr Pooleu, i za nekoliko
se trenutaka gledaju bez riječi.
»Zbogom Alfie«, prošapće ona na kraju.
»Zbogom Loola.«
Prolaze još dvije sekunde; potom ona
obara pogled i odlazi.
»A sada«, Specijalni Zamjenik obraća se
dr Pooleu, »možemo se ponovno vratiti na
posao. Premda ćete se u pravilu, kao što sam
rekao, zadovoljiti sa ne više od dva radnika.
Da li sam bio dovoljno jasan?«
Dr Poole se nakloni.
Pretapamo na laboratorij u kojem su stu­
denti druge godine Sveučilišta Južne Kali-
fornije nekoć vršili pokuse za studij Ele­

188
m entarne Biologije. Tu se nalaze uobičajeni
stolovi i odvodni kanali, Bunsenovi plam e­
nici i vage, kavezi za miševe i pokusne ku­
niće, staklenici za punoglavce. Ali sve je pre­
kriveno debelim slojem prašine, a razbacano
po prostoriji leži pola tuceta kostura, još uvi­
jek u izmrvljenim ostacima radnih hlača i
džempera, najlonskih čarapa i pom odnog
nakita i grudnjaka.
Vrata se otvore i ulazi dr Poole u pratnji
Direktora kompanije za Proizvodnju hrane;
postarijeg, sjedobradog muškarca u hlačama
od grubog domaćeg sukna, sa standardnom
pregačom i u podrezanom kaputu koji mora
da je nekoć pripadao engleskom batleru u
službi jednog od izvršnih filmskih produce­
nata iz dvadesetog vijeka.
»Malko je, bojim se, prljavo«, ispričava se
Direktor. »Ali kosti će biti očišćene još ovog
popodneva, a sutra će korablje počistiti sto­
love i oprati podove.«
»Svakako«, kaže dr Poole, »svakako.«
Pretapanje na istu prostoriju, tjedan dana
kasnije. Kosturi su dovedeni u red, a, zahva­
ljujući čistačicama, podovi, zidovi i namje­
štaj su gotovo čisti. Dr Poole ima tri ugledna
posjetioca. Sa svoja četiri roga, u smeđem
krznu od anglonubijskih koza — nošnji pri-

189
padnika Molohovog Udruženja, Namjesnik
sjedi pored Šefa koji je obučen u uniform u
Kontra-Admirala Mornarice Sjedinjenih D r­
žava dobrano okićenu ordenjem, nedavno is-·
kopanu na Forest Lawnu. Iza njih i postran­
ce, na primjerenoj udaljenosti od dvojice
Poglavara Crkve i Države, sjedi D irektor
Kompanije za Proizvodnju Hrane, još uvijek
prerušen u batiera. Sučelice njima, u stavu
francuskog Akademika koji se upravo spre­
ma pročitati svoje najnovije djelo nekoj vrsti
izabrane i privilegirane publike, sjedi dr
Poole.
»Mogu li početi?«, pita.
Poglavari Crkve i Države izmijene pogle­
de; zatim se okreću dr Pooleu i istovremeno
kim nu u znak pristanka.
»Bilješke o Eroziji Tla i Patologiji Bilja u
južnoj Kaliforniji«, čita naglas. »Popraćene
Prelim inarnim Izvještajem o Agrikulturnoj
.Situaciji i Planom za Iscjeljiteljsku Akciju u
Budućnosti. Alfred Poole, D oktor Znanosti,
Asistent na Katedri za Botaniku Sveučilišta
u Aucklandu.«
Dok čita, pretapamo na jedan od obrona­
ka u podnožju planina San Gabriela. Ogolje­
lo, ali tu i tamo s pokojim kaktusom, kam e­
nito tlo počiva nepom ično i okupano sun-

190
cem. Mreža razgranatih vododerina urezana
je u ovu pustoš. Neke od njih tek su počele
nagrizanjem tla, druge su već izduble svoj
put duboko pod površinom. Ruševine jedne
kuće, polovica koje je već potpuno razruše­
na, nesigurno stoje na rubu jednog od ovih
čudesno izdubljenih kanjona. U ravnici u
podnožju brežuljka, gola orahova stabla izra­
njaju iz osušenog blata u koje su ih ukopale
učestale kiše.
Preko kadra čujemo jednolično brujanje
glasa dr Poolea.
»U pravim simbiozama«, govori, »postoji
obostrana korist u vezi između dva udruže­
na organizma. Karakteristika parazitizma, s
druge strane, jest u tome što jedan organi­
zam živi na račun drugoga. Na kraju se takav
jednostran odnos pokazuje fatalnim za obje
strane, jer sm rt domaćina ne može a da ne
uslijedi smrću parazita koji ga je dotukao.
Odnos između m odernog čovjeka i planeta
kojeg se je sve donedavna smatrao gospoda­
rom bio je ne simbioza, već zajednica traka­
vice i izmrcvarenog psa, gljive nam etnice r
truleži izjedenog krumpira.«
Rez natrag na Šefa. U nutar svog skrovišta
od kovrdžave crne brade, intenzivno crve­
nim usnama uokvirena usta razjape se u od-

191
vratan zijev. Preko kadra, dr Poole nastavlja
čitati:
»Ignorirajući očitu činjenicu da će dugo­
trajno iscrpljivanje prirodnih izvora rezulti-
rati slomom civilizacije, pa čak i potpunim
istrebljenjem vrste, moderni je čovjek na­
stavljao, iz generacije u generaciju, iskorišta­
vati zemlju na takav način da. ..«
»Ne bi li to moglo malko življe?«, upada
Šef.
Dr Poole se isprva nađe povrijeđenim.
Potom se prisjeti da je samo zarobljenik na
uvjetnoj slobodi među divljacima, pa proci­
jedi isforsirani nervozni smiješak.
»Možda će biti najbolje«, kaže, »da bez
mnogo okolišanja pređemo na poglavlje o
Patologiji Bilja.«
»Ne tiče me se«, kaže Šef, »samo da bude
živo.«
»Nestrpljivost«, propiskuta Namjesnik s
naglašenim dostojanstvom, »jedna je od Be-
lialu najomiljelijih mana.«
Za to je vrijeme dr Poole odlistao neko­
liko stranica dalje i spreman je da nastavi
čitanjem.
»Obzirom na postojeće stanje tla, prinos
po jutru bio bi izuzetno nizak, čak i pod
uvjetom da su osnovne kulture za ishranu

192
potpuno zdrave. A one to nisu. Nakon pre­
gleda usjeva na njivama, nakon ispitivanja
žita, voća i krumpira u skladištima, nakon
promatranja botaničkih uzoraka pod gotovo
neoštećenim mikroskopom od prije pojave
Bića, sa sigurnošću mogu reći da postoji sa­
mo jedno objašnjenje za brojnost i raznoli­
kost bolesti bilja koje trenutačno uzimaju
maha na ovom području — naime, hotim ič­
no trovanje usjeva posredstvom bom bardira­
nja nametnicima, aerosola s bakterijama i
oslobađanje mnogih vrsta insekata — pre-
nosnika virusa. Kako inače objasniti bujanje
i izuzetnu pogubnost Giberellae Saubinetti i
Pucciniae graminis? Phypophthorae infestans
i Synchitriuma endobioticuma? Čitav mozaik
bolesti izazvanih virusima? Bacillusom amy-
lovorusom, Bacillusom carotovorusom, Pseudo-
monasom citri, Pseudomonasom tumefacien-
som, Bacterium.. .«
Prekidajući njegovu recitaciju gotovo prije
negoli je i započela, Namjesnik m u upada
u riječ.
»I Vi još uvijek smatrate«, kaže, »da ti ljudi -
nisu bili opsjednuti Belialom!« Zatrese gla­
vom. »Nevjerojatno kako predrasude mogu
zaslijepiti čak i najinteligentnije, najobrazo­
vanije. ..«

1 3 M a jm u n i b it 193
 »Da, da, sve nam je to poznato«, nestrpljiv
je Sef. »Ali hajde da prekinem o ova nakla­
panja i da se prihvatimo pravog posla. Što
Vi tu možete učiniti?«
Dr Poole pročisti grlo.
»Posao će«, kaže značajno, »biti dugotrajan
i izuzetno naporan.«
»Ali ja hoću više hrane sada«, zapovjedni­
čkim tonom kaže Šef. »Moram je imati još
ove godine.«
S razumljivom bojazni, dr Poole mora
priznati da na različite bolesti otporno bilje
nije moguće uzgojiti niti sistematski ispitati
u periodu kraćem od deset do dvanaest go­
dina. A u međuvremenu, tu je i problem tla;
erozija razara zemlju, i ona se mora zausta­
viti pod bilo koju cijenu. No rad na terasa-
nju, dreniranju i pognojavanju je ogroman
i mora se sprovoditi bez zastoja, iz godine
u godinu. Čak i u staro vrijeme, dok je ljud­
ska sposobnost potpomagana strojevima ra­
đala obiljem, ljudi su propustili činiti ono
što je bilo neophodno da bi se sačuvala
plodnost tla.
»To nije bilo stoga što oni to nisu bili u
stanju«, upada Namjesnik. »To je bilo stoga
što oni to nisu htjeli. Između II i III svjet­
skog rata imali su i dovoljno vremena i svu

194
potrebnu tehniku. Ali oni su se radije zabav­
ljali politkom sile. A kakve su bile posljedi­
ce?« Počinje nabrajati svojim debelim prsti­
ma. »Sve lošija ishrana za sve veći broj ljudi.
Sve veća politička nestabilnost, koja rezultira
sve agresivnijim nacionalizmom i imperija­
lizmom. I konačno — Biće. A zašto su iza­
brali put samouništenja? Zato što je Belial
htio da to učine, zato jer se On domogao
vlasti...«
Šef podiže ruku.
»Molim, molim«, prosvjeduje. »Ovo nije
tečaj Apologetike niti seminar o Otkrove-
nju. Mi pokušavamo nešto učiniti.«
»A na nesreću, za to će trebati mnogo
vremena«, kaže dr Poole.
»Koliko?«
»Pa, za pet godina mogli biste suzbiti ero­
ziju. Za deset godina moglo bi uslijediti
osjetno poboljšanje. Za dvadeset godina, ne­
što vaše zemlje moglo bi povratiti do sedam­
deset i pet posto od svoje prvobitne plodno­
sti. Za pedeset godina. ..«
»Za pedeset godina«, upada Namjesnik,
»stopa deformiteta bit će udvostručena. A za
stotinu godina Belialov će trijumf biti pot­
pun. Ama potpun!«, ponavlja uz djetinji hi-
hot. Pravi znak rogova i pridiže se sa stolice.

195
»Ali u m eđuvremenu, stojim iza ovog go­
spodina da učini sve što je u njegovoj moći.«
Pretapanje na Hollywoodsko groblje. Ka­
mera vozi po spomenicima koje smo upo­
znali tokom naše ranije posjete ovom mje­
stu.
Srednji plan spomenika Hedde Boddy. Sa
spomenika, Kamera se spušta ka podnožju
s natpisom:
».. .opće poznate kao Nacionalne Dragane
Broj Jedan. ’Pušite na visoko’.«
Preko kadra čujemo zvuk zabadanja lopa­
te u tlo — zatim šum šljunka i pijeska usli­
jed premetanja zemlje.
Kamera proširuje i ugledamo Loolu, u
metar dubokoj jami, kako s naporom kopa.
Na zvuk koraka, podiže glavu. Flossie,
krupna djevojka iz prethodne scene s grob­
lja, ulazi u kadar.
»Ide li?«, pita.
Loola kim ne bez riječi i nadlanicom otire
čelo.
»Kad naiđeš na blago«, nastavlja krupna
djevojka, »dođi nam javiti.«
»Trebat će mi još najmanje sat vremena«,
zlovoljno kaže Loola.
»Samo ti nastavi, mala«, obraća joj se Flos­
sie razdražujuće usrdnim tonom osobe koja
196
dijeli ohrabrenje. »Gurni svoju stražnjicu
unutra. Dokaži im da jedna korablja može
raditi isto kao i muškarac! A pokažeš li se
marljivom«, nastavlja, »možda ti Supernad-
zornik dozvoli da zadržiš najlonke. Pogledaj
samo par što sam ih ja dobila jutros!«
Vadi tako željene trofeje iz džepa. Osim
zelenkastih mrlja na dijelu oko prstiju, čara­
pe su inače u izvrsnom stanju.
»Oh!«, uzvikuje Loola s mješavinom div­
ljenja i zavisti.
»Ali nikako nismo imali sreće s nakitom«,
kaže Flossie dok sklanja čarape na njihovo
mjesto — u džep. »Samo vjenčani prsten i
bezvrijedna mala narukvica. Nadajmo se da
nas ova ovdje neće razočarati.«
Pogladi parski trbuh Nacionalne Dragane
Broj Jedan.
»E, pa moram poći natrag«, nastavlja. »Is­
kopavamo korablju koja je pokopana ispod
onog crvenog kamenog križa — znaš, onog
velikog, blizu sjevernog ulaza.«
Loola kimne.
»Doći ću čim završim«, kaže.
Zviždeći melodiju iz »Kad pogledam Pre­
krasne Rogove«, krupna djevojka izlazi iz ka­
dra. Loola uzdahne i nastavlja kopati.

197
 Vrlo blago, jedan glas izgovara njeno ime.
Naglo se prene i okreće u smjeru iz kojeg
dopire zvuk. U srednjem planu s njezine
točke gledanja, iza grobnice Rudolfa Valen-*
tina oprezno joj prilazi dr Poole.
Rez natrag na Loolu.
Zažari se u licu, zatim mrtvački problije-
di. Prinosi ruku k srcu.
»Alfie«, prošapće.
On ulazi u kadar, skače u grob pored nje
i, bez riječi, uzima je u zagrljaj. Poljubac je
prepun strasti. Zatim ona sakriva lice uz nje­
govo rame.
»Mislila sam da te više nikad neću smjeti
vidjeti«, kaže slomljenim glasom.
»A što si mislila, tko sam ja?« <
Ponovno je ljubi, zatim je odmiče i još
uvijek je držeći za ruke, zagleda joj se u lice.
»Zašto plačeš?«, pita.
»Ne mogu si pomoći.«
»Ljepša si nego ikad.«
Nesposobna da progovori, zatrese glavom.
»Nasmij se!«, naredi joj.
»Ne mogu.«
»Nasmij se, nasmij. Želim ih ponovno
ugledati.«
»Ugledati, što?«
»Nasmij se!«
 S naporom, ali puna dirljive nježnosti,
Loola se nasmiješi.
Nakon dugog zimskog sna njezine tuge,
pojave se jamice na obrazima.
»Evo ih«, kliče od užitka, »evo ih!«
Pažljivo, poput slijepca koji čita Herricka
na Brailleovu pismu, prelazi joj prstom po
obrazu. Loola se nasmiješi još jače, jamica
na obrazu udubi se pod njegovim dodirom.
On se zadovoljno nasmije.
U tom trenutku zviždanje melodije iz
»Kad pogledam Prekrasne Rogove« naraste
od suzdržljivog pianissima preko piana u
mezzo forte.
Na Loolinu licu pojavi se izraz užasa.
»Brzo, brzo!«, šapće.
Sa začuđujućom okretnošću, dr Poole us-
puže iz groba.
Do trenutka kad krupna djevojka ponov­
no ulazi u kadar, on je u neprirodno ravno­
dušnom stavu naslonjen na spomenik Na­
cionalne Dragane Broj Jedan. Ispod njega,
u jami, Loola kopa kao mahnita.
»Zaboravila sam ti reći da za pola sata
prekidamo zbog ručka«, započinje Flossie.
Zatim, ugledavši dr Poolea, otm e joj se
uzvik iznenađenja.

199
 »Dobro jutro«, uglađeno će dr Poole.
Nastaje tišina. Flossie prelazi pogledom
od dr Poolea na Loolu, i od Loole natrag
na dr Poolea.
»Sto Vi radite ovdje?«, pita sumnjičavo.
»Na putu sam za Sv. Azazel«, odgovara.
»Namjesnik mi je poručio da bi želio da pri­
sustvujem trim a njegovim predavanjima za
sjemeništarce. Tema je: Belial u Povijesti.«
»Izabrali ste veoma neobičan put za Sv.
Azazel.«
»Tražio sam Šefa«, objašnjava dr Poole.
»Ali on nije ovdje«, kaže krupna djevojka.
Ponovno uslijedi tišina.
»U tom slučaju«, kaže dr Poole, »bit će
bolje da odem. Ne smijem mlade dame za­
državati u poslu«, dodaje s izvještačenom i
posve neuvjerljivom vedrinom. »Zbogom.
Zbogom.«
Nakloni se djevojkama, zatim, poprimivši
nonšalantno držanje, okreće se i odlazi.
Flossie gleda za njim u tišini, potom se
osorno obrati Looli.
»E sad slušaj, mala«, započinje.
Loola prestaje kopati i pogleda ju odozdo
iz groba.
»Što je bilo Flossie?«, pita s izrazom ne-
razumijevajuće bezazlenosti.

200
 »Što je bilo?«, ironično ponovi ova. »Reci
mi, što piše na tvojoj pregači?«
Loola svrne pogled na pregaču, zatim po­
novno pogleda Flossie. Lice joj se zarumeni
u neprilici.
»Što piše na njoj?«
»Ne!«
»A što piše na ovim zakrpama?«
»Ne!«, ponovi Loola.
»A na onim drugima, kad se okreneš?«
»Ne!«
»Ne, ne, ne, ne, ne«, ponavlja krupna dje­
vojka značajno. »A kad Zakon kaže ne, onda
to znači ne. Ti to znaš isto tako dobro kao
i ja, zar ne?«
Loola kim ne glavom bez riječi.
»Kaži da znaš«, uporna je ova. »Kaži!«
»Da, znam«, izusti Loola jedva čujnim gla­
som.
»Dobro. Samo nemoj poslije reći da te
nisam upozorila. A ako se taj strani Strasnik
ikada bude vrzmao oko tebe, samo mi reci.
Ja ću se pobrinuti za njega.«

Pretapanje na unutrašnjost Sv. Azazela.

Nekoć crkva Naše Gospe od Guadalupe, Sv.
Azazel bio je podvrgnut samo najbezazleni­
jim prepravcima. U kapelicama za molitvu,
gipsani kipovi sv. Josipa, Magdalene, sv. An-
201
tuna Padovanskog i sv. Ruže od Lime pre­
mazani su crvenom bojom i ukrašeni rogo­
vima. Na Velikom Oltaru ništa se nije izmi­
jenilo osim što je križ zamijenjen parom '
ogromnih rogova izdjeljanih od cedrovine
ukrašenih obiljem prstenja, narukvica, lanči­
ća, naušnica i ogrlica, iskopanih na groblji­
ma ili nađenih na starim kostima i u istru-
nulim ostacima kutija za nakit.
U središnjem dijelu crkve, pedesetak sje-
meništaraca u togenburškim haljama — s dr
Pooleom, zaraslim u bradu i u tvidu, u sre­
dini prvog reda — sjedi pognutih glava dok,
s propovjedaonice, Namjesnik izgovara za­
ključne riječi svojeg predavanja.
»Jer kao što su u Redu Stvari svi, da su
željeli, mogli živjeti, tako su isto u Belialu
svi bili, ili će neizbježno biti, gotovi da um ­
ru. Amen.«
Uslijedi duga tišina. Zatim ustaje Učitelj
novaka. Uz šuštanje odjeće, sjemeništarci ga
slijede i počinju ići, u redovima po dvoje,
sa savršenim dostojanstvom, prema zapad­
nim vratima.
Dr Poole upravo kani poći za njima kad
začuje visoki, djetinji glas kako izvikuje nje­
govo ime.

202
 Okrećući se, ugleda Namjesnika kako ga
poziva rukom sa stepenica propovjedaonice.
»Dakle, što mislite o predavanju?«, zaskvi-
či veliki čovjek dok m u prilazi dr Poole.
»Bilo je vrlo dobro.«
»Bez laskanja?«
»Objektivno i iskreno.«
Namjesnik se zadovoljno nasmiješi.
»Drago mi je da to čujem«, kaže.
»Posebno mi se svidjelo ono kad ste go­
vorili o religiji u devetnaestom i dvadesetom
stoljeću — uzmicanju od Jerem ije do Knji­
ge Sudaca; od ličnog, i prema tom e univer­
zalnog, do nacionalnog, i prema tom e istreb-
ljujućeg.«
Namjesnik kimne.
»Da, mogli su za dlaku izmaći pogibelji«,
kaže. »Da su se držali ličnog i univerzalnog,
ostali bi u skladu s Redom Stvari, a Gospo­
dar Muha bio bi uništen. Ali, na svu sreću,
Belial je imao mnogo saveznika — nacije,
crkve, političke partije. Iskoristio je njihove
predrasude. Poslužio se njihovim ideologija­
ma. Do vremena kad su napravili atomsku
bombu, vratio je ljudsku svijest tamo gdje
je bila 900. p. n. e.«
»A zatim«, kaže dr Poole, »svidjelo mi se
ono što ste rekli o kontaktim a Istoka i Za-

203
pada — ono kako je On naveo svaku stranu
da uzme najlošije od onog što je druga bila
u stanju ponuditi. Kako je Istok preuzeo Za­
padnjački nacionalizam, Zapadnjačko nao-’
ružanje, Zapadnjačke filmove i Zapadnjački
Marksizam, a kako je Zapad preuzeo Istoč­
njački despotizam, Istočnjačko praznovjerje
i Istočnjačku ravnodušnost prema individu­
alizmu. Riječju, O n se pobrinuo da čovje­
čanstvu pripadne ono najlošije od obaju
svjetova.«
»Pomislite samo da su učinili obratno!«,
zaskviči Namjesnik.
»Istočnjački misticizam koji čini sve da se
Zapadnjačko znanje pravilno upotrijebi; Is­
točnjačka um ješnost življenja koja oplem e­
njuje Zapadnjačku energiju; Zapadnjački in­
dividualizam koji ublažava Istočnjački totali­
tarizam.« Zatrese glavom sa strahopoštova­
njem. »Zaista, bilo bi to kraljevstvo nebesko.
Na svu sreću, Belialova milost bila je jača od
milosti Onog Drugog.«
Resko se zahihoće; zatim, polažući ruku
na dr Pooleovo rame, pridružuje m u se na
putu prema sakristiji.
»Znate, Poole«, kaže, »da sam Vas zavo­
lio.«

204
 Zbunjen, dr Poole promrm lja riječi za-
hvalnosti.
»Inteligentni ste, obrazovani, znate mnoge
stvari koje mi nikada nismo učili. Mogli bi­
ste mi biti od velike koristi, a, s moje strane,
i ja bih Vama mogao biti od velike koristi
— naravno«, dodaje, »ukoliko postanete jed­
nim od nas.«
»Jednim od vas?«, s nevjericom ponavlja
dr Poole.
»Da, jednim od nas.«
Na izražajnom krupnom planu dr Pooleo-
vog lica pojavi se izraz razumijevanja. Izusti
samo jedno obeshrabreno »Oh!«
»Neću pred Vama kriti«, kaže Namjesnik,
»da kirurški zahvat koji se podrazumijeva ni­
je ni potpuno bezbolan niti bezopasan. Ali
prednosti stupanja u svećeništvo bile bi tako
velike da bi se isplatio sav neznatni rizik i
svaka nelagodnost. A ne smijemo zaboraviti
ni. . .«
»Ali, Vaša E m inencijo...«, prosvjeduje dr
Poole.
Namjesnik podiže vlažnu, debelu ruku.
»Samo trenutak, molim«, kaže odrešito.
Njegov je izraz u toj mjeri odlučan da dr
Poole požuruje da se ispriča.
»Oprostite.«

205
 »Prihvaćeno, dragi moj Poole, prihvaće­
no.«
Namjesnik se ponovno pretvori u suštu
srdačnost i ljubaznost.
»Dakle, kao što rekoh«, nastavlja, »ne smi­
jemo zaboraviti ni to da biste, ukoliko se
podvrgnete onom što bi se moglo nazvati
fiziološkim preobraćenjem, bili lišeni svih
iskušenja kojima ćete, kao neizmijenjeni
muškarac, najvjerojatnije i dalje biti izlože­
ni.«
»Svakako, svakako«, složi se dr Poole. »Ali
mogu Vas uvjeriti...«
»Kad su iskušenja u pitanju«, kaže Namje­
snik sentenciozno, »nitko nikoga u ništa ne
može uvjeriti.«
Dr Poole se prisjeti svog nedavnog susre­
ta s Loolom na groblju i osjeti kako mu
rumen navire u lice.
»Nije li to malko pretjerano?«, pita, iako
ni sam ne baš pretjerano siguran.
Namjesnik odm ahne glavom.
»U takvim se stvarima«, kaže, »nikad ne
može pretjerati. I samo da Vas podsjetim na
ono što se zbiva onima koji podlegnu ta­
kvim iskušenjima. Bičevi od bikovog uda i
odredi za ukope stalno su u pripremi. Stoga
Vam, u Vašem vlastitom interesu, za Vašu

206
buduću sreću i unutarnji mir, savjetujem —
štoviše, molim i zaklinjem Vas — da pristu­
pite našem Redu.«
Uslijedi tišina. Dr Poole proguta slinu.
»Želio bih da mi dadete vremena da raz­
mislim«, kaže na kraju.
»Naravno, naravno«, suglasi se Namjesnik.
»Uzmite si vremena. Uzmite tjedan dana.«
»Tjedan dana? Ne vjerujem da ću se us­
pjeti odlučiti za samo tjedan dana.«
»Uzmite dva tjedna«, kaže Namjesnik, a
kako dr Poole i dalje odmahuje glavom, »uz­
mite četiri«, dodaje, »uzmite i šest tjedana
ako želite. Meni se ne žuri. Ja se samo bri­
nem za Vas.« Potapše dr Poolea po ramenu.
»Da, dragi moj druže, za Vas.«

Pretapanje na dr Poolea kako radi u svom

eksperim entalnom vrtu, kako u razmacima
presađuje sadnice rajčice. Prošlo je gotovo
šest tjedana. Njegova se smeđa brada znatno
razbujala, a njegov kaput od tvida i flanelske
hlače znatno su prljaviji nego što su bili kad
smo ga posljednji put vidjeli. Na sebi ima
sivu košulju od grubog platna i mokasine
domaće proizvodnje.
Kad se i posljednja sadnica nađe u zemlji
on se uspravi, protegne, protrlja ukočena

207
križa, zatim polako odlazi prema kraju vrta
i stoji tamo promatrajući prizor.
U totalu, kao da gledamo njegovim očima,
ugledamo prostrani predio zapuštenih tvor­
nica i razrušenih kuća, čiju pozadinu u da­
ljini čini lanac planina koje se gube, hrbat
za hrptom u smjeru istoka. Sjene su bezdani
indigo-plavog, a u živoj zlaćanoj svjetlosti
ističu se pojedinosti u daljini; jasne, sićušne
i savršene, poput odraza predm eta u konvek­
snom ogledalu. U prednjem planu, fino
obrubljene i ugravirane svjetlom koje gotovo
vodoravno na njih pada, čak i najgolije po­
vršine sprženog tla zrače nekim neslućenim
raskošnim sadržajem.

PRIPOVJEDAČ
Ima trenutaka, a ovo je upravo jedan od
njih, kada se svijet doima sadržajno lijepim,
kad izgleda kao da je neki skriveni smisao
u predm etim a iznenada odlučio da dođe do
izražaja; za sve one koji se odluče na pro­
matranje, natprirodna stvarnost ističe sve
skrivene osobine svog sadržaja.

Usne dr Poolea se pomiču i prem da tiho

mrmlja, razaznajemo njegove riječi:

208
 »Jer Ijubav, ljepota i doživljaj
Nikad ne umiru; njihov je sjaj
Prejak za naša čula, što trpe
Svjetlo, koje oči nam crpe.«

Okreće se i odlazi prema ulazu u vrt. Prije

no što će otvoriti ulazna vrata, podozrivo se
osvrće. Ni traga nekom neprijateljski raspo­
loženom promatraču. Osvrnuvši se još jed­
nom, iskrade se kroz vrata i gotovo istovre­
meno nestaje u vijugavoj stazi između gom i­
la nanesenog pijeska. Ponovno počinje m i­
cati usnama:

»Ja sam Zemlja,

Tvoja mati; ona u čijim je kamenim
žilama
Pa sve do posljednjeg vlakna
najrazgranatijeg stabla,

Tanahno čije lišće uzdrhti pod ledenim

vjetrom,

Nestalo radosti, makar krv u svakom

živom stvoru,

Kad polegneš ga na njezine grudi, poput

oblaka
Blaženstva, nabuja od zanosnog
oduševljenja.«

1 4 M a jm u n i b it 209
 S uzane stazice dr Poole izroni na jednu
ulicu om eđenu nizovima malih kuća od ko­
jih svaka ima garažu i svaka je okružena ko­
madom jalove zemlje što nekoć bijaše trav­
njak posut cvijećem.
»Nabuja od zanosnog oduševljenja«, pono­
vi, pa uzdahne i odmahne glavom.

PRIPOVJEDAČ

Oduševljenja? Pa oduševljenje je davno

umoreno. Preživio je samo razuzdani smijeh
dem ona oko sramnog stupa, urlici opsjednu­
tih što pare se u tmini. Oduševljenje postoji
samo za one koji žive u skladu s postojećim
Ustrojstvom svijeta. Za vas tamo, za vas pa­
metnjakoviće koji mislite da to Ustrojstvo
možete usavršiti, za vas srdite, buntovne, ne­
pokorne, oduševljenje svakoga časa sve više
postaje strancem. A oni koji su predodređe­
ni za žetvu plodova vaših nastranih ludosti
nikada neće ni biti u prilici da naslute nje­
govo postojanje. Ljubav, Spokojstvo i O du­
ševljenje — to su plodovi duha vaše suštine
i suštine svijeta. A plodovi majmunske ćudi,
plodovi njegove sulude smjelosti i revolta su
mržnja i vječito nespokojstvo, kronični du­

210
ševni jad povremeno ublažavan mahnitošću,
još užasnijom od njega samog.

Dr Poole za to vrijeme nastavlja svoj

put.

»Svijet je pun drvosječa«, govori sam za

sebe,
»Svijet je pun drvosječa, što mrakom
Gone ljupke vile s drveća života
Plašeći slavuje u guštiku svakom.«

PRIPOVJEDAČ

Drvosječa sa sjekirama, krvnika vila s

noževima, plašitelja slavuja sa skalpelima i
kirurškim škarama.

Dr Poole protrne i, poput čovjeka koji

osjeća kao da ga slijedi neki zloduh, ubrza
korak. Iznenada zastaje i još se jednom osvr­
će.

PRIPOVJEDAČ

U gradu od dva i po milijuna kostura,

prisustvo svega nekoliko stotina duša jedva
je primjetno. Ništa se ne miče. Vlada potpu­

211
na tišina koja kao da se, usred ovih draže­
snih malih buržujskih ruševina, doima svje­
snom i na neki način zavjereničkom.
Bila ubrzana od nade i straha zbog mogu­
ćeg razočaranja, dr Poole skreće s ceste i žuri
puteljkom koji vodi do garaže Broj 1933.
Ovješena o rasklimane i zarđale šarke, dvo­
struka su vrata odškrinuta. Vješto šmugne u
ustajali polumrak. Kroz rupu na zapadnom
zidu garaže, gusti snop zraka kasnopopo-
dnevnog sunca pada na prednji lijevi točak
Super de Luxe Chevrolet Sedana i, pored
njega na podu, na dvije lubanje; jednu odra­
slog čovjeka, drugu očito dječju. D r Poole
otvara samo jedna od četvoro vratiju koja je
moguće otvoriti i viri u mračnu unutra-
šnjost.
»Loola!«
Ulazi u kola, sjeda pored nje na ruiniranu
presvlaku stražnjeg sjedišta i objema svojim
rukama uzima njezinu.
»Mila!«
Ona ga pogleda bez riječi. U očima joj se
ogleda izraz straha.
»Znači, ipak si im uspjela umaći?«
»Da, ali Flossie još uvijek nešto sumnja.«
»Do đavola i Flossie«, kaže tonom koji bi
trebao biti bezbrižan i tješiteljski.

212
 »Stalno nešto zapitkuje«, nastavlja Loola.
»Rekla sam joj da idem u potragu za iglama
i jedaćim priborom.«
»A sve što si našla sam ja.«
Blago joj se smiješi i primiče njezinu ruku
usnama, ali Loola zatrese glavom.
»Alfie — molim te!«
Ton je preklinjući. On spušta njezinu ru­
ku bez da je poljubi.
»Što ti je? Zar si me prestala voljeti?«
Pogleda ga širom otvorenih očiju, zbunje­
na i prestrašena, potom skreće pogled.
»Ne znam ni sama, Alfie, ne znam.«
»Ali ja znam«, odlučan je dr Poole. »Ja
znam da te volim. Znam da želim biti s
tobom. Uvijek. Sve dok ne razdvoji nas
smrt«, dodaje sa svim žarom introvertiranog
strasnika iznenada preobraćenog u objektiv­
nost i monogamiju.
Loola ponovno zatrese glavom.
»Sve što ja znam jest samo to da ne bih
smjela biti ovdje.«
»Ali to je besmislica.«
»Ne, nije. Ja sada ne bih smjela biti ovdje-,
Nisam smjela biti ovdje ni u svim onim ra­
nijim prilikama. To je protiv Zakona. To je
protiv svega u što ljudi vjeruju. To je protiv
Njega«, dodaje nakon kraće stanke. Na licu

213
joj se pojavi tjeskoban izraz. »Ali zašto me
onda O n čini da tako osjećam prem a tebi?
Zašto me čini da budem poput onih — po­
put onih. . .?« Nikako joj ne polazi za rukom
da izgovori tu odvratnu riječ. »Poznavala
sam jednog od njih«, nastavlja tihim glasom.
Bio je sladak — gotovo kao i ti. A onda, a
onda su ga ubili.«
»Ali šta dobivamo razmišljanjem o drugi­
ma?«, kaže dr Poole. »Razmišljajmo o nama.
Razmišljajmo o tome kako bismo mogli biti
sretni, o tome kako li smo samo bili sretni
prije dva mjeseca. Da li se sjećaš? Mjeseči­
na. .. A kako je tamno bilo u sjenama!« A
u duši se strasti neke pom am ne kote, van
pogleda...!««
»Ali onda nismo činili ništa loše.«
»Pa ne činimo ništa loše ni sada.«
»A ne, ne. Ovo sada je nešto drugo.«
»Nije ništa drugo«, uporan je. »Ne osjećam
nimalo drukčije nego što sam osjećao onda.
A ni ti.«
»Ja da«, prosvjeduje — odviše glasno a da
bi zvučalo uvjerljivo.
»Ne, ne osjećaš.«
»Osjećam.«
»Nije istina. Samo tako kažeš. Ti nisi po­
put ostalih ovdje — hvala Bogu!«

214
 »Alfie!«
Zgranuta, napravi znak rogova.
»Oni su se preobrazili u životinje«, nastav­
lja on. »Ti si još uvijek ljudsko biće — nor­
malno ljudsko biće s norm alnim ljudskim
osjećajima.«
»Nisam.«
»Jesi.«
»Nije istina«, zavapi. »Nije istina.«
Prekriva lice rukama i brizne u plač.
»Ubit će me«, kaže jecajući.
»Tko će te ubiti?«
Loola podiže glavu i sa zabrinutošću gleda
preko njegovog ramena kroz stražnje staklo
automobila.
»On. On zna sve što činimo, sve što samo
pomislimo ili osjetimo.«
»Možda O n to i zna«, kaže dr Poole, čiji
su se liberalnoprotestantski nazori znatno
prilagodili postojećem stanju za proteklih
nekoliko tjedana. »Ali ako mi osjećamo, mi­
slimo i činimo normalne stvari, O n nam ne
može učiniti ništa na žao.«
»A što je to normalna stvar?«
Za sekundu, dvije, smiješi joj se bez riječi.
»Ovdje i sada«, kaže na kraju, »normalno
je ovo.*

215
 Vješto je obgrli jednom rukom i privuče
je k sebi.
»Ne, Alfie, ne!«
Uspaničena, nastoji se osloboditi zagrljaja;
on ju, m eđutim , čvrsto drži.
»To je normalna stvar«, ponovi. »Ona to
ne mora biti uvijek i svugdje. Ali sada i ov­
dje — ona to zacijelo jeste.«
Njegove riječi ostavljaju snažan dojam, jer
govori s punim uvjerenjem. U čitavom svom
neizvjesnom i rascjepkanom životu, još ni­
kada nije tako iskreno u nešto vjerovao niti
u toj mjeri odlučno djelovao.
Loola iznenada prestaje pružati otpor.
»Alfie, jesi li siguran da je to normalno?
Jesi li potpuno siguran?«
»Potpuno siguran«, odgovara iz dubine
upravo stečenog, samopotvrdnog iskustva.
Vrlo nježno, gladi je po kosi.
»»Besmrtan njezin lik«,« šapće, »»pun lju-
bavi i života i nebeske svjetlosti. Metafora
Proljeća i Mladosti i Jutra, Vizija otjelovlje-
nog Aprila.«
»Nastavi«, prošapće ona.
Njezini su kapci spušteni, lice joj krasi
natprirodna vedrina koju obično viđamo na
licima umrlih.

216
Dr Poole započinje ponovno:

»I pričat ćemo sve dok nam naš

milozvučni glas
Od zanosa ne presahne, a zamrle riječi
Se opet ne rasplamsaju, vrelim pogledima
Što bodu nam nijemo srce strelicama,
I skladaju nečujnost bez najtišeg srsa.
Dah će nam se stapati, sudarat’ naša
prsa,
Bila će nam kucat’ skladno, a s usana
slad
Posebitom poletnošću uzvisit’ će se nad
Dušu što med’ njima plamti, izvori joj
bruje
U skrovitom našem biću, živo poput vruje,
A vrela u našem duhu bujat će od iste,
Razbuktale Pomamnošću, nevinosti čiste:
K ’o planina što se budi pod jutarnjim
suncem,
Ležat ćemo prepleteni, stopit’ se u jedan ■
Duh sa dva obličja, oh! zašto li smo dvoje?«

Uslijedi duga tišina. Iznenada, Loola otva­

ra oči, napeto ga promatra nekoliko trenu­
taka, zatim ga objema rukama čvrsto grli
oko vrata i strasno ga ljubi u usta. Ali kad
217
ju on još snažnije privuče k sebi, ona se
otrgne i odmiče se na kraj svog sjedala.
Pokušava joj se približiti, ali ga ona zadrži
rukom.
»To ne može biti normalno«, kaže.
»Ali to jeste normalno.«
Ona zatrese glavom.
»To je prelijepo a da bi bilo normalno.
Bila bih previše sretna da je zaista tako. A
On ne želi da mi budemo sretni.« Zastane.
»Kako to misliš da nam ne može učiniti
ništa nažao?«
»Zato jer postoji nešto jače od Njega.«
»Nešto jače?« Odm ahne glavom. »To je
ono protiv čega se On oduvijek borio — i
pobijedio.«
»Ali samo zato što su mu pri tome pom a­
gali ljudi. No oni to nisu dužni činiti. I
upamti, On nikad ne može izvojevati konač­
nu pobjedu.«
»Zašto ne?«
»Zato jer O n nije u stanju odoljeti napasti
da zlo dovede do krajnosti. A kad ga dovede
u krajnost, zlo uvijek uništi samo sebe, na­
kon čega Red Stvari ponovno izbija na po­
vršinu.«

218
 »Ali to je daleka budućnost?«
»Za čovječanstvo, jest. Ali ne i za pojedin­
ca, ne za tebe i mene, na primjer. Štogod
Belial učinio s ostatkom čovječanstva, ti i ja
možemo uvijek djelovati u skladu s Redom
Stvari, ne protiv njega.«
Ponovno slijedi tišina.
»Nisam sigurna da razumijem to što ka­
žeš«, kaže ona na kraju, »a nije mi ni stalo.«
Ponovno mu se primakne i prisloni glavu
uz njegovo rame. »Nije me briga ni za što«,
nastavi. »Neka me i ubije ako m u je do toga.
To nije važno. Ne više.«
Podiže lice prema njegovom i, dok se on
saginje da je poljubi, prizor na platnu zamra­
či se u tm inu noći bez mjesečine.

PRIPOVJEDAČ

L ’ombre était nuptiale, auguste et solennelle.

Ali ovoga puta svečani ugođaj ljubavničke
tmine nije praćen ni kricima ni Liebestodom
ni saksofonima koji žude za splasnućem.
Glazba kojom je ispunjena ova noć je jasna,
ali ju je gotovo nemoguće opisati; precizno
je određena, ali u odnosu na jednu zbiljnost

219
 koja nem a imena; sveobuhvatno razliježuća,
ali ne do prezasićenosti, bez i najbezazlenije
namjere da posjednički prione (poput krvi
ili sperme, poput laskanja ili ljage) uz ono
što dodiruje ili obuhvaća. Glazba Mozarto-
vog duha; vedre profinjenosti protkane po­
vrem enim nagovještajima tragedije; glazba
bliska Weberovoj; otmjena i uglađena, a
ipak sposobna za provale najneobuzdanijeg
oduševljenja i savršene prikaze ljudske pat­
nje. A nije li možda u njoj prisutan i tračak
onog što u Ave verum corpus, u g-mol kvin-
' tetu, leži iza svijeta Don Giovannija? Nije li
možda prisutan i tračak onog što, (u Bacha,
ponekad, a u Beethovena u onoj konačnoj
cjelovitosti koja je analogna svetosti), prelazi
ono romantično preplitanje tragičnog i ko­
mičnog, ljudskog i demonskog? I kada, u
tmini, glas ljubavnika ponovno šapće da
je

besmrtan njezin lik

Pun Ijubavi i života i nebeske svjetlosti,

nije li to već početak shvaćanja da iza Epip-

sychidiona leži Adonis, a iza Adonisa nijema
doktrina Nevinih u Srcu?
 Pretapanje na laboratorij dr Poolea. Sun­
čeva se svjetlost ulijeva kroz visoke prozore, i
i uz bljesak se odbija od nerđajućeg čelika
kućišta mikroskopa na radnom stolu. U pro­
storiji nem a nikoga.
Iznenada, tišinu prekida zvuk koraka koji
se približavaju; vrata se otvore i unutra ulazi,
još uvijek kao batler u mokasinama, Direk­
tor Kompanije za Proizvodnju Hrane.
»Poole«, počinje, »Njegova Eminencija do­
šla je d a ...«
Prekine, a na licu mu se pojavi izraz za­
prepaštenja.
»On nije ovdje«, kaže Namjesniku koji za
njim ulazi u prostoriju.
Veliki čovjek obraća se dvojici Povjereni­
ka iz svoje pratnje.
»Pogledajte nije li dr Poole u vrtu za eks­
perim entalnu sadnju«, naređuje.
Povjerenici se poklone, jednoglasno za-
skviče »Da, Vaša Eminencijo«, i izlaze.
Namjesnik sjeda i gracioznom kretnjom
daje do znanja Direktoru da slijedi njegov
primjer.
»Ne vjerujem da sam Vam rekao«, kaže;
»pokušavam nagovoriti našeg prijatelja da
stupi u svećenstvo.«

221
 »Nadam se da nas Vaša Eminencija ne
namjerava lišiti njegove neprocjenjive po-
moći na području proizvodnje hrane«, kaže
Direktor zabrinuto.
Namjesnik odagna njegovu bojazan.
»Pobrinut ću se da mu uvijek ostane vre­
mena da Vam pomogne savjetom. Ali u m e­
đuvremenu se želim uvjeriti u kojoj će se
mjeri Crkva okoristiti njegovim sposobno­
stima i . ..«
Dvojica Povjerenika ponovno ulaze u
prostoriju i ponovno se klanjaju.
»Dakle?«
»Nema ga u vrtu, Vaša Eminencijo.«
Namjesnik ljutitim pogledom ošine D i­
rektora koji se zgrozi od njegovog pogleda.
»Mislim da ste mi rekli da danas radi u
laboratoriju?«
»Da, Vaša Eminencijo.«
»Zašto je onda napolju?«
»Zaista mi nije jasno, Vaša Eminencijo.
Još se nikada nije desilo da bi promijenio
raspored bez da me obavijesti.«
Nastaje tišina.
»Ne sviđa mi se to«, kaže na kraju Namje­
snik. »Ne sviđa mi se, nimalo.« Okreće se
Povjerenicima. »Trkom natrag u Štab. Neka
šest muškaraca na konjima pođe u potragu.«

222
 Povjerenici se poklone, istovremeno za-
skviče, i nestaju.
»A što se Vas tiče«, kaže Namjesnik, okre­
ćući se blijedom i kukavnom liku Direktora,
»ako se u m eđuvrem enu išta dogodi, bit ćete
odgovorni.«
Ustaje i, šepureći se, s veličanstvenim
gnjevom odlazi prema vratima.

Pretapanje na sekvencu m ontiranih ka­

drova.
Loola sa svojom kožnatom torbom, a dr
Poole s vojničkim rancem na leđima, penju
se preko odrona koji se ispriječio na jednom
od onih veličanstvenih auto-puteva čiji osta­
ci još uvijek nagrđuju obronke planina San
Gabriela.
Rez na planinski vrhunac izložen vjetru.
Dvoje bjegunaca promatra ogromno pro­
stranstvo pustinje Mojave.
U slijedećem kadru nalazimo se u borovoj
šumi na obronku planinskog lanca s njegove
sjeverne strane. Noć je. Na mjesečini koja
na njih pada između stabala, dr Poole i Loo­
la spavaju pod jednim pokrivačem od dom a­
ćeg sukna.
Rez na stjenoviti kanjon, u podnožju ko­
jeg teče planinski potok. Ljubavnici su zasta­

223
li da se osvježe i napune čuturice vodom.
A sada smo na brežuljcima iznad samog
ruba pustinje Mojave. Nije se teško probiti
između juka, kroz grmlje kadulje i borovni­
ce. U kadar ulaze Loola i dr Poole, a Kamera
ih prati dok dugim koracima silaze niz bre­
žuljak.
»Bole te noge?«, pita ju brižno.
»Ne previše.«
Udijeli m u srčan osmijeh i zatrese gla­
vom.
»Bilo bi dobro da uskoro stanemo i poje­
demo nešto.«
»Kako god ti misliš da je najbolje, Alfie.«
O n iz džepa vadi jednu prastaru zemljo­
pisnu kartu i proučava je u hodu.
»Još uvijek imamo dobrih trideset milja
do Lancastera«, kaže. »Osam sati hoda. Mo­
ramo štedjeti snagu.«
»A kako daleko ćemo biti sutra?«, pita
Loola.
»Malo iza Mojave. A nakon toga, pretpo­
stavljam da će nam trebati još barem dva
dana dok ne pređemo Tehachapis i ne stig­
nem o u Bakersfield.« Vraća kartu natrag u
džep. »Pošlo mi je za rukom da izmamim
dosta informacija od Direktora«, nastavlja.
»Kaže da su oni gore sa sjevera vrlo prija­

224
teljski raspoloženi prema bjeguncima iz Juž­
ne Kalifornije. Ne izručuju ih čak niti na
službeni zahtjev vlade.«
»Hvala B el... hoću reći, hvala Bogu«, kaže
Loola.
Ponovno uslijedi tišina, iznenada Loola
zastaje.
»Pogledaj! Što je to?«
Pokazuje prstom. U podnožju jedne izra­
zito visoke juke, s njihove točke gledanja,
ugledamo vrem enom nagriženu kamenu
ploču, nakrivljenu uz uzglavlje jednog starog
groba obraštenog heljdom.
»Ovdje mora da je netko sahranjen«, kaže
dr Poole.
Približe se. U krupnom planu nadgrobne
ploče, dok dr Poole naglas čita, ugledamo
slijedeći natpis:

»WILLIAM TALLIS
1 8 8 2 - 1948
Čeznut’, strepit’, zastajkivat’, čemu srce
moje?
Sve već su naše nade i nama drage stvari
Napustile stara mjesta, i ti moraš svoje!«

Rez natrag na dvoje zaljubljenih.

1 5 M a jm u n i b it 225
 »Mora da je bio veoma nesretan čovjek«,
kaže Loola.
»Možda ne baš tako nesretan kao što m i­
sliš«, kaže dr Poole, dok vješto zbacuje teški
ranac i sjeda pored groba.
I dok Loola otvara svoju torbu i vadi kruh,
voće, jaja i nareske, on prelistava svog duo­
decimo Shelleya.
»Evo je«, kaže na kraju. »Evo strofe koja
se nastavlja na onu iz koje su stihovi na
nadgrobnoj ploči:

»I Svjetlost čijim smijehom cio Svemir gori,

I Ljepota što svaku stvar pokreće i tjera,
I Blagoslov što Kletva ga od rođenja mori
Premda ga ne guši, jer Ljubav krepka
smjera
Da kroz gustu paučinu koju čovjek spreda,
Uzduh i prostranstvo, iz bezdana đavli,
Jarko plamteć’ ili tiho, dok oko nas gori,
U plamenu što sve guta sad i mene spali,
Proždirući i posljednje što konačnost našu
hvali.«

Nastaje tišina. Zatim mu Loola dodaje

tvrdo kuhano jaje. O n ga razbije o nadgrob­
ni kamen i, dok ga guli, sitni bijeli komadići
ljuske padaju po grobu.

226
IZDAVAČI
IZDAVAČKO PODUZEĆE AUGUST CESAREC
ZAGREB, BRAĆE OREŠKI 18
IGKRO SVJETLOST OOUR IZDAVAČKA
DJELATNOST, SARAJEVO
ZA IZDAVAČA: DRAGAN MILKOVIĆ
KOREKTOR: VESNA MAGJER
TISAK: RO VJESNIK, 1980