Professional Documents
Culture Documents
Zavrsni Rad
Zavrsni Rad
J. Cvečića 7, Pula
Tarni Prijenos
Mentor:
Sandra Balde dipl.ing
Pula, 13.svibnja 2024.
Rok završnog ispita: ljetni rok
Sadržaj
Uvod
U današnjem svijetu, gdje se tehnologija neprestano razvija, prijenos energije postaje sve važnija
komponenta različitih industrijskih i svakodnevnih aplikacija.
Tarni prijenos predstavlja jedan od ključnih mehanizama za efikasnu i pouzdanu distribuciju
energije između mehaničkih sustava.
Ovaj završni rad će se usredotočiti na dublje razumijevanje principa, komponenti i primjene
tarnog prijenosa, kao i na njegovu ulogu u suvremenim tehničkim rješenjima.
Kroz analizu teorijskih osnova, praktičnih primjera i trendova u industriji, cilj je pružiti
sveobuhvatan pregled tarnog prijenosa i njegovog značaja u kontekstu savremenog inženjeringa.
Tarni prijenos
Tarni prijenos, oblik mehaničkog prijenosa, prenosi snagu trenjem između vratila putem dodira
vijenaca ili bočnih površina tarnih kola.
Oni su jednostavni za izradu, imaju mali razmak osi i niske troškove održavanja, ali mogu
doživjeti proklizavanje, puzanje i visoka opterećenja ležaja.
Vijek trajanja i snaga prijenosa ovise o svojstvima materijala tarenica poput tvrdoće i čvrstoće.
Tarni prijenosi se dijele prema položaju vratila (paralelna ili ukrštena vratila) i obliku tarenice
(cilindrične, stožaste, sferne) te površini vijenca tarenica (ravne, nažlijebljene, klinovite).
Važna je i podjela prema promjenjivom ili stalnom prijenosnom omjeru, posebno u varijatorima.
Materijali za izradu tarenica
Diferencijalno puzanje i elastično trošenje ograničavaju vijek trajanja, dok trenje generira toplinu
na mjestima dodira, što može uzrokovati neželjeno zagrijavanje.
Tarenice od metala, poput čelika, zahtijevaju visoko tlačenje zbog niskih koeficijenata trenja.
Tarenice od sivog lijeva rade na suho, posebno ako su složenog oblika ili velikih dimenzija.
Dopuštena kontaktna naprezanja su niža nego kod čelika, pa se često kombiniraju s gumom ili
prešanom plastičnom masom.
Tarni prijenosnici s gumom imaju visok koeficijent trenja i rade tiho, ali snaga prijenosa može
biti ograničena.
Često se koriste za prijenos s konstantnim omjerom, a guma tvrdoće 80 do 90 Shorea ima visoku
otpornost na trošenje.
Gledano s obzirom na način rada, vožnja na kotačima predstavlja specifičan primjer tarnog
prijenosa. U ovom procesu, obodna površina kotača tare se s površinom ceste, tračnicom ili
sličnim podlogama. Opterećenje kotača proizlazi iz vlastite težine vozila i tereta koje nosi.
Ključne razlike u ovom procesu od ostalih procesa tarnih prijenosa leže u obliku obodne
površine kotača i koeficijentu trenja tarnih parova.
Primjeri tarnih parova variraju ovisno o aplikaciji. Kod lokomotiva i tramvaja, tipični tarni par
čine metalni kotači i čelične tračnice. S druge strane, kod automobila, obodna površina kotača
može biti izrađena od prirodne ili sintetske gume, dok se kao površina kolnika koriste materijali
poput kamena, asfalta ili betona.
Tarni prijenosi su iznimno raznoliki i nalaze primjenu u širokom spektru industrijskih i tehničkih
sektora. Njihove specifične karakteristike, poput precizne kontrole brzine, fleksibilnosti u
prilagodbi opterećenjima i mogućnosti postizanja tihog rada, čine ih nezamjenjivim u mnogim
aplikacijama. Bilo da se radi o proizvodnji, transportu, rudarstvu ili bilo kojem drugom području
gdje je potrebna efikasna i pouzdana transmisija snage, tarni prijenosi pružaju ključne prednosti
koje pomažu optimizirati performanse i učinkovitost.
Industrijski Strojevi:
Tarni prijenosi se primjenjuju u strojevima na proizvodnim linijama gdje je važna prilagodba
brzine i kontrola snage.
Robotika:
U robotskim aplikacijama, tarni prijenosi omogućuju precizno upravljanje pokretima robota.
Transportna Sredstva:
Automobili i Motocikli:
Tarni prijenosi se koriste u prijenosnicima automobila i motocikala, omogućujući bezstepenu
regulaciju brzine i prilagodbu promjenjivim uvjetima vožnje.
Bicikli:
U biciklizmu se tarni prijenosi koriste za prilagodbu otpora i brzine vožnje.
Tarni par čini dva elementa koja međusobno prenose snagu trenjem. Primjeri tarnih parova
uključuju one koji se koriste na lokomotivama i tramvajima, sastavljene od obodnih površina
metalnih kotača i čeličnih tračnica, te obodne površine kotača automobila od gume, prirodne ili
sintetske, i druge površine kolnika (kamen, asfalt, beton, pijesak). Zbog široke primjene različitih
materijala i površina, područje primjene tarnih prijenosnika je izuzetno široko.
Prednosti tarnog prijenosa
3. Mala veličina i težina: Tarni prijenosi imaju kompaktan dizajn, što ih čini pogodnima za
ugradnju u različite uređaje i strojeve. Također, imaju relativno nisku masu u usporedbi s
nekim drugim prijenosima.
1. Puzanje: Tarni prijenosnici su skloni puzanju, što znači da može doći do postupnog
klizanja ili pomicanja površina tarenica tijekom rada. To može utjecati na preciznost
prijenosa i izazvati gubitak energije.
2. Visoki tlak i trošenje: Da bi se osiguralo dobro trenje i prijenos snage, često je potrebno
visoko tlačenje tarenica. To može rezultirati visokim tlakom na dodirnim površinama, što
dovodi do povećanog trošenja materijala tarenica i potrebe za održavanjem.
3. Potrebna tlačna sila za prijenos snage nije generirana automatski: Zahtijevajući dodatno
djelovanje ili prilagodbu kako bi se osigurala potrebna tlačna sila i, stoga, učinkovit
prijenos energije.
U usporedbi s drugim vrstama prijenosa, kao što su lančani i remenski prijenosi, tarni prijenos
nudi nekoliko prednosti. Prvenstveno, tarni prijenos pruža glađe i tiše funkcioniranje, što ga čini
idealnim za aplikacije gdje je potrebna tih rad, poput vozila i strojeva u građevinskoj industriji.
Osim toga, tarni prijenos omogućuje veću fleksibilnost u prilagodbi različitim opterećenjima i
uvjetima rada, što je čini iznimno korisnim u industrijskim postrojenjima gdje se zahtijeva
precizna kontrola brzine i momenta.
Unatoč ovim prednostima, važno je napomenuti da svaki tip prijenosa ima svoje specifične
prednosti i ograničenja, te da je izbor prijenosa ovisan o konkretnim zahtjevima aplikacije.
U konačnici, tarni prijenos ostaje ključna tehnologija koja doprinosi efikasnosti i pouzdanosti
mnogih mehaničkih sustava, dok istovremeno pruža temelje za buduće inovacije i tehnološki
napredak u svijetu inženjeringa.