T M Logan-Majka

Anna
MAJKA
T.M.Logan
2
Anna
Za moju majku, Veru, s ljubavlju
3
Anna
Čeznuo sam za smrću u tami i uskrsnuo živ iz pakla.
Amelia Josephine Burr, 'A Song of Living'
Djeca su sidra koja drže majku u životu.
Sofokle
4
Anna
Petak, 22. rujna 2023
Gledam iz sjene u straž njem dijelu crkve.
Ovdje na balkonu, gdje mogu promatrati a da me ne vide.
Ispod tamne vunene kape moja je kosa kratko oš iš ana,
obrijana sa strane i obojena gotovo u crno. Teš ka jakna
proš iruje mi ramena, ovratnik je podignut protiv
neuobič ajene hladnoć e koja kao da izvire iz debelih
kamenih zidova. Naoč ale s tamnim okvirom nemaju leć e,
samo prozirnu plastiku. Drž im se mirno i tiho, gotovo
nevidljiva u sjenama u kojima sam se skrivala od sinoć .
Vidim dva dječ aka u prvom redu, zgodna u tamnim

odijelima i bijelim koš uljama, mekih obraza i elegantno
zač eš ljane kose.
Svoje srce pretvaram u kamen.
Postala sam dobra u tome: ne zamiš ljam to kao krv i meso,

već kao č vrstu masu granita ili mramora, komad kamena
velič ine š ake u mojim prsima koji niš ta ne mož e dodirnuti.
To je jedini nač in na koji sam uspjela prež ivjeti.
Odvajam pogled od dječ aka i umjesto toga prouč avam svoje

okruž enje.
Tamno lakirane klupe koje su se s vremenom izgladile,

hrastovina tvrda i nepopustljiva poput zatvorskog kreveta.
5
Anna
Pjesmarice u crnom uvezu i praš njavi jastuci za kleč anje

koji vise s kuka. Drveni znakovi na svakom od stupova nose
brojeve pjesama za posljednju nedjeljnu služ bu.
Obič ni lijes na stalku, neukraš en cvijeć em.
Ima tu i medija, naravno. Ne toliko kao za pogreb mog

supruga – tu je bilo samo mjesta za stajanje, koliko sam č ula
– ali još uvijek nekolicina udaljena od male rasprš enosti
prijatelja i obitelji. Tipkaju po svojim telefonima, prave
bilješ ke, snimaju, potajno slikaju. Ne prepoznajem mnoga
lica; Uvjerena sam da me nitko od njih ne bi prepoznao. Ne
sada. A pogotovo ne ovdje.
Vikar započ inje kratki hvalospjev, takav kakav jest. Njegov

drhtavi glas odjekuje na zasvođenom kamenom stropu
crkve, kotrljajuć i se dalje od svetiš ta, a njegove riječ i
ispunjavaju tiš inu.
'Okupili smo se ovdje kako bismo obiljež ili ž ivot Heather

Elizabeth Vernon.' On spusti pogled na svoje bilješ ke.
'ZR elimo se sjeć ati Heather ne po onome š to je uč inila, ne po
jednom č inu, već po osobi kakva je bila. Molimo Gospodina
da joj oprosti grijehe koje je poč inila ljudskom slaboš ću i da
je se sjeć amo kao majke, kć eri, prijateljice i kolegice. Njenim
sinovima, Theu i Finnu, izraž avamo naš u najdublju suć ut i
molimo Gospodina da im da snage da odaju poč ast
najljepš em sjeć anju na nju.' CR ini se da ž ali, gotovo
nesigurno, kao da je spreman za ljutiti prijekor od
okupljenih.
6
Anna
Malim pokretima glave prouč avam druge ož aloš ćene

traž eć i svakoga koga prepoznam, bilo koga iz vremena
prije. Bilo tko od mojih prijatelja, bivš ih susjeda, ono malo
moje obitelji š to je ostalo. Ima nekoliko poznatih lica, ali
već ina su stranci.
Kratki hvalospjev već se bliž i kraju. Vrać am pogled na

dvojicu dječ aka u prvom redu. Okruž ena ljudima, a opet -
meni - kao da sam potpuno sama. Mlađi dječ ak, Finn, sjedi
pognute glave, ramena se tresu od jecaja, a ja osjeć am onaj
stari poznati bol u prsima. Omekš avanje kamena, otapanje.
Poriv da mu priđem, utješ im ga, sjednem kraj njega i drž im
njegovu ruku u svojoj. Upravo je doč ekao svoj trinaesti
rođendan: bio je beba kasnog ljeta, rođen tjedan dana
nakon termina s bujnom tamnom kosom i najplavljim
oč ima koje sam ikad vidjela. Theo je za glavu viš i, slič nost s
ocem već je toliko upeč atljiva da mi gotovo oduzima dah.
Sjedi poput kipa, oč iju okrenutih naprijed, nepomič an, kao
da zuri u Xiksnu toč ku iznad oltara. Odluč an da ne pukne, da
ne zaplač e, desne ruke naslonjene na ramena mlađeg brata.
Pitam se govore li ikada o svojoj majci, koju su već izgubili

toliko godina prije danas. Ima li igdje slika nas č etvero
zajedno, ili ako su sve skinute i stavljene u kutiju,
zapeč ać ene trakom i zauvijek poslane na praš njavi tavan ili
mož da spaljene u kaminu velike kuć e u Bathu. Pitam se
vjeruju li oni u ono š to im je reč eno; ako su u to vjerovali od
poč etka ili ako je uvijek postojao š apat sumnje, trač ak nade
da nisam mogla uč initi ono za š to sam optuž ena. Pitam se
hoć e li mi ikada oprostiti.
7
Anna
U sjenama u straž njem dijelu crkve ponavljam svoju tihu

mantru, svoju molitvu, svoje obeć anje. CR etiri riječ i koje su
me vratile s ruba viš e puta nego š to se mogu sjetiti.
Vrać am se po vas.
Vrać am se po vas.
CR ak i ako ć e ceremonija, crkva, lijes urote da isprič aju

drugač iju prič u.
To nije velika crkva; Ja sam mož da dvadeset pet metara od

mjesta na kojem oni sjede, ali mogu biti i na drugom kraju
svijeta. Unatoč tome, ž elja je gotovo neodoljiva. Zamiš ljam
kako ustajem, silazim uskim kamenim stubiš tem i hodam
uz prolaz, skidam kapu, naoč ale i kaput kako bih im
pokazala svoje lice. Zamiš ljam kako ih obojicu hvatam u
naruč je i privlač im k sebi.Da im kaž em da nisu sami na
svijetu, da nisu siroč ad i da ih majka nikada, nikada viš e
neć e ostaviti.
Ali to nije moguć e. Ne još .
Ne dok su mi na sahrani.
8
Anna
DIO I
9
Anna
Petak, 12. srpnja 2013
Theo nije htio ić i spavati.
Prolazio je kroz fazu ž elje da ostane budan š to je dulje

moguć e, izmiš ljanja jednog razloga za drugim zaš to ne
mož e zaspati: prevruć e ili prehladno, gladan ili ž edan ili
uplaš en ili inzistiranje da treba na WC opet. Kad bi konač no
popustio, brzo bi otiš ao preko noć i – ali do tada je bio
odluč an igrati igru.
Proč itala sam mu drugu prič u, poljubila ga po drugi put,

ugasila mu svjetlo po drugi put, provjerila je li mu jastuk
okrenut i je li mu pokrivač uvuč en i radi li noć na svjetiljka.
Bila je to igra koju smo igrali puno prije njegova č etvrtog
rođendana; igra za koju se č inilo da moj stariji sin svake
več eri razvija nove strategije.
Pokuš avala sam povuć i crtu na dvije prič e jer sam dovoljno
dobro poznavala teoriju iz knjiga: kad dijete to radi,
najbolje je ne uključ iti se izravno, ne razgovarati, ne paliti
svjetla ili započ eti rutinu spavanja iznova .
Ali knjige o roditeljstvu bile su jedna stvar. Stvarnost je bila

drugač ija. A kad bi Theo nastavio vikati na isti nač in,
probudio bi svog malog brata i onda bi obojica plakala i
budila se sljedeć ih nekoliko sati, a onda bismo svo troje –
uključ ujuć i i mene – bili mrzovoljni, pa č ak i viš e iscrpljeni
10
Anna
ujutro. Jer bez obzira na to koliko dugo je ijedan od dječ aka

ostao budan, to nije č inilo nikakvu razliku u jutarnjem
vremenu buđenja:dvogodiš nji Finn bi iskoč io iz kreveta
prije 7 ujutro i otiš ao probuditi velikog brata. Već sam bila
tako umorna, ali ta ž ivč ana, tjeskobna iscrpljenost je znač ila
da neć u moć i zaspati bez jedne od svojih tableta. I samo
sam stvarno trebala poč eti s več erom za sebe i Liama, i još
jednom se oprati i malo napredovati s tim izvješ tajem o
poslu koji sam morala obaviti ovaj vikend.
Nikad nije bilo dovoljno vremena.
A sutra jedva da ć e biti vremena jer ć u imati dječ ake od

kasnog jutra pa nadalje, obojica su plivali, zatim je Theo
igrao nogomet, a Finn je bio pozvan na rođendansku
zabavu jednog od njegovih malih prijatelja iz vrtić a, obeć ala
sam da ć u ih odvesti obojicu na igrališ te, a trebali bismo
izvesti i psić a u š etnju. Liam je od podneva imao operaciju u
birač kom okrugu, a zatim događaj za medije u lokalnoj
banci hrane i...
Gdje je, dovraga , uopć e bio moj muž ?
Ponovno sam pogledala na sat. Deset do osam. Nikada

nisam htjela biti jedna od onih ž ena koje gnjave svoje
muž eve i prate svaki njihov korak. Ali Liam je obeć ao da ć e
se vratiti prije sat vremena. A opet, nedavno je č esto radio
dokasna. Gotovo stalno. Shvatila sam to, shvatila sam da je
to dio posla, onoga za š to se prijavio. Ali cijelo vrijeme?
Petak naveč er?
11
Anna
Moj telefon se punio na kuhinjskom otoku. Otključ ala sam

ga i provjerila ima li novih poruka od Liama. Bilo ih je u
nekoliko grupa e-poš te č iji sam bila č lan – krug č uvanja
djece koji je izrastao iz moje NCT grupe, mog zbora
ponedjeljkom i grupe iz susjedstva sastavljene od nekoliko
lokalnih ulica u naš em kutu Batha – ali ć u ih kasnije
proč itati.
Nije bilo niš ta novo od Liama, ne od danas poslijepodne.

Opet č itam njegove zadnje poruke, poslane u 14.59h
Vjerojatno ć u opet kasniti, oprosti. Prekorač enje odbora, a

zatim smo idemo na pić e na terasi paviljona u 4,vrać am se u
7 sati.
Odgovorila sam dok sam ž urila s jednog sastanka na drugi

ranije tog poslijepodneva.
Ok vidimo se kasnije.
Jedan emoji s palcem gore od mog muž a kao odgovor.
Od tada nije niš ta poslao. Nije bilo ni poljupca na kraju

njegove poruke. Kada je to prestao č initi? Kada sam to
prestala raditi, kad bolje razmislim? Prije nekoliko mjeseci?
Godina? Kad smo se tek vjenč ali, radili smo to stalno. Sada
se č inilo da je to samo jedna od onih stvari koje su pale u
vodu u svakodnevnoj borbi za drž anje obiteljskog
ž ivota s malom djecom. Kako bi se svi tanjuri vrtjeli i
12
Anna
uhvatili one koji padnu prije nego padnu na pod.
Spustila sam telefon i uzela bocu vina s kuhinjskog pulta.
Sinoć sam popila nekoliko č aš a uz (vrlo) kasnu več eru, ali
još uvijek je bila dvije treć ine puna. Odč epila sam je i
natoč ila obilato č aš u, pijuckajuć i dok sam se naslanjala na
pult, už ivajuć i u tamnom teš kom voć u francuskog crvenog i
malom oslobađanju napetosti koju sam osjetila s prvim
gutljajem. Stajala sam vrlo mirno u kuhinji, osluš kujuć i
hoć u li č uti bilo kakav zvuk s kata.
Molim te idi spavati, ljupki dječ ač e. Molim te idi spavati.

Molim te, nemoj probuditi tvog brata gore. Samo ovaj put,
samo za mene. Samo več eras.
Tiš ina, blaž ena tiš ina, jedini zvuk je tiho otkucavanje sata
na kuhinjskom zidu.Ugradjena svjetla su bila smanjena, crni
granitni otok konač no oč iš ćen od dječ ač kih igrač aka i
bojanki i prljavog posuđa od njihovog č aja, moj laptop
otvoren na njihovom mjestu. Kuhinja je bila stvar koja mi je
prodala kuć u - to i š kolski dio, naravno - i još uvijek mi se
sviđao prostor, njegov dojam, č iste linije i talijanski mramor.
TV na zidu bio je utiš an i prebač en na kanal s vijestima

sada kada su deč ki napokon bili u krevetu. Na trenutak sam
promatrala slike na ekranu, pijuckajuć i vino, kupajuć i se u
ovom prvom trenutku mira u danu. Prič a je bila
zaokruž ivanje dnevnih događaja u Bruxellesu, David
Cameron koji se cerio i rukovao s raznim drugim
13
Anna
primjerenim č elnicima EU. Stajala sam tako trenutak u

tiš ini, už ivajuć i u tiš ini dok je premijera zamijenila snimka
Andyja Murraya s njegovim prvim wimbledonskim
peharom, okruž enog gomilom obož avatelja. Okrenula sam
se od televizora i poč ela skupljati sastojke iz hladnjaka za
carbonaru.
Naš psić Jet zadovoljno je njuš kao u snu sklupč an u svojoj

koš ari pored radijatora. Pametnog š estomjeseč nog kolia
kojeg nam je prije nekoliko mjeseci poklonio Liam nakon
mnogo molbi dječ aka: dar za naš e sinove i malo viš e mira
za njega, rekao je, sada ima posao u javnosti i provodio je
toliko vremena daleko od kuć e. Dodatni par oč iju ć e se
brinuti o mojoj obitelji, rekao je - Jet je već bio ž estoko
zaš titnič ki nastrojen prema deč kima i nevjerojatno
tolerantan prema njihovoj entuzijastič koj privrž enosti. I ja
sam voljela crno-bijelo š tene, ali Liamova č esta odsustva
znač ila su da je Jet za mene postao još jedna odgovornost.
SR ape su mu se trzale dok je spavao, u potjeri za nekim
sanjanim jatom.
Krik se opet zač uo s kata.
Dva sloga, uvijek ista visoka nota, uvijek ista pavlovljevska

reakcija koja je natjerala moju glavu da se okrenem prema
zvuku poput terijera koji hvata miris.
'Mama?'
Uzdahnula sam, odlož ila teš ku kristalnu č aš u za vino i
14
Anna
polako izaš la prema ulaznom hodniku, pokraj dvostrukih

redova dječ ač kih cipelica poredanih ispod vješ alica za
kapute pokraj ulaznih vrata. Noge su mi bile teš ke, gotovo
olovne, dok sam se ponovno penjala stubama. Otvorila sam
vrata sobe mog starijeg sina, a okvir je udario o debeli,
mekani tepih. Theo je sjedio u krevetu, s pokrivač em
omotanim oko struka, a njegov se obris odraž avao u
priguš enom sjaju noć nog svjetla na podu.
"Ne mogu spavati", rekao je tihim, tuž nim glasom. 'Mogu li

dobiti prič u od tete Amy?' »Vratila se svojoj kuć i, Theo. Ona
uvijek ide kuć i prije tvog vremena za spavanje, znaš to.'
Uspostavili smo rutinu prema kojoj bi moja š ogorica rano

dolazila iz dječ jeg vrtić a ponedjeljkom i petkom, dovodila
dječ ake kuć i i kuhala im č aj, č uvajuć i ih dok ja ne dođem s
posla. Bio je to dio komplicirane š arene brige o djeci koja je
č inila radni tjedan. Amy bi ostala dulje ako se zamoli - jako
se ponosila svojim statusom omiljene tete - ali nisam htjela
previš e traž iti od nje.
'Nacrtao sam ti sliku u dječ joj sobi, mama.' Ispod jastuka je

izvukao presavijeni list papira, veliki leptir u bojici paž ljivo
obojen ž utom i ljubič astom bojom. 'Sviđa li ti se?' "Lijepo je,
Theo." Nasmiješ ila sam se, uzela papir od njega i stavila ga
na njegov mali noć ni ormarić . 'Sada je vrijeme za spavanje.'
“ZR elim vidjeti Jeta." »Jet spava, Theo. Baš kao š to bi ti trebao
spavati.' 'Ne mogu spavati. ZR eliš prič u o tati.'
Uzdahnula sam. Ovo se pretvaralo u jedan od beskonač nih
kruž nih razgovora u kojima je moj sin postajao struč njak.
15
Anna
'Tata je na poslu, Theo.'
'FaceTime?' š apnuo je pun nade.
»Uskoro ć e doć i kuć i i tada ć e doć i k tebi. Ali doć i ć e te

vidjeti samo ako si jako tih, tih kao miš , i jako se trudiš
zaspati. U REDU?' Poljubila sam ga u č elo i naslonila ga na
jastuk, povukavš i pokrivač oko njegovih ramena. 'Sada
zatvori oč i.'
Na odmoriš tu sam gotovo zatvorila njegova vrata i

priguš ila svjetlo. Zastala sam na trenutak ispred sljedeć e
spavać e sobe, koja je nosila drvenu ploč u na vratima
parnog vlaka, ispod koje je š arenim slovima bilo ispisano
ime mog mlađeg sina. Osluš kivala sam traž eć i bilo kakav
zvuk, bilo kakvu naznaku da je Finna probudio bratov glas.
Vrativš i se u kuhinju, poč ela sam pripremati več eru, ribati

parmezan i kuhati u posudi s vodom, s jednim uhom
namješ tenim na zvuk Theova glasa u sluč aju da i dalje
odbija zaspati.
Ponovno sam provjerila svoj telefon. Niš ta od Liama.

Nazvala sam ga, ali mu je telefon zazvonio, prije nego š to je
otiš ao na govornu poš tu.
Isprva je bilo određenih novosti u njegovom novom poslu,

uzbuđenje zbog toga š to deč ki vide svog oca na TV-u i u
vijestima, isječ ke trač eva iz Westminstera koje bi donosio
16
Anna
kuć i. Ali nije proš lo dugo prije nego š to je oduš evljenje

prestalo. U teoriji smo dijelili sve - brigu o djeci, kuć anske
poslove, rač une, odgovornosti - i u teoriji je moja karijera
bila jednako važ na kao i njegova. Ali u praksi, ja sam bila ta
koja je radila nekoliko kilometara od vrtić a, ja sam bila ta
koja je obavljala već inu dovož enja i preuzimanja, ona koja
je morala ostaviti sve kad se neš to dogodilo.
Bilo je toliko ljudi koji su sada ž eljeli dio moga muž a, a sve
manje njega dostupnog meni i deč kima. SR to je znač ilo da
sam morala preuzetii sve kuć ne probleme.
Posegnula sam za bocom crnog vina i napunila č aš u.
17
Anna
Nisam se htjela svađati s Liamom. Nisam imala energije za

svađu s njim, ali sve viš e i viš e ovakvih dana, ovakvih več eri,
skliznuti u svađu, bilo je previš e lako i otkrila sam da su se
naš i razgovori pretvorili u prizemna gađanja o tome tko je
viš e umoran, tko se najmanje naspavao, tko je najviš e radio
s deč kima i najviš e po kuć i. Ono malo vremena koje smo
proveli zajedno - samo nas dvoje - č esto smo gubili u
besmislenim trvenjima zbog kojih bih poslije gotovo uvijek
ž alila. Već inu vremena nisam ni znala kako su započ injali ti
mali sukobi, ali č inilo se da sve viš e završ avamo na tome,
ovih posljednjih nekoliko mjeseci.
Rekla sam si to kad sam konač no č ula njegov ključ u bravi.

Spustio sam se na sofu, laptop mi je stajao na bedrima,
Liamovi š pageti carbonara zguš njavali su se u tavi. Na TV-u
je bila humoristič na emisija.
Podigla sam pogled na sat na kaminu kad sam č ula metalno

š kljocanje otvaranja ulaznih vrata: 21.31h
Liam se pojavio u salonu, bacajuć i aktovku na pod, a jaknu

preko naslona stolice. Njegova bijela koš ulja bila je
izguž vana, kravata na pola koplja i sjena brade zatamnjivala
je njegovu snaž nu č eljust. Ali, č ak i umoran, još uvijek je
zadrž ao š arm, onu vrstu lakog lijepog izgleda koji ga je
uč inio miljenikom tabloida.
"Hej", rekao je. 'Oprosti š to toliko kasnim. Bož e, kakav dan.
18
Anna
Odbor je bio noć na mora i nisam stigao na primanje sve do

š est, a onda sam zapeo sa starim Strachanom i njegovom
druž inom. Taj tip mož e govoriti za Englesku. Nisam mogao
pobjeć i.'
Sagnuo se kako bi me poljubio u obraz,brada je bila gruba

uz moju kož u. Kiseli okus jeftinog bijelog vina u njegovu
dahu.
Još neš to također. . . neš to slatko?
"Tko je još bio tamo?" rekla sam.
Prezirno je odmahnuo rukom.
»Oh, znaš , uobič ajena guž va i neki statisti koje je Strachan

pokuš avao impresionirati. ZR elio je da upoznam ljude iz neke
američ ke delegacije i to se pretvorilo u pomalo maratonsku
sesiju, bili su njegovi gosti na prijemu i doveli su sve velike
igrač e, potpredsjednika iz njihova europskog odjela i—'
Njegov telefon je zazvonio negdje u njegovoj jakni,
generič ka melodija zvona koju je koristio za svoj radni
mobitel. Izvadio ga je iz dž epa, kratko ga pogledao i udario
po ekranu da odbije poziv.
Zatvorila sam laptop i spustila ga na pod pokraj sebe. 'Tvoj

več era je u kuhinji. Carbonara. Mislila sam da bismo mogli
pogledati Xilm.'
Lice mu je stisnuto od nelagode. »Već sam jeo. Oprosti.' 'Oh.'
19
Anna
Osjetio je kako sam se nakostriješ ila, zagrizla odgovor koji

mi je bio na vrhu jezika. ‘U redu.' 'Oprosti,ljubavi, bio je
veliki š vedski stol i nisam mogao... . .' Zastao je, vidjevš i moj
izraz lica. »Jesu li deč ki dobro? Kako su bili danas?' "Dobro",
rekla sam. »Obojica su imali dobar dan i tvoja im je sestra
napravila palač inke, pomogla oko kupanja i proč itala Finnu
njegovu prič u.'
Mora da je osjetio implikaciju u mom tonu - tvoja sestra

koja viđa viš e tvoje sinove nego ti, koja svakodnevno radi
viš e od tebe - neš to mu prolazi licem š to nisam mogla
protumač iti. Samo na trenutak; onda je nestalo.
'Kako je moja mala sestra?' Skinuo je svoju tamnu kravatu s

uzorkom i stavio je na sako. 'Ona je dobro?'
'Bila je briljantna, kao i uvijek. Mislim da deč ki ž ele da se

ona useli.'
"Siguran sam da bi voljeli." Okrenuo se da izađe iz sobe.

'Samo ć u ih brzo poljubiti za laku noć .' "Liame?"
Okrenuo se natrag. 'Da?' 'Moras li?
Mogao bi ponovno probuditi Thea, a noć as je bila prava

noć na mora. Vodio me gore-dolje po tim stepenicama
kao jo-jo.' 'Oh.'
Razoč arano je kimnuo. 'U REDU.' Pokazala sam svoju
20
Anna
polupraznu vinsku č aš u. "U kuhinji je otvorena boca."

"Mislim da ć u odustati za več eras." Protrljao je lice rukama.
"Rač unam da ć e me ova partijska glupost dož ivotno odbiti

od vina."
Pogledala sam ga bolje. »Izgledaš slomljeno, Liame. ZR eliš li

da sutra ustanem s deč kima, pa mož eš malo duž e
odspavati?' 'Ne, u redu je, ustać u.' Uputio mi je neugodan
osmijeh. 'Jedva sam ih vidio cijeli tjedan.' 'Dakle:Xilm.'
Potapš ala sam sofu pokraj sebe, izmamivš i osmijeh. 'Ti si na
redu da biraš . SR to god ž eliš , samo da u sebi nema Jasona
Stathama.'
Osmijeh mu se zaledio. »Zapravo sam . . . samo moram

proć i nekoliko stvari do sutra.' Osjetila sam kako moj
vlastiti osmijeh blijedi. Poznati osjeć aj ljutnje koji dolazi na
svoje mjesto, frustracija š to je njegov posao bio toliko
sveobuhvatan da nismo mogli nać i ni sat vremena da
provedemo zajedno u petak naveč er. Da se ta treć a osoba u
naš em braku – njegov posao – č inila važ nijom od svega
drugog.
“Dobro onda", rekla sam, ponovno podigla č aš u s vinom i

ponovno se okrenula TV- u.
'Oprosti ljubavi.' Sklopio je dlanove u znak kajanja. 'Samo

neki briXinzi koje moram proč itati do sutra kako bih bio
spreman.' Ignorirala sam ga. Pokuš ala sam, ali nisam
uspjela. To je bilo sve. Nisam se namjeravala upustiti u dugu
21
Anna
raspravu s njim o tome u petak naveč er. Povukao se u radnu

sobu izvan salona.
Provela sam razdraž ena deset minuta bijesno listajuć i sve

kanale pokuš avajuć i pronać i neš to za gledati. Na kraju sam
s gađenjem ugasila TV i bacila daljinski na sofu.
Liam je telefonirao, a glas mu se nije č uo kroz vrata radne

sobe.
Nije on kriv, znala sam. Samo je pokuš avao svima ugoditi,

to je sve. Nije znao reć i ne.
Ukoč eno sam ustala i skinuo njegov sako s naslona stolice,

otresla nabore i poravnala ga kako bih ga objesila u
hodniku. Kad sam prič vrstio ramena na plastič nu vješ alicu,
miris se ponovno podigao do mene. Prinijela sam
tamnoplavi sako malo bliž e licu. Tamo. Je li imao novi losion
poslije brijanja? Nije mi bilo poznato. Bacila sam brzi
pogled prema dnevnoj sobi, zatvorenim vratima radne
sobe, pomislila da provjerim dž epove. Baš sam se spremala
uvuć i ruku u lijevi unutarnji dž ep, kad sam se zaustavila.
Ne. Nisam bila takva ž ena. A on nije bio takav muž .
Nedavno je č esto kasnio kuć i i nismo provodili puno
vremena zajedno, a č inilo se da je uvijek zaokupljen
jednim od svojih telefona. Ali to je doš lo s njegovim poslom.
Samo je bio zauzet, to je sve.
Jaknu sam objesila na vješ alicu između crvene i ž ute za

dječ je jakne i vratila se u kuhinju dovrš iti pranje posuđa.
22
Anna
Nisam bila ljuta na njega , nego na njegovo djelo. Znala sam

to, na nekoj razini. I u svakom sluč aju, moja je frustracija
već bila splasnula, petnaest minuta pauze da iritacija
nestane. Sutra naveč er deč ke ć emo rano odvesti u krevet, a
ja ć u imati slobodno vrijeme s Liamom. Nedjelja je bila
slobodan dan i proveli bismo ga zajedno, nas č etvero,
mož da otiš li na piknik u Royal Victoria Park i igrali
nogomet. Liam i Finn protiv mene i Thea, to su bili naš i
normalni timovi – najveć i i najmanji protiv dvojice u
sredini.
Drž ala sam ruke duboko u toploj sapunjavoj vodi u

sudoperu dok je tiha pjesma poč ela treš tati iza mene u
hodniku. Poč etni akordi pjesme "Cigarettes & Alcohol", na
sav glas je zvonila.
Zgrabila sam ruč nik i pož urila natrag u hodnik. Zvonjava bi

mogla probuditi dječ ake. Otiš la sam do njegove jakne,
gurnula ruku u dž ep na prsima i pronaš la njegov iPhone –
njegov osobni mobitel – kako treš ti njegovu omiljenu
pjesmu Oasis. Izvukla sam ga i vidjela prikaz na ekranu,
poznato ime.
Liam je pokuš ao biti strog prema svojim osobnim i

poslovnim telefonima, zadrž ati malo razdvajanja između
poslovnog i obiteljskog ž ivota, ali to nije uvijek bilo moguć e.
Poznavala sam pozivatelja i htjela sam odgovoriti kad je

zvuk zvona naglo prestao.
23
Anna
Uzdahnula sam, vrać ajuć i ga u Liamovu jaknu i osluš kujuć i

hoć u li č uti bilo kakav zvuk iz spavać ih soba dječ aka, bilo
kakav znak da ih je buka probudila.
Sve je bilo tiho. Vratila sam se u kuhinju, u pranje brda

posuđa, a misli su mi lutale prema izvješ taju koji sam
morala završ iti za ponedjeljak i je li prekasno da sada malo
poradim na tome. Bić u zauzeta s deč kima već i dio
sutraš njeg dana, nedjelja bi bila bolja, ali nikad nisam
voljela ostavljati stvari za kasnije— Liamov mobitel
ponovno je poč eo zvoniti.
Prokleta stvar.
Vratila sam se,obrisala ruke ruč nikom i po drugi put

izvukla iPhone iz dž epa njegove jakne. Isti pozivatelj. Oč ito
je ž eljela uhvatiti Liama gotovo u deset sati u petak naveč er.
Upravo sam se spremala odgovoriti na poziv kad je opet

stao, a zaslon se zatamnio još jednom.
SR to god bilo, oč ito nije moglo č ekati. Odnijela sam telefon
kroz salon i u ugodan prostor koji je Liam pretvorio u kuć ni
ured.
Vrata su bila privuč ena, ali ne i potpuno zatvorena; Mogla

sam č uti glas svog supruga s druge strane, njegove riječ i
tihe i nejasne.
iPhone je zazvonio po treć i put, vibrirajuć i na dlanu moje
24
Anna
ruke.
Gurnula sam vrata Liamove radne sobe. Bio je napola

okrenut od mene, sjedeć i naprijed u stolcu, s laktovima na
koljenima, spuš tene glave. Imao je svoj radni telefon,
Samsung, pritisnut na uho, a glas mu je bio tih i
zavjerenič ki. Do mene su doprli dijelovi razgovora dok su se
vrata tiho otvarala – ne, moram to uč initi i znaš zaš to, ne
mogu nastaviti ovako, moram biti iskren u vezi toga i
moram joj reć i – prije nego š to je prestao naglo ugledavš i
me kako stojim na vratima.
"Sluš aj", rekao je ž urno. 'Moram ić i.' Prekinuo je poziv, dok
je s druge strane još uvijek govorio ž enski glas dok ju je
prekidao.
25
Anna
"Hej", rekao je, sjedajuć i u crnu kož nu stolicu na okretanje.

Lice mu je bilo rumeno. 'Oprosti. Radne stvari. Jesu li deč ki
dobro?'
»Oni spavaju. Tko je to bio na telefonu?' 'Christine.'
Njegova voditeljica ureda u izbornoj jedinici sada se

osjeć ala kao stalna prisutnost u naš im ž ivotima, gotovo kao
još jedan č lan obitelji. "Samo rješ avam nekoliko bitova za
medije sutra za ruč ak."
Osjetila sam ubod uzbune na potiljku. Mogla sam podnijeti

puno toga – sa svim trč anjem uokolo i ž ongliranjem oko
brige o djeci, kuć anskih poslova i vlastitog posla, nemanja
minute za sebe, niti vremena sa svojim muž em – ali nisam
mogla podnijeti ovo. Ako je to ono č ega sam se bojala,
moglo bi biti.
'Stvarno?'
"Nekoliko stavki u zadnji č as." Uputio mi je skruš en

osmijeh, sav u rupicama i tamne uzdignute obrve. Osmijeh
koji mi je uputio prvi put kad smo se sreli; osmijeh na koji
sam pala. 'Oprosti.' CR inilo se da mi se več eras č esto
isprič ava. Gotovo svaki put kad je otvorio usta.
"Upravo si razgovarao s Christine?" rekla sam. "Kao

Christine Lai?" Djelić sekunde oklijevanja. 'Da, znaš da je
26
Anna
središ te nove umjetnosti Station Street, radim služ beno

otvaranje —'
"Jer je upravo zvala na tvoj drugi telefon." Podigla sam

iPhone, vruć ina mi se skupljala u grlu. 'Tri puta u posljednje
tri minute.' Liamov osmijeh je izblijedio. Podigao je ruku do
brade i protrljao je. Nije mogao susresti moj pogled.
Uhvać en. Izgledao je malo glupo. Naposljetku je
neodređeno pokazao prema telefonu u mojoj ruci.
»Mož da je njezina pomoć nica zvala preko nje —«
»Stvarno? Jednostavno si mi lagao i to je najbolje š to

mož eš ? Stvarno?'
Oč i su mu na sekundu skoč ile prema mojima prije nego š to

su se ponovno spustile.
'Da.'
“Priznaj mi , Liame." Ljuta vruć ina š irila mi se u prsa, uz

vrat, mogla sam osjetiti kako mi bukti u obrazima, trnci
borbe ili bijega koji su doš li niotkuda. Htjela sam mu dati
prednost sumnje, htjela sam biti smirena, ali frustracija je
rasla prebrzo, povrijeđenost i zbunjenost š to je lagao tako
lako, tako teč no, ljuta jer me pravio budalom, a telefon –
prokleti telefon – opet mi je zvonio u ruci. 'Evo ideje - kako
bi bilo da pitamo Christine?' Vidjeti zna li ona ?' Ubola sam
prstom u ekran da se javim.
27
Anna
'Christine? Bok. Da, ovdje je.' Osluš kivala sam na trenutak.

»Ne, ne, oč ito si samo razgovarala s njim? Zvuč i kao da bi ti
trebao poveć ati plać u ako te tjera da ovako naporno radiš u
petak naveč er, zovuć i ga na oba telefona odjednom.' Ne
poklopivš i sluš alicu, bacila sam mu telefon preko stola.
»Pa tko je to bio? Tko je to bio na tvom drugom telefonu?'

Podigla sam prste u zrač nim navodnicima oko njegovih
riječ i. 'Ne mož eš nastaviti ovako.’
'Tiš e, probudit ć eš deč ke ako—' 'Da se nisi usudio prič ati
sa mnom o deč kima!' Ljutito sam ga ubola prstom. 'Nikad
nisi ovdje da provodiš vrijeme s njima! A kad jesi, š uljaš se
ovdje i razgovaraš sa nasumič nim ž enama i laž eš mi o tome
u lice! Kao da već ne vidim dovoljno sranja na druš tvenim
mrež ama o tvojim prokletim grupama iz Westminstera!'
Liam je uzeo iPhone.
'Bok, Christine', rekao je tiho. "Mogu li Vas nazvati za

nekoliko minuta?" Ostala sam gdje sam bila, teš ki hrastov
stol bio je prepreka između nas. Pokuš ala sam zaustaviti
tok svog bijesa, svoje uzrujanosti, ali kao da je netko otvorio
branu i sve se izlilo iz mene, sve frustracije tjedna.
Naš ž ivot, naš brak, naš a obitelj, izgrađeni su na ideji da

smo mi tim, oboje smo bili u tome zajedno, vukuć i u istom
smjeru. Ako nije bilo tima, ako sam samo ja radila sve teš ke
poslove dok je on igrao po svojim pravilima, onda je cijela
ideja pala u vodu.
28
Anna
Osjeć ala sam se kao da sam oborena na tlo.
'Pa hajde, reci mi', rekla sam. 'Zaš to mi laž eš ?' Liam je
polož io mobitel licem prema dolje na hrpu papirologije.
'Komplicirano je. Nije kao š to misliš .' 'Nisi mi odgovorio na
pitanje.' 'Pokuš avam.' 'Pa š to je onda?' Teš ko je izdahnuo,
spuš tenih ramena, prije nego š to je podigao oč i na moje.
"Situacija koja se razvila", rekao je konač no. 'Teš ka

situacija.Osjetljiva.'
'Toliko osjetljiva da ne mož eš reć i ni vlastitoj ž eni?'
...
'Ne, nije to. Ne ž elim te opteretiti. Na meni je da to riješ im.'

Pokazao je prema meni s dlanovima prema gore. 'Gledaj,
već imaš viš e nego dovoljno na tanjuru, a da ja cijelo
vrijeme ne razmiš ljam o svom poslu, o detaljima svake
stvari koja mi se nađe na stolu.' Razmiš ljala sam o ovome na
trenutak, vagajuć i njegove riječ i, nač in na koji ih je
izgovorio glasom u intervjuu - kao da je davao izjavu za
lokalnu TV.
'Još uvijek mi nisi odgovorio na pitanje.'
'To je istina. Mislio sam da ć eš se ljutiti š to ovako kasno

primam pozive, a još uvijek smiš ljam kako sve te stvari –
posebno loš e stvari – drž ati odvojene od tebe i dječ aka.
Moram to odvojiti od naš eg kuć nog ž ivota, podijeliti na
29
Anna
dijelove, ali ne uspijeva uvijek.'
'O č emu se radi?'
'Znaš da ti to ne mogu reć i.' Opet sam pomislila na oš tro-

slatkasti miris koji se zalijepio za njegovu jaknu. Skup.
Nesuptilan. Nepoznat. Muč na sumnja koju sam potisnula i
uš utkala posljednjih nekoliko tjedana,sada se vratila s
osvetom.
"Ili je to ona nova pripravnica u tvom uredu, ona koja je tek

završ ila prokleto sveuč iliš te?" Upoznala sam je samo
jednom, na događaju Gospodarske komore ranije ove
godine. Sjajna plavuš a s besprijekornom kož om i
dvostrukim imenom. 'Kako se ona zove? Francesca? Je li
ona razlog zaš to stalno kasniš ?' Liam je ponovno odmahnuo
glavom.
"Fran več eras nije bila tamo."
'Zaš to si tako tajnovit u vezi ovoga? Ne vjeruješ mi?'

'Gledaj, mož emo li razgovarati o neč em drugom? ZR ao mi je,
OK? Nisam htio stvarati loš u atmosferu, ne ž elim svoje
probleme unositi u naš u kuć u.' »Nema puno š anse za to.
Nikad nisi kod kuć e.' 'Znam, ž ao mi je. Bit ć e bolje,
obeć avam.' "SR to se događa, Liame?" CR vrsto sam prekriž ila
ruke na prsima. »Mislim, jedva da si viš e ovdje. CR ak i kad
jesi, toliko si zaokupljen, toliko zaokupljen svime š to ti se
događa, to je kao da ž iviš sa strancem.' Sjeo je natrag u
stolac na okretanje, pustivš i da mu se oč i na trenutak
30
Anna
sklope, prije nego š to ih je ponovno otvorio i Xiksirao na

mene. CR inilo se da donosi odluku.
'Tako . . . povjerila mi se koleginica.' Zastao je, kao da traž i

prave riječ i. 'O moguć im krš enjima kodeksa ponaš anja
zastupnika, krš enju zakona u Westminsteru – stvarno
ozbiljne stvari. Bila je jako zabrinuta i uznemirena zbog
svega, nije znala š to uč initi.Tješ io sam je.' I dalje je zvuč ao
kao da to izmiš lja. . . .
“Tješ io si je?" 'Da.'
‘Usred prijema u paviljonu na terasi, okruž en desecima

drugih zastupnika?' Progutao je slinu, Adamova jabuč ica
mu je poskoč ila.Tada sam pogledala svog muž a, svog
visokog, zgodnog muž a, s njegovom snaž nom č eljusti,
njegovim dubokim smeđim oč ima i njegovim opuš tenim
š armom i njegovim osmijehom koji osvaja glasove, i bila
sam zapanjena nepobitnom sigurnoš ću: da mi još uvijek ne
govori cijelu istinu.
'Misliš li da sam idiot?' rekla sam konač no.
"Heather —"
"Znaš š to?" Podigla sam ruku. "Nemoj odgovoriti na to." Na

izlasku sam zalupila vratima.
31
Anna
Bol je bila tu prva, prije svega. Bol koja se č inila kao da je u

središ tu svega, gurajuć i sve ostalo na rubove, teš ki bas koji
je tutnjao o unutraš njost moje lubanje. Kiseli, metalni okus
u ustima. Mož da bi mi olakš alo da mirno lež im, pomislila
sam. Mož da bih mogla kliznuti u san,u zaborav, kad bih
samo mogla—'Mama?' Tihi, poznati glas. Vrlo blizu.
Otvorila sam jedno oko. Svjetlo s prozora bilo je

zasljepljujuć e, blješ teć e za oč i gdje je dopiralo kroz prorez u
zavjesama. Polako su dvije male Xigure doš le u fokus pored
mog kreveta, ocrtane ranojutarnjim sunč evim svjetlom:
Theo i Finn u svojim dinosaurskim pidž amama. Theova
tamnija kosa strš i na sve strane; njegov brat grč evito se drž i
za svoju muslinsku tkaninu, s palcem č vrsto zabodenim u
usta. Drž ali su se za ruke kao š to su i poč eli č initi, Theo je
vodio svog mlađeg brata po kuć i kao da igraju neku od
njihovih igara Peppa Pig ili Soldiers ili Follow the Leader.
"Hmmm?" Riječ i su bile izvan mog dosega, previš e,

preteš ke, s mojom pulsirajuć om glavom.
Theo mi je jednim malim, toplim prstom njež no bocnuo

rame.
'Mama, jesi li budna?'
"Hmm."
32
Anna
'Mož emo li gledati CBeebies?' Nije mi bilo dobro. Pokuš ala

sam govoriti, ali usne su mi bile stisnute. Okrenula sam se
na leđa, lijevom rukom osjetila Liamovu stranu kreveta.
Potapš ala pokrivač koji je bio ravan i hladan,tu niko nije
spavao. Vratila su se nepož eljna sjeć anja na naš u sinoć nju
svađu. S naporom sam otvorila usta i potraž ila riječ i, svaku
povlač eć i iz dubine, svaki slog osjeć am kao svjež i udarac
č ekić a u moju lubanju.
"Tata ti mož e napraviti doruč ak, Theo." Pokuš ala sam

prizvati onu ključ nu informaciju koju sam u ovom trenutku
trebala viš e od bilo koje druge: je li danas radni dan ili nije?
Jesam li ih trebala spremiti i obuć i, nahraniti i oprati zube,
sama se pripremiti i obuć i, izać i kroz vrata na vrijeme?
Ne. Bila je . . . Subota. Bila sam prilič no sigurna. Da. Bila

sam sigurna. Hvala Bogu na toj maloj milosti. 'Danas je tatin
dan za doruč ak.'
Ponovno sam zatvorila oč i, a poznata krivnja pomiješ ala se

s naletom olakš anja. Voljela sam svoje dječ ake viš e od svega
na svijetu, ali ponekad su me mogli nagovoriti da prodam
svoju duš u za još samo dvadeset minuta nesvjesnog,
neprekidnog sna.
CR ekala sam zvuk njihovih stopala kako odlaze u hodnik, ali

nisu se č uli. 'Mama?' Ponovno se zač uo tihi glas mog sina.
'Tata mož e. . . pustiti telku.' Grlo me grebalo i peckalo. »On

je na velikoj soXi. Onda ć e ti on napraviti doruč ak.'
33
Anna
Stanka.
"On spava", ustrajao je Theo.
S naporom sam ponovno otvorila oč i. Digitalni zaslon na

mom alarm satu je pokazivao 7.02h ujutro.
Pokuš ala sam se sjetiti u koliko sam sati sinoć legla. Uranila
sam ili je bilo oko jedan . . . prethodne noć i? Mozak mi se
č inio duboko smrznut, č vrsti blok leda koji se nije htio
otopiti. Promijenila sam polož aj. Vrat mi je bio ukoč en, na
onaj nač in kakav je ponekad bio kad sam bila toliko umorna
da sam zaspala i nisam se micala na jastuku cijelu noć ; kad
sam bila toliko iscrpljena da se nisam ni u snu okrenula. I
na plahtama je bilo ljepljivog, prljavog ostatka neč ega š to se
osuš ilo.
Mora da sam zaspala s pić em u ruci; ali ionako je bio dan za

promjenu posteljine, naš e i dječ aka.
Uspravila sam se uz stenjavanje i zanjihala noge iz kreveta,

č ekajuć i da zamah muč nine prođe. Ovo nije bilo kao obič an
mamurluk. Ovo je bilo neš to drugač ije; neš to drugo. Neš to
gore. Kroz svoj zamagljeni mozak zaš kiljila sam prema
noć nom stolić u, gdje je prazna č aš a viskija stajala pokraj
mojih tableta Zopiclone, plavo-bijela kutija otvorena i jedan
od blister pakiranja poluprazan. Nikada ih tamo nisam
ostavljala, uvijek sam ih č uvala na gornjoj polici mog
ormara gdje moji sinovi nisu mogli dohvatiti. Zaš to su moje
34
Anna
tablete bile tamo? CR aš a za vino lež ala je na boku na podu,

tamna mrlja upila se u debeli tepih boje meda kraj mojih
nogu. O Bož e. To se nikada neć e oč istiti.
Iako sam znala da je muž evljeva strana kreveta prazna,

svejedno sam bacila pogled na nju, posteljina je još bila
uvuč ena na suprotnoj strani, jastuk netaknut. Fragmenti
sjeć anja od sinoć , Liamov kasni dolazak kuć i, naš a svađa.
Prstohvat ž aljenja: nije mu bilo prvi put da je spavao dolje,
posljednjih nekoliko mjeseci.
Oprezno sam ustala na noge uz stenjanje i svakom od

dječ aka dala po jedan poljubac u tjeme. Kosa im je još imala
onaj pospano-slatki miris š ampona od sinoć njeg kupanja.
Zrak u spavać oj sobi bio je hladan, cijevi su tek poč ele
zveckati i stenjati kad se uključ ilo centralno grijanje.
Navukla sam kuć ni ogrtač i izaš la na odmoriš te, a deč ki su

posluš no kaskali za mnom, i dalje drž eć i se za ruke. Svaki
korak imala sam osjeć aj kao da gazim kroz vodu, gurajuć i se
protiv struje, a objema rukama sam se oslonila na lakiranu
drvenu ogradu. Osjeć ala sam se kao invalid koji je upravo
ponovno nauč io hodati.
"Liame?" Trgnula sam se na zvuk vlastitog glasa, a jedna

jedina riječ poslala je svjež udarac boli ravno kroz moje č elo
poput č elič ne munje.
Odozdo nije bilo odgovora. Ponovno sam pozvala. Ali nije

bilo nikakvog odgovora osim tihog š kljocanja i tapkanja
35
Anna
negdje ispod mene.
Polako sam krenuo niza stube, č vrsto stež uć i ogradu

lijevom rukom, oprezna u sluč aju da se vrtoglavica vrati.
Bila sam tri stepenice niž e prije nego š to sam shvatila da
neš to nije u redu.
'Theo, kad si otiš ao vidjeti tatu, jesi li otvorio stubiš te?'

Pokazao sam na bijelu metalnu barijeru, koja je stajala
otvorena na vrhu stuba.
"Zapamti, moraš biti oprezan sa svojim bratom." Moj

najstariji sin je odmahnuo glavom. 'Već je bilo otvoreno.'
Namrš tila sam se i nastavila niz stepenice. Razgovor je i

dalje bio previš e bolan i nisam imala energije nastaviti s
njim. Dječ aci su se nastavili drž ati za ruke dok su silazili
niza stube iza mene, mali Finn je klizio niz svaku stepenicu
na straž njici dok je njegov brat iš ao naprijed.
Parket u hodniku bio je gladak uz moja stopala, vodenaste

zrake ranojutarnjeg sunca Xiltrirale su se kroz plavo
zatamnjeno staklo naš eg prednjeg dijela vrata. Vrata salona
bila su odš krinuta. Gurnula sam ih i otvorila, vireć i kroz
otvor. Soba je još uvijek bila mrač na i puna sjena, zastori
navuč eni kao da ž ele zadrž ati dan.
"Liame?" Okrenula sam glavu, pokuš avajuć i olakš ati neki

pokret natrag u svom ukoč enom vratu. 'Deč ki su ustali.'
36
Anna
SR ire sam otvorila vrata i provirila uokolo. Liam je bio ispod

nabranog pokrivač a na dugoj soXi, tamne kose naspram
blijedog jastuka, zaobljena visina ramena jedva se vidjela u
bijeloj majici.
SR kljocanje i kuckanje iza kuhinjskih vrata postalo je

urgentnije.
Theov uzbuđeni glas dopirao je iza mene. "Da pustim Jeta

van, mama?" Nisam se mogla sada suoč iti s razdraganaš ću
psić a; ne još .
"Daj mi samo minutu, Theo", rekao sam. 'Idemo prvo

probuditi tatu.'
Polako su mi se oč i poč ele navikavati na tamu salona.

Sjene su se spajale u č vrste oblike: fotelja, polica za knjige,
niski stolić , duga sofa okrenuta prema televizoru. Osjetila
sam ponovo ž aljenje zbog naš e svađe, zbog nač ina na koji
sam tako brzo planula – popila sam previš e vina, bila sam
tako umorna, mora da sam pretjerala. O č emu se uopć e
raspravljalo? Taj telefonski poziv? Vjerojatno je za to
postojalo razumno objaš njenje. Nesporazum.
Previš e je radio, previš e se forsirao.
Pitat ć u ga o tome kasnije, kad mi glava prestane pucati.
"Liame?" rekla sam tiho. »Stavljam č ajnik; ž eliš li č aj?'

Krenula sam dalje u sobu, stopala su mi tonula u mekani
37
Anna
sag ispred kamina. Pokraj sofe bio je nered Liamovih

papira, dosjea, bilješ ki i mapa iz njegove aktovke, zjapeć i
prazni poput otvorene č eljusti. Prisjetila sam se onoga š to
je jutros trebalo da radi.
"Imaš operaciju u okrugu u devet, ljubavi." Sagnula sam se

da maknem nekoliko papira s puta. "Mogu ti napraviti tost
ako ž eliš skoknuti pod tuš ." CR inilo se da je moj muž odluč an
ignorirati me. Bio je okrenut od mene, daleko od dnevnog
svjetla koje se pokuš avalo probiti kroz zastore. Nagnula
sam se nad njega i dotaknula njegovo š iroko rame, njež no
ga protresla. Veslao je za sveuč iliš te kao student i još uvijek
je imao veslač ku građu, vitku i moć nu. Uvijek sam voljela
njegova ramena,nač in na koji sam se mogla odmoriti uz
njih, utonuti u san kad smo sjedili zajedno na soXi u nedjelju
naveč er.
Moj muž nije odgovorio.
Malo sam ga potapš ala, pustivš i prste da se na trenutak

odmaraju na oblini njegova ramena. Bilo je neš to č udno u
opipu miš ić a ispod njegove majice, neš to nije bilo u redu.
"Liame?" Moj je glas zvuč ao grubo i daleko mojim vlastitim

uš ima.
Spustila sam pokrivač , njež no ga povukavš i s njegove ruke.

Nije pruž ao nikakav zvuk, nikakav otpor, nikakav pokret.
Njež no sam ga dodirnula po podlaktici, a kož a mu je bila
hladna na dodir.
38
Anna
Strah mi je olabavio koljena i poslao novi val vrtoglave

muč nine koja se digla sve viš e.
Sjela sam na rub sofe i još viš e spuš tala pokrivač kad mi je
u grlu zapeo oš tar, bakrenast miris.
Stala sam, podigavš i ruku prema ustima da priguš im

vrisak.
Liamova bijela majica bila je umrljana duboko grimiznom

bojom, plahta, kauč , jastuci tamno ljepljivi ispod njega.
Bila je jedna jedina nazubljena poderotina u sredini

njegove majice, preko prsnog koš a, zgusnuta krv oko rane
gotovo crna.
Krv. Toliko krvi.
39
Anna
DIO II
DESET GODINA KASNIJE
40
Anna
SADA
Petak, 1. rujna 2023
Dan je nevjerojatno vedar.
Nakon institucionalnog smrada zatvora – prljavš tine i

dezinXicijensa, odvoda i prekuhane hrane i tjelesnog mirisa
previš e ž ena koje ž ive preblizu – vanjski je zrak toliko svjež
da je gotovo opojan. Stojim na trenutak, punim pluć a, š titeć i
oč i od blješ tavila dana. S moje lijeve strane je poznata
mrež asta ograda od pet metara na č ijem se vrhu nalaze
koluti ž ilet ž ice, oš trice koje svjetlucaju na suncu. Ali s moje
desne strane, po prvi put u viš e od tri tisuć e dana, ne
postoji niš ta između mene i otvorenih zelenih polja koja se
lagano uzdiž u do niskog grebena obrubljenog visokim
hrastovima. U daljini je neskladan prizor viktorijanske
seoske kuć e, dimnjaka i sivih zidova tek vidljivih iza
paravana od drveć a.
Negdje u blizini ptica pjeva.
Straž ar me izveo kroz ulaz bez riječ i. Sloboda, na kraju,

postignuta jednim korakom preko nevidljivog praga,
izlaskom na glatki asfalt prilazne ceste zatvoru. Stež uć i
prozirnu plastič nu vreć icu sa svojim stvarima: odjeć u koju
sam nosila kad sam doš la ovamo sa suda i oskudnu zbirku
toaletnih potrepš tina i drugih sitnica koje nisam ž eljela
41
Anna
ostaviti za sobom. A onda, prvi put otkako sam stigla, teš ka

zelena č elič na vrata bila su iza mojih leđa. Mrež asta ograda
bila mi je iza leđa.
Znakovi oko vrata bili su iza mojih leđa: DOBRODOSR LI U

HMP EASTWOOD PARK. OVE PROSTORIJE SU POD VIDEO
NADZOROM. NEOVLASR TENIM OSOBAMA NIJE DOZVOLJEN
ULAZ.
Bacim posljednji pogled na kapiju iza sebe. Nikad se neć u

vratiti.
Moj sat je u prozirnoj plastič noj vreć ici mojih stvari, ali
baterija je odavno crkla, kazaljke smrznute, pokazujuć i na
vrijeme nekog davnog dana. Svejedno ga stavljam na
zapeš će. Prema satu u prijemnom bloku za zatvorenike tek
je 8.30 ujutro. Danas je prvi dan rujna: datum koji mi se
približ avao sve manjom brzinom nego š to se sjeć am. Toliko
sam dugo sanjala o ovom danu, ali sada je tu, na trenutak
sam zaleđena poput svog sata – paralizirana spoznajom
onoga š to me č eka.
Kao današ njem jedinom zatvoreniku koji je izaš ao – prema

služ benoj zatvorskoj terminologiji – otključ ali su me
petnaestak minuta prije svih ostalih da me spuste u
prihvatni centar. Kada sam tamo, viš i služ benik me
pretraž io, potapš ao i proč itao mi uvjete moje dozvole.
Zatim sam morala potpisati dokument o oslobađanju od

č etiri stranice u kojem je bilo navedeno na š to sam osuđena,
42
Anna
koliko ć u dugo biti na uvjetnoj slobodi, zbog kojih bi me

krš enja mogli poslati natrag ovamo da odsluž im ostatak
kazne i desetak druge stvari. Moje stvari su provjerene
prema imovinskoj kartici koja je bila ispunjena kad sam
stigla. Zatim sam uš la u ć eliju gdje sam dobila putni nalog
za autobus, potporu za otpust iz zatvora u iznosu od 76
funti i ispisani list s pojedinostima o mojim sastancima za
dogovaranje beneXicija i sastanak sa svojim služ benikom za
probaciju.
Policajac u pratnji bez riječ i me proveo kroz dvoriš te do

ulaznih vrata, otključ ao ih i naglo otvorio uz š kripu
zahrđalih š arki.
To je bilo to.
Bilo je gotovo.
I tako ,jedva sat vremena nakon š to sam se probudila u

svojoj ć eliji s prozorskim reš etkama, trostruko zaključ anoj
– D-26 na B-krilu – nađem se kako stojim vani na
otvorenom. Povratak u stvarni svijet. Besplatno. I potpuno
sama.
Uska pristupna cesta u HMP Eastwood Park je slijepa ulica,

nema prometa, samo parkirališ te za osoblje i manji prostor
za posjetitelje ovdje kraj ulaza. Danas me nema tko
doč ekati, nema automobila da me pokupi, ali to nije
iznenađenje. Prebacujem plastič nu vreć icu s odjeć om preko
ramena i kreć em na nač in koji je ovom mjestu postao
43
Anna
prirodna pojava:svjesna svega dok ni s kim ne uspostavljam

kontakt oč ima. Cesta me vodi pored centra za obuku
osoblja i sivo-maslinastog Portakabina koji služ i i kao
centar za obiteljske posjetitelje, pored nizova malih kuć a,
pokraj male kamene crkve na kraju Sundayshill Lanea i
izađem na glavnu cestu.
Do Thornburyja, najbliž eg grada bilo koje velič ine, ima

č etiri milje hoda.
U jednom trenutku ruta me odvede blizu M5 i skrenem

kratko da se popnem gore i izađem na pješ ač ki most preko
autoceste, hipnotizirana už urbanim prometom koji bljeska
prema jugu i sjeveru. Senzorna preoptereć enost tolikim
automobilima, toliko kretanja, brzine i slobode, tjera me da
č vrsto stež em ogradu rukama s pobijeljenim zglobovima.
Toliko ž ivota, zauzetih svrhom i smjerom, radeć i i ž iveć i,
putujuć i, podiž uć i obitelji i gradeć i neš to stvarno za sebe.
Osjeć am se nevezano za sve, nevezano, kao da bih mogla

odlebdjeti u oblake teš ke kao dizel. Moj vlastiti ž ivot bio je
prazan. Moj muž je otiš ao, moja majka također, moji sinovi
su mi stranci. Moja kuć a, moj posao, moja karijera, moj
ugled, sve je nestalo. Sve je to izgorjelo do najXinijeg pepela i
razneseno vjetrom.
ZR ivot kakav sam poznavala je zauvijek nestao.
Trebalo je započ eti još jedno putovanje.

Ali prvo sam morala negdje otić i.
44
Anna
Pronalazim dobrotvornu trgovinu Oxfam u Thornburyju i

predajem torbu s odjeć om. Bila je to elegantna radna odjeć a
koju sam nosila na sudu prije devet godina i viš e mi ne
pristaje. CR ak i da pristaje, viš e nemam nikakve koristi od
nje.Ostale su mi samo izblijedjele joggerice i trenirka iz
zatvora, tanak ruč ni sat koji ne radi i nekoliko toaletnih
potrepš tina naguranih u dž epove moje otrcane traper
jakne. To, i ož iljci na mojoj kož i koji ć e biti trajni podsjetnik
na HMP Eastwood Park.
Prodavač ica me pita neš to o poklon pomoć i, ali ja samo

odmahujem glavom i plać am u gotovini nekoliko artikala
koje sam naš la na polici – velike sunč ane naoč ale, mali
ruksak i sivi š eš ir za koji se nadam da mi daje izgled lutalice
u seoskoj š etnji. Kupujem vodu i sendvič u garaž i preko
puta i č ekam sat vremena na autobus za Tytherington,
sjedeć i na straž njem redu sjedala tako da mogu vidjeti sve
koji ulaze i izlaze, a nitko mi ne mož e prić i iza leđa. Još
jedan sat č ekam u sić uš noj autobusnoj kuć ici s š ljunkom da
me jedan kat odvede dalje u krajolik Gloucestershirea,
pokraj beskrajnih ž ivica i farmi i urednih polja sa gustim
usjevima, posvuda zelenih i bujnih i vrveć ih ž ivotom.
U mom ž ivotu toliko dugo nije bilo boja, niš ta osim prljavo
sivog i blatnog, ispranog plavetnila da sam zaboravila kako
je to biti vani, stvarno vani, bez zidova, bez vrata i prozora s
reš etkama i redova i ljudi posvuda Okrenula sam se, uz svu
45
Anna
tu raznolikost svjetla i prostora. Silazim u Kingswoodu

pokraj seoske vijeć nice, pregledavajuć i svoju okolinu dok
autobus tutnja prazan niz dobro uređenu ulicu.
Zadnju milju mog putovanja nema autobusa, javnog

prijevoza i ne mogu riskirati da stopiram ako postoji i
najmanja š ansa da me netko od mješ tana prepozna.
Umjesto toga ć u hodati, prateć i poznatu rutu seoskim
stazama gustim ž ivicama s obje strane. Malo je prometa,
samo poneki traktor i po koji automobil, i nitko od vozač a
ne obrać a paž nju na mene dok gazim travnatim rubom, srce
mi se pomalo diž e sa svakim korakom dok zamiš ljam kako
se udaljenost između nas smanjuje, dvoriš te po dvoriš te.
Znam da ć e to biti dug put natrag.
Ali moram ih vidjeti .
Ne na zguž vanoj fotograXiji zalijepljenoj za zid ć elije ili

mutnoj slici u mojoj glavi nakon gaš enja svjetla. Da ih vidim
kako treba, svojim oč ima.
Stajati pod istim komadom neba kao oni, disati isti zrak
i biti ogrijan istim suncem.
Nakon dvadeset minuta hodanja, znoj mi se skupljao na

potiljku, krov velike seoske kuć e nazire se kroz zastor od
stabala divljeg kestena. Poznati kameni obodni zid koji
okruž uje zemljiš te.Krovne prozore je na prijelazu stoljeć a
sagradio neki viktorijanski bankar kao vjenč ani dar za
46
Anna
svoju kć er. Liamov djed kupio ju je desetljeć ima kasnije i od

tada je bila u obitelji, vikendica od 15.000 č etvornih stopa
postavljena na vlastitih dvanaest hektara. Nazvana po
redovima od č etiri velika mansardna prozora koji su
obrubljivali krov sa svake strane i preplavljivali svjetloš ću
spavać e sobe na drugom katu, imala je dovoljno modernih
sigurnosnih mjera da joj je bilo teš ko prić i neopaž eno s
prednje strane.
Usporavam korak. CR ini se kao da je dodatna sigurnost

dodana u desetljeć u od mog posljednjeg posjeta. Prednja
vrata su viš a i nove kamere pokrivaju ih iz nekoliko kutova.
Imalo je smisla, pretpostavljam. Kada tragedija udari u srce
vaš e obitelji, sasvim je prirodno podić i svoju obranu viš e,
raditi viš e nego ikada kako biste zaš titili ono š to vam je
ostalo. CR ak i ako je pogreš na osoba zatvorena zbog zloč ina.
Ali poznavala sam ovo mjesto, provela sam desetke vikenda

ovdje prije i nakon š to smo se vjenč ali. Poznavala sam staze
i sporedne prolaze, staze koje koriste mješ tani - staze
kojima sam se i sama koristila kad sam vodila dječ ake u
š etnju po rubovima terena, traž eć i jezerce u jesen i novu
jagnjad u proljeć e. Zaobilazim sjevernu stranu zida,
izbjegavajuć i prednji prilaz, slijedeć i u sjeni kamene
strukture sve do straž njeg dijela kuć e. Kad sam stigla do
malih straž njih vrata,udaljila sam se od zida i prema
š umarku, tlo se lagano diž e pod mojim nogama. SR umarak je
malen, ali pun drveć a, oaza hladovine i zelenila koji stoji
neš to viš e od paš njaka oko njega, mjesto koje su dječ aci
voljeli za izlete i skrivač a kad su bili mali. Pronalazim staru
47
Anna
bukvu na rubu i penjem se na najniž u granu, pribijajuć i se

uz deblo dok vrać am dah.
Odavde mogu vidjeti straž nji dio kuć e, besprijekoran

travnjak koji se prostire iza zida, terasu, dvoriš te i š tale s
jedne strane, ograđeni vrt s druge strane. Mož da stotinjak
metara od mog sjediš ta u staroj bukvi, služ avka postavlja
dugač ki stol za ruč ak, raznosi tanjure i jela po terasi i slaž e
ih na pet posuđa na netaknutom bijelom stolnjaku. Sve je to
bilo u hladu ispod para velikih bijelih suncobrana.
Danas je petak. Vernonovi su prvi vikend u mjesecu uvijek

provodili u Dormersu, svi zajedno kao obitelj – bilo po kiš i
ili suncu – prema obiteljskoj tradiciji koja datira još iz
vremena kada je Liamov tata bio dječ ak i kada je velika
seoska kuć a tek doš la u obitelj. Također sam znala da su bili
obaviješ teni o datumu mog puš tanja i da vjerojatno ne bi
htjeli riskirati da me sretnu u Bathu kad sam tek izaš la iz
zatvora.
Poznavala sam svoju tazbinu. Da sam ja na njihovom

mjestu, dovela bih deč ke danas, prije vikenda. Stavite
nekoliko dana i malu distancu između mene i njih, na
sigurno mjesto. Mož da bi č ak mogli reć i Theu i Finnu za
moje puš tanje. Smješ tam se, uzimajuć i male zalogaje svog
sendvič a sa sirom kupljenog u garaž i, sluš ajuć i jarki cvrkut
ptica na drveć u oko mene i zujanje traktora u daljini. CR ekam
da saznam jesam li dobro pogodila.
Ne moram dugo č ekati.
48
Anna
Prva izlazi moja svekrva, izlazeć i iz kuhinje u dugoj cvjetnoj

haljini, a zlato na njezinim zapeš ćima i vratu svjetluca na
sunč evoj svjetlosti. Govori neš to služ avki koja ž urno ulazi
unutra.
Trenutak kasnije, još jedan lik izlazi iz francuskih prozora

salona.
Dah mi zastaje u grlu.
Na sekundu mi se mozak poigrava, pokuš avajuć i sustić i, jer

ono š to vidim je nemoguć e. Ne mož e biti – a opet, evo ga.
Ova Xigura u kratkim hlač ama i crvenom nogometnom
dresu, visok, mrš av i tamnokos,izgleda kao moj muž . Kao
Liam.
Tek dok polako hoda prema stolu zasjenjujuć i oč i, shvać am

svoju pogreš ku.
Moj najstariji sin sada ima č etrnaest godina i već je slič an

svom ocu, nač inom na koji hoda, ponaš anjem,gradjom
ramena. On je isti Liam: njegova č eljust, njegova linija kose,
njegova visina.
Prekrivam usta rukom, a suze me peku u kutovima oč iju.
Finn ga slijedi, malen i mrš av, odjeven u izrezane traperice

i crnu majicu.Za glavu niž i od Thea, preskač e brata da prvi
sjedne za stol, govori neš to visokim glasom, a riječ i su mu
49
Anna
predaleko da ih č ujem.
Moja beba. Moj mlađi.
Toplina mi se š iri u prsima, srce mi se puni, raste i gura mi

pluć a sve dok ne osjetim kao da ne mogu disati. Sjedeć i
potpuno mirno,upijajam svaki detalj - sve o mojim deč kima
posve poznato, a opet posve novo u isto vrijeme.
To je prvi put da sam vidjela svoju djecu nakon deset

godina.
Prvi put sam ih vidjela kako se kreć u, razgovaraju, smiju se,

umjesto da bulje u nekoliko predš kolaca na staroj fotograXiji
izguž vanoj i izblijedjeloj s godinama. Nikada ih nisu doveli
da me posjete u zatvor, ma koliko se moja majka trudila
nagovoriti Vernonove. Ni jednom. SR to se tič e moje tazbine,
bilo je kao da sam prestala postojati i nisam imala nikakvu
ulogu u njihovoj buduć nosti.
Pokuš avam se prisjetiti kad sam zadnji put bila u

Dormersu. Prije samo desetak godina dva tjedna prije
Liamova ubojstva.
Briš uć i suze pokuš avam se sjetiti.
50
Anna
Nedjelja, 30. lipnja 2013.
Dormers Hall, blizu Hale's Enda,Gloucestershire
Finn je ž elio da se nosi. Prestao je hodati, njegove malene

sandale ukorijenjene u gustu travu, glave klonule naprijed
kao da viš e nije mogao ni korak napraviti.
"Sada nije daleko, Finn", rekla sam svom mlađem sinu. 'SR to
je bilo?' "Imam savijene noge", rekao je, podigavš i ruke
prema meni. »Ne mogu viš e hodati.Mama,hoć eš li me
nositi?' Da budemo poš teni, nas č etvero već smo proš etali
do konjuš nice, nahranili po jabukom svakog od Colleenina
dva konja, Brontea i Stara, kroz ograđeni vrt i igrali Pooh
palice u potoku ispod starog mlina. Theo je sada trč ao
naprijed s Jetom koji je kaskao uz njega, a Amy je bacala
tenisku lopticu da je pas donese.
"Savijene noge", ponovno je rekao Finn svojim najtiš im,

najtuž nijim glasom. ‘Ne mogu hodati.' Nasmiješ ila sam se,
podigla ga i spustila na svoj bok, njegove mrš ave noge tople
uz moju ruku, taj miris malog dječ aka - č ista kož a,mekani
pamuk i dječ ji š ampon - zbog kojeg sam pož eljela udahnuti
ga i nikad ga ne pustiti. Bio je još uvijek dovoljno lagan za
noš enje, prekrasan kompaktni uteg koji je baš pristajao uz
moj bok. Jednog ć e dana biti prevelik za noš enje. Ali ne još .
Moj mlađi sin mi se nasmiješ io bucmastih obraza, iznenada

ponovno ž ivahan,malom rukom stež uć i remen moje maksi
haljine.
51
Anna
Drugom je rukom preš ao mekim prstom niz liniju moje

brade.
'Mama nosi.'
Uzvratila sam osmijeh. 'Jesi li gladan, mali č ovječ e?'

Kimnuo je i sretno udario o moj bok. 'Torta?'
'Ako pojedeš sve svoje sendvič e.'
Podigla sam ga malo viš e i opet smo krenuli kroz gustu

travu, proš aranu sunč evom svjetloš ću između sjena
bukovih stabala. Zrak je bio topao i č ist, jedini zvuk bilo je
tiho š uš tanje liš ća iznad nas i tiho zveckanje Jetovog
ovratnika dok je sretno lutao s povodca.Ovo je bilo sve š to
mi je trebalo. Ova dva dječ aka i njihov tata, naš a mala
jedinica, i nije bilo važ no niš ta drugo, za svu už urbanost i
ludost svakodnevice, neprestane dane i neprospavane noć i,
brige koje su me muč ile jer sam imala sreć e. Bila sam
blagoslovljena. Imala sam ovo dvoje i imala sam Liama i
ponekad sam se jednostavno morala podsjetiti da mož emo
sve proć i zajedno. Biti dio naš eg malog č etveroč lanog tima
bilo je kao da drž im cijeli svijet u svojim rukama.
Theo je vidio kako njegovog brata nosim i okrenuo se

prema mojoj š ogorici, drž eć i ruke uvis. Amy se okrenula i
kleknula, dopustivš i mom starijem da joj se popne na leđa i
sigurno ga smjesti, prije nego š to se zavrtila u tri brza kruga
uz njegove zvukove oduš evljenog smijeha.
52
Anna
Zajedno smo preš li natrag preko potoka kod starog

hrastovog mosta i skrenuli prema kuć i i hektaru uredno
pokoš enog travnjaka koji se prostirao ispred nje. Kad smo
se približ ili, moja je š ogorica bacila š tap za Jeta, a naš e je
š tene poskoč ilo u potjeru dok je Theo siš ao s njezinih leđa
za Jetom. Finn se izmigoljio s mog ramena kako bi ga
slijedio, a oba dječ aka su trč ala za š kotskim ovč arom uz
glasno uzvike uzbuđenja.
Amy je zataknula pramen kestenjastosmeđe kose iza uha.

'Stvarno obož avaju Jeta, zar ne?' 'On je pravo srce', rekla
sam. 'Gledale smo na trenutak kako Theo baca š tap za Jeta,
psić a ,ponovno ga otjeravš i s naizgled neogranič enom
energijom.
'Dakle,' rekla je Amy, 'kako je taj moj pametni veliki brat?'

‘On je . . .' oklijevala sam. 'Zaposlen.'
"SR to ima, Heather?" Spustila je glas. "Na ivici si otkad si

doš la." 'Da budem iskrena? Ne znam kako je Liam.
Tvoja pretpostavka je dobra kao i moja.' 'Posao?'
'Tako je upleten u sve to. Jedva smo zajedno, i kada se

vidimo ,on je tako dalek. . . .
Stavila je ruku na moju, glas joj je omekš ao od zabrinutosti.
'Je li sve u redu između vas dvoje?'
53
Anna
'Teš ko je reć i. Pokuš ala sam s njim razgovarati o tome, ali

nije se htio otvoriti. Ponekad pož elim da je napravio ono š to
je tvoj tata oduvijek ž elio.'
"Raditi za tatu nije sve š to bi trebao biti", rekla je Amy s

kiselim osmijehom. 'Vjeruj mi.' »Sigurno neš to radiš kako
treba. CR estitam na promaknuć u,usput – zvuč i kao da tvrtka
stvarno napreduje.'
Slegnula je ramenima na moju zahvalu. »Razgovaraj sa

mnom, Heather. ZR elim pomoć i.' Hodale smo rame uz rame,
dok sam ja pokuš avala pronać i prave riječ i.
'Liam samo izgleda stvarno... zaokupljen. Kao da ga zapravo

nema. Polovicu vremena razgovaram s njim i vidim da me
zapravo ne sluš a, da mu je um negdje drugdje. Kako ti se on
č ini?'
Pogledala je prema kuć i. 'Znam da je bio optereć en s

izabranim odborom, dodatnim odgovornostima koje je
preuzeo i svim stvarima oko izbornog okruga povrh toga.
Znaš kakav je on – nikad nije mogao reć i ne dodatnom
poslu.' Ponovno sam oklijevala,pokuš avajuć i smisliti kako
postaviti sljedeć e pitanje. Kako riječ ima opisati brigu koju
nisam dijelila ni s kim, č ak ni s majkom.
"Ali š to ako nije?" rekla sam tiho.
'Kako to misliš ?' »SR to ako ne radi. SR to ako je neš to drugo?'

'Kao š to?' 'Ne znam.
54
Anna
Samo sam se pitala je li mož da razgovarao s tobom.' Moja

se š ogorica blago namrš tila. "Misliš , druga ž ena?" Slegnula
sam ramenima, ali nisam rekla niš ta.
Amy mi se suosjeć ajno nasmiješ ila. "Da budem iskrena,

Heather, mislim da on nema vremena za to ili bilo š to
drugo."
Pogledala je prema terasi, gdje su moj svekar i svekrva

sjedili ispod velikog suncobrana, a Colleen je usmjeravala
sluš kinju gdje da stavi izbor sendvič a i ledenih pić a iz
kolica. Vidjela je kako gledamo i pozvala nas k sebi
nestrpljivim pokretom ruke.
'Hajde', rekla je Amy. »Bolje da sjednemo prije nego moja

majka izgubi ž ivce. CR ujemo se kasnije, OK?' Primaknuli
smo stolce za izvrsno postavljen stol i odustala sam od
poznatog osjeć aja da se moram najbolje ponaš ati. Bilo je
smiješ no još uvijek se tako osjeć ati, š est godina nakon š to
smo se vjenč ali, nakon š to smo slavili u velikom š atoru na
ovom travnjaku i nakon š to sam ja služ beno primljena u
obitelj. Ali smiješ no ili ne, nikad se nisam mogla otresti
osjeć aja da me osuđuju svaki put kad dođem u posjet, da
me osuđuju zbog mene, zbog ponaš anja dječ aka, zbog toga
koliko sam dobra ž ena njihovom zlatnom prvorođenom
sinu.
"Ruč ak izgleda prekrasno", rekla sam Colleen.
55
Anna
Malo je kimnula u znak potvrde. »Sada samo trebamo da se

ljudi pridruž e prije nego š to se sve pokvari.'
Liam je stajao sa strane, pokraj vrata prema poploč enom

dvoriš tu, tipkajuć i po telefonu. Nosio je sunč ane naoč ale i
nije primijetio ni mene ni deč ke. Peter je – kao i uvijek –
drž ao svoj telefon na uhu, korač ao prema nama iz kuć e i
govorio dovoljno glasno da ga svi č ujemo.
"Ne", ponavljao je, oš trim glasom. 'Ne. Ne ne. Sluš aj, to se
ne događa, rekao sam onom idiotu Sorensenu, ali on oč ito
nije prenio poruku. Zaš to ne sluš aju? Gotovo je.' S druge
strane poziva č uo se ž enski glas, ali Peter je već razgovarao
preko nje.
»Sluš aj me: samo mu reci da bi bila pogreš ka krenuti

pravnim putem u ovoj fazi. Naš a odluka je konač na. I neka
me Mike Hammond nazove. Hitno.' Prekinuo je poziv i bacio
telefon na stol, gdje je uz zveckanje pao između bijelih
porculanskih tanjura nagomilanih narezanom lubenicom i
grejpom. Smjesta mu se lice promijenilo, mrki izraz
zamijenio je vuč ji smiješ ak dok je promatrao svoje unuke.
"Dakle", rekao je, nadvijajuć i se nad njima. 'SR to su moja dva

mala nitkova radila jutros?' Moji su dječ aci zurili u svog
djeda razrogač enih oč iju i zatvorenih usta.
Stavila sam ruku na Theovo rame. »Nahranili smo konje,

zar ne, deč ki? A njih dvojica su bili vrlo hrabri drž eć i —'
56
Anna
" Reć i ć u vam š to trebamo uč initi." Peter je kleknuo do njih,

govoreć i kao da me nema. 'Moramo vas popeti na te konje,
vas dvojicu,da dobijete neke sate jahanja sad kad postajete
tako veliki i pretvarate se u tako Xine mladić e. SR to mislite?
Biste li to ž eljeli?' Theo i Finn su treptali prema njemu,
bez riječ i.
"Mm-hmm", Theo je konač no rekao, lagano kimnuvš i.
'To je hrabrost!' Peter je razbaruš io Xinu smeđu kosu svog

unuka. "Gdje ti je otac nestao?" Liam je i dalje stajao
sa strane, pokraj dvoriš nih vrata, palč evima koji su letjeli
preko telefona. CR ak sam iz daljine mogla vidjeti napetost u
govoru njegova tijela, ukoč ena ramena, miš ić koji mu radi u
č eljusti.
Finn je posegnuo za savrš eno izrezanim trokutastim

sendvič em, ali se ukoč io kad ga je Colleen lupnula vrš cima
prstiju po nadlanici.
"Ne," rekla je, podigavš i manikirani prst, "dok ne odeš

unutra i opereš ruke, mladić u." Finn je zurio u nju razrogač
enih oč iju i na trenutak sam pomislila da bi mogao briznuti
u plač , prije nego š to je Amy uskoč ila da razbije napetost.
'Ja ć u ih povesti', rekla je. 'Hajde, vas dvojica.' Uzela ih je za

ruke i krenula prema kuć i.
Peterov je telefon zazvonio na stolu i on ga je utiš ao

ubodom svog dugač kog kaž iprsta.
57
Anna
Liam je sjeo pokraj mene, oč iju još uvijek skrivenih iza
sunč anih naoč ala. Colleen mu je pruž ila tanjur sa uredno
poslož enim sendvič ima, maslinama i svjež im voć em.
"Hvala", rekao je odsutno. Spustio je tanjur na stol, ali ga

nije dotaknuo. Umjesto toga, oč i su mu se ponovno vratile
na telefon i poč eo je listati, tapkati i mrš titi se.
'Sve je u redu?' rekla sam tiho, lagano ga dodirnuvš i po

ruci.'Da', rekao je ne pogledavš i me. 'Fino.' 'Posao?'
‘Whips OfXice je htio neš to provjeriti', rekao je, okrenuvš i

telefon licem prema dolje na stolu i konač no pogledavš i
okolo, kao da je to prvi put.
"Gdje su deč ki nestali?"
58
Anna
Do kasnog poslijepodneva nalazim se u lokalnom autobusu

za Bristol, pronalazim sjedalo u praznom zadnjem redu i
oprezno motrim svoje suputnike, a moj osjeć aj
dislociranosti raste sa svakim kilometrom.
Bilo je toliko dijelova mog prethodnog ž ivota o kojima

nikad nisam razmiš ljala. Znala sam da su tu, pjevuš eć i u
pozadini, ali nisam se brinula da ć e izazvati bilo kakav
problem u mom ž ivotu - barem mom starom ž ivotu. Jer tada
sam bila bijeli profesionalac iz srednje klase, š to je znač ilo
da sam uvijek imala prednost sumnje.
Sve do Liamova ubojstva, nikada nisam stvarno cijenila

koliko sam privilegirana – i kako bi bilo izgubiti tu
privilegiju preko noć i. Jer od trenutka kada je Liam umro,
sve se to - policija, tisak, sudovi, sustav - okrenulo protiv
mene. I od trenutka kad je proč itana osuđujuć a presuda,
postala sam neprijatelj, autsajder, drugi , koga se treba
bojati i grditi i kome se viš e nikada ne mož e vjerovati.
Svijet je krenuo dalje. Brexit. Adut. Covid. Ukrajina.

Kraljevski sprovod i novi kralj. Ali ja sam bila ista. Za mene
je vrijeme stalo. Bila sam samo promatrač u posljednjem
desetljeć u, devet mjeseci u pritvoru i devet godina svoje
osamnaestogodiš nje kazne. Bila sam putnik iz drugog
vremena, drugog desetljeć a, tek stigla u 2023.
Na autobusnom kolodvoru u Bristolu nalazim drugi
59
Anna
autobus koji ć e me odvesti u središ te Batha. Toliko je ljudi.

Viš e nego š to sam zapamtila. Zamiš ljam kako me svi vide u
mojoj zatvorskoj sivoj odjeć i, izblijedjelim trapericama i
trenirci, u mojim tenisicama bez marke, s mojim ispranim
licem i tamnim oč ima, i zamiš ljam kako me osuđuju. Ona se
ne uklapa. Ona nije jedna od nas. Misle da su sigurni,
superiorni, izolirani od okrutnosti sudbine novcem,
statusom, imovinom,brakom,obitelji i prijateljima. Ali
gledam ih i vidim samo naivnost.
Ovi ljudi su tako nesvjesni. Stvarnost je da mož ete izgubiti

sve. U bilo koje vrijeme. Jedna noć , jedan trenutak, mož e
raznijeti vaš ž ivot u komadić e tako potpuno da se viš e nikad
ne mož e sastaviti.
Ja sam ž ivi dokaz te neugodne istine.
Izlazim iz autobusa i hodam pognute glave, ruku u

dž epovima i podignutog ovratnika jakne, ne gledajuć i
nikoga. Drž eć i se glavnih cesta, prometnih cesta, oslanjajuć i
se na sjeć anja na ovo mjesto. Osjeć am se kao dijete dok
istovremeno ponovno uč im stare vješ tine, procjenjujem
promet i prelazim ceste, snalazim se u guž vi i zaobilazim
tinejdž ere koji jure ploč nikom na motoriziranim skuterima,
š to se č ini kao nova stvar. Moje odrediš te je u predgrađu,
jugozapadno od središ ta grada, i drago mi je š to sam
pobjegla od ulica zakrč enih turistima oko opatije i rimskih
termi. Neizravna ruta vodi me kroz OldXield Park i Twerton,
ulice s drvoredima pune prometa.
60
Anna
Kad stignem na groblje Haycombe, noge me bole, ali nije

me briga. Dobro je hodati bez zaustavljanja, bez
razmiš ljanja. Ulazim kroz crna ž eljezna vrata i slijedim
cestu ulijevo, uz blagi uspon koji vodi do udaljenog kuta
nalaziš ta, pokraj nizova bijelih i sivih nadgrobnih
spomenika. Na stotine njih. Tisuć e.
Grob moje majke je na kraju niza. Jednostavan kamen,

neukraš en cvijeć em, njeno ime,datum i niš ta drugo. Najniž i
minimum.
CR uč nem i č upam korov koji nič e oko podnož ja, č upajuć i
uvojak brš ljana sa strane. Kad sam to sredila koliko sam
mogla, kleknem na vlaž nu travu i polož im ruku na vrh
kamena kao da joj ž elim reć i da sam tu, da je nekako
osjetim. Kao da bi to moglo ublaž iti osjeć aj krivnje moje
odsutnosti. Ne po prvi put, pitam se je li to mrač na istina
koju nosim u sebi: da sam prokleta da izgubim one koje
volim. Viš e od toga: ja sam na neki nač in tome uzrok . Moj je
otac umro kad sam jedva bila u tinejdž erskim godinama;
Liam prije nego š to smo stigli do sedme godiš njice; i
nekoliko godina kasnije moja majka, jedina koja nikada nije
prestala vjerovati u moju nevinost, nestajuć i u Alzheimeru
u svojim sedamdesetima dok sam ja č amila u zatvoru. Sama
u starač kom domu dok je demencija uzela maha,
nesposobna se sjetiti iz dana u dan, bez redovitih
posjetitelja na koje bi se mogla usidriti.Bez posjete njezinog
jedinog djeteta. Kao zatvoreniku u sigurnoj ustanovi
zatvorene kategorije, č ak mi nije dopuš teno ni privremeno
puš tanje na slobodu radi njezina sprovoda.
61
Anna
Ja sam tamna poveznica svih ovih ljudi, zauvijek je nestala

iz mog ž ivota.Mož da je to bila istina, straš na pomisao koja
me uvijek č ekala u tami poput duha zlonamjernog: da ć e
mojim sinovima biti bolje bez mene. Ne. Ne to.
Nisam namjeravala izgubiti svoje deč ke. Oni su bili sve š to

sam sada imala, jedini ulog koji mi je preostao na ovom
svijetu. Vrhovima prstiju dodirujem usne i oslanjam ih na
vrh hladnog, grubog nadgrobnog spomenika, gutajuć i
knedlu u grlu. "ZR ao mi je, mama." Posljednji put prouč avam
urezane riječ i. 'Volim te.'
Ustajem i hodam natrag na stazu, krivudajuć i preko brda,

traž eć i gore-dolje u redovima još jedan grob koji nikad
nisam uspjela posjetiti do danas. Još jedan sprovod koji mi
nisu dopustili.
Ali nije mi trebalo dugo da pronađem: nadgrobni spomenik

od bijelog mramora na suprotnoj strani mjesta, parcela
uredna i njegovana. U podnož ju kamena svjež i bijeli ljiljani
koji izgledaju kao da su stari tek nekoliko dana.
Liam Fitzpatrick Vernon
1977– 2013
Ovaj put ne mogu zaustaviti suze. Moj smiješ ni, pun ljubavi,
pametan, zgodan muž , koji me poznavao bolje nego itko
ikad, koji je tako ž estoko volio svoju obitelj, koji je uvijek
62
Anna
traž io svijetlu stranu, koji je bio izvrstan kuhar i už asan

plesač i koji je rekao najjadnije š ale, ali svejedno nas je
nekako nasmijao, koji je ponekad znao buljiti u mene s tim
malim osmijehom, kao da sam najnevjerojatnija osoba na
cijelom svijetu, a on još uvijek nije mogao vjerovati svojoj
sreć i.
Proš lo je toliko vremena, toliko godina, a ja još uvijek ne

znam zaš to je umro ili tko je te noć i vitlao nož em. Mož da je
to bio č in strasti, oč aja ili ekstremizma. Mož da kazna,
osveta, upozorenje drugima.
Sve š to znam je da sam nevina.
Ali moje je uvjerenje u posljednjem desetljeć u oč vrsnulo u

neospornu č injenicu, postalo je konkretna stvarnost. Otisci
prstiju,fotograXije, telefon koji se snima, poruka puna
krivnje za koju moj muž nije pož ivio da bi je poslao – č inili
su osuđujuć u kombinaciju. Moja krivnja za njegovo
ubojstvo postala je prihvać ena mudrost, sudski odobrena
prič a o tome š to se zapravo dogodilo. Svako ponavljanje
nadovezuje se na posljednje, poput slojeva sedimenta koji
se tijekom godina talož e jedan na drugi i tvore novu
stvarnost.
Iz tog plodnog taloga laž i su iznikle kao korov.
CR itava š uma laž i izrasla je nakon Liamove smrti – laž i koje

su stajale između mene i mojih sinova, koje su prijetile da
ć e ih zauvijek drž ati podalje od mene.
63
Anna
SR uma laž i tako gusta, tako zamrš ena, tako mrač na da nitko
viš e nije mogao vidjeti kroz nju. Znala sam zaš to su
podmetnute prve laž i – da mi smjeste, uš utkaju, zakopaju
istinu toliko duboko da viš e nikada neć e ugledati svjetlo – i
znala sam š to ć u uč initi.
Idem u š umu.
I namjeravam je spaliti do temelja.
64
Anna
SUBOTA
Sanjam Liama prvi put nakon dugo vremena.
Dijelovi sna u kojima razgovaram s njim, svađam se s njim,

ali ne č ujem š to govori, riječ i su mu priguš ene i iskrivljene
kao da je pod vodom. U mojim snovima, on stoji blijed
ispred mene, prvo u odijelu, pa odjednom u kuć nom
ogrtač u, pa nogometnom dresu, bijeloj majici, pa svom
vjenč anom odijelu, i svaki put kad pogledam dolje, tu je ista
krvava, ubojita posjekotina preko prsnog koš a, tamna od
zgruš ane krvi.
U mojim snovima, u vlastitoj ruci je dugač ak nož .
Isti nož koji je drž ao ubojica koji je bio u mojoj kuć i, koji je
doš ao gore, koji je bio sa mnom u spavać oj sobi, stajao je
iznad mene bez ič ega š to bi ga spriječ ilo da i meni zarije
nož u prsa. Koliko je dugo bio tamo?
Bi li me ubio da sam se probudila? Je li stajao i iznad

kreveta dječ aka,odluč ujuć i trebaju li ž ivjeti ili umrijeti dok
sam ja spavala, nesvjesna? Drž eć i moć ž ivota i smrti u
svojim rukama, odluč ujuć i konač no – poput nekog
velikoduš nog boga – podariti im njihove mlade ž ivote?
Probudim se uz trzaj uzbune da nisam tamo gdje bih

trebala biti. Neš to nije u redu. Nisam u svom uobič ajenom
65
Anna
krevetu, niti u D-26 na krilu Eastwood Parka. Srce mi tuč e u

prsima, brzo i plitko, i potrebno je nekoliko sekundi da se
sjetim gdje sam.
Southmead House, probni dom za nedavno puš tene

prijestupnike. Nas je č etvero u sobi, uski kreveti za jednu
osobu nagurani su u prostoru tako tijesno da su gotovo
jedan do drugog. Zrak je gust od mirisa spavanja i stopala i
izdahnutog daha. Pojedinosti se vrać aju u ž urbi:bila sam
smješ tena u 'odobrene prostorije', zdepastu dvokatnicu od
betona zabač enu na kraju niza kuć a u nizu blizu ž eljeznič ke
stanice. Nekoliko desetaka ž ena i isto toliko muš karaca na
katu ispod.Dva druga kreveta u ovoj maloj spavaonici su
zauzeta, spavaju Xigure ispod pokrivač a.
CR etvrta ž ena stoji pored mog kreveta. Dovoljno blizu da me

dodirne.
Otprilike je mojih godina, mož da nekoliko godina mlađa, s

izgriž enim noktima i ž uć kastom modricom ispod lijevog
oka. Njena tamna kosa skupljena je u neuredan konjski rep,
a iza uha je nasumič no ispisan niz malih tetoviranih
zvjezdica. Isprobava jaknu, divi se u malom ogledalu na
straž njoj strani vrata. Zaš kiljim prema njoj. Ona isprobava
moju jaknu. Okreć e se ovamo-onamo, stavlja ruke u
dž epove, pozira kao da je u svlač ionicama u Zari. Stara ja
bih je č ekala da je skine ili bi je pristojno zamolila mož e li
mi je vratiti. Ali taj dio mene odavno je nestao, poput
daljnjeg rođaka kojeg sam se jedva sjeć ala. U zatvoru je
pokazivanje slabosti bio najbrž i nač in da izgubite ono malo
66
Anna
š to ste imali.
'SR to radiš ?' kaž em joj, glas mi je još hrapav od sna.
"S mojim stvarima?" "Mislim da mi prilič no dobro stoji."
'Skini je'. "Mogu li ti dati peticu za to?" Njezin blagi

bristolski naglasak vijuga oko riječ i.
'Skini to', kaž em joj opet. 'Sada.' Oč i joj imaju uzbuđeni sjaj
neč ega sintetič kog š to joj zuji kroz krvotok. 'Mogu li je samo
posuditi, na primjer, jedan dan?'
'Sada.'
Ona se duri i skida jaknu, bacajuć i je natrag na kraj mog

kreveta. Nosi donji dio trenirke i prljavu ljubič astu majicu
kratkih rukava ispod, a oko blijedoplavih vena na
podlakticama skupljaju se tragovi poput tamnih pjegica
koje mrljaju kož u. Vidi da ih primjeć ujem i prekriž i ruke
slegnuvš i ramenima.
Pokaž em joj prema nogama. 'I cipele također.' Spuš ta

pogled na moje cipele na svojim nogama, pravi grimasu.
'Stvarno? ZR eliš li se zamijeniti? Ove su savrš ene velič ine za

mene. Znaš , imam problem s pronalaž enjem prave velič ine
'jer su mi stopala između uobič ajenih velič ina, znaš , u
jednom duć anu ć u imati š esticu, a onda ć u u drugom imati
š est i pol, ali ja—' ‘Ne,ne ž elim se zamijeniti.' Njezine
67
Anna
vlastite cipele su nezgrapni par cipela gurnutih ispod

kreveta koje izgledaju kao da ć e se raspasti.
Sjednem, a krevetne opruge š kripe poda mnom i protrljam

lice rukom. Vrijeme otključ avanja u zatvoru bilo je toč no
7.45 ujutro, svako jutro, radnim danima i vikendima, za
Bož ić i drž avne praznike i svaki drugi dan u godini. Ali u
ovoj sobi nema sata, nemam telefon i sat mi ne radi.
'Koliko je sati?'
Moja cimerica slijež e ramenima. 'Poznajem te,zar ne?'

Diž em noge iz kreveta, navlač im trenirku preko glave i
osvrć em se traž eć i svoje trkać e hlač e.Sretala sam se sa ovim
redovito, posebno u prvih nekoliko godina - ona otmjena
kuč ka koja je hladnokrvno ubila svog muž a ili ponekad ona
hladnokrvna kuč ka koja je dopustila svojoj djeci da
pronađu tatino tijelo ili jednostavno ona zaglavljena kuč ka
koja misli da je bolja od svih ostalih. Nauč ila sam odvratiti i
ignorirati š to je viš e moguć e, ublaž iti svoj naglasak i drž ati
glavu pognutu, kako bih se najbolje uklopila.
"Ne bih rekla."
‘Da,znam te.Bila si u Eastwood Parku, zar ne? Ja isto. D

Wing, izaš la prije par mjeseci. Usput, ja sam Jodie.'
'Heather.' 'Prvi dan izlaska?'
Prije nego š to stignem odgovoriti, ona nastavlja brzinom
strojnice. 'Bož e, sjeć am se kad sam prvi put izaš la, totalno
sam se izgubila, i završ ila u policijskim ć elijama u
68
Anna
ponedjeljak ujutro, bez ikakvog sjeć anja na vikend . Ipak,

neć u dugo ostati ovdje, moja prijateljica u Swindonu ima
slobodnu sobu i č im uspijem skupiti neš to novca, odlazim
da ostanem s njom. A onda ć u srediti svoj stan tako da moja
kć i opet mož e ž ivjeti sa mnom.' Ona sjedi na kraju mog
kreveta. "Dakle, Heather, koga imaš ?"
'SR to?'
"Tvoj PO", kaž e ona slijež uć i ramenima. 'Tko je tvoj

služ benik za probaciju?' Vadim presavijeni list papira koji
sam dobila kad sam odlazila iz Eastwood Parka i traž im
ime.
'Trevor Boyle.'
"Bož e", frkć e ona. 'Sretno. On je pravi drkadž ija.'
‘Ne fali ih.' Ona se smije.
'Kaž em ti, ž eliš li da pođem za tebe? Pretvaram se da sam

ti, ako ž eliš . Za PO.' 'SR to?'
Odmahujem glavom. 'Ne. Ne ž elim upasti u nevolje.' 'Ne

smeta, već sam to radila. Samo reci da si izgubila osobnu
iskaznicu. Ako nosim raspuš tenu kosu, mogla bih proć i kao
ti, nema problema.'
'Bit ć u dobro', kaž em. "Ali hvala na ponudi."
'Nema problema.' Ponovno mi dobacuje osmijeh. "Ako se

ipak predomisliš o toj jakni, javi mi."
69
Anna
"Razumiješ li š to ti govorim, Heather?" Kimnem č ovjeku za

stolom prepunim papirima. Trevor Boyle je u srednjim
pedesetima, mali je muš karac sa sijedom kozjom bradicom i
trbuš inom koja se prevrć e preko kopč e remena ispranih
plavih traperica. Njegov je prsluk u crvenoj boji raskopč an,
a ispod njega majica kratkih rukava koja je prije nekoliko
godina mož da bila bijela.
'Da', kaž em. 'Razumijem.'
»Ovo je važ no, Heather. Za tebe, za tvoj ž ivot u buduć nosti.

Ako ž eliš ostati izvan zatvora, tj.' 'Znam.'
Ured za probaciju nalazi se u neomiljenoj zgradi od crvene

cigle na rubu industrijskog područ ja, prozora zamagljenih
od kondenzacije i spuš tenih kamenih stuba koje vode do
niza zvona pokraj ulubljenih ulaznih vrata. Recepcija me
podsjeć a na č ekaonicu liječ nika opć e prakse, osim prozirne
plastič ne barijere koja potpuno zatvara recepciju i izbora
letaka na niskom stolić u. 'Pronalaž enje posla s kaznenom
evidencijom'.
'Povratak integracije u zajednicu'. 'ZR ivot poslije zatvora'.
Trevor Boyle me na trenutak prouč ava preko vrha svojih

malih okruglih naoč ala. 'Tako i ti?'
"SR to da radim?" 'ZR eliš ostati izvan zatvora?' 'Da.Naravno.'
Nikad se ne vrać am tamo, dodam tiho. Nikada. CR ak ni na
70
Anna
dan, sat, minutu. Ni za tebe, ni za koga.
Podiž e obrvu prema meni i nastavi svoju prič u s izgledom

č ovjeka koji je te iste riječ i recitirao stotine, ako ne i tisuć e
puta tijekom godina.
'Dakle, samo da ponovimo, uvjetni je otpust sustav koji

dopuš ta zatvorenicima da budu puš teni u zajednicu uz
dozvolu, pod nadzorom služ benika za probaciju.' Dlanom se
potapš a po prsima. ‘Ja sam tvoj.' 'Uz dozvolu. Shvać am.'
Odsluž ila si pedeset posto svoje kazne i prema smjernicama
moraš odsluž iti ostatak svoje kazne u zajednici, podlož no
uvjetima licence. Razumiješ li, Heather?' 'Potpuno.'
Pronalazi još jedan list papira, omotnicu prič vrš ćenu na
poleđini i kratko pregledava stranicu.
'Ako se ne pridrž avaš pravila i zahtjeva, mogla bi biti

proglaš ena 'krš iteljem' svoje licence i to ć e te dovesti natrag
u Eastwood Park na još devet godina.' On mi se smiješ i bez
humora. ‘Vratić eš se ravno u zatvor.'
'Mogu se pridrž avati pravila.' Odrješ ito mu kimnem.

'Sigurna sam da to mogu, apsolutno. Neć e biti problema.'
'To je dobro č uti.Vrlo dobro.' Izlazi iza svog stola i odlaž e
papire na mali okrugli stol ispred mene prije nego š to se
promeš kolji natrag i ponovno sruš i u svoj stolac. 'Pravila
igre', kaž e.
Pregledavam stranicu, plavi grb i zaglavlje Zatvorske i

probacijske služ be HM-a na vrhu, s popisom uvjeta:
71
Anna
Piš e:
Bilo koje ili sve od sljedeć eg mož e se smatrati krš enjem

Vaš ih uvjeta i dovesti do trenutnog povratka u zatvor:
• Svako uhić enje i/ili optuž ba u vezi s kaznenom stvari

Svaki kontakt bilo koje vrste sa svjedocima, porotnicima,
policijom ili osobljem suda uključ eno u Vaš e prvotno
ispitivanje
• Svaki kontakt s bilo kojim č lanom obitelji koji je povezan

sa ž rtvom/ž rtvama u Vaš em izvornom suđenju
Znala sam da ovo dolazi - znala sam da ć e posljednji uvjet

biti tu i pokuš ala sam se pripremiti za to. Ali svejedno mi se
srce stegne kad sam proč itala te riječ i, crno na bijelo.
Svaki kontakt s č lanovima obitelji koji su povezani sa

ž rtvom. "SR to je s mojim sinovima?”, kaž em tiho. "Kako da ih
vidim?" 'Da. O tome. Koliko opet imaju godina?' 'Finn je
upravo napunio trinaest, a Theo č etrnaest i pol.' ‘U redu. Pa,
kao š to je propisano uvjetima tvoje licence," kucne po
pismu, "ne smiješ imati nikakav kontakt s njima.'
»Ali mora postojati . . . Kad prodje neko vrijeme van

zatvora, mož da? Proš lo je toliko vremena.
Bili su sić uš ni kad sam ih zadnji put vidjela, zadnji put
razgovarala s njima, mora postojati nač in—« »Nemaš
zakonsko pravo vidjeti ih, Heather, barem ne bez
72
Anna
izrič itog dopuš tenja njihovih zakonskih skrbnika. Koliko

sam shvatio, odgajaju ih roditelji tvog pokojnog supruga?'
'Da. Ali oni su moji sinovi.' »I još uvijek su maloljetnici u
oč ima zakona. Kad navrš e osamnaest godina, sami mogu
odluč iti s kim ć e se vidjeti, a s kim ne. Do tada, kao š to sam
rekao, tu odluku trebaju donijeti njihovi baka i djed.'
'To je još godinama daleko', kaž em. "Dakle, koje su moje

pravne opcije u međuvremenu?" Boyle suzi oč i. 'Kako to
misliš ?' »U smislu osporavanja ovoga. Mora postojati neš to
š to mogu uč initi u pravnom smislu.' 'Bojim se da ne.'
Prekriž i ruke na prsima. 'Ovo je zakon drž ave. To nije
presuda nekog suda, podlož na pravnom osporenju. Ovo su
uvjeti tvoje uvjetne.'
'Pa kako da ja vidim svoju djecu?' Osim da se popnem na

drvo i š pijuniram ih iz daljine. Nakratko se pitam bi li se
moj juč eraš nji odlazak u Dormers tehnič ki rač unao kao
prekrš aj. Pretpostavljam da vjerojatno bi.
Daje mi bolan izraz lica, kao da nisam obrać ala pozornost.
'Ne viđaš ih osim ako ti njihovi zakonski skrbnici ne daju

izrič ito pismeno dopuš tenje. SR to oni nisu duž ni dati.' I
dogodit ć e se tek kad se pakao zaledi.
Progutam č vor boli u grlu. 'Mora postojati nač in.' 'Ono š to

savjetujem svojim klijentima, Heather, je da se usredotoč e
na danas. Usredotoč i se na ovdje i sada, sadaš njost. Uzmi
73
Anna
dan po dan i ne razmiš ljaj o buduć nosti previš e. Izaš la si iz

zatvora, a to je najvaž nije.'
"Glavno je da vidim svoje sinove", kaž em, pokuš avajuć i

održ ati glas mirnim. "To je jedina stvar."
Gledam ga, ovog umornog č ovjeka u njegovom umornom

uredu, s papirologijom pretrpanom posvuda, i gotovo
osjeć am mrtvu ruku birokracije uvjetne kazne kako mi
pritiš će ramena.
Ponovno se okreć e monitoru svog rač unala i gleda na sat.

"Vrati se ovamo za dva tjedna", kaž e, dok prsti već zveckaju
po tipkovnici. 'I kloni se nevolja ako ž eliš izbjeć i zatvor.'
74
Anna
Subota, 13. srpnja 2013.
15.08, policijska postaja u Bathu
Nisu mi dopustili da vidim deč ke.
Nisu mi dopuš tali da vidim nikoga osim dež urnog

odvjetnika, gizdavog muš karca u sivom odijelu u kasnim
dvadesetima koji je sjedio sa mnom i razgovarao dok sam ja
sjedika i pijuckala jak, slatki č aj iz okrnute plave š alice.
Nisam zapravo bila svjesna š to govori, š to te riječ i znač e, š to
iš ta od toga znač i, š to radim ovdje sam u policijskoj postaji
kad bih trebala biti sa svojim deč kima. Oni bi se uplaš ili.
Dezorijentirani. Gladni. Trebali su me. Trebala sam biti s
njima. Ali nisu mi dopustili da ih vidim. Uskoro su mi ljudi
govorili. Uskoro, ali ne još . Osjeć ala sam se kao da se
raspadam,kidam,spremam se razbiti u komade sa samo
jednim krhkim slojem kož e koji me drž i na okupu.
Pa bih jednostavno pustila odvjetnika da prič a svojim

neobič nim monotonim tonom, vidjevš i kako mu se usta
pomič u, geste koje je č inio rukama sa izgriž enim noktima,
pokrete dok je ispunjavao obrasce, izraze njegova glatkog,
blijedog lica dok smo sjedili zajedno u sobici duboko u
utrobi gradske policijske postaje na Lower Bristol Roadu, a
jutarnji događaji neprestano su se ponavljali u mojoj glavi u
už asnoj petlji.
Prvo je doš la hitna pomoć . Par bolnič ara odjevenih u

zeleno njež no me odmič e od Liamova tijela dok su
75
Anna
provjeravali ima li znakova ž ivota. Radio pozivi, statič ni i

inertni, beskrvni jezik smrti. Bolesnik je mrtav. Moji su
dječ aci razrogač ili oč i od straha, skrivajuć i se od ovih
glasnih stranaca u kuć i, zapravo ne znajuć i š to se događa,
ali osjeć ajuć i da je neš to mrač no, straš no i nedokuč ivo. Nas
troje smo se skupili u kuhinji u kuć nim haljinama, ja sam se
svim silama borila da zaustavim suze, sipala ž itarice u
zdjelice, hranila psa i puš tala ga van u naš a mali straž nji
vrt. Theo je budno i blijedo ž licom trpao Coco Pops u usta,
pitanje za pitanjem na koje nisam mogla odgovoriti. Finn se
izmigoljio iz mog oč ajnič kog zagrljaja i dohvatio svoje
dinosaure iz koš are za igrač ke, igrajuć i nesvjesnu igru s
njima na kuhinjskom podu dok su bolnič ari obavljali svoj
beznadni zadatak samo nekoliko metara dalje u susjednoj
sobi.
Nakon hitne, policija. Dvojica uniformiranih, mlađi ispred

naš ih ulaznih vrata, drugi u salonu tihim glasom razgovara
s bolnič arima.
Zatim susjedi, mala na brzinu odjevena skupina ljudi koje

sam napola poznavala i neki s kojima nikad nisam ni
razgovarala, prekriž enih ruku u znak brige za susjedstvo. I
ubrzo su poč eli pristizati fotograXi. Prvo jedan, zatim dva,
natovarena kamerama i torbama s opremom, gusti poput
lopova dok su objektive usmjeravali prema kuć i, vozilo
hitne pomoć i zaglavilo se na prilazu ispred mojeg Nissana.
Zatim drugi policijski auto, a do tog trenutka skupina

fotografa narasla je na pola tuceta, a onda...
76
Anna
Odvjetnik mi je postavljao pitanje.
'SR to?' rekla sam.
'ZR elite li nazvati nekoga?' upitao je, biro stojeć i nad svojim
blokom.
'Prijatelja ili rođaka?'
Zatreptala sam. Pogledala sam u okrnutu š alicu u svojoj

ruci. Bila je prazna. Još uvijek sam bila ovdje, još uvijek u
ovoj neuglednoj sobi, tonuć i u nisku, umornu sofu kraj
jedinog prozora. Poluprazna kutija maramica na stolu,
ž ič ana koš ara za otpad već napola puna. Izgrebani sivi
uredski tepih na podu, otisci pejzaž a na zidu. Podsjetilo me
to na obiteljsku sobu u bolnici u kojoj sam prije mnogo
godina sjedila s mamom, č ekajuć i da mi liječ nik zaduž en za
palijativnu skrb moga oca kaž e ono neizbjež no.
"Moja mama", rekla sam. "Mogu li je vidjeti?" "Uskoro,

nadamo se", rekao je moj odvjetnik. »Od jutros je na
recepciji i č eka da te vidi. Ranije sam na brzinu
porazgovarao s njom – ona ne ide nikamo.' Pomisao na
moju majku koja satima sjedi sama u recepciji kolodvora
donosi mi knedlu u grlu. Ali znala sam da ć e č ekati koliko
god bude trebalo da me vidi, razgovara sa mnom, zagrli me.
Okrenula sam glavu i po prvi put vidjela da je ovdje još

jedan muš karac, sjedio je na jednom od stolaca pokraj
77
Anna
vrata. Bijela koš ulja, zavrnutih rukava gore preko miš ić avih
podlaktica, srednjih č etrdesetih, opuš tene kose obrijane do
tjemena. Nisam ni shvatila da je uš ao u sobu.
"Moram joj reć i š to se dogodilo." Tada me opet udarilo,

razorna kugla udarila me u prsa, neodoljiva tež ina istjerala
mi je zrak iz pluć a. CR ista okrutnost toga, nevjerojatna,
nemoguć a istina mog posljednjeg pogleda na njega, kako
još uvijek lež i na soXi, blijeda i opuš tena lica. Vid mi se
zamutio od suza. 'O Bož e. O Bož e. O Bož e. Liam.ne mogu
—'
Zać utala sam, a svjež e suze potekle su mi niz lice. Osjeć ala
sam se prazno, isprano od tuge. Oč i su mi bile suzne, grlo
nateč eno i slomljeno od plač a.
CR ovjek u bijeloj koš ulji je ustao i približ io svoju stolicu

mojoj, izvukao pregrš t maramica iz kutije i pruž io mi ih.
Uzela sam ih i obrisala oč i, š kiljeć i prema uzici na plavom

remenu oko njegova vrata. DI John Musgrove.
"Zaš to mi ne kaž eš ,za poč etak?" Glas mu je bio njež an, s
blagim jorkš irskim naglaskom koji je djelovao gotovo
umirujuć e. »Sve č ega se mož eš sjetiti. I ž elim izraziti svoju
najiskreniju suć ut zbog Vaš eg gubitka.' ‘Rekla sam već
drugom. . .' Kroz jecaje sam neodređeno pokazala prema
hodniku izvana. »Ostalim policajcima, onima u kuć i. A onda
je mi je tvoj kolega proč itao prava i napravio DNK bris i sve
te stvari.' Glas mi je ponovno zadrhtao, ramena su se tresla.
78
Anna
'Ne znam zaš to je to uč inio.' »Samo formalnost u ovoj fazi,

gospođo Vernon. ZR ao mi je š to moramo nastaviti s tim, ali
ž elim to č uti izravno od Vas kako bismo mogli pronać i
osobu koja je to uč inila i pobrinuti se da to ne uč ini nikome
drugome. Uzmite si vremena.' Izvukla sam još maramica iz
kutije i ponovno poč ela prič ati prič u sa mnogo detalja
koliko sam mogla izvuć i iz svog zamagljenog mozga.
Kad sam završ ila, Musgrove mi se bolno nasmiješ io. 'Hvala

Vam. Javić ete mi ako ž elite stanku, zar ne?' Pokazao je na
moju š alicu. "Još jedno toplo pić e ili neš to za pojesti?"
Odmahnula sam glavom.
'Jednostavno ne mogu zamisliti tko bi to ž elio uč initi

Liamu, tko bi to htio... . .' Glas mi je pukao. 'Zaš to bi to
uč inili? Kako su uopć e uš li u naš u kuć u?'
Ta je osoba bila u naš em domu. Pomisao da ubojica dolazi

gore, u dječ ač ke spavać e sobe, odagnala je ledeni drhtaj
kroz cijelo moje tijelo.
Bila sam rastrzana između ž elje da se viš e od svega vratim

kuć i sa svojom djecom i spoznaje da to viš e nikada neć e biti
naš dom. Ovo mjesto gdje smo gradili ž ivot, mjesto utoč iš ta
koje je naruš eno na nezamisliv nač in.
"Sve su to stvari koje pokuš avamo utvrditi, gospođo

Vernon." Okrenuo je novu stranicu svoje biljež nice. 'Znam
da je o ovome teš ko govoriti, ali posebno me zanima bilo
79
Anna
kakva zlonamjerna komunikacija koju je Liam mož da

nedavno primio kod kuć e. Gledamo njegov nedavni promet
e- poš tom – usput, hvala vam š to ste dali lozinku za njegov
telefon, to je prava pomoć . Ali pitam se postoji li neš to
posebno š to je mož da podijelio s Vama.' 'Kako to mislite?'
"Prijetnje, gospođo Vernon." Detektiv inspektor govorio je

tiho, gotovo sa ž aljenjem, kao da ne ž eli ni riječ progovoriti
u mojoj prisutnosti. 'Protiv ž ivota vaš eg muž a.'
80
Anna
10
Findlay & Guy Solicitors je iznad agencije za nekretnine na

Newbridge Roadu. Fina kiš ica poč inje padati dok hodam
gradom i kad stignem, moja jakna i sive joggerice imaju
vlaž nu tež inu, a iz mokre tkanine diž u se mirisi zatvora.
Nisam bila ovdje mnogo godina, ali mjesto je isto, otvorena
vrata pokraj už urbanog prozora agenta za nekretnine,
stepenice koje vode do č ekaonice na prvom katu, skuč eni
bež prostor s uvijenim lecima zakač enim na oglasnu ploč u
od plute i niz tvrdih plastič nih stolaca uza zid.
Ovdje nema nikoga osim recepcionera iza zakrivljene

recepcije, blijedog mladić a s piercingom u nosu, koji
monotono razgovara u telefonsku sluš alicu prič vrš ćenu
preko crne gotič ke kose. Stojim za stolom i č ekam. Sve u
vezi s ovim mjestom je isto kakvog se sjeć am: izlizani tepih
na vrhu stubiš ta, dugotrajni miris starih cigareta, ostakljena
pregrada do dva straž nja ureda. CR ini se da je recepcionar
jedini novi dodatak. A on ne ž uri zaključ iti razgovor,
dobacivš i mi kratak pogled postrance prije nego š to se vrati
svom rač unalu i klik-klik-klik miš em.
Napokon prekida poziv i okreć e se prema meni.
'Mogu li Vam pomoć i?' Njegov ton glasa sugerira da je

pomaganje meni vrlo važ no zadnja stvar na svijetu koju ž eli
uč initi.
"Htjela bih vidjeti gospodina Guya,molim." 'Imate li
81
Anna
dogovoren sastanak?' 'Ne.' Dajem mu svoje ime, s

olakš anjem š to na njegovom licu nema ni traga
prepoznavanja. Jedva je zaš ao u dvadesetu, moje uvjerenje
bilo je prije pola njegova ž ivota. "Ali neć e dugo trajati."
Usne mu se savijaju u kutovima, kao da sam mu upravo

dokazala da je u pravu. 'Bojim se da ć ete trebati termin.
Gospodin Guy je trenutno zauzet.'
'Iskreno, treba mi samo pet minuta.'
Lupka po malom plastič nom stalku s posjetnicama na

recepciji između nas. »Kao š to sam rekao, morate unaprijed
nazvati i dogovoriti termin. Ovo je broj. Trebalo bi da Vas
primi u utorak ili srijedu sljedeć i tjedan.'
'Trenutno nemam telefon.' Gleda me kao da sam mu upravo

rekla da sam izvanzemaljac koji je tek stigao iz druge
dimenzije, prije nego š to se ponovno okrene svom ekranu i
ponovno klikne miš em. "Bojim se da je vezan cijeli dan
danas i ponedjeljak, ali koje bi vam vrijeme u utorak
odgovaralo?"
"Kao š to sam rekla, trebala bih..."
"Nemojte biti nepristojni, ali jeste li sigurni da ste na

pravom mjestu?" Pogledao me još jednom, svrnuvš i pogled
prema dolje pa prema gore kako bi me shvatio. "Gospodin
Guy bavi se samo prijenosom prava, obiteljskim pravom,
oporukom i ostavinom.
82
Anna
Takve stvari.' 'Znam.' . . . kaznene stvari.'
'On se ne bavi s tim. Osjeć am vrelinu kako mi se penje uz

vrat, zamiš ljam kako me vidi i istovremeno mrzim moju
reakciju. »Ovdje sam zbog majč ine oporuke. Njezino imanje.
Gospodin Guy se time bavio prije nekoliko godina i bavio se
pravnom . . .stranom stvari kada ja to nisam mogla.'
Pokazujem kroz staklenu pregradu, gdje uglasti, ć elavi lik
Alana Guya trenutno sjedi za stolom u sobi za sastanke sa
š alicom kave na kojoj piš e Najbolji djed na svijetu, Daily
Telegraph raš iren ispred njega. 'Tamo je, mogu ga vidjeti
kroz staklo. I ne odlazim dok ne porazgovaram s njim.'
Mladić vidi kamo pokazujem i uzdahne. ‘Mož ete li opet reć i

Vaš e ime?'
»Heather Vernon. Moja je majka bila Carol Merritt.'
On ustaje i povlač i se kroz drvena vrata, potpuno

zatvarajuć i rolete na staklenoj pregradi dok ide tako da viš e
ne mogu vidjeti kroz straž nji ured. Ostala sam sama u maloj
č ekaonici, bez zvuka osim tihog zujanja jutarnjeg prometa
ispred prozora. Pokuš avam se sjetiti kad sam posljednji put
bila ovdje, prije mož da petnaest godina kad sam bila trudna
s Theom, a mama je inzistirala da oboje sjednemo s
gospodinom Guyem kako bismo promijenili njezinu
oporuku kako bi se pobrinula za svoje unuke.
Nakon nekoliko minuta, recepcionar se vrać a, zatvara vrata

za sobom i ponovno sjeda za stol. On je sam. Ni traga
83
Anna
njegovom š efu. Oč ito gospodin Guy ne ž eli uprljati ruke

izlaskom razgovarati s osuđenim kriminalcem.
'Dobro?' Ja kaž em.
"Kao š to sam rekao,zauzet je." On slegne ramenima. "Ali

rekao je da ti dam ovo."
Stavlja obič nu smeđu A5 omotnicu na stol između nas,

gurajuć i je prema meni kao da je to kraj naš eg razgovora.
Nema etikete, nema imena ni peč ata, nema niš ta napisano
na njoj. Podiž em je i okreć em u rukama, zapeč ać ena
omotnica je tanka, s malim utegom na jednom kraju. Nisam
sigurna je li ovo neka vrsta laž iranja, letak ili obrazac.
Srce mi odjednom poskoč i: ili š to ako je pismo, poruka?
Neš to od moje mame, č uvano na ovom mjestu u godinama

otkako je umrla? CR ekajuć i ovaj dan? Razderem ga. Unutra je
jedan list presavijenog papira, fotokopija, memorandum na
vrhu tvrtke pod nazivom Total Storage. Datumi i podaci o
plać anju, mjeseč ni iznosi, brojevi banaka, adresa u gradu i
potpis na dnu koji ne prepoznajem. Niš ta od toga ne
razumijem.
"Ima li još neš to?" Pitam. »Mislila sam da bi trebali biti

dokumenti, pismo, još neš to?'
Recepcionar se već vratio agresivnom tipkanju po

tipkovnici, udarajuć i svaku tipku s posebnim otrovom.
84
Anna
'To je to', kaž e ne skidajuć i pogled s monitora. 'To je ono š to

je gospodin Guy dao meni, da dam tebi. SR to sam i uč inio.'
Ponovno pogledam fotokopirani list, okreć em ga. Ali druga

strana stranice je prazna. Ovo? Je li to to? Je li to sve?
Okreć em omotnicu.
Ne. Ima još neš to. Iskoč i van, zveckajuć i na pult s mutnim
metalnim odsjajem: ključ .
85
Anna
11
Hodam uz nasmijanog, krupnog č ovjeka u crno-

narandzastoj majici kratkih rukava Total Storage, a naš i
koraci odjekuju od golih zidova. U svojim je dvadesetima, ali
ima dugu bradu i uvrnute brkove zbog kojih izgleda
desetljeć e starije. CR ini se da su velike duge brade posvuda:
kada je to postalo moderno? Ne mogu se sjetiti. CR ovjek na
č ijem bedž u s imenom piš e 'Michael' gura kolica i ljubazno
razgovara dok mi ulazimo dublje u utrobu skladiš ta.
Jedinica za skladiš tenje, objaš njava mi, nalazi se u

njihovom dugoroč nom dijelu gdje je najam neodređen i
mož e trajati na neodređeno vrijeme.
"Sve dok izravno zaduž enje radi", kaž e on veselo,lupka

svojom iskaznicom po č itač u kartica, teš ka vrata klize.
Slijedim ga u č etvrtastu prostoriju poput š pilje, sva č etiri

zida obrubljena metalnim policama koje drž e stotine
č elič nih skladiš nih jedinica spojenih jedna uz drugu. Izgleda
kao svlač ionica u teretani za divove, svaka kutija dva puta
tri i š est naslaganih visoko, jedna na drugu sve do stropa.
Michael provjerava broj na mom ključ u i odlazi do stroja za

utovar na kotač ić ima, dok električ ni motor bruji dok ga
parkira ispred police u udaljenom kutu sobe. Poput mladić a
u uredu odvjetnika, č ini se da nije registrirao moje ime – ili
ako jest, nije ga briga. Podiž e hidraulič ku platformu sve dok
ne dođe ispred vrata 5581, koristeć i vlastiti ključ da otvori
86
Anna
č elič na vrata i izvuč e crnu plastič nu kutiju. Ponovno sve to

spuš ta dolje i manevrira utovarivač em u središ te prostorije,
bacajuć i kutiju na veliki č elič ni stol, prije nego š to
utovarivač vrati unatrag u kutak.
»Izvolite, gospođo Vernon. Nepotrebno je reć i da

savjetujemo klijentima da ne ostavljaju svoje stvari
otključ ane ako napuste sobu iz bilo kojeg razloga.' Pruž a mi
crnu ključ nu karticu. Ovo je za protuprovalna vrata, mož eš
li ih vratiti na recepciju kad završ iš ? Zahodi su niz hodnik s
desne strane.' Gledam uokolo traž eć i sat na zidu,ali nema
nič ega, č ak ni prozora. Samo nepomič ne oč i nekoliko CCTV
kamera koje gledaju na nas iz suprotnih kutova sobe, cijevi
sustava za prskanje provuč ene između trakastih svjetala
iznad nas.
'Koliko vremena imam?'
On me slegne ramenima. »Dokle hoć eš . Zatvaramo u osam.

Kad završ iš , samo ponovno zaključ aj svoju kutiju i javi mi
na recepciji, ja ć u sić i i vratiti je na policu.'
Rekavš i to, on je otiš ao, zviž duć uć i, sigurnosna vrata su se

zatvorila za njim.
S dvije strane stola nalaze se klupe za sjedenje, a pregrade

za privatnost ravnomjerno su raspoređene duž stola.
Sjednem, sjajni bronč ani ključ u dlanu, samo ja i kutija u
tihom kutu ovog skladiš ta. Nemam pojma š to je unutra.
CR inilo se teš ko kad ga je spustio na stol, ali ne mogu
87
Anna
zamisliti š to sadrž i. Mama mi to nikad nije spomenula.
Duboka je i dugač ka, ali napravljena je od neke vrste krute

plastike uokvirene metalom, s brojem '5581' utisnutim
crnom bojom sa strane pokraj crtič nog koda. Teš ki lokot
velič ine moje š ake drž i č elič nu kopč u na mjestu.
Guram ključ u lokot. Lako se uvlač i, kopč a se otpuš ta uz tihi

klik dok okreć em ključ . Poklopac se otvara na svom
dugač kom rubu i š kripi na š arkama ukoč enim od
nekoriš tenja, ispuš tajuć i ustajali, praš njavi zrak koji je
sigurno godinama bio zarobljen unutra.
Naš a je kuć a bila prodana nakon suđenja, prihod je otiš ao u

zakladu za dječ ake, ali zapravo nisam znala š to se dogodilo
sa sadrž ajem. Znala sam da je mama dobila neke moje
stvari, osobne stvari koje nisu zanimale Liamove roditelje.
Pretpostavljam da bih trebala biti zahvalna š to sve ovo nije
završ ilo na deponiji.
Mora da je sve spakirala jednog od svojih manje lucidnih

dana, prije nego š to je demencija stvarno uzela maha. Prije
nego š to je zaboravila zaš tititi ovih nekoliko dragocjenih
stvari,ostavljajuć i ih do dana kada sam opet bila slobodna.
Ključ i raspored plać anja povjerila je gospodinu Guyu.
Osjeć am se kao da otvaram vremensku kapsulu, isporuku

iz mog starog ž ivota. Poruku u boci.Sadrž aj je slož en
uredno, paž ljivo, ali kutija je samo do pola puna. Neke
knjige, uokvirene fotograXije dječ aka, omiljena torbica.
88
Anna
Waterman nalivpero u svojoj kutiji. SR al od kaš mira koji sam

dobila za Bož ić godinu dana prije Liamove smrti. Mala
kutija s nakitom, odgovarajuć a ogrlica i narukvica, moj
zaruč nič ki prsten i prsten za vječ nost koji mi je kupio kad
se Theo rodio. Zapeč ać ena bijela omotnica prič vrš ćena je
spajalicama na vrhu kartonske mape, s Heather napisanom
majč inim drhtavim rukopisom na prednjoj strani. Ali još ga
nisam spremna otvoriti.Odlaž em je na stol ispred sebe.
Listam fascikle papirologije u kutiji; moj rodni list,

omotnica s tvrdim uvezom u kojoj se nalaze sve moje GCSE i
A-level svjedodž be, Xinancijske stvari, drugi obrasci s
kojima mož da moja mama nije znala š to uč initi, ugurani
pokraj slika koje je Theo naslikao u dječ joj sobi, debeli
redovi crvena i plava, ž uta sunca i kuć a s č etiri poredane
Xigure: dvije velike i dvije male, sve s velikim blistavim
osmijesima i pet prstiju na svakoj ruci. Još jedna slika
njegova brata,viš e od mrlja boje na stranici, boja je
popucala i izblijedjela s godinama. Finn Vernon ispisao je
urednim okruglim pismom ispod nje neko od osoblja vrtić a.
Mama ih je magnetima zalijepila za svoj hladnjak kod kuć e,

u kutu svoje male kuhinje. Prije cijelog ž ivota.
Izvlač im predmete i paž ljivo ih stavljam na stol. To su

sigurno bile sve stvari koje je mama dobila prije nego š to je
Liam umro ili koje njegova obitelj nije ž eljela zadrž ati kad je
sljedeć e godine prodala kuć u. Moja uokvirena diplomska
slika je ovdje, ja izgledam smiješ no mlada u ogrtač u,
smiješ im se s laž nim svitkom koji su ti dali samo za
89
Anna
fotograXiju. Razni komunalni rač uni za staru kuć u. Nekoliko

godina vrijedni moji stari rokovnici, spojeni elastič nom
trakom. Sjajni fotoalbum koju je mama napravila za svakog
od dječ aka kad su se tek rodili. Uokvirene fotograXije
svakoga od njih, vrlo mladih.
Finnov prvi maleni par cipela, elegantne male crne cipele

sa srebrnom kopč om, koje mi stanu na dlan.
Cijela kuć a – trosoban polugrad koji je bio naš dom osam

godina, dnevni boravak i blagovaonica, kuhinja i radna
soba, sve to – svela se na ovo. Na jednu kutiju.
Smeđa podstavljena omotnica s vanjske strane ima jednu

riječ - moje ime - ispisanu neodluč no velikim slovima.
Otvorim je i unutra nađem debeo snop novč anica od deset
funti spojen plastič nom vrpcom. Na njemu je samoljepljiva
ceduljica napisana poznatim rukopisom moje mame: Da
prež iviš xx. Postoji i pre-paid debitna kartica koja je još
uvijek prilož ena pismu koje je izdala tvrtka pod nazivom
MyCash, u kojoj se zahvaljuje na pologu od 1000 funti. Grlo
mi se stež e pri pomisli na to da je moja mama uzela ovaj
novac iz svoje uš teđevine, š to je trebao biti njezin
mirovinski fond, i ostavila ga ovdje da ga nađem za neki
buduć i datum. Na dan za koji je vjerojatno znala da se
nikada neć emo vidjeti. Planirala je ovo, htjela se pobrinuti
za mene prije nego š to je demencija potpuno odnese. Još
uvijek pazi na mene, č ak i sada. Omiljeni š al moje mame je
ovdje. Prinosim ga licu, duboko diš em, suze mi
90
Anna
prijete dok hvatam duh cvjetnog parfema koji je nosila

otkad znam za sebe.
Najslabiji tragovi jasmina i sandalovine ostali su nakon

toliko vremena.
Ispod odjeć e je kutija za cipele. Unutra nalazim svoju

vozač ku dozvolu, isteklu i sa starom adresom. Putovnica mi
je istekla 2018. Tanak svež anj posjetnica spojenih
pohabanom gumicom, moja stara kartica na vrhu. Heather
Vernon. Voditelj ljudskih resursa. Prelistam ostalo. Sluč ajni
odabir trgovaca,Xinancijskih savjetnika, bivš ih kolega i
nekolicine novinara od kojih se ne sjeć am nijednog.
Nekoliko mojih stvari koje je sigurno sač uvala dok sam bila
djevojč ica, nije se mogla od njih odvojiti: mali ruž ič asti
ruč ni sat, svjetlucavu tijaru, sić uš nu bijelu kutijicu s
pramenom moje plave dječ je kose paž ljivo uvuč enom
unutra. Nisam imala pojma da je zadrž ala ove blijedeć e
znakove mog vlastitog djetinjstva.
Vrać am se maloj bijeloj omotnici s mojim imenom,

okreć uć i je u rukama.
Prije je voljela č estitke, zahvale i podsjetnike i bilo kakve

male obiteljske prigode, evo male poslastice za dječ ake s
novč anicom od pet funti za svakoga od njih. Kupovala bi
kartice u kutijama u dobrotvornim trgovinama, uvijek joj se
sviđalo neš to š to bi se moglo prikvač iti na plutenu ploč u ili
hladnjak, staviti na policu kamina, koristiti kao oznaku ili
podsjetnik dugo nakon š to bi tekstualna poruka ili e-mail
91
Anna
bili zaboravljeni .
U grlu mi je bolna tvrdoć a dok kidam omotnicu i izvlač im

karticu iznutra. Jedna razglednica velič ine 6 × 4, njež na
akvarelna slika sivo- bijele ptice koja stoji na kraju grane.
Proč itala sam riječ i, a oč i su mi bile pune suza.
Draga Heather,
mislila sam da bi ti bilo potrebno nekoliko stvari kad izađeš. Nisam

željela da se skupe i bace u kamion sa svim mojim stvarima kad me
odvezu na smiješnu farmu.
Volim te. Znam da nisi učinila što su rekli. Jednog dana će istina
izaći na vidjelo i svi će znati. Što god učinila, uvijek ću biti tako
ponosna na tebe, draga djevojko.
Poljubi dečke umjesto mene.
Volim te zauvijek, mama xx
92
Anna
12
Direktorica banke je manikirana ž ena u srednjim

tridesetima s urednom kosom. Trudi se ostati
profesionalna, ali mogu reć i da ispod fasade toč no zna tko
sam, pogled joj se djelić predugo zadrž ava na mom,
nepostavljena pitanja na usnama dok sjedimo u separeu u
straž njem dijelu poslovnice. Več eras ć e bez sumnje povezati
naš susret s partnerom za več erom, zanimljivu prič u iz svog
radnog dana.
"Kao š to znate", kaž e ona, tipkajuć i dok govori, "gospodin

Guy je upravljao imanjem vaš e majke - usput, moja suć ut - i
bili smo u kontaktu s njim u vezi s raspolaganjem
imovinom. Razumijem da mu je Vaš a majka ostavila
prilič no konkretne upute o tome kako ta imovina treba biti
dostupna njezinoj prež ivjeloj najbliž oj rodbini.' Ona me
pogleda. 'On je s njom i s nama sklopio određene dogovore
u vezi s njezinom ostavš tinom koja je polož ena na njezin
tekuć i rač un nakon š to su svi pravni procesi završ eni.
Također je organizirao da budete supotpisnik na tom
rač unu.' Ona pritisne drugi niz tipki i okrene monitor prema
meni tako da ga mogu vidjeti. Izvadak rač una, brojevi, š ifre,
datumi i brojka u gornjem desnom kutu koja označ ava
trenutno stanje: £11,823.
Još jedan val zahvalnosti i tuge preplavi me dok buljim u

monitor. Moja majka, koja je naporno radila cijeli svoj ž ivot,
sama me odgojila nakon š to je moj otac umro, koja je bila
pametna i neovisna, puna ljubavi i ljubazna, koja mi je
93
Anna
pomogla kroz fakultet i sama otplać ivala svoju hipoteku.

Tko je tada vidio kako se njezina voljena kuć a prodaje kako
bi se platila njezina skrb dok je polako nestajala u magli
demencije: eto na š to se sve to svodilo. Ovo joj je ostalo. Nije
se č inilo poš teno.
Direktor banke mi se suosjeć ajno nasmiješ i, okreć uć i ekran
natrag prema njezinoj strani stola.
'Razgovarali smo s gospodinom Guyem o tome kako bi

trebalo postupati s tim sredstvima, uključ ujuć i sugestiju da
bi ona mogla biti bolja u zakladi ili š tednji koja bi donosila
bolji povrat u srednjoroč nom razdoblju. Ali bio je dosta
konkretan.Vaš a je majka, oč ito, bila prilič no precizna s njim.
Gurne mi prozirnu plastič nu mapu preko stola.
Viš e papirologije, formulari za potpisivanje. Ali također i

Visa debitnu karticu – s mojim imenom na njoj. Odvajam je
od prateć eg lista i drž im u rukama, okreć uć i je tako da
hologram hvata svjetlo, ispisano mojim imenom srebrnim
slovima na plastici. Neš to tako malo i svakodnevno – š to
sam tako dugo uzimao zdravo za gotovo, vjerojatno
upotrijebila tisuć u puta u svom starom ž ivotu – ali č ini mi
se kao talisman, karta za povratak u stvarni svijet. Znak da
još uvijek postojim.
Zaustavila sam se na bankomatu na odlasku, ali proš lo je

toliko vremena otkako sam izvela ovu jednostavnu radnju –
unos kartice, tipkovnica, odabir, iznoš enje novca – da
moram razmiš ljati o svakom koraku procesa, podsjetiti se
kako to funkcionira . Promijenila sam PIN broj u 2811.
94
Anna
Liamov rođendan.
Hrskave novč anice od dvadeset funti djeluju drugač ije,

glatkije su i sintetič nije i manje su nego š to ih pamtim,
š arenije, a i slika se promijenila. Unutra bi mi trebali
mjeseci da zaradim ovaj iznos, u kuhinji ili praonici po
zatvorskim cijenama od deset funti tjedno.
Pronalazim poslovnicu Primarka da kupim novu odjeć u,

neupadljive crne i sive, tamnoplave traperice i bejzbolsku
kapu. Odjeć a koja bi bila dobra za utapanje u okolinu, za
nestajanje. Olakš anje je odbaciti svoju staru odjeć u – još
uvijek natopljenu smradom i prljavš tinom zatvora,
bljedoć om od previš e istroš enosti – i osjeć am se poput
zmije koja odbacuje staru kož u, ostavljajuć i je za sobom.
Nisam ž eljela da me itko gleda onako kako su me ljudi
gledali posljednja dvadeset i č etiri sata, dajuć i mi š irok
prostor na ulici.U svlač ionici trpam pola svjež ih novč anica u
dž epove traperica, a drugu polovicu u desnu cipelu prije
nego š to sam je navukla.Stare navike.
Presvlač im se u zahodskoj kabini supermarketa, vež em

kosu i stavljam bejzbolsku kapu, podiž uć i ovratnik jakne
kako bih prekrila ož iljak koji mi se penje lijevom stranom
vrata.
Kupim telefon koji se plać a po koriš tenju i pedeset funti

kredita i provedem pola sata u parku, pokuš avajuć i ga
namjestiti. Moja stara lozinka e-poš te ne radi;
Pretpostavljam da je rač un morao biti poslan u digitalnu
95
Anna
prazninu nakon š to je moj ž ivot stao poput navijenog sata.

Brzo Google pretraž ivanje potvrđuje da kasnim oko osam
godina – automatski bi se izbrisalo nakon dvije godine
neaktivnosti.
Kad sam se poč ela snalaziti, sjedim minutu i gledam mapu

s kontaktima. Prazna. Započ nimo! kako telefon kaž e. Nema
nikoga, nema starog telefona za popunjavanje adresara,
nema stare e-poš te ili aplikacija za traž enje imena i brojeva
za dodavanje. Jedva se sjeć am svog starog broja, a kamoli
tuđeg.
Idem na Google i kreiram novu adresu e-poš te, koristeć i

svoje djevojač ko prezime umjesto vjenč anog imena. Zatim
kreć em prema hostelu, izbjegavajuć i guž vu i drž eć i se
sporednih ulica.
Nova energija mi olakš ava korake i gura me naprijed.
Proš lo je toliko dugo da mi treba neko vrijeme da shvatim

š to je to. Svrha. Obnovljeni osjeć aj svrhe.
Osjeć aj kretanja naprijed, zamaha: imati razloga staviti

jednu nogu ispred druge.
96
Anna
15.22h, policijska postaja u Bathu
DI Musgrove mi je dodao još jednu maramicu iz kutije.
'Moramo utvrditi je li Vaš em suprugu u posljednje vrijeme

bilo prijetnji, tko mu je prijetio konkretno ili opetovano?
Sastavni dio njegovog posla, mož da? Nezadovoljni birač ili
netko tko je s njim mož da doš ao u kontakt kroz njegov
saborski rad? Oč ito pratimo i Parlamentarni ured za
sigurnost, ali mož da je riječ o neč emu š to još nije prijavio.'
'Nikad mi niš ta nije spomenuo.' Odmahnula sam glavom.

'Bilo je nekoliko č udnih, sigurno. Pretjerano entuzijastič ni
č lanovi zabave, opsjednuti jednom temom i Liamov vlastiti
mali obož avateljski klub ž ena određene dobi, ali sve su se
č inile prilič no bezopasnima. Imao je svoj dio trolova na
internetu, naravno, ali ne viš e nego bilo koji drugi
zastupnik.'
'Je li postojao određeni problem s kojim se bavio, mož da

neš to š to mu je oduzimalo puno vremena? Ili mož da
određenu osobu koju Vam je spomenuo? Je li se č inio
posebno uznemiren ili pod stresom u posljednjih nekoliko
tjedana?' 'Bio je zauzet cijelo vrijeme, uvijek je prelazio s
jedne stvari na drugu.Uvijek na svom telefonu ili na
događajima ili u dopisivanju. I č inio se posebno zaokupljen
u posljednjih nekoliko mjeseci, radeć i jako dugo.'
"Zaokupljen č ime?" ‘Poslom.Ne znam toč no.' Istina,
97
Anna
nekoliko sam puta i sama posumnjala. Ali sada sam osjeć ala
samo vrelinu krivnje š to sam sumnjala u njega. Jesam li
jednostavno bila previš e zaokupljena deč kima i svojim
poslom i vlastitim svakodnevnim borbama da bih
primijetila je li ga neš to muč ilo? 'Veliki dio njegovog rada
bio je povjerljiv. Rekao je sinoć da je razgovarao s kolegom
o . . .da se događa neš to sumnjivo, krš enje parlamentarnog
kodeksa ili tako neš to. Ali sve je bilo vrlo nejasno.' “Je li
spomenuo ime?"
'Iskreno govoreć i, mislila sam da on to mož da izmiš lja u

hodu kako bi prikrio svoje tragove.' buljim u pod. "Mislila
sam da bi mogla biti još jedna ž ena."
"Ipak ć emo to ispitati." Musgrove je zabiljež io u svoj blok.

SR to je s Xinancijskom stranom stvari? Je li bilo ikakvih
dugova, je li vaš suprug imao ikakvih novč anih briga,
neosiguranih zajmova, kreditnih problema?' 'Ne. Liamova
obitelj uvijek se brinula da budemo . . . uvijek su bili vrlo
velikoduš ni«. 'Zanima me jeste li iš ta č uli sinoć ?'
'Mož da otvaranje ulaznih vrata, ako je Vaš muž nekoga

pustio unutra? Bilo kakav razgovor ili č ak sukob?' Pipala
sam kroz maglu sjeć anja, ž eleć i se prisjetiti. Ali nije bilo
niš ta.
"Prilič no duboko spavam", rekla sam. 'Imam tablete koje

mi pomaž u da spavam. Prepisane su mi proš le godine uz
neke druge lijekove koje imam za postporođajnu depresiju,
98
Anna
opć u anksioznost i nesanicu. Nakon š to sam dobila Finna,

stvari su bile teš ke.' 'Mogu li te zvati Heather? Usput, zovem
se John.'
'Imate li vlastite djece?' rekla sam.
Odmahnuo je glavom. 'Nemam, naž alost. Ipak puno neć aka i

neć akinja.' Pokuš ala sam se sjetiti š to je maloprije pitao. SR to
je to bilo?
Mozak mi je bio poremeć en.
'Imam tablete koje mi pomaž u pri spavanju', rekla sam

opet, 'ali obič no ih uzimam samo vikendom jer ne moram
dizati dječ ake i spremati ih za jaslice.' "Dakle,uzela si jednu
sinoć ?"
Brinem se za dječ ake'Jesu li dobro? Nitko mi nije rekao
niš ta'. 'O njima se brine tazbina, Heather.' 'Moram ih vidjeti,
razgovarati s njima.'
Theo je plakao kad ga je pokupila njegova baka; jecajuć i i

drž eć i se za moju nogu dok je Finn promatrao svog brata u
tiš ini blijeda lica, sisajuć i palac,a bijelu muslinsku tkaninu
je drž ao stegnutu u maloj š aci. 'Moram im objasniti š to se
dogodilo. Kada mogu ić i kuć i?'
'Uskoro.' Otvorio je novu stranicu svoje biljež nice. "SR to

prije ovo obavimo, prije ć emo te moć i vratiti tvojim deč
kima."
99
Anna
'Ne mogu vjerovati da su tako pronaš li svog tatu, samo... . .

previš e už asno.' SR ok me opet preplavio u valu, tuga toliko
snaž na da me gotovo sruš ila na pod. Sjeć anje na moje
posljednje riječ i upuć ene njemu, ljutite, optuž ujuć e riječ i,
nakon š to sam mu rekla da ne ljubi naš e deč ke iz straha da
ih ne probudi.
Sada ih viš e nikada neć e poljubiti.
Osjeć aj krivnje bio je poput udarca u prsnu kost.
Svaki put kad bih zatvorila oč i, vidjela sam Liamovo lice,
voš tano i blijedo,smrt je uč inila da izgleda kao netko drugi.
I svaki put je to bio poput još jednog oš trog uboda tuge,
kao da prož ivljavam najgori trenutak svog ž ivota uvijek
iznova i iznova, onaj trenutak kad sam svukla krvlju
natopljen pokrivač . Munja straha, panike,č istog už asa dok
sam mu pritiskala prsa i prislonila usta na njegove hladne
usne oč ajnič ki pokuš avajuć i da ga vratim u ž ivot.
Pritiskati na prsa, stiskati mu nos i tjerati mu zrak u pluć a,

krv mi je zaprljala ruke i natopila mi spavać icu,pritiskati i
disati i disati i pritiskati. Jedan i dva i tri, dah, jedan i dva i
tri, dah. Znajuć i da je besmisleno, ali nisam mogla prestati.
"Mogu li ga vidjeti?" rekla sam tiho. 'Mogu li vidjeti Liama?'

»Ne još . Ali uskoro. Ako ž eliš .' Nagnuo se naprijed. 'Sluš aj,
znam da su ovo nevjerojatno teš ki momenti ', rekao je
Musgrove. »Ali moramo razraditi vremenski okvir za sinoć .
100
Anna
SR to je zadnje č ega se mož eš sjetiti?' Odmahnula sam

glavom, kao da je ž elim razbistriti. “Provjeravala sam jesu li
obojica zaspali." 'Sigurna si?' 'Prilič no sigurna.' Namrš tila
sam se. 'To je uvijek zadnja stvar koju napravim prije nego
š to i sama odem u krevet.' Sad kad sam se pokuš ala
prisjetiti, zapravo se nisam mogla sjetiti mnogih detalja,
onih rutinskih stvari koje sam radila tako č esto da je
sjeć anje klizilo preko njih. Nisam se mogla sjetiti mnogo
osim one posljednje svađe u Liamovoj radnoj sobi,
dovrš etka pranja posuđa, provjere dječ aka i onda... . . niš ta.
Samo zastraš ujuć a praznina, praznina u sjeć anju kao da je
sve izbrisano,č isto poput plaž e koju je zapljusnula plima.
Nisam se č ak mogla sjetiti ni jedne od svojih tableta. Ali
mora da sam to uč inila.
"Oko deset i trideset?" To je bilo otprilike normalno za

petak naveč er. "Mož da bliž e jedanaest."
Ponovno je provjerio svoju biljež nicu.
'A je li tvoj suprug č esto provodio noć u salonu?' Je li. Proš lo

vrijeme.
'Njegova radna soba bila je odmah pokraj salona', rekla

sam gutajuć i suze. 'Ponekad, ako je radio do kasno, samo bi
ostao dolje, sruš io se na sofu radije nego da bi otiš ao gore u
krevet. Dakle, nije smetao deč kima.'
Zurila sam u svoje ruke, u svoje prste, u mrlju boje hrđe u
kutu jednog lež iš ta nokta. Uz trzaj už asa shvatila sam da je
to osuš ena krv, ostatak beznadnih minuta koje sam provela
101
Anna
pokuš avajuć i ož ivjeti Liama. Skupila sam ruke u š ake u

krilu.
"Dakle, č injenica da ste spavali u odvojenim krevetima,"

nastavio je Musgrove, "nije zato š to ste imali poteš koć a?"
Trepnula sam,pogledala u detektivovo š iroko lice. ‘Kako to
mislite?'
'U vaš em braku.'
102
Anna
13
NEDJELJA
Centralna knjiž nica u Bathu moderna je i prozrač na, s

visokim stropovima i visokim naslaganim policama,
š irokim stubiš tem koje vodi do prvog kata. Krenem gore
kako bih pronaš la odjeljak za radnu sobu u straž njem dijelu
glavnog prostora, gdje nalazim ono š to traž im: dugač ak stol
sa š est rač unala. U upotrebi su samo dva, jedan stari
gospodin s hrpom karata na stolu pokraj sebe, drugi č ovjek
sijedih pedesetih godina koji kljuca po tipkovnici i
provjerava ekran nakon svakog poteza. Nitko od njih me ne
gleda dok sjedam.
Izgubila sam pola sata traž eć i internetski kaXić , ali oni kao
da su nestali s glavne ulice. Knjiž nica je bila moja sljedeć a
najbolja opcija.
Sjedim za jednim od rezervnih terminala i tresem miš da ga

ož ivim.
Sve se č ini manje, monitor tanji i kompaktniji, zaslon

svjetliji. Imali smo ogranič en pristup usluzi e-poš te u
Eastwood Parku i nekim videopozivima koji su postavljeni
tijekom pandemije zadnjih nekoliko godina, ali nije bilo
odgovarajuć eg pristupa internetu, Googleu, druš tvenim
medijima. Smješ tam prste na tipke, kaž iprste na F i J,
č ekajuć i da se miš ić na memorija vrati. ZR eleć i da se moji
prsti sjete tipkanja dodirom koji sam uč ila na sveuč iliš tu.
103
Anna
Ali znanje je nestalo. AtroXiralo tijekom godina, izblijedilo

zbog neupotrebe kao i mnogo toga drugog u mom ž ivotu.
Umjesto toga nalazim i kljucam tipke, poput č ovjeka sivog

lica nasuprot. Ne traje dugo: jednostavno Google
pretraž ivanje Liamovog imena donosi viš e od 100.000
rezultata. Njima dominiraju sudski sluč aj, moja osuda,
Liamov ž ivot i zvjezdana karijera i njegova prerana smrt,
velič ina i doseg tvrtke njegova oca, Vernon plc. Stranica za
stranicom o suđenju i posljedicama, naslovi koji vriš te o
mojoj krivnji na kraju svega.
Svi su koristili iste slike. Prvo moja snimka kako ulazim u

policijsku postaju u trenirci i dž ogericama, pognute glave,
kose poput ptič jeg gnijezda,prljavog lica, policajka me vodi
za ruku. Nisam s lisicama, ali mogla sam i biti. Tamne mrlje
boje hrđe još uvijek su vidljive na mojim zapeš ćima s kojih
još nije otiš la sva krv.
Druga je slika bila još gora: snimak na kojem me izvode iz

moje kuć e u ulici Maitland, gledajuć i prema kameri, u
jutarnje sunce. SR kiljenje zbog iznenadne svjetline – ali slika
nije izgledala tako. U uhvać enom trenutku izgledalo je kao
da se smiješ im , usana podignutih u kutovima kao u nekom
pozdravu za okupljene fotografe. Kao da uopć e nisam bila
izbezumljena i slomljenog srca, nego da sam zapravo mogla
izmamiti smiješ ak potpunom strancu.
Nikad nisam saznala kako su tako brzo stigli do moje kuć e,
104
Anna
jedva sat vremena nakon š to je za prvim policijskim

vozilom doš lo drugo, pa još jedno. Nije bilo š anse da dobiju
tu sliku u mojoj kuć i, a da im se ne dojavi.
Pregledavam prve retke vijesti. Neki od njih bili su istiniti,

neki su bili napola istiniti, drugi su izgledali kao proizvod
nagađanja ili izravne izmiš ljotine. Moje oko privlač i
posebno nekoliko reč enica, vrela, bolna knedla mi raste u
grlu dok vidim svoje razaranje upakirano,umotano i saž eto
u pregrš t riječ i na ekranu.
Liam Vernon, 36, zvijezda u usponu stranke koja se

naginjala za potencijalnu ulogu u vladi, pronađen je
brutalno ubijen kod kuć e. . .
. . . Heather Vernon, 33, nije pokazivala nikakve emocije

dok su je detektivi za ubojstva vodili u policijsku postaju. . . .
. . njihovi sinovi, dvije i č etiri godine, otkrili su oč evo
iskasapljeno tijelo dok je ona spavala od posljedica opijanja
u zasebnoj sobi. . .
. . . da su imali turbulentnu vezu i da su spavali u odvojenim

spavać im sobama u vrijeme njegove smrti. . .
Odmahujem glavom, osjeć am kako mi se toplina diž e u lice.

Klikanje i listanje. Ne ž eleć i vidjeti viš e, ali i ne ž eleć i
prestati. Bilo je pozadinskih č lanaka o drugim politič arima
koji su umrli uslijed nasilja ili sumnji da su poč inili zloč in.
Ostale prič e detaljno su opisivale Liamov ž ivot, njegovu
slavnu obitelj i karijeru
105
Anna
u Xinancijama prije nego š to je postao zastupnik, njegovu

sve već u popularnost i meteorski uspon unutar stranke. Još
viš e č lanaka o drugim zastupnicima koji su tijekom godina
bili upleteni u seksualne skandale, koje je vlastita nevjera
sruš ila na zemlju, od lorda Profuma do Earla Jellicoea,
Cecila Parkinsona i Davida Mellora.
Moj pokojni suprug sada ima svoju stranicu na Wikipediji,

a š okirana sam kad sam otkrila da je imam i ja. SR krti detalji
o naš im ž ivotima,već ina oba unosa posveć ena je
okolnostima njegove smrti i mojoj osudi.
Još klikanja i listanja.Još stranica. Određeni kolumnisti u

određenim novinama osuđuju korozivni uč inak zaposlenih
majki, zanemarenih brakova u korist karijera, zanemarenih
muž eva koji odlaze od sebič nih ž ena i tragič nog primjera
kuda sve to vodi, a pruž a obitelj Vernon.
Smješ tam se u stolicu i dopuš tam sebi da padnem duboko

u zeč ju rupu,prož diruć i sve to s mazohistič kim ž arom. Klik.
Klik. Klik.
Negdje su morale postojati sumnje . Netko tko nije

progutao policijsku verziju događaja, tko nije prihvatio
odluku porote zdravo za gotovo. Samo sam morala pronać i
te sumnje i slijediti ih, pronać i labavu nit i vuć i je dok se
cijela stvar ne poč ne rasplitati.
To je bio jedini nač in da ponovno vidim svoje sinove.
106
Anna
I da ponovno izgradim ž ivot s njima.Da im budem majka.
Nakon sat vremena imam dvadeset otvorenih kartica u

pregledniku. Web stranica BBC News i drugi mediji objavili
su č lanke na prvu godiš njicu Liamove smrti, jer su njegovi
roditelji osnovali novu dobrotvornu zakladu posveć enu
pomaganju ž rtvama obiteljskog nasilja. Guglam Vernon
Trust, skeniram stranice. Zaklada, kako sam proč itala,
također radi na podizanju svijesti o muš karcima ž rtvama
obiteljskog nasilja koje je poč inio njihov partner ili
supruž nik, 'premalo prijavljenom i stigmatiziranom
problemu muš karaca koji su ž rtve, a ne poč initelji'.
Drugdje se jedva spominje moja neuspjela ž alba, dvije

godine nakon presude. Samo nekoliko kratkih č lanaka s
najnuž nijim č injenicama – ali to je potvrda onoga š to svi
već znaju. Uč inila je to. Nije baš vijest.
Prije nekoliko godina bio je dokumentarac na jednom od

kabelskih kriminalistič kih kanala, a sada ga nalazim na
YouTubeu – Death of an MP – gledajuć i titlove u tiš ini kao
inspektora Musgrova i razne druge sugovornike, susjede,
bivš e prijatelje i parlamentarne kolege su intervjuirani za
emisiju od sat vremena. Dok gledam, brzo postaje jasno da
je policija tijekom istrage imala samo dvije radne teorije.
Prva– invazija na dom koja je poš la po zlu, borba u mraku,
Liam kojeg je izbo provalnik iznenađen š to ga je pronaš ao
dolje – oč ito je odbač ena zbog nedostatka dokaza u prva
dvadeset č etiri sata. SR to je Benedict Cumberbatch rekao u
107
Anna
onoj TV emisiji koju je Liam volio, seriji o Sherlocku

Holmesu? Kad eliminirate nemoguć e, ono š to ostane -
koliko god bilo nevjerojatno - mora biti istina. Neš to tako.
To je ono š to je policija uč inila: eliminirala je sve druge
moguć nosti. Ostala je jedina druga teorija, da je netko u
kuć i to morao uč initi. Da sam to ja uč inila.
Nikada se nisu ozbiljno bavili verzijom događaja za koju

sam znala da je istinita: da mi je namješ teno. Uokvireno.
Savrš ena igrač ica za hladnokrvno ubojstvo popularnog
zastupnika, reklamiranog kao buduć eg č elnika stranke.
CR itajuć i prič u za prič om, gotovo se č ini kao da je Liamova

popularnost radila protiv mene, da je poslož ila kockice od
samog poč etka. Kao da sam od samog poč etka bila u
njegovoj sjeni, negativa do njegove pozitive. Buduć i da je
moj muž bio karizmatič an, popularan politič ar – a Bog zna,
bilo ih je malo – pa je netko morao platiti za njegovu
preranu smrt. Kosmič ki dug se morao nekako podmiriti.
Netko je morao biti odgovoran - zaš to ne njegova hladna,
ambiciozna ž ena koja se penje u druš tvu, koja se smiješ ila
pred kamerama kad je uhić ena?Koja je bila paralizirana,
pijana, zaduž ena za svoju djecu i koja nije mogla ni plakati
na sudu? Koja je bila toliko obuzeta ljubomorom da je
ostavila jadnu djecu kako bi otkrila njihovog jadnog mrtvog
oca u lokvi vlastite krvi?
Bila je to dobra prič a. Ali to je bilo sve.
108
Anna
14
Među svim stotinama stranica s vijestima, web stranica i

blogova i komentara o smrti mog supruga, mogu pronać i
samo jedan suprotni č lanak, objavljen u Guardianu 2016.
Prije sedam godina. Jedan jedini suprotni glas u masi
sudskih izvješ taja, priloga i poziva da ostatak ž ivota
provedem iza reš etaka. Jedna jedina labava nit među
debelom tapiserijom 'č injenica' koje su bile ispletene
otkako je moj ž ivot postao javno vlasniš tvo.
Ostaju pitanja oko ubojstva člana Parlamenta

Owen Tanner
Bio je to sluč aj koji je š okirao naciju – brutalna smrt
karizmatič nog zastupnika Liama Vernona.
U to vrijeme okarakteriziran kao zloč in iz strasti motiviran

ljubomorom, potaknut alkoholom i lijekovima na recept, a
koje je izvrš ila odbač ena supruga s namjerom osvete,
ubojstvo je u središ te pozornosti stavilo problem
obiteljskog nasilja usmjerenog protiv muš karaca.
Heather Vernon – koja je uvijek poricala ubojstvo –

osuđena je na osamnaest godina zatvora i neć e imati pravo
na uvjetni otpust do 2023. godine.
Ali dvije godine nakon njezine osude još uvijek ostaju

neodgovorena pitanja o okolnostima koje okruž uju sluč aj.
CR ak su se sugerirale nepravilnosti u policijskoj istrazi, od
109
Anna
zataš kavanja koje sež e do najviš ih razina britanskog

establiš menta.
Pomič em se dalje niz dio, do niza podnaslova koji ocrtavaju

pitanja i nedosljednosti koje lebde nad mojim sluč ajem.
– ZR ena s kojom je Liam Vernon navodno imao aferu –

koriš tena na sudu da pruž i dokaze o motivu za ubojstvo –
nikada se nije javila i policija joj nikada nije uš la u trag.
– Heather Vernon, voditeljica ljudskih resursa u softverskoj

tvrtki u vrijeme ubojstva, nije imala kriminalni dosje niti
dokumentiranu povijest nasilja.
– Ostaju pitanja u vezi sugestija o korupciji unutar

parlamenta i dokaza da se gospodin Vernon spremao
puhnuti u zviž daljku u trenutku svoje smrti.
Opet č itam treć i podnaslov, uzalud listam po tekstu traž eć i

neš to konkretno. Ugao korupcije bio je nekoliko puta
puš ten u medije, ali č inilo se da nikada nije vodio nigdje.
Svejedno, sjedam s neobič nim osjeć ajem lakoć e visoko u
prsima. Potreban mi je trenutak prije nego š to shvatim o
č emu se radi: prvi put nakon dugo vremena osjeć am se kao
da nisam potpuno sama. Kao da nisam jedina koja zna
istinu, a ne usamljeni glas koji vič e u uragan.
Opet provjeravam datum č lanka: 27. travnja 2016. Manje

od dva mjeseca prije glasovanja o referendumu u lipnju,
110
Anna
kada su vijesti bile stalan niz argumenata, rasprava, trikova,

tvrdnji i proturječ ja o odlasku i ostanku -zahtjevi. Vrijeme
kada se č inilo da su svi opsjednuti njime, kada se č inilo da
je preuzeo zemlju poput zaraze - istiskujuć i vijesti o bilo
č emu drugom.
Komentari ispod njegove prič e su muč na mješ avina

teoretič ara zavjere koji vrte vlastite ideje o Liamovoj smrti
– zataš kavanje stranač kog skandala mož da, ruski agenti ili
mož da odmetnuta ć elija ISIS-a – pomiješ ana s anonimnim
ž enomrscima koji govore da sam dobila š to sam zasluž ila,
plus mnoš tvo obož avatelja pravog krimić a koji govore o
meni kao da sam izmiš ljeni lik u nekoj niskobudž etnoj TV
emisiji.
Traž im Tannerovo ime i stotine drugih č lanaka iskrsavaju,

sve do ranih 2000- ih. Stranica za stranicom hitova, sve od
kriminala preko politike do nekih međunarodnih stvari oko
korporativnih prijevara, pranja novca i korupcije na visokoj
razini. Na fotograXiji autora iz 2010., on zuri kroz male
okrugle naoč ale, oš iš anu crvenu kosu iste duž ine kao
č ekinje preko njegove č eljusti. Kombiniram svoje ime s
njegovim u okviru za pretraž ivanje i vidim, da je pisao o
mom sluč aju još od vikenda nakon Liamove smrti. CR lanci
koji su donosili one proklete slike mene kako me policija
izvodi iz kuć e, š kiljeć i u sunce na nač in koji je izgledao kao
osmijeh.
Njegova prič a iz 2016. posljednja je koju mogu pronać i u

Guardianu. Nakon toga ima nekoliko č lanaka u
111
Anna
Independentu, New Statesmanu , a onda se č ini da je sve

zamrlo. Sve š to mogu pronać i u posljednjih nekoliko godina
su dijelovi objavljeni na njegovom blogu,
www.theylietoyou.co.uk – duge lutajuć e prič e o Kinezima,
agenti i ruski oligarsi, nekoliko iz pandemije o skandalu
drž avnih ugovora datih ministrovim prijateljima.
Oč ito njegovi napori da ponovno potakne zanimanje za moj

sluč aj nisu uzeli maha. Znala sam da su š anse za uspješ nu
ž albu na osudu male bez znač ajnih novih dokaza. Ali mož da
je ovo bila poč etna toč ka. SR aljem poveznicu za Tannerovu
prič u iz 2016. na svoju novu adresu e-poš te, tako da je
mogu kasnije ponovo proč itati.
ZR eludac mi se grč i od gladi. Oč i me peku od tolikog buljenja

u monitor, toliko č itanja, toliko informacija koje se vrte i
pokuš avam sve to č vrsto uhvatiti u koš tac. Još uvijek se
navikavam na č injenicu da mogu sjediti ovdje cijeli dan ako
ž elim, nema nikoga da mi kaž e da je vrijeme isteklo, da je
vrijeme da stanem u red u kantini, da se javim na posao ili
da se vratim u ć eliju i da se svjetla gase. Trepć em i odvajam
oč i od ekrana, osvrć em se oko sebe traž eć i automat, neš to
š to ć e me drž ati do kasnije. Nisam jela otkako sam izaš la iz
ureda za uvjetnu kaznu i... Zastajem, a trnci alarma titraju
mi nisko u trbuhu.
Isprva pomislim da je to kumulativni otrovni uč inak svih

tih novinskih prič a, gledajuć i kako se moja krivnja toliko
puta ponavlja crno na bijelo. Ali sitne dlač ice mi se diž u na
podlakticama, kao š to su ponekad bile u Eastwood Parku
112
Anna
nakon š to sam tamo provela nekoliko godina. Ta električ na,

neprirodna smirenost kad je neš to trebalo krenuti, kad je
netko trebao biti zaskoč en, a svi su to znali. Netko tko ž eli
izravnati rač une ili dobiti odmazdu prvi.Osjeć aj tihe
namjere, upozorenja.
Leđima sam okrenuta zidu s referentnim knjigama, još

hrpa poredanih uz druge zidove, još stolova, prostor za
sjedenje razbacan vreć ama za sjedenje uz dječ je knjige. CR ini
se da klijentelu č ine umirovljenici, roditelji s djecom
predš kolske dobi, nekoliko tinejdž era i beskuć nik koji
drijema na soXi u odjelu lokalne povijesti. Ljudi kakve biste
oč ekivali u knjiž nici.
Osim jednog tipa.
On je na rubu mog perifernog vida: ranih tridesetih,

atletske građe, tamne trenirke. Kratka tamna kosa,
spuš tena na sljepooč nicama. Nikada ga prije nisam vidjela,
ali izgleda potpuno neprikladno. Dok se okreć em prema
njemu, njegove oč i susreć u moje na pola sekunde prije nego
š to nestane iza visoke police s knjigama.
Knjiž nica odjednom djeluje klaustrofobič no, zidovi oblož eni

knjigama preblizu. Provjeravam svoj put do izlaza: glavna
vrata ravno niz prolaz do mene ispred, plus pož arni izlaz s
moje desne strane, bliž e, koji vodi u nekakvo dvoriš te. Mogu
izać i kroz ta vrata za pet sekundi ako treba.
Puls mi bubnja u zapeš ćima, zatvaram preglednik na
rač unalu i otkotrljam stolicu od stola, spremna za polazak,
113
Anna
spremna za trč anje. Drž im pogled na drugom kraju police

gdje sam vidjela tipa u trenirci, č ekajuć i da se ponovno
pojavi. CR ekam da vidim hoć e li ponovno uspostaviti kontakt
oč ima.
Sat na zidu iza mene otkucava tupo, a ja brojim do

š ezdeset.
Viš e se ne pojavljuje.
Odbrojim još š ezdeset i onda ustanem, iduć i dugim putem

prema prolazu gdje sam ga vidjela, provjeravajuć i je li moj
put do ulaznih vrata još slobodan. Trnci su mi u trbuhu,
koljenima, lagani osjeć aj u prsima da odem odavde, samo
izađem, ali ž elim ga još jednom pogledati prije nego š to to
uč inim. U knjiž nici su ljudi: osoblje, kupci, roditelji, djeca.
Sigurno je - mislim. Kreć em se od police do police, brzo,
tiho, dugim putem pokraj recepcije i stola zatrpanog
č asopisima. Dolazim na drugu stranu prolaza, na njegovu
slijepu stranu Usput izvlač im tež ak tvrdi uvez – ne znam
toč no zaš to, ali jednostavno je bolji osjeć aj imati neš to
č vrsto u rukama. Sa srcem u grlu, izlazim i pretraž ujem
prolaz, č vrsto drž eć i prste oko tvrdog ruba knjige.
Ali nema nikoga. Prolaz je prazan.
114
Anna
15
Idem zaobilaznim putem natrag do Southmead Housea,

hodam brzo i saginjem niz sporedne ulice, uklizavam na
vrata duć ana i č ekam da vidim slijedi li me č ovjek iz
knjiž nice. Ali ne uoč avam ga i nakon petnaest minuta
osjeć am kako mi se otkucaji srca usporavaju na neš to
gotovo normalno,umor mi se provlač i kroz udove dok
adrenalin nestaje. Je li sve bilo u mojoj glavi? Jesam li to
zamiš ljala, nač in na koji me promatrao s druge strane sobe?
Vjerojatno je bio samo zreli student, ljubitelj knjiga koji

izlazi iz kuć e, tip koji ubija vrijeme u mirno poslijepodne.
Ali nestao je vrlo brzo nakon š to sam ga primijetila. I bilo je

neš to u vezi s njim.
Sigurno se vrać am u hostel, sjedam na krevet i poč injem

pregledavati neke papire koje sam uzela iz majč ine kutije za
pohranu. Uzela sam koliko god sam mogla ponijeti:
fotograXije dječ aka u boji kad su bili mali, stari adresar koji
je bio u kuhinjskoj ladici u kuć i u ulici Maitland, svoju staru
vozač ku dozvolu, papire i uspomene.Ostatak sadrž aja
ostavila sam tamo, pod ključ em.
Sama sam u maloj spavaonici u hostelu, už ivam u tiš ini

nakon guž ve i ž urbe i osjetilnog preoptereć enja
cjelodnevnog hodanja gradom, viđajuć i toliko ljudi.
Pregledam papirologiju – rač une i izjave, pisma i potvrde,
porezne prijave, stvari koje izgledaju služ beno iz Sabora i
115
Anna
razne druge stvari – sortirajuć i to u tri hrpe prema:

izgleda li korisno, srednja hrpa za mož da, a treć a za
vjerojatno ne.
Korisna hrpa je najmanja.
Moj dž epni rokovnik iz 2013. na naslovnici ima stilizirano

cvijeć e Cath Kidston, bož ić ni dar od Liama godinu dana
prije njegove smrti. U njemu ima svega iz mog starog ž ivota
– radnih sastanaka, rođendana, praznika, dječ jih igranja,
posjeta prijateljima, več era, dadilja, podsjetnika i popisa i
bilješ ki za sebe. Svaki tjedan obiteljskog ž ivota saž et u
izblijedjelim riječ ima olovkom na par suč eljenih stranica, a
sve je ostalo nakon 12. srpnja 2013.: rođendani za koje
nisam poslala č estitke, događaji na kojima sam bila
odsutna, rokovi na poslu koje sam propustila. I ja dokono
listam naš stari adresar, puš tam da mi stranice prolaze
pored prstiju, pokuš avajuć i prizvati lica koja odgovaraju
imenima. Stari š kolski prijatelji,kolege sa fakulteta, bivš i
kolege, rođaci, susjedi. Mnogi od njih su prekinuli kontakt
gotovo odmah nakon Liamove smrti; drugi koji su postupno
iš čezli nakon moje osude sve dok gotovo nitko nije ostao.
Vrać am se svež nju starijih dž epnih rokovnika. Ukupno š est,

njihove korice zakrivljene od starosti, stranice iznutra
naborane blijedom tintom. Svake godine drugač iji dizajn ili
boja naslovnice, ali uvijek iste velič ine i uvijek pregled
tjedan dana. Listam tjedne dnevnika iz 2012., gorko-slatki
podsjetnik na svakoj stranici, stalna bol u prsnom koš u dok
pratim sretne sitnice svog starog ž ivota.Upisano za
116
Anna
5.kolovoz: FINNOV DRUGI ROĐENDAN! CR inim isto za 2011.

i 2010., dopuš tajuć i si da se vratim u nostalgiju za
vremenom kojeg viš e nema.Kupam se u njemu kao u toploj
vodi za kupanje, iako sam znala da ć e mi biti dvostruko
hladno kad izronim.
Onaj na dnu hrpe također je za 2013. Duplikat. Mrš tim se

pokuš avajuć i se sjetiti jesam li te godine dobila još jedan na
dar. Ali ovaj je bio koriš ten.I č im ga otvorim shvatim svoju
greš ku: uopć e nije moj.
Pripadao je Liamu.
Snaž an nalet neč ega poput vrtoglavice ljulja me dok sjedim

prekriž enih nogu na uskom krevetu.
Kad smo se prvi put sreli, Liam me zadirkivao zbog moje

sklonosti olovci i papiru dok ga nisam konač no preobratila i
nakon toga smo stekli naviku kupovati jedno drugom
rokovnike za Bož ić svake godine. Bila je to naš a š ala,
glupa blagdanska tradicija prije masovne migracije svega
na digitalno koja je uslijedila nakon toga. Sada pritiš ćem
dlan na tamnoplave korice ove tanke knjige, kao da bih
mogla osjetiti neš to od njega, naslutiti neš to od njega
uhvać enog na ovim stranicama. Veza koja je sač uvana
između nas dvoje.
Paž ljivo ga otvaram da prouč im njegov nekoć poznati

rukopis, brz i precizan, dok š ok starog sjeć anja izbija na
površ inu. Proš lo je deset godina otkako sam ga vidijela, ali
117
Anna
njegov stil je nepogreš iv, njegovo oš tro T i petljasto Y,

raskoš njegovih velikih B i jednostavan nač in na koji sve to
zajedno teč e. Nisam imala pojma kako je ovaj dnevnik
završ io u hrpi mojih stvari, u ovoj kutiji za pohranu. Mora
da se jednostavno pomiješ alo s mojim. Pretpostavljam da
su svi izgledali prilič no slič no. I baš kao i moj, popunjen je
do ljeta, u tjednima i mjesecima do tog dana sredinom
srpnja. Prelazim vrš cima prstiju preko redaka njegovog
pisanja, vidim ga u mislima onako kako bi sjedio za
kuhinjskim stolom i ispunjavao stranice, s otvorenim
laptopom, skač uć i jednim od dječ aka na koljenu, upuć ujuć i
mi taj osmijeh dok sam mu dolijevala vino.
Ruka mi se lagano trese dok okreć em dvostranicu za tjedan

koji poč inje 8. srpnja 2013. Radni dani prepuni sastanaka,
odbora, glasovanja u Zastupnič kom domu, nekoliko
intervjua za medije, konferencijskih poziva s brojevima za
pozivanje. Petak, dan kad je umro, jednako je zaposlen kao i
ostali. Dva sastanka, ruč ak s novinarom, pododbor i
domjenak u 16 sati, na terasi paviljona s pogledom na
Temzu.
Preletim na sljedeć i tjedan, tjedan koji nije dož ivio. Moj

prvi tjedan u pritvoru nakon š to sam optuž ena, kako se
ispostavilo. Dopuš tajuć i si – samo na trenutak – zamisliti
ž ivot u kojem se taj už asni dan nikada nije dogodio,
paralelni svemir u kojem se naš i ž ivoti kotrljaju nesmetano
kao š to su to č inili godinama ranije. ZR ivot u kojem nije bilo
straš nog rač vanja na cesti 12. srpnja, nije bilo uljeza u naš oj
kuć i, nije bilo nož a, nije bilo optuž be za ubojstvo, nije bilo
118
Anna
suđenja. Bez osude. Bismo li i dalje bili u istoj kuć i u ulici

Maitland? Vjerojatno. Vratila bih se na posao s punim
radnim vremenom nakon š to bi Finn krenuo u š kolu, mož da
bih promijenila posao, traž ila unapređenje; Liam bi se do
sada nastavio uspinjati u stranci, sigurno bi bio istaknuti
igrač i mož da u Vladi, ili mož da... Stani. Ovo nije pomoglo.
Prisiljavam se usredotoč iti na svaki unos za tjedan koji

poč inje 15. srpnja. Viš e od istog, sve prilič no poznato, ako
ne i rutinsko. Uzorci od parlamentarnog ž ivota dok su se
zastupnici spremali za praznike. Bio je to zapravo posljednji
tjedan kada ć e Dom zasjedati prije ljetne stanke. Je li to
neš to znač ilo? U odjeljku za č etvrtak 18., Liam je napisao
'House rises', jednom podvuč eno. Posljednji tjedan
poslovanja prije rujna, i ako iš ta, bio je prometniji nego
prethodni tjedan. Ima samo jedna bilješ ka koja mi pada u
oč i, jer je tako kratka. U ponedjeljak 15., prvi unos je samo
vrijeme, s inicijalima pored njega. 8 ujutro – AY. Liam bi
obič no iš ao vlakom za Paddington u 6.02 ujutro jer je volio
biti u svom uredu do osam, s malo vremena za predah prije
prvog radnog dana.
Kao ovaj sastanak s AY koji se nikad nije dogodio.
119
Anna
16
Obavim nekoliko brzih Google pretraga na AY,u kombinaciji

s Parliament, MP, Westminster. CR ini se da niš ta ne iskač e.
Sljedeć i unos za taj dan je tek u podne, sastanak za ruč ak.

Poslijepodne, dugo planirane parlamentarne stvari koje bi
dodao tjednima ili mjesecima prije, nakon š to njegov ured
popuni njegov elektronič ki dnevnik. Sve konkretno, jasno,
nedvosmisleno.
Nimalo zagonetno. Ne kao ulazak u 8 ujutro. Pretpostavila

sam da su AY neč iji inicijali ili mož da mjesto? Prelistavam
stranice unatrag, traž eć i druge dogovorene sastanke s AY.
Ali ne mogu pronać i nijedan.
Zatim provjerim naš kuć ni adresar, ali ni tamo niš ta ne

odgovara.
Policija je imala pristup njegovom telefonu, njegovom

elektronič kom dnevniku, gotovo od poč etka istrage. Bila je
to jedna od prvih stvari koje su me pitali, tog koš marnog
prvog dana kad sam otkrila njegovo tijelo. Ali jesu li vidjeli i
ovo, njegov papirnati dnevnik? Nisam bila sigurna. Ionako
su bili gotovo isti, uz samo nekoliko dodatnih osobnih
predmeta dodanih tiskanom primjerku.
SR to bi moglo znač iti da je AY bio neš to drugo osim posla.
Osobni sastanak. Privatan.Nezakonit, mož da.
120
Anna
Ne.
Ne ž elim ić i tamo, ne u ovom trenutku. Ne kad sam tek sada

ponovno otkrila ovu uspomenu iz svog starog ž ivota, ovu
malu knjigu koju je Liam drž ao u rukama stotinu puta, koju
je nosio u jakni pored srca.
Vikend kad je umro, upisivanja izgledaju normalno,

prepoznatljivo. Događaj na koji je bio pozvan u subotu
nakon jutarnje izborne jedinice. Theova nogometna
utakmica u nedjelju ujutro i još jedna bilješ ka za več er tog
dana.
Još jedna zagonetna bilješ ka.
20 sati –CL N
CL bila je njegova skrać enica za poziv. Dakle, poziv zakazan

za 20 sati u nedjelju. Do tada je već bio mrtav viš e od
trideset i š est sati, a ja sam već bila optuž ena za njegovo
ubojstvo. Mož da je N bio još jedan kolega? CR lan njegovog
osoblja? Jedina koju je obič avao zvati izvan radnog vremena
bila je Christine Lai, njegova voditeljica ureda.
Prelistam poleđinu njegova dnevnika. Već ina stranica s

bilješ kama zauzeta je već im dijelom njegova rukopisa,
već ina se odnosi na rad u izbornoj jedinici, daljnje
aktivnosti i toč ke djelovanja koje treba istaknuti u vezi s
lokalnim problemima. Pola stranice teksta koji je uglavnom
121
Anna
prekriž en, gusta crna tinta prekriva tekst ispod. Nekoliko

drugih elemenata gotovo je č itljivo, u jednom od redaka.
Još dva inicijala, ili imena, ili š to već .
AT NS?? 10/6/13 CUTOFF

Ispod toga nalazim još jednu referencu na AY. Zakopan
među još teksta izbrisanog križ anjem sve dok posljednja
petljasta strelica ne pokaž e na inicijale, dvaput zaokruž ene
tintom tako teš kom da je skoro poderala stranicu.
Tek kad bolje pogledam, vidim otrcani ostatak na mjestu

gdje je sljedeć a stranica bila istrgnuta. Ne uredno, ne
izrezano oš tricom, nego otrgnuto kao u ž urbi ili ljutnji. To je
bilo č udno; uopć e mu nije nalikovalo trgati stranice na
veliko. Zaš to jednostavno nije prelistao? Ponovno č itam sve,
pokuš avajuć i razabrati obrazac ili znač enje - ako uopć e
postoji.
Naposljetku zatvorim rokovnik i paž ljivo ga spremim pod

jastuk, okreć uć i se ka još nekoliko stavki razvrstanih u
'korisnu' hrpu. Hrpa posjetnica, č vrsto omotana elastič nom
trakom, mogla bi biti zanimljiva. Pri vrhu nalazim karticu za
Owena Tannera, novinara,vjerojatno iz pokuš aja prije
mnogo godina da kontaktira moju mamu za komentar o
mom sluč aju ili ž albi.
Postoji broj mobitela i e-mail adresa. Broj mobilnog

telefona samo mi daje automatizirani glas. Ovaj broj nije u
funkciji, molimo provjerite i pokuš ajte ponovno, pa umjesto
122
Anna
toga otvaram novu e-poš tu, prilaž uć i poveznicu na njegov

č lanak koji sam pronaš la na rač unalu knjiž nice. Na poslu
sam znala pisati desetke e-poruka dnevno, ali proš lo je
toliko vremena da se moram jako koncentrirati da
prizovem format iz sjeć anja, kao kad izvlač ite vodu iz velike
dubine. Napiš em e-poš tu nekoliko puta, raspravljajuć i sam
sa sobom koliko detalja da uključ im, ali na kraju odluč ujem
da bude jednostavno.
Dragi gospodine Tanner, jako me zanimala prič a koju ste

napisali prije nekoliko godina o mom sluč aju. Vratila sam se
u Bath i ž eljela bih razgovarati s Vama. Jeste li slobodni za
susret?
Heather Vernon
Bilo je vrijeme da saznam š to je još Owen Tanner znao o

smrti mog muž a.
123
Anna
17
Vrata spavaonice naglo se otvore i Jodie uleti, š iroko se

cereć i.
'Oj oj!' kaž e ona glasnim glasom. "Još uvijek si ovdje?" "Još
uvijek ovdje", kaž em.
"Znač i nema slobodnih apartmana u hotelu Royal

Crescent?" Ona mi namignu,ali ne mislim da je pijana. Samo
malo manič na.
'Precijenjeno.' Slijež em ramenima. 'A ovo mjesto ionako

ima mnogo bolju ocjenu na TripAdvisoru.' 'Ha! Da baš .'
Ona izuva cipele. "Mislila sam da ste do sada već ustali i

krenuli, gospođice." 'Radim na tome.' 'Onda još jedna noć u
raju za nas.' Sruš i se na krevet s pretjeranim uzdahom. 'Hej,
kako si uopć e proš la juč er? Sa starim?' ‘Sa kim?' 'Znaš .
Tvoj probni sastanak s Boyleom.' »Oh, on. Da, bio je 'Ne
mogu ga podnijeti. Onanist.' Pokazuje na vreć icu za
kupovinu na rubu svog kreveta, dok joj se u ton uvlač i
trunč ica ratobornosti. 'SR to je ovo? . . . u redu,
pretpostavljam.'
Tko je onda bacio sva svoja sranja na moj krevet?' 'Za tebe
je', kaž em. 'Ako to još uvijek ž eliš .' 'SR to je?' 'Otvori pa ć eš
vidjeti.' Otvara torbu, a smiješ ak joj se polako vrać a na lice.
Izvlač i moju staru jaknu, onu koju je isprobala juč er
124
Anna
ujutro dok sam spavala, a i cipele također.
'Zezaš li me?' ona kaž e. 'Za mene? Ozbiljno?' 'Naravno. Ako

ih još uvijek ž eliš .' Ona skine svoju izlizanu pamuč nu jaknu i
oduš evljeno navlač i moju, podiž e ovratnik i pozira u malom
zrcalu kraj vrata, okreć uć i se ovamo-onamo s rukama u
dž epovima. Bila je u pravu - savrš eno joj pristaje. Gura svoje
bose noge u cipele, brzo navlač eć i svaku ne trudeć i se
zavezati vezice.
'Bez uvrede, ali svejedno u njima izgledam bolje nego ti.'

Vidjevš i moje slijezanje ramenima, prasnula je u smijeh.
»Samo se š alim, Heather! Samo te zezam, ljubavi.' »Tamo
ima još nekoliko dijelova,ako ih ž eliš .Bila sam u Bootsu
pa sam nabavila neke stvari.'
Zakopa još dublje u torbu i izvadi boce š ampona i balzama,

gela za tuš iranje i paste za zube.
"Malo terapije besplatnim poklonima", kaž e ona. 'Lijepo.

Ali ne mogu ti dati niš ta za njih. Ja sam skroz i skroz bez
para.' 'Ne ž elim novac za njih.' Oč i joj se suze. "Pa š to ž eliš ?"
'Niš ta.' Slijež em ramenima. 'Kao š to sam rekla,ionako sam

bila u Bootsu. Imali su neka sniž enja.' 'Sniž enja? Kao, misliš ,
nisi maznula?Ti si sve ovo platila ?' 'Da.' 'Ozbiljno?' kaž e ona
opet, lice joj se opuš ta u osmijeh. »To je kao Bož ić !
ZR ivjeli,drugarice.'
Jodie me neugodno zagrli, tapš uć i me po leđima. Miriš e na
125
Anna
dim i znoj i ž vakać e gume s okusom bobič astog voć a.

Ponovno sjeda na svoj uski krevet, iz svog starog kaputa
vadi neotvorenu bocu votke i nudi mi je.
'Hoć eš malo?'
Pokuš avam smisliti razlog za apstinenciju, ali ne mogu ga

smisliti. Među ostalim pravilima hostel ima politiku
zabrane droga, alkohola i gostiju , ali č ini se da se ne
provodi.
'Zaš to ne?'
Uzimam boč icu od nje i odvrnem č ep, prislonim je usnama.

Proš lo je toliko vremena otkako sam neš to popila da je
votka kao č ista vatra silazila, upaljeni benzin plameno se
probijao niz moje grlo. Dahnem, pokrivajuć i usta rukom.
"CR ini se da je netko izvan kondicije." Ona se nasmije i

dohvati bocu od mene, otpivš i i sama dugi gutljaj. 'Znaš š to?
Trebali bismo izać i, ja i ti. Popiti pravo pić e jedne več eri,
znam neka sjajna mjesta na koja bismo mogli otić i.' CR uje se
nepoznato zujanje s noć nog ormarić a.
Moj novi telefon, vibrira na jeftinom laminatu. Jedan novi

email. To je odgovor Owena Tannera, koji stoji u mojoj
pristigloj poš ti samo nekoliko minuta nakon š to sam mu
poslala e-poš tu.
“Bok, hvala š to ste se javili, drago mi je č uti da ste vani.
126
Anna
Razgovor bi bio zanimljiv.

Zanima me kako ste dobili moju email adresu?
O”
Odgovaram brzim objaš njenjem o pronalasku njegove

kartice među stvarima koje je moja mama spremila u
pohranu. Njegov odgovor je jedan red. Bez pozdrava, bez
odjave.
E-poš ta nije sigurna upotrijebite Telegram umjesto toga

poš aljite mi svoj broj mobitela
SR to je dovraga Telegram? Pretpostavljam da ne misli na

pravi telegram.
CR ini se pomalo old school. Nakon nekoliko minuta

pretraž ivanja na svom telefonu, odlazim na Google,
Wikipediju i odatle u App Store kako bih preuzela aplikaciju
Telegram koja obeć ava 'potpuno sigurnu, š ifriranu
razmjenu poruka s kraja na kraj'. Na brzinu sam otvorila
novi rač un i poslala mu korisnič ko ime i broj za svoj novi
telefon.
Jodie je ispruž ena na vlastitom krevetu, još uvijek potpuno

odjevena, zureć i u vlastiti mobitel između dugih, polaganih
treptaja.
Aplikacija Telegram š alje ping s novom porukom od
127
Anna
korisnika pod nazivom O$INT17614.
“Gdje ste otiš li na odmor nakon š to vam se rodio najstariji

sin?”
Namrš tim se, misleć i da mož da ne razumijem ovu

aplikaciju i da sam greš kom naletjela na tuđi razgovor.
Treba mi trenutak da shvatim š to je ovo: on me testira .
Provjerava da sam ono za š to se predstavljam. Sam Bog zna
kako je svjestan ove opskurne č injenice o mom starom
ž ivotu.
Odgovaram:
“Malo mjesto koje se zove Appledore. U blizini Barnstaplea

u Devonu.”
Theo je već i dio toga bio bolestan, imao je grč eve, š mrcav i
budan pola noć i, a onda je kiš a padala dva dana prije nego
š to smo se morali spakirati za dugu vož nju natrag M5.
Telefon ponovno zazuji.
“Vidimo se sutra u 10.30? U Fishpondsu postoji mjesto koje

se zove Ollie's Cafe.”
Na krevetu prekoputa Jodie sad lagano hrč e,s polupraznom

bocom votke pripijenom na prsima.
Upisujem brzi odgovor.
128
Anna
“U REDU. Kako ć u te prepoznati?”
Nastaje stanka prije nego š to odgovori, tri saž ete poruke

stiž u u brzom slijedu, naslagane jedna na drugu na malom
ekranu telefona.
“Nikome ne govori kamo ideš .”
“Pazi da te nitko ne prati.”
“Dođi sama.”
129
Anna

Inspektor Musgrove se namjestio na stolici, okreć uć i tijelo

prema meni. 'Jeste li se svađali kad se Vaš muž sinoć vratio
kuć i?' Namrš tila sam se. 'Kakve to veze ima s bilo č ime?' »S
onim koji lež i dolje. Otud moje pitanje o bilo kakvom . . .
mož da je doš lo do napetosti u vaš em braku.' "Kao š to sam
rekla, ponekad je samo spavao dolje ako je radio do kasno,
to je sve."
»Samo š to smo danas u vaš oj ulici imali policajce koji su iš li

od vrata do vrata. Jedna od Vaš ih susjeda rekla je da je sinoć
između devet i deset č ula poviš ene tonove. Vikanje, svađu.
ZR enski glas.' 'Tko Vam je to rekao?' 'Je li to bitno?' Osjetila
sam kako crvenim, krv mi navire u lice, vruć e suze srama
naviru.
ZR aljenje š to su moje posljednje riječ i muž u bile ljutite,

optuž ujuć e.
ZR aljenje za koje sam već znala da ć u nositi sa sobom do

dana svoje smrti.
"Bio je telefonski poziv", rekla sam polako. 'Rekao je da

razgovara s a koleginicom ali to nije bila ona. Bio je to netko
drugi.' ‘Ko?''Ne znam. ZR ena, zvala je njegov poslovni telefon.
Rekao je da je to neka osjetljiva radna stvar, sastavni dio.
Nije mi htio reć i njezino ime. Rekao mi je i neke druge
stvari, ali mislila sam da puno toga izmiš lja usput.' Opisala
130
Anna
sam ostatak naš eg razgovora - najbolje š to sam ga se mogla

sjetiti - sve do trenutka kad sam zalupila vratima i pojurila
na kat.
Musgrove je zastao da upiš e još jednu bilješ ku u blok,

tijesnim velikim slovima dvaput podvuč enu teš kim kosim
crtama svog biroa.
'Dakle, lagao je o tom tajanstvenom pozivatelju i onda ste

se posvađali.' To viš e nije bilo pitanje.
Kimnula sam, pogleda uprtog u stol. 'Bilo je glupo. Nije to

bilo niš ta.' 'Jeste li se nedavno puno svađali?' 'SR to?Ne.' 'Jesi li
sinoć pila?' 'Popila sam nekoliko č aš a vina nakon š to su
deč ki otiš li na spavanje.'
Musgrove je polako kimnuo. 'Koliko je nekoliko? Tri ili

č etiri? Jesi li popila prvu bocu i poč ela sljedeć u?' 'Mož da
dva, ne znam.Mogla su biti tri. Inač e ne pijemo tijekom
tjedna, ali bio je petak naveč er.' 'CR uo sam da je na
kuhinjskom pultu bila prazna boca vina i također
nepopijena č aš a viskija na tvom noć nom ormarić u. CR aš ica
za noć , je li?' Istina je da se nisam mogla sjetiti ni da sam
natoč ila viski, a kamoli da sam ga odnijela gore.
Viski je uvijek bio viš e Liamov nego moj viski: obič no bi na

kraju več eri iznio viski ako su mu roditelji bili u posjetu.
"Mogla sam popiti jedan." Odmahnula sam glavom. 'Bila

sam umorna,bilo je kasno.' Detektiv je spustio glas.
131
Anna
»Razumijem da si se prije ž alila na nesvijest dok si uzimala

tablete za spavanje, kad se u mješ avinu doda alkohol.
Traž ila si od liječ nika da smanji dozu. Je li to toč no? Misliš li
da si se sinoć onesvijestila?' 'Zaš to to pitaš ? Kako to pomaž e
da se pronadje osoba koja je ubila Liama?' Jer ako – na
primjer – postoji razlog zaš to mož da nisi č ula borbu, svađu
dolje, onda moramo znati razlog. Vidiš li? Moramo maknuti
ova pitanja s puta, a moglo bi biti i sada, dok ti je još svjež e
u glavi.' Zač ulo se lupanje na vratima i pojavila se mlada
ž ena s policijskom iskaznicom na uzici oko vrata. Upoznala
sam je ranije – kad su me opomenuli i uzeli su mi otiske
prstiju pri prvom dolasku – ali nisam se mogla sjetiti
njezina imena.
'SR efe?' ZR ena se nagnula I rekla mu oš trim tonom. 'Mogu li

te posuditi na sekundu?'
Musgrove je posegnuo prema diktafonu. 'Intervju prekinut

u 15.41.' Pritisnuo je dugme i crveno svjetlo se ugasilo.
»Isprič aj me na trenutak, Heather. Mogu li ti neš to donijeti
dok sam vani? Još jednu š alicu č aja?' Odmahnula sam
glavom. Musgrove je napustio malu sobu, teš ka su se vrata
zanjihala i zatvorila o okvir s praskom od kojeg sam se
trgnula.
Pokuš ala sam se prisiliti da se usredotoč im na praktič ne

stvari, na deč ke, na to gdje ć emo ostati več eras dok
policijski timovi forenzič ara ostaju u naš oj kuć i. Ovog
poslijepodneva deč ki su bili s mojom tazbinom, Peterom i
Colleen, u njihovoj kuć i u Bathwicku. Pokupila bih ih i
132
Anna
odvela mami. Oni bi radije to; uvijek su viš e voljeli kuć u

moje mame gdje bi ih pustila da jedu kekse i rade nered na
nač in na koji su to radili mali dječ aci. Umjesto velike stare
kuć e na Cleveland Walku gdje su im dopuš tali samo zdrave
grickalice, a nogomet u vrtu bio je zabranjen zbog gredica.
Proš lo je gotovo pola sata prije nego š to se Musgrove

ponovno pojavio, izraza lica malo mrač nijeg nego prije. Na
stol između nas stavio je prozirnu plastič nu vreć icu za
dokaze i smeđu kartonsku mapu.
'Intervju se nastavlja u 16.04.' Proč istio je grlo. 'Svi

prethodni sudionici prisutni.'
U torbi je bio zapeč ać en mali crni plastič ni telefon, manji

od obič nog mobitela, osnovni model s malim zaslonom i
obič nom tipkovnicom. Izgledao je poput telefona koji je
postojao kad sam bila tinejdž er kasnih devedesetih.
"Je li ovo tvoj telefon, Heather?"
'Ne. Moj je iPhone,uzeo si mi ga kad sam uš la.' Debelim

kaž iprstom lupnuo je po rubu plastič ne vreć ice.
"Nije Liamov?"
'Imao je Samsung za posao i iPhone za osobne stvari.'

"Dakle,nikada prije nisi vidjela ovaj uređaj?" Nagnula
sam se naprijed i bliž e zavirila u telefon. Glatka crna
plastika, mali zaslon, izgleda nov, ali uz to jeftin. Izgledao je
133
Anna
gotovo kao igrač ka, dječ ji telefon. Nisam č ula za ime marke:
Doro.
'Ne. Nikada.'
'Jesi li potpuno sigurna u to?'
'Da.' Zavalila sam se u stolicu, s neugodnim stezanjem u

trbuhu.
'Zaš to? CR ije je ovo?'
»Vjerujemo da je od tvog muž a. Njegov treć i telefon.' Gura

vreć icu s dokazima preko stola prema meni. "Dakle, kaž eš
da nisi vidjela ni slike ovdje?"
'Kakve slike?' Osjetila sam iznenadni napad panike, poput

putnika na peronu dok moj vlak kreć e, ž ureć i uz njega i
pokuš avajuć i se popeti prije nego š to ubrza previš e. "CR ije
slike?"
Iz mape je izvukao isprintale fotograXije u boji, raš irivš i ih

po stolu poput djelitelja u kockarnici sa š pilom igrać ih
karata. FotograXije dugokose plave ž ene – ili ž ena u množ ini,
to nije bilo odmah vidljivo – neke u donjem rublju, neke
polugole, sve izbliza i iznimno intimne. Sve su tamne ili
vješ to snimljeni, izrezane ili namjerno zamuć eni kako ne bi
prikazivale ž enino lice; sve su izgledale kao selXiji.
"Pokazujem gospođi Vernon dokaze s brojevima JX191 do
134
Anna
JX202", rekao je Musgrove. 'Jesi li to ti?' 'SR to?'
Ustuknula sam mrš teć i se. 'Ne. Naravno da ne. Tko je ova
osoba?' "To je ono č emu smo se nadali da ć ete nam moć i
reć i." Zastala sam,okreć uć i nekoliko slika da ih bolje vidim.
Bljesak sjeć anja iz mog posljednjeg razgovora s Liamom -
nova pripravnica u njegovu uredu.
Mož e li biti?
"Tamo je mlađi č lan njegova osoblja", rekla sam paž ljivo.

'Mlada ž ena, ranih dvadesetih, plavuš a. Ona je pripravnica.'
'Francesca Walker-Clarke?' 'Da.
Srela sam je samo jednom, ali ona je...«
»Sinoć je bila na drugom kraju Londona«, rekao je

Musgrove. 'Na obiteljskom okupljanju u Surreyu, s desetak
svjedoka.'
Slegnula sam ramenima. 'Ovo je prvi put da vidim ove

slike.'
"Unatoč č injenici da si ih sinoć poslala jedanaest na svoj

telefon." Ubo je debeli kaž iprst na jedan od ispisa, koji su
pokazivali obline ž eninih bedara, njež nu crvenu č ipku
njezinih naramenica na neupadljivoj pozadini. Spavać a
soba, mož da, ili kupaonica. Izgledale su poput slika koje bi
mogli razmijeniti parovi u prvom naletu nove veze. »Zaš to
135
Anna
si to uč inila, Heather?Dakle,tvoj muž ih nije mogao

izbrisati? Dokaz koji nije mogao poreć i?'
'Nisam poslala nikakve slike. Dogodila se neka greš ka.'

'Nema greš ke.Pronaš li smo ih na tvom telefonu, poslane sa
telefona tvog muž a. Dakle, ili ti ih je proslijedio u
iznenadnom napadaju osjeć aja krivnje; ili si ih pronaš la i
ž eljela sač uvati dokaz. Pa š to je to?'
"Niti jedno", rekao sam ponovno.
"Ponovo ć u te pitati, Heather." Glas mu je ravan, nabijen

prijetnjom. 'Jesi li ikad prije vidjela ovaj telefon svog
muž a?' 'Ne nikada.' Odmahnula sam glavom. 'Kunem se.' "To
me iznenađuje",polako je rekao Musgrove.
'Zaš to?'
"Zato š to je pronađen u glavnoj spavać oj sobi vaš e kuć e",

rekao je,njegove blijedoplave oč i su na mojima. 'Ispod tvog
jastuka.'
136
Anna
18
PONEDJELJAK
Vlak za Bristol Temple Meads prepun je putnika i ja stojim

kraj vrata cijelim putem, potajno promatrajuć i sve u
vagonu, ljude koji su uš li sa mnom u Bathu i koji silaze sa
mnom iz vlaka. Ali u Bristolu postoje stotine ljudi, solidna
masa putnika koji se zajedno vuku peronom i nemoguć e ih
je sve pogledati.
Ako me netko prati , bilo bi ga teš ko uoč iti u ovoj gomili.
Odlazim autobusom do Fishpondsa i pronalazim kaXić s

dvadeset minuta slobodnog vremena, naruč ujem lonac č aja
i nosim ga do kutnog stola koji gleda prema vratima i
velikom prozoru. KaXić je dosadnog izgleda, ali č ist, s
plastič nim stolovima i jelovnikom na ploč i na zidu paž ljivo
ispisanim velikim slovima. Tek nakon š to sam desetak
minuta sjedila i pijuckala č aj, promatrajuć i vrata, sjetim se
da još uvijek nemam najnoviju sliku č ovjeka s kojim ć u se
susresti: posljednja koju mogu pronać i je iz 2010. godine.
Ali iz njegove povijesti č lanaka na internetu zaključ ila sam

da je u kasnim č etrdesetim do ranim
pedesetima,obrazovan, oprezan, vjerojatno ž ivi blizu i
gotovo ć e sigurno doć i sam. Zamiš ljam vitkog, knjiš kog tipa
s okruglim naoč alama; Prepoznać u ga kad ga vidim.
KaXić je tih.
137
Anna
Sjedim i č ekam, izlijevam posljednji talog iz č ajnika dok

gledam vrata koja izlaze na ulicu. Mlada mama provlač i
kolica kroz vrata i parkira ih kraj prozora, dijete koje je
prohodalo lež i zabač enih ruku u snu. Umirovljenik s
ravnom kapom i kabanicom ulazi i naruč uje kobasicu za
jelo dok zuri u zguž vanu kopiju Racing Posta.
Pola jedanaest dođe i prođe.
Još jednom provjeravam lokaciju na Google kartama. Ovo je

deXinitivno to mjesto.
U petnaest do jedanaest, dok se Tanner još uvijek nije

pojavio, moj telefon zazuji s još jednom porukom na
Telegramu.
“ZR ao mi je š to se ne mogu upoznati,neš to je iskrslo.”
Namrš tim se,napeta i tipkam odgovor.
‘Tu sam. Mogu č ekati. Ili mož ete razgovarati telefonom.”
Toč kice pulsiraju na ekranu dok tipka.
“Kako bi bilo sutra na istom mjestu u isto vrijeme?"
Ponovno tipkam, potiskujuć i mjehurić iritacije.
“Tu sam. U Bristolu. Mož emo se nać i bilo gdje danas ili
138
Anna
razgovarati telefonom. “
Tanner bi mogao imati korisne informacije i moram ga

zadrž ati. Uzdiš em i tipkam: U REDU. Sutra u 10.30.
Iskapim ostatak č aja i napustim kaXić , krenuvš i prema

autobusnim stanicama na Downend Roadu. Dok sam ovdje
u gradu, postoji još netko s kim moram razgovarati. Mogla
bih dobro iskoristiti moj posjet, a već sam naš la adresu na
Kraljič inom trgu: mogu ga uhvatiti na pauzi za ruč ak.
Dan je vedar i sunč an, jutarnji zrak je svjež i moja ljutnja

š to sam ustala polako nestaje dok se vrać am iz pješ ač ke
zone. Odluč ujem uzeti taksi da uš tedim vrijeme i idem
preč icom kroz park prema glavnoj cesti. S moje lijeve strane
je malo igrališ te, tobogani, ljuljaš ke i penjalice prepune
buč nih predš kolaca koji jure okolo. CR ini se da su djeca
posvuda gdje pogledam.
Okrenem se i idem dalje. SR to viš e razmiš ljam o tome,
Tannerova nagla promjena miš ljenja viš e nema smisla.
Priš la sam mu, sigurno sam bila primamljiva perspektiva za
svakog novinara, prilika da č uju moju prič u ravno iz mojih
usta. Oč ito je mislio da postoji osnova za sumnju u moju
osudu - ili je barem imao kad je pisao taj č lanak - pa š to se
promijenilo između sinoć i jutros?
Mož da nije vjerovao da sam stvarna. Ili je mož da stvarno

imao hitan sluč aj na poslu.
Otraga na cesti nalazi se još jedan red trgovina u kojima
139
Anna
dominira veleprodaja tepiha, debelih smotaka naslaganih

iza š irokog stakla. Dok prelazim prema njemu, kut sunca na
staklu odraž ava pogled iza mene, red parkiranih
automobila, drvored, ograda, vrata u park...
Tip koji ulazi kroz vrata iza mene.
Pognute glave, sam, s rukama u dž epovima.
Prati me?
Osjeć am se kao da sam ga već vidjela, mož da na

ž eljeznič koj stanici. Ili je bio u autobusu?
Neugodan puls adrenalina olabavi mi koljena, ž eludac i

ubrzam korak, još jednom pogledam odraz u staklu kad
stignem na ploč nik. Moj progonitelj je već i od tipa iz
knjiž nice, također malo stariji, ali odjeven na isti bljutavo
anoniman nač in. Tamne traperice, trenirka, nigdje nema
logotipa ili uzorka ili prepoznatljive marke. Ovaj ima bradu
i crnu kapu navuč enu do obrva.
Ne poznajem dobro ovaj dio Bristola i imam samo okvirnu

predodž bu u kojem smjeru; ako usporim da pogledam
aplikaciju karte na svom telefonu, on ć e mi prić i za nekoliko
sekundi. Dok mi mozak preplavljuje sve viš e loš ih vijesti,
pada mi na pamet da nitko ne zna gdje sam danas ili koga
sam doš la sresti.
Bila je to jedna od Tannerovih uputa: nikome ne govori
kamo ideš .
140
Anna
Mož da je cijela ova stvar bila namješ taljka. Kako sam bila
tako glupa?
Skreć uć i lijevo na križ anju, skreć em u sporednu ulicu i

trč im do kraja. Presjeć i ć u sa strane i vratiti se preko parka,
natrag putem kojim sam doš la.
Trč im iza ugla kako bih pronaš la lanč anu ogradu. Lokot.
Sranje.
Stjerana sam u kut. Izvlač im se gore i preko ograde,

križ ajuć i ž icu koja mi se zariva u prste, ruke i ramena gore
od napora, prevrć em se preko nje i padam dolje u utovarno
dvoriš te iza trgovine tepiha.
Trč im u ulič icu na suprotnoj strani, ignorirajuć i povik

vozač a dostavljač a koji izlazi iz svog kombija. Nastavi.
Tamo. Parč e zelenila na kraju ulič ice, park na vidiku. Trč im
natrag preko ceste, provlač eć i se između parkiranih
automobila, ne vidim nikoga, ali ako se mogu vratiti do
igrališ ta gdje ima ljudi, svjedoka, bit ć u sigurna. Pluć a mi
već pucaju i usporavam trč anje, vrać ajuć i se preko parka,
kad iza sebe č ujem nekog.
Dah, teš ki koraci. Visoka sjena pada preko moje.
Ruka na mojoj ruci.
141
Anna
Izmič em i okreć em se, strah mi preplavljuje ruke i noge, a

vrisak mi se skuplja u grlu. Ruke se skupljaju u š ake jer se
odjednom vrać am unutra i svaka zatvorska tuč njava je
gotova u prvih pet sekundi, bez obzira na to š to se dvoje
ljudi godinama gura naprijed-natrag, to je bilo samo kino
sranje, u pravoj tuč njavi samo je jedna stvar važ na: ako
udariš prvi. Okreć em se unatrag i š akom zamahnem prema
č ovjeku, spremna udariti i pobjeć i,spremna—On se
odmakne korak, oba dlana gore u znak predaje.
'Opa!' on kaž e.
'Odstupi!' Glas mi je gotovo vrisak.
"Samo polako, Heather." Ruke drž i podignute kao da ima

posla s bijesnom ž ivotinjom. 'Ja sam. Owen.'
142
Anna
19
Kod Owena Tannera odmah primjeć ujem dvije stvari.
Prvo: on nije ono š to sam oč ekivala. Mlađi je od mene,

mož da u kasnim tridesetima, i nije vitak knjiš ki tip kakvog
sam zamiš ljala, nego zdepast i bradat, viš e nalikuje igrač u
ragbija nego uredskom služ beniku koji zarađuje za ž ivot
riječ ima. I drugo: izbliza je velik. Već i nego š to je izgledao u
svom odrazu.Visok je i krupan, š irokog vrata i ramena
zaobljenih miš ić a.
"Isuse", dahnem, još uvijek mi je š aka podignuta. »Nasmrt

si me prestraš io. SR to dovraga?'
'Oprosti, Heather', kaž e. Glas mu je dubok, s ravnom

oš tricom juž nog Londona. »Nisam mislio da ć eš pobjeć i.
Nisam te htio prestraš iti, OK?' ‘Mislila sam da si prezauzet
da bismo se naš li danas? Poslao si mi poruku i rekao da ne
mož eš do sutra.' "Morao sam se uvjeriti da si to stvarno ti"
Pregledava park, provjerava preko ramena.'Tko bi drugi
bio?' On slijež e ramenima. 'Nasumič ni e-mail iz vedra neba,
mogao je biti bilo tko: specijalni odjel, MI5, Kinezi, Rusi,
Jenkiji, birajte sami.Usput, kakav je bio č aj? I u Ollie'su
dobro govore engleski.' Namrš tim se. 'Gledao si me
tamo? U kaXić u?' »Morao sam biti siguran da si sama i da te
nitko nije pratio.Oprosti«, kaž e ponovno. 'Ovo nije bio uvod
kakav sam planirao. Mogu li te poč astiti kavom za ispriku?'
Pokaž e prema vanjskom kaXić u pokraj igrališ ta i mi
143
Anna
krenemo prema njemu. Adrenalin se poč eo povlač iti, a

njegovo mjesto je zauzeo val laganog umora.
Prouč avam ga dok hodamo. 'Kako da uopć e znam da si ti

ono za š to se predstavljaš ? Ne izgledaš baš kao novinar
Guardiana .'
On zagunđa. 'Kako onda izgleda novinar Guardiana ?' "Ne

znam."
Neodređeno pokazujem prema njemu, prema njegovoj

velič ini.
'Tanji?' Vadi izbor kartica – vozač ku dozvolu, debitnu

karticu, knjiž nicu – sve nose njegovo ime. Vozač ka dozvola
izgleda dovoljno autentič na, iako je na slici uredno obrijan.
'Brada je dobra za petljanje sa softverom za prepoznavanje
lica i videonadzorom', kaž e, trljajuć i dlanom duž č eljusti. 'To
je jedan djelić vaš eg izgleda koji mož ete stalno mijenjati. To
im malo otež ava stvari.' 'Za koga tež e?' Ne odgovara na
moje pitanje. 'Usput, jeste li guglali lokaciju kaXić a?'
'Naravno.' On uzdiš e. 'I jeste li isključ ili prać enje lokacije na

svom telefonu?' »Imam ga tek jedan dan. Pokuš ati se sjetiti
kako poslati e-poš tu bilo je dovoljno teš ko.' 'Bolje biti
siguran -mogu ja to uč initi za tebe.' Pruž a veliku ruku.
'Smeta li ti?' 'Da, zapravo, da.' 'Oh.' CR ini se zateč enim.
'U REDU. Radi kako hoć eš .' U vanjskom kaXić u pokazuje
prema praznom drvenom stolu za piknik i odlazi
144
Anna
do pulta. Sjedam i gledam ga dok naruč uje, vadim svoj

telefon i kriš om ga slikam dok stoji za pultom. Ni sama ne
znam zaš to – ali još uvijek nisam sasvim sigurna za tog
č ovjeka, koji me je promatrao, pratio, govorio mi da naš
susret drž im u tajnosti. Bolji je osjeć aj imati neš to, neki
zapis o njemu.
Vrać a se do naš eg stola s dvije velike papirnate č aš e i jednu

stavlja ispred mene. Vadi punu š aku vreć ica š eć era iz dž epa
i nastavlja sipati č etiri u svoju š alicu, otvarajuć i ih jednu po
jednu i snaž no ih miješ ajuć i u svoj č aj.
Otpijam gutljaj iz vlastite š alice, kava je jaka i už areno

vruć a. 'Znač i, sad si slobodan?'
'Da. Nekako.' ‘I ovo je sve nesluž beno, zar ne? Neć eš me
citirati, ne dok ne kaž em da je u redu?' 'Da.'
Ostatak kaXić a je miran, samo još jedan stol za piknik

zauzeo je stariji par, sjedokosi djed koji lagano kotrlja dječ ja
kolica naprijed-natrag, dok njegova sitna, nasmijana
supruga budno motri na igrališ te gdje mala djeca trč e i
kliž u se.
"Proč itala sam tvoj č lanak", paž ljivo kaž em. »Ono o
pitanjima koja preostaju poslije moje osude. Hvala. Bio je to
izvrstan č lanak.'
Spuš tam glas. 'Nisam ubila svog muž a.' On gotovo
neprimjetno kimne. 'Znam.' "Stvarno?" CR uti to
145
Anna
naglas, iz tuđih usta, još uvijek je kao da me je polio

hladnom vodom. 'Ti mi vjeruješ ?' "Da", kaž e on. “Imam
osjeć aj, kako to već biva." “Mož da si ti jedini." 'Ne bi bilo
prvi put.' Otpija gutljaj č aja, velikom rukom omotanom oko
š alice. 'Zapravo sam digao u zrak svoju karijeru zbog tvog
sluč aja.' 'SR to?' Ja kaž em. 'Kako? SR to se dogodilo?' On
odmahuje rukom, prezirno. »To je davna povijest, isprič ać u
ti kasnije. Sada je važ no da si vani, a ovo je najbolja prilika
koju ć eš ikada dobiti da opereš svoje ime. Da se tvoja osuda
poniš ti.'
Moja krv iznenada bruji od struje nade koju nisam osjetila

godinama. Još uvijek ne vjerujem u potpunosti ovom
č ovjeku, ali imam stotinu pitanja i sva pokuš avaju doć i prvi
u red.
'Dakle, znaš tko je stvarno ubio Liama?' Provjeravam preko

ramena, naginjem se malo bliž e njemu. 'Znaš li š to se
zapravo dogodilo?'On me Xiksira tamnosmeđim oč ima.
»Samo si bila nekom na putu, to je sve. Dio problema, dok
nisi postala dio rješ enja. Iskoriš tena si da stvoriš narativ,
prič u za policiju. Ali još uvijek je bilo toliko rupa u
tuž iteljstvu da sam bio zapanjen kada je tvoja ž alba
propala. Kao, š to je s ovom drugom ž enom koja nikad nije
pronađena? Je li povezana s optuž bama za korupciju u
Westminsteru?I koliko č esto imate zloč in iz strasti, vruć e
krvi, odbač enog supruž nika, gdje nema mnoš tva rana, nema
dugotrajnog napada izvedenog u ž aru visoke strasti, ali
samo jedna rana? Jedan smrtonosni ubod nož em izravno u
146
Anna
srce?' "Ne znam." Odvratim pogled. CR ak i nakon svih ovih

godina, už as Liamovih posljednjih trenutaka su još uvijek
sirovi, moja rana koja nikada neć e zacijeliti. CR ini se da Owen
nije primijetio. 'Nikada. Ili barem gotovo nikad. Jedna rana
kaž e da je to uranio profesionalac. Nije osobno. Ni strast, ni
ljutnja. Kaž e namjerno, gotovo klinič ki. Kod obiteljskog
ubojstva gotovo uvijek biste imali deset, dvadeset, trideset
ozljeda, obrambenih ozljeda, modrica, znakova borbe. Ali
ovo je—' lupka velikim prstom po grubom drvenom stolu
'— viš e je slič ilo atentatu.'
'Tisak me nazvao ledenom kraljicom.' Sjeć am se izvješ taja

u tabloidima 'Hladnokrvna kuč ka.'
‘To je poslato meni i nekolicini drugih. Jer odgovara

č injenicama koje je policija imala.' "Curenja iz istrage?"
Promeš kolji se na sjedalu. 'Douš nici, da.' 'Sve te negativne
prič e - netko me htio prikazati u najgorem moguć em
svjetlu, da izgledam kao hladni, prorač unati ubojica.
Crna udovica. ‘Ta reč enica je doš la s drugog mjesta, ne
znam od koga. Dobio sam telefonski poziv nekoliko sati
nakon š to je prič a izbila. Bio je to lud dan, i, kao š to sam
rekao, puno je glasina, teorija i curenja informacija kruž ilo
okolo, bilo je —'"Telefonski poziv od drugog policijskog
kontakta?"
'Ne.'
To je odgovor na pitanje koje sam si stalno iznova
postavljao uoč i suđenja. Samo mali djelić slagalice, ali ipak
djelić : dokaz da bi moglo biti još mnogo toga za pronać i.
'Tko je to onda bio? CR ovjek? ZR ena?' 'Momak. Ali bilo je to
147
Anna
davno, Heather.' »Mož emo li ga pronać i? SR to misliš , mož emo

li uć i u trag tom pozivatelju? To je prvi put da sam
upotrijebila riječ -mož emo,otkako smo sjeli, implikacija da
ć emo raditi zajedno, da imamo zajednič ki interes u
pronalaž enju istine. Ali ako je Tanner iznenađen, on to ne
pokazuje. 'Iskreno? Uć i u trag pozivatelju sada bi bio tež ak
posao. On slijež e ramenima.
»A mogao je to biti samo netko ljut na tebe. Mož da kolega s

posla kojeg si naljutila prije mnogo godina? Stari plamen?
Nasumič ni internetski trol s planom?'
Prouč avam ga na trenutak.
"Ali ne vjeruješ u to, zar ne?" "Ne", kaž e paž ljivo. 'Mislim da
je onaj tko je napravio taj poziv htio slož iti š pil protiv tebe
š to je prije moguć e.' SR to je s plavuš om na slikama na
Liamovom telefonu? Ako je bila u vezi s njim, kao š to su
govorili, mož da ga je ubila iz ljubomore? Onda bi htjela
skrenuti pozornost na mene.'
On odmahuje glavom, na trenutak skreć e pogled.
'Mislim da nije bila onakva kakvom se predstavljala na

sudu, tijekom sluč aja.' ‘Kako to misliš ?' »I mislim da je
postojao dobar razlog zaš to joj policija nije mogla uć i u trag
prije deset godina, ili bilo kada nakon toga. Isti razlog zaš to
bi je pronać i sada bilo gotovo nemoguć e.' 'Zaš to?' "Jer
mislim da je vjerojatno bila mrtva nekoliko sati nakon š to je
tvoj muž ubijen."
148
Anna
20
Njegove riječ i padaju poput udarca č ekić a o stol između

nas. CR ak i nakon toliko neprospavanih noć i u zatvoru, lež eć i
budna zureć i u mrak i konstruirajuć i tisuć e scenarija o
tome š to se moglo dogoditi, niti jednom mi nije palo na
pamet da bi plavokosa ž ena mogla biti neš to drugo nego
poč initelj ovog zloč ina, dio toga. Mož da uzrok tome. Nikad
mi nije palo na pamet da bi i ona mogla biti ž rtva.
'SR to?'
»Sasvim je moguć e da je bila koriš tena jednako kao i ti, za

stvaranje ove laž ne prič e za policiju.'
. . . ne razumijem Znač i, ipak mu nije bila ljubavnica?'
'Nisam siguran ni u jednom sluč aju, da budem iskren. Moj

instinkt govori da je njezina uloga bila kompliciranija nego
š to mislimo, ali na kraju je bila samo kolateralna š teta,
poput tebe. Jer zaš to ostaviti ž ivog svjedoka koji bi mogao
proturječ iti nekim narativima koji su stvoreni? Zaš to
ostaviti taj kraj, preuzeti taj rizik? Jer kad bi je mogao
pronać i, mogao bih poč eti slagati cijelu stvar. Ipak, nije
pronađena, unatoč jednoj od najiscrpnijih policijskih
potraga posljednjih godina. Suprotno uvrijež enom
miš ljenju, nevjerojatno je teš ko jednostavno nestati na
toliko dugo, a nikada ne pogriješ iti, nikada ne biti
pronađen.
149
Anna
Statistič ki, mnogo je vjerojatnije da je mrtva.' U glavi

mi se vrti. »Govoriš o tome kao da je planirana,
organizirana zavjera da se zavede policija i javnost, porota i
svi ostali. Tko bi sve to mogao napraviti, tko bi to mogao
sastaviti, tko bi to mogao izvesti?' 'Sad dolazimo do pravog
pitanja.' Velikim dlanom lupka po drvenoj ploč i stola.
'Cui bono?'
Namrš tim se. 'Moj latinski je malo zahrđao.' 'Lucije Kasije?'

Podiž e obrve. 'Cui bono znač i tko ima koristi? Kao i, tko ima
koristi od smrti tvog muž a.' Ideja mi se č ini opscenom,
da je netko mogao imati koristi od Liamova ubojstva, da je
ikakva korist mogla biti izvedena od toga š to su moji sinovi
izgubili oca. Ali ako Tanner primijeti moju nelagodu, on to
ne pokazuje.
"Financijski?" Ja kaž em.
'Na bilo koji nač in.'
'samo uvijek sam pretpostavljao da to ima veze s njom,

ovom plavuš om,sam...' . . ž ena. Da je to uč inila. Ona je bila ta,
mož da zato š to je bila opsjednuta i mož da je Liam
pokuš avao biti diplomatski s njom, pokuš avajuć i je tretirati
dječ jim rukavicama, ali ona ga nije htjela ostaviti na miru. I
kad je postao grub prema njoj, rekao joj da je dosta, ona je
poludjela.' Razmiš ljam o zapisima u Liamovom dnevniku, o
AY i N, sastanku i pozivu koji se nikad nije dogodio. Ali još
150
Anna
ne znam mogu li tom č ovjeku povjeriti tu informaciju.
CR ini se da Tanner ne primjeć uje moje oklijevanje, oč i mu

blistaju.
'Ali ako ne ona', kaž e on, 'tko onda? Kad gradim prič u,
pokuš avam zaboraviti sve š to mi je reč eno, zanemariti sve
planove i krenuti od nule. Gradi ga iz temelja, samo s
č injenicama, nič im drugim. I uvijek imaj na umu da je
najč iš ća deXinicija vijesti prič anje prič e koju netko, negdje,
ne ž eli da isprič aš .' 'Je li i to Lucije Kasije?' Odmahuje
glavom. "Lord Northcliffe." Opisuje svoje neuspješ ne
pokuš aje da ponovno pobudi interes za moj sluč aj;o raznim
prijetnjama nepoznatih strana koje su ga pokuš avale
upozoriti. Prič a mi o Christine Lai, Liamovoj voditeljici
izbornog ureda, i č lanku koji je napisao o njoj i koji ga je
doveo na sud za klevetu – sluč aj koji je izgubio i koji ga je
uniš tio profesionalno, Xinancijski i osobno. Sudskim
nalogom izbrisani su svi tragovi te prič e s interneta - svi
osim jedne stranice na njegovom blogu zaš tić ene lozinkom,
poveznice koju mi š alje e-poš tom i kaž e mi da je proč itam.
'CR ak i slanjem poveznice e-poš tom, tehnič ki krš im uvjete

sudskog naloga pa te molim da to viš e ne dijeliš s drugima.
Ali ima stvari koje morate znati'
Zauzvrat mu kaž em ono malo š to sam i sama nauč ila u

posljednja tri dana. Osobito ga zanima ormarić skriven u
Total Storageu i dogovorili smo se da se tamo nađemo sutra
kako bismo pregledali sadrž aj u potrazi za novim tragom.
151
Anna
Dok sam završ ila, talog moje kave je hladan, a vrijeme

postaje hladnije, jak vjetar š iba parkom.
'Ako udruž imo resurse', kaž e on, 'mož emo doć i do ove prič e
iz sasvim drugog smjera, Heather.' "Nije prič a", kaž em,
pokuš avajuć i održ ati glas mirnim. 'To je moj ž ivot. Moja
obitelj. Pravda za mog muž a.'
'Znam.' Kož a obraza mu se crveni iznad brade. »ZR ao mi je,

znam. Nisam tako mislio.' Petlja po svojoj praznoj š alici,
konač no iskapi ostatke i odlož i je na kraj stola. 'Sluš aj, ako
ć emo to uč initi, prvo te moram još neš to pitati.'
Ima neš to novo u njegovu tonu, njegov bariton još je dublji.
'U redu', kaž em.
»Moram znati koliko si daleko spremna ić i. Da pronađeš

njegovog ubojicu.' 'Koliko moramo, koliko treba.' 'CR ak
i ako to znač i krš enje nekoliko pravila?'
Sjeć am se upozorenja svog služ benika za probaciju, krš enja

koja bi me poslala ravno nazad u zatvor da odsluž im
ostatak kazne. Svako uhić enje i/ili optuž ba u vezi s
kaznenom stvari.
»Moram biti oprezna, Owene. Ne mogu si priuš titi da me

uhvate.' "Razumijem", kaž e on. »I znaš da bismo mogli
saznati stvari o tvom muž u koje ti se mož da neć e svidjeti?
Stvari koje radije ne bi č ula?' Spuš tam pogled na svoju
152
Anna
lijevu ruku, okreć uć i platinastu burmu koju sam ponovno

stavila na prst prije dva dana i na koju se još nisam navikla.
Lako se okreć e, metal se olabavi na mojoj kož i. Ovo je jedini
put, jedini put. Moj jedini put nazad.
'Da', kaž em. »Sve dok je to istina.Kakva god istina bila.' On

kimne, kao da sam polož ila neki test, i kreć e s kratkim
objaš njenjem sigurnosti mobilnih telefona i kako proć i
ispod radara onoga š to on naziva 'drž avom nadzora'. Rekao
mi je da kupim jeftini telefon koji se naplać uje i koristim taj
broj samo ako ga moram nazvati, a aplikaciju Telegram za
poruke. Trebala bih pretpostaviti da je telefon koji sam
juč er kupila već bio ugrož en, kaž e on, i da svi pozivi,
poruke, e-poš tu ili govornu poš tu mogu č itati ili sluš ati oni
koje on naziva 'loš i glumci'.
'Kompromitiran od strane koga?' pitam, gledajuć i preko

ramena ni ne shvać ajuć i da to radim. Ideja da bi me netko
već mogao š pijunirati, nekoliko dana nakon mog izlaska iz
zatvora, š alje mi puls nelagode u ž elucu. Mož da sam već
izvan sebe i jednostavno to još ne znam.
'Od strane ljudi koji su ti smjestili prije deset godina.' Kaž e

to kao da je to najoč itija stvar na svijetu, naginjuć i se
naprijed na stol i spajajuć i prste. »Još jednu stvar moraš
znati. Nakon š to si bila osuđena i ja sam kopao po tvom
sluč aju, određene stvari... . . dogodile se. Meni.' 'Kao š to?'
'Pratili su me,
s vremena na vrijeme, nekoliko mjeseci', kaž e. 'Kao i moju
bivš u ž enu. Stavili su mi uređaje za prać enje na auto. Brojni
153
Anna
pokuš aji hakiranja mog e- maila, laptopa, petljanja sa

mnom na poslu.'
Isprič ala sam mu o tipu juč er u knjiž nici, onom koji se č inio
da me gleda. On mrko kima.
'I bilo je nekoliko puta', kaž e, 'kada su otiš li malo dalje od

toga, pokuš avajuć i me upozoriti.' 'Prijetili su ti?' Okreć e
glavu,pokazuje na izblijedjeli ož iljak iza uha, drugi mu se
uvija u kosu. Podiž e usnicu i otkriva otkrnjen prednji zub.
'I slomili su mi nekoliko rebara', kaž e. 'Poenta je u tome da

sam dovoljno velik i ruž an da se brinem o sebi, ali ako opet
poč nemo sve ovo iskopavati i oni krenu za tobom... . .'
'Devet godina zatvora, Owene', kaž em mu. 'Nauč ila sam

imati oč i na ledjima.' »Ne sumnjam u to ni trenutka, ali ne
mož eš se boriti protiv ovih ljudi, Heather. Deč ki koji su doš li
za mnom bili su duplo već i od tebe, a ja sam pobjegao samo
zato š to sam imao sreć e. Mislim to:oni su
ozbiljni.' 'I ja sam.' Mrš ti se, kao da ga ne sluš am.
'Tko god je to uč inio tvom muž u', kaž e tiho, 'tko god je
krenuo za mnom, uč inić e to opet. Moraš biti oprezna,
razumiješ li me?' Polaž e svoju veliku ruku na moju
podlakticu. 'Moraš paziti na leđa.'
154
Anna
21
Hvatam gradski autobus i sjedam u zadnji red,

razmiš ljajuć i o onome š to sam č ula dok dvokatni autobus
vijuga svojim putem kroz MayXield Park i Speedwell. Ispred
mene sjedi mlada majka, nasuprotnje dijete u ž utim
vodonepropusnim č izmicama. Djevojč ica ima mož da č etiri
ili pet godina i ima plavu kosu svezanu u uredne
pramenove. Nasmiješ im joj se, ali ona mi samo namrš teno
uzvrać a prije nego š to stavi palac u usta i popne se u
majč ino krilo.
Još uvijek nisam sasvim sigurna š to bih rekla o Tanneru.

Oč ito je ulož io ogromnu količ inu vremena i truda u
istraž ivanje mog sluč aja i moje osude, č ak i ako je djelovao
kao granič ni paranoik i nepovjerljiv prema gotovo svima.
Mož da je to bilo neizbjež no kada ste naporno radili na
razotkrivanju istine, ali ste umjesto toga završ ili tuž eni za
klevetu, ismijani, vrijeđani i bankrotirani.
Sastanak je potaknuo viš e misli koje sam zadnjih nekoliko

godina pokuš avala drž ati podalje. Saznanje da je netko te
noć i stao iznad mene s nož em, moglo me ubiti jednako lako
kao š to su ubili Liama. Jedan jedini udarac u srce. SR to se
toga
tič e, mogli su nas ubiti svo č etvoro, uključ ujuć i i dječ ake.
Pomisao me tjera da zadrhtim. Ali ubojica to nije uč inio.
Zaš to?
Odgovor se sada č ini jednako oč it kao i onog dana kada
155
Anna
sam optuž ena: osigurati krivca. Zgodan osumnjič enik za

preuzimanje krivnje. Dvostruko ubojstvo, muž a i ž ene,
otvorilo bi sve oko potencijalnih osumnjič enika. To bi se
pretvorilo u nacionalnu hajku. S druge strane, obiteljsko
ubojstvo – jedan partner ubije drugog – bilo je apsolutno
dio redovite sumorne rutine svake policije u zemlji.
Doduš e, ž ena je bila ž rtva u velikoj i ogromnoj već ini

sluč ajeva, ali to je još uvijek bilo unutar domene policijskog
iskustva. Bilo je ono š to su oč ekivali: osumnjič enik poznat
ž rtvi,obič no sadaš nji ili bivš i partner.
Autobus nije ni do pola pun, već redom prouč avam svakog

suputnika, a u uš ima mi još odzvanja novinarevo
upozorenje. CR uvaj leđa.
Tek kad se uvjerim da nitko od njih ne predstavlja

prijetnju, vadim telefon i kliknem na poveznicu koju mi je
poslao, na vijest koja ga je dovela na sud. Bio je to nastavak
njegovog prvog č lanka koji je bacao sumnju na moju osudu,
a namjeravao je biti dio serije, istrage koja ć e mu donijeti
British Press Award. Umjesto toga, to ga je uniš tilo. Prič a
koja je bila skinuta po nalogu suca i sada je postojala samo
na jednom mjestu – na strogo ogranič enoj stranici njegove
web stranice. Upisujem lozinku i pojavljuje se tekst i naslov,
datum iz 2017. godine.
ZABRINUTOSTI FINANCIRANJA KAMPANJE POVEZANE UZ

UBIJENOG ZASTUPNIKA
156
Anna
Owen Tanner
Bliski kolega ubijenog zastupnika Liama Vernona povezan

je sa stranom tvrtkom koja je bila u središ tu optuž bi za
korupciju,otkriva Guardian .
Vjeruje se da je Christine Lai, upraviteljica izborne jedinice

gospodina Vernona, primila š esteroznamenkastu svotu
prebač enu kroz Xiktivnu tvrtku registriranu u offshoru u
zamjenu za povjerljive informacije.
Ostaju ozbiljna pitanja o njezinoj povezanosti s američ kom

tvrtkom za koju se smatra da je u središ tu optuž bi 'gotovina
za pristup' u parlamentu.
Gospodin Vernon, popularni zastupnik Batha, pronađen je

mrtav u svom domu u srpnju 2013. Imao je trideset š est
godina. Njegova supruga, Heather Vernon, osuđena je za
njegovo ubojstvo na Krunskom sudu u Bristolu i osuđena
na osamnaest godina zatvora u travnju 2014.
Ukupni iznosi koje je navodno primila gospođa Lai nisu

objavljeni, ali se vjeruje da su u niskom
š esteroznamenkastom rasponu, kanalizirani preko
anonimne laž ne tvrtke registrirane na Kajmanskim
otocima. Napori da se uđe u trag vlasniš tvu Xiktivne tvrtke
do sada su bili ometani labirintskim pravnim i Xinancijskim
strukturama koje se protež u na tri kontinenta.
Istraga ovih novina također je otkrila ozbiljnu zabrinutost
157
Anna
oko ključ nog aspekta policijskog sluč aja koji je doveo do

osude Heather Vernon. Rekao je izvor blizak istrazi. . .
Izaš la sam iz prič e i vratila se na njegovu glavnu web

stranicu, gdje niz tekstova na blogu dokumentira njegovu
dugu pravnu bitku i razorni uč inak gubitka sluč aja. U biti je
bio slobodnjak, a na kraju je sam morao snositi troš kove – i
rizik. Zbog toga je izgubio kuć u.
Gubitak posla. Gubitak ugleda i sredstava za ž ivot.
Zatvorili su prič u nemilosrdnom uč inkovitoš ću. Zatvorili su

ga.
Znala sam da Owen ima svoje razloge za razgovor sa

mnom: saznanje istine o Liamu moglo bi mu vratiti karijeru.
Oboje smo traž ili iskupljenje, na ovaj ili onaj nač in.
Autobus staje na Union Streetu i motor zadrhta u tiš ini.

CR ekam da svi ostali siđu prije nego š to krenem za njima i
skrenem desno u Wine Street, prema jugu i zapadu. Postoje
nove trgovine koje ne prepoznajem, nova imena, stara kao
da su nestala dok me nije bilo. Poznate fasade su se
pomaknule ili nestale, a njihova su mjesta zauzeli
pridoš lice.
Postoje ulič ni kaXić i prepuni ljudi koji už ivaju u pić u

ponedjeljkom za ruč ak s kolegama, a jesensko sunce pruž a
posljednji dah ljeta. Prelazim ulicu Baldwin i prolazim
pored Old Vica, zatim siječ em sporednu ulicu prema
158
Anna
lisnatom zelenom prostoru Queen Squarea, nizovima

zgodnih č etverokatnih georgijanskih kuć a u nizu
pretvorenih u pametne gradske urede.
Postojala je jedna osoba koja nikada nije razgovarala sa

mnom o Liamu, nikada
nije svjedoč ila na sudu, nikada nije odgovorila na desetak
pisama koje sam mu napisala dok sam bila u Eastwood
Parku.
Jedna osoba koja ga je poznavala gotovo jednako dobro kao

i ja.
159
Anna
Nedjelja, 14. srpnja 2013
11.16h sati, policijska postaja u Bathu
Noć se č inila kao da nikada neć e završ iti: ciklus buljenja u

tamu ispod izlizanog pokrivač a, iscrpljenosti koja je č inila
gotovo nemoguć im san, vikanja drugih zatvorenika,
sveprisutan smrad odvoda i pravilnost kazaljke na satu
koraka ispred zaključ anih č elič nih vrata moje ć elije. Uš la
sam u neki paralelni svemir u kojem se sve okrenulo
naglavač ke i za sve sam bila ja kriva, sve dobro u mom
ž ivotu je bilo oduzeto i ž eljela sam viš e od svega vratiti se
kroz zrcalo u svoj stari ž ivot.
Ujutro sam se ponovno naš la u sobi za razgovore s

inspektorom Musgroveom i njegovim kolegom DS
Gilbertom, ž enom oš trog lica u ranim tridesetima, tamne
kose
strogo skupljene s č ela u č vrsti rep. Tamne sjene lež ale su
joj ispod oč iju; Musgroveovo lice bilo je sivo i proš arano
bradom. Mirisao je na kavu i znoj, č ista bijela koš ulja koju je
nosio juč er sada je bila izguž vana.
"U redu, Heather", rekao je bez uvoda. 'Vratimo se na

telefon koji snima. Onaj koji je pronađen ispod tvog jastuka.
Zanima me jesi li se neč ega sjetila preko noć i, sad si imala
priliku razmisliti o tome?' Odmahujem glavom, ne govoreć i
niš ta.
Otvorio je svoj dosje i izvukao list, okreć uć i ga da ga vidim,
160
Anna
rač unalni ispis s jednim brojem označ enim ž utom bojom.

Deseci poziva koji su se proš irili tijekom posljednja dva
tjedna, i odlaznih i dolaznih, svi na i s jednog broja.
'Postoji samo jedan broj u povijesti poziva, drugog

mobilnog. Prepoznajete li ga?' Namrš tila sam
se,pokuš avajuć i to shvatiti. 'Ne znam . . . tko je to.'
'Usporedili smo to sa svim kontaktima u njegovom

privatnom mobilnom, njegovom poslovnom mobilnom,
popisu njegovog upravitelja ureda i tvom telefonu. Nema
podudaranja. Sve je vrlo tajanstveno, zar ne?'
"Sigurna sam da postoji objaš njenje."
Frustrirano je uzdahnuo. 'Oh, i usput, ovaj telefon, koji

navodno nikad prije nisi vidjela? Naš li smo tvoje otiske
prstiju na straž njoj strani kuć iš ta. Kaž iprst i srednji prst
tvoje lijeve ruke.' CR elo mi je poč elo bubnjati, ravnomjeran
bubanj tutnjao je toč no iznad
mojih oč iju.
'To nije . . .' Riječ i su mi se zaplele u ustima. 'Osoba koja je

bila u naš oj kuć i, koja mi je ovo stavila pod jastuk. Mora da
su nekako stavili moj otisak na telefon. . . dodirnuli ga
mojom rukom dok sam spavala.' Zvuč alo je smiješ no, č ak i
dok sam to govorila.
Musgrove je odmahivao glavom kratkim, ogorč enim

pokretom kao da ž eli reć i, Nije dovoljno dobro.
161
Anna
»Vidiš ,evo u č emu je stvar, Heather. Forenzič ki timovi su

ulazili i izlazili iz vaš e kuć e već posljednja dvadeset č etiri
sata, pregledavajuć i svaki centimetar.
Nema znakova nasilnog ulaska. Ključ evi ne nedostaju, vrata

ili prozori nisu otključ ani ili oš teć eni, nema Xizič kih dokaza
da su brave neovlaš teno dirane ili da je vaš alarm
onemoguć en. Tvoji susjedi nisu nagovijestili da ste sinoć
imali posjetitelja, nema dokaza o postojanju treć e strane,
nema znakova da je itko drugi bio u kuć i osim tebe i tvog
muž a. I tvojih dječ aka.' "Netko je sigurno stavio telefon
tamo." Detektiv je ignorisao moje riječ i.
Kako bi bilo da na trenutak razgovaramo o iPhoneu tvog

supruga? Njegov privatni telefon.' Izvukao je još jedan list
papira iz svog zelenog dosjea i gurnuo ga preko stola: crni
tekst na bijelom, nekoliko kratkih odlomaka u poznatom
formatu. 'Hvala š to ste nam dali š ifru. Ovo je ispis
neposlanog e-maila koji smo pronaš li u njegovoj mapi sa
skicama.' Prouč ila sam poruku. Adresirana je na mene, a
predmet je ostavljen prazan.
'SR to je to?' 'Prema onome š to su naš i digitalci dosad mogli

prikupiti', rekao je Musgrove, lupkajuć i po listu kaž iprstom,
'poruka je prvi put kreirana prije pet dana i od tada je viš e
puta uređena i ponovno spremljena. Ali nikad nije bila
poslata; stoga su je pronaš li u mapi sa skicama. Pogledajte i
vidite š to ć ete od toga napraviti.' Brzo č itam tekst, a jeza mi
prolazi kroz kož u dok č itam.
162
Anna
“Heather,
ovo moram prvo zapisati kako bi dobro shvatila. Samo
č injenice o onome š to sam uč inio.
Pisao sam ovo i brisao, prepisivao, brisao, samo sam

pokuš avao razjasniti riječ i u glavi. Pokuš avam pronać i
hrabrosti da ti zapravo kaž em licem u lice.
Istina je da sam uč inio neš to nevjerojatno glupo, neš to

zbog č ega ć u jako dugo ž aliti. Mož da do kraja ž ivota. Moja
glavna briga si ti i dječ aci i š to bi to moglo znač iti za nas
kao obitelj. Bio sam kukavica do sada. I gore. Sve sam izdao,
iznevjerio sam tebe, iznevjerio sam naš e sinove,a to je neš to
š to nikada nisam ž elio uč initi. Moram reć i istinu. Ne
opravdavam ono š to sam uč inio, niti traž im razumijevanje,
ali nadam se da ć eš mi moć i oprostiti jednog dana.
L”
Proč itala sam dvaput, osjeć ajuć i sve oč i u sobi uprte u sebe.
Vrelina mi gori u obrazima dok riječ i i fraze padaju poput
udaraca.
Musgrove sjedi i prouč ava me. 'Jesi li ovo već vidjela,

Heather?' 'Ne.' Oč i su mi još uvijek bile prikovane za riječ i
na stranici. 'Nikada.' 'Nije razgovarao s tobom o ovome u
petak naveč er?' 'Ne.' 'Nije natuknuo š to je uč inio, ovu tajnu
koju ti je kanio reć i?' Odmahujem glavom, a u grlu mi se
stvara tvrda knedla. 'Ne.' 'Zato š to mi izgleda kao da
uvjež bava š to ć e reć i,spremajuć i se da ti sve isprič a. SR to
misliš ?'
163
Anna
Gurnem mu list natrag preko stola, a u glavi mi bljeskaju

slike mog posljednjeg razgovora s Liamom. Telefonski
poziv, ž enski glas, laž koja je izazvala naš u posljednju svađu.
Naš e posljednje riječ i jedno drugom.
'Nije rekao niš ta slič no.' Umjesto da vrati list papira u

zeleni fascikl, Musgrove
ostavlja ga između nas na stolu.
"SR to misliš da je?" "Već sam ti

rekla", rekla sam tiho. "Ne znam." »Mislim da je prilič no
oč ito, zar ne? To mi už asno lič i na priznanje krivnje.'
Ponovno je zabio kaž iprst u list. "Priznanje."
164
Anna
22
Recepcija Beckett, Weaver & Fox je svijetla i prozrač na,

stakleni atrij koji odjekuje s visokim stropom i
gostoljubivim kvadratom kož nih fotelja oko niskog stola u
kutu. Ali nema nič eg ugodnog u recepcionarki
bezizraž ajnog lica, tamno kestenjaste kose skupljene na
vrhu glave.
'Gospodin Chopra nije dostupan osim ako nemate

dogovoren sastanak.' Ne opet ovo .
"Znam da ć e me htjeti vidjeti."
'Kao š to sam rekla, danas je jako zauzet i nema vremena da

Vas primi.' "Gledajte, ja sam njegov stari prijatelj, mi —"
"Gospodin Chopra je bio sasvim jasan da vas ne ž eli vidjeti

danas niti u bilo koje drugo vrijeme." U bradi joj je drhtaj
bijesa. "Sada, gospođo, bojim se da ć u vas morati zamoliti
da odete."
"Pet minuta", kaž em, "to je sve š to traž im."
Ona podigne svoj telefon i mogu je č uti kako doziva

osiguranje dok se okreć em i odem odmahujuć i glavom.
Na izlazu je korporativno obiteljsko stablo lica na zidu,

pametne slike glave i ramena svih odvjetnika u tvrtki u
njihovim odjelima. Prouč avam slike, fotoš opirane glatke i
165
Anna
savrš ene, dok ga ne pronađem. Nishan Chopra, komercijalni

odjel. Tamnosmeđa kosa mu je krać e oš iš ana i ima neš to
viš e tež ine u licu nego kad sam ga zadnji put vidjela prije
deset godina.
Uvijek je izgledao mlađe. Vratimo se na naš prvi dan na

sveuč iliš tu, kada je on bio mrš avi klinac koji je sjedio pokraj
mene u srednjovjekovnoj Britaniji 400–1200 .
Izlazim kroz klizna staklena vrata i vrać am se na slabo

rujansko sunce. Ulica s drvoredima u kojoj se nalazi kuć a
Beckett, Weaver & Fox gleda na elegantan Regency vrt,
zeleni trg usred grada omeđen visokim stablima platana, s
liš ćem koje već postaje zlatnosmeđe za jesen. Osam ravnih
staza vodi u središ te trga, skupljajuć i se do bronč ane statue
nekog davno umrlog kralja na konju.
Pronađem klupu okrenutu prema zgradi i smjestim se da

č ekam. Nakon č etrdeset minuta, kad se još nije pojavio za
ruč ak, iskopavam posjetnicu koju sam naš la u ormarić u i
biram njegovu izravnu liniju. Na trenutak zavlada tiš ina kad
mu kaž em svoje ime, zvuk vrata ureda koja se ž urno
zatvaraju.
'SR to radiš , zoveš me?' 'Dobro sam, hvalaNish', kaž em. 'Kako
si?' »Spuš tam sluš alicu. Nemoj
me viš e zvati.' "Molim te, Nish." S druge strane linije nastaje
trenutak tiš ine i ja uranjam u nju. 'Moram razgovarati s
tobom o Liamu, o vikendu koji se dogodio.' »Koji vrag ,
Heather? Ovo je moj ured, imam kolege gore, klijenti dolaze,
166
Anna
moj š ef na gornjem katu!' Glas mu je priguš en, už asnut, kao

da je upravo svjedoč io nesreć i i pokuš ava procesuirati ono
š to je vidio.
Ili je upravo dobio poziv od osobe osuđene za ubojstvo

najboljeg prijatelja.
"Mogla bih kampirati na recepciji, ako ž eliš ?" ZR mirkam

prema georgijanskoj gradskoj kuć i kroz drveć e, kao da bih
ga mogla vidjeti kroz prozor. 'Napraviti odgovarajuć u scenu
za svoje kolege? Ili bismo sada mogli samo porazgovarati, a
onda ć u otić i.' "Spuš tam sluš alicu", prosikć e. 'Ovo je ludo.'
'Molim te', kaž em opet. 'Kao prijatelja.Pet minuta, to je sve
š to traž im.Onda me viš e nikad neć eš č uti.' On uzdahne.
'Dać u ti dva', kaž e. 'SR to ž eliš ?' 'Da si č itao moja pisma, imao
bi ideju. Zaš to nikad nisi odgovorio?' 'Moraš li uopć e pitati?'
»Nisam to uč inila,Nish. Nisam kriva.'
"Ako si nazvala samo da mi to

kaž eš , uzalud troš iš svoje..."
"I moram saznati tko je to uč inio, kako bih imala ikakve
š anse ponovno vidjeti svoju djecu", kaž em. »Tvoje kumč e. Ti
to razumiješ , zar ne?
Zamisli da nikada viš e ne mož eš vidjeti Meeru. Razmisli
kako bi to bilo – platiti tu cijenu za tuđi zloč in.' CR ini se da ga
spominjanje njegove kć eri
natjera da zastane, ali samo na trenutak.
167
Anna
»Nije tuđi zloč in, Heather. Tvoj zloč in.' 'Nemoj se pretvarati
da nisi sumnjao, znaš da nisam mogla to uraditi.’
'Ono š to sada mislim je nevaž no', kratko kaž e. »Osudila te

je porota sastavljena od tvojih kolega.Tvoja ž alba je
odbač ena. Najbolje š to sada mož eš uč initi je krenuti dalje,
ić i naprijed sa svojim ž ivotom.' 'To je to, ne mogu dalje. Nije
ti stalo do hvatanja osobe koja je to zapravo uč inila? Onaj
tko je zapravo odgovoran?' 'Ponovno
sve pokrenuti sada je zadnja stvar koja tvojim deč kima
treba.' Pokuš avam se prisjetiti prijateljski nastrojenog tipa s
kojim sam dijelila studentsku kuć u na drugoj i treć oj godini,
koji je provodio cijele noć i sa mnom u knjiž nici prije ispita,
koji je bio ondje u nebrojenim izlascima u studentskom
zboru. Koji me upoznao sa svojim
š kolskim prijateljem Liamom Vernonom i bio Liamov kum
na naš em vjenč anju. Pitam se gdje je taj č ovjek nestao.
"Bio si njegov najbolji drug, Nish", kaž em tiho. 'Poznavao si

ga bolje od ikoga.' On uzdiš e,
č ini se da neš to od borbe nestaje iz njega. 'Mož e biti.'
"Moram te pitati o neč emu š to sam pronaš la u njegovom
dnevniku." "Od prije deset godina?" kaž e omalovaž avajuć e.
»Zvuč i kao da se hvataš za slamku. Jedva se sjeć am š to sam
radio —'
'Onog vikenda kad je umro, Liam te je planirao nazvati u

nedjelju naveč er, zar ne?'
Kaž em to kao da je č injenica; kao da to pouzdano znam.
168
Anna
Umjesto nagađanja inspiriranih sa nekoliko naš krabanih

slova u starom dnevniku. Ali postoji neš to gotovo opipljivo
u tiš ini koja slijedi, i odmah znam da sam dobro pogodio.
'SR to?'
»Tog vikenda, u nedjelju naveč er, namjeravao te je nazvati u

osam sati. CR ak je stavio podsjetnik u svoj dnevnik.'
'Je li?'
'CR ini se malo č udnim š to je to bilo u njegovom dnevniku,

kao da je to planirao i nije htio zaboraviti. Bio si mu najbolji
drug, zaš to bi to uč inio? Zaš to te jednostavno nije nazvao,
ako je htio?'
Nish na trenutak razmiš lja o tome, još jedan dugi dio tiš ine
između nas.
'Neko vrijeme nismo razgovarali kako treba, obojica smo

bili tako zauzeti. Samo slanje poruka naprijed-nazad, znaš ?
Mož da mu je bilo na umu da to nadoknadi.' 'Jesi li rekao
policiji?’
'Da, rekao sam im da je ž elio razgovarati u nedjelju naveč er,
ali nisam znao o č emu. Nije bilo puno toga za reć i, niti bilo
š to š to bi mogli pratiti.' "Siguran si da ti nije dao nagovješ taj
o č emu se radi?" zatvaram oč i. »Molim te, Nish. Znam da si
odan njegovom sjeć anju, č ovjeku kakav je bio.
Ali sad mi treba istina, kakva god ona bila. Moglo bi biti
važ no. Provela sam toliko godina pokuš avajuć i shvatiti š to
169
Anna
se s njim događalo u tih posljednjih nekoliko tjedana, zaš to

je bio tako udaljen.'
'On . . . poslao mi je poruku ranije tog tjedna, mislim. Bio je

nedokuč iv,propuš tali smo pozive jedan drugome i nismo
imali pravi razgovor nekoliko tjedana, kao š to sam rekao.
Mislio sam da samo ž eli nadoknaditi.' Njegov ton malo
omekš a. 'Gledaj, proš lo je mnogo vremena, zar ne? To je sve
č ega se mogu sjetiti.'
'To je to? Siguran si?'
'Neš to mu je deXinitivno bilo na umu, ali ja sam uvijek

pretpostavljao da je to dodatni posao za izbornu kampanju.'
Ispustila sam uzdah frustracije. SR to je s inicijalima AY? Znaš
li tko ili š to je to?' Ponavlja slova u sebi, č ini se da iskreno
razmiš lja. Ali na kraju progunđa negativno.
Objaš njavam spominjanje AY-a u Liamovom dnevniku,

sastanak ili neš to zakazano za ponedjeljak ujutro, a š to se
nikada nije dogodilo. Dvanaest sati nakon susreta s
najboljim prijateljem koji se također nikada nije dogodio.
Mož e li postojati veza između te dvije stvari? Veza s

porukom koju mi je napisao i nikada nije poslao?
Anonimnoj plavuš i na njegovom telefonu?Zataš kane
optuž be o korupciji u Saboru?
Uzdahne, ton mu je otvrdnuo kao da je upravo uspostavio

vezu. »O Bož e, nisi valjda razgovarala s Owenom
170
Anna
Tannerom? Je li nosio svoj š eš ir od staniola, govoreć i vam

da ga Kinezi progone? Amerikanci? Ili su to ovaj put bili
Marsovci?'
"Samo ž elim istinu, Nish."
'Istina nikada nije tako zanimljiva koliko ž eliš da bude,

prema mom iskustvu.' 'Još uvijek mi nisi odgovorio na
pitanje.'
»I tvoje dvije minute su istekle. ZR eliš moj savjet? Moraš

prihvatiti ono š to si uč inila prije nego š to nauč iš to
prevazić i. U suprotnom ć eš provesti cijeli ž ivot ponavljajuć i
to iznova i iznova, iznova i iznova, umjesto da prihvatiš
odgovornost. Svi ostali su krenuli dalje – vrijeme je da i ti to
uč iniš . Nemoj me viš e kontaktirati.'
Spuš ta sluš alicu ne č ekajuć i odgovor.
171
Anna
23
Pismo me č eka kad se vratim u probni dom.
Ponovno sam nervozna i napeta dok se ne vratim tamo,

nakon š to su me prepoznali u Bristol Temple Meads dok
sam č ekala vlak za povratak u Bath. Krajič kom oka postala
sam svjesna para, muš karca i ž ene odjevene za ured, koji
drž e svoje telefone u mom smjeru. Instinktivno sam se
okrenula da pogledam - odmah pož alivš i zbog toga - prije
nego š to sam se okrenula u suprotnom smjeru i krenula
dalje niz peron, vadeć i bejzbolsku kapu iz torbe i
pokuš avajuć i nestati u gomili.
Gotovo je olakš anje vratiti se u hostel, jedino mjesto gdje se

ne osjeć am osuđivanim. Upravitelj me poziva dok prolazim
kraj njegovog malog ureda, pruž ajuć i mi služ benu bijelu A4
omotnicu s mojim otipkanim imenom i adresom na
naljepnici, STROGO PRIVATNO &POVJERLJIVO debelim
crvenim tiskom na dnu. Potrebna je još jedna naljepnica
koja označ ava zajamč enu isporuku i potpis. Odnesem
omotnicu u svoju sobu. Jodie nije tamo, ali jedna od drugih
ž ena spava na njezinom krevetu na kraju reda, lagano hrč e
iako je sredina poslijepodneva. Otvaram omotnicu i
izvlač im nekoliko debelih, teš kih listova otipkanog papira,
moje ime na vrhu s podacima o hostelu ispod. Tako da je
netko osim HM Prison and Probation Service znao da sam
ovdje.
Zaglavlje je iz pravne tvrtke iz Batha sa skupom adresom u
172
Anna
ulici Great Pulteney, ime na propratnom pismu koje

prepoznajem. Pregledavam tekst s tupim bolom u prsima,
fraze i reč enice same mi se ž are u mozgu.
Djelujemo u ime naš ih klijenata gospodina i gospođe Peter

Vernon. . .
Nakon Vaš e osude i kasnijeg puš tanja na uvjetni otpust . . .
U interesu obitelji, a posebno dvoje djece pokojnika. . .

Ovlaš teni smo da Vam damo ponudu. . .
Pomoć oko smješ taja, dogovoreno u Wicku. . .
Financijska ponuda za pomoć pri rehabilitaciji . . .
Plus stalna pomoć za dobivanje nove putovnice s ciljem

trajnog preseljenja u inozemstvo nakon završ etka uvjetnog
otpusta. . . Podlož no Vaš em potpisanom pristanku na
posebne uvjete navedene u nastavku. Sva komunikacija
odvijać e se putem naš eg ureda. . .
...
Jednokratna ponuda vrijedi č etrdeset osam sati od datuma

primitka. . .
Dio u podnož ju stranice ostavljen je prazan za moj potpis i

datum. Potpis moga svekra već je pokraj, kose crte oš tre
crne tinte.
173
Anna
Ponovno sam proč itala pismo, prolazeć i kroz dvadeset i tri

konkretna uvjeta: skupi londonski odvjetnici bili su vrlo
temeljiti. Mislili su na sve. Na mom telefonu, Google Maps
potvrđuje ono š to sam već sumnjala: mjesto koje se
spominje u pismu nije Wick tik uz obalu od Bristola, već
Wick u Caithnessu – blizu najsjevernijeg vrha SR kotske.
Samo nekoliko milja od Johna O'Groatsa.
Uglavnom š to je moguć e dalje od Batha, unutar

Ujedinjenog Kraljevstva. Osjeć am oteklinu nazubljene boli
na prsnom koš u,drž eć i se za grlo kao da
me stež u nevidljive ruke, cijedeć i sav zrak iz mog tijela.
Stiš ćem sve č vrš će i č vrš će dok ne ostane niš ta š to bi me
održ alo na ž ivotu. Kao da ć e svaki trag mog ž ivota, sve š to
sam bila, svaka poveznica s mojom posljednjom preostalom
obitelji, biti ugaš ena.
Guram pismo natrag u njegovu omotnicu i odlazim u

popodnevnu kiš icu.
Moji svekar i dalje ž ivi u istoj kuć i u Bathwicku,

impresivnoj trokatnici u georgijanskom stilu koja je u
obitelji već nekoliko generacija. Sjedim na trenutak u
taksiju, svjesna š to se promijenilo – vrlo malo – a š to je
ostalo isto. Lijepo proč elje oblož eno s velikim prozorima i
završ enim kremastim Bath kamenom. Niz bukovih stabala
zaklanjao ga je od susjedne vile. Peterov Jaguar, uredno
preokrenut u otvorenu duplu garaž u pokraj praktič nijeg
Audija karavana njegove ž ene.
174
Anna
Mogu zamisliti prostrano predvorje, kapute na kukama i

prskanje kiš obrana u visokom mjedenom drž ač u, cipele
poredane na stalku. Tenisice, š kolske cipele,č izme za ragbi
koje pripadaju mojim sinovima. Vrać a mi se sjeć anje: kako
sam stajala ovdje na ovom pragu prije pola ž ivota, nedugo
nakon š to smo Liam i ja poč eli izlaziti. Prvi put sam
upoznala njegove roditelje, pozvana u njihovu kuć u na
subotnji ruč ak, zvoneć i na ukraš eno mjedeno zvono na
vratima dok su mi leptiri plesali u trbuhu, a Liamova velika
ruka grlila moju.
Dok gledam, ulazna vrata se otvaraju i zatječ em sebe kako

gledam Petera Vernona. CR ini se da je ostario dvadeset
godina u posljednjih deset; mož da smo oboje. Lice mu je
izbrazdano novim borama, kosa poput soli i papra posve je
posijedjela i prorijedila se s č ela. Odlazi do svog auta, uzima
neš to s vozač eve strane prije nego š to skrene na ulicu, a
njegov pogled kao da je Xiksiran na moj taksi dok miruje
pored ploč nika. Na trenutak zuri, suž enih oč iju, gotovo kao
da č eka da se neš to dogodi. Zatim se okrene i nestane
natrag u kuć i.
Plać am vozač u i otvaram vrata taksija, spremna krenuti uz

š ljunč ani prilaz i reć i Peteru Vernonu da nikad neć u
prihvatiti njegov krvavi novac. Puls mi ubrzava, tutnji mi u
uš ima, spremna da se suoč im sa svojim svekrom prvi put
nakon deset godina, od onog posljednjeg dana na sudu kada
me pogledao s toliko goruć om mrž njom - Zastanem,
jednom nogom već sam na kolniku.
175
Anna
CR ekam. Razmiš ljam.
Svaki instinkt koji sam imala govorio mi je da odem do

kuć e, zakucam po vratima i jasno dam do znanja da nikamo
ne idem. Da stavim svoje pravo na ž ivote dječ aka.
Ali to je upravo ono š to su oč ekivali da uč inim. SR to je Peter

Vernon imao č ekao da uč inim.
I bilo je izrič ito zabranjeno prema uvjetima moje licence.

Svaki kontakt s č lanovima obitelji koji su povezani sa
ž rtvom. Vrać am nogu natrag u taksi i ponovno zatvaram
vrata.Dajem vozač u još jednu novč anicu od deset funti.
'Zapravo', kaž em mu, 'mož emo li prič ekati ovdje samo pet
minuta? Moram obaviti telefonski poziv.'
Vozač , š utljivi mladić s crvenom č ekinjom od nekoliko

dana,progunđa u znak odobravanja dok prihvać a gotovinu i
vadi mobitel.
Vadim telefon i traž im ime i broj na pismu. Michael

Hammond bio je Peterov pravni savjetnik desetljeć ima, č ak
sam ga nekoliko puta srela na događajima i
predstavljanjima tvrtke. Prilič no sam sigurna da je č ak
doš ao na naš e vjenč anje
u Dormersu. Javlja se nakon č etvrtog zvona i ja se
predstavljam.
'Da?' Nema familijarnosti u njegovu tonu, nema naznake da
176
Anna
se uopć e poznajemo kad se predstavljam. Kao da razgovara

sa strancem. »Gospodin Vernon me ovlastio da djelujem u
njegovo ime u ovoj stvari. Mogu li vam pomoć i?' Bacim
pogled na bijelu omotnicu na sjedalu pokraj sebe.
'Moj odgovor je ne.'
»U tom sluč aju predlaž em da ponovno razmislite. To je

vrlo velikoduš na ponuda, u ovim
okolnostima. 'Ne slaž em se i neć u potpisati. Ni danas, ni
ikada.'
On uzdiš e. 'To je . . . vrijedno ž aljenja. To je prilika da

poč nete iznova, tamo gdje vas nitko ne poznaje. Gdje se
neć ete morati skrivati.' 'Na najsjevernijem dijelu SR kotske,
š est stotina milja daleko od moje djece.' 'To je jako
lijep dio svijeta. Mogli ste proć i puno gore.' 'Moj dom je
ovdje.' 'Ne viš e. I nemojte se
pretvarati da je zadrž avanje ovdje u neč iju korist osim
Vaš u. Samo opet sve diž ete i to je zadnje š to tim deč kima
treba.' CR ujem premetanje papira na njegovom kraju reda.
'Gospodin i gospođa Vernon voljni su vam pomoć i da se
preselite, da poč nete iznova. To je najbolje za sve
zainteresirane, za njih i za vas.'
Odmahujem glavom. 'Prekinuti svaki kontakt sa svojim

sinovima i ž ivjeti stotinama milja daleko? ja to ne mogu.
Neć u to uč initi .' "U svakom sluč aju nemate zakonsko pravo
vidjeti ih", kaž e on. 'Nastavili su ž ivot. Ne sjeć aju Vas se – za
njih ste proš lost.'
177
Anna
Odvjetnikov blagi ton č udan je odjek moga svekra,

njegovog ponaš anja, njegovih Xigura govora. Mož da su se
zato tako dobro slagali. I Liamov tata uvijek je bio takav:
odmjeren, analitič an, pravnik, procjenjuje i prosuđuje
situaciju i kako on i njegova obitelj mogu najbolje izać i iz
nje.
CR vrsto uspostavljen č lan viš eg eš alona u ovom dijelu

svijeta,
č ovjek koji je uzeo znač ajno naslijeđeno bogatstvo i
viš estruko ga umnož io svojom vlastitom tvrtkom koja se
proš irila na telekome i zelenu energiju. Povjerenje u
bogatstvo i status, veze u gradu i š ire.
'SR to se dogodilo Liamu. . .' Riječ i mi zastaju u grlu. Iste riječ i

koje sam toliko puta napisala iz zatvora, pisma Petera i
Colleen na koja nikad nisam odgovorila. 'To me uniš tilo. Ali
ja sam nevina.
Samo me pomisao na deč ke održ ala.' 'Svaki put kad to
poreknete', kaž e tvrdjim tonom, 'č inite da bude još gore za
njegove roditelje. Ponovno otvarate istu ranu,
onemoguć ujete njihovom sinu da poč iva u miru. Razumijete
li to?' 'To je istina. Nisam to uč inila. I vratić u svoj ž ivot.'
'Mislite da to zasluž ujete, zar ne? Mislite da bi trebali

vratiti i svoje sinove? Zbog vas gospodin i gospođa Vernon
viš e nikada neć e vidjeti svog sina. Sigurno ne zasluž ujete
drugu priliku poput one u onom pismu, ali oni misle da ć e
se isplatiti ako Vas nikad viš e ne budu morali vidjeti . '
178
Anna
'Voljela sam svog muž a', kaž em. 'I istjerać u pravdu za njega,
za cijelu obitelj.' Duga je tiš ina s druge strane linije prije
nego š to Hammond ponovno progovori.
»Ponuda vrijedi č etrdeset osam sati, predlaž em da još

jednom pogledate u međuvremenu. Donesite pravu odluku
za Theovo dobro, za Finnovo dobro.'
Dok prekida poziv, oš tar udarac po prozoru natjera me da

se trgnem na sjedalu. Okrenem se i spustim prozor da
vidim svoju š ogoricu kako stoji pokraj taksija, s duboko
namrš tenim izrazom prepoznavanja na licu.
'Heather?'
Vidjeti je prvi put nakon desetljeć a - ovu ž enu koja mi je

bila prijateljica, prijateljica od povjerenja, moja djeveruš a
prije svih tih godina - krade mi riječ i iz grla. Postoji milijun
stvari koje ž elim reć i, ali sve su nedostiž ne.
"Amy." Grlo mi se odjednom osuš i.
'SR to radiš ovdje ?' kaž e ona, ruku prekriž enih na prsima.
Odjevena je u traperice i bijeli dž emper, tamne kose
puš tene do ramena, iste kesten smeđe kao i njezina brata.
Godine su uzele danak, ali ona je još uvijek privlač na ž ena,
s visokim jagodicama i ljubaznim oč ima.
'Bila sam . . .' Pokazujem snop bijelog papira na sjedalu

pokraj sebe.
179
Anna
»Razgovaram sa š efom pravnog odjela tvog oca. O pismu.'
Njezino se mrš tenje produbljuje, kao da se tu talož i

desetljeć e tuge, boli i gubitka. "Koje pismo?"
'Ponuda.' Pruž am joj papire kroz otvoren prozor i ona

prouč ava tekst, neš to joj prolazi licem š to ne mogu
identiXicirati. 'Jesi li dobila ovo danas?'
'Kurirom', kaž em. 'Nisi znala za to?' Ona odmahuje glavom,

vrać ajuć i mi pismo kroz prozor taksija.
"I pretpostavljam da si rekla ne?"
‘Jesam.' "Mogla sam reć i tati da ć eš to reć i", kaž e ona.
'Uš tedila bih mu nevolje.' "Amy,mogu li..." "Trebala bi otić i,
prije nego ponovno izađe iz kuć e. Ne bi trebala biti ovdje.'
“Moram razgovarati s tobom."
»On nikad neć e oprostiti, znaš . To mu nije u prirodi.' Ona

ponovno prekriž i ruke. "Mislim da ni ja ne mogu."
Otvaram vrata i izlazim iz taksija da mož emo razgovarati

oč i u oč i.
»Ne traž im oprost. Samo da č uješ š to ti imam za reć i.'

"Zaš to misliš da ž elim razgovarati s tobom?" 'Molim te',
kaž em, 'samo deset minuta. Ima stvari koje moraš znati.'
"Nemoj misliti da je to tako dobra ideja u..." "On je još uvijek
180
Anna
tamo, Amy. I dalje slobodno hoda uokolo. Htjela ti to

prihvatiti ili ne, ja ti kaž em da se ubojica tvog brata
izvukao.Nikada nije bio kaž njen, nikada nije morao
odgovarati za ono š to je uč inio tvojoj obitelji. I mojoj.'
Moja š ogorica već odmahuje glavom, ali ja sam je

prekinula.
'Ako sam u krivu, š to imaš za izgubiti? Već sam osuđena za

zloč in tako da se niš ta neć e promijeniti. Ali ako sam u pravu
– i mislim da si duboko u sebi mož da oduvijek sumnjala,
inač e ne bi bila ovdje i razgovarala sa mnom sada – onda
konač no mož emo dobiti pravdu za Liama. Napokon neka
poč iva u miru.' Pogledala je prema kuć i, ali izraz joj je malo
omekš ao.
"U redu", kaž e konač no, tiho, kao da se brine da ć e je netko

č uti. "Ali ne ovdje."
Osim Liama, ona je oduvijek bila č lan obitelji Vernon s

kojim sam se osjeć ala najbliž om, a od njezinih riječ i malo
mi bude lakš e. To je najslabiji trač ak nade, ali je ipak tu.
'Hvala ti, Amy.'
'Gdje?'
Razmiš ljam na trenutak, kopajuć i po sjeć anjima dok ne

naiđem na neutralno mjesto, mjesto u blizini koje nam je
zajednič ko.
181
Anna
'Sjeć aš se onog mjesta u Alexandra Parku, gdje smo vodili

dječ ake kad su bili mali?' Otvaram vrata taksija. »Sutra
ujutro u devet sati. Ja ć u paziti na tebe.'
182
Anna
24
Kuć a u ulici Maitland je baš onakva kakvu sam je zapamtila.

Dvojna edvardijanska kuć a s dva proč elja i velikim bijelim
prozorima. Ista mala crna vrtna vrata sprijeda, ista treš nja s
lijeve strane, ista ljubič asta glicinija koja se penje uz rub
kuć e s desne strane. CR ak su i ulazna vrata iste crvene boje
kojih se sjeć am. Bilo je to mjesto puno radosti – gdje sam
obojicu dječ aka donijela iz bolnice kao novorođenč ad; gdje
su Theo i Finn proveli svoje prve rođendane, prve Bož ić e;
gdje su napravili svoje prve korake, izgovorili svoje prve
riječ i. Mjesto također tragedije, nezamislivog slomljenog
srca, mjesto gdje je Liamov ž ivot oduzet, a moj zauvijek
uniš ten. Gdje su naš i dječ aci izgubili oba roditelja u jednoj
straš noj noć i.
Posljednji put kad sam bila ovdje, u kuć i su bili stranci koji
su poč eli dolaziti č im sam uputila onaj prvi panič ni poziv
999, koji su dolazili cijeli dan i hodali kroz hodnik, kuhinju,
iš li gore-dolje stubama. Ljudi s mjesta zloč ina navlač e svoja
bijela odijela dok se voze, pune se torbama, kamerama,
svjetlima i svim vrstama opreme. Naš dom je napadnut, naš
privatni prostor povrijeđen, ne jednom nego dva puta. Prvo
od strane tihog uljeza u noć i, a sada – kao da je priroda
Liamove smrti iznenada pretvorila kuć u u javno vlasniš tvo
– da je fotograXiraju i uzmu brisevi i pokupe anonimni
stranci.
VW transporter zaustavlja prilaz dok ja gledam, ispuš tajuć i

tri brbljave tinejdž erice koje u kuć u prati tamnokosa ž ena u
183
Anna
elegantnoj kabanici. Dok je zatvarala ulazna vrata, ugleda

me s druge strane ulice i zastane, suž enih oč iju kao da ž eli
reć i, vidim te i ne pripadaš ovdje, prije nego š to potpuno
zatvori vrata.
Na povratku u grad stajem u 24-satnu traXiku i posluš am

Tannerov savjet, kupim jeftini mobitel koji se plać a po
koriš tenju s kreditom u vrijednosti od dvadeset funti i
spremim ga na dno ruksaka. Kupila sam i malu biljež nicu,
svjesna njegovih uputa da stvari drž im izvan digitalne
domene ako je ikako moguć e. Hodam s kapuljač om svoje
majice navuč enom preko bejzbolske kape, kradom gledam
u izloge restorana gdje obitelji zajedno jedu i piju,
razgovaraju i smiju se i už ivaju u obroku vani ponedjeljkom
naveč er. Nisam jela od doruč ka i glad me grize u ž elucu, ali
pomisao da sjedim sama na jednom od ovih mjesta s
desetak pari oč iju na sebi je nemoguć a, nezamisliva.
U dvorani metodistič ke crkve na Nelson Placeu postoji

volonterska kuhinja – besplatni obroci svakog ponedjeljka,
srijede i petka u 18 sati,prema Jodie – i umjesto toga
odlazim tamo.
Već je kraj več ere kad sam stigla, ali mjesto je i dalje
zaposleno, puno tihog č avrljanja i ž ara toplih tijela, dugač ki
stolovi poredani ljudima svih dobi, prerano stari muš karci
umotani u teš ke kapute, mrš avi dječ aci jedva izvan svojih
tinejdž erskih godina, ž ene s malom djecom i drugi bliž i
mojim godinama, sami i budni dok jedu. Jodie je predlož ila
da se nađemo ovdje na več eri, ali nema joj ni traga. Dok
184
Anna
č ekam u redu na otvoru za posluž ivanje, poneki ljudi mi

zure u oč i, nekolicina me gleda dvostrukim pogledom koji
sve č eš će primjeć ujem u posljednjih nekoliko dana.
poznajem te. zar ne?Svaki put skrenem pogled i provuč em
se naprijed s redom.
Hrana je topla i zasitna, bogato vegetarijansko varivo

posluž eno s komadima integralnog kruha i š alicama jakog
č aja. To je najbolja hrana koju sam jela godinama, cijeli
svijet bolji je od pomija koju su nam servirali u zatvoru. Dok
jedem, š aljem Owenu broj svog novog telefona i piš em
bilješ ke u blok. Također sam mu poslala niz pitanja na
Telegramu s pitanjima o Christine Lai i detektivu koji je
vodio istragu ubojstva, inspektoru Johnu Musgroveu.
Brzo odgovara adresom na Woodford Avenue, Weston

Park, predgrađu na sjeverozapadnoj strani grada. Poruka u
kojoj piš e da je to zadnja adresa koju ima za Christine, a
nekoliko drugih poruka slijedi odmah nakon nje.
Budi paž ljiva.Ima zabranu prilaska protiv mene.
Nemam pojma o Musgroveu, umirovljen je 2018. i od tada

je nestao s radara. Morać u još jednom prokopati.
Jednom davno, Christine i ja smo bili prijatelji, na neki

nač in. Blisko je surađivala s Liamom nekoliko godina, uz
njega dok je prvi put osvojio mjesto na izborima 2007., a
zatim je izgradio svoju već inu 2010. Vodila je poslove za
njega u izbornoj jedinici, baveć i se svim aspektima njegova
185
Anna
posla kao zastupnika za Bath. Ali to je bilo prije nego š to je

svjedoč ila tuž iteljstvu na mom suđenju, prije nego š to je
bila upletena u Owenovu vlastitu istragu o korupciji u
parlamentu, prije nego š to je tuž ila novinara za klevetu – i
pobijedila.
Ona viš e ne radi za Liamovog nasljednika, koji još uvijek

zauzima ured parlamentarne izborne jedinice u Bathu na
London Roadu.
Ona nije previš e prisutna na internetu i odaje dojam

nekoga tko svoju privatnost shvać a ozbiljno, jedini rezultati
na Googleu povezuju se s LinkedIn stranicom i pregrš t
lokalnih vijesti u vrijeme posljednjih izbora, na kojima je
slikana u redu s raznim drugim partijskim radnicima. CR ini
se da Twitter rač un miruje od 2020. CR ini se da uopć e nema
nič eg osobnog na internetu o njoj, nema Facebooka ili
Instagram, barem ne pod njezinim imenom.
Ona me sada ne bi ž eljela vidjeti, u to sam sigurna. Ali

moram je vidjeti.
Guž va za več erom u crkvenoj dvorani poč ela se

prorjeđivati kad sam završ ila s obrokom. Odnoseć i svoj
prazan tanjur do posluž itelja, prepoznajem jednu od drugih
ž ena iz hostela za uvjetnu slobodu. U srednjim je
dvadesetima, tamne kose oš iš ane vrlo kratko i s piercingom
na jednom uhu.Maš em joj.
"Nisi vidjela Jodie, zar ne?" "Ne od jutros", kaž e ona.
"Vjerojatno ć e već biti niz Arches." "Je li to pub?" Ona frkć e.
186
Anna
‘Stari ž eljeznič ki lukovi? Off Station Street.' ‘U redu.' 'Sa

svim ostalim alkijima.'
‘Shvatila sam.' Zgrabim svoju jaknu i krenem natrag u grad

koji se smrač io.
***
Lukovi su tek neš to viš e od niza otvora od č ađe umrljanih

ciglama ispod ž eljeznič ke pruge za London, nekoliko
desetaka tamnih polukrugova ispod pruge koji kao da
se protež u natrag u brdo iza njih.
Otprilike milju od grada, daleko od turista, daleko od

Rimskih kupelji i Kraljevskog polumjeseca i sve te lijepe
arhitekture, mož da su nekoć bili dom konjuš nica, skladiš ta i
radnih dvoriš ta. Ali sada su mrač ni i zapuš teni, na
udaljenom kraju slijepe ceste, u zraku lebdi miris š umskog
dima i spaljene plastike.
Krv mi malo brž e bubnja u venama dok se približ avam,

neugodan titraj adrenalina u ž elucu, vrš cima prstiju.
Zavirim u prvi od lukova, š pilju ispisanu graXitima prepunu
smeć a i poderane crvene vreć e za spavanje odbač ene u
kutu, teš kih mirisa zemlje i kiš e i ljudskog otpada. U
sljedeć em su crni spremnici za otpatke nagomilani pokraj
prljavog zelenog š atora koji je č vrsto zatvoren, iskoriš tene
š trcaljke razbacane po zemlji. CR ovjek s velikom bradom u
treć em luku grije ruke kraj male vatre. Kad ga pitam je li
vidio Jodie, on nakratko trzne glavom prema daljnjim
187
Anna
dijelovima ruš evne građevine.
Još je š est lukova niž e kad ugledam svoju staru jaknu,

prebač enu preko straž njeg dijela kolica za kupnju. Iz
unutarnje tame do mene dopire tihi jecaj. Upalim svjetlo na
telefonu i razaznajem oblik u sjenama kuta, lež eć u Xiguru
ispruž enu na listovima prljavog kartona.
Posvijetlila sam svjetlo bliž e i otkrila moju cimericu kako

se omamljeno podiž e na laktove.
"Jodie", kaž em, a glas mi ravnomjerno odjekuje u

zatvorenom prostoru. »Ja sam, Heather. Jesi li dobro?' Ona
š titi oč i od svjetla.
"Presvijetlo", promuca ona.
Na poderanoj deki pokraj nje nalazi se poluprazna boca

votke iz supermarketa i razbacana blister pakiranja tableta.
Oš tar kiselkasti miris bljuvotine je negdje u blizini.
Usmjeravam telefonsku svjetiljku prema kutijama s

tabletama. paracetamol.
'Jesi li uzela ovo? Koliko?' Ona mrmlja neš to š to ne mogu

razabrati.
"Koliko, Jodie?" CR uč nem i uhvatim je za ruku, a prvi pulsevi

pravog straha kolaju kroz mene poput električ ne struje.
Jedna od mojih prvih cimerki u ć eliji u Eastwood Parku,
188
Anna
Caitlin, predozirala se nakon š to je tjednima š tedjela sve

svoje lijekove, tijelo joj se već ukoč ilo i bilo hladno na dodir
kad sam to shvatila sljedeć eg jutra i poč ela bespomoć no
vriš tati traž eć i č uvara. Bilo je teš ko predozirati se u
zatvoru, ali ipak se događalo, pravila su se zaobilazila,
drogu gomilali najodluč niji. Jodie me na neki nač in
podsjetila na Caitlin: isti sveobuhvatni, manič ni usponi i
duboki, mrač ni padovi koji su je uč inili nijemom i
neutješ nom, promjena od vrtoglave bujnosti do crnog oč aja.
"Jodie", ponovno kaž em Jodie, drž eć i praznu kutiju tableta

protiv bolova pred njezinim licem. 'Jesi li uzela sve ovo?'
Ona kima, a glas joj se pretvara u još jedan jecaj.
'Dva . . . dvije kutije.'
'Onda te moram odvesti u bolnicu', kaž em, povlač eć i je da

se uspravi.
"Mož eš li hodati?"
Pokuš avam je povuć i da ustane, ali ona mi odguruje ruku,

mrmljajuć i ,prigovarajuć i. 'Jodie, sluš aj me, moramo odmah
otić i i odvesti te liječ niku.' 'Ne.' 'Ne pitam te, ja ti kaž em.'
Opet mi odbija ruku.
"Nisam ih mogla zadrž ati." 'SR to?'
'Pilule.
189
Anna
Nisam ih mogla zadrž ati.' Ona se sruš i natrag na prljavi zid

od opeke. »Bolesni posvuda. Nisam mogla ni to napraviti
kako treba.'
Ponovno me pogađa oš tar miris bljuvotine, opor u zraku.
Kleknem pored nje na komad spljoš tenog kartona.
"Dopusti da ti pomognem, Jodie", kaž em. 'Prič aj sa mnom.

SR to se događa?' 'Samo sam htjela biti sama.' Nalazim bocu
vode u torbi i pruž am joj je.
'Evo, uzmi malo ovoga.' Ona nagne bocu natrag i otpije

dugo, prije nego š to se konač no uč ini usredotoč ena na
mene. 'SR to ti uopć e radiš ovdje?'
"Nedostajala si mi u kuhinji s hranom", kaž em. 'Htjela sam

te neš to pitati.'
'Svi uvijek neš to ž ele.' Ona sjedne i objema rukama trlja

lice. Oč i su joj podbule i krvave od plač a. »Znaš , nikoga neć e
biti briga za mene kad me stvarno ne bude. Bit ć u poput
jednog od onih starih budala koji umru u svom stanu, a
nitko ne shvać a mjesecima dok smrad ne postane gadan.'
'Nema š anse', kaž em njež no.Ona frkne,ali tu je i trač ak
osmijeha. "Znaš š to mislim, pametnjaković u." ‘SR to se
dogodilo?' Pokazujem tablete i bocu votke pored nje na tlu.
'Zaš to si mislila da to ž eliš uč initi?'
Ona skrene pogled, lice joj se nabora od boli, a suza rež e
190
Anna
nove tragove kroz mrlju od prljavš tine na njezinu obrazu.
'Nema je'. Glas joj je neš to viš e od š apta. 'Odveo ju je.'

‘Koga?' 'Moj bivš i.' "Koga je on odveo,Jodie?"
Ona š mrcne. 'Moju Holly. Moju malu djevojč icu. Prvo su

rekli da je viš e ne mogu vidjeti, a sad ju je uzeo i nema ga. U
Irsku, natrag svojim roditeljima.' 'Koliko Holly ima godina?'
'Petnaest u studenom.' 'Daj da ti pomognem', kaž em.
"Sigurna sam da postoji neš to š to mož emo..." "Ne", jeca ona.

‘Nema niš ta. Nema viš e smisla, nema nač ina da je vratim.'
Prekrivam njezinu ruku svojom. »Uvijek postoji nač in,
Jodie. Samo ga moramo pronać i.'
'Ostavi me.' Ponovno odlazi leć i na svoj improvizirani

madrac od spljoš tenog kartona. »Samo me ostavi.Ne
ž elim . . .'
'Ne mož eš ostati ovdje, nije sigurno', kaž em. "Ne znaš tko bi
se mogao motati uokolo." Hostel zatvara svoja vrata u 22
sata, š to znač i da imamo jedva pola sata do povratka prije
nego š to prekrš imo policijski sat. Stavljam ruku ispod
Jodienog pazuha i podiž em je na noge. Nesigurna je, njiš e se
kao da je na palubi broda na teš kom moru.
'Hajde', kaž em. 'Ajmo te vratiti.'
191
Anna
25
UTORAK
Pogled iz parka Alexandra oduzima dah, cijeli Bath

smješ ten je u dolini ispod. S vidikovca, grad je graciozna
masa blijedog kamena i tamnih krovova, crkvenih tornjeva i
visokih dž ordž ijanskih kuć a u nizu koje marš iraju uzbrdo, a
ž eljeznič ka pruga se izvija prema gore i okolo poput
kraljež nice koja prolazi kroz sredinu. Preko doline, ulice se
diž u prema Larkhallu i Charlcombeu, pramenovi rujanskih
oblaka iznad grebena na suprotnoj strani.
Poranila sam na sastanak s Amy. Nisam dobro spavala,

provjeravala sam Jodie svakih nekoliko sati kako bih se
uvjerila da je još dobro, okrenuta na bok u polož aju za
oporavak. Još je spavala kad sam jutros napustila hostel,
blijeda i nepomič na ispod izgrebanih sivih pokrivač a,disala
je duboko i sporo.
I Amy je uranila. Ona prilazi sa staze i sjeda na drugi kraj

klupe, ostavljajuć i dosta prostora između nas. Odjevena je
za posao u blijedosivi kostim s hlač ama, duge tamne kose
svezane unatrag. Razmijenimo kratke pozdrave i utonemo u
neugodnu, nabijenu tiš inu, oboje zureć i u pogled.
"Nisam bila sigurna da ć eš doć i", kaž em konač no.
"Nisam ni ja", kaž e Amy.
192
Anna
"Drago mi je da jesi." Ona ne odgovara i ponovno padamo u

nelagodnu tiš inu.
"Htjela sam ti zahvaliti", kaž em, ne gledajuć i je. »Za ono š to

si uč inila s deč kima. SR to si bila uz njih dok sam bila . . .
daleko. Bilo je ugodno znati da si još uvijek dio njihovih
ž ivota, da su barem imali taj kontinuitet.'
Dugo je tiha.
'Biti teta njima dvojici najbolja je stvar koja mi se ikada

dogodila.' Na vrhu brda iza nas, zrak je gust od vike i
smijeha djece na malom igrališ tu, i drago mi je zbog
pozadinske buke, drago mi je da je ovo neutralno mjesto.
Ovdje mi je Liam prvi put rekao da ž eli postati zastupnik, da
svoj ž ivot usmjeri u novom smjeru i uč ini razliku u ž ivotima
drugih. Nedjeljna poslijepodnevna š etnja ovdje jednog
hladnog zimskog dana prije toliko godina, nebo savrš eno
plavo od horizonta do horizonta, zrak oš tar i dovoljno
hladan da nam peč e obraze dok smo se skupljali s vruć im
č okoladama gledajuć i na grad. I Liam je iznenada iznio tu
ideju na kojoj je radio, promjenu smjera na koju bi se
obvezao samo ako ja pristanem. Samo ako dam svoj
blagoslov. Nitko od nas nema pojma o mrač noj putanji
naš ih ž ivota od tog dana nadalje.
Amy se okreć e prema meni kao da ž eli još neš to reć i, a

zatim staje.
'SR to je?' Ja kaž em.
193
Anna
»Moram ti neš to reć i.' ‘U REDU.' »Mrzila sam te. Dugo

vremena.'
'Razumijem.' "Ne", kaž e ona, snaž nije. »Stvarno, jako sam te

mrzila. Nije se č inilo dovoljno, ono š to si dobila. Bila si u
zatvoru, ali znala sam da ć eš na kraju izać i, da ć eš nastaviti
sa svojim ž ivotom. Molila sam se svaki dan da dobijemo
vijest da si pala niz stepenice ili da si napadnuta u svojoj
ć eliji, pretuč ena ili opeč ena ,izbodena.’ 'Pa', kaž em polako,
'već ina tvojih molitvi je usliš ena.' Još uvijek se sjeć am prvog
puta, svog prvog tjedna unutra, privlač enja pogreš ne
pozornosti kao slavna zatvorenica č ije je suđenje dospjelo u
sve novine. Kad sam otkrila svoj status ozloglaš enog
pridoš lice u krilu B koji je zasluž io da ga skinu s klina ili
dva. Zadrta kuč ka koja je mislila da je bolja od nas ostalih.
Hladnokrvno je ubila svog muž a i dopustila svojoj djeci da
otkriju tatino tijelo. Moj prvi odlazak u bolnicu s modricom
na oku i iš čaš enim zglobom, pramenom kose koji mi je
nestao s tjemena i napuknutim rebrom od kojeg su me prsa
boljela svaki put kad bih se zakaš ljala.
Amy gleda dolje u tvrdu zemlju pod naš im nogama.
'Znam da je bilo pogreš no š to sam ž eljela te stvari.' "Ali

nisi ih ti napravila", kaž em slijež uć i ramenima. 'Bile su to
druge ž ene. Drugi zatvorenici, već ina njih jednako u neredu
kao i ja.'
»Hoć u reć i da se č inilo da zatvorska kazna nije dovoljna za
194
Anna
ono š to si uč inila, ni približ no dovoljna. Osjeć ala sam se kao

izdata, prvo od tebe, a zatim od strane sustava koji te je
trebao kazniti. Dvostruka izdaja. Tako sam se osjeć ala.'
Pustila sam da se njezine riječ i smjeste između nas, paž ljivo
birajuć i odgovor.
'Osjeć aš li se još uvijek tako?'
'Kad on . . .' Ona proč iš ćava grlo. 'Kad se to dogodilo, ne

znam š to si č ula, ali dugo sam bila u jako loš em stanju.' Ona
utihne, teš ko diš uć i kroz nos.
CR ula sam iz druge ruke da je nakon toga imala nekakav

slom nakon bratove smrti, provela neko vrijeme u ustanovi
za liječ enje.
"Nema srama u tome", kaž em tiho. 'U traž enju pomoć i, u

priznanju da ti je potrebna. Voljela bih da sam bila dovoljno
hrabra da uč inim isto.' "Namjeravala sam te jednom
posjetiti", kaž e, nervozno bubnjajuć i vrhom prsta po gruboj
drvenoj klupi. 'U zatvoru. Ali samo zato š to sam te ž eljela. . .
vidjeti kako patiš . Htjela sam vidjeti kako plać aš za ono š to
si uč inila mom bratu, vidjeti vlastitim oč ima u š to se tvoj
ž ivot pretvorio. Usmjeriti sav svoj bijes, bol i tugu na tebe
kao da bih to mogla prenijeti dalje, osloboditi se toga.'
Bilo je to prije š est ili sedam godina, ali sam se sjetila reda
posjeta, svog iznenađenja š to se najavila za posjetu. Zatim
sam č ekala u dvorani za posjetitelje punih sat vremena,
sama za stolom,,č ak i kad je bilo oč ito da se Amy
predomislila.
195
Anna
'Sjedila sam na parkirališ tu', kaž e ona, 'samo sam sjedila

tamo u svom autu, stalno ga pregledavajuć i, pokuš avajuć i
dokuč iti š to tamo zapravo radim. Kako sam uopć e mogla
misliti da ć e to poboljš ati stvari, sjediti u svom autu i
plakati, vikati i psovati te. Na kraju sam se samo okrenula i
ponovno odvezla kuć i, nisam rekla ni mami ni tati gdje sam
bila, nikome nisam rekla.' 'Znaju li da si sada ovdje?'
'Bož e ne! Poš izili bi kad bi znali da razgovaram s tobom.'

"SR to je s ponudom tvog tate od juč er", kaž em. Isplatiti me,
smjestiti me na sjever SR kotske,je li to bilo stvarno? Ili samo
namješ taljka da me namami u njihovu kuć u i da me uhite?
Zbog krš enja uvjeta moje uvjetne kazne?' "Oboje,mislim",
kaž e ona tiho. 'Da si prihvatila ponudu, otiš la,on pobjeđuje.
Ako odbiješ , postoji pristojna š ansa da ć eš mu to htjeti reć i
u lice, jasno dati do znanja da neć eš biti potkupljena. A
onda svejedno završ iš u policijskom autu. Tako da je to za
njega bilo win-win.' "Shvatio je da ć u vjerojatno doć i u
kuć u."
Naginje se naprijed, s laktovima na koljenima.
»Zaš to si traž ila da se nađemo, Heather? SR to si mi htjela

reć i?' Razmiš ljala sam o tome koliko toga podijeliti sa
svojom š ogoricom, koliko otkriti o tome š to planiram
uč initi, o tome š to sam već uč inila otkako sam izaš la iz
Eastwood Parka. Od poč etka smo se dobro slagale, buduć i
da je bila djeveruš a na mom vjenč anju. Nakon moje mame,
ona je bila najbliž a obitelji koju sam ostavila uz dječ ake.
196
Anna
Najbliž a sestra koju sam imala. CR ak sam je imala u svojoj

zatvorskoj dokumentaciji kao najbliž u rodbinu, uz dječ ake.
"Ne idem u SR kotsku", tiho kaž em. »Neć u uzeti od tvoga oca
novac. Ostać u i saznati š to se stvarno dogodilo te noć i.'
»Ali kako? Nije smiješ no, Heather, ali ne vidim kako ć eš
pronać i neš to novo nakon deset godina.' Opisujem svoje
razgovore s Owenom i Nishanom, neobjaš njene bilješ ke u
Liamovom dnevniku i stranca u knjiž nici koji me pratio.
Kutija za pohranu koju je ostavila moja majka, puna
sjeć anja iz mog starog ž ivota.
"ZR ao mi je", iznenada kaž e Amy. “Zbog tvoje mame." 'Hvala

ti.' »Znam da si bila dobra prema njoj kad nisi morala.
Pomogla sam joj srediti kuć u i sve kad se poč ela boriti.'
'Niš ta od toga nije bila njezina krivnja.' "Pa, cijenim to š to
si uč inila za nju, a sigurna sam da je i ona." Upadamo u još
jednu dugu tiš inu prije nego š to se Amy opet okrene prema
meni.
"I š to ć e se sada dogoditi?"
'Netko zna neš to o onome š to se dogodilo prije deset

godina', kaž em. 'Oni su vani, negdje, samo ih moram
pronać i.'
'Traž iš moju pomoć ?' 'Ne.Samo sam htjela da znaš , to je

sve. Da to č uješ od mene. i ja ne ž elim da upadneš u
nevolje«.
197
Anna
"Zaš to bi bilo problema?" 'Jer. . . tko god da mi je smjestio,

neć e mu se svidjeti da opet kopam po tome. Tko zna dokle
bi mogli ić i. Linije ć e vjerojatno biti prijeđene.' Naslanjam se
laktom na naslon klupe kako bih je dobro pogledala. "A ako
se to dogodi,moram znati da ć eš i dalje biti tu za Thea i
Finna." 'Naravno.' »Moja iskaznica već je označ ena s
probacijskom služ bom, policijom, sa svima, i ako stvari
pođu po zlu, moram biti sigurna da ć eš i dalje biti tu za
svoje neć ake. Paziti na njih ako završ im ponovo u zatvoru.'
Ona kima, skreć uć i pogled s mene, č ini se da je sav njezin

prijaš nji bijes istroš en.
'Vidim toliko Liama u deč kima, znaš ? Toliko njegove

svjetlosti, njegove energije. Theo me toliko podsjeć a na to
kakav je bio moj brat kad mu je bilo č etrnaest.'
'Razlika u godinama između tebe i Liama sigurno se č inila

mnogo već om dok si odrastala.' 'Ne meni.'
Ona slijež e ramenima, briš uć i suzu. 'Uvijek sam ga

idolizirala.Još kad smo bili djeca, uvijek sam znala da je on
poseban, da ć e č initi velike stvari. Uvijek bi se igrao sa
mnom i pobrinuo se da budem uključ ena iako sam
vjerojatno bio jako dosadna u toj dobi.' 'Izgledala si jako
slatko na svim obiteljskim fotograXijama.' Ona mi se tuž no
nasmiješ i. 'Mislim, mama nikad nije ž eljela da postoji
sedam godina razlike. Imala je nekoliko pobač aja.' Znala
sam, iz davnih razgovora s Liamom, koliko je njegova majka
198
Anna
oč ajnič ki ž eljela djevojč icu da upotpuni svoju malu obitelj.

Njegova najranija sjeć anja bila su kako je majka plakala i
plakala, kako je cijelo vrijeme bila tuž na, kako je Liam nije
mogao utješ iti i jednostavno mu je reč eno da je mama tuž na
jer je beba otiš la. Ne razumijevajuć i š to to znač i ili ne
znajuć i kako da joj bude bolje. I onda konač no: č udo.
Djevojč ica, sestra, sa bijelom plavom kosom i prekrasnim
sunč anim osmijehom i sposobnoš ću brata i sestre da se
izvuku gotovo sa svime.
Njezina je majka voljela Amy, a Amy - zauzvrat - svog brata.
'Uvijek sam se ugledala na njega', kaž e ona, 'ali nisam bila

samo ja. Svi su ga voljeli.'
'Jesu.' Grlo mi se steglo. 'Svatko.' Vlak se š ulja ispod nas i

polako se zaustavlja na stanici.
Predaleko smo da č ujemo motor i sve se događa tiho, kao u

starom Xilmu.
Razmijenimo brojeve i kaž em svojoj š ogorici da ć u je

obavijestiti o onome š to nađem. Ona briš e još suza rukavom
svoje majice.
"Vjerojatno bih trebala ić i", naglo kaž e, pogleda na sat i

ustane. 'Danas imam milijun sastanaka.' "Drago mi
je da si doš la, Amy." Ona kimne, okrene se i bez riječ i krene
natrag uz brdo.
199
Anna
26
Owen kupuje kavu iz automata u recepciji Total Storagea i

nas dvoje je ispijamo dok slaž emo sadrž aj velike plastič ne
kutije nakon š to je izvuč emo iz police. Pomoglo bi uhvatiti
se u koš tac s neč im znač ajnim, kaž e mi, kad bismo mogli
vidjeti sve na jednom mjestu, razvrstano prema tome hoć e
li biti korisno. Imamo prostoriju kao peć inu za sebe, a ubrzo
je veliki središ nji stol gotovo potpuno prekriven
dokumentima, knjigama, foto albumima, pismima, kartama,
uspomenama i drugim raznim stvarima iz glomaznog
ormarić a za pohranu.
"Ne mogu vjerovati da ima ovoliko papirologije", kaž em.

»Već sam mislila da ć e dio toga biti digitalni, pohranjeni u
oblaku ili negdje na tvrdom disku.'
Owen ne podiž e pogled. »Prije deset godina, sjeć aš se?

Tada je puno viš e papira, pogotovo parlamentarnih poslova.
A digitalne kopije svega š to je inkriminirajuć e vjerojatno ć e
biti izbrisane prije mnogo godina, zato su nam tiskane
kopije vjerojatno jedina š ansa.' 'Dakle, š to zapravo
traž imo?' Pokaž em prema zbirci stvari polož enoj ispred
nas. 'Ovdje?'
"Nedosljednosti", kaž e Owen. 'Anomalije. Pogreš ne bilješ ke.

Uglavnom bilo koji dokument među ovim stvarima koji bi
mogao biti u suprotnosti s policijskom usranom teorijom o
tome š to se dogodilo.'
200
Anna
On opisuje koncept 'korupcije u plemenitom cilju', termin s

kojim se prvi put susreo, a koji je skovao američ ki branitelj
David Rudolf. To se mož e dogoditi kada policija izgubi iz
vida svoju pravu ulogu istraž itelja, objaš njava Owen.
Detektivi prestaju pokuš avati riješ iti zloč in i umjesto toga
svu svoju energiju usmjeravaju na dokazivanje krivnje
jednog osumnjič enika – jer vjeruju da č ine pravu stvar.
'Nije da ti pokuš avaju smjestiti', kaž e Owen. SR toviš e, oni

potpuno vjeruju u vlastitu sposobnost da znaju "š to se
stvarno dogodilo".
Kad u mješ avinu ubacite pristranost potvrde i njihovu ž elju

da osiguraju da osumnjič enik ne ode bez uvreda, oni se
potpuno usredotoč e na dokazivanje krivnje, umjesto da
gledaju cijelu sliku. To je jedan od nač ina na koji nevini ljudi
završ avaju u zatvoru.'
"SR to je s dokazima?" Ja kaž em. "Telefon, otisci prstiju,

slike?" 'Policija je pronaš la dokaze koji odgovaraju onome
š to su mislili da se dogodilo', kaž e. 'Ako nekoga pokuš avate
prevariti, to je pola uspjeha, zar ne? Isprič aj im prič u u koju
ž ele vjerovati.'
Iz kutije uzimam staru knjigu mekog uveza, U š umi Tane

French. "Dakle, š to se nadamo pronać i?" Bilo kakvo
spominjanje novca koji je preš ao u ruke ili istraž nog odbora
kojim je Liam predsjedao u vrijeme njegove smrti. Ili bilo
š to š to se odnosi na američ ku tvrtku koja je mož da plać ala
za informacije i utjecaj u parlamentu – to je ono š to je,
201
Anna
mislim, Liam htio razglasiti prije nego š to su ga uš utkali.

Ova stvar je već tako dugo zaš ivana i mnogi ljudi ž ele da
tako i ostane. Mi smo jedini koji zapravo ž ele istinu.' »Ali
neć e li policija sve korisne stvari uzeti kao dokaz? Još uvijek
ć e biti u kutiji u nekom policijskom skladiš tu, zar ne,
mož emo li i njemu pristupiti?' 'Ne bez formalnog ž albenog
postupka na presudu', kaž e.
»Koja je već bila odbač ena. A osim toga, mnogo je

policijskih dokaza nestalo proš le godine.'
'SR to?' Zurim u njega.
'Skladiš tenje dokaza ugovoreno je s privatnim sektorom.

Mnoš tvo je greš kom – navodno – završ ilo na odlagališ tu i ne
samo zbog ovog sluč aja.
Ali to je druga prič a, za drugi dan.' "To je prokleto

neč uveno." 'I još jedan razlog viš e da budemo oprezni sa
svim novim tragovima koji bi nam se mogli pojaviti.' On
pokazuje prema asortimanu materijala raš irenog po stolu. 'I
u svakom sluč aju, policija je uglavnom pregledavala
dokumente iz njegova ureda. Ali Liam je drž ao mnogo
najosjetljivijeg materijala kod kuć e, prema izvoru kojem
vjerujem.'
Ispijam kavu. 'Tko je vaš izvor?' "Ne moraš znati." 'A zaš to
bi Liam to uopć e uč inio?' Ja kaž em. "CR uvanje datoteka kod
kuć e bilo bi krš enje pravila, zar ne?" 'Tehnič ki da', kaž e
Owen, 'iako se događa. Pitanje je zaš to
202
Anna
mislimo da je Liam kod kuć e drž ao najkontroverznije,

potencijalno eksplozivne stvari?'
Namrš tim se, sež uć i desetljeć e i viš e unatrag da se

prisjetim bilo kakvih razgovora koje smo Liam i ja
mogli voditi o ovoj temi. Dovoljno smo č esto razgovarali o
svojim poslovima za kuhinjskim stolom, ali nikada nije
ulazio u detalje o povjerljivim aspektima svog posla. Uvijek
sam pretpostavljala da je samo profesionalan, diskretan, a u
svakom sluč aju bilo je to vrijeme u naš im ž ivotima kada se
č inilo da nas dvoje zapravo nikad nismo završ ili razgovor –
ili bocu vina, obrok, Xilm – a da me ne prekidaju zahtjevi oko
dvoje male djece, posao i kuć anski poslovi, sastanci i
poruke i pozivi, novo š tene i sve ostalo. Oduvijek sam
č eznula za viš e vremena, viš e sati u danu da obavim stvari
kako treba, umjesto da skakuć em od jednog zadatka do
drugog, osjeć ajuć i se kao da nijedan nisam obavila kako
treba. Sve do tog mrač nog Rubikona u srpnju 2013.,
razdjelnice između mog starog i novog ž ivota. Nakon tog
dana imala sam samo vremena. Niš ta osim vremena, i niš ta
č ime bi ga ispunila.
Slijež em ramenima, pregledavajuć i raznoraznu

papirologiju. 'Liam je imao toliko posla, jedva ga je pratio.
Pretpostavljam da je neš to od toga donio kuć i jer je
morao . . . on preturati po tome naveč er i vikendom? Ili
mož da zato š to ured nije bio siguran?' »Mož da ured. Ili
mož da osoblje u uredu.'
203
Anna
"Christine?" "To je moja pretpostavka", kaž e Owen kimajuć i

glavom.
»Morao je to drž ati podalje od njegovog upravitelja izborne

jedinice.'
'Gdje se toč no Christine Lai uklapa u sve ovo?' 'To je', kaž e
on, 'ono š to moramo saznati.'
204
Anna
27
Dva sata kasnije, još uvijek traž imo.
Pregledala sam debelu hrpu novinskih isječ aka otprilike iz

vremena mog uhić enja i suđenja. Mama je č ak uspjela doć i
do dijelova sudskog prijepisa mog sluč aja, stranica s pseć im
uš ima spojenih pohabanim riznicama, mnoge listove s
bilješ kama njezinim rukopisom, izraze u iskazu svjedoka
zaokruž ene ili označ ene ž utim markerom, upitnike i
petljaste strelice blijedom crnom tintom. Nisam imala
pojma da je uzela toliko vremena, vrać ajuć i se na ono š to je
reč eno na sudu.
Owen je bio na svom laptopu, pretraž ivao je jedan od USB

stikova koji smo pronaš li u kutiji.Napokon zatvara laptop,
spuš tenih velikih ramena. "Sranje", kaž e on. "Mislio sam da
bi moglo biti ovdje."
'SR to?' "Ne znam." On otpuhne zrak. 'Neš to. Ali sve ovo
izgleda kao prilič no rutinske stvari. Moramo nastaviti
traž iti.'
Skinuo je svoju crnu trenirku kako bi otkrio majicu kratkih

rukava Clash i izbor vrtlož nih keltskih tetovaž a gore-dolje
po snaž nim miš ić avim rukama. Pogled mi privlač i najveć a
od tetovaž a, na njegovoj unutarnjoj strani podlaktice, koja
se protež e od zgloba do pregiba lakta. Bradati lik u halji, sa
š tapom i medaljonom oko vrata.
205
Anna
Vidi da gledam. 'Nemoj mi reć i - nisi mislila da novinar

Guardiana ima toliko tinte?' "Samo te nisam smatrala
religioznim tipom." 'Otpali katolik. Prvu sam tetovaž u
napravio u Cardiffu kad sam bio na postdiplomskom.' Lupka
stiliziranog zmaja ispod otekline desnog bicepsa.
'Radio sam malo na vratima vikendom kako bih platio

rač une, sprijateljio se s nekim deč kima i jednostavno se
upustio u to. Od tada ih dodajem.'
Pokaž em na lika u halji na njegovoj podlaktici. 'Taj izgleda

jako poznato, ali ne mogu ga smjestiti.' "Sveti Jude", kaž e on.
'Svetac zaš titnik novinara?'
Odmahuje glavom. 'Izgubljeni

sluč ajevi.' "Jeli li to ono š to sam ja?" 'Nijedan sluč aj nije
doista izgubljen, Heather.' Kaž e to tiho, gledajuć i me. 'Ako i
jedna osoba mož e zadrž ati nadu.' Upravo ć u mu reć i da se
ne slaž em – da je nada za kockare i sanjare, da je gubitak
svake nade u zatvoru za mene bio gotovo oslobođenje,
sloboda, jer je to bio trenutak kada sam prestala oč ekivati
da ć e stvari krenuti na bolje same, u trenutku kad sam
shvatila da se viš e nemam na š to i na koga osloniti osim na
sebe – ali Owen je već prekinuo kontakt oč ima. Podiž e
č estitku s hrpe ispred sebe. Jednu praznu iznutra osim riječ i
'Draga Heather' poznatim rukopisom, kao da je moja majka
zaboravila napisati ostatak. Nemam pojma š to radi u ovoj
kutiji, ali bilo je takvih bož ić nih i rođendanskih č estitki dok
sam bila u zatvoru, viš e znakova da bolest napreduje,
206
Anna
kartice samo sa mojim imenom, neke su ostale potpuno

prazne. Jedne sam godine primila tri različ ite bož ić ne č
estitke u razmaku od nekoliko tjedana, sve od moje majke.
Podiž e mi prednju stranu kartice, sliku sive ptice na grani.
'Tvoja je mama voljela kukavice, zar ne?'
'Mislila sam da je jastreb.' Drago mi je zbog promjene teme.

'Ona je voljela sve ptice grabljivice, sve te akvarel printove.'
Prvi znakovi mamine bolesti bili su prisutni i prije nego š to

sam poslana u zatvor, ali još uvijek je nepodnoš ljivo bolna
pomisao da na kraju, u posljednjih nekoliko godina i
mjeseci, nije imala nikoga da bude uz nju, nikoga da je
posjeti,razgovara s njom, sjedi s njom i popije š alicu č aja u
nedjelju popodne, razgovara o svemu i nič emu, sluš a je u
tim lucidnim trenucima ili jednostavno sjedi s njom u tiš ini,
drž eć i je za ruku.
Trepć uć im tjeram sjeć anja. 'Je li ti od pomoć i memorijska

kartica?'
"Ne još ", kaž e Owen. 'Već inom je to prilič no standardna

parlamentarna korespondencija. Je li u redu ako je
odnesem na par dana? Moram usporediti s nekim drugim
dokumentima koje imam kod kuć e.'
Sadrž aj kutije i dalje se č ini dragocjenim, poput

neoč ekivanog dara, i ne sviđa mi se pomisao da bilo š to od
207
Anna
toga predam virtualnom strancu koji mož da ima, ali i ne

mora imati neki drugi plan.
'Zapravo', kaž em, 'radije bih da to ne uradiš .' "Oh",kaž e, kao

da je iznenađen mojim odbijanjem. 'U REDU. Nema
problema.' Oboje se vrać amo razvrstavanju, reš etanju i
č itanju.
Radim po staroj Moleskine biljež nici s kož nim uvezom,

stranice pož utjele i izguž vane, tinta izblijedjela, ali još
uvijek č itljiva, stranicu za stranicom mog starog ž ivota.
Polovica stranica Bilješ ki na straž njoj strani zauzeta je
raznim popisima koje sam napisala, popisima za kupovinu i
obaveza, primljenim bož ić nim darovima i poslanim
č estitkama zahvalnosti, danima zatvaranja vrtić a i popisima
pakiranja za blagdane. I popis rođendana, viš e ljudi sam
izgubila prije deset godina.
'Heather?' Owen drž i jedan list A4 papira, crni tekst ispod

zelenog zaglavlja. 'Ovo bi moglo biti neš to.' Njegove oč i
skakuć u naprijed-natrag po stranici. Kad je završ io,
provjerava drugu stranu prije nego š to polož i list ravno na
stol i napravi tri brze fotograXije telefonom, dok mu bradato
lice obasjava novi interes. "Izgleda kao zapisnik sastanka, s
posebnim spominjanjem nekog povjerljivog dogovora,
ovdje crno na bijelo."
'Onaj o kojem si napisao tu prič u?'
"Mož da", kaž e, dodajuć i mi list. Ima poznato zeleno
208
Anna
zaglavlje House of Commons portcullis na vrhu i označ en je

kao stranica č etiri od č etiri, a dvostruke rupe koje je
ostavila spojnica koja nedostaje vidljive su u gornjem
lijevom kutu. Izblijedjeli crveni vodeni ž ig na vrhu označ ava
dokument kao "STROGO POVJERLJIVO".
Stranica izgleda kao akcije sa sastanka, poredane s

odgovarajuć im inicijalima koji pokazuju tko je imenovan za
š to.
"Ovdje postoje č etiri inicijala", kaž e Owen. 'CL za Christine

Lai protiv tri akcije.
Pretpostavljam da nije iznenađenje š to to nije smatrala

prikladnim spomenuti na sudu.' "Jesu li tu i prve tri
stranice?" Odmahuje glavom. Samo ova posljednja, č etvrta
stranica, među hrpom nepovezanih stvari. Zapelo je između
jednogodiš njeg izvješ ća o napretku vaš eg sina iz vrtić a i
nekih papira iz Kennel Cluba.' Jedna od radnji glasi 'CL za
koordinaciju s timom NS Joint Endeavour u vezi s:
odobrenjem/ provjerom autentič nosti prije nadolazeć eg
problema, prema dogovorenim uvjetima.' Pokraj je ispisana
poruka, Liamovim prepoznatljivim rukopisom: 'SR to je
ovo??? Pitajte CL š to prije. Akronim ASAP dvaput je
podvuč en.
Inicijali NS pojavljuju se č etiri puta u tekstu i izgledaju kao

da bi mogli označ avati tvrtku ili organizaciju. Ostali
sudionici na sastanku označ eni su kao 'PB' i 'YJ'.
209
Anna
Niž e na stranici, pored jedne od Christineinih radnji,

napisao je još neš to svojom zaš titnom markom
brzotekuć om crvenom tintom: 'Nazovi Phillipea ASAP!'
Owen je već izvukao malu biljež nicu iz dž epa, listajuć i
kroz stranice pune nerazumljivih š krabotina.
'Je li ti Liam ikada spomenuo ova imena? Bilo š to s

akronimom “NS” ili ove druge inicijale?' 'Ne sjeć am se',
kaž em. "Ne bih rekla." 'Stvarno bi
pomoglo imati naslovnu stranicu ovoga, mogla bi dati
potpuni popis sudionika, mjesto i datum održ avanja.'
Pokazujem na samo dno stranice, kurzivnu fusnotu koja je

izblijedila s vremenom gotovo do nule.
'Imamo barem datum kada je stvoren.Pogledaj.' Bilješ ka

sadrž i dugač ku putanju datoteke punu kosih crta koje
označ avaju mapu
rač unala u kojoj je ovaj dokument pohranjen. Na kraju je
š esteroznamenkasti broj: / 030713.
'Treć i srpnja 2013.', kaž e Owen.
Nas dvoje se pogledamo dok važ nost datuma postaje jasna.

Ali ja sam ispred njega. već sam tamo.
"To je bilo devet dana prije nego š to se dogodilo", kaž em

tiho. 'Prije nego š to je Liam ubijen.' Na trenutak, nijedno od
nas ne govori.
210
Anna
Oč i mi se zadrž avaju na jednoj jedinoj frazi, č etiri riječ i

pune znač enja. Pod dogovorenim uvjetima. Prijedlog da
novac prijeđe u ruke č inio se jasnim.
"Kriste", kaž e Owen konač no.
"Pa š to to znač i?" Ja kaž em. "Da se ovdje pojavilo?"
'Da je odluč io maknuti ovo iz svog saborskog ureda, iz svog

ureda u izbornoj jedinici, i drž ati ga kod kuć e među svojim
osobnim stvarima? I da se taj sastanak dogodio devet dana
prije njegove smrti? Ne vjerujem baš u sluč ajnosti.' 'Ni ja.'
»Mislim da bi tvoj suprug
ž elio ovaj dokument č uvati na sigurnom, podalje od
Christine Lai, ako je namjeravao ovo zviž dati. Kod kuć e.'
Podignem pogled sa stranice. "Pomaž e li?" "Mož da", kaž e

on. 'To je zapisnik sastanka i tko je na njemu sudjelovao
najmanje. Novi dio slagalice.' 'Pa š to sad?' "Moramo pronać i
ostatak ovog dokumenta", kaž e Owen. 'Ako prve tri stranice
nisu u ovoj kutiji, gdje bi mogle biti? Mož emo pretpostaviti
da bi se Christine prije mnogo godina riješ ila svih drugih
kopija da su bile u njegovu uredu. SR to je s kuć om tvoje
tazbine?' "Mogla bih pitati Amy." 'Misliš li da joj
mož eš vjerovati?'
'Zaš to to govoriš ?' On slijež e
ramenima. "Samo postavljam pitanje, to je sve." Opisujem
naš
razgovor u Alexandra Parku jutros.
211
Anna
"Vjerujem ti, zar ne?" Pomaknem se na sjedalu da ga

pogledam. »A tek sam te upoznala. Ja i Amy poznajemo se
viš e od petnaest godina.' 'Poš teno', kaž e on. 'Oč ito
moramo bolje pogledati i Christine Lai.'
'Mi?'
"Ne ja, ja joj ne smijem prić i manje od petsto stopa prema

zabrani prilaska." "U teoriji, i ja bih se trebala drž ati
podalje", kaž em, "prema uvjetima moje uvjetne kazne." Na
suđenju je svjedoč ila protiv mene. Ali mož da je vrijedno
rizika?' "Mislim da bismo je mogli samo
pritisnuti." Owen pokazuje na svoje otvoreno prijenosno
rač unalo. 'A zatim vidjeti š to ć e sljedeć e uč initi.'
212
Anna
Nedjelja, 14. srpnja 2013.
Musgrove je bio neumoljiv.
Ispod oč iju su mu bile tamne sjene, ali nije pokazivao

nikakav znak da je popustio ili priveo razgovor kraju. Ako
niš ta drugo, č inilo se da postaje odluč niji svakim satom.
"Razgovarajmo ponovno o svađi", rekao je prekriž enih

ruku na prsima.'Kako je poč elo?'
'Razgovarali smo o . . . s kim je razgovarao telefonom«.

Nisam to mogla podnijeti,govoriti loš e o svom muž u. »O
tome da je tajnovit. Bilo je glupo, nije bilo niš ta.' 'Susjed je
č uo poviš ene tonove, muš karca i ž ene. Raspravu.' Pokazao
je na jezive ispise rasprš ene po stolu između nas, slike
pronađene na telefonu za snimanje. »Suprotstavili ste mu
se oko slika, zar ne? Posvađali ste se i odatle je eskaliralo –
oboje ste popili nekoliko pić a. Pomiješ ala si crno vino sa
svojim tabletama i nisi razmiš ljala ispravno. Ali ti si bila
ljuta na njega, ti se trudiš i brineš o djeci dok tvoj zgodni
muž trč kara uokolo iskoriš tavajuć i sve mlado meso koje se
nudi.' Sve je to bilo previš e, dolazilo mi je prebrzo. Osjeć ala
sam se kao da izbjegavam promet u brzoj traci autoceste i
nisam bila dovoljno brza da vidim sljedeć u stvar koja se
obruš ava na mene.
'Ne', rekla sam ponovno.
213
Anna
»Vjerovala si da ima aferu. Uglavnom je to prihvatio

napismeno. Dotakne ispis e- poš te na stolu. »Svađali ste se i
zato je spavao dolje. Dolje je dosta spavao, zar ne?
'Ovo je ludo. Ne mož ete misliti da sam ja . . .' Reč enica je

bila previš e grozna da bi se dovrš ila. Preuž asno za
razmiš ljanje. 'Mož eš li?' 'Posvađali ste se, suoč ila si se s
njim, stvari su izmakle kontroli. Puknula si.Bila si jako
isprovocirana i—« Prekinulo
ga je oš tro kucanje na vratima.
'SR efe?' rekla je DS Gilbert drž eć i vrata otvorena. 'Imaš li

minutu? Imamo novosti od forenzič ara.'
Musgrove je prekinuo razgovor i napustio prostoriju,

ostavljajuć i mene i mog odvjetnika da sjedimo u neugodnoj
tiš ini. Mislim na deč ke i na ono š to danas rade, imaju li
ikakvog razumijevanja š to se dogodilo i š to ć u reć i kad se
ponovno okupimo. Kako ć u pokuš ati objasniti neobjaš njivo.
Proš lo je petnaest minuta prije nego š to se detektiv

inspektor napokon vratio, a Gilbert je sjela pokraj njega. U
njima je bila nova energija, zujanje koje je samo naglaš avalo
moju vlastitu iscrpljenost.
"Upravo sam dobio novosti", rekao je Musgrove. "Od

forenzič kog tima koji radi u tvojoj kuć i." 'SR to je?' "CR ini se da
su identiXicirali oruž je kojim je poč injeno ubojstvo,
Heather." 'SR to?' Osjetila sam nalet muč nine i uhvatila se za
214
Anna
rukohvate stolice.
'Gdje?' 'To je Sabatier koji odgovara setu u vaš oj kuhinji.

Nož za rezbarenje s oš tricom od deset inč a.' Blok nož eva
uvijek sam drž ala visoko na polici pored stalka s vinom,
tako da ga deč ki nisu mogli dohvatiti. Zapravo sve oš tro,
bilo š to s š iljkom, oš tricom ili nazubljenim rubom – uvijek
sam odmah suš ila i stavljala izvan dohvata malih,
radoznalih ruku. Nož koji je policija pronaš la bio je najduž i,
najoš triji u nizu.
"Kako znaju da je to bio onaj koji—" "Znaš li o kojem nož u

govorim?" 'Bio je to poklon.' 'Molim?' »Taj set. Dobili smo ga
kao vjenč ani dar, ne mogu se sjetiti od koga.' 'Vidim. ZR eliš li
mi još neš to reć i, Heather?' Isprepleo je svoje debele prste.
'Bilo š to?'
'Nož .' Svjež a suza prolila mi se niz obraz. 'Gdje su ga naš li?'
Musgrove je prekriž io ruke. »Natrag u bloku nož eva s
ostalima – moglo bi se reć i skriveno na vidiku. CR ini se da je
bilo už urbanih pokuš aja ispiranja oš trice, ali tragovi krvi su
još uvijek prisutni.
Preliminarni rad također je identiXicirao još neš to, na drš ci.

Ti si deš njak, zar ne?'
Grlo mi se stisnulo, kao da bi se svakog trenutka moglo

zatvoriti. 'Da.'
215
Anna
"Mož eš li govoriti glasnije, molim te, za snimanje?" "Da",

rekla sam ponovo.
»Samo jedan niz otisaka prstiju na nož u, Heather. Desni

palac i kaž iprst.' Njegove blijedoplave oč i koje ne trepć u
upiru me poput snopa reXlektora. "Tvoji otisci prstiju."
Tiš ina je bila apsolutna, kao da je sav zrak isisan iz sobe.
Ne. Ne. Ovo se nije događalo, nije bilo stvarno.
A ipak je bilo. Ovdje smo bili, nas č etvoro za stolom,

razgovarali smo o nož u koji je ubio mog supruga.
Oblikovani, naoš treni komad č elika koji nas je zauvijek
razdvojio.
Ruka koja ga je zadnja drž ala.
DS Gilbert je progovorila prvi put otkako je uš la u sobu,

njezini brzi wiltshire samoglasnici bili su u kontrastu s
Musgroveovom sporom i postojanom jorkš irskom
intonacijom. ‘Je li ti prvo prijetio nož em, Heather? Je li to
bila samoobrana?' Riječ i detektivke dopirale su do mene
kao kroz zid, kao da stojim u susjednoj sobi i moram se
naprezati da je č ujem.
'SR to?' 'Je li vas muž Xizič ki zlostavljao?' Gilbert se nagnuo

naprijed i lagano stavio ruku na moju podlakticu, gesta je
bila iznenađujuć e intimna u skuč enom prostoru sobe za
216
Anna
razgovor. »Puno je č eš će nego š to mislite. Je li se napio i

prijetio ti, naguravao te, udarao?I ti si uzvrać ala? Koliko je
dugo to trajalo?' Opet sam osjetila kako mi suze naviru.
Riječ i su bile toliko udaljene od č ovjeka kakav je Liam bio
da je bilo gotovo smiješ no, da nije bilo tako krajnje tragič no.
"Ne", rekla sam. 'On nikad nije bio takav. Nikada ne bi

uč inio niš ta č ime bi povrijedio mene ili deč ke.' 'Ali bila si
ljuta, bila si bijesna, nije prvi put da te izdao, zar ne?
Duboko si u š oku – naravno da jesi – pod utjecajem si
alkohola i lijekova na recept, nisi pri sebi. Pa si uzela nož da
se zaš titiš .' 'Ne.' CR inilo mi se kao da sam to rekla stoti put.
Kao da je to bio test moje vjernosti prič i, test mogu li se
č vrsto drž ati istine.
'Nikad to ne bih uč inila. Mož da sam ga koristila za

pripremu več ere, zato su moji otisci prstiju tamo. . .'
Riječ i su utihnule kad je Gilbert povukla ruku s moje ruke.
Musgroveov telefon zazujao je u njegovoj jakni.
Izvadio ga je i provjerio zaslon, dodirujuć i, listajuć i,

č itajuć i, listajuć i, ne ž ureć i. Nakratko ga nagne prema DS
Gilbert prije nego š to ga okrene licem prema dolje na stol.
Gotovo je, pomislila sam. Bljesak nade u tami. Pokrili su sva

pitanja, preskoč ili sve nedoumice, ispunili sve obrasce.
217
Anna
Sjedila sam i sluš ala, surađivala sam i odgovarala na sva

njihova pitanja, tolerirala sve hipotetske scenarije slagane u
ovoj sobici.
A sada bih mogla otić i kuć i, ponovno biti sa svojim

deč kima.
Musgrove se nagnuo naprijed i spojio prste na stolu.
'Heather Vernon, optuž ujem te da si dvanaestog srpnja

2013. ili oko tog datuma ubila Liama Fitzpatricka Vernona u
okrugu Somerset protivno obič ajnom pravu. Ne moraš niš ta
reć i, ali to mož e naš tetiti tvojoj obrani ako sada ne
spomeneš neš to na š to ć eš se kasnije oslanjati na sudu. Sve
š to kaž eš ,mož e se uzeti kao dokaz. Da li razumiješ ?'
218
Anna
28
Vrt na aveniji Woodford 44 dugač ak je i uredan, ž ivica od

ruž a do struka odvaja ga od ulice. Uredna š ljunč ana staza
vodi do ulaznih vrata zgodne trokatnice u georgijanskom
stilu izgrađene od kremasto č istog lokalnog kamena.
Prilič an kontrast od stana s dvije spavać e sobe u kojem je
Christine ž ivjela prije deset godina.
Owen i ja č ekamo u njegovom prastarom VW Golfu, koji

miriš e na brzu hranu i ulje koje curi, s podnim tepisima
izlizanim do metala ispod. Parkirao je na ploč niku preko
puta, odakle imamo pogled na ulazna vrata.
Promatram pola sata, gledajuć i Christine kako se vrać a s

trč anja, penje se na kat prije nego š to se ponovno pojavi u
prednjoj sobi u trapericama i š irokoj koš ulji. Smjestila se iza
velikog prozora s prijenosnim rač unalom i visokom č aš om
vode. Posljednjih deset godina postupalo se dobro s njom –
nekako izgleda vitkije i s viš e stila, sigurnija u sebe, kao da
itekako pripada ovoj otmjenoj č etvrti sa š irokim,č istim
ulicama. Liam i ja smo razgledali ovdje nakon š to smo se
vjenč ali, ali to je bilo izvan naš eg raspona cijena.
SR aljem Amy poruku u kojoj opisujem dokument koji smo

pronaš li u skladiš tu, pitam je ima li mož da još Liamovih
stvari iz njegova ureda koje su završ ile na tavanu kuć e
njegovih roditelja u Bathwicku nakon njegove smrti.
Dok ja nastavljam promatrati kuć u, Owen nastavlja raditi
219
Anna
na svom laptopu. Ne pitam odakle mu Christinin broj, a on

ga ne
ponudi dobrovoljno – osim š to je rekao da ga nije bilo teš ko
dobiti.
"Christine je dobro proš la", kaž em tiho. 'Ima li ona djece?

Partnera?'
'Bez djece. Mislim da je prije nekog vremena postojao

partner, ali ne znam š to se s njim dogodilo.' Nastavlja
tipkati. 'Kada si je zadnji put vidjela, prije danas?' Prisjeć am
se tog dana u travnju 2014., treć eg dana suđenja, gledajuć i
je na klupi za svjedoke. Smirena, promiš ljena i razorno
uč inkovita kao svjedok tuž iteljstva.
'Krunski sud u Bristolu, prije devet godina.' Isprič ala je

svađu koju je č ula između Liama i mene na otvorenoj
telefonskoj liniji, u noć i njegove smrti. Pomaž uć i u izgradnji
sluč aja da sam bila ljubomorna, agresivna, ljuta, da sam te
noć i otkrila njegovu aferu koja se prelila u nasilje. 'Porota je
voljela.' Owen stavlja prst na usne. Iz njegovog prijenosnog
rač unala
dopire zvuk telefonskog poziva koji bira, a zvuk zvona
ispunjava mali automobil. Nakon dva zvona na poziv se
odgovara klikom.
'Zdravo?' ZR enski glas. juž njač ki. Obrazovan.Poznat.
220
Anna
Owen drž i prst na usnama. Nitko od nas ne govori.
'Zdravo?' ž ena kaž e ponovno, zatim treć i put prije nego š to

prekine vezu uzdah frustracije. Cijeli poziv je trajao mož da
deset sekundi, ako i toliko.
Owen pritisne još jedan niz tipki na svom prijenosnom

rač unalu, udarač ki klikovi formirajuć i svoju vrstu ritma.
'OK, spremni smo', objavljuje Owen. 'Ja sam za.' Okrenem

se da ga pogledam. 'U njezinom si telefonu? Samo tako?'
»Najbolje ako ne znaš previš e detalja.'
'Vjerojatno sam suuč esnik u bilo kojem zloč inu koji si

upravo poč inio, Owen«, kaž em. 'Tako da bih radije znala,
ako ti je svejedno.'
Malo pocrveni. »Malo je reć i ako s nekim kontaktira sad,

ako zagrize mamac koji joj namjeravamo baciti, znat ć emo
za to.'
'Kako?'
Proč iš ćava grlo, pokazuje MacBook na svom krilu.

'Prilagođeni Pegasus trojanac koji koristi zero-click exploit.'
Namrš tim se. 'Izgubio si me na
'prilagođeni'.' 'Pegasus', objaš njava on, 'je dio š pijunskog
softvera koji je izvorno razvila izraelska tvrtka koji su u
međuvremenu piratizirali i prilagodili hakeri za prodaju na
221
Anna
Dark Webu. "Nulti klik" znač i da meta to i ne mora

uč initi,klikne na zlonamjernu poveznicu u SMS-u ili e-
poruci – prihvać anje dolaznog poziva bilo je dovoljno za
zarazu uređaja.' 'Upravo si je hakirao telefonskim pozivom?'
"Sluš aj, ne postoji nač in na koji ona
to mož e otkriti i—" "Bolje bi ti bilo da si u pravu." 'A č ak i
ako to uč ini', završ ava on, 'nema nač ina da to dođe do
nas.Do mene.'
"Jesi li potpuno siguran?" 'Sto

posto.' Prouč avam ga na
trenutak, tog krupnog tipa naguranog na vozač evo sjedalo
svog automobila s laptopom na koljenima, koji je bio
stranac do prije dvadeset č etiri sata. Koji je bez sumnje
također bio potpuno siguran u prič u koja ga je uniš tila i
uniš tila mu karijeru. Sada sam riskirala svoju slobodu, svoju
jedinu priliku da vratim deč ke, samo druž eć i se s njim.
Ali nisam mogla otić i, ne sada. Jedini put bio je nastaviti

naprijed.
'OK', kaž em konač no. 'Nadajmo se samo da ć e nam ovo

neš to otkriti.' 'Zapamti š to trebaš reć i.'
Izlazim iz njegova auta, prelazim ulicu, polako hodam

stazom od broja č etrdeset č etiri i pozvonim. Odnekud
iznutra č ujem tihe zvukove klasič ne glazbe, violinski
koncert. Vrata se otvaraju i otkrivaju hodnik s visokim
stropom, glatkih bijelih linija bez nereda. Bez kaputa na
kukama, bez cipela poredanih, bez kiš obrana, bez torbi.
222
Anna
Minimalistič ko savrš enstvo.
Christine stoji na vratima, s olovkom u ruci, i na sekundu

nema ni naznake prepoznavanja.
Zatim se izraz na njezinu licu rastapa, uvjež bani osmijeh se

topi.
'Heather?'
"Zdravo, Christine", kaž em ravnomjerno.
"SR to —"
"ZR ao mi je š to sam ovako iznenada upala kod tebe." 'Ti

si . . .izaš la.' 'Jesam.'
'SR to radiš ovdje?' "Nadala sam se da ć eš imati nekoliko

minuta za razgovor."
'SR to? Sada?' CR ini se da se pribrala, gledajuć i preko mog

ramena na ulicu iza mene. "Upravo sam usred neč ega."
»Samo nekoliko minuta, to je sve. Ima veze s Liamom i zaš to
je umro,tko ga je stvarno ubio. Novi dokazi su izaš li na
vidjelo i htjela sam...'
"Kakvi dokazi?"
223
Anna
'Korupcija. Podmić ivanje. Osjetljive informacije prodane

najboljem ponuditelju.'
"Ne bi ni trebala biti ovdje", kaž e ona odmahujuć i glavom.

"Znaš to, zar ne?" »Samo pet minuta,Christine. To je sve š to
traž im.' Ona gura vrata napola
zatvorena, njezino vitko tijelo ispunjava prazninu između
okvira.
'Ne ž elim razgovarati s tobom.'
'Znam da si razgovarala s organizacijom izvan Sabora,

vjerojatno si i od njih primala novac. Liam je saznao za to,
zar ne?'
Vrata se zatvore sa č vrstim š kljocajem, č elič ni zveket lanca

je kliznuo na mjesto prije nego š to se njezini koraci povuku
prema straž njem dijelu kuć e.
"Neć u stati dok ne pronađem istinu, Christine." Owen je
vratio auto unatrag i izgubio ga iz vida. penjem se natrag u
suvozač ko sjedalo dok skida sluš alice s uš iju. 'Dobro?' on
kaž e.
'Nije joj bilo baš drago š to me vidi.' "Rekla si joj da imaš

nove dokaze?" 'Jesam.' 'Kako je reagirala?'
"Zatvorila mi je vrata ispred nosa." "I kako je izgledala?"

on kaž e. 'Kad si joj to rekla?' 'Prestravljeno. Pokuš ala je to
sakriti, ali vidjela sam da ju je iznenadilo.' 'Dobro. To je
224
Anna
dobro.' Razgovarali smo o strategiji, pristupu i dogovorili se

o tome prije kratke vož nje do ove pametne ulice u Weston
Parku. Sad smo samo trebali vidjeti hoć e li zagristi mamac.
"CR ini se kao velika š ansa", kaž em. »Neć e sad pobjeć i
preplaš ena, zar ne? Misliš da bi mogla puknuti nakon toliko
vremena?'
'Deset godina krivnje', kaž e Owen, 'mnogo je toga za drž ati

u sebi. Deset godina razmiš ljanja da si se izvukao s neč im.'
"I š to ć emo sada?" Owen mijenja polož aj na vozač evom

sjedalu i dobivam nagovješ taj njegovog aftershavea, oš trog
poput hladne oceanske vode. "Sada", kaž e, ne podiž uć i
pogled s ekrana. 'CR ekamo.'
225
Anna
29
Owen nastavlja lupkati po laptopu dok ja ponovno

prouč avam dokument, a pogled se zadrž ava na svakoj riječ i.
Proč itala sam ga već desetak puta pokuš avajuć i iz njega
iscijediti i posljednju kap informacija. Još uvijek pokuš avam
probaviti č injenicu da je ovaj jedan list papira tako dugo
bio skriven u jedinici za pohranu, ostao neotkriven cijelo
desetljeć e, a sada bi mogao biti ključ koji sve otključ ava.
. . . CL treba koordinirati s timom NS Joint Endeavour u vezi

s: odobrenjem/provjerom autentič nosti prije nadolazeć eg
problema prema dogovorenom
Pojmovi.
Liamova rukom pisana poruka: SR to je ovo??? Pitajte CL š to

prije.
Već sam proguglala svako moguć e ime, svaku kraticu,

pokuš avajuć i pronać i relevantnu vezu. Postoje milijuni
rezultata pretraž ivanja za 'Joint Endeavour', ali niti jedan
nema oč iglednu vezu. CR ini se da je to bio naziv NATO
operacije u Bosni 1990-ih. Mož e li biti neš to u tome? Nije se
č inilo vjerojatnim. Ili bi to moglo biti povezano s
neposlanom porukom koju je policija pronaš la u Liamovoj
e- poš ti? Poruka namijenjena meni, koju je sastavio, ali je
nije poslao? Policija je svoju teoriju izgradila na
pretpostavci da je njegov e-mail bio priznanje, priznanje
preljube.
226
Anna
Ali nikada nisam ž eljela vjerovati da je to istina, usprkos

misterioznoj pozivateljici u noć i njegove smrti i onome š to
je policija otkrila nakon toga. SR to ako je njegova e- poš ta
neš to drugo umjesto toga?
Pokraj mene na vozač evom sjedalu, Owen gunđa i okreć e

zaslon svog laptopa prema meni.
»Vjerojatno bi ovo trebala vidjeti, Heather. to je . . .

primijeć ena si.' Gledam u ekran
i ž eludac mi se stisne. To je prič a na web stranici Bristol
Live , moja telefonska slika na ž eljeznič kom peronu, moje
lice uhvać eno u poluproXilu baš kad se okreć em prema
kameri. Ruž no crveno tkivo ož iljka penje se sa strane mog
vrata. Ispod je naslov:
Ubojica zastupnika opet na ulici
OSUĐENA ubojica Heather Vernon izaš la je iz zatvora i

planira započ eti novi ž ivot u Bristolu, ekskluzivno
otkrivamo danas.
Vernon (44) je 2014. zatvorena zbog brutalnog ubojstva

svog muž a, karizmatič nog Saborskog zastupnika iz Batha,
Liama Vernona.
Juč er je viđena na ž eljeznič koj stanici Temple Meads samo
227
Anna
nekoliko DANA nakon š to je puš tena iz zatvora, gdje je

odsluž ila polovicu svoje osamnaestogodiš nje kazne.
Promatrač je rekao: 'Kosa joj je bila duž a, ali sigurno se

moglo reć i da je to ona. Samo je sjedila i č ekala vlak. Kad je
vidjela da je slikam, pogled koji mi je uputila bio je hladan
kao led. Najež im se od same pomisli na to.'
Vernon je tijekom suđenja prozvana 'ledenom kraljicom'

zbog svog odvojenog i bezosjeć ajnog svjedoč enja kada je
suoč ena s dokazima o smrti njezina supruga od jednog
uboda nož em. . .
Pregledavam dalje kroz tekst, ali nema viš e niš ta važ no,
niš ta novo. Svi su komentari č itatelja u istom smjeru.
Trebala bi odlež ati punih osamnaest godina. ZR ivot bi trebao

znač iti ž ivot. Presuda je š ala u ovoj zemlji. Nadam se da ć e
trunuti u paklu zbog onoga š to je uč inila.
Vrać am telefon ne č itajuć i ostatak. Znala sam da ć e biti

samo pitanje vremena dok me ne prepoznaju, ali nisam
znala da ć e se to dogoditi tako brzo. Ako se to nastavi
događati, moglo bi postati problem. Iz torbe navlač im
bejzbolsku kapu i nisko povlač im obod.
Zvuk elektronič kog zvona dopire iz njegovog prijenosnog

rač unala i on vrać a pozornost na zaslon, klikajuć i ikonu na
radnoj površ ini .
228
Anna
"U poslu smo", objavljuje nakon minute.
Ponovno okreć e rač unalo prema meni. Na ekranu je niz

kratkih poruka od Christine na nepoznati broj.
“Moram razgovarati s tobom. Hitno.
Mož emo li razgovarati sada?
Ne preko telefona. Osobno.
Pić e za stara vremena? Uobič ajeno mjesto, 14 sati”
'Drugi broj', kaž em, 'primatelj. Mož eš li saznati tko je to?'
»Ovisi o tome koliko su oprezni. Vidjeć u š to mogu uč initi.'
Pokazujem kroz vjetrobran. »Ili bismo mogli saznati na
staromodan nač in. Ona je u pokretu.'
Christine izlazi iz svoje kuć e u elegantnim trapericama i

pripijenom sakou od tvida, korač ajuć i svojom vrtnom
stazom s torbom preko ramena i velikim dizajnerskim
sunč anim naoč alama unatoč rujanskim oblacima. Ulazi u
svoj auto, besprijekoran bijeli Lexus, i brzo se udaljava.
Owen pali auto i slijedi je.
Pratimo njezin Lexus dok ide prema središ tu grada, a Owen

ostaje jedan ili dva auta iza kako nas ne bi primijetila. CR ini
se da ga to uopć e ne smeta, drž i se podalje u prometu, ali
ostaje s Lexusom kroz zavoje i raskriž ja, gurajuć i se kroz
nekoliko semafora kako bi bio siguran da cilj drž imo na
vidiku.
"Već si pratio ljude?" On mi se
229
Anna
iskrivljeno smiješ i. 'Bez komentara.' Nakon deset

minuta vož nje do središ ta Batha, Christine staje na
parkirališ te na viš e katova, a Owen pronalazi mjesto na
odlagališ tu malo dalje niz ulicu. Nakon nekoliko minuta,
ona izlazi pješ ice, prelazi cestu iza nas i ulazi u sporednu
ulicu, protiv jednosmjernog prometa.
"Ostani ovdje", kaž em, otvarajuć i vrata. "Idem vidjeti kamo

ide." On mi nevoljko kimne. 'U REDU. Drž i razmak.'
Christine hoda brzo i moram paziti na njezina leđa kako bih
bila sigurna da je ne izgubim među poslijepodnevnim
kupcima i turistima na St James's Parade. Već je tridesetak
metara ispred mene kad se sagne lijevo u bistro s dva velika
prozora na prednjoj strani i grimiznim natpisom na kojem
je ispisano ime: Harlekin. Prolazim, bacajuć i usputni pogled
na prozor dok prolazim. Christine konobarica vodi do
separea straga, intimnog kutka ovog š ik malog bistroa.
Muš karac je č eka, stoji dok ona prilazi. Visok je, ugledan,
zgodan u tamnosivom odijelu skupog kroja, s teš kim satom
na ruci. Mož da je u srednjim pedesetima - barem desetljeć e
stariji od Christine – sa srebrnim mrljama u tamnoj kosi.
Pozdravljaju se zrač nim poljupcima i ona sjeda za stol
nasuprot njemu.
Prolazim dalje, puls mi lupa u venama, idem ulicom do

druge sporedne ulice koja vodi u mali park. Odavde mogu
paziti na vrata bistroa.
Odbrojavajuć i deset minuta na satu prije nego š to ponovno
230
Anna
prođem, pretvaram se da sam na trenutak stala da

pogledam nevjerojatno skup jelovnik u izlogu. Ispod ruba
bejzbolske kape bacam pogled prema straž njem separeu
gdje su njih dvoje sada duboko u razgovoru, glava
priljubljenih jedna uz drugu, netaknute kave na stolu
između njih. Njezino je drž anje je nelagodno, dok je on
smrknut i paž ljivo je sluš a. Ne mogu toč no razluč iti
dinamiku između njih – prijatelji? Ili kolege?Ljubavnici?
Gledam još trenutak, silno ž eleć i biti muha na zidu koja

sluš a njihov razgovor. Ali jedna od konobarica uhvati moj
pogled i ja se odmaknem, natrag u sporednu ulicu gdje
mogu drž ati distancu.
Proš lo je još dvadeset minuta prije nego š to se Christine

pojavi, sama, pametno se okreć uć i od mene i vrać ajuć i se
niz St James's Parade. CR ini se da je potpuno zaokupljena i ne
gleda u mom smjeru.
Vadim telefon i biram Owenov broj, dajuć i mu kratak

saž etak onoga š to sam vidjela.
Mož eš li ostati na Christine? Sada se vrać a k tebi.' 'A ti?'

'Idem za onim tipom u bistrou.' 'Idemo onda podijeliti pa
vladati'. Na njegovom kraju linije č ujem kako stari
VW-ov motor ož ivljava. 'Bić emo u kontaktu. I budi oprezna,
Heather.'
Telefon mi je još uvijek u ruci, slikam nekoliko slika č ovjeka

u sivom odijelu dok nekoliko minuta kasnije izlazi iz
231
Anna
bistroa. SR ofer s kapom sa š iltom već č eka pokraj dugač kog

crnog mercedesa maybacha parkiranog na dvostruko ž utoj
vani. Ali Sivo odijelo mahne š oferu da ode, govoreć i mu
neš to dok on korač a niz ploč nik i odlazi iz centra grada.
Sunce je izaš lo iza jesenskih oblaka; č ini se da viš e voli
hodati.
S druge strane ulice idem za njim. Razgovara na telefon sve

do anonimne poslovne zgrade u New King Streetu. Ne nosi
naziv tvrtke ili logo, samo veliki broj '125' iznad ulaza, š est
katova od tamnog zrcalnog stakla koji ne pokazuju niš ta od
onoga š to lež i iza njih, diskretne kamere koje pokrivaju
svaki pristup.
CR ovjek u sivom odijelu ulazi u rotirajuć a vrata s prednje

strane i nestaje unutra.
232
Anna
30
Proš la su č etiri dana otkako sam puš tena, a moji deč ki

izgledaju dalje nego ikad. Kad sam bila zatvorena, mogla
sam se pretvarati da su negdje u mojoj buduć nosti, ali sada
sam se vratila u svijet, na svakom koraku postoje
podsjetnici koliko su postali udaljeni. Sada zauzimamo dva
odvojena svijeta i poč injem se pitati hoć u li ih ikada viš e
vidjeti.
Ostavljam New King Street iza sebe i idem neizravnim

putem za Bathwick. Znala sam dovoljno da znam gdje
trebam biti i do 15.30 već sam na poziciji, naslonjena na
autobusnu stanicu s druge strane North Roada s dobrim
pogledom na ulaz, s nisko spuš tenim rubom bejzbolske
kape. Vidim Amy dok dolazi, hoda s autobusne stanice, a Jet
kasa pokraj nje. Odš etala je do glavnog prilaza š kole kralja
Edwarda, prema impozantnoj viktorijanskoj zgradi od
kamena boje meda uobič ajenoj za velik dio grada.
Promijenim polož aj, promatrajuć i pametne automobile koji

se zaustavljaju na rubniku.
BMW-i, Mercedesi, Tesle, Audiji. ZR ene i muš karci otprilike

mojih godina, bezvoljno razgovaraju na telefon ili bubnjaju
volanima, a nitko od njih nije svjestan koliko su sretni š to
su ovdje. Kako su sretni š to rade neš to tako svakodnevno,
svakodnevno i prekrasno kao š to je odlazak u š kolu u toplo
popodne u utorak. U ž elucu mi se opet vrte ž ivci, podsjetnik
da sam autsajder koji gleda unutra – zaboravila sam kako to
233
Anna
uč initi, kako biti ova osoba.
Uč enici poč inju lutati kroz vrata i ja redom prouč avam
svako lice.
Jesi li to ti? Ili ti?
Amy se pojavljuje s dvojicom dječ aka u elegantnim

tamnoplavim sakoima, s ruksacima na ramenima, njih troje
lagano razgovaraju dok hodaju prilazom.
Mnogo bliž e nego š to su bili u Dormersu prije nekoliko

dana.
Vruć e suze mi naviru na oč i.
Osjeć am kako mi se grlo zatvara, pritisak u prsima kao da

mi se pluć a č vrsto stiskaju u š kripcu.Trudim se da ne
plač em, da ne ispustim zvuk, da se ne odam. SR ake su se
stisnule u mojim dž epovima, nokti zariveni u dlan svake
ruke.
Moji deč ki.
Theo i Finn.
Toliko je vremena izgubljeno. Proš lo je skoro deset godina

otkako sam bila ovako blizu njih. Tri tisuć e petsto dvadeset
234
Anna
i dva dana: bili smo razdvojeni mnogo duž e nego š to smo

ikada bili zajedno. Majka sam č etrnaest godina, ali nikad
nisam trč ala. Ni jednom.
Finn je ispred s Jetovom poveskom u ruci, Theo iza, lako

razgovara s Amy. Theo je sada tinejdž er, sklanja dugu
tamnu š iš ku s oč iju, slič nost s ocem je tako snaž na u
njegovom licu, liniji njegove č eljusti, samopouzdanju
njegovog koraka. Već je viš i od Amy i č ak s druge strane
ulice č ujem da mu je glas dubok. CR ini se nemoguć im. Mom
malom dječ aku se mutira glas. Finnova plava dječ ja kosa
potamnjela je u pješ čano svijetlosmeđu, kratko oš iš ana sa
strane i mnoš tvo kovrdž a sprijeda. Ima moje oč i, istu rupicu
na bradi. Moja beba, uvijek ona koja je slijedila moju stranu
obitelji, koja je viš e slič ila meni. Rođen u č etvrtak, petog
kolovoza u 6.41 ujutro, š est funti i jedanaest unci, nakon
sedamnaest sati trudova i puno plinova i zraka, puno psovki
s moje strane. Pedeset i tri centimetra dugač ak od tjemena
do naboranih vrhova sić uš nih nož nih prstiju, dubokih
plavih oč iju koje nikada nisu promijenile boju od dana
njegova rođenja.
Dobro je jeo od samog poč etka, ali nije tako dobro spavao
za poč etak, ali na kraju smo stigli. Tada sam znala sve š to se
moglo znati o njemu, poznavala sam ga bolje od liječ nika i
medicinskih sestara, babica, baka i djedova, bolje č ak i od
Liama. Bolje od svih.
Pitam se kako bih mu sada izgledala: stranac, koji se samo

mota uokolo na kraju š kolskog dana. ZR ena sama, gleda iz
235
Anna
daljine.
Jedina slika koju sam imala u zatvoru bila je od prije sedam

godina i izgledaju potpuno drugač ije nego š to ih se sjeć am,
ali isto tako,oni su stranci koji su zauzeli mjesto moje djece
- a ipak, poznajem ih bolje nego š to poznajem vlastito lice.
Finn se okreć e prema svom bratu i upuć uje mu isti

nakrivljeni smiješ ak koji je imao otkako je bio mali, isti
vragolasti smiješ ak kao kad bi skoč io niz stepenice na
straž njicu, kad bi poprskao vodu iz kade, kad bi potrč ao
smijuć i se u krugovima s Jetom u straž njem vrtu.
Iza vrata skrenu lijevo i krenu uzbrdo, pa opet lijevo prema

poljanama iznad š kole.
U REDU. Htjela sam ih vidjeti izbliza i to sam i uč inila.

Vidjela sam ih. Sada je vrijeme da krenem. Ne bih trebala
izazivati sreć u. A posla ima.Znam sve ovo,ali svejedno ih
pratim.
Kad sam skrenula za ugao, oni već nestaju kroz drvena

vrata i u polje, grubi travnjak omeđen paravanom drveć a, s
terenom za golf na drugoj strani. Slijedim ih izdaleka, ne
ž ureć i, hodajuć i iza skupine uč enika dok se polako penju
uzbrdo.
Ostajem kraj vrata, č ekam dok trio ne prijeđe pola polja

prije nego š to krenem za njima, skreć uć i lijevo i pazeć i da
ostanem unutar sjene drvoreda. Nalazim klupu ispod teš kih
236
Anna
grana š irokog hrasta i sjedam. Sunč an je dan i trava je tek

pokoš ena, s toplim č istim mirisom svjež e u kasnom ljetnom
zraku. Finn baca staru tenisku lopticu za Jeta, koji veselo
kasa po nju. Igrališ te je š iroko i dugač ko, a okolo nema puno
ljudi, samo nekoliko š etač a pasa i nekolicina drugih uč enika
kralja Edwarda koji prič aju i smiju se, dok se lopta za ragbi
baca naprijed-natrag. Theo se spuš ta na travu, vadi mobitel
iz ruksaka i š kilji u ekran. Amy sjedi pokraj njega,
naslonjena na laktove, licem okrenuta prema suncu.
Promijenila se, ali mogla bi je zamijeniti za stariju sestru, a
ne za njihovu tetu, lež erno odjevena u traperice i pamuč nu
jaknu, s tankim kož nim remenom torbice preko prsa. Kad
sam je prvi put upoznala, bila je krhka, prilič no briž na
tinejdž erica koja je bila u sjeni svog starijeg brata. Sada u
svojim tridesetima, sazrela je u izrazito lijepu ž enu koja još
uvijek izgleda mlađe od svojih godina.
CR ini se kao poznata rutina za njih troje. Baš kao š to je č esto

odlazila u dječ ju sobu umjesto mene, kad su dječ aci bili
mali.
Kad su dječ aci bili mali.
Nisu viš e bili mali. Sve je to nestalo. Theo je bio tinejdž er

na pragu muš kosti, a Finn nije mnogo zaostajao.
Ali osjeć am još jedan val zahvalnosti prema svojoj š ogorici

š to je održ ala ovo malo kontinuiteta, neku malu dosljednost
237
Anna
sa njihovim starim ž ivotima, sa svijetom kakav su poznavali

prije katastrofe gubitka oba roditelja u istoj
už asnoj noć i.
Doš la sam ovamo samo pogledati. Samo da ih vidim, to je

sve. Pismo probacijske služ be još mi je u dž epu, a riječ i su
mi se urezale u pamć enje.
Bez bilo kakvog kontakta s rodbinom ž rtve.
Boyle je bio sasvim jasan u vezi s tim. I ne po prvi put,

pitam se bi li najbolje za moje deč ke bilo da jednostavno
odem s ovog mjesta i viš e se ne vratim. Ako bih uš la u
autobus ili vlak i otiš la negdje daleko, promijenila ime i
nestala, nastavili bi rasti bez mene, umjesto da se
pokuš avam silom vratiti u njihove ž ivote. Umjesto š to
pokuš avam dokazati da je sve š to su im rekli o oč evoj smrti
– sve u š to su vjerovali – bila laž , koja im je po drugi put
okrenula ž ivote naglavač ke. Je li to bilo najbolje za njih? Ili
za mene? Jesam li to radila samo zbog sebe?
Ne. Istina je morala izać i na vidjelo. Liam je zasluž io istinu;

svi jesmo. I ako niš ta drugo, pravi je ubojica još uvijek bio
vani. Neotkriven i nekaž njen.
Iz misli me trgne tiho zveckanje metala o metal, nekoć

poznati zvuk koji sam gotovo zaboravio. Zvuk iz drugog ž
ivota: ogrlica psa, karike koje klikć u zajedno.
Jet sjedi pokraj mene, tamnosmeđih oč iju gleda u mene s
238
Anna
iš čekivanjem dok njegov crni rep sporo zamahuje naprijed-

natrag po travi.
Oko brkova ima sivih mrlja, a njuš ka proš arana bijelom

bojom. Ali to je on, isti stari Jet, koji koji nam je doš ao kao
osam tjedana staro š tene, druš tvo obitelji. Njegov ruž ič asti
jezik ispada iz usta dok hvata dah, a stara teniska loptica
mu je pod nogama.
'Zdravo dječ ač e.' Naginjem se prema njemu, dodirujem

svilenkasto crno krzno na njegovoj glavi.
'Zdravo.'
Odnekud duboko izranja sjeć anje na davno zaboravljena

vremena kada sam ovog psić a dovela kuć i, hranila ga i
š etala, njegovala i pazila kada je postao dio naš e obitelji.
Kupila mu krevet za psa i podlož ila ga starom dekom za
piknik, iako je najradije zaspao sklupč an pokraj mene na
soXi. Trenirala sam ga, ali vjerojatno se ne bi sjetio.
Podignem desnu ruku i dvaput lupnem, dajuć i znak.
Podiž e š apu.
Sjetio se . Trik koji smo ga nauč ili dok je još bio š tene.
Rukovati se. Ispruž im desnu ruku i protresem je, jastuč ić i

njegove š ape grubi su u mom dlanu. Tiho cvili u grlu i
prilazi bliž e, naslanja bradu na moje bedro.Briš em suze dok
ga č eš kam po vrhu glave, onako kako je oduvijek volio.
239
Anna
CR ujem glas tiho. 'Jeste li pazili na njega?' Ponovno trepć e,

još
uvijek gledajuć i u mene.
Finnov visok glas probija se kroz drveć e,

'Jet? Gdje si? Opet si izgubio loptu?' Jet nać uli uš i na zvuk,
ali on se ne mič e, brada mu je još uvijek naslonjena na krilo.
'Moram ić i sada.' Ustajem i zadnji put ga pomazim.
Ostani, Jet. Dobar deč ko.'
On radi kako mu je reč eno,oč iju uprtih u moje, repom

polako maš uć i po travi.
Okrenem se i brzo š mugnem među drveć e.
240
Anna
31
"Pa tko je on?" tiho kaž em Owenu u sluš alicu. 'Jesi li ga

ikada prije vidio?' Poslala sam mu dvije fotograXije iz daljine
u nadi da bi mogao prepoznati Christineinog druga iz
bistroa. Moj prvi instinkt bio je slijediti Sivo Odijelo u
staklenu zgradu s ogledalima, ali bilo je previš e kamera, a
rizik da me jedna od njih uhvati bio je prevelik.
Umjesto toga provela sam sat vremena promatrajuć i

zgradu, dolaske i odlaske elegantno odjevenog osoblja,
skupe automobile koji su izlazili iz podzemnog parkirališ ta.
Sivo odijelo se viš e nije pojavilo.
"Njegovo lice ne izgleda poznato", kaž e Owen. 'Ali obrnuto

pretraž ivanje slike moglo bi upaliti. Pogledat ć u i adresu,
mogu li pronać i tamoš nje vlasnike ili tvrtke. SR to misliš o
njemu i Christine, njihovom govoru tijela?' 'Bili su dosta
bliski,kolege.' 'Ili mož da viš e od toga?' "Nisam sigurna",
kaž em. 'Mož da u proš losti?' »A ipak je voljan doć i i nać i se
sa njom na trenutak, a da uopć e
ne zna o č emu se radi. Meni to govori viš e od dobrih
prijatelja.' Između nas na trenutak vlada tiš ina koju prekida
samo buka prometa na njegovom kraju kolone.
"Mož da si u pravu", kaž em. 'Gdje si ti uopć e?' "Parkiran

na London Roadu." Christine se,
kaž e mi, dovezla onamo i provela petnaest minuta u
neuglednoj dvokatnici koja mi je nekoć bila vrlo poznata:to
je bio kao Liamov drugi dom. Ured saborske izborne
241
Anna
jedinice.
"Kojeg je vraga ona tamo radila?" Ja kaž em. 'Otiš la je prije

mnogo godina.' »I ja sam se pitao isto. Mož da još uvijek ima
prijatelje u timu koje upozorava da si vani.' »Uskoro ć e to
vidjeti na vijestima.
Ima li još poziva ili poruka na njezinu telefonu?' "Samo
uobič ajene stvari." CR ujem
udaljeno tipkanje po njegovom laptopu. 'Niš ta š to se č ini
hitnim ili neuobič ajenim.'
Poziv završ avamo obeć anjem da ć emo obavješ tavati jedno

drugo. Navlač im majicu s kapuljač om preko bejzbolske
kape dok se probijam do autobusne stanice, pokuš avajuć i
pokriti š to je moguć e viš e lica. Na putu je optič ar i ja
uzimam jeftine naoč ale bez leć a s debelim crnim okvirima,
plać am gotovinom i brzo odlazim. Nikad prije nisam trebala
naoč ale i č ine se č udno, laž ne – – ali također se č ine kao još
jedan mali komad mog oklopa, još jedna tanka barijera
između mene i svijeta. Ima još toga š to moram uč initi,
promijeniti svoj izgled, ali ovo ć u morati uč initi za danas.
Kad izađem iz autobusa u blizini hostela, Jodie me č eka na

klupi.
Izgleda odmorno, bolje, kosa joj je oprana i svezana, a po

prvi put otkako sam je upoznala prije nekoliko dana u
oč ima joj nema manijač nog sjaja alkohola. Už as i suze od
proš le noć i sada su duboko zakopani, bez sumnje, zajedno
sa svim ostalim traumama koje je pretrpjela tijekom
242
Anna
godina. Ali pogled na nju, trijeznu i iskrenu, daje mi poticaj

koji nisam oč ekivala i nalazim se kako se smiješ im dok se
dvokatni autobus udaljava. Ovo je bila ž ena kakva je mogla
biti. I bit ć e opet, bilq sam sigurna u to.
Ona mi uzvrać a smiješ ak. "Baš ž ena koju sam ž eljela

vidjeti." 'Hej, Jodie, kako se osjeć aš ?'
"Baš Xino", kaž e ona, spaja svoju ruku s mojom i vodi me

preko ceste. Još uvijek nosi jaknu koju sam joj dala.
‘Dođi.'
'Gdje idemo?' Lupka se po nosu. 'Vidjeć eš .' Hodamo

laganim koracima,sunce toplo na naš im licima. Na trenutak
se osjeć am gotovo kao u mom starom ž ivotu,izać i s
prijateljem na jedno lijepo poslijepodne, otić i u kupovinu ili
mož da samo na kavu dok je Liam vodio deč ke da se igraju.
Gotovo kao da se posljednjih deset godina nikada nije

dogodilo. Ali trenutak je nestao gotovo č im je stigao.
Bacim pogled na nju. 'Jesi li trijezna?'
Drž i skupljena tri prsta, kao pozdrav Browniju.
'Kao sudac.'
'ZR eliš li razgovarati o tome?' Prič ekam trenutak prije nego

š to dodam: "Mislim, u vezi s onim š to se sinoć dogodilo?"
243
Anna
'Ne baš .' Ona š mrcne. 'Isto sranje, drugi dan, to je sve.'
'Mislila sam ono š to sam rekla, znaš , ž elim ti pomoć i. S
tvojom kć eri.' 'Već imaš dovoljno na tanjuru.' "Ozbiljno
mislim, mogli bismo pogledati..." "Bili su neki tipovi u
hostelu ranije", prekida me. 'Traž ili su te.' 'SR to?'
'Njih trojica.'
Stanem,povlač im ruku s nje. 'O č emu to prič aš ?' "CR inilo se
da su te ž eljeli uhvatiti, ako znaš
š to mislim." U ž elucu mi se osjeć a poznato opuš tanje, tekuć i
osjeć aj adrenalina i straha koji pulsiraju do svakog ž ivč
anog završ etka. Provjeravam preko ramena, natrag prema
autobusnoj stanici. Normalan promet radnim danom.
Parkirani automobili.
Dva tinejdž era na biciklima. Mlada mama s kolicima.
»Reci mi š to se toč no dogodilo, Jodie. Sve č ega se mož eš

sjetiti.' 'Dakle, izaš la sam popiti neš to za vrijeme ruč ka.
Gore po trgovinama. Razgovarala sam s Lindom u
kladionici. Onda kad sam se vratila,vidim ovaj crni kombi sa
zatamnjenim staklima parkiran preko puta hostela. Mislila
sam da je netko bio u sranju zbog neč ega, jer je izgledalo
lukavo, zar ne? Tako da samo gledam svoja posla, misleć i da
ne ž elim imati niš ta s tim, kad dva tipa izađu iz kombija i
stanu ispred mene, blokirajuć i ploč nik tako da ne mogu
dođem do ulaznih vrata, a ja kaž em: 'Oprostite, momci,
ž elite li se maknuti s puta jedne dame?' 'Kako znaš da su me
244
Anna
traž ili?' Sada gestikulira rukama dok prič a.
'Onaj veliki mi se unese ravno u lice i doslovno mi blokira

put, a š irok je oko č etiri stope i visok osam stopa, pravi gad
znaš ? A onda onaj drugi, manji, kaž e: "Zdravo, Heather,
kako si?" Srce mi poč inje bolno lupati u prsima.
'Kaž em mu da se ne zovem Heather,' nastavlja ona, 'i da je

naš ao pogreš nu osobu i sve to, a on je rekao, 'Da, samo
ž elimo razgovor, gospođo Vernon, samo pet minuta, to je
sve, postoji netko tko ž eli da razgovaram s tobom i bilo bi
bolje da samo radiš kako ti se kaž e." "I tako sam rekla, "Kao
prvo, ja se ne zovem Heather, a drugo, ne petljam se sa
takvima,č ak i ako mi platiš milijun funti.” Manjem,
američ kom momku, to se nije nimalo svidjelo i on kaž e...'
'Bio je Amerikanac?'
'Zvuč alo je tako. I još je jedan č ekao u kombiju, mislim.'

Pokuš ava se sjetiti. Mislim, ne znam jesu li bili Amerikanci
ili ne, ali imao je neki naglasak. Masivni je tip bio bijelac, ali
nikad ga nisam č ula da govori. U svakom sluč aju, mali mi se
nastavio nabacivati, a ja mu govorim da je dobio pogreš nu
osobu i na kraju on kaž e, OK onda, bolje da mu kaž em gdje
si i kada ć eš se vratiti. A mož da bismo trebali sjesti u njegov
kombi dok te č ekamo.' 'Bož e, jesi li dobro?' Dotaknem joj
ruku. "Jesu li te natjerali..." "Ne", kaž e ona. "Imala sam ovo
kod sebe, zar ne?" Iz dž epa vadi mali nazubljeni nož .
»Posudila sam ga iz kuhinje. Rekla sam malom da ć u
zavriš tati i zabosti ga nož em u jaja ako jednostavno ne
245
Anna
odjebe...« Ona hvata psovku na vrijeme, dok mlada mama

gura mališ ana pokraj nas u kolicima.
»I pustili su me da uđem u hostel. Zatim sam se iskrala kroz
prozor spremiš ta straga i doš la po tebe. Od tada č ekam.'
'Prije koliko je to bilo?' 'Par sati.'
Ona me Xiksira svojim blijedoplavim oč ima, sić uš ne krvne

ž ile vidljive na bjelooč nici. »SR to se događa, Heather? Tko su
bili ti tipovi?' "Ne znam." ‘U redu.' Nevjerica u njezinu tonu
razvlač i riječ .
'Oprosti š to ti se dogodilo, Jodie.'
Ona slijež e ramenima. "Zaš to su uopć e htjeli razgovarati
s tobom?" 'Mislim da sam mož da postavljala previš e
pitanja, krivo sam rekla stvar pogreš noj osobi.'
'Zvuč i kao prič a mog ž ivota.' Ona pokazuje niz cestu. 'Dođi.
Znam drugi put natrag.'
246
Anna
32
Straž nji put nas vodi preko parka, preko ograde i kroz
neč iji zarasli vrt, ali crnog kombija viš e nema dok se ne
vratimo u hostel i provirimo kroz prozor na prvom katu
naš e zajednič ke sobe. Tko god oni bili, ovdje su me pratili i
sigurna sam da ć e se vratiti. Navlač im tanku zavjesu preko
prozora iako je do sumraka još par sati.
Jodie i ja uzimamo rani več ernji obrok iz kantine – mlake

vegetarijanske lazanje – prije nego š to se vratimo u sobu.
Nitko od nas ne ž eli ponovno izać i danas. Pokuš avam
razgovarati s njom o sinoć , o situaciji s njezinom kć eri, ali
ona me svaki put isključ i. Umjesto toga, ona se sklupč a na
svom uskom krevetu za drijemanje nakon več ere, dok ja
istovaram ruksak na svoj krevet, vadeć i sve š to sam ranije
izvadila iz ormarić a za pohranu.
Nalazim svoj dnevnik iz 2013. i okreć em treć i jul. Svaka

dvostranica pokriva cijeli tjedan tako da ima mjesta samo
za osnove. Treć i srpnja bila je srijeda i označ ila sam tri
stvari: rano dostavljanje za T+F, Tesco dostava u 18 sati i
zbor u 20 sati
Rani dolazak Thea i Finna u vrtić vjerojatno je za mene

znač io radni sastanak u 9 ujutro, ali nisam mogla provjeriti
jer je moj dnevnik rada tada bio sav u elektronič kom obliku
i do sada bi već odavno bio izbrisan. Nakon posla uslijedila
bi uobič ajena strka u srijedu naveč er da dječ ake pokupim iz
vrtić a i nahranim, da se pas proš eta, da se kupnja dostavi i
247
Anna
pospremi, da se dječ aci okupaju,da ih obuč em u pidž ame i

isprič am im prič e za laku noć prije no š to spremim malo
hrane za sebe i trč im-hodam do crkvene dvorane na
dvotjedne vjež be zbora s Liberty Singers. Uopć e nisam
imala sjeć anja od kada se Liam tog dana vratio s posla, ali
sigurno se vratio u 7.45 kako bih mogla ić i pjevati.
Sve u svemu, izgledao je kao potpuno obič an dan u mom

starom ž ivotu. Neuobič ajen, prekrasan, prekrasno
svjetovni dan, pun svega š to sam izgubila. Naslanjam
vrhove prstiju na stranicu, papir je suh i pož utjeo na
rubovima, prož et bolnom upalom nostalgije za onim
danima kada je už urbana več ernja rutina bila najveć a briga.
Odlaž em dnevnik sa strane i uzimam sudski zapisnik,

debele stranice s pseć im uš ima s majč inim bilješ kama na
marginama. Nisam imala pojma da uopć e ima kopiju ovog
dokumenta.Mož da je č ekala otkrić e, otvaranje, dobru vijest
koja nikada nije stigla. Ona ga nije pronaš la, ali mož da bih ja
mogla.
Listam desetke stranica koje sadrž e tezu tuž iteljstva,

prisiljavajuć i se da dobro pogledam naprijed-natrag dokaze
koji su izvedeni na mom suđenju. Prisjeć ajuć i se uvjerljivih
tonova odvjetnika tuž iteljstva, Christophera Gorskyja,
urednog, neupadljivog SR kota č iji je nastup bio tiho razoran.
G. Gorsky: U jutroš njoj sesiji opisali ste nalaze Vaš e

obdukcije, dr. May. Naglasili ste sudu da niste naš li nikakve
obrambene rane na ž rtvinom tijelu, niti modrice osim
248
Anna
smrtonosne ozljede. Nema posjekotina na rukama ili

prstima koje bi upuć ivale na to da se mož da pokuš ao
odbraniti od napadač a.
Dr May: Toč no.
G. Gorsky: I kakve ste zaključ ke izvukli iz toga?
Dr. May: Postoje dvije glavne moguć nosti. Prva je da je g.

Vernon bio potpuno iznenađen svojim napadač em i nije
imao vremena ni prilike reagirati prije nego š to je
smrtonosna ozljeda nanesena. Druga je moguć nost da je
mož da bio budan, ali je poznavao svog napadač a i vjerovao
mu- i nije uoč io nikakvu prijetnju upravo iz tog razloga.
G. Gorsky: Ili mož da oboje?
U grlu mi je tvrd, bolan klin. Prelistavam nekoliko stranica

unatrag, pripremajuć i se da nastavim č itati turobnu,
už asavajuć u banalnost kojom je smrt mog supruga opisana
na sudu. Zač udo, imam samo nejasno sjeć anje na ono š to
č itam, kao da sam ga blokirala dok sam sjedila tamo na
optuž enič koj klupi.
G. Gorsky: Htio bih se osvrnuti na sadrž aj ž rtvine radne

sobe. Policijska pretraga otkrila je neš to neobič no, zar ne?
DI Musgrove: Jeste. Uređaj za prisluš kivanje skriven u

osvjež ivač zraka. Prilič no osnovni dio opreme za nadzor
koji se mož e kupiti od raznih trgovaca.
249
Anna
G. Gorsky: A tko ga je tamo stavio?
DI Musgrove: Naš a istraga sugerirala je da je to postavila

gospođa Vernon kada je postala sumnjič ava prema svom
muž u i povjerovala da ima aferu.
Još jedna beskrajna reč enica tuž iteljstva koja se pretvorila

u novinski naslov, a odatle u neosporivu istinu. Unatoč
č injenici da sam prvi put č ula za bilo kakav prisluš ni uređaj
u policijskoj sobi za ispitivanje.
U ž elucu mi se vrti muč nina i ponovno listam stranice. Bilo

je to tako davno, ali uvjerena sam da se spominjao
parlament, potencijalne veze s Liamovom ulogom
zastupnika u parlamentu – niti koje ć e Owen naposljetku
pokrenuti nekoliko godina kasnije. U to su vrijeme mediji
tome posvetili malo pozornosti, smatrajuć i to prljavom
obrambenom taktikom kojom se zamuć uje voda oko motiva
i odvrać a pozornost od mnogo soč nije i poznatije prič e: da
u paklu nema već eg bijesa od bijesa prezrene ž ene.
Policija i CPS zauzeli su isto stajališ te.
DI Musgrove: Traž ili smo alternativne tragove, da.
G. Welsh: Bio je to samo letimič an pogled, zar ne,

detektive?Umjesto detaljne i pravilne istrage o moguć im
vezama sa zastupnič kim poslom ž rtve?
DI Musgrove: Kao š to sam rekao, sve smo pratili na temeljit

i profesionalan nač in. Niš ta nije zanemareno. Jednostavno
250
Anna
smo iš li kamo su nas dokazi odveli.
G. Welsh: Ali nije li sluč aj da— Sudac
Singleton: Vidim malo prednosti, g. Welsh, u postavljanju

istog pitanja uvijek iznova, iako na malo drugač ije nač ine,
kada odgovor ostaje isti. Imamo mnogo toga za pokriti. U
nedostatku č vrste osnove za takva nagađanja, predlaž em da
krenemo dalje.
Tek nakon moje osude i neuspjele ž albe ,Owen je stvarno

poč eo pravilno kopati po drugim moguć im motivima za
ubojstvo. SR to je ono š to je rekao o detektivima koji razvijaju
vid tunela? Plemeniti cilj korupcije. Kad su se istraž itelji
usredotoč ili na jednu teoriju isključ ivš i sve ostale. Pitala
sam se osjeć a li inspektor Musgrove i sada isto, s
desetogodiš njom paž njom.
U podnož ju stranice nalaze se još dvije bilješ ke, jedna

jedina riječ moje majke malim, urednim slovima:
'ARTEMIDA??' Strelica pokraj nje koja pokazuje na niz
inicijala koje sam prije vidjela: 'AY', nakon č ega slijedi
upitnik.
Osjetim trzaj prepoznavanja ova dva poznata slova, ista kao

i bilješ ka u Liamovom stolnom dnevniku. AY. Sastanak u 8
ujutro - ili telefonski poziv, ili š to god već trebao biti -
zakazan za ponedjeljak dva dana nakon njegove smrti. To
me podsjeć a da nisam niš ta bliž e saznanju kome ili č emu
pripadaju inicijali i kako su mogli biti povezani s njegovim
251
Anna
ubojstvom. Google pretraga o Artemidi daje 175 milijuna

pogodaka, o grč koj bož ici lova, o brojnim tvrtkama,
raketnom programu NASA-e i stranica za stranicama
rezultata. Frustrirano zatvaram prozor preglednika.
Napokon je stigao odgovor od Amy na Telegramu, dobra

č etiri sata nakon moje prethodne poruke o č udnom
dokumentu koji smo pronaš li u kutiji za pohranu.
Pokuš ać u pogledati kutije na tavanu. Neke su označ ene

Liamovim inicijalima. Odgovaram da joj se zahvaljujem i
pitam je li ih ikada prije pregledala.
Ne. Bile su to stvari koje su se vratile iz njegova ureda,

pretpostavlja se da su to osobne stvari, slike itd.
Owen je također odgovorio na moju prethodnu poruku.
Još nema radosti na momku iz Sivog odijela. Gledam u New

King Street 125.
Pitam ih znač i li im Artemida neš to, ali oboje odgovaraju

upitnicima. Ne govorim im o strancima ovdje u hostelu, koji
me traž e.
Buduć i da znam da ć e se Owen uzrujati i zabrinuti za mene,

reć i ć e mi da je preopasno za mene biti vani. A osim toga,
Jodie je obeć ala da ć e mi č uvati leđa.
Njezin me glas trgne.
252
Anna
"Znaš ", kaž e ona, prouč avajuć i me snenim oč ima, skupivš i
jedan dlan ispod glave, 'uopć e nisi ono š to sam oč ekivala.'
'SR to si oč ekivala?' ‘Ne znam,ledenu i otmjenu,

pretpostavljam.Da gledaš samo vlastito dupe. Ali ti nisi
takva.' Ona mi se polako smiješ i. "Mislim, barem ne cijelo
vrijeme." Uzvrać am joj blagi osmijeh. 'Hvala. Mož da to
stavim u ž ivotopis.'Ona silno zijeva, a ja se vrać am
dnevniku, listajuć i dane i tjedne prije Liamove smrti,
pokuš avajuć i iskopati sjeć anja koja ć e poć i s njima. Ali
proš lo je toliko dugo da su kao na dnu oceana, izgubljena u
mraku. Odustajem i umjesto toga uzimam telefon,
isprobavajuć i nova pretraž ivanja na Googleu.
Jodien glas ponovno prekida tiš inu.
'Heather?'
'Da?'
'Razmiš ljala sam.' ‘U REDU.' Podignem pogled prema njoj.
'Oni tipovi danas', kaž e ona. »Kako su znali gdje te pronać i?

Mogla si bila smješ tena u hrpu kuć a, a vani si tek nekoliko
dana.' 'Iskreno, nemam pojma.' »Jer, koliko god mi se
sviđalo tvoje druš tvo, ostanak ovdje mož da viš e nije tako
dobra ideja. Vratić e se.' 'Znam.' 'Je li to ono š to traž iš na
svom telefonu?Negdje drugdje da se smjestiš ?' Spuš tam
mobitel u krilo. 'Prije toga, trebat ć e mi prijevoz.' 'Zaš to?'
253
Anna
"Trebam pronać i određenog policajca." "Uf." Ona

objesi lice. 'Zaš to?' »Zato š to je o mom sluč aju znao viš e
nego itko drugi. On je taj koji me poslao dolje.' Pokaž em na
Liamov stari dnevnik, sudski zapisnik, stranicu iz ormarić a
za pohranu. 'Mož da zna neš to š to ć e mi pomoć i da sastavim
ove dijelove, a mož da toga nije ni svjestan.' "Zar ne mož eš
jednostavno otić i do postaje gdje on radi?" 'On je u mirovini
i trebać e malo rada da mu se uđe u trag. Dakle, trebam
auto.' Jodie podiž e obrvu. »Osim š to nemaš stalnu adresu
a tvoja kreditna sposobnost je istroš ena?'
'Upravo tako', kaž em. 'I vozač ka mi je istekla dok sam bila u
zatvoru. Tako da ne znam odakle da poč nem. Ni Google ne
pomaž e baš kad se radi o kupnji rabljenog automobila bez
pitanja.' Ona sjedne,trljajuć i lice objema rukama.
"Imaš li gotovine?" Razmiš ljam o koverti s dvadeseticama

koju mi je mama ostavila, već i dio još nedirnut.
"Oko tisuć u." “Pa onda, gospođo Vernon." Ona mi

zavjerenič ki namigne. "Sreć om po tebe, znam toč no mjesto."
254
Anna
33
SRIJEDA
Auto je izgrebana crna Vauxhall Corsa sa 85.000 milja na
satu. Sjedala su izranjavana opeklinama od cigareta i
nedostaju dva poklopca, ali motor se iz prve upali i č ini se
da radi dobro dok vozim nesigurne krugove oko
parkirališ ta s rupama.
Zastupniš tvo je mjesto izvan grada, skriveno u sporednim

ulicama iza nekih industrijskih jedinica. Prijatelj Jodiene
sestrič ne radi ovdje i popravlja rabljene, treć e i č etvrte
automobile koji im se nađu na putu. Ne postavljam previš e
pitanja. Ni oni – š to je razlog zaš to smo ovdje.
U malenom uredu, Jodie vodi kratki razgovor s

upraviteljem dok ja brojim devetsto š ezdeset funti u
gotovini na pultu, po dvadeset funti odjednom. Upravitelj je
ž ilav č ovjek u plavom kombinezonu, s dlanovima tamno
obrubljenim motornim uljem.
"Znaš ", kaž e mi š irokim bristolskim naglaskom, "izgledaš

mi jako poznato."
Nastavljam brojati dvadesetice, pokuš avajuć i ne izgubiti

broj. 'Da, to č esto č ujem.'
'Jesi li bila na telki?' 'Ne.' 'Jesi li sigurna?'
'Imam samo jedno od onih lica.' Mrš ti se, kao da se
pokuš ava sjetiti odgovora na š kakljivo pitanje iz kviza. "
Ipak ste mi stvarno poznati." Jodie nas prekida kako bi mu
255
Anna
odvratila pozornost, tjerajuć i nas odande č im se novac se

izbroji – dva puta – i upravitelj predaje ključ eve.
Dok ulazimo u staru Corsu, ona kaž e: 'CR ini se da ć e ti trebati

viš e od laž nih naoč ala, ljubavi.' Ponovna vož nja je š ok za
sustav. Zaustavim ga tri puta prije nego š to pređem
kilometar niz cestu, i brzo shvatim da moram konstantno
održ avati broj okretaja – č ak i kad č ekam na semaforu –
kako bih spriječ ila da se motor ugasi. Pretpostavljam da je
to razlog zaš to je ostalo samo nekoliko tjedana do
tehnič kog pregleda. Ali nakon još nekoliko kilometara
poč ela sam se navikavati.
Nakratko se zaustavljamo u trgovač kom parku na periferiji

Batha. Kaž em Jodie š to trebam i obiđemo jednu trgovinu
prije nego š to ž urno izađemo, Jodie upali radio i pronalazi
postaju iz devedesetih koja svira stare hitove dok se
zaustavljamo na dvokolnoj cesti.Pojač ava radio i spuš ta
prozor, ispruž ivš i ruku i pustivš i da joj ruka poskakuje u
slipstreamu poput tinejdž erice dok ja lagano stavljam
ruč icu mjenjač a u č etvrtu i snaž no pritiskam papuč icu gasa.
Postoji neš to u vož nji, u tome da imam ruke na volanu, sa
slobodom da idem kamo god ž elim, š to se č ini kao još jedno
malo oslobođenje. Još jedan korak ka normalnom ž ivotu.
"Pa kamo idemo?" napola vič e na mene, dok iz zvuč nika

treš ti 'Parklife'. 'Kao š to sam rekla', odgovaram. ‘Traž imo
policajca.' Ona me pogleda š okirano. "Bila si ozbiljna?"
"Nekako."
256
Anna
Objaš njavam joj š to mislim, pruž ajuć i joj presavijeni list

papira koji je Owen dao iz birač kog spiska. SR est adresa u
Bathu i okolici. Sam Owen je rekao da ć e provesti dan
prateć i Christine Lai i prateć i njezine telefonske aktivnosti.
Jodie malo stiš a glazbu. "Jesi li sigurna u vezi ovoga,

Heather?" 'Mora biti vrijedno pokuš aja. Moram pokuš ati.'
'SR to ako te opet prepoznaju?' 'Ti ć eš mi pomoć i s tim',
kaž em. 'U svakom sluč aju, sve je u kontekstu.'
'To je?'
'Naravno.Ljudi me vide na ulici i ja sam stranac koji bi
mogao izgledati poznato, ali ako im pokucam na ulazna
vrata, kontekst je potpuno drugač iji.'
'Ako tako kaž eš .' Vadi pohabani pametni telefon iz dž epa
traperica i upisuje prvi poš tanski broj u Google karte.
"Ovdje skreni lijevo."
Do Keynshama ima pola sata vož nje, a ja također spuš tam

prozor, vjetar š iba kroz auto. Na radiju se č uje 'Learn to Fly'
od Foo Fightersa i Jodie ponovno pojač a glasnoć u dok
idemo prema zapadu cestom A36. Pada mi na pamet da
nemam osiguranje i da sam potpuno zaboravila pitati za
porez na prometnice – ali nemam ni važ eć u vozač ku
dozvolu, pa nema smisla brinuti se o tome sada. Ne kada
imamo kamo otić i i ljude koje treba vidjeti.
***
Parkiram nekoliko kuć a niž e od prve adrese koju mi je

Owen pronaš ao, gasim motor i okreć em se suvozač u. Na
257
Anna
mom telefonu je propuš ten poziv od Trevora Boylea,

govorna poš ta koja traž i da ga nazovem. Uč inić u to kasnije.
"Morać eš mi pomoć i sa sljedeć im dijelom", kaž em. 'Proš lo

je tako dugo vremena.'
Jodie otvara Boots torbu iz maloprodajnog parka i nanosi

mi ruž za usne i rumenilo, olovku za oč i i
maskaru.Popravim kosu i okrenemo se licem u lice preko
skuč enih prednjih sjedala.
'Stvarno cijenim tvoju pomoć oko ovoga', kaž em joj.

"Iskreno, mislim da se ne bih sjetila kako..."
Dramatič no me uš utkava podignutom č etkicom od

maskare.
"Molim te." Govori smješ nim europskim naglaskom. 'Not

vile ze artist ist virking.' Dok me š minka
okreć uć i moje lice ovamo-onamo, blagi miris nove
kozmetike gotovo je neodoljiv. Vrać am se, u mislima, natrag
u spavać u sobu svoje stare kuć e, š minka i parfem
raspoređeni pored malog zrcala na vrhu komode, dovoljno
visoko da malene dječ ač ke ruke ne mogu dohvatiti.
Deset minuta kasnije, ona okreć e retrovizor prema meni i

gotovo se ne prepoznajem. Suptilno je, kao š to sam i traž ila,
ali izgledam kao druga osoba, obrazi su mi obojeni, usne su
mi punije, a oč i tamnije, izraž enije.
258
Anna
'SR to misliš ?' kaž e ona, zatvarajuć i ruž za usne.

'Hvala', kaž em, progutavš i knedlu u grlu. 'Taman je kako
treba'. 'Molim.' Ona namiguje. 'U svakom sluč aju, ovo je prvi
put da sam platila kozmetiku nakon mnogo godina.' Skinem
vjetrovku i otvorim drugu torbu iz retail parka.
Unutra je elegantna lanena jakna i ja strgnem etiketu s

cijenom,i obuč em je. Tu je i odgovarajuć a torbica, novi par
smeđih mokasinki koje mogu nositi umjesto č izama.
Jodie na trenutak popravlja jaknu i diž e mi palac. 'Sigurno

ne ž eliš da pođem s tobom?' 'Ovo ć e uspjeti samo ako sam
sama.' 'U redu.' Ona kima glavom. 'Koja ć e onda biti naš a
š ifra?' 'SR ifra?' “Ako budeš imala problema." "Sigurna sam
da mogu podnijeti—" “SR to kaž eš na ovo?" Ona podiž e
telefon. 'Poš alji mi poruku devet-devet-devet ako neš to
krene po zlu, ili ž eliš izać i, OK? Samo te tri znamenke.
Onda ć u doć i gore i poč eti lupati po ulaznim vratima.' 'U
redu', kaž em. 'Tri devetke. Shvać am.' ‘I uzmi i ovo.' Vadi mali
nazubljeni nož koji mi je juč er pokazala, onaj kojim je
mahala kad su me muš karci doš li traž iti u hostelu. 'Za hitne
sluč ajeve.' "Ne treba mi to." Ona ga okreć e, prvo mi ga pruž a
prema ruč ki.
'Bolje imati i ne trebati, nego trebati i nemati.' "Proč itala si

to u kolač ić u sudbine?" 'Tarantino.
Moj bivš i je bio obož avatelj.' Lupka drvenom ruč kom po
ruč ici mjenjač a. 'Inzistiram.' Guram nož u novu torbicu i
izlazim iz auta.
259
Anna
34
Prva kuć a je uredna krajnja niska kuć a u Keynshamu s

ulaznim vratima koja se otvaraju ravno na ploč nik. Vrata
otvara mlada ž ena u pregač i, s bebom na boku, a iz kuhinje
iza nje do mene dopire slatki miris peč enja.
'Bok', kaž em sa smiješ kom. 'Ovo je malo nezgodno i jako mi

je ž ao š to Vam smetam, ali ja sam Helen, traž im nekoga i
mislila sam da biste mogli pomoć i. . .' Ona ljulja bebu na
boku dok ja nastavljam sa svojim govorom. Smislila sam
nekoliko različ itih prič a koje bih mogla isprobati, ovisno o
tome tko otvara vrata.
Znala sam da pronać i Johna Musgrovea neć e biti

jednostavno. Prvi put kad smo se sreli, u policijskoj postaji
nakon Liamove smrti, rekao mi je nekoliko stvari o sebi.
Kasnije sam, naravno, shvatila da je to bila samo taktika
kojom sam smanjila oprez i potaknuo me da se otvorim. No
bez obzira na to rekao je da mu je samo nekoliko godina do
obvezne mirovine nakon navrš enih trideset godina služ be.
Rekao mi je da ima jednu sestru plus nekoliko neć aka i
neć akinja. Najvjerojatnije je imala udato prezime, š to mi
nije bilo od velike pomoć i. Znala sam da je sad oko srednjih
pedesetih, da je ž ivio u Keynshamu ili njegovoj okolici i da
je otiš ao u policijsku mirovinu. Kao bivš i detektiv koji je
brojne neugodne ljude strpao iza reš etaka, Musgrove ć e
paziti na svoju privatnost kako bi se zaš titio od bivš ih
osuđenika koji bi mu htjeli uzvratiti. Svejedno sam provela
sate guglajuć i ga, pronalazeć i desetke vijesti i policijskih
260
Anna
priopć enja za tisak u kojima se on citirao o raznim

sluč ajevima u kojima je bio viš i istraž itelj – uključ ujuć i i
moj.
Ali š to se tič e neč eg osobnog,nisam imala niš ta. Njegov
online trag bio je strogo profesionalan, bez osobnih rač una,
bez sportskog tima, bez hobija, bez ič ega. Nema č ak ni
grube naznake gdje je ž ivio, a nema ni unosa u telefonskom
imeniku. Ali samo zato š to se drž ao potajno, to nije znač ilo
da ć e i njegova š ira obitelj: otuda š est adresa koje je Owen
pronaš ao iz birač kog popisa.
Pet minuta kasnije ponovno sam za upravljač em Corse.
"Gdje je sljedeć a adresa?" kaž em Jodie dok stavljam ključ u

bravu.
'Willsbridge.Vrati se do kruž nog toka.' Ona me gleda.

'Nema novosti?' “Mož emo prekriž iti prvu adresu, mislim."
Druga adresa je stan na prvom katu u pametnoj
novogradnji blizu rijeke. Ime na portafonu je Musgrove, D.,
stan 109. Glavna se vrata uz zujanje otvaraju č im pritisnem
tipku za poziv i krenem gore.
Tip koji otvara vrata broja 109 je visok, vitak momak u

svojim dvadesetima.On je u sivoj trenirki i bijeloj majici
kratkih rukava, mali č upavi pas uljuljkan u njegovim
rukama.Započ injem svoje brbljanje o usamljenim srcima ,o
pokuš aju ponovnog povezivanja s Johnom Musgroveom,
mojim bivš im deč kom. Prije nego š to stignem završ iti, mali
pas poč inje lajati, glasno i oš tro, pravilno poput
261
Anna
metronoma, pokazujuć i mi svoje zube.
'Prestani, Perce!' Pas utone u tiš inu. Kaž e mi onaj mrš avi:
'Baš mi je ž ao, pod stare dane postaje malo mrzovoljan.
Koga traž ite?' Vrtimo se u krug još nekoliko minuta. CR ini se
da oč ajnič ki ž eli pomoć i, dati mi neš to, i dalje mi se
isprič ava dok se ja udaljavam od njegova stana i kreć em
prema stepenicama.
Jodie je na vozač kom sjedalu Corse, motor radi, radio je

isključ en, kad se vrać am na parkirališ te.
Prelazim na suvozač evu stranu. 'Već ti je dosta moje vož nje,
zar ne?' "Vež i pojas", kaž e ona bezizraž ajnim glasom. 'I
sluš aj me.' 'SR to je bilo?'
»Samo nastavi gledati ravno naprijed. Ne gledaj preko
lijevog ramena. Tamo je kombi koji se zaustavio prije
minutu. Prilič no sam sigurna da su to isti tipovi koji su te
juč er traž ili u hostelu.'
SR kljocam sigurnosni pojas na mjesto, a strah mi se provlač i

nisko u ž elucu. 'SR to ć emo uč initi?' “Brzo pitanje", kaž e ona,
pokazujuć i palcem prema stambenoj zgradi koju sam
upravo napustio. "Je li ovo to mjesto?" 'Ne. Još jedno
prazno.' Ona ne odgovara, ali se glatko udalji kao da je sve u
redu, pokazujuć i i skreć uć i lijevo natrag na glavnu cestu.
Promet je slab i pazim na retrovizor. Nakon nekoliko
trenutaka vidim crni kombi kako se pojavljuje iza nas, dva
automobila iza.
Bacim pogled na Jodie, ali ona gleda na cestu, ruke na
262
Anna
volanu na deset i dva, ozbiljno nabrijanog izraza na licu

kakav još nisam vidjela. Vozi ravnomjerno, kao da ima sve
vrijeme ovoga svijeta, mijenjajuć i trake i pokazujuć i da
skrene desno pa još jednom desno, skreć uć i na rutu koja
nas vrać a putem kojim smo doš li, strogo se pridrž avajuć i
ogranič enja brzine.
Slijede nas sve do Batha, a moje oč i cijelo vrijeme ostaju na

retrovizoru. "Kombi je još uvijek tamo."
'Da', kaž e ona kratko. 'Kakav je plan?' "Daj mi samo

minutu."
Utonemo u tiš inu dok Jodie skreć e niz sporednu ulicu.

Kombi skreć e i slijedi nas i sada je toč no iza nas, veliki,
mrač an.U njemu su tri č ovjeka. Priključ ujemo se na č etiri
trake druge glavne ceste i približ avamo se kruž nom toku s
velikim otokom u sredini, Jodie smanjuje brzine dok mi
usporavamo i traž imo rupu u prometu.
Kombi mi ispunjava retrovizor.
U posljednjoj sekundi, Jodie prva uleti autom i pritisne

papuč icu gasa, mala Corsa izleti u kruž ni tok usred sirena i
š kripe guma drugih vozač a. Ona se provlač i između
automobila, ubacuje u drugu brzinu, a ja jedino mogu da se
drž im za rukohvat iznad vrata, dok mi se druga ruka oslanja
na ploč u dok ona juri oko kruž nog toka.
263
Anna
Vozač kombija je iznenađen, ali samo na trenutak.
'Dolaze!' vič em dok skreć e u promet iza nas.
Jodie č eka dok se ne nađemo na suprotnoj strani kruž nog

toka prije nego š to snaž no skrene u lijevu traku i pritisne
koč nicu. Automobil iza nas umalo zakoč i dok on sklizne s
puta usred zbora bijesnog urlanja. Jodie gura ruč icu u
rikverc, nagne se oko sjedala da pogleda iza sebe i ponovno
pritisne papuč icu gasa, a motor snaž no zacvili dok se ona
vrać a u nadolazeć i promet . Pokuš avam govoriti, upozoriti
je, reć i joj da ć emo dobiti udarac i je li ona luda? Ali sve š to
mogu je psovati, dugi neprekidni niz psovki jedne za
drugom dok mi srce lupa u prsima.
Crni kombi zaobilazi zavoj i mora skrenuti da nas propusti

- Jodie je vozač u salutirala srednjim prstom dok su letjeli
kraj nas- a onda se i on uz š kripu zaustavio, pokuš avajuć i
nas slijediti unazad. Ali mi smo mali i okretni, a kombi je
velik i nezgrapan, dvostruko duž i od naš e male Corse, i
mogu č uti š kripanje metala o metal dok se vrać a i udari
plavi gradski autobus i drhtavo se zaustavlja.
Jodie skreć e u rikverc prema najbliž em izlazu i nastavlja

dalje, viš e automobila skreć e oko nas dok se ne vrati na
sporednu cestu, polukruž no se okrene i mirno krene u
drugom smjeru.
"Jesi li dobro, Heather?" Ona mi se nasmiješ i. 'Izgledaš
264
Anna
malo blijedo.'
Odmič em drhtavu ruku s upravljač ke ploč e, a ž ivci još

zveckaju od adrenalina. 'Mislim da sam upravo ostarila
deset godina u posljednje dvije minute.' Ona se smije i
ponovno uključ uje radio, pojač avajuć i glasnoć u.
265
Anna
35
Dva sata kasnije odlazimo na kasni ruč ak u McDonald's u

Melkshamu i jedemo ga na crkvenom parkirališ tu niž e niz
cestu. Dobro je provoditi vrijeme s Jodie kad je trijezna,
promiš ljena je i ljubazna, i poč injem shvać ati da je š ala
samo dio oklopa koji nosi kako bi se odvratila od surove
stvarnosti svog ž ivota i svoje proš losti. Prič a mi o svom
boravku u zatvoru, zbog droge i krađe u trgovinama. Kaž em
joj da bih voljela da smo se tada poznavali, još jednom joj
zahvaljujem na današ njoj pomoć i.
"Oč ito sam za ovo, Heather", kaž e ona kroz usta puna
č izburgera. 'Znaš to, zar ne? Poslijepodnevno krstarenje,
sluš anje nekih pjesama, hvatanje Macciesa. Ja i ti radimo
ono Sherlock, rješ avamo svoj vlastiti neispravan sluč aj ili
š to već – to je miljama bolje nego sjediti u prokletom
hostelu i nasmrt se dosađivati.' 'Ali?' 'Ali. . . Ne shvać am š to
oč ekuješ da ć e se dogoditi. Misliš li da ć e ovaj tip samo
podignuti ruke i reć i: “O da, shvatila si me, znao sam da je to
pogreš no i nisam niš ta rekao. Molim te, stavi mi lisice i
odvedi me.” Bila sam uhić ena viš e puta nego š to se mogu
sjetiti, a već ina tih policajaca ne bi se popiš ala na tebe ni da
goriš .A kamoli da prizna da je optuž io neduž nu osobu.'
U pravu je, naravno. Slaba je to nada. Ali nije to niš ta.
"Mož da č ak i ne shvata da to zna", kaž em. 'Dodajmo ono š to

smo otkrili onome š to je on tada saznao, mož da to baci
potpuno novo svjetlo na Liamovu smrt. Mož da neš to š to je
266
Anna
previdio.'
'U REDU.' Ona slijež e ramenima i vidim da me samo

ismijava. "Kao karika koja nedostaje ili tako neš to."
'Toč no. I u svakom sluč aju, ž elim samo jednu priliku da ga

pogledam u oč i i pitam ga. Samo nas dvoje. ZR elim vidjeti
postoji li iš ta, makar i trač ak sumnje. Onda ć u znati.'
"Misliš da ć eš moć i reć i?" Moj posao kao da je bio prije
milijun godina; diploma psihologije prije toga. Ali imala
sam nekoliko vješ tina koje zatvorski ž ivot nije otupio i
umrtvio – nekoliko sposobnosti koje su se umjesto toga
izoš trile.
Kao sposobnost č itanja ljudi, prosuđivanja o njima.
'U starom sam ž ivotu zarađivala za ž ivot od intervjuiranja

ljudi. Bila sam dobra u tome. Intervjuirala sam stotine ljudi,
mož da i viš e od tisuć u, i nakon nekog vremena upoznaš
govor tijela. Znaš kada netko malo izvrć e istinu, kada
izmiš lja stvari u hodu i kada otvoreno laž e. Zna se kome se
mož e vjerovati, a kome ne.
To je jedina vješ tina koju posjedujem i koja mi je bila od

velike koristi u zatvoru.' 'Svi lež e u zatvoru', kaž e ona.
'Istina je prokleto depresivna.' 'Naravno. Ali moram probati
sve', kaž em. 'Ovaj tip, on je u mirovini, odradio je svojih
trideset godina i ima svoju lijepu policijsku mirovinu,
siguran je. Sve š to sada ima je vrijeme – vrijeme za
267
Anna
razmiš ljanje. Vrijeme za razmiš ljanje o svim njegovim

sluč ajevima. Imao je deset godina da razmisli o tome š to se
dogodilo.' Razmiš lja o tome na trenutak, ž edno pijuckajuć i
dijetalnu Colu ‘Postoji i druga opcija.' 'Koja?' 'Mogli
bismo samo zaprijetiti da ć emo mu odrezati
jaja.' 'Prvo ć u probati opciju razgovora.'
***
Ostala je samo jedna adresa na popisu Musgrovesa koji je

Owen sastavio iz birač kog popisa. Jodieino č itanje karte
vodi nas u pitoreskno malo selo Neston, u bungalov
uš uš kan na kraju slijepe ulice koja se spuš ta u farmersko
polje. Dvadeset godina star Volvo limuzina stoji na zaraslom
prilazu, a hrđa se skuplja oko njegovih kotač a.
Moram pozvoniti na vrata tri puta prije nego š to se otvori,

tanki ž enski glas lebdi iza mutnog stakla, njezine riječ i su
nerazumljive. Trenutak kasnije, vrata otvara sić uš na sijeda
ž ena u kuć nom ogrtač u s cvjetnim uzorkom, sa š karama u
ruci.
Mrš ava je i u svojim je ranim osamdesetima, a kož a
njezinih obraza poput Xinog krep papira.
'Da?' Njezine blijede, reumatske oč i uveć ane su iza velikih

naoč ala s ljubič astim okvirima.
"Bok", kaž em, odlaž uć i telefon dok ponovno poč injem
brbljati.
268
Anna
"Gospođo Musgrove?"
'Da?' Gleda me od glave do pete, gleda moju jaknu, torbu,

cipele.
'Ovo je malo nezgodno i jako mi je ž ao š to smetam, ali moje

je ime Helen, traž im nekoga i mislila sam da bi ti mogla
pomoć i.'
Ona nakrivi glavu, poput ptice koja č uje zvuk, ali ne reagira.
Stoga nastavljam sa svojom prič om usamljenih srca o svojoj
vezi s Johnom, naš em nenamjernom prekidu i tome kako
oč ajnič ki ž elim ponovno uspostaviti kontakt.
'Viđali smo se neko vrijeme', kaž em, 'i tako smo se dobro
slagali.
Bilo nam je tako lijepo zajedno. Ali bilo je malo

nesporazuma s moje strane i nisam ponosna . . .
na ono š to sam mu rekla.' Stisnem usne u, nadam se,
prikladno tuž an izraz. 'Izgubili smo kontakt. Vollela bih
ponovo stupiti u kontakt s njim, ali sam izgubila njegov
broj. Vidjela sam te u telefonskom imeniku i samo sam
pomislila pokuš ati.' Nije savrš eno, ali bilo je najbolje š to
sam mogla smisliti u kratkom roku. Znala sam da
Musgrove nije nosio vjenč ani prsten i da je rekao da nema
djece. Prije deset godina, u svakom sluč aju.
Gospođa Musgrove polako trepć e, dvaput, oč i su joj

poveć ane velikim naoč alama. 'Kako si ono rekla da se
269
Anna
zoveš ?' "Helen", kaž em.
"Eastwood." »I bili ste u vezi s . . . ?' 'Johnom.' Izgovaram to

malo glasnije, pitajuć i se je li slabo č uje.
‘Tek nakon š to smo se raziš li shvatila sam da je on jedan od

dobrih.'
"Jesi li u blizini?" "Barem neko vrijeme." 'Je li to toč no?'

'Da.Samo mi je ž ao zbog toga kako je završ ilo.' Baci
pogled niz prilaz, gdje Jodie č eka u autu, prije nego š to se
njezine male, oš tre oč i vrate na mene.
'Je li ovo neka š ala, mlada damo?' Njezin glas iznenada ima
oš trinu koje prije nije bilo.
"Ne", kaž em, pokuš avajuć i shvatiti gdje sam pogriješ ila.
Ovo je poč elo dobro, ali č inilo se da brzo ide nizbrdo. 'Ne,
naravno da ne.' "Jer ako jest, vrlo je loš eg okusa." Podiž em
ruku da je umirim. »Nisam Vas htjela uznemiriti, gospođo
Musgrove, ž ao mi je ako jesam. Da budem iskrena, proš lo je
dosta vremena otkako sam vidjela Johna, je li sve u redu?'
Lice joj se smrač i.
"Imaš prokletu hrabrost dolaziti ovamo." Ona upire koš čati

prst u mene. . . .
»Zapravo znam tko si.' Pripremim se za poznati refren

potpunog stranca, pogled prepoznavanja koji kaž e,
poznajem te. Vidjela sam te na TV-u. Ubila si svog muž a.
270
Anna
Jasno je da naoč ale i nova jakna, š minka i torbica i dobre

cipele nisu dovoljni da prikriju tko sam.
'Iskreno, gospođo Musgrove.' Sklapam ruke ispred sebe,

kao u molitvi. "Samo pokuš avam..." "Ti si još jedna,zar ne?"
'Molim?' "Još jedna od onih prokletih medicinskih sestara,
vidjela si priliku i traž iš ono š to mož eš dobiti." Oč i joj sada
plamte iza naoč ala s ljubič astim okvirom. 'Baš kao š to je
ona druga.' 'Ne', kaž em njež no. 'Samo prijateljica, to je sve.' '
Prijatelj.' Ona pljuje riječ . 'Moj sin ne treba prijatelje poput
tebe.' »Ako sam Vas uvrijedila, gospođo Musgrove, ja sam
—« »Misliš da se mož eš provuć i unutra kako bi se doč epala
njegovog novca, njegove mirovine? Staviti svoje ime u
njegovu oporuku kad za to dođe vrijeme?
Odvratna si, eto š to si.' Otvaram usta da odgovorim, ali ona
me prekida prije nego š to uopć e stignem izgovoriti riječ .
'To je to, zar ne?' Ona ponovno ubode prstom. 'Još jedan
prokleti kopač zlata?
Pa, Green Acres ć e me opet č uti, mož eš biti sigurna u to.'
Ona zalupi vratima tako snaž no da matirana stakla zveckaju
u okvirima.
Stojim ondje još trenutak kao da bi ona ponovno mogla

otvoriti vrata da nastavimo naš kratki razgovor, a ž alac
njezina bijesa miješ a se s uzbudljivim osjeć ajem da je ovo to
mjesto. Ona je u pravim godinama da mu bude majka.
Ponovno zvonim na vrata, spreman suoč iti se s njezinim
bijesom ako to znač i otkriti još jednu informaciju. Ali zvuk
televizora dopire do mene iz dublje unutraš njosti kuć e,
271
Anna
glasnoć a se pojač ava kao da pokuš ava priguš iti zvuk zvona
na vratima. Zvonim treć i put, ali se i dalje ne javlja.
Vrativš i se u auto, izvadim telefon i brzo pretraž im,

kliknuvš i na prvi rezultat koji se pojavi.
'CR inila se Xinom', kaž e Jodie. "SR to je to bilo?" 'Nisam sigurna

jos.'
Podiž em telefon da joj pokaž em ekran. 'Ali ona

spominje negdje u blizini. Moglo bi se isplatiti pogledati.'
Ona kimne i ubaci auto u brzinu. 'Idemo onda u posjetu,

mož e?'
272
Anna
36
Griješ im u vezi Johna Musgrovea.
On nema vremena.
A nije ni u Green Acresu.
Posjeć ujemo namjenski izgrađeni objekt na periferiji

Corshama, predstavljajuć i se kao rođaci koji dolaze u posjet
iz Londona. Jodie je prijateljski nastrojena, razoruž ava i
krajnje je š armantna s mladom ž enom na recepciji –
Kathryn, prema znač ki s njezinim imenom – i za nekoliko
minuta č avrljaju poput starih prijateljica dok ja
prisluš kujem, pretvarajuć i se da pregledavam letke na
stalku o posmrtnim uslugama i ostavinama.
Gospodin Musgrove, kaž e Kathryn Jodie isprič avajuć i se,

bio je ovdje stanovnik, ali viš e nije. Ona stiš a glas, govoreć i
nam da ga je njegova majka premjestila u drugu ustanovu
nedaleko nakon š to se pož alila da je osoblje u Green Acresu
'pretjerano familijarno'. Osobito jedna medicinska sestra
agencije – otkako je otpuš tena, reč eno nam je u tihim
tonovima – koja je pokuš ala razviti odnos s Johnom koji je
'iš ao dalje od profesionalnog'. I iako Kathryn 'zapravo ne bi
smjela davati adrese za prosljeđivanje, ne bez dopuš tenja,' –
bila bi prava š teta da nismo imali priliku vidjeti jadnog
rođaka Johna, pogotovo jer smo putovali od Londona.
CR etrdeset pet minuta kasnije zaustavljamo se na
parkirališ tu ispred Willow Housea, velebne stare kurije na
273
Anna
rubu Bradford-on-Avona s velikim modernim proš irenjem

okruž enim travnjacima i drveć em. Kao i Green Acres, to je
hospicij, iako je samo mjesto starije i skuplje uređeno, viš e
nalikuje ladanjskom klubu nego ustanovi za njegu. Radno
vrijeme je do 19 sati tako da imamo malo vremena. Jodie
daje upravitelju recepcije istu prič u kao prije i usmjeravaju
nas niz hodnik prema juž nom krilu i sobi sedamnaest.
'Nisam znala da si tako dobar laž ljivac', š apnem joj dok

hodamo hodnici koji odjekuju, potplati naš ih cipela š kripe
po poploč anom podu. 'Nikad ne vjeruj bivš em ovisniku,
Heather.' Ona mi namigne. 'Laž emo svima. Uključ ujuć i i nas
same.'
Njegovateljica u tamnoplavom rublju izlazi iz sobe

sedamnaest dok mi ulazimo. Nosi biljež nicu i suosjeć ajno
nam se smiješ i dok prolazi.
Vrata su otvorena. Jodie se odmakne kako bi me pustila da

uđem prva.
A onda, prvi put u devet godina, prvi put otkako je stajao

na mjestu za svjedoke na Krunskom sudu u Bristolu i
pomogao da se osigura moja osuda za ubojstvo, ja sam
licem u lice s bivš im detektivskim inspektorom Johnom
Musgroveom. On je u tamnoplavom kuć nom ogrtač u i
pidž ami, drijema u naslonjač u kraj prozora, okupan
predveč ernjim suncem. Pogled na vrtove je zadivljujuć i,
njegovani travnjaci lagano se spuš taju do jezera, staze i
klupe nač ič kane tu i tamo s posjetiteljima koji guraju
274
Anna
pacijente u invalidskim kolicima. Ali Musgrove je okrenut

od prozora, daleko od svjetla, i ne mič e se kad uđemo.
Jedva ga prepoznajem.
Dok je prije bio š irok, s debelim podlakticama i teš kim

ramenima, sada se č ini upola manjim č ovjekom od onog
kakav je bio prije deset godina. Kuć ni ogrtač prekriva
njegovo mrš avo tijelo i potpuno je ć elav, sivkaste nijanse na
njegovoj pjegavoj kož i. U krilu mu je maska za kisik, cijev se
vijuga do spremnika na kolicima na kotač ima pokraj stolca.
Zrak u prostoriji je topao, oš tar okus dezinXicijensa
prekriven gustim dosadnim mirisom osvjež ivač a zraka.
Jodie i ja razmjenjujemo poglede. Ona gurne vrata uz

š kljocaj i Musgrove se promeš kolji na stolcu, napola
otvorenih oč iju, polako pomič uć i glavu kako bi nas dvije
pogledao. Polako trepć e, mrš ti se na mene, provjerava sat
na svom tankom zapeš ću kao da nije siguran koliko je dugo
spavao. Posež e za naoč alama i stavlja ih nesigurnim
rukama, ponovno nas prouč ava. Prouč ava me. A onda,
konač no, na njegovom licu se pojavi znak prepoznavanja.
On se ukoč i i pogled mu na trenutak skrene na krevet, gdje
se na noć nom ormarić u nalazi velika crvena tipka za poziv.
Vidi da i ja to vidim, a tijelo mu se spuš ta u naslonjač .

'Ne brini', zaš kripa on. Glas mu je poznat, taj jorkš irski
naglasak koji se vijuga oko svake riječ i, ali slab kao da se
upravo popeo na planinu.
275
Anna
»Ionako bi mi trebalo pet minuta da stignem onamo. A

osim toga, vi ste prvi posjetitelji koje sam imao cijeli tjedan.'
Zamiš ljala sam ovaj trenutak tisuć u puta, razmiš ljala o

tome š to bih mu rekla da ikad dobijem priliku. SR to bih ga
pitala, vikala na njega, kako bih izlila sav svoj bijes i
frustraciju i bol. Ali sada je č ovjek ovdje preda mnom, moj
um je prazan i tih poput pada svjež eg snijega.
'Zdravo, Johne.'
"Kako si me pronaš la, Heather?"
Slijež em ramenima. 'Pokucala na neka vrata.Imala sam

pomoć .' "Mislim da to nije važ no." Zakaš lje se, suhim
hripanjem koje ga, č ini se, još viš e iscrpljuje. 'Sad si ovdje.'
"Usput,ovo je moja prijateljica Jodie." 'Dobrodoš le
u č ekaonicu za odlazak, obje.' Jodie još uvijek stoji
leđima okrenuta vratima, ruku gurnutih u dž epove
traperica. Ona mu kimne, ali ne kaž e niš ta.
Musgrove stavlja masku s kisikom na usta i dugo udahne,

zatim još jednom, prije nego š to je spustio natrag u svoje
krilo.
»Pitao sam se mož eš li me doć i traž iti kad izađeš .

Pretpostavljam da nema smisla pitati kako si?' Ignoriram
njegovo pitanje. ‘Koliko dugo si . . . ovdje?' On frkne, a to ga
ponovno natjera na kaš alj. 'To je pitanje koje ljudi
postavljaju kada stvarno ž ele znati neš to drugo. Oni
276
Anna
zapravo ne ž ele znati koliko ste već dugo, ono š to zapravo

pitaju je koliko vam je još ostalo.' 'I?' »Nekoliko tjedana,
kaž u. Mož da mjesec dana ako budem imao sreć e.
CR ini se da si stigla ovamo u pravo vrijeme. Mjesto je
dovoljno udobno, pretpostavljam. Apartman, a ne soba, s
velikim TV-om na zidu i ukusnom č ajnom kuhinjom sa
strane, sudoperom i ormarić em, hladnjakom, malim
blagovaonskim stolom koji se protež e iz zida sa stolicom s
obje strane i prijenosnim rač unalom priključ enim na struju
u utič nicu. Malo je toga po č emu bi se kremasto obojena
soba razlikovala od bilo koje druge, samo nekoliko osobnih
predmeta. Tvrdi uvez biograXije na noć nom ormarić u, par
uokvirenih slika na polici s knjigama, jedna njegova sijeda
majka – koja mi je ranije popodne zalupila vrata ispred
nosa – a druga fotograXija mnogo mlađeg Johna Musgrovea
u sivom jutarnjem odijelu s bijelim karanXilom u reveru ,
ruku pod ruku sa svijetlokosim muš karcem odjevenim
identič no. Obojica imaju š iroke osmijehe upravo vjenč anih .
Dok prouč avam fotograXiju s vjenč anja, shvać am zaš to

gospođa Musgrove nije prihvatila moju prič u o usamljenim
srcima.
'Ja i Gavin smo razdvojeni', kaž e. "U sluč aju da se pitate."

'ZR ao mi je š to to č ujem.' "Pa š to ć eš uč initi sad kad si me
pronaš la, Heather?" Fiksira me svojim oš trim plavim oč ima.
'Hoć eš li izvaditi vijke? Spojiti me na struju, doza osvete?
Bojim se da te je rak pluć a pobijedio. I siguran sam da si
svjesna da je dolazak ovamo velika crna mrlja protiv uvjeta
tvoje uvjetne. Sjedim na krevetu. Visok je i č vrst, uredno
277
Anna
namješ ten s debelom dekom s uzorkom preko pokrivač a.
»Samo ž elim razgovarati. O mom sluč aju.' On slijež e

mrš avim ramenima.
'Dakle, razgovaraj.' Dajem mu saž etak naš e dosadaš nje

istrage, Owenov rad na otkrivanju zavjere, neodgovorena
pitanja o Christine Lai i trojici muš karaca koji su me traž ili
otkako sam puš tena.
'Postoji i č injenica da nisam ubila svog muž a', dodam.
Musgrove još jednom udahne kisik iz maske.
'SR to ž eliš od mene?' »Moram znati, Johne. Moram to č uti od

tebe.' "CR uti š to?" 'Istinu.'"Istina je da imam
pedeset š est godina i da umirem, Heather." 'I ž ao mi je zbog
toga,iskreno. Mislim da si bio pristojan č ovjek koji je
pokuš avao raditi tež ak posao prije deset godina, s velikim
pritiskom sa svih strana.' Naginjem se naprijed na krevetu.
»Ali sigurno si tada sumnjao, zar ne? Alternativni
osumnjič enici povezani s njegovim saborskim radom?
Gledajuć i unatrag, misliš li da je moguć e da si pogriješ io?
CR injenica da sam ovdje deset godina kasnije i još uvijek ti
govorim da to nisam uč inila, nije li to dovoljno da se zapitaš
—'
'Znaš li š to je najgore o ovom mjestu?' kaž e presjekavš i me.
'Osim osoblja koje cijelo vrijeme pokuš ava biti

nemilosrdno prokleto veselo?'
278
Anna
'SR to?'
'Nema pić a. Ni kapi. Nije dopuš teno jer ometa osjetljivu

ravnotež u mog rež ima palijativne skrbi, ili kako već kaž u.
Mislim, ako ne mož eš už ivati u drami ovdje od svih mjesta,
koja je svrha svega toga?' 'Nema pić a ni u zatvoru.'
"Touché ." "I š to ž eliš reć i?" 'Sluš aj, oboje ž elimo neš to, zar
ne?' Ispuš ta dug,tuž an uzdah.
»ZR eliš znati š to nije u redu s tvojom osudom. ZR elim jednu

posljednju bocu Xinog single malta.' Riječ i mi zastaju u grlu,
krv poč inje tup-tup-tup u mojim uš ima dok mu riječ i tonu.
SR to nije bilo u redu s tvojim uvjerenjem.
279
Anna
37
Konač no, ovdje u ovom trenutku, na ovom mjestu, naš la

sam ono š to sam traž ila zadnjih deset godina. Pronaš la sam
ključ , tajnu za otključ avanje svega - za iskupljenje svoje
proš losti i pronalaž enje nove buduć nosti. Buduć nost u kojoj
bi moji sinovi ponovno mogli biti dio mog ž ivota. I sad kad
sam bila ovdje, nisam ž eljela č ekati viš e ni minutu, ni
sekundu viš e. Musgrove je znao, znao je da je osuda
nesigurna i da mu nismo uš li u trag, otiš ao bi u grob ne
rekavš i nikome. Dugovao mi je ovo.
"Dakle, reć i ć eš mi?"
Pokazuje okolinu. "Sada nemam baš puno za izgubiti, zar

ne?" Tutnjava krvi u mojim uš ima postaje sve glasnija. »Ako
mi imaš neš to za reć i, samo reci sada. Ima veze s
korupcijom, zar ne? Znam da je ono š to se dogodilo Liamu
bilo zbog njegova posla. I Christine Lai je također uključ ena
u to. Samo mi reci umjesto da pleš eš oko toga, nemam
vremena za to.'
'Imaš viš e vremena od mene.' To me dovodi do kratkog

odgovora. "Istina, pretpostavljam."
"Quid pro quo, Heather." Daje mi trač ak osmijeha. »Smatraj

to posljednjim zahtjevom osuđenika. Stavi mi č aš u Taliskera
u ruku i sve ć u ti reć i.' Ustajem, frustrirano ispuhujuć i.
'Ozbiljno?' 'ZR elim pić e, a ti ž eliš znati.' Njegove oč i drž e
280
Anna
moje tihim intenzitetom, izazivajuć i me da kaž em da.

Znajuć i da ne mogu reć i ne.
'Dogovoreno', kaž em.
"Ić i ć u", kaž e Jodie. To je prvi put da je progovorila otkako

smo uš li u sobu i imam osjeć aj da jedva č eka otić i, ako niš ta
drugo pobjeć i od tog č ovjeka. "Znam mjesto u blizini."
Pruž am joj svoju platnu karticu i ona je otiš la bez riječ i,

povlač eć i vrata za sobom. Ostala sam sam s Johnom
Musgroveom. Pokazuje invalidska kolica, sklopljena pored
vrata.
"U međuvremenu, Heather," kaž e, "kako bi bilo da ti i ja

izađemo na svjež i zrak?"
***
Odvozim ga u vrt, stazom omeđenom ruž ič astim i

ljubič astim hortenzijama, slatko-njež an miris njihovih
cvjetova je tež ak u zraku. Pronalazimo praznu klupu dolje
uz jezero i on se s naporom uspijeva izdić i iz kolica na
drveno sjedalo.
Trenutak sjedimo u tiš ini, a jedini zvuk između nas je

hripanje daha koji ulazi i izlazi iz njegovih pluć a. Sunce još
uvijek grije, ali on je umotan u kaput i š al, na nogama ima
debele papuč e i kapu na glavi. Pa ipak, č ini se da drhti kao
da mu je hladnoć a duboko u kostima.
281
Anna
'Bi li mi ikada rekao?' kaž em konač no. »Bi li ikada rekao da

nisi ovdje? Da te nisam doš la pronać i?' Prekriž io je ruke na
prsima, pogrbljenih ramena.
»Lagao bih kad bih rekao da nisam razmiš ljao o tebi

posljednjih deset godina, Heather. Puno sam razmiš ljao o
tebi, s vremena na vrijeme. Odeš u mirovinu, misliš da ć eš
sve to ostaviti iza sebe, ali neki sluč ajevi . . . Da. Oni ostaju
sa mnom.' "Unaprijeđen si zahvaljujuć i mom sluč aju." "Nije
samo to." »Koliko je proš lo, otkako si u mirovini ili je to bilo
davno? Jesi li i na suđenju znao da to nisam ja, nego je do
tada sve otiš lo predaleko?' »Ono š to se tič e policijskog
posla, Heather, ono š to nitko ne razumije izvan posla jest da
nijedan sluč aj nije nepropustlljiv. Nijedan sluč aj tuž iteljstva
nije sto posto savrš en. Ako budeš imao sreć e, mogao bi doć i
do devedeset posto, ili osamdeset, ili mož da sedamdeset
pet, a Bog zna da sam vidio ljude osuđen na manje. I
oslobođene za viš e. Uvijek ć e postojati element sumnje,
takav je ž ivot.' Gledamo preko jezera dok tri patke
slijeć u na vodu.
"Ali zaš to si č ekao toliko dugo?" Ja kaž em.
On slijež e ramenima. 'Uvijek sam mislio da ć e biti bolje

vrijeme. Da ć u imati viš e vremena.' On se sklupč a u još
jednom napadu kaš lja, gotovo dvostruko savijajuć i se u
struku. 'I sada imam sekundarne tumore na jetri, i ovdje
gore također.' Kaž iprstom pokazuje na svoju ć elavu glavu.
'Kratkotrajno pamć enje mi ne ide, ne mogu se č ak sjetiti ni
282
Anna
svog prokletog telefonskog broja, ali još uvijek se mogu

sjetiti detalja sluč ajeva od prije deset, dvadeset godina.'
Iznenađena sam kad otkrijem da je moj bijes gotovo

potpuno nestao, zamijenjen teš kom sivom melankolijom
koja me obavija poput š ala. I jedno i drugo smo ovdje
gubitnici, i jedno i drugo potuč eni ž ivotom.
"Koliko je proš lo, Johne?" kaž em tiho. "Otkako ti je

postavljena dijagnoza?" 'Bož ić .' Glas mu se spustio u š apat.
"ZR ao mi je", kaž em. 'Imala sam toliko bijesa u zatvoru,

prema tebi, prema sustavu, prema svemu tome. Ali ž ao mi
je š to ti se ovo dogodilo.'
Ne odgovara odmah i mislim da su ga emocije konač no

nadvladale. Tek nakon minute shvać am da su mu oč i
zatvorene, a brada mu se spuš ta na prsa od umora.
Na suprotnim krajevima drvene klupe, on drijema, a ja

zurim u jezero – kad nas Jodie pronalazi pola sata kasnije s
nekoliko plastič nih vreć ica koje zveckaju u ruci. Zajedno
vrać amo Musgrovea natrag u invalidska kolica i nas troje se
vrać amo u glavnu zgradu hospicija, dugim hodnikom do
njegove sobe, pomaž uć i mu da se vrati u veliki naslonjač
pokraj prozora.
Jodie je nadmaš ila samu sebe. Ne samo da je kupila toč no

onaj single malt viski koji je traž io, već je kupila i č aš e od
bruš enog stakla.
283
Anna
'Nema smisla kupovati dobre stvari', kaž e ona, 'i onda piti
iz usranih malih č aš a koje imaš u ormarić u.' Musgrove se
znatno osvjež io otkako je vidio neotvorenu bocu Taliskera.
'Sasvim toč no', kaž e on. Meni dodaje: 'Sviđa mi se.'
Jodie raspakira stvari koje je kupila, tiho odvrć e č ep s

viskija, a zatim dopola puni mali vrč vodom iz slavine.
"Samo malo vode", zove je Musgrove, oblizujuć i usne. »Ne

previš e, ljubavi. Kap-dvije da otvore okus, to je sve.'
Dok ona toč i, a on je rastresen, ja izvlač im mobitel iz dž epa

i pritisnem start na aplikaciji za snimanje glasa, stavljajuć i
ga na stolić pokraj njegove fotelje. Jodie izlazi iz č ajne
kuhinje s punim pladnjem i daje č aš u Musgroveu, a zatim
jednu meni. Zadnju uzima za sebe.
'Pa š to ć emo nazdraviti?' ona kaž e.
Musgrove č eznutljivo zuri u blijedož utu tekuć inu u svojoj

č aš i. 'SR to je s pravdom?' Nas troje zveckamo teš kim č aš ama.
Otpijam mali gutljaj, a zadimljeno, tresetno pić e peč e mi
grlo dok se spuš ta, previš e sam nervozna da bih u njemu
stvarno už ivala. Jodie popije svoje u jednom gutljaju, poput
hica. Musgrove drž i č aš u ispod nosa, duboko udiš e prije
nego š to uzme polagani, promiš ljeni gutljaj, zatvarajuć i oč i
u zanosu dok guta i izdiš e s uzdahom oduš evljenja.
284
Anna
'Dobar single malt je sve š to vam stvarno treba u ovom

ž ivotu', kaž e uzimajuć i još jedan gutljaj. 'I to je Bož ja istina.'
On gurne svoju praznu č aš u prema Jodie i ona je napuni

još jednom velikoduš nom dozom viskija i dolije malo vode.
Ulijeva još pola inč a u svoju č aš u. Ruka mi drhti dok
podiž em č aš u. Samo gutljaj. Moram se usredotoč iti, moram
biti spremna za ovo, zapamtiti toč no š to on sljedeć e kaž e.
Bacim pogled na zaslon svog telefona kako bih još jednom
provjerila radi li diktafon, dok sekunde teku.
"Dakle, Johne", kaž em, naginjuć i se naprijed. 'Dogovorili

smo se.' 'Uistinu jesmo.'
'Sada mi trebaš reć i.' Otpije još jedan veliki gutljaj viskija iz
č aš e.
"I sigurna si da ž eliš znati?" on kaž e.
'Jesam.'
'Jesi li potpuno sigurna? Jer neke stvari mogu biti jako teš ke
za č uti.' 'Da.' Srce mi bolno bubnja o rebra. "SR to god bilo,
samo mi reci." 'U redu, Heather. Reć i ć u ti š to nije u redu s
tvojim sluč ajem.' On me gleda ravno u oč i. 'Niš ta. Apsolutno
niš ta.' Podiž e č aš u viskija prema meni.
'ZR ivjeli.' Otpija još jedan dubok gutljaj, ispuš tajuć i lagani
dah od zadovoljstva, a glava mu pada na naslonjač . »To je u
redu. O da.' Na trenutak sam previš e zapanjena da bih iš ta
285
Anna
rekla.U ž elucu mi je muč an, š upalj osjeć aj kao da sam

prevarena, kao da sam otvorila ž eljeni dar i unutra nisam
naš la niš ta osim prazne kutije.
"Ne razumijem", kaž em. 'O č emu ti prič aš ? Kako to misliš
niš ta?' 'Upravo to, draga moja.' 'Dogovorili smo se, rekao si
da ć eš mi reć i istinu. Rekao si da ć eš mi sve isprič ati.' »
Rekao sam da ć u ti reć i š to nije u redu s tvojim sluč ajem. SR to
sam upravo i uč inio.Tvoja osuda je bila sasvim sigurna i
opravdana i ispravna i zato si odsluž ila tih devet godina.
Zbog toga je tvoja ž alba odbijena. Da budem iskren, nadao
sam se da si do sada prihvatila posljedice svojih djela,
preuzela odgovornost za njih. To je jedini nač in na koji ć eš
ikada krenuti naprijed.'
286
Anna
38
Stež em svoju č aš u tako č vrsto da su zglobovi ispod kož e

bijeli i imam iznenadnu potrebu da je bacim u njegovu
glavu. Umjesto toga tresnem je na stol, a viski iscuri na
ulaš tenu tikovinu.
'Kopile jedno. Prevario si me.'
Musgrove slijež e ramenima. 'SR to si oč ekivala?'
»Rekao si da si se predomislio. Kao da si ž alio.
Znam da nisam ubila Liama i nadala sam se da ć eš htjeti

razjasniti stvar. Pokazujem okolinu. "Pogotovo s obzirom na
to da si ti ovdje." CR elo mu se skupi od ljutitih bora prvi
put otkako smo Jodie i ja stigli.
'SR to?' on kaž e. 'Mislila si da ć u samo zato š to umirem pasti

na koljena i priznati da je sve to bila greš ka? Da bih se
rasteretio nekim velikim otkrić em o tome kako smo te ja i
moj tim izdali?' Ponovno je bez daha, prsa mu se podiž u i
spuš taju od napora, i on posež e za maskom za kisik pokraj
svoje stolice. 'Da sam svjesno osudio nevinu na osamnaest
godina? Da bih uzeo cijeli svoj ž ivot, cijelu svoju karijeru –
karijeru koja mi je bila sve – i sve to uprskao samo zato š to
si se pojavila na mom pragu?' "Nikada nisi razmatrao druge
osumnjič enike", kaž em. »I to od prvog dana. Imao si
tunelsku viziju, bio si potpuno
287
Anna
Xiksiran na mene i nisi mogao vidjeti š iru sliku, sve stvari

koje se nisu uklapale.'
Odmahuje glavom. »Pokuš ao sam ti reć i ranije. Svaka kutija

ima grube rubove, sitne komadić e koji baš ne odgovaraju.
CR udne stvari koje se baš ne slaž u s ostalima ili se ne
uklapaju na ovaj ili onaj nač in. Ljudi današ njice
gledaju toliko CSI i Sherlocka i Silent Witnessa na TV-u i
misle da je sve uredno zavezano maš nicom. Ali stvarni ž ivot
nije takav. Ni pravi sluč ajevi nisu takvi, nikad nema sluč aja
koji je sto posto vodonepropusan, zato prepuš tamo poroti
da odluč i ovako ili onako.' 'A koje su bile nepravilnosti u
mom sluč aju?’
»Sada nije važ no. Ne s iscrpljenim pravnim moguć nostima i

—« »Važ no mi je! Zasluž ujem znati ako je bilo slabosti u
sluč aju.' »Nisi sluš ala š to ti govorim. Ti si osuđeni ubojica,
imala si svoj zakonski proces i zasluž uješ š to god—'
'Nepravedno osuđena.'
On zagunđa i odmahne glavom.
Ustajem, približ avam se njegovoj stolici. »Jesi li te je

pritisnuo nač elnik ureda da dobiješ brzi rezultat?'
'Ne.'
'Je li bilo pritiska na tebe da zanemariš bilo kakvu

povezanost s korupcijom u Saboru, gotovinom za pristup,
288
Anna
osjetljivim informacijama koje se prodaju velikim

korporacijama?' 'Bio je pritisak da se postigne rezultat.
Pravi rezultat .Toč ka.' 'Znač i li ti neš to ime
Artemida,Artemis? Je li to tvrtka? Naziv projekta?' Nastaje
mala stanka u dolasku č aš e do njegovih usana, prije nego
š to otpije još jedan gutljaj viskija. 'Nikad prije nisam č uo to
ime.'
"Ne vjerujem ti."
'Vjeruj š to hoć eš ', kaž e. 'Umirem.' 'Zaš to je policija izgubila

već inu dokaza?' 'Nema veze sa mnom.' On slijež e ramenima.
'Tada sam već bio u mirovini.' 'Plavuš a na fotograXijama na
Liamovom telefonu, kako to da je nikad nisi pronaš ao?'
»Tupi rubovi,kao š to sam rekao. Ali još smo imali dovoljno
da prijeđemo preko toga.'
'Tako ti to zoveš ,uniš tavanje mog ž ivota?Tupi rubovi?'

"Ubila si svog muž a, Heather."
'Ne!' Saginjem se prema njemu, dovoljno blizu da osjetim

kiseli viski u njegovu dahu. »Ne,nisam. I stvarno sam mislila
da ć eš imati hrabrosti priznati da sumnjaš . Pogotovo kad
sam saznala da si na ovom mjestu.'
Ovaj put se ne mič e, ne trza se.
"U tom sluč aju, drago mi je š to te mogu razoč arati."

Frustrirano puhnem i okreć em se prema Jodie koja je bila
naslonjena na zid, s č aš om u ruci,sluš ajuć i cijeli razgovor.
289
Anna
Njezina podignuta obrva kaž e, rekla sam ti.
Bez riječ i se okreć e i vrać a u č ajnu kuhinju, zveckajuć i

priborom za jelo u ladici dovoljno glasno da je on č uje.
"Ovdje ima pristojnih nož eva, Heather, ako umjesto toga

ž eliš prihvatiti moj pristup." Na moj upitni pogled, ona
dodaje: 'Zapamti - prijetimo da ć emo mu odrezati jaja ako
nam ne da informacije?' Musgrove se smrzne, č aš a mu je
ponovno na pola puta do usana, oč i bjež e između nas dvije
kao da nije siguran misli li ona ozbiljno.
Jodie izvlač i rezbarski nož opakog izgleda sa srebrnom

drš kom, isprobavajuć i oš tricu na vrhovima prstiju. Lako ga
hvata, provjerava tež inu, ravnotež u, vrh, kao da se ž eli
upoznati s nož em. CR ini se da joj je prilič no udobno s
oš tricom u ruci.
"Mislim da je ovaj najoš triji." Ona ga lež erno usmjeri prema

Musgroveu.
»SR to misliš , Johne? ZR elite li igrati igru dane?'
Na trenutak, iskuš enje je tu. Mislim da ga Jodie zapravo ne

bi povrijedila, ali on to ne zna. Mož da vrijedi pokuš ati, samo
da vidimo hoć e li nam dati još neš to.
Ali nije u redu. Ne kada je bespomoć an. SR to god uč inio ili
nije uč inio, ne zasluž uje ovo.
290
Anna
Odmahujem glavom. 'Ovdje gubimo vrijeme.' 'SR teta.'
Umjesto toga zabada nož za rezanje u dasku za rezanje uz

tup udarac , ostavljajuć i ga uspravno zarivenog u drvo. Ona
izlazi iz malene kuhinje i pokazuje na tri č etvrtine punu
bocu viskija. 'Da li Vi to ž elite?' Gledam Musgrovea,njegovu
drhtavu ruku dok toč i još jednu velikoduš nu mjeru u svoju
č aš u.
"Ostavi", kaž em, zgrabivš i telefon sa stolić a. 'Idemo.' Bacam

posljednji pogled na bivš eg detektiva inspektora Johna
Musgrove, ali ne ž eli susresti moj pogled. Vrata se zaljuljaju.
Jodie ž uri kako bi pratila moje ljutite korake dok se

vrać amo hodnikom prema recepciji.
»Vrijedilo je pokuš ati, Heather. Nisi ti kriv š to je on seronja.'

"Bila si u pravu", kaž em kroza zube. "Trebala sam te
posluš ati." Na parkirališ tu me vodi do suvozač eve strane
male crne Corse. CR ekam dok se vrata ne zatvore prije nego
š to ga pustim van, jecaj bijesa i frustracije tako glasan da mi
zvoni u uš ima.
Jodie me uzima za ruku, stiš će je.
'To je za tebe policajac, zar ne?' ona kaž e. »Svi su oni

gadovi. Svi su isti.' 'Stvarno sam mislila. . .kad smo ga naš li i
kad je poč eo razgovarati s nama.' Odmahujem glavom.
'Mogao je pozvati pomoć , nekako dignuti uzbunu, ali nije.
Mislila sam da mi ima neš to za reć i, da to skine s grudi
291
Anna
nakon svih ovih godina.' "Još nije prekasno da se vratimo i

probamo s nož em." 'Nemoj misliti da bi odustao, č inio mi se
prilič no uporan. Ne mogu vjerovati da smo izgubili cijeli
dan na ovo.' Ispuš ta tihi zvuk u grlu. "Mož da i nije bio
gubitak." ‘Kako to misliš ?' 'Kaž eš da mož eš prepoznati
laž ljivca? U REDU. Ali znam policajce. Imala sam posla s
milijunima njih u svoje vrijeme i znam razliku.' "Razliku
između č ega?" 'Između njega koji te pokuš ava uvjeriti u
neš to, za razliku od pokuš aja uvjeravanja samoga sebe
ponavljajuć i to uvijek iznova. Ponavljati isto sranje sve dok
se ne uč ini kao jedina moguć a verzija č injenice.Poliranje
sranja dok se ne pretvori u zlato.' Ponovno mi stiš će ruku.
»Ima neš to š to ti ne govori. I znaš š to još ? Promatrala sam

ga, promatrala njegov govor tijela od trenutka kad smo uš li,
i jednom se stvarno trgnuo, kao da si pogodila u ž ivac, bilo
je to kad si ga pitala o onom Adonisu.' "Misliš Artemisu."
"Artemida", kaž e ona. 'Da. To je bio jedan put da si ga
uhvatila nespremnog, kao da to nije oč ekivao. Stvarno ga je
pogodilo.' ‘Jedini problem je š to ne znamo š to je dovraga
Artemis. Ili je bio.'
»Ipak, tamo je deXinitivno bilo neč ega. Mogli bismo se
vratiti i opet mu pokazati nož ?'
"Neć u prijetiti umiruć em č ovjeku, Jodie." “Imala sam

osjeć aj da ć eš to reć i." Vadi telefon iz dž epa jakne, pokazuje
mi ekran. 'Slikala sam ovo u kuhinji, dok sam traž ila vrč za
vodu. Mož da bi moglo pomoć i?'
To je krupna snimka samoljepljive ceduljice,ispisane
krupnim zaobljenim rukopisom tinejdž erice ili mlade ž ene.
292
Anna
Mož da č lan osoblja. Prva je adresa e-poš te,

jmus4519@Xlashmail.com. Drugi izgleda kao da bi to mogla
biti lozinka. Tyke 1967 dolar.
'Gdje si ovo vidjela?' ‘Iznad malog kuhinjskog stola,

prič vrš ćeno za oglasnu ploč u.' Sjeć am se njegovih riječ i dok
je sjedio na klupi pored jezera. Kratkotrajno pamć enje
nestaje, ne mogu se sjetiti č ak ni svog prokletog broja
telefona.
"Njegova adresa e-poš te", kaž em vadeć i svoj telefon. 'Sada

ć u se pokuš ati prijaviti.' Ona posež e u drugi dž ep i podigne
mali srebrni uređaj velič ine svog malog prsta. 'Uzela sam i
ovo,virio je iz njegovog laptopa. To je jedan od onih stikova,
zar ne? Kako to zoveš ?' 'USB memorijski stick . Ukrala si
ga?' 'Nikad ne vjeruj ovisniku, Heather.'
Spuš ta mi ga u dlan. 'Uzet ć emo sve. Mora biti vrijedno

pogledati, zar ne?' Okreć em mali srebrni š tapić u ruci,
ulaš teni metal gladak i još uvijek blago topao iz njezina
dž epa. Na njemu nema nič ega osim gravure proizvođač a
koja označ ava njegov kapacitet memorije: 32GB.
'CR ini se da ć e i meni trebati laptop.' Jodie okreć e ključ za

paljenje i Corsin motor ož ivljava.
'Ali najprije', kaž e ona, 'trebam još jedno pić e.'
293
Anna
39
Pronalazimo pub u Winsleyu sa stolovima u blagovaonici s

drvenim gredama, Jodie pije veliku č aš u crnog vina dok ja
ispijam dijetalnu Colu i otvaram preglednik na telefonu da
se prijavim na Musgroveov rač un e-poš te. Pitala sam se
hoć e li iš ta posumnjati, je li mož da već promijenio lozinku
dok nismo doš le i mož da je pozvao starog kolegu u policiji.
Zatim razmiš ljam o otvorenoj boci viskija koju smo ostavili,
o treć em pić u koje je pun entuzijazma toč io dok smo
izlazili, i gajim nadu da ć e mož da proć i još neko vrijeme.
Imam još jedan propuš teni poziv od Trevora Boylea, ali ovaj
put nema poruke. Javit ć u mu se kasnije.
Jodie to prva vidi.
"Oh, sranje", kaž e ona tiho, gutajuć i gutljaj vina.
'SR to?'
Ona pokazuje preko druge strane prostorije. Zbirka novina

naguranih na ž ič anu policu za goste puba da ih proč itaju i
vrate. Među njima je i današ nje izdanje Bath Echoa, moje
lice ispunjava pola naslovnice, grlo mi se stež e dok č itam
naslov. 'ZR ena ubojica slobodno hoda'. Sjedimo jedva
dvadeset stopa od moje uveć ane slike koju je juč er snimio
nasumič ni stranac na peronu vlaka. Vjerojatno je lokalni
tisak to preuzeo iz bristolskih novina. SR irio se poput barske
trave.
'Kriste', uzdiš em. "Mrzim to reć i", kaž e Jodie, "ali svaki ć e te
idiot pokuš ati snimiti sada,da stave na svoje druš tvene
mrež e.'
294
Anna
Izvlač im bejzbolsku kapu iz torbe, povlač eć i obod nisko

preko lica.
"Onda bolje da krenemo, zar ne?"
Na stranici za prijavu putem e-poš te upisujem podatke o

Musgroveu sa ceduljice.Na nevezan nač in, osjeć am se loš e
š to to radim; Ja mu zapravo otimam rač un. Njuš kanje po
osobnoj prepisci umiruć eg č ovjeka. Ali viš e nemam mjesta
za takve skrupule – to je luksuz koji si već dugo ne mogu
priuš titi.
Musgrove nije promijenio lozinku.
U njegovom inboxu ima viš e od pet tisuć a mailova, a brojač

na dnu stranice pokazuje da ih je gotovo č etiri tisuć e
neproč itano.
Pomič em se unatrag. Ne izgleda kao da je neko vrijeme

provjeravao rač un, a č ini se da neproč itane e-poruke
potječ u s kraja proš le godine, prije otprilike devet mjeseci.
Oko Bož ić a, u vrijeme kad je rekao da mu je postavljena
dijagnoza. Vrsta vijesti koja je zacijelo znač ila da je prać enje
njegove pristigle poš te odjednom postala krajnje loš a
upotreba njegova vremena. Pitam se koliko dugo nakon
toga su mu liječ nici rekli da ne mogu ponuditi niš ta osim
palijativne skrbi. Postoji i viš e od stotinu podmapa,
poredanih abecednim redom, sve od 'AA/car' do 'Wales'.
Mož da su još tisuć e e-poruka pohranjene u ovim mapama.
295
Anna
Trebat ć e neko vrijeme da prođem kroz sve to. Ali prije

svega toga, morala sam zaključ ati vrata za sobom.
Pronalazim podatke o rač unu i kliknem na opciju, upisujem
postojeć u lozinku u jedan okvir, zastajuć i da pogledam
Jodie preko puta mene za stolom.
'Kako se zvao tvoj prvi ljubimac?’pita me, smiješ i mi se

preko svoje č aš e. 'Pokuš avaš otkriti moje porno ime?'
“Samo ismijavaj." »Butch.Bila je mač ka spasilac s pola repa.'
‘Ona?''Nisam znala da je ž enka kad sam joj dala ime.' 'A koji
je bio broj tvojw prve kuć e?' Ona slijež e ramenima.
'Ne znam. Puno smo se selili, različ ita vijeć nič ka mjesta.
Nigdje se nisam dugo zadrž ala.''U redu, nije važ no.'
Dvaput upiš em 'Butch2023' u dva prazna polja i to je to:
lozinka je promijenjena i Musgrove je zaključ an sa svog
rač una.
Jodie dovrš ava svoje vino i naruč uje drugo prije nego š to je
stigla naš a hrana: odrezak i krumpirić i za nju, Cezar salata
za mene. Ona gladno jede svoj odrezak dok ja vilicom
prebiram salatu dok nastavljam listati po njegovim e-
porukama.
Petnaest minuta kasnije, Jodie odlaž e pribor za jelo na

prazan tanjur i signalizira konobaru da donese još jednu
rundu pić a.
'Hajde sad, Heather.' Ton joj je razigran, opuš ten, prolazan

pokuš aj otmjenog naglaska Home Counties. 'Znaš pravila,
296
Anna
draga.' Ne diž em pogled s telefona. "Kakva pravila?" 'Bez

uređaja za stolom.' Ona podigne telefon i odmakne ga od
mene, pored vlastitog tanjura. 'Pojedi svoju hranu za
zeč eve,budi dobra djevojka.' Blago joj se nasmiješ im. "U
redu,mama." 'Ti jedi, a ja ć u pogledati.' Ona lupka po ekranu
mog telefona. 'SR to opet traž imo?' Moram priznati da
zapravo i ne znam, ne baš toč no.
U mirovini je već nekoliko godina i njegova e-poš ta mož da

ne sadrž i puno bitnih stvari, ali ako su Jodieni instinkti bili
u redu – a on je neš to skrivao – to nije bilo loš e mjesto za
poč etak.
»Sve š to bi se moglo odnositi na njegov posao detektiva, na

mom ili bilo kojem drugom sluč aju. Sve iz policije Avona i
Somerseta, sve š to izgleda služ beno ili povjerljivo, sve š to je
upuć eno bivš im kolegama iz policije ili od njih. Iznenadila
bi se kakve stvari ljudi stavljaju na osobnu e-poš tu.' 'Viš e
me niš ta ne iznenađuje', mrmlja Jodie, listajuć i svoju
pristiglu poš tu.
Salata je dobra, ukusna i zasitna s velikim komadima

piletine i ukusnim kremastim preljevom. Nisam bila svjesna
koliko sam gladna, kako je dobar osjeć aj moć i sjediti
i jesti u slobodno vrijeme, u ugodnom pubu, umjesto za
dugač kim stolom sa zatvorenicima naguranim s moje lijeve
i desne strane.
Jodie pripovijeda dok ja jedem, klikajuć i na e-poruke,

skenirajuć i ih, gledajuć i sljedeć e. Nakon nekoliko minuta,
297
Anna
ona ispuš ta tihi zvuk iz grla.
'SR to je?' Ja kaž em.
"Pronaš la sam njegovu adresu." Podiž e mi sluš alicu, e-mail

s potvrdom narudž be za set zvuč nika od Johna Lewisa.
Adresa u Bathu za gospodina JT Musgrovea navedenog u
Rockliffe Roadu, Villa Fields. "Mož emo li pogledati?" "Ali
znamo da on neć e biti tamo." 'Toč no.' 'A č ak i da hoć emo,
kako bismo uš li?' Mrš ti se na mene kao da sporo shvać am.
'Da?'
***
Vrativš i se u Bath, parkiram auto nekoliko ulica dalje od

hostela i idemo straž njim putem koji mi je Jodie juč er
pokazala. Već je mrak dok se penjemo uz ogradu parka i
polako se približ avamo, ne ž ureć i, u sluč aju da su se trojica
muš karaca vratila. Jodie ulazi prva, sama, i š alje mi potpuno
jasnu poruku minutu kasnije. Nema crnog kombija
parkiranog na ulici ispred.
'Hvala', kaž em kasnije, dok se spremamo za spavanje u

skuč enoj spavaonici. ‘Za danas.' Ona slijež e ramenima. 'Bilo
je zabavno.' »Ali drago mi je da si bila tamo. Da smo bile
zajedno.' "Volim biti zaposlena", kaž e ona gledajuć i u pod.
'Skreć e mi misli sa svega ostalog. A osim toga, mi zeznuti se
moramo drž ati zajedno, zar ne?'
***
298
Anna
Nas dvije odlazimo u č etvrtak rano ujutro kupiti laptop.

Nakon kratkog posjeta Currysu odlazimo u obliž nji
Starbucks i ja ga raspakiram i uključ ujem dok Jodie donosi
kavu i kolač e za doruč ak. Pretpostavila sam da ć e jutros
htjeti lež ati, ali ustala je u isto vrijeme kad i ja; izgleda kao
da je zaš titnič ki nastrojena nakon vremena koje smo juč er
provele zajedno i ne ž eli da odem sama.
Dok se ona vratila s kavama, ja sam završ ila s instaliranjem

laptopa i prijavila se na besplatni Wi-Fi. Također imam još
jedan propuš teni poziv od Trevora Boylea,ako dodam ona
dva od juč er. Ostavlja još jednu iznerviranu govornu poš tu
moleć i me da ga nazovem š to prije kako bih dogovorila
sastanak u njegovu uredu. Već smo zakazali dvotjedni
sastanak o napretku sljedeć i tjedan pa briš em poruku i
prebacujem telefon na neč ujno.
Dok ubacujem usb stick koji je Jodie uzela iz Musgroveove

sobe u hospiciju, ponovno se pitam hoć e li podnijeti ž albu,
otić i na policiju ili nas na neki drugi nač in potraž iti jer smo
ga ukrale. Ili je mož da to bio razlog Boyleova poziva? Razlog
viš e da sadrž ajima pristupim, kopiram ih i š to prije se
riješ im memory sticka.
Klikom na ikonu pogledajte memorijsku karticu, navedenu

kao E- pogon na svom ekranu tiho se molim da nije zaš tić en
lozinkom.
Molim te, daj mi odmor, samo ovaj put.
299
Anna
Nije.
I ja sam unutra, ekran se ispunjava malim ž utim ikonama

imenika, desecima njih.
Brzo skeniranje sugerira da se ovdje nalaze fascikle iz

mnogo godina, mož da cijeli sadrž aj njegovog prijenosnog
rač unala i prethodnog, dokumenti unazad pet, š est, deset
godina ili viš e.
Jodie se naginje kako bi virnula u ekran. ‘Sve u redu?'
'Ovdje ima gomila dosjea, trebat ć e mi neko vrijeme da ih

pregledam.' 'SR to traž imo ovaj put?'
'Isto kao s njegovom e-poš tom.' Otpijem gutljaj svog

Americana. "Reć i ć u ti kad ga pronađem." Telefon mi zuji na
stolu i ja se javljam ne gledajuć i zaslon.
'Konač no!' Trevor Boyle govori preko mog pozdrava.

»Znač i, nisi umrla? Zaš to mi ne uzvrać aš pozive?' "ZR ao mi je,
imam problema s ovim novim telefonom, č ini se da ne
mogu ispravno postaviti govornu poš tu—" “SR to god", kaž e
on, a u glasu mu se pojavljuje iritacija. »Trebam te,dodji
pod hitno . Ne ovaj tjedan, ne sutra. Danas.'
Pogledam na sat. 'Vidjam se s nekim ljudima u podne, ali

bih mogla doć i k Vama nakon toga?'
'Kojim ljudima?' 'Neki. . . stari prijatelji.' Bacim pogled na
300
Anna
Jodie. 'I novi.' ‘Dva popodne, i nemoj kasniti. Nemoj

propustiti ovaj termin osim ako se ne ž eliš nać i na povratku
u HMP Eastwood Park. Jesam li jasan?'
301
Anna
40
College Arms je pub stare š kole za koji nas je Owen

uvjeravao da ć e biti manje prometan od modernijih barova i
gastropubova oko Reca. On je za stolom u salonskom baru s
niskim stropom u straž njem dijelu, gdje pož utjeli plakati s
pivom krase zid, a mali TV u kutu tiho prikazuje konjske
utrke. Mi smo jedini gosti.Odlazim naruč iti rundu pić a u
baru, alkohol za Owena i Jodie, bezalkoholno za Amy i
mene.
Dok nam barmen puni č aš e, ja se naslanjam na ulaš teno

drvo i gledam svoju č udnu grupu okupljenu oko drvenog
stola umrljanog prstenjem u kutu,najviš e od svega
zadivljena š to je na svijetu ostala još jedna osoba voljna
sjesti sa mnom na pić e, a kamoli tri. Jodie je slijeva, još
uvijek nosi jaknu koju sam joj dala prije nekoliko dana, ž ivo
razgovara s Owenom o tome kako smo se ona i ja upoznali.
On kima i sluš a, leđima okrenut zidu, oprezno drž eć i vrata
na oku. Amy sjeda s desne strane u sakou i bluzi, pomalo
ukoč ena i odvojena od njih, č ekajuć i moj povratak iz bara.
Moj mali tim, svi mi slomljeni na svoj nač in: ovisnik koji se
liječ i, osramoć eni novinar i ož aloš ćena sestra. A ja, najgora
od svih nas. Pa ipak, njih troje su tu zbog mene.
Zbog Liama.
Mož da svi mi traž imo put natrag.
302
Anna
Plać am pić e i nosim ga na pladnju do stola, gdje Jodie

pokuš ava nagovoriti Amy na razgovor.
"Znaš ", kaž e ona mlađoj ž eni, "ne izgledaš baš onako kako
sam mislila da ć eš izgledati."
Amy podiž e obrvu. "Kako si mislila da ć u izgledati?" "Ne
znam", Jodie slijež e ramenima. 'Mož da malo starije. Naš e
godine.'
“Postojala je velika razlika u godinama između mene i

Liama", kaž e Amy, oč ito neuznemirena Jodienom
izravnoš ću. 'Naš a majka nije htjela odustati od pokuš aja da
dobije djevojč icu.' Owen proč iš ćava grlo. "Toč no", kaž e on.
‘Da č ujemo. Heather, ti bi trebala ić i prva.' Dajem im
saž etak posljednjih trideset i š est sati, prolazeć i kroz naš a
juč eraš nja putovanja kako bismo pronaš li Johna Musgrovea
i naš kasniji razgovor s njim u hospiciju. Naš e sumnje u vezi
s njegovim ponaš anjem i naš poč etni rad na pretraž ivanju
njegove e-poš te i memorijske kartice koju je Jodie uzela iz
njegova prijenosnog rač unala. Na njezin poticaj također
spominjem pojavu tajanstvenog crnog kombija tijekom
posljednja dva dana i oč ito zanimanje njegovih putnika za
mene.
Owen, koji je brzo pisao stenograXiju u spiralno uvezanu
biljež nicu, podiž e pogled i pita jesam li dobro.
"SR to kaž eš na onaj dopis iz 2013. sa sastanka s Christine

Lai", kaž em mu, mijenjajuć i temu. "Jesi li uspio pronać i
drugo dvoje ljudi koji su prisustvovali?" 'Mož e biti.' Owen
na svom telefonu drž i sliku č ovjeka u sivom odijelu kojeg je
303
Anna
upoznala u utorak. 'Napravio sam hrpu obrnutih pretraga

slika ovog tipa. Unatoč puno namjernog zamagljivanja na
mrež i, puno izbrisanih podataka i izbrisanih stranica,
konač no sam pronaš ao podudaranje.' Jodie se naginje bliž e
kako bi prouč ila sliku koju sam snimila dok je izlazio iz
bistroa Harlequin prije dva dana.
"Pa tko je on?" ona kaž e. “Izgleda bogato."
"Koliko mogu reć i, zove se Philip Boivin", kaž e Owen.

‘Francusko-kanadski izvrš ni direktor raznih tvrtki
registriranih u inozemstvu i iznimno š titi svoju privatnost.
Njegov online trag gotovo da i ne postoji. Još uvijek
pokuš avam iskopati još stvari.'
Ponovno bacim pogled na sliku visokog č ovjeka otmjenog

izgleda, tamne kose proš arane sijedima.'PB', kaž em. Inicijali
iz dopisa. Owen kima. ‘Bila bi to vraš ka sluč ajnost da on nije
tip s tog sastanka.' 'Uplaš ila sam Christine tako š to sam se
pojavila na njezinom pragu, a on je prvi kojem je otrč ala.'
Jodie popije treć inu svoje votke i Cole u jednom dugom
potezu.
'Ili mož da spava s njim?' Ona snaž no spusti č aš u na stol.

'On je zgodan momak.'
"Mora biti neš to viš e od toga", kaž em. 'Mora biti . Moramo
otkriti njihovu vezu tada, kako su i zaš to oboje završ ili na
tom sastanku.' SR to se same Christine tič e,kaž e Owen, bilo je
304
Anna
malo aktivnosti na njezinu telefonu tijekom posljednjih

nekoliko dana š to je pobudilo njegove sumnje, osim jedne
SMS poruke s nepoznatog broja, koju nam je proč itao:
Kao š to je dogovoreno, mož ete me dobiti na ovaj broj u

hitnim sluč ajevima.
Christine je kao odgovor poslala jedan emoji s palcem gore,

ali nije bilo drugog prometa između nje i ovog broja, niti na
broj kojem je u utorak poslala poruku da mora hitno
razgovarati, osobno – broj za koji smo sada vjerovali da
pripada Philipu Boivin. Owen nam kaž e da je juč er ponovno
pratio Christine uz pomoć š pijunskog softvera koji je
instalirao, ali nije pronaš ao niš ta zanimljivije od teretane
kojoj je pripadala i tvrtke za dostavu hrane koju je koristila.
"Hvala, Owene." Obrać am se svojoj š ogorici koja je sve ovo

š utke sluš ala. Još uvijek izgleda pomalo nesigurno, kao da
nije sigurna u š ta se upuš ta. 'A tebi, Amy, samo ž elim još
jednom zahvaliti š to si doš la danas.' 'Nisam sigurna koliko
ć u biti od pomoć i.' Amy pokazuje hrpu praš njavih crnih
datoteka A4 kutija u plastič noj vreć ici kraj svojih nogu. »Ali
i ja sam se popela na tavan, kao š to si traž ila. Morala sam
č ekati dok majka i otac sinoć nisu izaš li na gala več eru. Gore
ima toliko Liamovih stvari, kutije i kutije toga, nisam imala
pojma da su toliko toga zadrž ali. Bilo je prilič no teš ko znati
odakle poč eti.'
Opisuje sadrž aj koji je do sada pronaš la: slike i svjedodž be,

njegove stare biljež nice iz š kole, fascikle sa sveuč iliš nim
305
Anna
bilješ kama, staru odjeć u i igrač ke i modele letjelica iz

njegove dječ ač ke spavać e sobe. Plus neki materijal vezan uz
posao, uključ ujuć i biljež nice i dosjee iz vremena dok je bio
saborski zastupnik. Poč etno pretraž ivanje materijala dalo je
tri kutije dokumenata koji bi mogli biti relevantni, kaž e ona.
"Pogledala sam neš to od toga, ali zapravo nisam imala

vremena za duboko zaranjanje", kaž e ona, zavlač eć i pramen
kose iza uha. 'Puno stvari od kojih se jednostavno ne bi
mogli odvojiti, pretpostavljam. I donijela sam ih.' Owen se
naginje naprijed. »Ima li š anse da me uvedeš unutra da
bolje pogledam sve? Ili Heather?'
"Previš e riskantno za Heather." Ona mi dobacuje pogled

isprike. »Rijetko su vani u isto vrijeme pa je vjerojatno
previš e riskantno i za tebe. Ove kutije su poč etak, a iduć i
put kad budem imala priliku otić i ć u na tavan i ponovno
pogledati.' Ona nogom gura plastič nu vreć icu punu dosjea
prema Owenu.
Podiž e jednu od teš kih crnih mapa i otpuhuje praš inu s

vrha, otpuš tajuć i elastič ni povez koji ga drž i zatvorenim.
'Oh', kaž e Amy, 'naš la sam i ovo. Mislila sam da bi ga ž eljela

imati, Heather.' Vadi neš to č etvrtasto iz torbe na ramenu i
stavlja to na stol ispred mene: plastič nu kutiju za CD.
Odmah ga prepoznajem, vruć ina mi navire na lice.
Naslovnica CD-a izrađena kod kuć e, kombinacija č etiri slike
Liama i mene snimljene u foto kabini u studentskoj uniji
King's Collegea jedne noć i, ja mu sjedim u krilu, oboje se
306
Anna
cerimo, smijemo, polupijani, u tom prvom ž estokom cvatu

ljubavi. Liam je tiskao primjerak kao naslovnicu za ovo,
mixtape koji je napravio za mene nakon dugog razgovora o
omiljenim bendovima na naš em prvom spoju. Okreć em ga,
gdje je popis pjesama rukom napisan izblijedjelim velikim
slovima. Radiohead, Manic Street Preachers, Lauryn Hill,
Faithless, Oasis, Massive Attack i desetak drugih, ljubavne
pjesme i balade koje je ž elio da podijelimo. Prvi dar koji mi
je dao.
'Hvala ti, Amy.' Vrhovima prstiju prelazim po izgrebanom

plastič nom poklopcu. 'Hvala ti. Nisam mislila da ć u ovo
ponovno vidjeti.' Otvaram kutiju i srebrni disk unutra još
uvijek nosi Liamov rukopis, crnim Xlomasterom.
Za Heather
Už ivaj!
Lx
To je kao poruka u boci iz mog starog ž ivota. Bolni, gorko-

slatki podsjetnik na ono š to smo Liam i ja doista znač ili
jedno drugome. Ne javni narativ koji su stvorili drugi
tijekom posljednjeg desetljeć a.
Istina.
'Samo bih voljela da imam neš to na č emu mogu
puš tati ovaj CD.' "Mogao bih ti snimiti digitalnu kopiju tog
popisa pjesama?" kaž e Owen.
307
Anna
'Ako ti se sviđa?' Kimam glavom u znak zahvalnosti, a on

fotograXira popis pjesama na poleđini.
"U redu", kaž em, duboko udahnuvš i i proč istivš i grlo. 'SR to
je s Christine Lai?' Jodie, koja je š utke sjedila svo vrijeme,
podiž e ruku.
"Mogla bih je slijediti", kaž e ona dovrš avajuć i pić e. »ZR elim
neš to uč initi, mislim sve dok Heather sutra ne bude trebala
Corsu.Drugač ija osoba, drugač iji auto, Christine ga prije nije
vidjela,a to je samo staro auto, ne bi se nigdje isticao. Dobro
se uklapa. Baš kao ja.' Owen kima. »Nije loš a ideja.Heather?'
Njih troje se okrenu da me pogledaju.
"Zvuč i kao dobar plan", kaž em. »Ostat ć u u hostelu. Ionako

imam hrpu stvari za kopati po Musgroveu.' Otpijem gutljaj
svoje limete sa sodom i rezimiram plan akcije.
Owen bi pregledao dosjee iz kutije izvađene s Vernonovog

tavana; Jodie ć e pratiti Christine Lai, kamo je iš la i koga je
susrela;ja bih pretraž ila materijal koji smo dobili od Johna
Musgrovea da shvatim š to je mož da skrivao svih ovih
godina. Kad bi imala priliku, Amy bi provjerila postoji li još
neš to š to bi moglo biti korisno pohranjeno u kuć i njezinih
roditelja.
Bili smo tim. Dobar tim. Po prvi put osjeć am trač ak nade da
stvarno napredujemo. Da sve ovo zapravo mož e neš to
znač iti .
308
Anna
Još uvijek razmiš ljam o tome dok slijedim njih troje van, u
glavni bar ispred puba. Ovdje je prometnije s muš terijama
koje za vrijeme ruč ka jedu i piju, ljudima u radnoj odjeć i
pomiješ anim s turistima. Za velikim stolom blizu vrata,
tamnokosa ž ena nosi pić e sa š anka, dvoje po dvoje grupi
kolega koji svi nose sportske trake za identiXikaciju s
fotograXijom oko vrata.
Ona se okrene da pokupi posljednje pić e sa š anka i skoro se
sudarimo.
"Oh", kaž e ona odsutno. 'Oprosti.'
'Oprosti', odgovaram automatski.
Ona posegne za posljednja dva pić a – par č aš a od pola litre

pune limunade i leda – a zatim stane, pogleda me,pa još
jednom, š to sam vidjela već previš e puta u ovih posljednjih
nekoliko dana.
Na njezinu je licu trenutak zamrznutog prepoznavanja.

Usta su joj opuš tena, ali nijedna riječ ne ispuš ta. Uzmič e
mali korak unatrag kao da sam mož da zarazna.
"Sian", kaž em. 'Bok.' Kad ne odgovori, dodam: 'Kako si?'

Malo se promijenila otkad smo dijelili ured; kosa joj je
krać a i ima još par bora u kutovima oč iju, ali to je sve.
Nekada davno bile smo bliske koleginice i dobre prijateljice.
Radile smo zajedno, bile zajedno u zboru, ž ivjele u istom
susjedstvu i slale naš u djecu u isti vrtić . CR ak smo bili
zajedno na odmoru u Devonu kad je Theo bio beba. Njeno
309
Anna
dvoje djece bilo je približ no istih godina kao i moji.
"Heather", kaž e konač no, kao da iz dubine izvlač i ime koje

je bilo... . .'njenog sjeć anja. 'O moj Bož e. Nisam ni shvatila da
si 'Da. Proš li tjedan.' Amy, Jodie i Owen su otiš li ispred mene
i već su izaš li na ulicu, tako da samo nas dvije nespretno
stojimo za š ankom.
Sian už urbano odlaž e posljednja dva pić a na stol ispred

svojih kolega i nekoliko njih s iš čekivanjem podiž e poglede,
kao da ć e nas upoznati. Izgleda krajnje už asnuto tom
moguć noš ću. . .Prisiljavam se na osmijeh.’Drago mi je š to
smo se srele.' Sianino lijepo lice se smrač i od zbunjenosti.
‘Gdje ž iviš ?'
'Pa znaš . . . Ovdje. U Bathu.' 'U redu. Naravno.' Još jedan
neugodan trenutak tiš ine.
'Trebali bismo . . .' Zaš utim, shvać ajuć i da nemam pojma š to

ć u zapravo reć i toj ž eni. SR to bismo toč no trebali uč initi? Ić i
na kavu? Otić i na več eru i pić e da razgovovaram o starim
vremenima? Ili o č injenici da se pravila da ne postojim
zadnjih deset godina? 'Kako su Callum i Paige?' 'Dobro.'
Uzmič e još jedan korak, izgledajuć i kao da ž eli da je tlo
proguta. 'Stvarno dobro, hvala.'
Jodie se ponovno pojavljuje na vratima. 'Dolaziš li?' ona

kaž e.
Kimnem Sian. 'Bilo je lijepo vidjeti te.' Olakš anje joj preplavi
lice.
310
Anna
"I tebe."
SR aputanje poč inje za njezinim stolom prije nego š to su se

vrata stigla zatvoriti iza mene.
311
Anna
41
'Pomozi mi s ovim', kaž e Trevor Boyle. 'Koji dio naš eg

proš lotjednog razgovora nisi razumjela?'
Vratila sam se u njegov ured, vratila se u zaguš ljivu

prostoriju s velikim radnim stolom i malim stolom za
sastanke, a on je već ustao sa stolice i korač a po krpanom
tepihu. Proveo je posljednjih deset minuta detaljno
forenzič ki pregledavajuć i speciXič nosti moje uvjetne kazne,
uvjete pod kojima sam puš tena iz zatvora uz dozvolu i
postupak moguć eg povratka u zatvor.
'Obič no se muš karci bore s tim', kaž e Boyle. 'Muš karci koji
se ne mogu pridrž avati nekoliko osnovnih pravila i na kraju
se vrate unutra. Ali ž eliš biti iznimka, zar ne?' 'Ne.' 'Zato ć u
te ponovno pitati: koji dio naš eg proš lotjednog razgovora
nisi razumjela?' Na njegovo pitanje nema pravog odgovora,
pa mu ne odgovaram.
'Da budem konkretan', kaž e on, uzdahnuvš i od ljutnje, 'koji

dio 'bez kontakta sa svjedocima, porotnicima, policijom ili
sudskim osobljem uključ enim u tvoje suđenje' nisi
razumjela? Sjeć aš li se da si bila u ovoj sobi prije manje od
tjedan dana, sjedila na toj stolici, č itala uvjete svog
licencnog ugovora i potpisala se svojim imenom na dnu?'
Podiž e svoju kopiju dokumenta kao da dokazuje svoju
tvrdnju.
'Da', kaž em. 'Sjeć am se.'
312
Anna
'Pa hvala dragom Bogu na tome.' Spuš ta papir natrag na

svoj stol. 'Poč eo sam misliti da sam umislio cijelu stvar.'
Služ bena je prituž ba, kaž e mi, podnesena probacijskoj

služ bi. Ta je prituž ba privukla pozornost njegova š efa,
regionalnog ravnatelja, koji je bio previš e svjestan
visokoproXilne prirode mog izvornog sluč aja i iznimno je
ž elio da mu se trenutna situacija ne obruš i u lice.
"SR to sam uč inila?" Ja kaž em.
»Kucala si na vrata, Heather. Prič ala prič e.' ‘Ko to tvrdi?'
Naginje se naprijed preko svog papirima posutog stola.
'Znaš da ti to neć u reć i.' Ali ne treba. Bivš i inspektor John

Musgrove sigurno je nazvao nakon mog juč eraš njeg posjeta.
Nije mi palo na pamet da ć e se tako brzo vratiti i ugristi me;
Pretpostavila sam da se kotač i birokracije probacijske
služ be kreć u sporije.
'Teš ko mi je odgovoriti na optuž be ako ne znam detalje.'

"Ali svejedno porič eš ?" Kad mu ne odgovorim, kreć e u još
jedan monolog o tome da je bio duž an poč eti raditi na
'dosjeu za opoziv' koji se mož e podnijeti bilo kada, a ja
č ekam da me udari coup de grâ ce : č injenica da sam već
prekrš ila pravila ne samo jednom nego dva puta,
razgovarajuć i s Amy. Ako je Boyle znao za Musgrovea,
mož da je znao i za to. Pripremim se, razmiš ljam o nač inima
313
Anna
na koje bih mogla objasniti, obraniti ili poreć i svoje

postupke.
Boyle nastavlja sa svojim predavanjem: on je č ovjek koji

voli zvuk vlastitog glasa. Ali nakon nekoliko minuta
poč injem sumnjati da on mož da ne zna da se viđam s
Amy. Zato š to je to drž ala u tajnosti – kako bi me zaš titila.
Osjeć am novi val zahvalnosti prema svojoj š ogorici koja me
je zaš titila svojom š utnjom. Koja je razgovarala sa mnom,
sluš ala me, pretraž ivala praš njavi tavan traž eć i informacije
koje bi mi mogle pomoć i da pronađem istinu.
Moj služ benik za probaciju još uvijek govori, njegov

poč etni bijes kao da je izgorio. Naslanja se u svojoj kož noj
stolici na okretanje, stavljajuć i mesnatu ruku na svaki
naslon za ruku kao kralj na svom malom prijestolju.
"Sluš aj", kaž e on. 'Ovo je ozbiljno, Heather.'
'Znam. ZR ao mi je.'
'Potreban je samo jedan moj telefonski poziv', kaž e, 'i prije

nego š to se snađeš , bit ć eš u onom osiguranom kombiju na
putu natrag u Eastwood Park. Nema č ekanja, nema
sasluš anja, nema dugotrajnog procesa, jednostavno te
poš alju ravno natrag dok mi dogovorimo š to ć emo s tobom.
Nikad se ne zna – mož da ć e tvoja stara ć elija još uvijek
biti slobodna.' Kao da njegove riječ i pokreć u sjeć anje na to
mjesto utisnuto u moju kož u, ož iljak na vratu me poč inje
svrbjeti. Ljuto crveno meso koje je ostalo od vrele vode
314
Anna
bač ene u moju ć eliju, š eć er pomiješ an da se napravi pasta

koja se lijepi za kož u i pojač ava opekline. To se dogodilo u
mojoj prvoj godini zatvora i nisam se mogla ni sjetiti kako je
svađa toč no poč ela. Sjetila sam se da moj napadač nikad
nije bio kaž njen – do tada sam znala dovoljno da š utim kad
su me pitali tko je to uč inio. Zagristi bol i zadrž ati je u sebi,
jer biti poznat kao cinkaroš znač ilo bi pasti još niž e u
sumornoj hijerarhiji zatvorskog ž ivota.
Bila sam vani jedva tjedan dana, ali svaki dan slobode koji
je proš ao, svaki sat, č inio je pomisao na povratak u ž ivot iza
reš etaka još gorom. Pomisao da ć u opet izgubiti svoje
uporiš te u svijetu, koliko god slabaš no bilo, bila je
nepodnoš ljiva. Nazrijeti pravdu u dalekoj daljini – samo da
mi je ugrabe – bilo bi viš e nego š to sam mogla podnijeti.
"Razumijem", kaž em kroza zube.
»Jer bi ti trebalo biti potpuno jasno da ovdje nema

Xleksibilnosti, Heather.Imaš samo jedno upozorenje.'
Njegove me oč i izazivaju da ne skrenem pogled. 'I to je to.'
315
Anna
42
Rekla sam Jodie š to trebam, a ona je rekla da zna toč no to

mjesto, prič ajuć i mi usput o svom vlastitom iskustvu s
Boyleom u proš losti. Vozi nas na jugozapad, zaobilazeć i
središ te grada i zalazeć i u Twerton. To nije područ je koje ja
dobro poznajem, ali č ini se da je njoj vrlo poznato, bez
napora se kreć e između dugih nizova blijedih poslijeratnih
kuć a zbijenih jedna uz drugu i nevoljenih č etverokatnih
stambenih blokova.
"Heather", kaž e dok č ekamo na semaforu. 'Mogu li te pitati

neš to?' ‘Naravno.’"Sada ć u biti ozbiljna, ali 'Owen?' 'Da.'
. . . kako si upoznala tog novinara?'
Objaš njavam kako sam pronaš la njegove č lanke na

internetu, a zatim naiš la na posjetnicu u skladiš tu koja me
dovela do njega.
'Kad sam ga ranije prvi put vidjela u pubu', kaž e ona,

'mislila sam da si uzela list iz moje knjige.'
'Kako to misliš ?'

"Znaš ", kaž e ona. 'Uvijek sam voljela i krajnje neprikladne
muš karce.' Odmahujem glavom. "Nije niš ta slič no."
"Ali nisi prvo otiš la u njegov ured?" 'On je slobodnjak.'
Ona napravi skeptič no lice.
316
Anna
‘Poslala si poruku na ovu nasumič nu adresu e-poš te i

ovoliki tetovirani tip pojavi se sljedeć i dan i kaž e da se zove
Owen Tanner?' "Pa, bilo je tu neš to viš e od toga, ali..." "Jesi li
sigurna da mu mož eš vjerovati?" "Zar ne?" CR elo joj se
namrš ti.
'Ne znam. Tamo je nesto . . . o njemu, ali ne znam š to je to.'

'Kao š to?' 'To je č udno. Ne mogu staviti prst na to.' Ona
skreć e preko križ anja koje vodi dublje u stambeno naselje.
"Mož da zato š to ne izgleda baš onako kako sam mislila da
ć e izgledati." Sjeć am se svog iznenađenja njegovim Xizič kim
izgledom kad sam ga prvi put srela. Njegovoj velič ini,
nač inu na koji se odijevao.
'Znam š to misliš ', kaž em. "Ali ako on nije Owen Tanner, tko
je on?" "Ni to ne znam", tiho kaž e. 'Samo . . . nemoj mu
dopustiti da ti muti, OK? CR ini mi se pomalo opsjednutim i
uvelike mi se pali radar za č udaka.' Naposljetku,
ona zaustavlja auto ispred kratke povorke trgovina i
pokazuje na već u jedinicu na kraju, u kojoj se nalazi
druš tvena knjiž nica. "Besplatan Wi-Fi", kaž e ona dok
izlazim. »I nema toliko š upaka kao u gradu koji te ž ele
slikati. Trebala bi biti sigurna sve dok si ovdje. Nemoj
nikamo odlutati.'
'Gdje ideš ?' "Da vidim prijatelja." Ona mi namigne. 'Ovo je

moja stara teritorija Neć u dugo.' "Jodie?"
317
Anna
'Da?'
‘Znaš da ć e te odmah izbaciti ako te nađu s pić em u

hostelu?' Ona napravi š okirani izraz lica, dlan na prsima.
'Pić e? Moi? Ne mogu vjerovati da si uopć e predlož ila takvo
š to.' Ona se ceri, vrać a Corsu unatrag na ulicu prije nego š to
sam uspjela odgovoriti.
Ulazim u knjiž nicu, prolazim pokraj redova polica do

praznog stola straga. Kasno je poslijepodne i nema guž ve,
par djece osnovnoš kolske dobi s roditeljima, nekolicina
umirovljenika i osamljeni tinejdž er pogrbljen nad vlastitim
laptopom,sa sluš alicama na uš ima. Vadim svoj novi laptop
iz ruksaka i prijavljujem se na Wi-Fi, koristeć i lozinku koju
mi je dao prijateljski stariji tip na recepciji. Mogla bih
pretraž ivati Musgroveov rač un e-poš te na svom telefonu, ali
ne ž elim prž iti svoje mobilne podatke i jednostavnije je na
već em ekranu prijenosnog rač unala jer mogu vidjeti viš e
poruka.
Na stranici dobrodoš lice e-poš te unosim njegovo korisnič

ko ime i novu lozinku – Butch2023 – inbox se pojavljuje s
masom neproč itanih e- poruka. Tijekom dana stiglo je
desetak novih, uglavnom reklamnih spamova o
destinacijama za odmor, mirovinama, kreditnim karticama i
slič no. Uglavnom mi izgleda kao gomila smeć a, s tu i tamo
pomiješ anim č estim Google upozorenjima.
Osjeć am se kao da sam zaboravila već inu onoga š to sam

znala o e-poš ti tijekom posljednjeg desetljeć a, pa samo
318
Anna
kliknem na najnovije upozorenje, od danas. Postavljen je da

označ i sve nove web stranice koje spominju nekoga po
imenu Andrew Carney. Ime ne zvoni nikome. Pomič em se
dalje prema dolje, uoč avajuć i još upozorenja razasutih tu i
tamo među š umom neproč itanih e- poruka. Označ eno je
viš e imena – uključ ujuć i i moje vlastito – i shvać am č emu
služ e upozorenja: to su bili neki od mnogih ljudi koji su se
susreli s detektivom inspektorom Johnom Musgroveom.
Oč ito je volio pratiti ljude koje je slao u zatvor. Imalo je
smisla. Bio je u mirovini, bez pristupa policijskim
resursima, ali je ipak ž elio znati pojavljuju li se ponovno u
vijestima iz bilo kojeg razloga. Ako su ponovno u opticaju ili
su se uselili niz ulicu.
Također mi je pomoglo da objasnim zaš to nije bio toliko

iznenađen š to me juč er vidio.
Kliknem na mapu s naslovom 'Osuđeni' i ona pada i otkriva

desetke podmapa, prezimena i prvog inicijala poredanih
abecednim redom. Listajuć i prema dolje, nalazim "Vernon,
H." pri dnu i kliknem na njega s trncima iš čekivanja. Mož da
bi ovdje bili spisi predmeta, e-poruke iz originalne istrage,
bilješ ke ili dokumenti iz 2013., ali srce mi se stež e kad
vidim da postoje samo č etiri e-poruke. Sve č etiri su Google
Alerts, najstarija od prije tri godine, retrospektiva o
zastupnicima koji su bili ž rtve nasilnog zloč ina. Musgrove je
otiš ao u mirovinu prije tri godine.
U REDU. Kliknem na druga dva. Dodano je još usputnih

referenci na moj sluč aj niš ta novo. Ako se moglo pronać i
319
Anna
neš to korisno, to nije bilo među ovim automatskim

upozorenjima.
Provjeravam popis glavne mape za bilo š to drugo s mojim

imenom. Ali niš ta nije tako oč ito. Ono š to sam trebala
pronać i bilo je spominjanje mog suđenja ili ž albe. Privatni
razgovor s prijateljem ili kolegom za koji je pretpostavljao
da ć e ostati između njih, po strani ili usputni komentar – to
bi mogao biti ključ . Trač ak dnevnog svjetla koji se mogao
š irom otvoriti.
Naž alost, č ini se da je Musgrove kralj e-poš te u jednom

retku.
Njegove su poruke brutalno kratke i jasne. Nema pozdrava,

a č esto ni odjave. Nema "kako si" ili "nadam se da si dobro",
nema č avrljanja, nema osobnih stvari, gotovo da nema
interpunkcijskih znakova. Samo riječ i potrebne za
prenoš enje poruke, niti jedan suglasnik viš e.
Ionako provodim sat vremena pregledavajuć i sadrž aj

njegove pristigle poš te, tragajuć i za osobnim porukama i
odgovorima. Postoji neki kontakt s prijateljima i bivš im
kolegama, dogovarajuć i noć ne izlaske i odlaske u ragbi,
lokalni kriket tim za koji je bio č uvar vrata. Skupina od š est
bivš ih policajaca koji su s vremena na vrijeme izlazili na
pić e. Slikam adrese e-poš te na svom telefonu u sluč aju da
uspijem pronać i nač in da se javim toj maloj grupi. Kladim
se da su imali neke prič e za isprič ati. Postoji vrlo
povremeni kontakt s bratom, Anthonyjem, č ija adresa e-
320
Anna
poš te pokazuje da ž ivi u SR panjolskoj. Niš ta š to nisam mogla

pronać i kod Gavina, Musgroveova bivš eg muž a.
CR ini se da je bivš i DI također radio neke konzultantske

poslove od umirovljenja i postoje niti koje izgledaju kao
profesionalna korespondencija sa sveuč iliš tem,
konferencijskim centrom i građevinskom tvrtkom za
savjetovanje o sigurnosnim pitanjima. Nekoliko drugih s
korporativnim entitetima koji su – opet – kratki do
grubosti, toliko kratki da je teš ko razluč iti na š to se uopć e
odnose. Mož da neka vrsta savjetovanja ili rješ avanja
problema, razgovor o dokumentima i povjerljivosti i
potpisanim ugovorima. Podmapa označ ena kao 'Emitiranje'
sadrž i povratnu prepisku s TV produkcijskom kuć om koja
je napravila dokumentarac o mom sluč aju, koji je emitiran
na petu godiš njicu Liamove smrti. Musgrove je imao glavnu
ulogu.
Podiž em pogled s ekrana. Oč i su mi suhe, trljam ih

dlanovima, ustajem kako bih korač ala minutu i pokrenula
cirkulaciju u svojim umornim udovima. Kako to da imam
pristup svemu ovom, privatnu korespondenciju č ovjeka koji
me strpao u zatvor, a nisam neš to pronaš la? Nisam pronaš la
niš ta š to bi se odnosilo na ono š to je sigurno bio jedan od
najistaknutijih sluč ajeva u njegovoj karijeri? Zgrabim
plastič nu č aš u vode iz dozatora i lutam hodnicima još
nekoliko minuta, puš tajuć i da mi pogled prelazi preko
naslova na policama. Imaju dio o zapoš ljavanju i
zaintrigirana sam da pronađem nekoliko udž benika koje
prepoznajem iz svog davnog struč nog usavrš avanja na
321
Anna
Ovlaš tenom institutu za osoblje i razvoj.
Otvoreno prijenosno rač unalo privlač i me natrag do stola.
U svom radnom vijeku, na poslovima koje sam radila u HR-

u, imala sam određeno iskustvo u disciplinskim postupcima
u kojima se e-poš ta koristila kao dokaz. Znala sam da ljudi
koji pokuš avaju prikriti svoje tragove putem e- poš te
obič no zanemare poslane stavke. Imala sam posla s jednim
sluč ajem prijevare u kojem se č lan osoblja riješ io tisuć a
primljenih e-poruka, briž ljivo briš uć i cijele teme i trajno ih
briš uć i iz svog smeć a kako bi prikrio tragove, ali je
zaboravio primijeniti istu brigu na svoju poslanu mapa.
Ponovno sjedam i odabirem Poslane stavke: viš e od osam

tisuć a e-poruka. Ovo bi moglo potrajati danima. Tjedni. S
uzdahom ipak poč nem. Prelistavam poruke jednu po jednu,
stranicu po stranicu, mjesec po mjesec. Traž im nedostiž nu
iglu u elektronič kom plastu sijena.
322
Anna
43
Toliko sam umorna od buljenja u ekran ,sat vremena

kasnije ,da se trgnem od iznenađenja kad netko privuč e
stolicu nasuprot. Ali to je samo Jodie, koja izgleda nestaš no
i prilič no zadovoljna sobom. Spakiram prijenosno rač unalo
za kratko putovanje natrag u Southmead House. U prostoru
za noge Corse nalazi se plastič na vreć ica i ona mi kaž e da
pogledam unutra dok se vozimo kroz Twerton i vrać amo se
na glavnu cestu. Unutra je tamnoplava perika do ramena.
Drž im je. 'Stvarno?'
'Izgledala bi sjajno kao plavuš a.' Ona mi kimne

ohrabrujuć e. ‘I sve znaju da se viš e zabavljaju.' 'Jesi li
stvarno ozbiljna?' 'Probaj.Rekla si da ti treba bolja maska.'
'Da, ali ne kao . . . ova.' 'Pravi posao,to jest, ne bilo kakvo
staro smeć e od kostima. Dobila sam je od druga koji ih radi
za pacijente s rakom.' Nevoljko zabacujem svoju kosu
unatrag i navlač im periku preko vrha, pomič uć i je i
ravnajuć i je u retrovizoru automobila sve dok ne sjedi viš e-
manje prirodno, tamnoplava umjesto moje prirodne
brinete.
‘Izgledam smiješ no.' Ona se ceri. 'Izgledaš kao prava

puma.' 'Ne ž elim izgledati kao puma.' 'Mislim', kaž e ona,
'viš e ne izgledaš kao ti. Izgledaš drugač ije.'
To je istina, pretpostavljam. Izbliza, oš troumni bi

promatrač vjerojatno mogao reć i; ali s bilo koje udaljenosti
323
Anna
pomoglo bi mi da se sakrijem obič an pogled. Dirnuta sam

š to se č ak i potrudila.
»Hvala, Jodie. Koliko ti dugujem?' Ona odmahuje na moju

ponudu i jasno daje do znanja da neć e prihvatiti moj novac.
Slijedimo svoju uobič ajenu rutinu dok se približ avamo

hostelu: parkiramo nekoliko ulica dalje i idemo straž njim
putem, Jodie prvo provjerava je li sigurno, a zatim mi š alje
poruku da je sve slobodno. Osoblje je usred provjeravanja
soba, povremenog č iš ćenja svih spavaonica kako bi
provjerili ima li droge. Jodie več eras ima duž nost u kuhinji
pa sam pronaš la mjesto u kutu zajednič kog prostora i
namjestila prijenosno rač unalo da nastavim raditi. Do
pauze za več eru u 19 sati pregledala sam č etrdeset i sedam
mapa na ukradenoj memorijskoj kartici, koja je sada u
cijelosti kopirana na moje novo prijenosno rač unalo. Do
sada je ova potraga donijela ukupno:niš ta. Ili niš ta š to bi mi
bilo korisno.
Več era je gusta juha od povrć a, jedan topli obrok koji hostel
nudi svaki dan, a ja se nakon toga penjem u spavaonicu dok
Jodie završ ava svoj posao u kuhinji.
Ukupno ima 129 različ itih mapa, već ina osobnih:

Xinancijske stvari, mirovine, godiš nji odmori. FotograXije
razvrstane po godinama, uglavnom s praznika, zabava,
ragbi utakmica i skijanja. Pregrš t slika s posla koje kao da
prikazuju Musgrovea s nizom drugih č asnika, svi u
uniformama, na nekoj vrsti formalne ceremonije. Prvi put u
324
Anna
nekoliko sati osjeć am trzaj prepoznavanja, trgne me iz

monotonije tolikih sati klikanja i č itanja, klikanja i č itanja.
Na slici se Musgrove smiješ i pored niskog tipa u odijelu s
dvostrukim kopč anjem, a obojica s č aš ama za š ampanjac u
rukama. Odmah prepoznajem drugog č ovjeka: Neila Wallsa,
zastupnika u Wiltshireu i jednog od Liamovih suvremenika
u Donjem domu koji se brzo uzdigao kroz Ministarstvo
unutarnjih poslova i postao drž avni ministar bez portfelja.
On i Liam bili su prijatelji ili barem poznanici. Desnim
klikom na sliku otvaram prilož ene informacije. Datum na
njemu bio je prosinac 2012.
Evo napokon neč ega. Ali š to je to znač ilo? Da je Musgrove

imao veze u stranač koj hijerarhiji koje su prethodile
Liamovu ubojstvu? Da je Walls mož da vrš io pritisak tijekom
istrage, kako bi izbjegao sramotu za stranku? Spremam
sliku na radnu površ inu i pravim napomenu da ga pomnije
provjerim kad opet budem imala Wi-Fi. Uzimam telefon i
š aljem brzu poruku Owenu.
Je li se Neil Walls MP ikada pojavio u tvojim istragama?
On odmah odgovara.
Nisam siguran. Morać u provjeriti moje datoteke. Zaš to?
Samo se pitam. Naš la sam sliku na kojoj je prijatelj s

inspektorom Musgroveom.
Jodie odluta u sobu i baci se na krevet s uzdahom
325
Anna
iscrpljenosti.
"Krvavo pranje", kaž e ona. »Mislim da bi se trebali rasprš iti

na nekoliko perilica posuđa. Jesi li š to pronaš la?' 'Nisam
sigurna još .
Daj mi još mjesec dana i javić u ti.' "Bož e," kaž e ona, "zar ti
nije dosadno gledati te stvari cijeli dan?" "Nije da imam još
mnogo toga za obaviti." 'Ne znam', kaž e ona, 'mogle
bismo otić i vidjeti neke ljude koje poznajem, srediti se za
noć . Mogla bi se dobro nasmijati.' "Mislila sam da ć eš ostati
trijezna?" " Jesam." Ona stavlja ruke na bokove. "Samo se
š alim s vama, gospođo Goody Two-Shoes." Nakon nekog
vremena pronalazi plavu periku u plastič noj vreć ici i stavlja
je, dureć i se u zrcalu i vjež bajuć i različ ite poze. Na njoj to
bolje stoji nego na meni, i ja joj to govorim.
Do pola jedanaest spava na svom krevetu, potpuno

odjevena, perika je nakrivljena i napola pokriva zatvorene
oč i. Jedina druga stanarka naš e sobe, Natalie, također
spava. CR ini se da samo spava. Gledajuć i njih dvije, još se viš e
umaram, umor mi poput nevidljivog utega povlač i kapke.
Ali svjetla se gase tek u jedanaest. Odradit ć u još pola sata,

a onda završ iti noć .
Preš la sam tri č etvrtine puta kroz osobne mape koje su bile
sigurnosno kopirane na USB memoriju Johna Musgrovea, a
vid mi se muti od iscrpljenosti. Sljedeć a mapa označ ena je
kao 'T&S'. Još jedna stvar koju sam nauč ila o bivš em
326
Anna
detektivu je da je veliki obož avatelj kratica i akronima, bilo

kakvog nač ina da se još viš e skrati poruka. Pojavljuju se
posvuda.
Dvaput kliknem da otvorim mapu 'T&S', kao š to sam

uč inila za zadnjih stotinu slič nih.
Sadrž i pet Word dokumenata, navedenih kao 'MS' V1 do

V5.
Svaki od njih je zaš tić en lozinkom.
Kliknem desnom tipkom da provjerim datum, velič inu

datoteke ili autora, ali ponovo se traž i lozinka prije nego š to
mogu vidjeti bilo koju od povezanih informacija. Pet
dokumenata, svi u istoj mapi. Jedine koje sam do sada
pronaš ao, a koje su zaključ ane lozinkom.
Pretraž ujem datoteke za 'T&S'. Niš ta viš e. Nema

podudaranja, nema drugih odgovarajuć ih dokumenata.
Google pretraž ivanje na mom telefonu izbaci hrpu
nasumič nih akronima: medicinski izraz 'tip i pregled' koji
se odnosi na krvne pretrage, 'putovanje i ž ivot',
'određivanje vremena i sinkronizacija', lokalni vodovod i
servis za grijanje, autosalon i mnogo viš e sluč ajnih
pogodaka ispod toga. Nema oč itih akronima policijske
služ be osim "obuke i simulacije", iako ne vidim kako bi to
stalo ovdje.
Ali postoji neš to š to nejasno zvoni. Neš to od ranije danas.
327
Anna
Ne ovdje, ne več eras. 'T&S'. Kad sam bila u knjiž nici, listala
njegov rač un e-poš te na besplatnom Wi- Fiju?
Nisam platila puno podataka na telefonu, ali moram neš to

provjeriti.
Prisjeć ajuć i se nač ina na koji mi je Jodie pokazala,

postavljam Wi-Fi pristupnu toč ku za prijenosno rač unalo i
brzo se ponovno prijavljujem na Musgroveovu e- poš tu. Tek
kad ponovno zagrebem u mape e-poš te, gdje su stare
poruke arhivirane na sigurno, naiđem na niz e-poruka od
proš log ljeta. U fasciklu pod nazivom 'Truman & Shaw'
nalazi se neka korespondencija za koju sam pretpostavila
da se odnosi na njegov sigurnosni savjetnič ki posao, neke
kratke rasprave o ugovorima, rokovima i povjerljivosti.
Listam dalje, prolazeć i kroz svaki odgovor u dugoj,
zamrš enoj i, s vremena na vrijeme, prilič no loš e tempiranoj
e-poruci između Musgrovea i nekoga ko se zove Felix Shaw,
direktor i glavni izvrš ni direktor u tvrtki Truman & Shaw.
I polako se još neš to poč inje razjaš njavati. Musgroveu se

još neš to nije sjetio spomenuti u srijedu poslijepodne. Zato
š to je imao viš e od obič nog prolaznog interesa za mene,
viš e od pukog desetljeć a sjeć anje na moj sluč aj. Zanemario
je spomenuti neš to vrlo važ no. Pisao je knjigu o tome.
328
Anna
44
Sjeć am se njegovih riječ i u hospiciju, dok smo gledali preko

jezera.
Puno sam razmiš ljao o tebi, s vremena na vrijeme.
To mi se sada č ini pomalo potcjenjivanjem.
CR ini se kao da je pokuš ao unovč iti apetit za istinitim

kriminalistič kim knjigama, nezasitnu potraž nju za prič ama
iza kulisa ozloglaš enih ubojstava koja su, č ini se,postala
toliko popularna dok sam ja bio u zatvoru. Ili su oduvijek
bili popularni? Nisam se mogla sjetiti. Ali u ž elucu mi se vrti
muč nina pri pomisli na knjigu napisanu o smrti mog
supruga, na zarađeni novac i entuzijastič ne č itatelje koji
okreć u stranice. Tisuć e riječ i o istrazi i sudskom procesu s
polaziš tem stravič ne tragedije.
A ipak, moram to vidjeti.
Paž ljivije pregledavajuć i e-poš tu pohranjenu u raznim

mapama, mogu pratiti korespondenciju između Musgrovea
i raznih izdavač a kojima se izravno obratio. CR ini se da je
započ eo prije viš e od godinu dana razgovarajuć i s tri ili
č etiri različ ite tvrtke, poznatim londonskim izdavač kim
kuć ama, neuspješ nim pokuš ajima da im se izravno obrati za
sastanke kako bi razgovarali o onome š to on opisuje kao
'pravu prič u iznutra o zloč inu koji je š okirao narod'. Njegov
je ton izravan i konkretan, zahtijeva da se unaprijed potpiš u
329
Anna
ugovori o tajnosti podataka i da svaki od njih naznač i

spremnost da sudjeluje u nadmetanju za prava na njegov
'eksplozivan' rukopis. Doima se poput magarca; isti kao š to
je juč er bio s nama.
Tijekom nekoliko tjedana, svi veliki izdavač i ljubazno

odbijaju.
Navode razne razloge – uglavnom neodgovorne – jedan

kaž e da je proš lo previš e vremena od izvornog zloč ina,
drugi da nisu bili sigurni da je pravi 'odgovarajuć i' za njihov
popis, treć i navodeć i 'probleme tona i formata' s
rukopisom. Je li to neš to znač ilo, da ga nitko od njih ne ž eli
dotaknuti?
Vjerojatno ne. To su bile samo puste ž elje s moje strane.

Vjerojatno su bili nervozni zbog velike tuž be za klevetu koja
je proizaš la iz mog sluč aja nakon č lanka Owena Tannera,
koji kao da lebdi u pozadini poput nepož eljnog gosta na
banketu.
Vrać am se u njegove e-poruke. CR ini se da je u ovom

trenutku, u listopadu proš le godine, Musgrove usredotoč io
svoje napore na jednu, speciXič niju metu: manju, neovisnu
izdavač ku kuć u u EnXieldu pod nazivom Truman & Shaw.
Brzo pretraž ivanje Googlea na mom telefonu otkriva da su

viš e usredotoč eni na neXikciju i istiniti kriminal, s malim
brojem osoblja i manjim prorač unom. Pretraž ivanje
njihovog popisa ne otkriva naslov Johna Musgrovea niti bilo
330
Anna
kakve naznake da ć e njegova knjiga uskoro biti objavljena.
E-poš ta između Musgrovea i Felixa Shawa postala je

isprekidana tijekom sljedeć ih nekoliko mjeseci. No, oni su i
dalje izluđujuć e skroviti, pozivajuć i se na telefonske pozive
koji su već bili i dokumente kojima ja nemam pristup. Nikad
nema privitaka pa je vjerojatno koristio sigurnu uslugu
prijenosa dokumenata.
Osim ako nije slao tiskane kopije. Ali radi li to itko još
uvijek, stotine ispisanih stranica u podstavljenoj omotnici
umjesto jednog jedinog elektronič kog dokumenta? CR ini se
malo vjerojatnim.
Sjednem za laptop i trljam oč i. Naslonjena sam na svoj

tanki jastuk s dekom skupljenom oko sebe. Proš la je ponoć i
hostel je tih, svjetla su se ugasila i nestala, ostali stanari
spavaju.
Jedino svjetlo u naš oj maloj spavaonici hladno je sivo

ispiranje svjetla s ekrana mog prijenosnog rač unala, koje
svijetli u crnini ove sobe kao da je jedino preostalo svjetlo
na svijetu.
Ali san mož e doć i kasnije.
Vrać am se na pet Wordovih dokumenata u T&S datoteci,

dvaput kliknem na prvi da ponovno prikaž em mali okvir u
sredini ekrana.
331
Anna
Molimo unesite lozinku. Samo sreć a – i Jodieni lopovski

instinkti – doveli su me dovde. Usluž ni č lan osoblja
vjerojatno je zapisao svoju e-poš tu i lozinku na tu ceduljicu
kao podsjetnik i nije se sjetio zaš tititi memorijsku karticu
jer je devedeset devet posto nikoga osim njega nije
zanimao. No poduzeo je korake da š ifrira te dokumente,
koji bi se mogli pokazati najvaž nijim materijalom koji smo
do sada pronaš li. Morala sam dobiti pristup, na ovaj ili onaj
nač in.
Kursor treperi u praznom okviru za lozinku, rugajuć i mi se.
Prvo pokuš avam unijeti lozinku za e-poš tu – Tyke$1967 –

paž ljivo je upisujem prije nego š to pritisnem return.
Kutija se trese s jedne na drugu stranu, crveni tekst se

pojavljuje ispod nje: Lozinka koju ste unijeli je netoč na.
Naravno da nije bilo to. Previš e oč ito.
Nakon dvadeset minuta proč eš ljavanja još e-poruka,

nalazim njegov datum rođenja na obrascu za obnovu
č lanstva za squash klub.
Upiš em ga kao š esteroznamenkasti broj, dan–mjesec–

godina i ponovno pritisnem return.
Opet mi govori da je zaporka pogreš na, ispod nje se

pojavljuje dodatni crveni tekst.
332
Anna
Imajte na umu da ć e još jedan pokuš aj unoš enja netoč ne

lozinke ZAKLJUCR ATI ovaj dokument na 72 sata tijekom
kojeg vremena ć e biti nedostupan BILO KAKVOM I SVIM
daljnjim pokuš ajima.
Maknem ruke s tipki, ne ž eleć i riskirati još jednu netoč nu

pretpostavku koja me zaključ ava u dokumentu. iako . . . bilo
je pet dokumenata.
Mož da pet različ itih verzija istog rukopisa? U tom sluč aju
nisam imala samo tri pokuš aja, već petnaest. Razumljivo je
da bi V5 bio najcjelovitiji, najsvjež iji, pa bih trebala poč eti s
V1 – verzijom 1 – i krenuti dalje odatle.
Pola sata kasnije, spalila sam trinaest svojih pokuš aja

lozinki i č etiri od pet dokumenata sada su zaključ ana.
Sranje.
Zatvaram laptop i gledam u mrak. Bilo je glupo pokuš avati

pogoditi njegovu lozinku. Nemam č ak ni savjet ili mjesto za
poč etak, broj znakova ili nač in suž avanja moguć ih opcija.
Vjerojatno je samo dvoje ljudi na svijetu znalo lozinku, a ja
sam ukrala ove dokumente jednom od njih.
Sine mi ideja.
Uzimam telefon i sastavljam novu poruku izravno Felixu
Shawu, s vlastitog rač una e- poš te. U retku Cc dodajem
Musgroveovu adresu kako bi on bio kopiran u poruku.
333
Anna
“Dragi gospodine
Shaw, Vi me ne poznajete, ali vjerujem da ste razgovarali s

Johnom Musgroveom o knjizi koja se tič e mog suđenja i
osude.S Johnom sam u kontaktu otkad sam izaš la iz zatvora
i dogovorili smo suradnju na novoj i proš irenoj verziji
njegova rukopisa u kojem ć u biti koautor, donoseć i svoje
uvide u tragič ne događaje od 12. srpnja 2013. i prič ajuć i
prič u o vlastitom putovanju kroz zatvorski sustav
Ujedinjenog Kraljevstva. Kao š to mož da znate, John
trenutno ima problema sa zdravljem i zamolio me da se
direktno povež em s vama. Obavijestio me da ć ete mi moć i
omoguć iti pristup posljednjoj verziji rukopisa.
Svakako razumijem ako ž elite kontaktirati Johna kako biste

potvrdili naš dogovor i poslali mu kopiju u ovu poruku kako
biste ubrzali proces. Alternativno, mož ete me kontaktirati
na gornju adresu e-poš te ako ž elite razgovarati ili razjasniti
bilo koje od postavljenih pitanja.
U međuvremenu, hvala Vam na pomoć i u ovom pitanju.
Heather Vernon”
Pritiskam poš alji, tiho piskanje iz telefona dok moja laž leti
u eter.
Shaw ne bi znao da je rač un e-poš te bio ugrož en, da bih ja
334
Anna
trebala odgovoriti kao Musgrove i potvrditi da je ovaj novi

dogovor u redu. Ako je umjesto toga nazvao . . .bivš eg
detektiva, onda bih morala smisliti neš to drugo. Ali oš tra
priroda njihova odnosa sugerirala je da bi Shaw mož da
ž elio cijelu stvar drž ati podalje.
Legnem u uski krevet, zureć i u tamne obrise vodene mrlje

na stropu. San mi izmič e. Moje tijelo je iscrpljeno, ali moj
mozak je još uvijek u visokoj brzini, utrkujuć i misli o Johnu
Musgroveu i Christine Lai, o Philipu Boivinu i Neilu Wallsu.
Od Owena, Jodie i Amy, sve nas č etvero sada duboko u š umi.
SR umi laž i.
Thea i Finna, s druge strane.
Napokon odlutam, laptop zatvoren na noć nom ormarić u

pokraj mene, kad mi ispod jastuka zazuji telefon: novi e-
mail.
Felix Shaw je, č ini se, također noć na ptica.
“Draga gospođo
Vernon, hvala Vam na vaš oj e-poruci, ali bojim se da Vam

ne mogu pomoć i. Sve elektronič ke kopije MS-a trajno su
izbrisane s moje strane, a sve Xizič ke kopije vrać ene g.
Musgroveu, u skladu s uvjetima ugovora o tajnosti
podataka. Također, prema uvjetima tog NDA-a, bojim se da
ne mogu dalje razgovarati s vama o ovom pitanju.
335
Anna
ZR elim vam oboje sve dobro u buduć nosti i uspjeh vaš eg

projekta.
S poš tovanjem, Felix Shaw
Direktor i direktor
Truman & Shaw Publishing
Proč itala sam e-poš tu dvaput, a u ž elucu mi je zvuč alo

razoč aranje. Ali onda mi pogled zapne za č etiri riječ i
posebno. sve. . . Xizič ke kopije vrać ene…Xizič ke . . .
kopije rukopisa, vrać ene su Musgrove kada su pregovori
konač no zaustavljeni. SR to je znač ilo da nije važ no ako ne
mogu uć i u dokumente na memorijskoj kartici; nije bilo
važ no ako ne mogu pogoditi lozinku.
Jer vjerojatno ć e u njegovoj kuć i biti tiskani primjerak.
336
Anna
45
PETAK
U glavi mi je još mutno od sna kad me Jodie njež no
probudila u petak ujutro. Već je odjevena i sjedi na kraju
mog kreveta, drž eć i u ruci š alicu č aja. Pokazuje na drugu,
pokraj mene na noć nom ormarić u pokraj kriš ke pekmeza
na tostu na malom tanjuru.
"Sinoć dokasno, je li?" 'Malo.'
Podiž em se na lakat kako bih provjerila koliko je sati na

telefonu s jednim zamagljenim okom. Već je skoro devet
sati. Nisam ovako dugo spavala odavno; jutarnje
otključ avanje u zatvoru uvijek je bilo 7.45. Pretpostavljala
sam da ć u izgubiti sposobnost spavanja nakon tog vremena,
ali mož da su se u meni već događale promjene, suptilne
promjene kojih nisam bila svjesna.
'CR ula sam kako lupkaš po tipkovnici do Bog zna koliko sati,
ometajuć i moj lijepi san.' Ona otpije č aj. 'Izgledaš grublje
nego š to se ja osjeć am.' Gurkam je nož nim prstom. 'Hvala.
Gdje si krenula?' ‘Pratim Christine Lai.' Govorim joj o
Musgroveovoj neobjavljenoj knjizi i svojoj nadi da ć e imati
punu papirnatu kopiju rukopisa u svojoj kuć i.
Ona suzi oč i prema meni. »Neć eš valjda sama otić i do
njegove kuć e? Neć eš pokuš ati uć i unutra?'
'Ne.'
337
Anna
"Jesi li sigurna u to?"
"Iako je prazna, a on je u Willow Houseu."
'Ali ipak? SR to ako mu se mama pojavi? Ili naletiš na č istač icu

ili podstanara ili susjeda?' 'Mogla bih samo pogledati iz
taksija, niš ta drugo. Provjeriti ima li koga.' »Otić i ć emo
zajedno pogledati. Kasnije. Ne ž eliš sama lutati uokolo s
onom trojicom gadova koji su još uvijek vani, vozeć i se
okolo traž eć i te. Mogli bi se ponovno pojaviti ovdje, koliko
znamo. Da ne spominjem rizik da te uhite.’
'Znam.'
"Zajedno",naglasi ona ponovno, pokazujuć i tankim

kaž iprstom u mene.
Brzo se odijevam kad ona ode i provjeravam ima li još

poruka od Felixa Shawa ili bilo č ega vrijednog š to je od
sinoć stiglo u Musgroveov sanduč ić . Ali nema niš ta. Nakon
još dva sata, završ ila sam s pretraž ivanjem njegove pristigle
poš te i nisam uspijela pronać i niš ta drugo š to bi se č inilo
relevantnim.
Vrać am se na Shawov e-mail odgovor na moj upit, a u meni

se skuplja svrab dlanova dok ponovno č itam riječ i.
. . . sve Xizič ke kopije vrać ene gospodinu Musgroveu. . .
338
Anna
Već smo znali kuć nu adresu bivš eg detektiva; bila je to

jedna od prvih stvari koje je Jodie pronaš la kad smo u
nedjelju naveč er poč eli pretraž ivati njegovu e- poš tu. Villa
Fields je sigurno susjedstvo u jednom od najsigurnijih
gradova u zemlji, mož da desetak minuta vož nje od hostela.
Mogla bih biti tamo i natrag za pola sata: taksi koji ć e me
odvesti tamo, samo ć u sjediti i gledati, uzeti sve, i vratiti se
opet ovamo, a da č ak i ne napustim straž nje sjedalo taksija.
Od vrata do vrata. Nema opasnosti, ne bih ni izaš la. Nema
vremena za izlazak sama na ulicu. A Jodie se neć e vratiti još
satima.
Uzimam telefon.
***
Taksist rado č eka koliko god mož e drž ati mjerač u pogonu,
a ja ga zamolim da stane na ploč niku nasuprot broju 117
Rockcliffe Road.
To je svijet daleko od hostela, dobro održ avane

edvardijanske kuć e s malim vrtovima ispred, brza online
pretraga sugerira je cijena oko £750,000 za jednu od ovih
nekretnina. Mož da je Musgrove ovdje godinama ili ju je
kupio sa svojim muž em prije nego š to su se raziš li.
To nije glavna cesta, već mirnija, prigradska ulica, samo

pokoji biciklist ili student, umirovljenica koja svoju
kupovinu vuč e kolicima na kotač ić ima. Plava perika je
iznenađujuć e udobna nakon š to sam je nosila otprilike pola
339
Anna
sata. Nosim isto ono š to sam kupila u srijedu – cipele, torbu,

dobru jaknu – za sluč aj bliskih susreta.
Broj 117 nalazi se na kraju terasastog niza od č etiri spojene

kuć e, svaka sa svojim dvostreš nim krovom nad spavać om
sobom na katu. Nema prilaza, samo mala ž eljezna vrata i
prilič no zarastao prednji vrt, grm koji se prelijeva preko
niskog zida i zdepasti korov koji se probija blizu ulaznih
vrata. Put sa strane vodi oko straž njeg dijela kuć e.
Nema puno automobila parkiranih ispred kuć a; vjerojatno

je već ina vani na poslu. Od pandemije sam puno viš e č itala
prič e o ljudima koji rade od kuć e, ali nadam se da su se
stvari od tada donekle vratile u normalu.A ja sam bila
zatvorena tijekom svakog zaključ avanja i nemam koga
pitati. Odavde mogu vidjeti kroz prozore prednjeg salona i
malo glavne spavać e sobe na katu, iako poviš eni kut
onemoguć uje da se vidi cijela soba.
Telefon mi zuji u torbi. To je Telegram poruka od Owena.
Re: vaš e pitanje o zastupniku Neila Wallsa.
SR to imaš ?
Njegove poruke padaju, jedna na drugu.
Veliki priliv poslova u njegovu izbornu jedinicu 2017. iz

američ ke. . . multinacionalne kompanije tzv Sjeverna
zvijezda.
340
Anna
North Star je izgradio distribucijsko središ te u Velikoj

Britaniji na mjestu zvanom Dakota Park blizu J15 od M4
Velika prič a o feniksu iz pepela nakon š to je Sjevernjač a

skoro propala u 2014. godini.
Mrš tim se, pokuš avajuć i shvatiti kako se ovo odnosi na

moje sinoć nje pitanje. Do 2014. moj svijet sastojao se od
samo tri stvari: pritvora, krunskog suda,zatvora. SR aljem ti
brzi odgovor.
???
Mož eš li pogoditi tko je bio izvrš ni direktor u odboru u

North Star??? ne znam,nikad prije č ula za njih. Evo traga:
neki dan si ga slikala. Philip Boivin???
Da,pronaš ao sam stari spomen na internetu.
Na trenutak zurim u tekstualni niz, pokuš avajuć i razaznati

uzorak. Philip Boivin, koji je oč ito poznavao Christine Lai i
također imao veze u Westminsteru. Povjerljivi dopis koji
smo pronaš li u ormarić u za pohranu.
NS. Sjeverna zvijezda. Moralo je biti.
SR to to ipak znač i?
Boivin povezan s Neilom Wallsom. Walls se barem jednom
341
Anna
susreo s Musgroveom. Walls je također radio s Liamom
Je li Walls još uvijek zastupnik? Vrijedi li pronać i?
Poginuo je u padu helikoptera na Floridi proš le godine.
Ponovno mi š alje poruku da me pita mogu li sada

razgovarati, a ja mu kaž em da nije dobro vrijeme.
Vani sam kod Musgrovea trenutno. Ipak dobar posao.

Nadoknadimo kasnije.
Odlaž em telefon i promatram kuć u još deset minuta,

traž eć i bilo kakav znak kretanja, sjene koje se pomič u iza
prozora ili mutno staklo na ulaznim vratima.
Ali kuć a izgleda prazna. Musgrove nije ž ivio ovdje tjednima,

ili mož da mjesecima; bio je razveden, brat mu je ž ivio u
inozemstvu, majka sitna i slabaš na i deset milja daleko.
I sada sam bila ovdje .
Vozač , pristojan mladi istoč noeuropski tip s konjskim

repom, je održ avao motor upaljenim.
'Zapravo', kaž em mu, gledajuć i na sat, 'mislim da ć u brzo

sjesti i vidjeti prijatelja, da neš to pokupim. Mož ete li se
vratiti ovamo za pola sata? Sve bi trebalo biti gotovo do
342
Anna
tada.'
Dajem mu nekoliko novč anica, a on kimne, uvjerava me da

ć e se vratiti u 11.40h i daje mi kusur. Ne mogu ga imati u
blizini dok radim ono š to namjeravam.
On se odveze, a ja prije toga još jednom provjerim ulicu

gurnuvš i mala ž eljezna vrataš ca i polagano hodajuć i
stazom.
Zvonim na vrata, sluš am tupi zveket zvona unutra. Nema

kamera koje mogu vidjeti. Pogled na prednji prozor otkriva
prilič no neupadljiv dnevni boravak, kauč i fotelje, veliki TV,
police za knjige, veliku impresionistič ku sliku iznad kamina.
Nema znakova ž ivota.
Drugi pritisak zvona na vratima ima isti odgovor kao i prvi.

Dajem još minutu i hodam sa strane, stazom u straž nji vrt.
Mali je i viš e zarastao u grmlje i korov nego ispred, s jedne
strane ž ivica, s druge ograda. Roš tilj pokriven crnom
platnenom kiš nom navlakom. Zelene plastič ne vrtne stolice,
naslagane uza zid. Mutna polustaklena straž nja vrata pokraj
kuhinjskog prozora; nema tanjura ili š alica van, nema
posuđa koje se suš i na stalku, nema poš te na pultu.
SR to je najvaž nije, straž nji vrt nije zanemaren. Nalazim

praznu kamenu posudu za biljke, pozamaš nu stvar s
debelim č etvrtastim stranama i š est inč a kiš nice zelene boje
na dnu.
343
Anna
Provela sam gotovo godinu dana u ć eliji s Courtney,

brbljavom bivš om provalnicom koja je obila stotine kuć a
zajedno sa svojim tadaš njim deč kom, kojemu se sviđala
uglavnom – rekla mi je skruš eno – jer je bila dovoljno mala
da stane kroz prozore kad on nije mogao. Bilo je nekoliko
osnova. Ne nosi nikakav alat sa sobom, samo upotrijebi ono
š to nađeš u vrtu ili š upi i ostavi to iza poslije. Jednostavne
opcije su najbolje, uvijek provjeri ima li otvorenih prozora i
otključ anih straž njih vrata. Ne provodi viš e od pet minuta
unutra. Nosi rukavice. Ne budi pohlepna.
Posebno me pogodila jedna stvar koju mi je rekla: alarmi

nisu važ ni. Ljudi, rekla je, imaju jednu od tri reakcije kad
č uju kuć ni alarm: iritaciju ako je danju, ljutnju ako je noć u
ili neugodu ako je to vaš vlastiti alarm, a susjedi vas psuju
jer ste dopustili mač ki da se uključ i ponovno isključ ite
detektor pokreta . Nitko se zapravo viš e ne uzbuni kada se
oglasi kuć ni alarm. CR ak i ako je povezan s rent-a-cop
tvrtkom ili policijom, nikad nije prioritet jer je u devedeset
pet posto sluč ajeva laž na uzbuna. Oni to znaju, vi to znate.
Svi to znaju.
Uzimam par jeftinih ž utih rukavica koje sam uzela iz

kuhinje hostela i objema rukama podiž em kamenu posudu
za biljke, izbacujuć i kiš nicu na terasu.
Kreć uć i se prema straž njim vratima, č ekam da sljedeć i auto

prođe ulicom ispred i kad je buka motora najbliž a, guram
teš ki lonac ravno kroz matirano staklo.
344
Anna
46
Razbijanje stakla zvuč i poput eksplozije bombe i na

trenutak pomislim da su to svi na ulici sigurno č uli, ali onda
prođe automobil i vrati se tiš ina predgrađa, prekinuta samo
nezainteresiranim cvrkutom ptica na obliž njem drveć u.
Provlač im ruku kroz razbijeno staklo i pronalazim zasun na
straž njim vratima, okreć em ga uz š kljocaj i ulazim unutra,
moje mokasinke š kripe o razbijeno staklo dok paž ljivo
ulazim u kuhinju, a adrenalin mi pulsira venama sto na sat.
U REDU. Pogledam na sat: 11.13h. Moram ga pronać i i izać i.
Zrak u hodniku je miran i ustajao. Viseć a biljka na

pomoć nom stolić u osuš ena je potpuno smeđa, dugih listova
koji bež ivotno vise i razbacani su po poploč anom podu
ispod. Postoji alarmna ploč a kraj ulaznih vrata, ali nema
zvuč nog signala ili bljeskanja, nema poruka. Samo tri zelene
LED diode na vrhu. Pretpostavljam da se o kuć i brinula
Musgroveova starija majka, koja vjerojatno nije ž eljela
probleme s postavljanjem i isključ ivanjem sustava svaki put
kad bi je posjetila. ignoriram to. S desne strane je dnevni
boravak koji sam mogla vidjeti kroz prednji prozor. Drž eć i
se izvan vidokruga ceste, virim unutra, ali na niskom stolić u
za kavu ili u polici s knjigama nema nič ega š to izgleda kao
rukopis formata A4. To nije radna soba.
Krenem prema stepenicama, idem po dvije odjednom i
345
Anna
otvaram vrata s odmoriš ta: glavna spavać a soba sprijeda,

pomoć na soba sa strane i zatim treć a soba straga. Stol,
stolica, rač unalo, ormar za dokumente, viš e polica za knjige
stisnuto u malom prostoru. Stol je č ist osim tipkovnice,
miš a i monitora, pisać eg pribora i hrpe neotvorene poš te.
Svaka površ ina prekrivena Xinim slojem praš ine.
Musgroveova radna soba.
Gotovo odmah pronađem ono š to traž im.Nalazi se u gornjoj

ladici ormara za kartoteku, debela hrpa ispisanog
A4 papira, probuš enog i povezanog. Naslovna stranica s
Musgroveovim imenom i bivš im policijskim č inom ispod
naslova: Smrt zastupnika: unutarnja prič a o ubojstvu koje
je š okiralo Britaniju. Ispod ovoga je tekst koji označ ava da je
ovo 'Verzija 5, nepotpuni nacrt nije za distribuciju ili
citiranje i STROGO POVJERLJIVO' na dnu stranice velikim
crvenim slovima.
To je bilo to. Njegova neobjavljena publicistič ka knjiga o

sluč aju. Kao nač in da uđem u glavu č ovjeka koji me
zatvorio, bio je to potencijalni zlatni rudnik.
S naletom iš čekivanja vadim ga iz ladice i stavljam na stol,

listajuć i hrpu papira. Debeo je na stotine stranica, pun
crvenih promjena tragova i rukom pisanih bilješ ki,
samoljepivih papirić a koji nasumič no strš e tu i tamo. Ovdje
ima toliko toga da se sama tež ina moguć nosti u ovom
dokumentu č ini kao mala pobjeda sama po sebi. Nisam
imala pojma da ć e njegov prikaz biti tako iscrpan, ali znam
346
Anna
da ć e se Owenu jako svidjeti prilika da prođe kroz njega do

detalja.
Trebala bih ga jednostavno uzeti i otić i, ali iskuš enje da

bacim brzi pogled jednostavno je prejako. Nalazim stranicu
sa sadrž ajem na poč etku, popis svih poglavlja. 'Liam Vernon
MP'. 'Te noć i'. 'Prvi poziv'. 'Forenzika'. 'Dan prvi'.
'Nuliranje'. I tako dalje i tako dalje, sve do osude i epiloga.
Toliko toga treba proć i. Imam ideju i okreć em se unazad.
Rječ nik policijskih pojmova, prać en kazalom na deset
stranica. Oč ima prelazim preko unosa indeksa, traž eć i
jednu od onih natrpanih riječ i iza kojih su se ljudi voljeli
skrivati: 'izazovi', 'problemi', 'problemi', 'nedosljednosti',
'slabosti', 'neuvjerljivi' ili 'sporna područ ja' ili mož da
'sporni dokaz'.
Nijedan od ovih izraza se ne pojavljuje.
Vrać am se na vrh indeksa i poč injem iznova, idem po

temama, traž eć i teorije obrane, bilo kakvo spominjanje
korupcije, Philipa Boivina, Liama kao potencijalnog
parlamentarnog zviž dač a. Prvi zanimljivi unos na koji
nailazim je na č etvrtoj stranici, indeksni unos pod naslovom
'Linije upita, alternativa'.
Riječ 'korumpiran' pojavljuje se u drugoj od tri.

Linije upita, alternativa
– parlamentarni aspekt, 58, 61 – optuž be za korupciju, 99 –

odbacivanje, 167
347
Anna
Krv mi toliko lupa u sljepooč nici da me boli glava. Moj sat

kaž e 11.19h. Prebacujem na stranicu pedeset osam, ruke mi
se tresu, traž eć i na stranici prvu referencu na druge
moguć e osumnjič enike u mom sluč aju koji su prerano
odbač eni. Pogled mi pada na određenu reč enicu u treć em
paragrafu dolje:
U tom trenutku, kada je forenzič ki materijal analiziran i

poč eo se vrać ati istraž nom timu, razvijeno je nekoliko
alternativnih pravaca istraž ivanja uključ ujuć i relevantnost
ili nerelevantnost uloge ž rtve kao č lana parlamenta. Iako je
kasnije utvrđeno da nijedna od ovih alternativa nije bila
znač ajna u š irem dokaznom smislu s obzirom na cjelokupni
smjer istrage. . .
Prelistam naprijed na stranicu š ezdeset jednu.
Intenzitet medijskog izvješ tavanja nije bio iznenađenje, s

obzirom na prirodu uloge g. Vernona kao zastupnika u
Bathu, a svi mi u timu za velike incidente bili smo itekako
svjesni snaž nog fokusa pozornosti javnosti i njihova
opravdanog oč ekivanja da ć emo traž iti poč initelja s
najveć om ž estinom. Posvetili smo znač ajne resurse istrazi
svih aspekata osobnog i profesionalnog ž ivota g. Vernona,
gdje ga je njegova javna uloga mož da izlož ila visokoj razini
rizika. . .
Frustrirano odmahujem glavom i vrać am se na indeks, a

zatim na spominjanje korupcije na stranici devedeset devet.
348
Anna
Kao š to smo već ustanovili, naš rad otvorio je brojne

potencijalne pravce istrage tijekom rane faze istrage. Jedna
takva reč enica pojavila se dok je moj tim vodio pozadinske
intervjue u kojima je sugerirano da je g. Vernon bio barem
svjestan neetič kog i moguć e korumpiranog korporativnog
ponaš anja od strane američ ke tvrtke North Star, koja je
traž ila ulazak na britansko trž iš te telekomunikacija.
Međutim, u konač nici, istraga ovih navoda nije urodila
plodom i nije doš lo do daljnjih relevantnih informacija.
Naknadno, linija istrage nije se smatrala relevantnom i nije
č inila dio dokaza tuž iteljstva koji je izgrađen u narednim
mjesecima. . .
Sjeverna zvijezda. Opet to ime. Ali ostatak se č inio č istim

poput blata; Poč injala sam shvatati zaš to je ovaj rukopis bio
peta verzija. Mož da su izdavač i bili zabrinuti da ć e biti
tuž eni. SR toviš e, nisam se mogla sjetiti da je neš to slič no
spomenuto na mom suđenju.
Zaš to ga je tuž iteljstvo smatralo 'nerelevantnim'?

Odmahujem glavom, vrać am se na indeks kako bih pronaš la
referencu na sljedeć u stranicu, kad mi pogled padne na tri
riječ i pri vrhu.
Još jedan unos koji me zaustavlja.
Artemis Tech, 99
Tu misterioznu riječ koju je moja majka napisala na
349
Anna
stranici sudskog zapisnika. Artemis. Gdje je to č ula, nikad

neć u saznati. Ali bilo je dovoljno da uplaš i Musgrovea kad
sam mu to ponovila u hospiciju. A sada je to bilo u indeksu
njegove neobjavljene knjige. Drhtavim rukama pokuš avam
pronać i stranicu kad se trgnem na buku s ulice ispred.
Tresak vrata automobila.
Proš lo je skoro deset minuta otkako sam provalila. Vrijeme

je da krenem.
Gurnuvš i rukopis u torbu, uš uljam se u prednju spavać u

sobu, č uč nem dok se kreć em prema č etiri velika prozora
koji gledaju na Rockliffe Road.
S druge strane ceste parkiran je automobil, srebrna Toyota

Land Cruiser. Visoki crni muš karac stoji kraj otvorenih
suvozač evih vrata, sa strane ploč nika, s hrpom vreć ica u
jednoj ruci. Dok gledam, starija ž ena polako izlazi i uzima
ga za ruku, sa š tapom u drugoj ruci. Pomaž e joj da siđe s
velikog automobila i zatvori vrata za njom, a zatim je polako
odvede prilazom do kuć e nasuprot. Majka i sin su se vratili
iz shoppinga, to je sve.
Osjeć am kako mi napetost u tijelu lagano popuš ta. Laž na

uzbuna. Promatram ulicu još minutu, provjeravajuć i je li
č ista, dah mi zastaje u grlu kad policijski auto skreć e u vidik
na udaljenom kraju ceste. Nastavi. Nastavi. Sagnem se dalje
tako da samo gledam preko prozorske daske.
Policijski auto sporo vozi cestom brzinom od deset milja na
350
Anna
sat, a ispred dva policajca u uniformama gledaju lijevo-

desno kao da neš to traž e. Ili netkog. Približ ava se, još viš e
usporava dok se izjednač ava s kuć om. Prozori auta su
spuš teni, vozač s laktom naslonjen na prag, njegov kolega
na radiju.
Policijski auto dopuzi i zaustavi se, dvije kuć e niž e.
Srce mi se diž e u grlo. Trebam li pobjeć i ili ostati? Riskirati

ili se sakriti u kuć i? Niti jedan policajac ne izlazi iz auta.
Samo sjede.
Gotovo ć e me sigurno vidjeti u svojim zrcalima ako izađem

putem kojim sam uš la, oko ruba kuć e. Ili da odem na ulazna
vrata. Ne izgledam kao provalnik. Osim ako nemaju moj
opis i već traž e ž enu. Sranje. Jesu li ovdje zbog mene, zbog
ovoga ili je to samo sluč ajnost? Ako me uhvate ovdje, igra je
gotova. Ne mogu me uhvatiti.
Ostani ili idi.
Minut otkucava. Zatim još jedan. Ipak, samo sjede .
Odluč ujem izać i na straž nja vrata, pronać i put preko

ograde i kroz drugi vrt, ciljajuć i do najbliž eg razmaka
između kuć a. Nije savrš en plan, ali doveo bi me do Forester
Avenue, dao bi mi barem prednost. Hvala Bogu, kuć a je s
ove strane ulice; vrtovi s druge strane vrać aju se toč no na
rijeku Avon.
351
Anna
Dok se spremam otpuzati natrag do odmoriš ta, plava

svjetla policijskog auta poč nu bljeskati i on se naglo udalji
od rubnika, snaž no ubrzavajuć i ulicom. Za nekoliko sekundi
nestao je iz vidokruga i sve š to mogu č uti je vriš tanje
njegove sirene dok nestaje u daljini.
Ispustila sam bolan dah. Još je jedan metak izbjegnut.
Brzo silazim niz stepenice i izlazim kroz straž nja vrata,

ponovno š kripeć i po razbijenom staklu, zatvarajuć i ih za
sobom. Ulica je tiha sada je policija otiš la, ali ima još
petnaest minuta prije nego š to me taksi treba pokupiti.
SR aljem poruku vozač u da mu dam alternativno mjesto
preuzimanja, na križ anju iza ugla, i kreć em u tom smjeru.
CR vrsto drž eć i remen torbe na ramenu, pokuš avam izgledati
kao da pripadam ovdje i jednostavno sam u jutarnjoj š etnji
do delikatesa ili kaXić a.
Rukopis mi je tež ak u torbi. Pun moguć nosti. Datumi na

rač unalnim datotekama sugeriraju da je Musgrove radio na
knjizi nekoliko godina, ali još uvijek nije uspio pronać i
izdavač a. Bio je to razglaš en sluč aj, pa zaš to ga nitko nije
htio objaviti? Je li to zbog smrada oko suđenja za klevetu
koja je potopila Owenovu karijeru ili je bilo neš to drugo?
Vadim svoj telefon i š aljem poruku u grupni chat koji je

Owen napravio za nas č etvoro na Telegramu.
Zna li netko pojedinosti o navodima o neetič kom/

korumpiranom ponaš anju u vezi sa Sjevernjač om?
352
Anna
Spominje se u Musgroveovoj neobjavljenoj knjizi.
Dobar je osjeć aj š to sam se malo udaljila od Rockcliffe

Roada 117.
Nestrpljiva sam da se vratim u hostel, da mogu proč itati

dokument u cijelosti, da otkrijem tajne koje lež e skrivene
unutar njegovih stranica. Osjeć a se kao napredak, kao
kretanje naprijed. Nema veze s č injenicom da je provala
jasno i oč ito krš enje mojih uvjeta licence. Vrijedilo je
riskirati.
Telefon mi zvoni s novom porukom na Telegramu.

Dohvać am ga iz torbe i upravo sam ga htjela otključ ati, kad
ga vidim.
CR ovjek s druge strane ceste, puš i cigaretu.
CR ovjek kojeg prepoznajem.
353
Anna
47
Treba mi sekunda da shvatim odakle ga poznajem, a onda

me udari kao hladna voda u lice: Centralna knjiž nica u
Bathu, dva dana nakon š to sam puš tena.
Mrš avi ć elavi tip koji me promatrao dok sam radila na

rač unalu. Koji je nestao kad sam mu se pokuš ala
suprotstaviti.
Danas ne izgleda kao da ć e opet nestati. Naslonjen je na

drvo na suprotnom uglu križ anja Powlett Roada i Forester
Avenue, mož da tridesetak metara dalje, odjeven u
tamnozelenu platnenu jaknu i crne traperice.
Dok gledam, posljednji put povlač i cigaretu prije nego š to

je baci u oluk i krene prema meni. Prelazi raskriž je, cijelo
vrijeme ne skidajuć i pogled s mene, ruku opuš tenih uz
tijelo. Moj taksi još nije stigao i vrlo je malo prometa u
prolazu, nema automobila niti vozač a koji bi me vidjeli.
Dolazim do križ anja, svjesna da mi se približ ava s lijeve
strane pa skreć em desno, ubrzavajuć i korak. CR ini mi se da
se sjeć am da je vrlo blizu vatrogasni dom, ambulantna
stanica također. Ako uspijem doć i do jednog od njih, bit ć u
sigurna.
Telefon mi je u ruci. Trebam li zvati policiju? I reć i im š to?
Halo, upravo sam provalila u kuć u bivš eg policajca i sada

me prate?
354
Anna
SR to ako je taj tip policija, i promatraju me otkad sam izaš la?

Umjesto toga upisujem još jednu kratku poruku u grupni
chat.Prate me. Forester Ave.
Bacam telefon u torbu na ramenu i pipam uokolo traž eć i

drš ku malog nož a koji mi je Jodie dala, a ruka mi grebe
ispod rukopisa, sudarajuć i se sa svime ostalim, olovkama,
ključ evima, torbicom, kozmetikom, drugim nasumič nim
stvarima koje sam nakupila u posljednjih nekoliko dana.
Njegovi su koraci još uvijek iza mene, brzi i sigurni.
Travnata obala uzdiž e se s moje lijeve strane, kuć e s moje
desne strane, znak SLIJEPA ULICA ravno ispred. Sranje.
Nož nije u mojoj torbi.
Gledam iza sebe. CÑ elavi č ovjek mi se približ ava, mož da

dvadesetak metara dalje, njegove oč i su uprte u moje dok se
okreć em. Telefon mi u torbi dvaput uzastopno zvoni, ali
nemam vremena pogledati u njega. Umjesto toga, skreć em
desno u Forester Court i dajem se u bijeg, visok zid s moje
lijeve strane, drveć e s desne strane, cesta se otvara u malo
parkirališ te omeđeno s dvije strane stanovima, pješ čanim
trokatnicama s travnjakom ispred. Zajednič ka vrata koja
dijele svi stanari, sigurno bih bila uhvać ena prije nego š to
mi ih netko otvori. Trč im ravno između dva bloka i izlazim
na drugu stranu, ali nema prolaza, samo niz zaključ anih
garaž a i visoka ž ivica koja granič i s mjestom. Noge koje trč e
brzo se približ avaju iza mene, š ljap-š ljap-š ljap koraka po
betonu sve je bliž i.
355
Anna
Sječ em oš tro ulijevo niz zgradu, preko trave, rijeka je sad
ispred mene i na trenutak se pitam trebam li jednostavno
preskoč iti niski zid i riskirati ga preplivati, vidjeti hoć e li
moj vrebač biti voljan poć i za mnom u vodu. Zatim se sjetim
papirnatog rukopisa u torbi. Osim toga, proš lo je deset
godina otkako sam zadnji put bila u bazenu i vjerojatno bih
se utopila.
Ponovno se penjem ulijevo na uglu, pluć a poč inju gorjeti

dok jurim duž straž njeg dijela stambene zgrade. Izać i ć u na
ulicu putem kojim sam uš la i vratiti se na raskriž je,
zaustaviti auto u prolazu ili – izgovaram tihu molitvu –
uskoč iti u svoj taksi ako on me već č eka.
Na straž njoj strani stanova nalazi se tanki pojas trave,
nekoliko klupa i nizak zid koji se spuš ta u tamnu uzburkanu
vodu rijeke Avon. Noge mi postaju teš ke, ali nastavljam ić i,
nastavljam trč ati, skreć uć i u zadnjem uglu oko dugač ke
stambene zgrade i opet na otvoreno tlo, izmič uć i između
kanti za smeć e i izlazeć i na asfalt prije nego š to shvatim da
viš e ne č ujem svog progonitelja . Bacim pogled preko
ramena, ali tamo nema nikoga, mora da je otiš ao ili stao ili
se predomislio, ali ne usporavam korak, moram nastaviti
dok ne izađem iz ovog zatvorenog kompleksa jer ima samo
jedan izlaz natrag na glavnu cestu i ne mogu dopustiti da
ostanem zarobljena ovdje, biti uhvać ena nije opcija— Crni
kombi vuč e se ulicom.
Moj izlaz je blokiran.
356
Anna
Zaustavila sam se klizanjem, povlač eć i se tako snaž no da

sam skoro pala naprijed. Morać u riskirati s rijekom: sakrić u
torbu, staviti je u jednu od kanti za otpatke i vratiti se po
nju kasnije, u autu. S druš tvom.
Okreć em se da se vratim i sudaram se s neč im č vrstim.
Ovaj put padam, odskač uć i unatrag i udarajuć i straž njicom

o tvrdo tlo. Ali to nije ć elavi č ovjek. To je golemi bijeli tip u
crnoj trenirci i trapericama, s vratom debelim poput glave,
ramenima poput kugle za kuglanje i rukama velikim poput
tava. Gledajuć i ga s tla, izgleda apsolutno golemo. Obrazi su
mu izbockani, oč i ravne i bež ivotne poput dva stara novč ić a.
Moje srce prijeti da ć e mi probiti prsa, sjeć am se Jodienih

riječ i od subote. SR irok je otprilike č etiri stope i visok osam
stopa, pravo kopile sa sjekiricom.
I nekako me pronaš ao.
On me jednom mesnatom rukom hvata za vrat i vuč e me na

noge, drugom mi spaja zapeš ća. Naciljam udarce nogom u
njegovo međunož je, koljeno, ali č ini se da se oba odbijaju
bez ikakvog primjetnog uč inka.
'Pusti me!' Moj glas odjekuje od ravnog praznog zida iza

mene. 'Pomozite! Neka mi netko pomogne!' Puš ta mi jaknu i
umjesto toga rukom mi stiš će usta, a nos mi se trenutno
puni mirisima znoja, luka i cigareta.Vodi me prema crnom
kombiju, nadvijajuć i se nada mnom.. CÑ elavi muš karac se
357
Anna
pojavljuje s druge strane, ali nijedan od njih ne progovara.
Treć i muš karac izlazi iz kombija, lagano silazeć i na asfalt.

Ima vrlo kratku crnu kosu i visoke jagodič ne kosti, miš ić ave
građe plesač a ili boksač a. Stavlja ruke u dž epove svojih
hlač a od tamnog odijela, promatrajuć i me dok se
približ avam.
'Zdravo, Heather', kaž e. 'Napokon se sreć emo.'
358
Anna
48
Lisica me grize za zglob.
Prič vrš ćena je za metalnu š ipku zavarenu na stranu

kombija u visini glave, tako da moram drž ati lijevu ruku
podignutu. Na straž njem dijelu kombija nema prozora,
samo priguš eno svjetlo i klupe duž obje strane, kolekcija
raznog alata i smotuljaka plastike, siva ljepljiva traka i už e,
brež uljak u kutu prekriven ceradom. Ovdje jako smrdi na
znoj, naftu i dizel i još neš to š to je viš e ž ivotinjsko, zrelo i
kiselo. Uzeli su mi torbu s telefonom, brzo i uč inkovito me
pretraž ili zbog svega ostalog uključ ujuć i rukopis, plavu
periku otrgnutu i odbač enu na pod.
Ogromni tip, kojeg je tamnokosi nazvao Rennick – nisam

sigurna je li mu to pravo ime ili nadimak – sjedi na klupi
nasuprot mene sa š akama na koljenima. Ne govori, ne mič e
se, jedva trepć e. Samo zuri u mene svojim ravnim
aligatorskim oč ima.
Puls mi se ustalio, a prvi nalet adrenalina nestaje,hladan,

prazan strah, poput pada plime koja otkriva teren ispod.
Vozili smo se desetak minuta prije nego š to se kombi

otkotrlja i zaustavi, a tamnokosi muš karac uđe kroz vrata
kabine i ponovno ih zatvori za sobom. Sjeda na klupu
pokraj Rennick, prebacivš i jednu nogu preko druge i
promatrajuć i me cijelu minutu. Glatko obrijane crte lica su
mu azijske, mož da kineske, a pored golemog č ovjeka pokraj
359
Anna
sebe djeluje vitko, gotovo mrš avo.
"A sada, Heather", kaž e on. »Bila si zaposlena djevojka, zar

ne?Usput, lijepa perika.' ‘SR to god ž elite, ne mogu vam dati.'
"Oh, mislim da mož eš ", polako kima. Ima američ ki naglasak,
š irok i samouvjeren. »Usput, mož ete me zvati gospodin
Jones. Nije moje pravo ime, ali je dobro kao i svako drugo.'
»Ako me sada pustiš ,jednostavno ć u otić i. Neć u ovo nikome
prijaviti, nikakva policija, nitko drugi se ne mora miješ ati.'
On se zapravo nasmije na to,kratkim lavež om koji glasno
odjekuje u skuč enom prostoru kombija.
'OK, maknimo jednu stvar s puta od samog poč etka.' Kaž

iprstom pokazuje Rennicku. Krupni č ovjek ustaje, nadvija
se nada mnom, i snaž no me udari bekhendom preko strane
lica. To se događa tako brzo da nemam vremena da se
pripremim prije nego š to se njegovi veliki zglobovi prstiju
zabiju u moj obraz, moja glava odskoč i unatrag o metalni
boč ni zid, eksplozije jake vruć e boli u mojoj lubanji.
Podiž em desnu ruku kako bih pokuš ala odbiti novi udarac,
trepć uć i odbijajuć i bijele zvijezde koje mi zamagljuju vid, ali
Rennick jednostavno ponovno sjeda na klupu nasuprot, sa
š akama na koljenima kao i prije.
Gospodin Jones me prouč ava na trenutak. »Dakle, Heather,

samo da bude jasno? Ovo nije pregovaranje, nije razgovor.
Ja ć u prič ati, ti ć eš sluš ati, a ako na kraju uspiješ dati
360
Anna
toč an odgovor, mož da ć eš i otić i. Ili mož da neć eš . Da li

razumiješ ?' 'Da.' U ustima mi je bakrenast okus krvi.
'Dobro. Drago mi je š to smo maknuli osnovna pravila.' Iz

njegova glasa nestali su svi tragovi humora. »Dakle, ovdje
sam da isporuč im poruku. Sluš aš li?' 'Da.' Naginje se
naprijed,približ ava svoje lice mojem, dovoljno blizu da
osjetim njegov miris poslije brijanja, moš usan i skup.
"Stani", kaž e on. 'Prestani s tim š to radiš . Prestani

postavljati pitanja, prestani izazivati stvari koje treba
ostaviti na miru. Prestani pokuš avati ponovno pisati
povijest.Prestani odmah.' Moj glas je jedva š apat. "Ne
mogu."
'Ne mož eš ili neć eš ?'
'Ne mogu dopustiti da moje dječ ake odgaja netko drugi.

Oni su moji sinovi.'
'Da ti je na srcu najbolji interes tvojih dječ aka, ostavila bi

proš lost, Heather. Neka idu dalje. Zamisli koliko je teš ko
Theu i Finnu nositi se s č injenicom da im je majka ubila oca.
Gubitak oba roditelja u jednoj noć i. Koliko je godina
potrebno da se obradi, da to shvatiš ?Pomiri se s tim? Sada
zamisli da si mali Finn i da ti majka to ne dopuš ta. Odbija ti
dopustiti da se pomiriš s tim. Previš e je sebič na, previš e
zaokupljena sobom, previš e opsjednuta sobom da bi uč inila
pravu stvar za vlastitu djecu. Da uč ini ono š to je najbolje za
njih.'
361
Anna
Bol u mojoj č eljusti prerasla je u vruć u, goruć u bol na

mjestu gdje se Rennickov udarac spojio.
'Nije sebič no ako to nisam uč inila.'
'Svi znaju da jesi'. Pustila sam to bez komentara.
'Moja me djeca trebaju.'
'Rekao bih da je posljednjih deset godina jasan i deXinitivan

dokaz da nije tako .' ‘Za koga radis?' Ne odgovara.
Umjesto toga, vadi telefon iz dž epa i podiž e ga tako da

mogu vidjeti, listajuć i niz slika. Prva je kako izlazim iz ureda
za uvjetnu kaznu nakon sastanka s Trevorom Boyleom,
zatim snimak mene i Jodie u prodavnici rabljenih
automobila, ja vozim crnu Corsu, ja opet na ulici ispred
velike kuć e Vernonovih. a zatim snimak nas kako ulazimo u
hospicij u kojem je Musgrove bio pacijent.
Sve š to trebaš znati o mom poslodavcu je da ne opominju

tri puta. Izvode samo jedan udarac pa bi ovo trebala
smatrati svojim prvim i zadnjim upozorenjem. Neć e biti
drugog.' Gura telefon natrag u dž ep. »Bilo bi tako lako
vratiti te unutra da odsluž iš drugu polovicu kazne. Kad
izađeš , tvoji deč ki ć e biti muš karci - Theo ć e imati koliko,
dvadeset tri? – bit ć e vani u svijetu vjerojatno ž eleć i otić i š to
dalje odavde. Neć eš im biti ni uspomena. U retrovizoru ć eš
biti tako daleko da ć eš biti gotovo nevidljiva. Bić eš mit,
362
Anna
glasina, prič a o upozorenju koju je najbolje zaboraviti.' 'Ne.'

Grlo mi se stež e. 'To nije istina.' 'Ako to ne uspije . . .' Naginje
se bliž e. "Imaš još jednu moguć nost." podignem pogled.
"Koju?"
'Reć i ć u to ovako: š to misliš koliko ć e te ljudi traž iti ako

nestaneš ? Koliko ć e njih tugovati za tobom?' On slijež e
'Kome bi ti zapravo nedostajala?Glasine bi mogle trajati
dan, tjedan, a onda bi nestale. Ti bi otiš la.'
'Sada postoji viš e od mene. A istina ć e izać i na vidjelo, na

ovaj ili onaj nač in.' ‘Doslovno nemaš pojma protiv č ega si.'
Odmjeravam, na trenutak, rizike borbe protiv vatre vatrom.
Od bacanja neš to u njegovo lice – č ak i ako je to napola
nagađanje, napola blef.
"Znam da je Sjevernjač a bila umiješ ana u ono š to se

dogodilo mom muž u", kaž em. 'Da su plać ali parlamentarno
osoblje za informacije, uključ ujuć i njegovog voditelja
izborne jedinice, i Liam je za to saznao. Namjeravao je
puhnuti u zviž daljku, javno otkriti cijelu stvar. Pa ga je
Sjeverna zvijezda ubila i okrivila mene da prikrijem njihove
tragove.' Jones prekriž i ruke, duboko mrš tenje potamni
njegove crte. 'Nisi me sluš ala, zar ne?'
"Pratimo vas."
'Mi? Misliš li na svoju malu ekipu zajebanih i

nesporazumnih?' "Jeste li to bio ti?" Ja kaž em. 'Jesi li ti bio
taj koji je ubio mog muž a?' Postoji određena gorka ironija u
tome: traž ila sam te ljude, ali oni su prvi pronaš li mene. Jer
363
Anna
ovo je ono š to su oni uč inili. Uš li u naš u kuć u i izaš li iz nje
bez traga, znali o mojim tabletama za spavanje, rasporedu
vremena u obitelji, Liamovim kretanjima, tako mi smjestili
da skrenem pozornost s pravih poč initelja. Bilo je dobro
smiš ljeno, profesionalno odrađen posao. A sada su se
vratili.
Jones ponovno signalizira Rennicku, veliki č ovjek ustaje i

vezuje mi desnu ruku za drugu š ipku tako da su mi obje
ruke sada podignute. Potpuno sam bespomoć na i srce mi
poč inje bolno lupati o prsni koš dok Rennick odlazi do
cerade u kutu i uzima par debelih crnih gumenih rukavica.
Stavi ih na svoje velike ruke, zatim uzme neš to drugo iz
kutije s alatom i poč ne raditi na tome.
Okrenut mi je leđima tako da ga ne mogu vidjeti.
Jones ustane i pomakne se u stranu kao da ž eli dobro

vidjeti š to ć e se dogoditi.
'Pitala si', kaž e, 'koja ti je druga opcija u svemu ovome.Još

uvijek ž eliš znati?'
Oč i mi prelaze između njega i Rennicka, koji mi je još uvijek

okrenut š irokim leđima u kutu i radi na neč emu, š uš tanju
plastike, tvrdi zveket metala o metal. Krupni se č ovjek
okrene da se nadnese nada mnom i ja se trgnem unatrag
oč ekujuć i još jedan udarac, ali umjesto udarca tu je gruba
plastič na kesa koja pokriva moju kosu, moje tjeme, moje
uš i, moje lice, i svijet postaje neproziran.
364
Anna
Stež e me oko grla kako bi prič vrstio debelu prozirnu

plastič nu kapuljač u koja mi je navuč ena preko glave.
Nalet č iste panike.
Dah koji samo privlač i debelu plastiku na moja usta.
Vlaga mi se magli pred oč ima dok izdiš em. Rennickove

velike ruke su mi na vratu i osjeć am kako se ligatura još
jač e zatež e, urezuje se u kož u i nemam nač ina da je
dohvatim rukama s lisicama, nema nač ina da se oslobodim
pritiska. Pokuš avam zagristi plastiku, ali je predebela i ne
mogu je provuć i među zube.
"Forenzič ki gledano", kaž e Jones, glasom priguš enim do

mojih uš iju, "po mom iskustvu, plastiku je prilič no teš ko
nadmaš iti." Nije posebno glamurozno, ali znač i da nema
prljavih prskanja krvi, nema naknadnog č iš ćenja. Nema
probojnih ozljeda koje bi odgovarale oruž ju, nema balistike,
lako se odlaž e i otprilike je najjeftinija. Sve š to trebate je
nekoliko minuta.'
Rennick sada stoji pozadi, ruku prekriž enih na prsima, s

iskrom zanimanja u oč ima po prvi put. Pritisak mi raste u
prsima, glavi, vrtoglavica dok pokuš avam i ne uspijevam
uvuć i viš e kisika. Udaram š akama o bok kombija, a zglobovi
prstiju bukte od boli dok pokuš avam privuć i pozornost svih
koji bi mogli biti u blizini.
Jones odmahuje glavom. Još uvijek stoji tamo, još uvijek
365
Anna
gleda, još uvijek razgovara sa mnom.
»Hipoksija, Heather. To je kada tvoje tijelo ne dobiva

nikakav kisik, samo ugljič ni dioksid koji izdiš eš , tako da krv
ne mož e prenijeti dovoljno kisika u tvoja tkiva. Uključ ujuć i i
tvoj mozak.' Pokuš avam usporiti disanje, ali to je gotovo
nemoguć e. Svako podizanje mojih prsa doč ekano je
gutljajem plastike, bez oslobađanja, bez ispuš tanja, bez
zraka. Moje tijelo vriš ti za kisikom.
“Tvoje disanje i otkucaji srca ubrzavaju se", nastavlja Jones,

s izrazom akademskog zanimanja. Glas mu zvuč i kao da
dolazi izdaleka. 'Krvne ž ile u pluć ima se suž avaju dok se
tvoje periferne ž ile u rukama, nogama, š akama i stopalima
š ire. To je osjeć aj trnaca koji mož eš osjetiti.' Podiž e ruku,
maš e prstima kao da demonstrira. 'Ubrzo to dovodi do
nemoguć nosti komunikacije, opć e zbunjenosti, nesvjestice i
kome.'
Sivilo mi poč inje zamagljivati vid, raste pritisak u mojoj

lubanji kao da ć e mi se glava š irom otvoriti. Osjeć am se kao
da se utapam u vlastitom vruć em, otrovnom zraku. Bol u
prsima je nepodnoš ljiva.
Nemoj se onesvijestiti. Nemoj odustati.
'Mož dane stanice su vrlo osjetljive na nedostatak kisika',

dodaje Jones. 'Ne treba dugo da poč nu umirati.'
To je to. Ovo je kraj. Mislim na Thea i Finna i drago mi je š to
366
Anna
sam ih vidjela nakon izlaska, makar to bilo iz daljine. Zatim

pomislim na Liama, neosveć enog, njegovog ubojicu nikad
uhvać enog, pravda nikad pronađena. Sivilo se skuplja u
središ te moga vida i č ini mi se kao da tonem, padam
unatrag, padam u najdublju crnu rupu i znajuć i da se
nikada neć u moć i izvuć i—Vezovi oko mog vrata olabave i
udiš em č ist, slatki zrak koji ulazi u moj nos i usta dok se
plastič na kapuljač a povlač i. Udahnem tako bolno da mi se
pluć a č ine kao da bi mogla prsnuti.
»Jedno upozorenje, Heather. To je bilo to: devedeset

sekundi pod kesom. Sljedeć i put ć u je ostaviti deset minuta
i onda ć emo te staviti u rupu u zemlji negdje gdje te nitko
neć e pronać i.'
Rennick otključ ava prvo jednu lisicu pa drugu, a ja se

sruš im na pod, povrać am i dahć em, kaš ljem i usisavam zrak
na rukama i koljenima. Jones se spuš ta na moju razinu.
"Dakle", kaž e on. 'Razumijemo li se sada?'
367
Anna
49
Owenovo lice pobijeli kad uđem u pub. Postoji pož utjela

modrica na mojoj jagodič noj kosti i još jedna na rubu kose
gdje mi je glava udarila o zid kombija; ljutiti crveni trag oko
mog vrata na mjestu gdje je plastič na ligatura bila č vrsto
nategnuta. Nas č etvero dogovorili smo se nać i u 16 sati
kako bismo usporedili bilješ ke o dnevnom radu, još u
College Arms. On je s Jodie, za istim stolom u straž njoj sobi
gdje smo se juč er sreli.
"Isuse Kriste", kaž e, ustajuć i tako brzo da je skoro

prevrnuo svoju kriglu. 'Jesi li dobro?'
Jodie također ustaje i bez riječ i me privlač i u zagrljaj,

njezine se tanke ruke obavijaju oko mene, njež no me
trljajuć i po leđima poput majke koja tješ i zalutalu kć er. Prvi
put otkako su me izgurali iz kombija, osjeć am kako mi se
oč i pune i prije nego š to sam to shvatila, kako treba
zaplač em, sav š ok, bol i strah izlijevaju se iz mene u vruć oj
navali suza.
Pruž a mi nekoliko salveta sa š anka i daje upute Owenu da

me smiri velikim brendijem, koji mi daje dok nas troje
sjedamo.
Briš em oč i i objaš njavam š to se dogodilo, gdje sam bila i š to

sam pronaš la kad su me Jones i njegovi ljudi stjerali u kut.
'Dobio sam tvoju poruku u grupnom chatu', kaž e Owen, 'i
368
Anna
uzvratio sam ti poruku, nazvao te, ali nisi odgovorila pa sam

uskoč io u taksi dolje do Forester Avenue. Dok sam stigao
tamo, pretpostavljam da je kombi već otiš ao.'
'Uzeli su mi telefon', kaž em. »Odvezli me Bog zna kamo.
Uzeli su i Musgroveov rukopis.' "Sranje", kaž e Owen, a lice

mu pada.
'Da.'
Kaž em mu ono malo š to sam nauč ila iz brzog č itanja

dokumenta, spominjanja korupcije i Sjevernjač e. On kima i
biljež i dok ja prič am.
Jodie odmahuje glavom prema meni.
»Prokleto sam ti rekla da ne ideš sama. Da sam ja bila

tamo, ne bi te ozlijedio.' 'Da si ti bila tamo, uhvatili bi nas
obje.' "Ili", kaž e ona, stiš ćuć i mi rame, "dala bih im da okuse
njihov vlastiti prokleti lijek." Otpijem gutljaj rakije i ona me
peč e u bolnom grlu, ali ga umrtvljuje.
'Oprosti', kaž em. »Sljedeć i put ć u te posluš ati. Samo ne
mogu shvatiti kako su me pronaš li, kako su znali kamo
idem.' Jones i njegova dva č ovjeka bacili su me u slijepoj
ulici zaključ anih garaž a u Southdownu, bez telefona, torbe i
novca. Vratila sam se pješ ice u grad.
"SR to je s policijom?" kaž e Owen nesigurno.
369
Anna
'Nema š anse', kaž em.
"Ali mogli su te ubiti..." Podiž em ruku. »I š to reć i, Owene?

Da su mi ti tipovi rekli da se povuč em, da prestanem raditi
neš to š to ionako ne bih smjela raditi? Priznati da sam već
viš estruko prekrš ila uvjete svoje uvjetne?' 'Ne moramo im
to reć i, mogli bismo samo reć i . . . napali su te ovi momci.
Unesi to barem u zapisnik.' »A kako da objasnim gdje sam
bila? Iza kuć e njihovog bivš eg kolege, u koju je sluč ajno
upravo provaljeno?' 'Neć e to nuž no povezati s tobom.' 'Ne.
Policajci', kaž em.
"Dogovoreno", kaž e Jodie.
Jodie opisuje svoj dan prateć i Christine Lai, koja je prvo

otiš la u teretanu, zatim u svoj ured, zatim u nepoznatu kuć u
u Combe Downu na sat i pol prije nego š to se vratila u svoj
ured na ostatak poslijepodneva.
Owen je traž io ime vlasnika za adresu Combe Downa,

rekao je, a bio je još jedan zanimljiv tekst s broja Philipa
Boivina upuć en Christine, samo š est riječ i:
Sve se rješ ava kako je dogovoreno.
Na š to je ona odgovorila jednostavno:
U REDU.
370
Anna
Također se obratila svom odvjetniku kako bi se raspitala o

novoj zabrani prilaska – protiv mene. Sudeć i po uzbuđenom
sjaju u njegovim oč ima, č ini se da ima još toga za reć i, ali
kaž e da ž eli prič ekati dok Amy ne dođe kako bismo svi
zajedno mogli č uti. Dovrš avam rakiju i on me pita ž elim li
još jednu dok č ekamo, ali odbijam.
"Gdje je Amy uopć e?" kaž em gledajuć i na sat. 'Je li se itko

danas č uo s njom?' "Pokuš ala sam je nazvati nekoliko puta",
kaž e Jodie. Poslala sam joj poruku, ali ne odgovara.' Ona
ispija svoju votku. 'Mož da je zaglavila u uredu?'
Owen me ponovno pita o Musgroveovom neobjavljenom

rukopisu, ali nas skoro odmah prekidaju kada zazvoni
njegov telefon s nepoznatim brojem. On se namrš ti na to,
odgovori i vodi kratak razgovor prije nego š to odzvoni.
"To je bila ona", kaž e, smrknutog lica. "Pita mož emo li je

pokupiti." 'Gdje je ona?' 'U bolnici.U A & E.'
371
Anna
50
Odjel za nesreć e i hitne sluč ajeve u Royal United Hospital je

pun.
Uvijek je guž va, prema mom iskustvu, uvijek previš e

pacijenata i nedovoljno osoblja, premalo vremena i
prostora, a ovaj petak rano naveč er nije iznimka dok nas
troje ž urimo kroz glavnu bolnič ku recepciju. Owen me nije
napustio otkako je stigao i gotovo se suprotstavio tipu koji
je sluč ajno naletio na mene dok smo skrenuli niz hodnik.
Amy je bilo gore od mene.
Nalazimo je kako sjedi na plastič noj stolici ispred A & E,

drž eć i plastič nu š alicu č aja koji se toč i u aparatu. Donja joj
je usna rasječ ena i nateč ena, a duž č eljusti ima tamne
modrice. I ona ima izdajnič ki crveni znak ligature oko vrata,
gadne modrice koje se pojavljuju oko oba zapeš ća na
mjestima gdje su je č vrsto stezale lisice i viš e tragova nasilja
koji potamnjuju kož u njezinih ruku. Njezin gornji dio -
pastelno ž uti V-izrez - tamno je proš aran osuš enom krvlju.
Izgleda krajnje traumatizirano, još uvijek u š oku, kao da joj
je bilo potrebno današ nje iskustvo bliske smrti da u
potpunosti shvati uloge u igri koju svi igramo.
S mukom ustaje dok joj prilazimo, a ja je stisnem u zagrljaj,

nalet olakš anja š to je ž iva, tu je, imamo je. Ona plač e u moje
rame i ja joj dodajem maramicu dok Jodie i Owen gledaju,
zabrinutih lica.
372
Anna
"Mislila sam da ć u umrijeti", š apne Amy. "Mislila sam da je

to to." 'I ja',kaž em. »Ti gadovi. Ne mogu vjerovati da su i tebi
to uč inili. ZR ao mi je.' 'Nije tvoja greš ka.'
Ne slaž em se. Ali svejedno sam je pustila da prič a dok smo

se vrać ali na parkirališ te, Owen i Jodie prednjač ili, a nas
dvije za njima.
Amy je izlazila sa sastanka s klijentima u gradu, prič a nam,
kad su je zgrabili na parkirališ tu i strpali u straž nji dio
crnog kombija. Opisi se poklapaju – Jones, Rennick i ć elavi
muš karac koji me jurio na ulici. Tretman isti, lisice,
plastič na vreć ica č vrsto stegnuta oko glave i devedeset
sekundi muč nog guš enja prije odgode – i posljednje
upozorenje da prestane kopati po okolnostima bratove
smrti. Medicinska sestra ju je pregledala, zaš ila i iz
predostrož nosti napravila rendgensko snimanje njezinog
zgloba, gdje je bila izgurana iz kombija na kolnik.
Bilo je to gadno uganuć e, ali nije bilo slomljeno.
Nas č etvero ulazimo u malu Corsu, Owen i ja naprijed,

Jodie i Amy straga.
"Hvala š to si doš ao po mene", kaž e Amy. 'Nisam htjela da

me mama i tata pokupe ovdje, da me vide ovakvu prije nego
š to se malo saberem. Samo ne mogu shvatiti kako su ti ljudi
znali gdje ć u biti.'
"Pametni su, dobro raspolaž u informacijama", kaž em. »I
sigurno su doš li po mene odmah nakon š to su završ ili s
373
Anna
tobom. Uzeli su ti telefon da me nisi mogla upozoriti.' Ona

kima, a lice joj se opet topi u suzama. 'Bila sam tako
prestraš ena. Stvarno sam mislila da je gotovo . . . Kad nisam
mogla disati, a oni su me samo gledali kako dahć em i
dahć em, s plastikom na mojim ustima. . .' Jodie se okreć e na
sjedalu, stiš će ruku mlađe ž ene.
"Proć i ć eš kroz ovo", kaž e ona. "Bić eš dobro."
Amy se okreć e prema meni.
'Heather, tako mi je, jako ž ao.' Glas joj prelazi u jecaj. »Sve
ovo vrijeme . . . koliko sam griješ ila u vezi s tobom. Kako
smo svi bili u krivu. Vidjeti te ljude, sluš ati ih, š to su rekli da
ć e mi uč initi ako ne odustanemo od Liamova sluč aja. Ne
mogu vjerovati da su sve ovo vrijeme, policija i sudovi i
porote i mediji, svi oni krivo shvatili toliko dugo. I ja sam
krivo shvatila.'
"Ja bih se trebala isprič ati", ponovno kaž em Amy. »Nikada

nisam mislila da postoji rizik da ć e krenuti i na tebe.
Trebala bi prestati, ovo je također opasno za tebe. Osim
dječ aka,ti si sve š to mi je ostalo. Ti si najbliž a š to imam od
obitelji.' Briš e oč i rukavom.
'Hoć eš li prestati?' Isto mi se pitanje motalo po glavi od
trenutka kad sam prije nekoliko sati pomislila da ć u
umrijeti. Ali tada je postojao samo jedan odgovor, a postoji
samo jedan odgovor i sada.
“Ne mogu." "Izgubila sam brata", tiho kaž e Amy. »I ne mogu
374
Anna
i tebe izgubiti. I moramo pronać i ljude koji su ga ubili.

Pronać i ih i natjerati ih da plate. Istraž i pravdu za
Liama.' 'Odmakni se barem nekoliko dana, ostani kod
roditelja'. Obeć ava da neć e sama izlaziti' 'A ti?' »Bit ć u
posebno oprezna.Obeć avam.' Kaž em Owenu i Jodie da sada
i oni moraju biti oprezni - jer ć e oni vjerojatno biti sljedeć i.
Owen odmahuje glavom, a Jodie je ogorč ena, inzistirajuć i da
se mož e brinuti za sebe. Nisam uvjerena da itko od njih
prijetnju shvać a dovoljno ozbiljno.
Jodie odlazi upaliti auto, ali Owen podiž e ruku. Nitko ga od

nas, kaž e, nije pitao š to je danas radio. Otvara svoju torbu i
izvlač i uvijenu kartonsku mapu – jedan od dosjea koje je
Amy pronaš la u kuć i svojih roditelja, zapakirane papire koji
su lež ali neotkriveni na tavanu posljednjih deset godina.
'Prije nego š to odemo', kaž e on, oč iju sjajnih od uzbuđenja,

'svi morate ovo vidjeti.'
375
Anna
51
To je bankovni izvod.
Prvo mi ga daje, jedan list koji izgleda kao izblijedjela

fotokopija s logom banke i adresom tvrtke na vrhu. Datum
izvoda je 20. svibnja do 19. lipnja 2013., stranica broj dva
od č etiri. Ne prepoznajem broj rač una ili š ifru sortiranja, ali
ime vlasnika rač una vrlo mi je poznato. Dolje na stranici
nalazi se niz malih depozita i isplata za kupovinu, hranu i
pić e, benzin, karte za vlak. Ugnijež đen među njima, dvaput
zaokruž en i podvuč en, jedan depozit od 75.000 funti od
tvrtke pod nazivom BD Holdings.
Sedamdeset pet tisuć a funti. Znač ajna svota koja je trebala

viš estruko upozoriti središ njicu stranke, cjelokupnu
parlamentarnu nadzornu skupinu, a vjerojatno i policiju. A
ipak je proš ao potpuno ispod radara, potpuno neprijavljen
u to vrijeme ili poslije. Na suđenju se o tome nije
spominjalo, š to je zasigurno znač ilo da policija nije znala.
Ponovno se ljutim zbog gubitka Musgroveova rukopisa.
Ponovno gledam ime vlasnika rač una.
Christine Lai.
Datum depozita je 28. svibnja. Liam je ubijen 13. srpnja,

otprilike š est tjedana kasnije.
Je li ovo bio poč etak svega, poč etak odbrojavanja koje je
376
Anna
završ ilo njegovom smrć u? Koliko je dugo sumnjao i kako je

doš ao do njezina bankovnog izvoda? Je li se suoč io s njom
ili prijavio svoje sumnje nekom drugom? Pitanja su se
množ ila, a odgovori još uvijek nedostiž ni.
'Proveo sam već i dio današ njeg dana pregledavajuć i

papirologiju u onim kutijama s tavana tvojih roditelja, Amy.'
On pokazuje prema listu papira u mojoj ruci. 'Pronaš ao sam
to skriveno među nekim nepovezanim
stvarima,zapisnicima odbora i dnevnim redovima
sastanaka otprilike iz tog vremena.' Predajem papir svojoj
š ogorici. 'Kao da ga je ondje sakrio, gdje ga neć e nać i?'
"Spremljeno na sigurno", kaž e Owen. 'BD je Black Dragon
Holdings, laž na tvrtka registrirana na Kajmanskim
otocima', kaž e. 'I pogodi š to? To je podruž nica North Stara.'
Svi sjedimo u tiš ini na trenutak, probavljajuć i implikacije
njegova otkrić a.
Odmahujem glavom. Sedamdeset pet tisuć a funti nekako se

ne č ini dovoljno. Nedovoljno da uniš ti obitelj. Nedovoljno za
ubijanje. Premaleno je, previš e beznač ajano u usporedbi s
onim koliko je razaranja prouzroč ilo.
'Je li to sve?' kaž em konač no. 'Je li to ono š to je Liama

koš talo ž ivota?' 'Znaš š to kaž u', odgovara Owen.
'Zataš kavanje je uvijek gore nego izvorni zloč in.'
»Dakle, to je to? Ovo je piš tolj koji se dimi, sigurno?'
Owen polako kima, podignute obrve. 'Sjeć am se Christine
377
Anna
na sudu tijekom postupka za klevetu. Ustala je pred sucem,

porotom i svim tim ljudima i slijepo se zaklela da nikakav
novac nikada nije promijenio vlasnika. Bila je tako
uvjerljiva, uvjerila je sve. Mislim, bila je stvarno, jako dobra
u tome.' Jodie dolazi na red da proč ita fotokopirani list. "Ali
je još uvijek prokleta laž ljivica, zar ne?" "Oni znaju da se
približ avamo", kaž e Owen. »Mislim da ste zato vas dvije
danas napadnute – diž u ulog.' Amy se naginje naprijed u
svom sjedalu, ponovno č itajuć i dokument preko Jodiena
ramena. "Trebali bismo otić i na policiju s ovim", kaž e ona.
'To je jasan dokaz kriminala.' "Ne", kaž e Owen. 'Ne još .' 'O
č emu ti prič aš ?' kaž e Amy. »Ovo je ono š to ste traž ili, zar
ne? Veza koju ste traž ili od poč etka?' 'Nije dovoljno', kaž e.
'Ovo je još jedan dio slagalice, sigurno. Ali samo po sebi nije
dovoljno. Mogli bismo otić i na policiju s ovim, ali š to ć e oni
uč initi? Misliš da ć e mu dati prioritet nakon deset godina,
na zahtjev uvjetno puš tenog ubojice—' podiž e mi ruku u
znak isprike '— na temelju jednog fotokopiranog
bankovnog izvoda nepoznatog podrijetla?' "Nije
nepoznato", kaž e Amy.
'Pronaš li smo ga u bratovim stvarima.' 'Da, ali policija ć e

htjeti utvrditi jasan lanac porijekla od stvarnog bankovnog
rač una do primatelja, morat ć e podnijeti zahtjev za različ ite
naloge za pristup bankama, kako bi utvrdili da je zakon
prekrš en u prijenosu sredstava, itd. Sve ć e to potrajati, š to
ć e naš im loš im momcima dati dovoljno vremena da
natjeraju svoje odvjetnike da sve zamotaju u birokratiju dok
g. Jones i njegovi prijatelji š upci uniš tavaju sve preostale
dokaze, spaljuju elektronič ki trag i zastraš uju ili ubijaju
378
Anna
preostale svjedoke.' Gleda me uz ovaj posljednji komentar.
Amy odmahuje glavom. 'Hoć eš reć i da samo sjedimo na

ovome?'
»Kaž em da nam treba drugi dio – dio koji povezuje isplatu

od sedamdeset pet tisuć a s Liamovom smrć u – a onda ć emo
cijelu stvar prezentirati policiji kako bismo im mogli
pokazati potpunu sliku. Moramo pratiti novac. A u
međuvremenu ć emo nabaviti nekoliko novih telefona i vas
dvije ć emo smjestiti negdje na sigurno.' Amy konač no
popuš ta, sjedajuć i natrag u svoje sjedalo i slijež uć i
ramenima. Kaž e da ć e ostati kod roditelja nekoliko dana,
modrice na licu prekriti korektorom, a ostale ozljede sakriti
majicama dugih rukava i š alovima.
Owen predlaž e da bi u svakom sluč aju bilo dobro pritajiti

se do sljedeć eg tjedna. Hostel nije dobar, jer Jones zna da
smo tamo. CR ini se da je hotel sljedeć a najbolja opcija, ali ne
sviđa mi se osobito ideja da ž ivim sa sto drugih ljudi dok
moja slika č ini najbolje vijesti.
"Mož eš ostati kod mene več eras", kaž e Owen. 'To je
zapravo stara kuć a moga oca u Larkhallu. Sutra ć emo vam
nać i neki motel.'
Jodie pali auto. 'Idem i ja'. Owen izgleda neodluč no, kao da
to nije ono š to je imao na umu.
»Nema baš . . . mjesta.' "Mislim, postoji samo jedna
slobodna soba, druga je ispunjema jednim kauč em.?" 'Pa da.
Ali-'
379
Anna
»U redu onda.Smjestić ete se,imam i rezervnu sobu.'
Odmahujem glavom. 'SR to je s pravilima hostela?'
'ZR ivot ti je u opasnosti.' Ona me Xiksira pogledom.

'Probacijska služ ba mora napraviti iznimku za to, zar ne?
Obavijestić emo Boylea.'
Prvo idemo u hostel, Jodie ulazi pokupiti ono malo š to

imamo iz naš e sobe, pojavljuje se sa naš im stvarima
uguranim u dvije plastič ne vreć ice nekoliko minuta kasnije,
s mojim ruksakom preko ramena. Odveze nas u Sainsbury's
na Green Park Roadu, Amy č eka u autu dok mi gotovinom
kupujemo dva jeftina telefona na dopunu. Zatim ć emo je
ostaviti do velike kuć e u Bathwicku prije nego š to krenemo
u Larkhall slijedeć i Owenove upute.
Kuć a njegova oca mala je samostojeć a kuć a s komadima

sive ž buke koja se ljuš ti sa zidova i korovom koji viri kroz
ispucalo poploč enje prilaza.
"Naslijedio sam je proš le godine", kaž e Owen dok nas puš ta

u hodnik oblož en drvetom. 'Nisam baš stigao... . . još
raspremam. Wi-Fi lozinka je na oglasnoj ploč i u kuhinji. Ako
ž elite staviti svoje stvari gore, stavit ć u kuhalo za vodu.
Rezervna soba je lijevo na vrhu stepenica. Lijevo, OK?
Nemojte se zamarati prostorijom s kutijama na desnoj
strani, apsolutno je puna stvari.'
380
Anna
U kuć i se osjeć a pomalo pljesniv miris - miris nevoljene

kuć e kojoj treba č iš ćenje, miris samca - i Jodie podiž e obrvu
kad stignemo do odmoriš ta i odnesemo svoju oskudnu
imovinu u slobodnu sobu. Soba je prekrivena praš njavim
slikama starih aviona, a tu je i brač ni krevet sa starim
pletenim pokrivač em koji izgleda kao obiteljsko nasljeđe;
Desetljeć e nisam spavala u brač nom krevetu i izgleda
ogromno. Jodie odlazi pronać i kupaonicu.
Priključ ujem prijenosno rač unalo da ga napunim i

provjerim ima li novih e-poruka. Ali prije nego š to se mogu
prijaviti, č ujem svoje ime u dramatič nom scenskom š apatu i
nalazim Jodie na odmoriš tu kako mi gestikulira, maš uć i
rukom u pokretu . Ona stoji na otvorenim vratima sobe s
kutijama, ona za koju nam je Owen rekao da se ne
zamaramo s njom, č udnog izraza lica. SR iri vrata dok joj
prilazim. Lož a je malena i nevjerojatno tijesna sa stolom,
rač unalom, policom za knjige sa stotinama knjiga.
Bejzbolska palica naslonjena na zid pokraj nje, 'Boston Red
Sox'š ablonom po svojoj duž ini. Krevet za jednu osobu u
kutu potpuno je zaklonjen pod stopom visokom hrpom
papira, knjiga, č asopisa i raznih odjevnih predmeta
nasumič no bač enih na vrh.
Ali stol je oč ito središ nja toč ka sobe i on je također

nagomilan papirima, dosjeima i uvezanim dokumentima.
Ispred radnog stola cijeli je zid oblijepljen isječ cima iz
novina, prič ama na papiru koji ga prekriva zid od poda do
stropa. Vijesti, č lanci, kolumne i uvodnici, č ak i nekoliko
naslovnica. Slike su mješ avina ljudi koji hodaju, policijskih
381
Anna
slika, grupnih obiteljskih fotograXija i sudskih skica. Ali svi

oni imaju jednu zajednič ku stvar.
Sve su to prič e o mom sluč aju. O meni.
382
Anna
52
Nijedna od nas ne priznaje da je gledala u lož u.
Umjesto toga, pijemo č aj i razgovaramo u oskudnom

salonu, sa spljoš tenim tepihom i izblijedjelim tapetama.
Owen naruč uje kinesku hranu i nas troje jedemo za
kuhinjskim stolom, i gotovo se osjeć am kao da smo opet
normalne osobe, jedemo normalan obrok u normalnoj kuć i.
Bez reš etaka, bez brava, bez pravila u kantini i bez
policijskog sata. Samo ugodna hrana i razgovor, dobrodoš la
distrakcija od malih naknadnih potresa straha koji me
pogađaju svaki put kad mi sjeć anje zapne za onaj crni
kombi bez prozora. Owen otvara bocu crnog vina, š to malo
pomaž e.
Tek kasnije, nakon š to nam je zaž elio laku noć i otiš ao

odraditi još nekoliko sati u svojoj radnoj sobi, Jodie i ja
odlazimo u sobu.
Ona i ja lež imo u brač nom krevetu i razgovaramo u mraku

kao par tinejdž erki pred spavanje. Razgovaramo o naš oj
djeci i ona mi prič a o svojoj kć eri, Holly, o zlostavljanju koje
su obje pretrpjele od strane njezina partnera i prekidu
njihove veze. Manipulirao je njihovom kć eri i iskoristio
Jodienu ovisnost o drogama, njezina uvjerenja, u svoju
korist u borbi za skrbniš tvo koja je uslijedila nakon
njihovog razlaza. Prič am joj o deč kima, kako sam ih vidjela
u parku prije nekoliko dana nakon š to su izaš li iz š kole. Sve
to vrijeme, isprekidano tap-tap-lupkanje rač unalne
383
Anna
tipkovnice gotovo se č uje kroz zid. Naposljetku, nas dvije

utihnemo i ona se podigne na jedan lakat, a ulič no svjetlo
koje curi kroz zavjese baca njež ni sjaj na njezino lice.
'Misliš li da je Owen pomalo 'Malo š to?' . . .

Ne znam.'
"Nemoj mi reć i da nisi primijetila."
"Pomalo si zagonetna, Jodie." "SR to je to,kao križ aljka?" Ona
stiš a glas, ali samo malo.
'Mislim, on je pomalo č udak, zar ne?' ‘Mož da je malo
opsesivan.' "Mož da ?" Ona frkć e. »Vidjela si onu njegovu
sobu.Tvoje slike po cijelom zidu, od poda do stropa. Prilič no
jezivo, ako mene pitaš .'
Naš a je soba odmah do njegove radne sobe – samo smo

nekoliko metara udaljeni od mjesta gdje Owen upravo sjedi
za svojim rač unalom – i pitam se koliko su debeli zidovi.
'Tiš e,' š apnem. 'CR uć e te.' 'Samo kaž em da je opsjednut

tobom.' 'Opsjednut je mojim sluč ajem.' Ona podiž e obrvu.
'Je li se to danas tako zove?' Stavila sam prst na usne. Neš to
se promijenilo: kuć a je potpuno utihnula oko nas. U sobici s
kutijama prestalo je kuckanje po tipkovnici. 'Kad sam prvi
put srela Owena, rekao mi je neš to.' 'Da te ž eli uzeti za svoju
nevjestu i zauvijek zaključ ati u svoju seksualnu tamnicu?'
Pogledam je.
"Oprosti", kaž e ona stidljivo, gledajuć i crvene brazde na
mom zapeš ću. 'Loš ukus.' ‘Rekao mi je da svaki novinar na
kraju ima jednu veliku prič u u svojoj karijeri koja
nadmaš uje sve ostale, to ih na neki nač in deXinira. Prva koju
384
Anna
spomenu ako ih netko pita č ime se bave. Prič a o kojoj ne

mogu prestati razmiš ljati, obič no zato š to je to stvaranje
njihove karijere.'
"U redu", kaž e Jodie polako.
'Stvar je u Owenu, on misli da je ta prič a moj sluč aj. Trebalo

je to biti stvaranje njegove karijere, osvajanje nagrada,
hrabra istraga koja je poniš tila už asno neostvarenje pravde.
Osim š to je uč inio suprotno - uniš tio mu je karijeru.
Poprilič no ga doveo do bankrota, uč inio ga personom non
grata u struci. Misli da je zeznuo stvar i nikada nije prestao
razmiš ljati o tome. Ne mož e to pustiti.' 'I on je č udan.'
Progunđa kao da nije uvjerena. »Ipak nije ž elio da dođem
ovamo u njegovu kuć u, zar ne? To je bilo prilič no oč ito kad
smo izlazili iz bolnice. Htio me odvesti natrag u hostel kako
bi te mogao imati samo za sebe.'
"Mislim da se to viš e odnosilo na raspored spavanja."

priguš im zijevanje. "U svakom sluč aju, on vjerojatno ima
djevojku."
'Je li spomenuo djevojku?' »Ne č ini se kao takav tip, meni.

Koliko znamo, mogao bi nas upravo sada promatrati.'
"Prestani", kaž em, zureć i u mrak kao da bih mogla uoč iti
crveno LED svjetlo koje treperi u kutu. 'CR ekaj, jesi li zato
gurnula stolicu ispod kvake?' »Nema brave. Bolje i to nego
niš ta.' Ona ponovno lijež e na jastuk, i dalje okrenuta prema
meni. 'Ozbiljno, nije li ti bilo pomalo č udno kad nam je
385
Anna
govorio o bankovnom izvodu koji je pronaš ao?' "Na koji

nač in č udno?" 'Kao, netko primi veliki mito i ima dokaze u
ruci,a ti mi kaž eš da je navodno opsjednut ovom prič om i
da svemu otkrije dno. I on godinama i godinama traž i taj
dokaz ili š to već , ali kad ga nađe, odjednom viš e ne ž eli ić i
na policiju?'
'Kao š to je rekao, ž eli biti siguran prije nego š to poduzme

sljedeć i korak. Ne ž eli otić i nepripremljen, to je sve.'
"Hmm", kaž e ona. 'CR ini mi se pomalo zagonetnim .'
Naposljetku, utonemo u ugodnu tiš inu i ja se okrenem na

bok, teš kih kapaka. Pokuš avam razmiš ljati o sutra, o tome
š to trebamo uč initi sljedeć e, iako se sve viš e prepreka
pojavljuje na svakom koraku. Slike bljeskaju pred mojim
zatvorenim oč ima. Moja tazbina, Vernonovi, koji su me
nekoć primili u svoju obitelj, a sada su prema meni gajili
samo neprijateljstvo i prijetnje. Trevor Boyle,koji už iva u
moć i da mi otme slobodu u bilo kojem trenutku. Musgrove,
umiruć i č ovjek koji bi uskoro mogao odnijeti svoje tajne u
grob. Policijski auto ispred njegove kuć e danas, kada sam
bila sigurna da ć u biti uhvać ena. Nekaž njena korupcija
Christine Lai, jezivo izravna brutalnost Jonesa” Ovo ti je
jedino upozorenje.”
Toliko razloga da prestanem s onim š to radim. Samo jedan

razlog da nastavimo.
386
Anna
Napokon, osjeć am kako padam, tonem u san, kad sam č ula

Jodien tihi glas pokraj mene u tami.
'Heather?'
"Mmm- hmm?"
»Vratit ć emo tvoje deč ke, znaš . Obeć ajem ti.' odgovaram ne
otvarajuć i oč i.
»A onda ć emo te vratiti u Hollyn ž ivot. I to je obeć anje.'
387
Anna
53
SUBOTA
Moj san je optereć en noć nom morom u kojoj se utapam u
plastici, usta i nos su mi ispunjeni njome, cijelo moje tijelo
okruž eno njome, ukopano u neprozirno more guste, tekuć e
plastike koja me ž eli povuć i na dno i nema kisika, nema
zraka, ne mogu —Netko izgovara moje ime.
'Heather?'
Jodie je pokraj mog kreveta, u trapericama i majici kratkih

rukava, bosa, a njezina mala š aka lagano poč iva na mojoj
ruci.
'U redu je', kaž e ona. "Dobro si."
Trepć em, pokuš avajuć i se sjetiti gdje sam, ovaj č udni

krevet, ova soba, ovo mjesto, prije nego š to mi se sve vrati u
naletu. Grlo mi je grubo, glas mi je još uvijek negdje
drugdje.
Jodie me zabrinuto pogleda. Kosa joj je mokra. 'Loš i snovi?'

Kimnem, a ona pokaž e na š alicu č aja koja se dimi na
noć nom ormarić u pokraj mene prije nego š to se bez riječ i
vrati na drugu stranu kreveta, pijucka svoju š alicu č aja i
gleda u svoj telefon.
Skoro je devet sati. Soba je svijetla od jutarnjeg sunca, a

plahte su, barem s moje strane, natopljene znojem. Uzimam
č istu odjeć u koju imam i brzo se tuš iram, odijevam i briš em
388
Anna
kosu najbolje š to mogu. Owen je već otiš ao kad sam siš la

dolje, ali ostavio je kruh i ž itarice, mlijeko i jaja za doruč ak.
Također je ostavio ceduljicu zalijepljenu na memorijsku
karticu; bilješ ka kaž e jednostavno 'Heather playlist' i
potpisana je jednim velikim O.
Potrebno je pola sata da konXiguriram svoj novi telefon,

postavim e-poš tu i poruke i ponovno se prijavim na svoj
Telegram rač un kako bih mogla sigurno razgovarati s ostalo
troje. Poslala sam Amy privatno poruku da je pitam kako je
nakon juč eraš njeg dana. CR ini se da je dobro iako imam
dojam da je hrabra.
Owen se vrać a natovaren vreć icama iz supermarketa koje

istovaruje na stranu pripremajuć i se za ruč ak i več eru. Nije
imao puno hrane, stidljivo objaš njava, i nije č esto imao
posjetitelje.
"Previš e si navaljivala, Heather, moraš se odmoriti", kaž e

mi, istovarajuć i paracetamol, ibuprofen, antiseptič ku kremu
na kuhinjsku stranu, potič uć i me da si pomognem. »I pritaji
se, barem danas. Jesi li dobro spavala? Ozljede ti ne daju
spavati?'
Inzistira da mi skuha š alicu č aja i ostavlja hranu za ruč ak

prije nego š to me po drugi put pita mož e li mi neš to donijeti
dok je vani. Postoje neki drugi tragovi koje ž eli pratiti, kaž e,
uključ ujuć i kuć u u Combe Downu koju je Christine Lai juč er
posjetila.
389
Anna
Ponovno izlazi malo nakon 10 ujutro, ostavljajuć i Jodie i

mene same u kuć i.Slaž em sve svoje stvari na krevet.
Nekoliko presvlaki. Osnovne toaletne potrepš tine. Mamin
stari sat, telefon, bankovna kartica, laptop, ruksak s raznom
papirologijom iz probacijske služ be.
Zakopč an u boč ni dž ep naprtnjač e, nalazim ključ i rač un za

Total Storage. Još jedna stvar koja se č ini kao nedovrš en
posao; u nekom sam trenutku morala pronać i mjesto za
sadrž aj tog velikog ormarić a. Otvoreno prijenosno rač unalo
podsjeć a me da ima i nekih memorijskih kartica koje treba
provjeriti – ostavila sam ih u utorak jer ih nisam imala kako
pogledati; ali sada znam. A ni tada nisam imala auto, da
prebacim sadrž aj na neko sigurnije mjesto.
Ali sada imamo Corsu, parkiranu na prilazu ispred.
Silazim dolje i nalazim Jodie kako u hodniku oblač i tenisice,

ključ eve od auta na stolić u pokraj nje.
'Ne mogu sjediti ovdje cijeli dan', kaž e ona, 'pa sam
razmiš ljala o stvarima koje su još u skladiš tu.' Nasmiješ im
joj se, podiž uć i ključ od ormarić a br. 5581. 'Ti mora da mi
č itaš misli. Hej, kako bi bilo da ja pođem s tobom?'
Stavlja ključ u dž ep i okreć e se prema hodniku.

"Morate se odmoriti i biti sigurni, gospođo Vernon."
Dobacuje mi osmijeh dok zatvara vrata. »Ionako se brž e
kreć em sama.Neć u dugo.'
390
Anna
Otvaram prijenosno rač unalo i kopiram popis za

reprodukciju koji je Owen sastavio za mene na memorijskoj
kartici, sve dvadeset i dvije pjesme s CD-a kuć ne izrade koji
je Liam napravio za mene prije svih tih godina. Prva pjesma
je 'Street Spirit' od Radioheada i osjeć aj melankolije
obuzima moja ramena dok sluš am, teš ka bol, ali ne ž elim da
prestane.
Provela sam oko trideset minuta, koji nisu urodili plodom

googlajuć i Christine Lai, proč eš ljavajuć i sve rezultate
pretraž ivanja koje je iznijelo njezino ime u nadi da ć u
pronać i neš to korisno. Bila je bliska s Liamom tih
posljednjih godina, s njim je provodila isto toliko, ako ne i
viš e vremena nego ja. Znala bi da je imao aferu, sigurna sam
u to, vodila je njegov dnevnik i njegov ured sa
sveobuhvatnom uč inkovitoš ću koja me se uvijek dojmila. To
je također impresioniralo porotu kada je svjedoč ila za
optuž bu na mom suđenju. Bila je vrlo uvjerljiv svjedok.
Već sam znala da je napustila izbornu jedinicu – diskretno,

bez najave i pompe – nekoliko mjeseci nakon završ etka
mog suđenja.
Prema njezinom proXilu na LinkedInu, zatim je otiš la raditi

za međunarodnu softversku tvrtku s uredom u Bristolu,
mijenjajuć i poslove još dva puta prije nego š to ju je
posljednjim proš logodiš njim prelaskom doveo u
Ministarstvo obrane, nekoliko milja uz A4 u Corshamu. Pet
različ itih poslova u zadnjih deset godina. Je li to bilo
neobič no? CR inilo se da se puno kreć e uokolo. Njezini proXili
391
Anna
na druš tvenim mrež ama bili su, u najmanju ruku, oskudni.

Gotovo niš ta š to je bilo osobno. Od Amy sam znala da je
slobodna, neudana i da ž ivi sama; da li je usput bilo
momaka, nisam znala.
Još uvijek me ljuti š to sam uspijela izgubiti rukopis

Musgroveove knjige, š to smo toliko radili i toliko riskirali da
ga pronađemo, samo da bi mi ga tako brzo nakon toga oteli
iz ruku. Trebala sam ostati da proč itam o spominjanju
Artemis Tech-a, da vidim zaš to je to bilo područ je interesa u
istrazi i mož da č ak zaš to su se od njega udaljili. SR to se
moglo pojaviti tijekom posljednjeg desetljeć a da
zanemarenoj liniji istraž ivanja da novu relevantnost.
Umjesto toga, vrać am se na poč etak.
392
Anna
54
Moj telefon zuji od videopoziva od Amy.
Prihvać am poziv, a ona se isprič ava š to nije izaš la da me

osobno vidi. Njezini roditelji, rekla je, bili su jako
uznemireni kada su vidjeli njezine ozljede od juč er i
inzistirali su da ostane kod kuć e nekoliko dana kako bi se
odmorila i oporavila. Još uvijek izgleda blijedo, iscrpljeno,
traumatizirana ž rtva koja pokuš ava pokazati hrabro lice.
'Mama je potpuno pretjerala', kaž e ona. »Osjeć am se kao da

mi je š esnaest ponovno, kazna zbog krš enja policijskog
sata.'
Gurnem temu na neutralniji teren, pitajuć i je kako su deč ki.

Provodi nekoliko minuta prič ajuć i mi kako su Theo i Finn u
š koli i kod kuć e, ž ive u velikoj kuć i u Bathwicku s bakom i
djedom i tetom. Theo je strastveni nogometaš i kapetan
kriket tima, kaž e mi, s darom za matematiku i u najboljim je
grupama za sva tri prirodoslovna predmeta. Finn je viš e
umjetnič ki, viš e knjiš ki tip,u svojim Xilmovima i
videoigrama – Amy vrti niz naslova kao š to su Elden Ring i
Dragon Age, za koje nikad nisam č ula – i vjež ba za svoj ispit
iz klavira u č etvrtom razredu.
Ona baca pogled preko ramena i približ ava se ekranu. CR ini

se kao da je u aneksu velike kuć e, dogradnji koja je
sagrađena za njezin stan. Finn, kaž e ona tiš e, pita za mene
prvi put nakon godina. Topli sjaj š iri se iz dna mog grla dok
393
Anna
moja š ogorica opisuje razgovor sa sinom za kojeg sumnjam

da bi me uopć e prepoznao. SR to se sada događa? bio je rekao.
Je li zauvijek izaš la iz zatvora? Je li ona još uvijek moja
mama? Hoć e li baka i djed ikada viš e razgovarati s njom?
SR to se događa ako ona dođe u kuć u?
Sluš am u tiš ini,upijam sve, upijam svaki detalj i ne ž elim da

ona prestane. Toliko sam propustila u njihovim ž ivotima.
Njihova je baka dala sve od sebe, ali uvijek je bila
rastresena, pola vremena u svom svijetu, viš e zaljubljena u
ideju da imaju djecu nego u stvarni svakodnevni posao
njihovog odgoja. Imam snaž an osjeć aj da je Amy bila viš e
majka dječ acima, sluš atelj, vodič , strpljivi pomagač i netko
tko bi uvijek imao vremena za svoje neć ake – ko bi uvijek
bio tu za njih. CR ak je i pristala na Theove zahtjeve za
nekoliko satova vož nje od tete i neć aka na privatnoj vož nji u
Dormersu.
Nakon deset minuta, razgovor se vrać a na Jonesa i njegove

ljude.
'Morate biti oprezniji', kaž e ona. 'Zaš titi se. Uč ini š to god
moraš .' "I ti, Amy." Završ avamo razgovor i gledam
kroz prednji prozor salona dok sitna kiš a poč inje tamniti
beton. Ulica je prazna, ali svejedno navlač im zavjese.
Razmiš ljam o Amynim riječ ima. Zaš titi se. Jodie je rekla
neš to slič no prije nekoliko dana kad mi je dala nož da
nosim u torbici. Nož koji je nestao kad su me Jonesovi ljudi
stjerali u kut. Odlazim gore i brzo pretraž ujem slobodnu
sobu, traž eć i ono malo stvari koje posjedujem u sluč aju da
394
Anna
sam ih nenamjerno ostavila u dž epu ili kaputu. Provjeravam

svoj ruksak i par plastič nih vreć ica.Niš ta.
Jodien jeftini ruksak od vinila je u slobodnoj sobi,

naslonjen na njezinu stranu kreveta, pa pregledavam i
njega. Mož da je posudila nož ić natrag, a da nisam ni
shvatila. Unutra je nekoliko majica, kapa, punjač za telefon,
mala uokvirena slika tinejdž erice u š kolskoj uniformi –
pretpostavljam njezine kć eri, Holly – i nekoliko nasumič nih
toaletnih potrepš tina. Toč no na dnu njezine torbe, moji
prsti dodiruju par č arapa, ali dok ih guram u stranu, otpor
je malo već i nego š to bi trebao biti. CR vrstoć a ispod vune;
neš to unutra. Izvuč em č arapu iz njezine naprtnjač e i
uvuč em ruku u nju.
Glatka plastika.
Prozirna Ziploc torba puna novca.
Unutra je zapeč ać en debeli snop novč anica, jednom

presavijen. Vadim ih i drž im, crveno-ljubič aste novč anice
od pedeset funti glatke su u mom dlanu. Brzo prebrojavanje
otkriva da je ovdje viš e od tisuć u i pet stotina funti.
Puno novaca. Osobito bivš em prijestupniku koji je tek

izaš ao iz zatvora.
Sjedim naslonjena na radijator, s novcem raš irenim po

š arenom tepihu ispred mene, pokuš avajuć i shvatiti š to mi je
promaklo.
395
Anna
Jer Jodie nije imala novca kad smo se upoznali. To mi je

rekla i tog prvog dana u hostelu. Nije imala posao, vrlo malo
obitelji. Nema vidljivog nač ina podrš ke osim beneXicija.
SR tednja s bankovnog rač una? CR inilo se malo vjerojatnim da
bi to sakrila i ne bi mi rekla za to. Moje misli neprestano
kruž e natrag do iste toč ke, poput kompasa koji se uvijek
vrać a na sjever bez obzira na to na koju sam stranu
okrenula.
Od trenutka kada su me Jonesovi razbojnici zgrabili s ulice,

pokuš avala sam shvatiti kako su me pronaš li. Imalo je
određenog smisla da bi me mogli pratiti do probnog doma:
tamo sam trebala biti, prema uvjetima moje dozvole. Ako su
znali datum mog izlaska – a č inili su se prilič no dobro
upuć eni u takve stvari – bilo je logič no da su me traž ili na
toj adresi. Ali kuć a na Rockliffe Roadu trebala je biti
sigurna. Bila sam gotovo sigurna da me nitko nije pratio, a
ipak su bili tamo u istom susjedstvu u isto vrijeme
kad i ja, spremni da me odvedu u slijepu ulicu. Spremni za
napad.
Bila je jedna osoba koja je toč no znala gdje ć u biti.
Jodie.
Ona je bila ta koja je pronaš la njegovu adresu, kada smo

prvi put poč eli pregledavati njegove e-mailove. Rekla mi je
da ne idem tamo sama – inzistirala je da idemo zajedno.
Znala je da ć u vjerojatno ić i sama.
396
Anna
I tu je bio taj odjek njezina glasa, ono š to mi je stalno

govorila na ovaj ili onaj nač in.
Nikad ne vjeruj ovisniku. Laž emo svima. To su bile njezine

toč ne riječ i. Mož da je uvijek bilo opasno vjerovati nekome
tko nije imao vjere u sebe.
Crni kombi pojavio se prije tri dana dok smo pokuš avali
pronać i Johna Musgrovea. Kucala sam na vrata, ostavljajuć i
Jodie samu u autu, i nekako nas je kombi pronaš ao. CR ula
sam samo njezine riječ i da se to desilo u hostelu prethodni
dan.
To ima određenog smisla. A ipak mi je teš ko povjerovati da
me prodala. Jodie i ja smo sinoć , dugo razgovarali o
stvarima koje su nam bile najvaž nije na svijetu. Osjeć ala
sam se kao da je poznajem na dubljoj razini, iako je proš lo
jedva tjedan dana od naš eg prvog susreta.
Ponovno pakiram novac i vrać am ga u njezinu ruksak.
Mož da im je već dala ovu adresu, a ja bih trebala odmah

otić i. Samo izađi i ostavi sve iza sebe. Idi daleko. Sakrij se.
Nestani.
Ali otiš la sam predaleko da bih sada stala. Morala sam

nastaviti ako sam ikad htjela doć i kuć i.
Umjesto toga, idem dolje u kuhinju, pronalazim mali oš tar

nož u Owenovoj kuhinjskoj ladici i stavljam ga u svoj
straž nji dž ep.
397
Anna
55
Jodie se vratila iz skladiš ta tek oko sredine poslijepodneva,

okreć e Corsu gotovo do prednjih vrata i dvaput zatrubi da
mi javi da je stigla.
"Sve sam donijela", kaž e ona. Zamolila sam onog lijepog

mladić a da mi pomogne ukrcati ga na kolica i otić i do auta.
Dosta smo napunili prtljaž nik, ali uspjeli smo na kraju.' Ona
gleda okolo, pokazuje na prednje prozore. 'Zaš to su zavjese
zatvorene?' Trebalo joj je puno viš e nego š to sam mislila –
gotovo tri sata – ali odluč ujem to ne spominjati. Paž ljivo je
promatram dok sve trpamo unutra, traž eć i bilo kakvu
naznaku prijevare, bilo kakav trag da je netko kupio njezinu
odanost za tisuć u i pet stotina funti. Ali č ini se da je ona
besprijekorna glumica.
Naposljetku, imamo sve to nasumič no naslagano na stolu

za sjedenje. Još jednom tiho zahvaljujem svojoj majci i
njezinoj odluci da pohrani te stvari, ove fragmente mog
starog ž ivota, vjerojatno sve š to je dobila od Vernonovih
nakon š to je kuć a prodana. Cijela jedna kuć a, jedan ž ivot,
cijeli moj ž ivot, a bilo ga je jedva dovoljno da pokrije
površ inu ovog malog blagovaonskog stola. Skuham nam
objema č aj i donesem ga u salon, dodajuć i š alicu Jodie.
Pregledava malu hrpu uokvirenih fotograXija, koje moja
tazbina vjerojatno nije ž eljela jer sam ja bila na njima. Jednu
s dana naš eg vjenč anja, drugu s novogodiš nje zabave, treć u
koju je Liam snimio jednog prekrasnog ljetnog dana, u vrtu
398
Anna
stare pivnice u Lacocku. To je selXie i oboje nosimo sunč ane

naoč ale i vrtoglavo-sretne osmijehe, Liam izgleda poput
preplanule holivudske Xilmske zvijezde,kao Ben AfXleck u
najboljim godinama, iako se nikada nije ponaš ao kao da
vjeruje u to. Poslije sam ga nemilosrdno zadirkivala zbog
slike. CR injenica da se č inilo da nikada nije priznao kako
izgleda, da se nikad nije poigravao s njim niti ga
iskoriš tavao, bila je jedna od stvari koje sam voljela kod
njega.
Jodie kima glavom u znak odobravanja. 'Pravo zgodan tip,

tvoj Liam.' Uzimam ga od nje i gledam sliku,bol je duboko u
mojim prsima. Bili smo u Dyrham Parku tog dana, samo
smo š etali po imanju stare seoske kuć e,drž eć i se za ruke i
sve to upijajuć i, sretni š to smo lutali Perryjevim voć njakom
i biljnim vrtom i parkom, sretni š to smo bilo gdje,jer smo
bili zajedno. Nisam znala kad je slika snimljena, ali tjedan ili
dva kasnije saznala sam da sam trudna s Theom.
"Da", kaž em tiho. ‘Da,bio je.'
Provodimo pola sata metodič ki uzimajuć i stvari s hrpe i

stavljajuć i ih na pod u salonu kako bismo ih ponovno
pregledali, provjeravajuć i papirologiju, prouč avajuć i sve
pokuš avajuć i uhvatiti bilo koji trag koji je mož da promakao.
U č etiri sata idem ponovno staviti kuhalo za vodu, ali Jodie
me zadrž i za ruku.
"Dosta č aja", kaž e ona. 'SR to kaž eš na neš to š to je malo
vrijednije?'
399
Anna
Odmahujem glavom. "Malo je rano za mene,Jodie." ‘Owen

nema ormarić s pić em,naž alost', kaž e ona. 'Kao,
nepostojeć i. Pa sam mislila da nam kupim neš to za
brbljanje, jer je vikend.'
"Vjerojatno bih trebala ostati trijezna,hvala." Ali znam š to

zapravo govori. Ona ima onaj nemir, taj povuč eni pogled
trzajuć ih prstiju, razrogač enih oč iju koji sam vidjela toliko
puta među novopridoš licama u Eastwood Parku.
'Hajde '. Ona mi se nasmiješ i. 'Vikend, zar ne?' Stavila sam

ruku na njezinu. 'Ali samo pić e, zar ne? Niš ta drugo,
nikakve droge?' “Samo pić e." Ona me pozdravlja,odlazi do
ulaznih vrata, oblač i jaknu i uzima ključ eve auta sa
pokrajnjeg stolić a. U ž urbi ih obara na pod i š alje ih da
skač u po ploč icama. Saginje se i grabi ih,ona je u ž urbi.
Imam bljesak svog otkrić a ranije - koliko zapravo znam o

njoj? – i obuzme me už asan, jeziv osjeć aj da pokuš ava
pobjeć i, otić i odavde, pobjeć i od mene.
"Jodie?"
'Da?' ‘Mi smo prijateljice, zar ne?'
'Naravno.' Ona namiguje. 'Sad kad smo dijelile krevet,

moramo biti.' "Samo sam ti htjela zahvaliti", kaž em. »Zato
š to si bila tamo. SR to si mi pomogla.I mislila sam ono š to sam
sinoć rekla.'
400
Anna
"I ja", kaž e ona, otvarajuć i teš ka ulazna vrata. 'Vidimo se

uskoro.' A onda je nema, silazi s prilaza ravno na cestu.
Pronalazim još č etiri memory sticka među gomilom ostalih

stvari i uzimam jedan po jedan.
Prvi nejasno prepoznajem, a ispostavilo se da je jedan od

mojih.
Nasumič ni dokumenti iz mog starog ž ivota, radne stvari,

prezentacije, izvješ ća i bilješ ke. Svakakve besmislene stvari
za koje sam nekada davno mislila da su zapravo važ ne.
Mapu sa slikama je tež e gledati. Stotine slika dječ aka dok su
bili bebe i mala djeca, izlasci i praznici i slike snimljene u
vrtu naš e stare kuć e u ulici Maitland. Otprilike milijun slika
Thea kad je bio tek rođen - malenih, ruž ič astih i malo
zgnječ enih od carskog reza - od kojih je već ina izgledala
gotovo identič no. Manija novog roditeljstva, valjda.
Ostala tri pripadala su Liamu. Dva radna i jedan osobni.
Provela sam još sat vremena pregledavajuć i svaki

dokument pohranjen na tri stika, klikajuć i i č itajuć i,
klikajuć i i č itajuć i, nada polako nestaje dok odbacujem prvu
desetinu, zatim sljedeć u i sljedeć u.
Ovdje nema nič ega.
Niš ta š to je bilo vrijedno spaš avanja, č uvanja,

pohranjivanja desetljeć e. Niš ta š to č ini razliku.
401
Anna
Frustrirano zalupim laptopom.
Trebam malo zraka; trebam hodati, izać i. Biti cijeli dan

zatvorena u ovoj maloj š ljunč anoj kuć i pomalo je previš e
poput boravka u zatvoru, buljeć i u ista č etiri zida. Iako
mogu izać i van i š etati po malom, zaraslom vrtu straga, i
dalje mi daje isti klaustrofobič an osjeć aj da sam zaglavila
ovdje protiv svoje volje. A ne mogu ni izać i ispred jer
nemam ključ . Jodie ima jedini rezervni i č ini se da je dvaput
zaključ ala kad je otiš la. Dakle, ja sam zapravo zatvorenik u
ovoj kuć i.
U ranu več er shvać am još neš to: nije bilo razgovora o

pronalasku motela u koji bismo mogli krenuti. Owen to nije
spomenuo otkako smo juč er pokupili Amy iz bolnice, a u
svakom sluč aju bio je vani već i dio dana. Pretpostavljam da
ć emo ostati ovdje pod njegovim krovom, barem još jednu
noć . Mož da mu je to cijelo vrijeme bio plan.
Naposljetku se vrać am u dnevni boravak, ljutito buljim u

hrpu stvari razasutu po podu i stolu za blagovanje. Sada sve
izgleda tako besmisleno, gotovo okrutno, te stvari spaš ene
iz mog starog ž ivota koje me mogu samo podsjeć ati na ono
š to sam izgubila. Ne mogu mi pomoć i da idem naprijed, ne
mogu mi dati ono š to mi treba viš e od svega na svijetu.
Niš ta nije ostalo netaknuto osim hrpe mekih knjiga.
Mož da nekoliko desetaka - romana koje smo Liam i ja
402
Anna
voljeli i razmijenili: Gone Girl, Postmortem, The Silence of

the Lambs.
Ostalo od Patricie Highsmith, Margaret Atwood, Stephena

Kinga. Moj originalni stari primjerak Harryja Pottera i
Kamena mudraca, pohaban i izguž van i č itan mnogo puta.
Knjige koje su stajale na polici naš e kuć e u ulici Maitland

od dana kad smo se uselili. Knjige za koje su Vernonovi
vjerojatno mislili da su prejeftine da bi ih se isplatilo
spaš avati, da bi bile vrijedne sjeć anja na njihova sina. Knjige
za koje je moja majka znala da ih volim.
Uzimam U š umi Tane French i listam stranice, suhe i

pomalo izblijedjele. Unutra prelazim prstima preko
naslovne stranice, preko petljastog natpisa samouvjerenim
rukopisom mog supruga.
“Poklon za naš u prvu godiš njicu!
Nadam se da ti se sviđa
L xx”
Bio je to dobar izbor, sjajna knjiga koju sam naš la u

zatvorskoj knjiž nici i dvaput je ponovno proč itala dok sam
bila unutra. Na stranicama ovog primjerka postoji oznaka,
kao da je netko doš ao do sredine i odustao ili nije imao
vremena.
403
Anna
Dokono prelazim po stranici da je izvadim, ali to nije

oznaka, to je omotnica zaglavljena između stranica,
naslovljena na Liama velikim slovima rukom u naš oj staroj
kuć i. Pismo koje je izgleda zalutalo.
Unutar koverte nalazi se jedan list A4 papira presavijen dva

puta u pravokutnik. Razvijam ga, papir je krut i nepopustljiv
od starosti, nabori urezani u papir tijekom mnogih godina.
Moje oč i prelaze preko teksta, slike, bilješ ke naš krabane

ispod nje. Pokuš avam shvatiti ono š to č itam.
404
Anna
56
List papira izgleda kao ispis vijesti, snimka zaslona web

stranice. Na slici je sredovječ ni muš karac u bijeloj jakni,
maltretiran, oznojen i crvenog lica u središ tu guž ve
desetaka ljudi, gomile fotografa i kamera, a umiješ ana je i
uniformirana policija.
Naslov glasi:
KRAJ 'GOSPODINA CR ISTOG'.
Na dnu stranice paž ljivo je ispisano š est riječ i teš kim crnim
slovima:
BUDITE OPREZNI – ILI STE VI SLJEDECÑ I.
Ne prepoznajem sredovječ nog muš karca na slici, niti

mjesto, niti bilo š to od toga. Prič a, naslov, uniforme - niš ta
od toga ne izgleda poznato. Paž ljiviji pogled na web-adresu
i brzo Google pretraž ivanje otkrivaju da se radi o brazilskoj
web stranici s vijestima, a tekst je pomalo sluč ajan web-
prijevod s portugalskog na engleski. Pregledavam prvih
nekoliko odlomaka: nekakav skandal u koji je upleten
brazilski č lan Zastupnič kog doma, njihov ekvivalent naš em
parlamentu. Zamjenik po imenu Hector Macedo, koji je
stekao reputaciju 'gospodina CR istog', boreć i se protiv
korupcije i krupnog kapitala, boreć i se za socijalnu pravdu i
posveć en svojoj obitelji. Neustraš ivi borac koji je stekao
moć ne neprijatelje kada je odgodio veliki infrastrukturni
405
Anna
projekt zbog zabrinutosti oko mita i nacionalne sigurnosti.
Međutim, njegova je karijera završ ila prije mnogo godina u

sramoti.
Optuž be za poreznu prijevaru i policijska pretraga njegove
imovine koja je otkrila neš to puno gore: kompromitirajuć e
slike na telefonu skrivenom u njegovoj radnoj sobi, desetke
slika mladić a. Golih. Nekoliko ih je ponovno tiskano uz
vijest, lica dječ aka su zaklonjena, a drugi detalji sreć om
zamagljeni.
Macedo je to zanijekao. Telefon je bio podmetnut, inzistirao

je, a nije znao niš ta o slikama: bio je obiteljski č ovjek koji je
volio svoju ž enu i obitelj i nikada ne bi uč inio niš ta š to bi
povrijedilo dijete. On nije bio pedoXil - rekao je da je cijela
stvar bila namješ taljka neprijatelja koji su ga odluč ili
uš utkati.
Ali nije bilo važ no š to je rekao.
CR im se prič a proč ula, slike su procurile u medije, njegov

demanti nije bio važ an. Njegova karijera je bila gotova.
Otuda i slika iznad ove prič e, na kojoj je prikazano kako ga
uhić uju ispred svoje kuć e i odvode u pratnji savezne policije
usred vrtloga publiciteta.
Ali ova prič a je stara. Prije viš e od desetljeć a. Datum na njoj

je 25. veljač e 2012., viš e od godinu dana prije Liamove
smrti. Kako bi to moglo biti povezano?
406
Anna
Zatim sam proč itala prič u do samog kraja i pronaš la

odgovor.
U posljednjem odlomku spominje se nekoliko velikih tvrtki

kojima je Macedo bio trn u oku, postavljajuć i teš ka pitanja i
pozivajuć i na potpunu transparentnost nač ina na koji su
projekti vođeni, kako su izdavani drž avni ugovori i tko bi
mogao biti isplać en usput.
Jedna od kompanija je američ ka multinacionalna

kompanija North Star.
Ponovno gledam poruku na dnu stranice, rukom napisanu

istim velikim crnim slovima kao na omotnici.
BUDITE OPREZNI – ILI STE VI SLJEDECÑ I
Omotnica je naslovljena na Liama na naš oj staroj kuć noj

adresi, ali nema ni marku, ni poš tanski ž ig. Mora da je
osobno isporuč eno. U donjem desnom kutu rukom je
ispisan datum izblijedjelom crvenom tintom, brojevi u
č udnom redoslijedu: mjesec, dan, godina: 8. srpnja 2013.
Manje od tjedan dana prije smrti.
CR injenice i datumi se stapaju, slika klizi u fokus dok se

poč inje slagati u mom umu. Liam je sumnjao da je Christine
Lai bila isplać ena: vidio je njezin bankovni izvod i zaprijetio
da ć e zviž dati. North Star mu je prijetio ovim upozorenjem,
ucjenom, uniš tenjem njegova ugleda - da ne spominjemo
njegovu obitelj, njegov brak - i nekako je to eskaliralo na
407
Anna
najstraš niji moguć i nač in. Završ ilo je ne samo ucjenom, već
i ubojstvom.
Sa zgodnim narativom koji je svaljivao krivnju na drugoga.
Mene.
Modus operandi bio je stara š kola: kompromitirajuć e slike

kako bi se zajamč ila usklađenost ili, ako ne, uniš tila
karijera. Samo š to su u ovom sluč aju tuž iteljstvu posluž ile
drugoj svrsi, pretvorivš i me u odbač enu ž enu koja je u grč u
ljubomornog bijesa ubila svog muž a zbog prevare.
Liam je prijetnju ucjenom drž ao kod kuć e. Daleko od ureda,

daleko od Christine. A č injenica da je bila ovdje, skrivena u
polici s knjigama, bila je razlog zaš to je policija nikada nije
pronaš la, nikada nije bila dostupna mom odvjetniku kao
dokaz š ire zavjere. Tvrdi primjerak, samo staromodan papir
i tinta za pisač , tako da nije bilo elektronič kog traga koji bi
vodio natrag do poš iljatelja.
Sada sam bila sigurnija nego ikad kako se sve dogodilo,

slijed događaja polako je postajao oč it kako je svaki dokaz
bio otkriven. Moj muž je bio prijetnja Sjevernjač i i oni su ga
ubili; vrlo su jasno pokazali da su spremni ponovno ubijati
kako bi održ ali naš u š utnju. Amy i ja smo imali ozljede koje
to dokazuju.
Potreba da o ovome razgovaram s nekim, da podijelim,

razgovaram i analiziram ovaj najnoviji razvoj događaja s
č lanom moje ekipe, gotovo je neodoljiva. Ali sama sam u
408
Anna
kuć i. Umjesto toga, slikam ispis na svom telefonu i š aljem ga

u Telegram grupni chat koji dijelimo Owen, Amy, Jodie i ja.
Moramo razgovarati o ovome š to prije. Pronaš la sam ga

među stvarima u ormarić ima. Slič nosti s Liamom.
Sjevernjač a također u kombinaciji.
Osjeć am se bez daha, imam vrtoglavicu i moram korač ati

cijelim salonom kako bih smirila lupanje srca. Odlazim u
kupaonicu kako bih poprskala lice hladnom vodom. Naš la
smo to: dokaz ucjene, korupcije, zavjere. Ovo je sigurno bilo
dovoljno? Morali smo sjesti kao tim, sastaviti sve dokaze i
razgovarati o sljedeć im koracima. Smisliti kako bismo to
mogli predstaviti policiji na nač in koji nas ne izlaž e
dodatnoj pravnoj opasnosti i odluč iti tko bi od nas prvi
trebao prić i. Zatvaram slavinu i posež em za ruč nikom.
Amy. Ona bi bila najbolji izbor. Ona bi imala najveć i utjecaj,

njezine bi riječ i imale najveć u tež inu, pod pretpostavkom
da je uspijem uvjeriti da...
Netko kuca na ulaznim vratima.
Tri udarca po drvetu koja probijaju tiš inu. ignoriram to.
Tko god kuca, traž i Owena, a u svakom sluč aju dvostruko je

zaključ ano i nemam ključ . Ne bih mogla otvoriti ni da sam
htjela. Ili je Jodie mož da zaboravila svoj ključ . Završ avam s
suš enjem lica i odlazim u spavać u sobu da vidim tko je.
409
Anna
Ponovno se č uje kucanje, ovaj put malo glasnije. Viš e nije

pristojno, viš e je lupanje stisnute š ake.
Nije Jodie. Instinkt me tjera da se pribijem uza zid i

zakorač im uz njega kako bih dobila bolji pogled na prilaz.
Nema crne Corse. Ali ulica je prometna: policijski kombi,
patrolna kola s plavim svjetlima i neoznač eno vozilo
zaustavili su se na ploč niku ispred Owenove kuć e.
Psujem ispod glasa. Ne sada, ne kad smo tako blizu.
Na ulaznim vratima ispod mene su dvije osobe u odijelima.

Tamnokosa ž ena stoji straga i bradati muš karac koji kuca.
Podiž e š aku i ponovno se č uje lupanje, dovoljno snaž no da
zatrese vrata u okviru. Iza dva odijela su č etiri policijska
služ benika u zaš titnoj opremi, s kacigama te palicama na
razvlač enje. Najveć i od njih, sprijeda, drž i crvene ruč ke
č elič nog ovna velič ine aparata za gaš enje pož ara.
"Heather Vernon", kaž e bradati muš karac, glasa priguš enog

dvostrukim staklom. 'Molim te otvori vrata.' Trebam li
ostati? Uč initi kako se od mene traž i? Vjerovati policiji?
Ne, ne opet. Ne ovaj put.
Zgrabim bankovnu karticu i gotovinu s noć nog ormarić a i

izađem na odmoriš te, zatvarajuć i vrata za sobom. Zatvorim
vrata glavne spavać e sobe i malog WC-a, zatim uzmem ključ
s unutarnjih vrata kupaonice, zatvorim ih i zaključ am
izvana, gurnuvš i ključ u dž ep. Zatvorena vrata daju mi malo
410
Anna
vremena. Trč im niz stepenice, trznuvš i se jer drvo š kripi

pod mojom tež inom i nadajuć i se da ne mogu vidjeti
kretanje kroz mutno staklo. Jedva tri metra od mjesta na
kojem stoji muš ki detektiv i samo s drvenim ulaznim
vratima koja su nas dijelila, ž urno navlač im č izme i zgrabim
jaknu s ograde, pokuš avajuć i puzati na nogama kako me
podne daske ne izdaju.
Ponovno udara č elič nim ovnom. "Dolazimo na ovaj ili onaj

nač in pa je najbolje da otvoriš ova vrata, Heather." Poklopac
poš tanskog sanduč ić a se otvara, vidi se ruka u rukavici. "To
se tič e Vaš eg služ benika za uvjetnu slobodu, gospodina
Boyla." Sranje.
Dakle, Boyle je ispunio svoju prijetnju.
Glas bradatog č ovjeka sada je glasniji.
'Gospodin Boyle je trenutno u kritič nom stanju u bolnici.'

Malo zastaje prije nego š to doda: 'Znamo da si bila tamo u
njegovu uredu, Heather, pronaš li smo tvoj telefon na mjestu
događaja. Ali mi samo ž elimo razgovarati, OK? Zbog Vaš e
sigurnosti kao i svih drugih.'
Boyle je u bolnici? SR to?
Nema vremena za razmiš ljanje o onome š to je upravo

rekao. Prijetnja ucjenom i njezina omotnica još uvijek su na
stolu za blagovanje i prisjeć am se juč eraš njeg dana, kada
sam pronaš la rukopis i odmah ga izgubila.
411
Anna
To se viš e neć e dogoditi. Sakriti ili uzeti? Zavjese u prednjoj

sobi još su zatvorene od ranije, tako da policija ne mož e
vidjeti unutra. Trč im u dnevni boravak i zgrabim ispis,
gurajuć i ga u ruksak zajedno s prijenosnim rač unalom.
Nema vremena pokupiti niš ta drugo.
Viš e lupanja po ulaznim vratima, zvuk koji odaje sve već u

frustraciju.
'Na lak ili na tež ak nač in, Heather', vič e. 'Posljednja prilika.'
Trč im u kuhinju, podiž em ruksak preko ramena i
provjeravam je li mi nož još uvijek u dž epu dok ž urim
prema straž njim vratima.
Iza mene dolazi kolosalan tresak dok je č elič ni ovan udario

u ulazna vrata velikom snagom, jednom, dvaput. Ključ od
straž njih vrata još uvijek je u bravi od moje prethodne
š etnje vrtom i ruka mi se trese dok ga okreć em, znoj mi
klizi po prstima, zatim š kljoca i ja otvaram vrata, izlazim
van na hladan več ernji zrak ,brzo ,brzo, još jedan tresak od
udarnog ovna – i ponovno zaključ avanje vrata da dobijem
još nekoliko sekundi. Bacam ključ u grm i zač uje se golemi,
rascjepkani prasak dok ulazna vrata popuš taju i razbijaju se
na š arkama u hodnik, nakon č ega slijedi kreš endo muš ke
vike,glasovi gotovo oduš evljeni dok hrle u kuć u iza mene,
svi vriš teć i iz sveg glasa.
'Policija! Ostani gdje jesi! Ostani gdje jesi!' Neć u
to uč initi.
I tako radim jedino š to mogu .Trč im.
412
Anna
57
Trč im prema ž ivici na kraju zaraslog straž njeg vrta,

preskač em nizak grm i trč im kroz cvjetnu gredicu obraslu
korovom, moleć i se da, ako postoji ograda iza ž ivice, bude
zapuš tena kao i sve ostalo. Ali ako je ovdje u proš losti
postojala ograda, sada nije ostalo niš ta osim trulih panjeva
starog drveta, koji neravnomjerno strš e iz zemlje poput
pokvarenih zuba. Spuš tam se na ruke i koljena i probijam
se, granč ice i grane grebu mi kož u, hvataju se za jaknu i
pokuš avaju me povuć i natrag, ignorirajuć i iverje koje mi se
zabija u dlanove, a onda prolazim s druge strane i na dno
plitke padine.
Owenova kuć a nalazi se iza uzdignute pješ ač ke staze,

starog ž eljeznič kog nasipa koji je u nekom trenutku u
proš losti pretvoren u š etališ te u prirodi obrubljenu
drveć em i grmljem sa svake strane. Penjam se uz obalu, još
uvijek na rukama i koljenima, a kopriva me prž i po kož i
zapeš ća. Noga mi zapne za korijen drveta prije nego š to
stignem do vrha i izvalim se licem naprijed u zemlju.
Trznem se, hvatam dah i gledam oko sebe. Pješ ač ka staza
ravno, poput ž eljeznič ke pruge koja joj je prethodila –
protež e se nekoliko stotina metara u oba smjera.
Na stazi je uniformirani policajac.
On je mrš av i mlad i vrlo uoč ljiv u svojoj jarkož utoj jakni,

vjerojatno postavljen iza kuć e kao zaš tita u sluč aju da
413
Anna
pobjegnem. Stoji mož da petnaestak metara od mjesta gdje

sam ja, virim kroz grmlje i drveć e,izgleda kao da ne mož e
prepoznati koju kuć u treba gledati. To je dug put i mnogi
vrtovi moraju izgledati vrlo slič no. CR ini se da je sam i da mi
je okrenut leđima, razgovara u svoj radio.
Spuš tam se niz obalu i probijam se dalje od njega, duž linija

vrtne ž ivice, pokuš avajuć i biti š to tiš a dok mi grane i drač a
grabe traperice, ruksak. Zbog jarkož ute jakne ga mogu
razaznati č ak i kroz š ikaru. Još uvijek prič a u svoj radio,
zureć i u grmlje blizu mjesta gdje sam bila prije nekoliko
trenutaka. Dalje straga, iz vrta Owenove kuć e, č uje se niz
povika i poziva drugih policajaca koji pokazuju da su već
pregledali kuć u i izaš li su straga. Pozitivna stvar je š to
nisam vidjela ni č ula nikakve pse; ali bić e ovdje ubrzo ako
pomisle da sam u blizini.
Dah mi je vruć u grlu. Moram pobjeć i, niz drugu stranu

nasipa. Ali da bih stigla tamo, morać u prijeć i stazu – gdje ć u
biti na otvorenom, bez zaklona – a da me policajac ne vidi.
Put je š irok tri-č etiri metra, sekundu-dvije u kojoj ć u biti
potpuno otkrivena ako se on okrene.
Lež eć i potpuno ravno u grmlju, s obrazom pritisnutim na

zemlju, gledam kako policajac napreduje dok se probija
stazom prema meni, gurajuć i grane u stranu da š kilji niz
obalu. Približ ava se, dovoljno blizu da razaznam tragove
akni na njegovoj bradi. I glasovi iz vrta su sve bliž e.
Opet izlazi na puteljak i staje, š kiljeć i u mom smjeru i na
414
Anna
trenutak sam sigurna da me je vidio, sigurna da ć e poč eti da

doziva ostale, ali umjesto toga njegove oč i klize preko mog
skroviš ta i onda se okrene kad se pas pojavi pored njega,
bijesno maš uć i repom.
Nije policijski pas. Veliki zlatni retriver skinut s uzice,

njuš ka oko njega i dahć e, isplaž enog jezika. Policajac se
saginje kako bi pomilovao retrivera po glavi i razgovarao s
njegovim sredovječ nim vlasnikom, okreć uć i mu na
trenutak leđa. Okrenuvš i se od mene.
Trč im preko procjepa i bacam se niz nasip na suprotnoj

strani, ali ovdje je strmije, duž a je padina, nisko drveć e i
tamna zemlja skliska zbog rane več ernje kiš e i u sekundi
sam izgubila oslonac,padam naprijed, udaram i kotrljam se,
zapeš ća pucketaju od boli poput električ ne struje, prevrć em
se sve brž e i brž e, vid mi se vrti - zemlja pa drveć e pa
zemlja pa drveć e- Tamno podnož je starog hrasta dolazi mi
u susret i pokuš avam da podignem ruke da se pripremim
prije —
Kad se osvijestim, pred oč ima su mi grane i nebo. Pulsira mi

vruć a bol u glavi, iznad lijevog uha, i tamne mrlje
prljavš tine na dlanovima, laktovima, koljenima traperica.
Krv u ustima, kož a na rukama izgrebana.
Nemam pojma koliko sam dugo bila vani - pet minuta?

Deset? Ili mož da samo nekoliko trenutaka, ali sve mi se
vrać a u ž urbi. Kvrgavo staro hrastovo stablo koje me
spriječ ilo da siđem uzdiž e se iznad, zbirka zahrđalih
415
Anna
limenki piva u njegovom podnož ju oko pocrnjelih cjepanica

male vatre. Ja sam u dnu obale, s druge strane staze od
Owenove kuć e.
Još jedan niz straž njih vrtova, ž ivica i ograda koji su

međusobno povezani s ove strane nasipa. CR ekati. Sluš ati.
Glasovi na vrhu padine.Statič no kreš tanje radija, ali
predaleko je da bi se razaznale riječ i.
SR to tiš e mogu, probijam se uz podnož je padine nekoliko

stotina metara, drž eć i se podalje od staze sve dok se ne
uzdigne i završ i na mjestu gdje se susreć e s cestom.
Probijam se kroz drveć e i pronalazim mjesto za
promatranje ceste u sluč aju da su patrolna kola
stacionirana ovdje da me zgrabe kad izadjem. Cesta se č ini
č istom, ali je previš e glavna za moj ukus, previš e oč ita;
sporedne ulice ć e biti bolje. Moram napraviti distancu
između sebe i ovog mjesta, moram razmisliti, razgovarati s
drugima.
Podiž em kapuljač u svoje majice i provjeravam telefon.
Postoji pukotina na ekranu od mog pada niz nasip, ali inač e

se č ini OK. Naš grupni chat na Telegramu i dalje je tih, nema
odgovora na moju raniju poruku o ucjeni. Znam da je Owen
rekao da bismo se trebali drž ati aplikacije zbog sigurnosti,
ali mislila sam da je ovo vjerojatno iznimka.
Prvo zovem Amy, ali ide na govornu poš tu. Jodie također.
Owenov telefon niti ne zvoni; kao da je ugaš en.
416
Anna
SR to dovraga?
Umjesto toga upisujem poruku u chatu.
Moramo razgovarati š to prije. Owenovu kuć u pretresla

policija, ja sam pobjegla. Moj probacijski služ benik je
napadnut i misle da sam ja to uč inila. Moramo se nać i,
nazovite me.
Postoji mrač na, muč na sumnja dok č itam vlastitu poruku na

napuknutom ekranu svog telefona. Neš to se provlač i kroz
događaje u posljednjih nekoliko sati, u posljednjih nekoliko
dana. SR to god se dogodilo Trevoru Boyleu - netko mi je
pokuš avao smjestiti. Radili su to prije, i uradili su opet.
Pritiskam poš alji.
Zajedno bismo to riješ ili. Do tada sam trebala biti negdje

gdje ć u se pritajiti nekoliko sati. Negdje na sigurnom, gdje
nitko ne bi pomislio da me traž i. Ne hostel - policija bi
pogledala tamo. Ne negdje javno, gdje bi me neki policajac
mogao uoč iti. Negdje bi se bilo lakš e uklopiti dok č ekam da
se drugi ponovno pojave i stupe u kontakt. ZR eludac mi se
grč i od gladi i to mi daje ideju.
Istina je da me puno ljudi traž i,radi mnogo različ itih

razloga.
Ali prvo su me morali uhvatiti.
417
Anna
58
Sat vremena kasnije, sjedim na kraju klupe u dvorani

metodistič ke crkve na Nelson Placeu, rub bejzbolske kape
navuč en nisko ispod kapuljač e moje majice, ispred mene je
š alica crne kave koja se dimi. Mjesto je ponovno prepuno
zbog več eraš njeg besplatnog obroka, a ja iskosa bacam
pogled na druge stolove nadajuć i se da je Jodie mož da ovdje
među oč ajnicima i siromaš nima. Ali nema joj ni traga.
I moj telefon je tih na stolu pokraj mene. Poslala sam još

jednu poruku traž eć i da mi se jave bez ikakvog odgovora.
Jesu li bili zatoč eni, ozlijeđeni, jesu li iz nekog razloga bili
zajedno? Znala sam da je Amy traumatizirana od juč er i da
se Jodie borila s vlastitim demonima, ali gdje je bio Owen?
Tiš ina postaje viš e nego č udna i moram prikupiti sve
dokaze koje imamo – bankovni izvadak, zapisnik sa
sastanka, Owenovo istraž ivanje i sve ostalo – ako ž elimo da
se uhvatimo sa policijom u koš tac. Da ne spominjem da
trebam Amy da mi pomogne da im to predstavim. Ne mogu
prestati razmiš ljati o tome kako je izgledala kad smo je
pokupili iz bolnice, i nikad si neć u oprostiti ako je Jones
iskalio svoj bijes na njoj. SR to ako se ponovno vrati u
bolnicu? SR to ako ne. Ne razmiš ljaj o tome.
Vani se gradom spuš ta več er dok radnici odlaze kuć i, a

drugi poč inju puniti barove i restorane. Prič ekala bih dok se
potpuno ne smrač i, a zatim bih na brzinu proš la pored kuć e
svoje tazbine kako bih se uvjerila da je Amy dobro.
418
Anna
Nakon toga, mož da bih jednostavno morala sama krenuti

naprijed. Otić i na policiju s onim š to sam imala, š to sam
znala i pokazati im gdje da nađu ostalo.
Glavobolja od hrasta smirila se do tihog otkucaja. Kad je

kava gotova, oč istim se š to bolje mogu kraj sudopera i
malog ogledala u zahodu, prije nego š to sam se vratila na
Nelson Place.
Ruksak preko ramena, bejzbol kapa na glavi, telefon u ruci i

mali nož iz Owenove kuhinje gurnut u straž nji dž ep
traperica.
Postoji stajališ te taksija u ulici Walcot koje je udaljeno

samo nekoliko minuta hoda od — vidim ga
gotovo odmah.
CÑ elavi muš karac koji je vozio crni kombi.
Kao i prije, on je preko puta, puš i cigaretu. I kao i prije,

posljednji put povlač i i baca ga u oluk dok poč inje prelaziti
cestu prema meni.
Jonesove riječ i mi se brzo vrać aju. Jedno upozorenje,

Heather. Sljedeć i put ć emo te staviti u zemlju.
ZR eludac mi se okreć e od naleta adrenalina, svaki ž ivac i

miš ić me tjeraju da odem, da se maknem od njega, da se
izgubim u masi jer policija mi ovaj put neć e pomoć i, policija
419
Anna
lovi mene, nisu na mojoj strani i mož da nikada nisu ni bili.

sama sam.
Svaki instinkt me tjera da poletim, da pobjegnem u drugom

smjeru i nastavim š to duž e i š to dalje u nadi da ć u ga uspjeti
izgubiti među gradskim ulicama.
Umjesto toga, radim suprotno.
Ne ovaj put.
Ovoga puta idem ravno prema njemu, polako hodam preko

ploč nika i izlazim na cestu s blago pognutom glavom, oč iju
spuš tenih na asfalt. Nađemo se nasred ulice i on stavi ruku
na moju lijevu ruku da me obuzda, da me odvede, mali,
arogantni osmijeh pobjede na licu kao da sam konač no
priznala da je on gazda i da ovaj put neć e biti trč anja, nema
potjere, nema pokuš aja izbjegavanja neizbjež nog. Da ć u
ovaj put uč initi ono š to mi se kaž e ,kao dobra djevojka.
U posljednjem trenutku izvuč em nož iz straž njeg dž epa i

snaž no ga zabijem u gornji dio njegova bedra.
Vrh je vrlo oš tar i uvlač i se iznenađujuć e lako, poput

guranja kroz koru lubenice, samo mali otpor i tada osjetim
toplu tekuć inu na palcu i kaž iprstu. Izvlač im ga i ponovno
guram unutra, sve do balč aka.
Oč i su mu izbuljene od š oka, priguš eni krik zapeo mu je u

grlu.
420
Anna
‘SR to?—
Nagnem se bliž e i tiho mu govorim u uho. 'Pokuš aj me sad
potjerati, kopile jedno'.
Oslobodim oš tricu u mlazu krvi i on se sruš i natrag na

cestu. Iza mene se č uje sirena dok trč im dalje, u sporednu
ulicu, zatim u drugu, trč eć i najjač e š to mogu cijelu minutu, a
zatim se sagnem u ulič icu iza niza luksuznih trgovina
odjeć om, daš ćuć i, srce mi lupa ,č uč nula sam pokraj visokog
hrpa drvenih paleta. Briš em oš tricu i drš ku nož a komadom
starih novina, umotam ih u stranice i bacam u industrijski
otpad u ulič ici.
Viš e nije bilo iznenađenje š to je znao gdje me pronać i; od

sada bih trebala pretpostaviti da ć e me moć i pratiti bilo
gdje. Na trenutak pomislim da bacim svoj telefon u kantu za
smeć e pored nož a, ali kako ć e onda ostalo troje stupiti u
kontakt sa mnom? Umjesto toga ga isključ im, gurnuvš i ga
natrag u dž ep.
CR ekam još dvadesetak minuta, osluš kujuć i zvuk sirena u

susjedstvu. Kad ih viš e ne č ujem, pronađem put do ulice
Walcot i popnem se na straž nje sjedalo prvog taksija na
redu. Vozač jednostavno zagunđa i kimne kad mu dam
adresu, pritisnuvš i tipku na mjerač u.
Zavalio se unatrag na sjedalu, najlakš im stiskom za volan

na poziciji tri sata dok ide prema Bathwicku.
421
Anna
Na putu do tamo prolazimo pokraj ureda za probaciju u

ulici Sudbury.
Boyleov skuč eni ured nalazi se u prizemlju. Na parkirališ tu

je kombi za znanstvenu podrš ku policije Avon i Somerset,
ispred ulaznih vrata je zalijepljena vrpca za mjesto zloč ina,
a ispred je uniformirani policajac koji izgleda kao da se
dosadjuje.
Spuš tam se malo niž e na straž njem sjedalu Priusa.

Napetost ž ivaca poč inje nisko u mom ž elucu, dok se lagano
kreć emo kroz stani-kreni več ernji promet na putu do kuć e
Vernonovih. Bojazan i strah da je ovo previš e riskantno, da
ć e, ako me još jednom uhvate, to biti kraj – svega.
Jonesov pristaš a več eras me podcijenio, ali ne bi ponovio

istu pogreš ku dvaput.
Kad smo skoro stigli, naginjem se naprijed između prednjih

sjedala da razgovaram s vozač em.
'Zapravo', kaž em, 'mož ete li se odvesti pokraj adrese, do

kraja ulice? Samo prvo ž elim neš to provjeriti.'
422
Anna
Vozač potvrdno progunđa i lagano produž i dok ne

skrenemo za ugao na Cleveland Walk.
To je š iroka, dobro uređena ulica s velikim kuć ama i još

već im vrtovima iza polja. Puno drveć a i njegovanih
travnjaka, dugih prilaza š to znač i da gotovo da nema
automobila parkiranih na samoj ulici. Time se vozila
parkirana na ulici viš e istič u i lakš e ih je uoč iti.
Kao crni kombi parkiran nasuprot kuć e Vernonovih.
423
Anna
59
„Nastavi“, brzo kaž em taksistu. 'Sve do kraja ulice, molim.'

Lež im na straž njem sjedalu dok prolazimo pokraj
Mercedesovog kombija, sretna sam zbog mraka i suptilnosti
ulič ne rasvjete u ovom ekskluzivnom susjedstvu. Ne moram
dvaput pogledati da znam da je to isto vozilo koje je juč er
doš lo po mene i Amy. Prije nego š to nestanemo iz
vidokruga velike georgijanske kuć e, riskiram da podignem
pogled i vidim svjetla koja blješ te na već ini prozora. Sva tri
njihova auta su parkirana. Moja tazbina je bila tamo; to je
bilo dobro. Amy bi trebala biti sigurna sve dok je ostala kod
kuć e.
"Zapravo", dodam, "mogu li vam dati drugu adresu?" Ali

oč ekivano, hostel je još jedna slijepa ulica. Pred hostelom
su parkirana patrolna kola s policajcima u uniformama s
obje strane ulice, a jedan od njih pokazuje prolazniku sliku.
Opet kaž em taksistu da ne stane nego da nastavi, dolje do

kraja ulice gdje mož e skrenuti natrag prema centru grada.
Nigdje nije sigurno. Amy je bila zarobljena u svojoj kuć i;

Owen i Jodie su nestali u akciji. Ponovno sam bila sama, bez
ikog.
Zamolim vozač a da me ostavi na ž eljeznič koj stanici i

ponovno uključ im telefon da nazovem Amy, ali opet ide na
govornu poš tu. Umjesto toga š aljem joj poruku o
Mercedesovom kombiju parkiranom u njezinoj ulici. Nakon
424
Anna
jednog trenutka sluš alica se oglasi novom porukom od

Jodie, poslanom samo meni, a ne naš oj maloj č etveroč lanoj
skupini. Dostavljeno prije č etrdeset minuta. Hvala Bogu na
tome – barem je jedno od njih ponovno stupio u kontakt.
Kliknem da otvorim njezinu poruku.
“Stvarno moram HITNO razgovarati s tobom. Mož emo li se

nać i tamo gdje si mi pomogla u ponedjeljak naveč er?”
Još jedna poruka ispod prve š alje puls straha kroz moj
ž eludac.
Stigla je dvadeset minuta nakon druge poruke: bez riječ i,

samo troznamenkasti broj.
999
Naš kod za pomoć , naš poziv u pomoć . Ne znam ulicu

kojom moram ić i, samo nadimak mjesta, ali vozač kimne,
okreć e svoj Prius po š irini ulice i snaž no ubrzava kad mu
ponudim dodatnih dvadeset funti ako uspije stić i tamo
ispod pet minuta. Jodien telefon i dalje ide na govornu
poš tu.
Hajde hajde. Javi se.
Dok taksi prolazi kroz zavoje i juri mrač nim ulicama,

razmiš ljam o Jodienoj poruci, dok su mi osjeti još uvijek na
oprezu. Moglo bi biti da je ovo bila nekakva zamka, mamac
da me izvuč e samu. Danas se vrać a misao od ranije: koliko
425
Anna
zapravo znam o njoj? Odgovor je: ne baš puno. Samo to š to

mi je bila vjerna prijateljica posljednjih tjedan dana,
pomagala mi je i pazila na mene kad sam to trebala. Pazile
smo jedna na drugu.
Ali to nije objaš njavalo zaš to je imala tisuć u i pol u glatkim

novim novč anicama od pedeset funti.
Vozač me ostavio na skretanju za Station Street i gurnula

sam mu tri novč anice od dvadeset funti prije nego š to sam
iskoč ila iz taksija i krenula prema Archesu.
Već ina obliž njih ulič nih svjetala je pokvarena, a u zraku se

osjeć a opor miris zapaljene plastike.
Tamo gdje slijepa cesta postaje neprohodna s razbacanim

ruš evinama i ogoljenom leš inom starog automobila, Corsa
je nasumič no parkirana preko slomljenog rubnika kao da je
bač ena. Zaš kiljim u prozor s vozač eve strane. Prazno.
CR uje se zvuk iz sjene iza mene,grebanje koraka po zemlji.

Mož da š takor. Mož da vjetar. Lupkam po straž njem dž epu
traž eć i mali nož , prije nego š to se sjetim da sam ga bacila u
gradu nakon susreta s ć elavim č ovjekom izvan skloniš ta.
Prokletstvo. Pregledam tlo traž eć i neš to š to bi ga
zamijenilo, ali ima samo kamenja i komadić a napuknutog
asfalta. Podiž em nazubljeni komad cigle, podiž em ga
desnom rukom. Bolje iš ta nego niš ta.
"Jodie?" zovem tihim glasom. 'Jesi li tu?' Nema odgovora.
426
Anna
Noga mi zapne za okvir starog bicikla bez kotač a, napola

skrivenog ispod hrpe crnih ulož aka za smeć e i poderane
vreć e za spavanje. Zveckanje boce privlač i me do sljedeć eg
luka, ali nema odgovora kad izgovorim Jodieno ime. Idem
dalje, na treć e, č etvrto, peto mjesto. Smrad raspadanja
ovdje je jač i, trulog smeć a i mokrog drva i ljudskog otpada,
oš tra mješ avina koja peč e oč i i zapinje u grlu.
Iza sljedeć eg luka č uje se vlaž ni kaš alj. Približ avam se

njemu i gotovo mogu razabrati mali zeleni š ator, uguran
toč no u kut, s najslabijim svjetlima vidljivim unutar platna.
Ponovno zazivam Jodie i dobivam salvu psovki kao odgovor.
Muš ki nerazgovjetni glas koji se rastapa u još jedan vlaž ni
kaš alj.
Nastavljam, a srce mi snaž no lupa u grudima. Oč i mi se

poč inju prilagođavati, ali još uvijek je tako mrač no,
pretamno da bih razaznala viš e od nejasnih oblika i obrisa.
Sljedeć i luk je onaj u kojem sam pronaš la Jodie prije pet
dana, ista zahrđala kolica za kupnju još uvijek su bila
zaglavljena uz boč ni zid.
"Jodie, jesi li ovdje?" Vadim telefon i palim svjetiljku,

obasjavajuć i tamu. 'Dobila sam tvoju poruku.Tu sam.
Heather.'
Tamo.
Na kraju, u najdubljim sjenama. Tamnokosa Xigura
nepomič na na prljavom pokrivač u. Ponovno izgovaram
njezino ime, ali ona se ne mič e, ne odgovara. Trč im do nje,
kleknem, izgovaram njezino ime po treć i put, nastavljam to
427
Anna
izgovarati jer ne mogu smisliti š to drugo reć i. Podigavš i

telefon, njegova jaka svjetlost baklje jezive oblike na zid.
Jodiena su usta lagano otvorena, oč i zatvorene, glava

lagano nagnuta u stranu.
Kutije s lijekovima protiv bolova razbacane pokraj nje.
Sva blister pakiranja tableta su prazna.
O Bož e. O ne.
Otvorena boca dž ina lež i na boku, od nje je ostalo jedva
pola inč a. Nema vremena za hitnu pomoć . Traž im puls na
njezinu vratu, kož a joj je hladna i vlaž na na dodir,
pokuš avajuć i prikupiti djelić e obuke prve pomoć i koje sam
se mogao sjetiti. Ponovno zgrabivš i svjetiljku, lagano joj
otvorim usta i provjerim diš ne puteve prije nego š to se
nagnem nad nju da osluš kujem ima li daha, bilo š to uopć e,
prekriž im ruke preko njezine prsne kosti i razgovaram s
njom dok joj mahnito pumpam prsa.
'Hajde, Jodie, hajde, molim te, bit ć eš dobro, molim te

probudi se, hajde sada.' Ne znam koliko dugo nastavljam s
kompresijama, koliko puta pokuš avam njezina pluć a
napuniti zrakom. Koliko puta joj kaž em da se probudi, da
diš e, da mi se vrati, a suze mi se slivaju niz obraze.
Ali nema pulsa, nema daha. Nema ž ivota.
Ona je mrtva.
428
Anna
60
Jecam u mraku, drž eć i Jodie za ruku. Kleč im usred

prljavš tine i krhotina kaotič nog ž ivota i usamljene smrti
moje prijateljice.
Naposljetku, nevoljko, još jednom bezuspješ no provjerim

puls ispod hladne kož e njezina vrata. Ali od samog sam
poč etka znala da je prekasno. Nisam bila tu za nju kad me
najviš e trebala. Sumnjala sam u nju, iznevjerila sam je, dala
sam joj obeć anje koje nije održ ano.
Nemoguć e je vjerovati da je viš e nema, da je viš e neć u

vidjeti kako se ceri, č uti je kako govori ili se smije ili prič a
neku neslanu š alu. Ona je bila prvo prijateljsko lice koje
sam naš la nakon izlaska iz zatvora. Tko je znao kakav je
ž ivot unutra jer je i sama bila tamo. Tko zna koliko teš ko
mož e biti vratiti se izvana kad si već izgubio sve š to ti je bilo
važ no.
Prisjeć am se njezinog predviđanja na ovom mjestu, prije
pet noć i, njezinog straha od smrti,da ć e biti sama gdje je
nitko neć e pronać i. Obistinilo se – i sada mi se č ini kao
trač ak moje vlastite buduć nosti. Moj vlastiti put, koji je prije
deset godina bio svjetovima odvojen od ovoga, ali se
približ avao kraj.Bivš e robijaš ice. Slomljene od strane
sustava i onemoguć en nam pristup vlastitoj djeci.
Beznadne. Uniš tene. Tako je lako zamisliti da ć e i moj
posljednji sat biti ovakav. Lovi me Jones, traž i policija, tjera
me u rupu tako duboku da ne mogu izać i. Traž enje
zaborava i pronalaž enje u predoziranju, sluč ajnom ili
429
Anna
nekom drugom. Mož da im je uzela novac.
Mož da si je oduzela ž ivot.
Ili ju je mož da netko ubio, kao upozorenje meni.
I meni se vrać aju Jonesove riječ i, bolesna jeka iz tog crnog

kombija bez prozora.
“SR to misliš koliko ć e te ljudi traž iti ako nestaneš ? Koliko ć e

ih tugovati? Kome bi zapravo nedostajala? Glasine bi mogle
trajati dan, tjedan, a onda bi nestale.”
Ako nestanem…
Bila je bolesna ironija š to smo Amy i ja primile njegovu

prijetnju, njegovo upozorenje, ali nekako je Jodie bila ta
koja je završ ila kao utjelovljenje njegovih riječ i. Jer tko bi
tugovao za njom, osim naš e male skupine? Tko bi je traž io?
Ne njezin bivš i muž . Ne njezina kć i, dijete odvedeno u drugu
zemlju. Jodie viš e nije bila u kontaktu s vlastitom majkom i
nikada nije spominjala brać u i sestre.
Valovi koje je napravila na svijetu tako ć e se brzo izravnati,

nestati kao da ona uopć e nije postojala. I Jones je bio u
pravu, bila sam ista: ako sada umrem, tko bi znao? Koga bi
bilo briga?
Dan, tjedan, a onda bi valovi nestali…
430
Anna
Ti bi otiš la…
Jedan jedini tragič ni postskriptum dodan jezovitoj

Wikipedijinoj stranici mog ž ivota. Moji bi dječ aci odrasli
bez mene. Liamov ubojica još uvijek je vani, slobodan poput
ptice.
Jones je to sam rekao: Ja bi otiš la.
Ponavlja se u mom mozgu, poput udarnog š tropota

lokomotive koja se spuš ta niz prugu.
Jones je bio u pravu.
Jones je bio u pravu.
Ja bih otiš la.
Nestala.
Ta me ideja pogađa takvom snagom da me obuzima

muč nina,moram sjediti, trepć uć i u mraku.
Nestala.
Ali bilo je ludo. Nikada ne bi moglo uspjeti. Luda ideja,

svakako.
Je li?
431
Anna
Ili je to bila jedina prilika koja mi je preostala?
Već sam preš la toliko granica otkako sam izaš la iz

Eastwood Parka. Krađa. Kaznena š teta. Provala. Napad.
Ranjavanje s namjerom.
Plus š to god se dogodilo Trevoru Boyleu ,opet su mene

lovili zbog toga. Uč inila sam neke už asne stvari, ali ovo bi
sigurno bila najgora od njih. Nisam znala kako ć e me moji
deč ki uopć e prepoznati, ako im se ikada budem uspjela
vratiti. Jesam li mož da već otiš la predaleko od njih, otiš ao
predaleko preko horizonta.
Ali postojao je nač in na koji sam mogla nastaviti. Nastavi.

Nastavi traž iti, uz ultimativnu masku. Nastavi traž iti istinu i
pobrini se da potraga za tobom bude prekinuta. CR emu je
inač e sve ovo služ ilo?
Jednom kad se ideja primijeni, viš e ne mogu razmiš ljati o

nič emu. Sjedim nekoliko minuta gledajuć i u noć no nebo,
polumjesec koji se pojavljuje i nestaje iza jureć ih oblaka,
razmiš ljajuć i. Pokuš avajuć i pronać i nedostatke. Osluš kujuć i
bilo kakav zvuk u blizini, bilo kakav pokret, bilo kakvu
naznaku da me netko promatra. Ali nema nič ega osim
nagovješ taja š umskog dima i š uš tanja plastič nih vreć ica
uhvać enih u lanč anu ogradu vani.
Bila je to luda ideja. Riskantna, pogreš na i neetič na na

toliko razina, da ne spominjem… nezakonita.
432
Anna
Ali to bi mi mogla biti jedina nada.
Obriš em suze i izvrnem dž epove, polaž uć i sadrž aj na tlo

ispred sebe. Istekla vozač ka dozvola. Smotak novč anica
plus bankovna kartica, pre- paid kartica i neš to sitniš a. Moj
ruksak, u kojem je bilo prijenosno rač unalo i nekoliko
uspomena iz mog starog ž ivota, među njima i Liamov CD s
mixtapeom. Moj telefon. Pismo probacijske služ be s mojim
imenom i adresom, u kojem su navedeni uvjeti moje
dozvole. Pismo i ugovor Petera Vernona koji mi nudi isplatu
da se preselim u SR kotsku, daleko od njegovih unuka.
Razderem oboje na dva dijela i polož im ih uz Jodieno tijelo.
Sve ć e to morati biti ostavljeno na ovom mrač nom mjestu,

osim gotovine i prijetnje ucjenom koju sam danas otkrila.
Shvatila sam da bih mogla zadrž ati i bankovne kartice,
barem zasad.
Skinem jaknu s Jodienih ramena i zamijenim je onom koju

sam nosila posljednjih nekoliko dana. Najnjež nije š to mogu,
traž im njezin telefon po njezinim dž epovima i mijenjam ga
svojim. Moj mobitel ć e morati ostati ovdje; njeni moraju
otić i, kao da je i ona otiš la.
U drugom Jodienom dž epu je ključ od Corse zajedno sa

š akom novč ić a. Tanka torbica s nekoliko kartica vjernosti i
slikom djevojke, mož da č etrnaestogodiš njakinje, tamne
kose u pramenovima i oč iju poput njezine majke. Svjež i
osjeć aj krivnje probija me dok gledam sliku u svjetlu svog
telefona. Obeć ala sam Jodie da ć u joj pomoć i pronać i put do
433
Anna
jedinog djeteta, ali sada su bile izgubljene jedna za drugu

zauvijek. Iznevjerila sam ih obje.
Ono š to sam sljedeć e namjeravala uč initi moglo bi biti

neoprostivo.
Preš utno obeć avam da ć u uč initi pravu stvar prema

Jodienoj kć eri kad sve ovo završ i.
U njezinoj je torbici platinasta kreditna kartica American

Express na ime gospodina Caspara Wagstaffa – mogu samo
nagađati š to ona ovdje radi – i vozač ka dozvola na njezino
ime. Ima i srebrnu narukvicu koju prepoznajem kao
Amynu.
Poklon ili neš to drugo? Stavljam srebrnu narukvicu na

vlastito zapeš će, uzimam ostale njezine stvari. Sve ć u
zamijeniti.
Skidam mamin tanki zlatni sat, stavljam ga na Jodieno

zapeš će.
Konač no, lagano skidam platinasti prsten s lijevog
prstenjaka i okreć em ga tako hvatam svjetlo s mog telefona,
posljednji put č itam natpis.
Heather & Liam, Prior Park 14-7-07 ‘ZR ao mi je, Liame.'

Lagano stavljam vjenč ani prsten na njezin prst. "ZR ao mi je,
Jodie." Kad budem milju odavde, daleko od Archesa,
anonimno ć u nazvati služ bu hitne pomoć i. Dać u im lokaciju
i reć i im da poš alju nekoga da se pobrine za moju
434
Anna
prijateljicu, zatim ć u isključ iti Jodien mobitel i baciti ga na

dno Avona.
Ali prije toga moram obaviti još jedan poziv. Podiž em

sluš alicu i biram Amyin broj.
435
Anna
61
AMY
Amy je stajala u sredini male sobe, drž eć i vlaž nu maramicu

u ruci. Ne ž eleć i prić i preblizu; ne još . Bio je to prvi put da je
to uč inila i nije bila sigurna u protokol.
Steven, mrtvozornikov služ benik, doč ekao ju je u glavnom

prijemnom dijelu bolnice i otpratio je ovamo, kroz dvoja
zaključ ana vrata i dolje u podrum, ogranič eno područ je
daleko od hitne pomoć i i svih glavnih odjela, daleko od
lutajuć ih pacijenata u podzemni dio bolnice već ina ljudi
nikad nije vidjela.
Prije nego š to su uš li, lagano je stavila ruku na njegovu

ruku da ga zaustavi na vratima. Postavila pitanje, iako ga
zapravo nije znala artikulirati.
'Da li je ona . . . ?' Amyin glas bio je nestabilan; č inilo se da

nije mogla pronać i prave riječ i. »Kako ona . . . ?' Ali Steven je
znao š to je htjela reć i: on je pratio ož aloš ćene č lanove
obitelji u ovu podrumsku prostoriju već i dio dvadeset
godina. Okrenuo se prema njoj, a njegovo se mesnato lice
naboralo od suosjeć anja. »Ima malo modrica na rukama«,
rekao je njež no, »i neš to oko prsne kosti. Ali to je sve.' Amy
je kimnula i poš la za njim u sobicu. Mislila je da bi mogao
postojati stakleni paravan ili zavjesa ili č elič ni stolovi kakve
vidite na TV-u, ali nije bilo niš ta slič no. Bila je vrlo
jednostavna prostorija, poput ordinacije liječ nika opć e
436
Anna
prakse, ali s drugim vratima na suprotnoj strani, nič im na

zidovima, zapravo nič im drugim. Samo nekoliko plastič nih
stolica, kutija s maramicama na boč nom stolić u i neka vrsta
kreveta na kotač ima u kutu.
Tijelo na krevetu uglavnom je bilo prekriveno obič nom

bijelom plahtom. Amy nije htjela prić i. Ne još . Umjesto toga,
stajala je u sredini sobe s vlaž nom maramicom u ruci, ruku
č vrsto prekriž enih na prsima.
Steven je stajao nekoliko koraka sa strane pun poš tovanja.
»ZR elite li sjesti na minutu, gospođice Vernon? Mogu li vam

donijeti č aš u vode?' "Ne", rekla je tiho. 'Dobro sam.' Samo su
Jodiena glava, ramena i lijeva ruka bili otkriveni, kož a poput
voska i blijeda, sa ž uć kastim odsjajem u oš trim trakastim
svjetlima mrtvač nice. Crte lica bile su joj nekako povuč ene,
oslabljene u smrti na nač in na koji nikad nisu bile za ž ivota.
Amy ju je poznavala tek nekoliko dana, ali osjetila je kako

joj suze naviru lako, prirodno. Zamislila je da ljudi u ovoj
situaciji reagiraju na mnogo različ itih nač ina; Steven ih je
vjerojatno sve vidio.
Nakon minute, primaknula se krevetu, ponovno tapkajuć i

oč i maramicom.
Steven je to shvatio kao znak da je upita je li spremna

nastaviti. Kada ona kimnu, proč itao je pravne formalnosti iz
obrasca.
437
Anna
'Mogu li potvrditi da ste vi Amy Alexandra Vernon, najbliž i

rođak pokojnika?' 'Tako je.'
'Mož ete li potvrditi identitet preminulog?' 'Da.' "I mož ete

potvrditi da je ovo vaš a š ogorica, Heather Elizabeth
Vernon?"
Amy je teš ko progutala, a još jedna suza potekla joj je niz

obraz.
"Da", š apnula je. "To je Heather."
Ispruž ila je ruku i stala. Pogledala je mrtvozornič kog

služ benika,koji je už urbano pisao na svom formularu.
»Smijem li . . .' Steven joj je suosjeć ajno kimnuo. »Mož eš je

drž ati za ruku ako ž eliš .Neki ljudi to vole raditi.'
Amy je gurnula svoju desnu ruku u Jodienu nepokrivenu

lijevu, kož e hladne poput gume. Dlan je bio grub od godina
teš kog ž ivota, ž uljevit tamo gdje je Heatherin bio gladak.
Jedna od nekoliko nedosljednosti –zajedno s Jodienim
zubarskim kartonom, toč nim mjerenjem njezine visine – to
bi postalo oč ito da je tijelo podvrgnuto potpunom
forenzič kom pregledu.
Ali to se neć e dogoditi.
Ne kad nije bilo prekrš aja. Ne kad je najbliž i rođak potvrdio
438
Anna
identitet. Ne kad je to bio samo još jedan ovisnik. Samo

tragič na statistika ulič nog ž ivota, bivš i prijestupnik koji se
nije mogao reintegrirati u stvarni svijet i umjesto toga je
izabrao zaborav predoziranja. Njezina š ogorica i Jodie bile
su iste građe, iste visine i slič ne boje kose. Heather je bila
neš to starija, ali samo nekoliko godina.
Za policiju nije bilo poticaja ni vremena za preduboko

kopanje.To je Amy brzo otkrila kad je razgovarala s
pristojnim mladim policajcem koji je doš ao u kuć u priopć iti
vijest.
'A ti si je vidjela, zar ne?' rekao je č asnik. "Otkako je izaš la iz

zatvora?" 'Da. Nekoliko puta.'
'Kako vam se č inila?'
Amy je odvojila trenutak da
odgovori. 'Borila se.' 'Sa ž ivotom vani?' 'Sa svime. Mislim,
mož da. . . sve joj je na kraju postalo previš e.' Ovo je bio
scenarij; to su bili stihovi za koje su se dogovorile da ć e ih
Amy koristiti sa svojim roditeljima, s policijom, sa svakim
tko zatraž i. Da je Heather u zatvoru pala u duboku i
dugotrajnu depresiju, da je proš la kroz razdoblja
konzumiranja droga i odvikavanja dok je služ ila kaznu i da
se naš la da dijeli sobu u domu za uvjetnu slobodu sa sitnim
kriminalcem, alkoholič arem i dugogodiš njim... ovisnikom o
drogama. Da je bila izbezumljena moguć noš ću da viš e
439
Anna
nikada ne vidi svoje sinove nakon izlaska iz zatvora.
Steven je završ io s ispunjavanjem papirologije. 'Mogu li

Vam neš to donijeti?' On je rekao. 'SR to kaž ete na č aš u vode?'
'Ne, hvala', odgovorila je Amy. 'Samo ž elim malo sjediti s
njom.' “Ostavić u vas nasamo", rekao je Steven, otvarajuć i
vrata. "Bić u vani u hodniku kad budete spremni." Amy je
kimnula u znak zahvalnosti i ponovno se okrenula prema
tijelu na krevetu.
440
Anna
DIO III
DVA TJEDNA KASNIJE
441
Anna
62
Sprovod je gotovo nepodnoš ljiv. Biti tako blizu Thea i

Finna, vidjeti ih uzrujane i ne moć i im prić i, utješ iti ih, č ini
se kao da mi srce vadi iz grudi. Osjeć am krivnju zbog onoga
š to sam uč inila Jodie uzimajuć i njezin identitet, tugujem š to
sam je izgubila. Sjedim u sjeni balkona u straž njem dijelu
crkve, anonimna, nevidljiva, govoreć i svoje tiho- zbogom.
Skliznem niz strme zavojite stepenice i izadjem kroz boč na
vrata dok poč inje posljednja pjesma.
Bio je rizik doć i ovamo. Ali samo su dvije osobe na svijetu

znale pravi identitet osobe u lijesu, a ja sam bila jedna od
njih. Odavanje poč asti bilo je najmanje š to sam mogla
uč initi. Iako sam Jodie poznavala tek tjedan dana, naš e je
prijateljstvo u to vrijeme pustilo duboke korijene i osjeć ala
sam se kao da je poznajem godinama. Preš utno obeć avam
da ć u, kad ovo završ i, popraviti stvari. Sve bih to ispravila,
pobrinula bih se da Jodie bude odana poč ast i priznanje na
pravi nač in. Volim misliti da se, gdje god da je sada, smije
ideji svih tih ljudi koji sjede u klupama, na sprovodu za
nekoga tko je zapravo sjedio među njima u zajednici. Ali
uglavnom se trudim ne razmiš ljati previš e o tome. Brzo se
udaljavam od male crkve, sporednim ulicama i ulič icama do
mjesta gdje mi je parkiran auto, a misli mi se vrać aju na
Thea i Finna. Amy i njezini roditelji več eras ć e ih odvesti u
Dormers, ravno s ceremonije, dopuš tajuć i im da sutra
propuste dan š kole i provedu vikend u 'kuć i za odmor'
Vernonovih, kako ju je Theo nazvao kad je bio mali. Dajte im
priliku da pobjegnu od grada, tiska, neugodnih pitanja i
442
Anna
znatiž eljnih pogleda.
U teoriji, policija je mogla nać i lokaciju mog telefona na

putu do Archesa, ali ne bi se trudili jer nije bilo zloč ina koji
treba riješ iti. Osim da je postojao razlog za sumnju u
identiXikaciju najbliž ih rođaka mog leš a. CR ak i da jeste ,
prać enje bi pokazalo da sam tamo završ ila i da je tamo
pronađen moj telefon. Nije bilo razloga da policija prati
elektronič ke mrvice kruha. DNK testiranje: nije bilo razloga
da policija odvoji vrijeme ili posveti oskudne resurse kada
identitet nije bio dvojben. U svakom sluč aju, jedini nač in da
se spojim bio je s jednim od mojih sinova, a moji su zakoni –
na Amyno snaž no inzistiranje – odbili dopuš tenje policiji da
uzme uzorke DNK od dječ aka s obrazlož enjem da nisu
ž eljeli da ih provedu kroz to.
Bila sam glavni osumnjič enik za napad na Trevora Boylea

nakon š to je moj telefon, onaj koji mi je Jones uzeo, otkriven
na licu mjesta. CR inilo se da su Jones i njegovi ljudi napali
Boylea u njegovu uredu i inscenirali to tako da izgleda kao
da sam ja odgovorna, š to je natjeralo policiju da sljedeć i dan
razvali Owenova vrata u potrazi za mnom. Sve dok vijest o
mojoj 'smrti' nije okonč ala tu istragu.
Dvanaest dana od tada, radila sam na svom usvojenom

identitetu Jodie McCarthy, pritajena u pansionu i
razmiš ljajuć i o nač inima koji bi me mogli saplesti. Novac za
hitne sluč ajeve mogao bi me održ ati neko vrijeme, a Amy
mi je također pomagala s novcem, kao i novim telefonom.
Ne plać am rač une online, ne traž im nikakve pogodnosti i
443
Anna
nisam prisutna na druš tvenim mrež ama. Skratila sam kosu

i posvuda nosim naoč ale s prozirnim staklima, uvijek i š eš ir.
Odjenite se u uniseks sivo i izblijedjelo crno kako biste se
lakš e stopili s okolinom.
Kreć em se svijetom poput duha, ne susreć uć i nikoga, ne

razgovarajuć i ni s kim. Bila sam na suprotnoj strani
mjeseca, tamnoj strani, gdje nije moglo doprijeti svjetlo.
Nije bilo povratka. Jedini put naprijed bio je nastaviti, gurati
dok ne pronađem istinu.
Disciplinirala sam se da č ekam, da svima dam vremena da

se naviknu na ideju da sam mrtva. Pusti ih da se shvate,
neka me prekriž e sa svojih popisa, prijeđi na sljedeć u stvar,
sljedeć i prioritet. Neka postane stvarnost. Vrijeme je za
otvaranje i odgodu istrage, za obdukciju kako bi se utvrdio
uzrok smrti kao predoziranje lijekovima protiv bolova,
tijelo je prepuš teno najbliž oj rodbini u tom trenutku, za
sprovod ,kako bi mogli vidjeti vlastitim oč ima da sam otiš la.
Moram nastaviti, ostajuć i skrivena u sjeni.
Ali svejedno, č ini se kao kraj: naš a mala skupina bila je

razbijena. Owen je bio na sprovodu, sivog lica i sam – iz
druge sam ruke č ula da je nekoliko puta bio u hostelu,
traž eć i Jodie. Oduprla sam se porivu da ga kontaktiram jer
š to viš e ljudi zna moju tajnu, ona postaje manje tajna. Amy
nije rekla nikome, č ak ni svojim roditeljima. Pogotovo ne
njezinim roditeljima.
Još uvijek ne znam zaš to mi nije odgovarao na pozive kad
444
Anna
sam ga pokuš ala dobiti te več eri, dok sam bjež ala od
policije. Zaš to nije bio tamo.
Odjednom odsutan kad smo ga najviš e trebali.
To nije jedino pitanje koje ostaje u vezi s Owenom.
Jodie je bila ta koja je izazvala sumnje u vezi s njim, koja me

je pitala mož e li mu se vjerovati. Sjeć am se njezinih riječ i iz
razgovora koji smo vodili samo nekoliko dana
prije nego š to je umrla.
“Kako si upoznala Owena?
Poslala si poruku na nasumič nu adresu e-poš te i ovaj veliki

istetovirani tip se pojavi sljedeć i dan?”
Ima neš to č udno u vezi s njim, ali ne znam š to je to. Mož da

me je pokuš ala upozoriti, a ja to jednostavno nisam ž eljela
č uti.
...
Ali sada stalno č ujem njezine riječ i, u tihim satima, danima

i tjednima u koje se pretvorio moj usamljeni ž ivot. Sumnje
koje nič u poput korova u svjež e okreč enoj zemlji novoga
groba.
Nikada nisam vidjela Owena s nekim drugim. Nikad ga

nisam č ula da spominje prijatelje, kolege, partnera, ž enu.
445
Anna
Nikada nisam vidjela dokaz stvarnog ž ivota iza onoga š to

nam je odluč io pokazati. Mož da je bio samo vuk samotnjak
koji je š titio svoju privatnost.
Ili je mož da sve to bila samo fasada.
Mož da je radio na potpuno drugom planu.
Zato š to je Owen bio taj koji se suzdrž ao od odlaska na

policiju kad smo pronaš li piš tolj koji se dimio, dokument
koji dokazuje da je novac promijenio vlasnika prije nego š to
je Liam ubijen. Owen nas je sve nagovorio da č ekamo.
Dvadeset č etiri sata kasnije, Jodie je bila mrtva, a ja sam

bila u bijegu.
Mož da bi Jodie još bila ž iva da smo prije otiš li na policiju.
Toliko mož da; toliko pitanja.
Najviš e od svega, nisam zaboravila da je Owen jedini iz

naš e male skupine koji nije bio ž rtva Jonesova nasilja. Kojeg
nisu pratili, prijetili mu ili napadali.
Je li me razlog za to cijelo ovo vrijeme gledao u lice?
446
Anna
63
Provela sam posljednja dva tjedna č ekajuć i da Owen

napravi sljedeć i korak.
CR ekamo da uzme dokaze koje smo prikupili, da popuni

preostale praznine, uspostavi posljednje veze i otkrije
pravu prič u o tome š to se dogodilo te noć i 2013. i zaš to je
moj suprug izgubio ž ivot. Sve bitne č injenice povezati i
odnijeti policiji.
I dalje č ekam.
Owen nije krenuo naprijed s tim, nije nastavio s naš om

istragom. Stalno č ekam da č ujem u vijestima da je Liamov
sluč aj ponovno otvoren u svjetlu novih dokaza, da je
policija pokrenula novu istragu. Umjesto toga, postoji
kratka navala prič a o meni.
Moja smrt dospjeva na naslovnice nekoliko dana, pisci

osmrtnica kratki i ne osobito ljubazni prije nego š to
potpuno nestanem s novinskih stranica. CR udan je,
dislociran osjeć aj č itati o vlastitoj smrti. Sluš ati kako govore
o meni u proš lom vremenu, tvrda crna crta povuč ena ispod
mog ž ivota.
Owen je sve na š to se sada mogu osloniti.
Skrivam se; Amy je još uvijek traumatizirana onim š to se

dogodilo i jedva da je izaš la iz kuć e osim da ode na sprovod.
447
Anna
Nakon tjedan dana, vrlo sam blizu ponovnog uspostavljanja

kontakta s njim – s namjerom da ga drž im na dohvat ruke. S
novim telefonom koji snima, sastavljam poruku na njegov
broj i moj palac lebdi iznad gumba za slanje cijelu minutu
prije nego š to se predomislim. Paž ljivo izbriš em svaku riječ .
Umjesto toga, poč injem ga promatrati. Moj kolega lovac

sada postaje moja lovina. Duge sate provodi kod kuć e, č esto
danima ne izlazi iz kuć e, s navuč enim zavjesama
na već ini prozora. Ponekad se č ini da je gotovo noć ni tip,
radi dugo u noć i spava već inu vremena sljedeć i dan.Sam;
uvijek sam. Zamijenim crnu Corsu još starijim Renaultom i
poč injem uč iti njegove navike, rutinu, rute. Ponekad ga
gubim danima dok putuje u Bristol, London, Bog zna kamo
još .
Tjedan dana prije sprovoda, uhvatim njegov trag u središ tu

Batha u kaXić u u koji rado posjeć uje. Nekoliko sati radi na
laptopu, izađe van da odgovori na poziv, zatim ž urno
spakira svoje stvari i krene gradskim ulicama na zapad, s
ruksakom preko ramena, u crnoj kož noj jakni na sebi, oč iju
skrivenih iza tamnih sunč anih naoč ala. Postala sam dobra u
prać enju, utapanju, nestajanju i drž ati ga na vidiku cijelim
putem dok se udaljava od centra grada. Hoda sa
samopouzdanjem č ovjeka koji ne misli da ga netko slijedi i
ne okreć e se da pogleda iza sebe dok korač a ploč nikom.
Prolazi kroz turiste i uredske služ benike za vrijeme ruč ka
poput morskog psa kroz jata riba, ali tek kad skrene lijevo u
New King Street, osjetim puls nelagode.
448
Anna
Znam ovu ulicu; Bila sam ovdje prije, prije nekoliko

tjedana. Prateć i Philipa Boivina sa sastanka s Christine Lai.
Owen sada hoda do iste anonimne poslovne zgrade, š est
katova tamnog reXlektirajuć eg stakla s brojevima 125 iznad
ulaza, crne kamere koje pokrivaju svaki kut.
Owen usporava i samouvjereno ulazi kroz velika okretna

vrata.
Kroz zatamnjeno staklo u prizemlju mogu ga vidjeti kako

korač a do recepcije, upisuje se, kako mu nasmijana
recepcionarka daje uzicu, lež erno hoda do dizala poput
č ovjeka koji toč no zna kamo ide. Kao č ovjek koji je već bio
ovdje.Muka mi je.
Oš tar, kiselkast okus izdaje mi se uzburka u ž elucu dok

gledam iz sjene s druge strane ulice.
Od svih mjesta na kojima je mogao biti, Owen je bio ovdje.

Sasvim otvoreno i bez krinke, bez ikakvih prijetvorbi koje
sam vidjela, samo je uš ao kao da ima dogovoren sastanak.
Kao da je znao kamo ide, koga da vidi. CR ovjek koji je
poznavao ovu zgradu.
Unutra provodi gotovo sat vremena.
Sjeć am se, dok č ekam, da je tvrdio da istraž uje koje se

tvrtke nalaze ovdje u New King Streetu 125, ali to viš e
nikada nije spomenuo. Mož da nikad nije sve istraž io, jer je
cijelo vrijeme znao.
449
Anna
Noge su mi teš ke dok ga gledam kako odlazi, slijedim ga

natrag do njegova automobila i natrag do njegove umorne
male kuć e u Larkhallu. Srce mi je teš ko jer napokon
priznajem istinu: nije bilo dobro č ekati da Owen ode na
policiju. To bi moglo znač iti č ekanje zauvijek - ako je to
uopć e i namjeravao uč initi.
Je li i on bio na neč ijoj platnoj listi? Surova stvarnost je da

sam zaista sama u svijetu, na nač in na koji nikad prije
nisam bila. Zatvor me nauč io da se mogu osloniti samo na
sebe, ali sam barem bila ž iva, osoba od krvi i mesa s
imenom i prezimenom. Sada sam niš ta, ja sam duh, i
osjeć am kako stvarna ja nestaje svakim danom. Mali
komadić i mene koji se oslobode i odlutaju, š to duž e
provodim izvan područ ja normalnog ž ivota.
Morala sam djelovati prije nego š to se potpuno izgubim.
I stalno mi se neš to vrać a, tri riječ i koje su uvijek tu kad

noć u lež im budna. Tri riječ i koje sam nedavno č ula. Slijedite
novac.
Kako god gledali, novac je vodio do Christine Lai.
Ona je bila u središ tu ovoga. Znala sam to u kostima; ona je

bila ključ za otključ avanje svega.
A sada sam služ beno mrtva i pokopana, č inilo se kao pravi

trenutak da ubrzam stvari.
450
Anna
Nisam se mogla osloniti na Owena.
Več eras ć u dobiti odgovore. Na ovaj ili onaj nač in.
451
Anna
64
Elegantna dž ordž ijanska kuć a u nizu Christine Lai u

Weston Parku je mrač na kad ja stignem.
Ponovno sam je upoznala ,na isti nač in na koji poznajem

ovu ulicu, na nač in na koji znam auto koji vozi njezina
č istač ica i dane u koje dolazi. Znam ime č istač ice. Znam
ispod kojeg se ukrasnog kamenja u vrtu krije rezervni ključ
kad č istač ica zaboravi ponijeti svoj. Znam koji park u
susjedstvu Christine posjeć uje radi trč anja, u koje vrijeme
ujutro odlazi na posao. Znam kamo ide č etvrtkom naveč er,
na teč aj u osam sati u skupoj teretani u blizini Royal
Crescenta. Znam da ć e izać i iz kuć e tek nakon 7.30 kako bi
bila sigurna da ć e stić i na vrijeme.
SR to je najvaž nije, znam da mi ona mož e dati ono š to

trebam.
I kad sam uš la unutra, odluč ila sam da bih mogla pogledati
okolo. Mož da ć e brza pretraga otkriti neš to zanimljivo dok
je č ekam da se vrati.
U kuć i je sve u nijansama sive. Svijetlo siva, tamno siva,

š kriljevac i kamen i ugljen i pepeo, monokromatska shema
boja koja se protež e sve od prednjeg otirač a do jastuč nica u
netaknutoj slobodnoj sobi. CR ak su i otisci i fotograXije na
zidovima i kaminu crno-bijeli. Sve je uredno i na svom
mjestu, pospremljeno tako da sve površ ine mogu biti
besprijekorne.
452
Anna
Ne nalazim niš ta u vezi s njezinim Xinancijskim ž ivotom,

njezinim bankovnim rač unom ili poslovima sa
Sjevernjač om, proš lim ili sadaš njim. Moja potraga je otkrila
da je slobodnu sobu ona pretvorila u studio.Ne otkriva
izravnu vezu između nje i američ ke multinacionalke iako
sumnjam da je vjerojatnije da je to na njezinom rač unalu,
koje se opire svim mojim pokuš ajima da se prijavim.
Ono š to nalazim je u najmanju ruku neoč ekivano: kopija

neobjavljenog rukopisa Johna Musgrovea.SR to dovraga radi
ovdje ?
Nalazi se na polici u A4 kutiji, jasno označ en naljepnicom.

Naslovna stranica je ista kao ona koju sam uzela iz kuć e
bivš eg detektiva na Rockcliffe Roadu. Smrt zastupnika:
unutarnja prič a o ubojstvu koje je š okiralo Britaniju. Ali ova
kopija ima dijagonalni vodeni ž ig na kojem piš e 'Strogo
povjerljivo, nije za distribuciju' na svakoj stranici. CR ini se da
je to verzija tri dokumenta, starija od one koju sam ukrala
prije dva tjedna.
U dosjeu je pismo odvjetnič ke tvrtke, a netko je –

vjerojatno sama Christine – pregledao cijeli dokument i
stavio male š arene kartice na svaku stranicu na kojoj se
spominje njezino ime.
Na pojedinim označ enim stranicama nalaze se i upitnici,

usklič nici ili rubrike precrtane crvenom olovkom.
453
Anna
Još uvijek ne mogu shvatiti zaš to ona ima kopiju. Iz nekog

pravnog razloga? Je li Musgrove pokuš avao pridobiti
Christine?
Jedno sam znala sigurno: vrać a se kuć i. Stavljam praznu

kutiju natrag na policu i nosim rukopis natrag u kuhinju, da
ga č itam dok č ekam. Prelistam stranicu s indeksom kako
bih pronaš la unos koji sam pogledala prije viš e od dva
tjedna u Musgroveovoj praznoj kuć i, ali nisam imala priliku
proč itati prije nego š to su mi stranice uzeli Jones i njegovi
ljudi.
Artemis Tech, 99
Okreć em stranicu devedeset devet, a oč i mi pohlepno kliž u

po stranici. Tamo su dvije reference na ime, u gornjem i
donjem odlomku.
“Zaduž io sam nekoliko č lanova tima za umorstva da

promotre potencijalne veze između uloge ž rtve u
parlamentu u raznim odabranim odborima i osjetljivih
informacija kojima je mož da imao pristup. Konkretno, kako
je to moglo biti povezano s tvrtkom za Xinancijsku
tehnologiju, Artemis Tech, koja je dala ponude za nekoliko
ugovora s vladom Ujedinjenog Kraljevstva u prethodnim
godinama, a zatim ju je kupila američ ka tvrtka (North Star)
2014. za iznos za koji se vjeruje viš e od 3 milijarde funti.”
454
Anna
Ponovno sam ga proč itala, pokuš avajuć i upiti informaciju.

North Star je kupio ovu manju tvrtku, Artemis, godinu dana
nakon Liamove smrti. Godine kada sam bila osuđena za
njegovo ubojstvo. Ali kako bi uopć e mogla postojati
poveznica? Liamova veza s ovime u najboljem je sluč aju bila
samo tangencijalna.
Pogledam niž e na stranici.
“Bilo je č ak i glasina da su vrlo osjetljive informacije mož da

procurile iz jednog ili viš e izvora u parlamentu, u vezi s
Artemis Techom nakon revizija provedenih u ime vlade. U
jednom su trenutku poč ele kruž iti određene 'teorije
zavjere' koje sugeriraju da se ž rtva pripremala djelovati kao
'zviž dač ' – iako one nikada nisu potkrijepljene i zapravo
nisu pronađeni nikakvi dokazi za takvo curenje
informacija.”
Baš kao š to je Owen rekao. Slijedite novac. Puno je novca

potencijalno zarađeno u kupnji Artemisa, poslu vrijednom
viš e milijardi funti iza zatvorenih vrata. Jedan od onih
navodnih 'trijumfa' kapitalizma o kojima ponekad č itate,
gdje je mala grupa ljudi preko noć i postala ludo bogata.
Mož da je Liam time prijetio? Ali Musgroveov tim odbacio je
teoriju.
Otvaram preglednik na telefonu i guglam 'North Star

Artemis Tech 2014'.
Jedan od prvih rezultata je devet godina stara prič a na
455
Anna
Bloomberg.com, web stranici za poslovne vijesti.
Proč itala sam prve odlomke. Pomič em se dalje prema dolje,

još uvijek ne shvać ajuć i, zatim se vrać am na vrh i poč injem
ispoč etka.
North Starova kupnja Artemide nije bila trijumf.
Bila je to katastrofa.
Artemis je bio kula od karata, č ija je vrijednost bila izrazito

prenapuhana kroz 'kreativno' rač unovodstvo.
Trž iš na vrijednost North Stara pala je do temelja i gotovo

uniš tila tvrtku.
Ali to nije imalo smisla. Je li?
Ponovno č itam prič u kad me prekine metalno klizanje

ključ a u bravu ulaznih vrata. Guram debeli rukopis u ruksak
i gasim svjetiljku, uranjajuć i kuhinju ponovno u mrak.
Malo poslije 21 sat: Christine je stigla toč no na vrijeme.

Iz predsoblja č ujem tihe zvukove ulice, otvaranje i
zatvaranje ulaznih vrata. Koraci po ploč icama, ključ evi
bač eni u zdjelu. Trač ak svjetla iz hodnika. Sa svog povoljnog
stajališ ta iza kuhinjskih vrata, gledam kako prolazi bosim
nogama jedva metar dalje, pali svjetla ovdje i puni visoku
č aš u vodom iz slavine. Okrenuta mi je leđima dok pije vodu
u jednom. Nosi vruć e ruž ič aste tajice i ljubič astu majicu za
456
Anna
aerobik koji naglaš ava njezinu vitku, zategnutu Xiguru, dugu

kosu svezanu u visoki rep. AirPods još uvijek u njezinim
uš ima, telefon privezan za traku oko ruke.
Stavlja č aš u u perilicu posuđa i okreć e se stalku za vino

ugrađenom u zidnu jedinicu, odabire bocu crnog vina i puni
veliku č aš u za vino. I dalje mi okrenuta leđima, otpije
gutljaj, zatim još jedan, zureć i kroz mrač ni kuhinjski prozor
u paž ljivo njegovani straž nji vrt.
Guram kuhinjska vrata da se zatvore.
Christine se okreć e i ispuš ta č aš u s vinom na pod gdje se

razbija uz glasan tresak, a crveno vino pljusnu po bijelim
ploč icama poput prskanja krvi na mjestu zloč ina. Ona
ispusti visoki vrisak, ruke se odmah podiž u u obrambeni
polož aj ispred lica, š irom otvorenih oč iju i otvorenih usta u
'O' od š oka.
Stavila sam kaž iprst na usne. SR š šš
Brzo trepć e, ali viš e ne vriš ti. Zamiš ljam š to vidi dok
izlazim iz sjene iza vrata: Xigura sva u crnom, crna jakna,
crne č izme, crni vuneni š eš ir, moje lice potamnjeno crnim
lakom za č izme, jedan od njezinih kuhinjskih nož eva u
mojoj ruci na koju je navuč ena rukavica. Mora da izgledam
kao neka vizija iz pakla.
'Zdravo, Christine.' Pokaž em nož em. 'Stavi telefon na stol,

AirPods također.' Radi kako joj se
457
Anna
kaž e.
'Ti si . . .' Už as se sada miješ a sa š okom i ona ne mož e
dovrš iti reč enicu. 'Ti si . . .' 'Heather.'
'Ali mislila sam da si…’ 'Znaš li š to je . . .revenant, Christine?'

Krenem prema njoj, a ona se trgne natrag na umivaonik.
'Jesi li gledala Xilm?' Ona odmahuje glavom. "Duh ili neš to?"
'Duh koji se vrać a iz groba, da ispravi nepravdu. Da nađe

pravdu.' Lupkam se po prsima vrhom nož a. 'To sam ja.
Umrla sam prije deset godina i to sam sada. Da li
razumiješ ?' "Molim te, Heather, gore je novac,
moje kreditne kartice, ključ evi od auta su samo..." "Ne ž elim
niš ta od toga." 'SR to ž eliš ?'
»Zaš to prvo ne odemo u blagovaonicu? Onda ć u ti reć i.'

Uzimajuć i je za ruku, vodim je u oskudnu bijelu
blagovaonicu, palim glavno svjetlo dok ulazimo. CR ini se kao
da se ova soba jedva koristi. Pretpostavljam da Christine
uglavnom jede sama, za š ankom u kuhinji, osim ako nije
domać in ili zabavlja. Soba ima samo jedna vrata, š to je č ini
mnogo prikladnijom za moje potrebe. Gurnem vrata za
nama dok ona posmatra š ta je unutra: telefon postavljen na
mali sklopivi tronož ac, spuš tene zavjese, smotuljak ljepljive
trake na stolu. Stolica je izvuč ena, a ispod nje je bila
polož ena velika ploč a debele crne plastike.
458
Anna
Plastič na ploč a, poput nož a i laš tila za č izme, zapravo je

samo za pokazivanje. Barem ja tako sebi govorim.
'SR to je to?' kaž e ona drhtavim glasom. 'Zaš to si u mojoj

kuć i?' Pokaž em na stolac na č elu stola za blagovanje.
'Sjedni.' Opet radi kako joj je reč eno, a ja joj ljepljivom
vrpcom prvo prič vrstim jedno zapeš će, a zatim drugo za
rukohvate stolice. Kad su sigurni, č inim isto s njezinim
glež njevima, omotavajuć i traku oko i oko nogu stolca da ih
č vrsto drž im.
"Molim te, Heather", š apć e. "Molim te, nemoj me ubiti."
"Reci mi, Christine." Privuč em stolicu nasuprot njoj i

sjednem. ‘Zaš to bih li te ž eljela ubiti?'
'Zaš to si . . . zato si ovdje, zar ne?'
‘Zaš to si doš la na moj sprovod?' Ona otvara usta. Ponovno

ih zatvara.
'Mislila sam . . . ne znam iskreno?Ne znam. Mislila sam da

bi moglo biti kao . . .zatvaranje poglavlja ili tako neš to.' Ona
podiž e pogled. 'Tko je tada pokopan?' 'Moja prijateljica.
Dobra prijateljica.' 'ZR ao mi je.'
Zavalila sam se u stolicu i na trenutak je promatrala. Dah
joj dolazi u kratkim uzdasima, sva boja joj je nestala s lica.
'Znaš š to ja mislim? Mislim da si doš la odati poč ast jer znaš

istinu. Znaš da nisam ubila Liama. Jer si oduvijek znala, zar
459
Anna
ne? Slagala si se s tim sve ove godine kako bi se zaš titila,

kako bi sakrila svoju ulogu u tome.'Pogled obori na krilo.
'Heather. . .' 'Molim te,razumij me.' Lupkam vrhom nož a po
njezinoj č aš ici koljena.
'Sada ć u ti postaviti nekoliko pitanja i ako laž eš , ako ja

mislim da laž eš , ako zvuč i kao da laž eš , morać u te
povrijediti. Devet godina zatvora nauč ilo me mnogo o boli.
A ja sam već mrtva, tako da nemam doslovno š to izgubiti.
Da li razumiješ ?'
'Da.'
»Ti ideš na posao tek sutra ujutro u 8.30, š to nam daje

otprilike jedanaest sati za igru. Ti, ja i ovaj vrlo oš tar nož za
guljenje.' 'Razumijem.'
Poravnam svoju kameru na tronoš cu, č vrsto je

uokvirivajuć i tako da su samo Christineina glava i ramena u
kadru, i pritisnem za poč etak snimanja videa.
'Poč nimo, mož e?'
460
Anna
65
"Christine", kaž em, nakon š to sam je identiXicirala i navela

današ nji datum. »Znala si da mi je namješ teno, zar ne? Da
sam uhvać ena usred neč eg drugog. Neč eg već eg.' Ona
odmahuje glavom. »U poč etku ne. Tek kasnije, puno kasnije,
nakon suđenja. Nakon godiš njice za Liama, koju je
organizirala njegova obitelj. To je sve vratilo.'
"Zaš to nisi progovorila?"
'Zato š to sam tada vodila vlastite bitke.' "Sluč aj

klevete, prič a Owena Tannera koja te implicira, u
Guardianu?" 'Da.' »Ne zato š to si uzimala novac od
Sjevernjač e, za pristup povjerljivom parlamentarnom
materijalu?'
'Ne!' Oč i joj blješ te. »O tome se radilo na suđenju za

klevetu, zaš to sam morala izvesti Tannera na sud. Pobijedila
sam. Izgubio je.' Otvaram ispis dokumenta koji je Owen
poslao naš oj Telegram grupi, bankovni izvod koji pokazuje
primitak 75.000 funti na njezin rač un od Black Dragon
Holdingsa.
'Izgubio je jer nije imao ovo.' Naginje se naprijed da ga

pogleda na stolu, odmahujuć i glavom.
"Ne znam š to je to." 'To je dokaz da si uzela novac od strane

multinacionalne kompanije da potkopaš parlament.
Davanje povjerljivih informacija stranom subjektu. Dokaz
461
Anna
korupcije.' 'Ne.'
'Koliko si ukupno uplata primila? Koliko je vrijedilo
š utjeti o ljudima koji su zapravo ubili mog muž a?'
Gleda me ravno u oč i. 'Ovaj bankovni izvod je laž an.Ja

nikada ni od koga nisam uzela novac.'
»Pronaš li smo to u Liamovim dosjeima. Skriven sve ovo

vrijeme.' Govorim joj o drugim dokazima koje smo pronaš li:
zapisnik sa sastanka između nje i dvojice rukovoditelja
Sjeverne zvijezde na visokoj razini neposredno prije nego
š to je Liam ubijen. Jedan od njih bio je Philip Boivin, s kojim
je još uvijek djelovala prijateljski. Prijetnja ucjenom koja
mu je poslana na naš u kuć nu adresu, upozoravajuć i Liama
da ć e mu se smjestiti i ocrniti ako javno izađe sa svojim
sumnjama.
Stavljam ispise na stol pokraj prvog, pokazujuć i joj datum

na dnu prijetnje ucjenom s danom i mjesecom obrnutim
redoslijedom – mjesec-dan-godina – standardni format u
SAD-u.
'Bio je spreman razvaliti sve, imao je dokaze, ali oni su prvi

doš li do njega.' "Ne, ne, ne", kaž e ona, povisujuć i glas. 'Ovo
je sve laž no, sve. Imala sam . . . poslovala sam sa Sjevernom
zvijezdom, ali sve je bilo izvanredno, sve je dokumentirano i
zabiljež eno, odobreno je. Tu nije bilo nič eg tajnog. Bilo je
rasprava o izbornom povjerenstvu kojim je Liam
462
Anna
predsjedao, htjeli su razgovarati s njim o procedurama i

tehnič kim stvarima o predstavljanju povjerenstvu, sve je
zapravo bilo prilič no dosadno. Liam me zapravo zamolio da
to riješ im umjesto njega jer je bio jako zauzet drugim
poslom.'
»Upoznala si ih iza Liamovih leđa. Suoč io se s tobom.' Ona
odmahuje glavom. »Znao je za to. Kunem se. To je bila

rutina.' »Nedavno si se srela sa Philipom Boivinom. Pratila
sam te do bistroa u gradu, odmah nakon š to sam doš la u
tvoju kuć u. Jesi li u vezi s njim, je li to?'
'Ne.'
'Spavaš s njim?' 'Ne.'
'Bilo je davno, prije mnogo godina, kad smo bili bliski. Kad
nas je Owen Tanner prvi put optuž io za umiješ anost u smrt
tvog muž a. Philip je bio upleten zbog povezanosti sa
Sjevernjač om, pomogao mi je oko neke pravne strane stvari.
Imali smo isti problem, naš li smo se na istoj strani.' 'Bili ste
ljubavnici.'
'Bili smo . . . kratko vrijeme. Ali to je bilo prije mnogo

godina.Sada mi je prijatelj, zapravo viš e mentor. Kad si
doš la u moju kuć u, znala sam da mogu razgovarati s
Philipom, da ć e on razumjeti jer je znao svu pozadinu.'
Vrhom nož a lupkam po ispisu bankovnog izvoda. "Ali ti si
uzela ovaj novac, vjerojatno i viš e." "Rekla sam ti, nisam."
463
Anna
"Kako si inač e mogla priuš titi ovakvo mjesto?"
»Nasljedstvo. Moji roditelji.' Oč i su joj moleć ive. ‘Jedinica.’
'Prestani lagati!' To je prvi put da sam povisila glas, a ona se

vidljivo trgnula na svom sjedalu. 'Jesi li još uvijek na platnoj
listi? Zato još uvijek č uvaš njihove tajne?' "Kunem ti se,
Heather, nikad nisam uzela novac." Graš ka znoja
curi s njezine linije kose. »Ne mogu ti pomoć i. Voljela bih da
mogu.'
Ustajem, hodam po prostoriji prije nego š to se vratim na

svoje mjesto i isključ im videorekorder na telefonu. Iz
ruksaka vadim kliješ ta, upaljač , debelu plastič nu vreć icu i
komadić plavog najlonskog už eta uvezanog u osmicu, svaki
predmet paž ljivo polož en na stol ispred nje.
'Biraj', kaž em.
'SR to?' Glas joj se pretvara u jecaj. ‘Kako to misliš ?' 'Momci
koji su krenuli za mnom, ljudi koji rade za North Star
pokuš avaju me uš utkati, upotrijebili su jedan takav.'
Pokaž em na plastič nu vreć icu. 'Guš io me dok nisam
pomislila da ć u umrijeti. Mislim da nisi iskrena sa mnom,
Christine, tako da ć emo morati pogurati stvari. Od kojeg
ž eliš da poč nem?'
Sada praktič ki vibrira od straha, od frustracije, od

prosvjeda svoje nevinosti. Njezin je už as opipljiv, gotovo
kao da ga mogu drž ati u rukama, i pitam se hoć e li ovo biti
464
Anna
noć kad ć u se potpuno izgubiti. Kada posljednji preostali

fragment mog starog ž ivota bude odbač en, rasprš en u
vjetar i zamijenjen ovim tvrdim, beskompromisnim
strancem.
Ili sam osuđena da padnem negdje između, u neko sivo

mjesto koje nije ni jedno ni drugo.
»Molim te, Heather. Ne mogu—« »Koji. Prvi?'
Glas joj je odjednom glasan. »Misliš da si ti jedina koja je

upozorena? Jedina kome se prijetilo?' Ovo me dovodi do
kratkog pitanja 'Kada?' 'Prije nekoliko tjedana.' Pri dnu
njezinog vrata ima tamnocrvenog rumenila. »Doš li su
ovamo. Kuci.'
465
Anna
66
Ona mi opisuje. Tri č ovjeka. Crni mercedes kombi.

Prijetnje, lisice, nasilno upozorenje na š utnju. Už asno
poznata prič a, ali neš to nije š timalo. Ponovno sjedam u
stolicu, stavljam nož na stol.
'CR ekaj', kaž em. 'Ako se nema š to skrivati, ako novac nije
priješ ao u ruke prije deset godina, zaš to ti prijete?' 'Ne
znam! Samo su mi rekli da ć e se vratiti ako s nekim
razgovaram o tebi ili tvom sluč aju, ako iš ta uč inim. Da se
mogu vratiti kad god pož ele i da ć u se jedne noć i probuditi i
nać i ih kako stoje iznad mog kreveta.Da ć e me samo jednom
opomenuti i sljedeć i put ć e me ubiti.'
'Jesi li im vjerovala?' 'Da.'
Kimam glavom. 'Ja isto.'
Ponovno uključ ujem video rekorder na telefonu.
'Razgovarajmo o suđenju.'
Ona kima glavom.
'U REDU.' 'Tuž iteljstvo se temeljilo na tvrdnji da je Liam

imao ljubavnicu, ja sam to otkrila i napala ga u pijanom,
ljubomornom bijesu.' Ona ponovno kimne, ali ne kaž e niš ta.
'Blisko si surađivala s njim, provodila viš e vremena s njim
nego ja.Ti si bila u najboljem polož aju da znaš je li to istina.
466
Anna
Dakle, jesi li ikada posumnjala da ima aferu?'
'Nikad nisam vidjela nikakve dokaze o tome, ne baš ', kaž e

ona. "Tek nakon š to je umro." Vrać a mi se jedno muč no
pitanje koje sam joj oduvijek ž eljela postaviti.
"Mož da si to bila ti", kaž em. »Takvo okruž enje visokog

pritiska, dvoje kolega blisko rade zajedno, č esto do kasno
naveč er. To se stalno mora događati sa zastupnicima i
č lanovima osoblja.' Ona odmahuje glavom. Uputi mi tuž an
osmijeh.
'Liam je bio isključ ivo muš karac za jednu ž enu.' Isto š to mi
je Amy rekla. Bila je pristrana, naravno, voljela je Liama i
nije ž eljela ikakvu mrlju na njegovom sjeć anju. Međutim,
ponovno č uti istu stvar od Christine još je jedna potvrda
onoga š to sam u svom srcu oduvijek znao da je istina.
Njegova sestra i najbliž a koleginica, obje govore isto.
'SR to je s drugim ž enama? Bilo je obož avateljki,, poklonika,

zar ne?' Ponekad sam ga zadirkivala zbog toga. Magazin
Heat objavio je dvije stranice o 'Top Ten House Hotties'
nakon izbora 2010. godine. Liam je bio na treć em mjestu i
tjednima nakon toga bio je ljut zbog toga.
“Mnogo ih je bilo", kaž e ona. 'I ne samo ž ene.' 'I
muš karci?'
'Naravno.'
467
Anna
Policija je pratila nekoliko Liamovih najupornijih

obož avatelja.
Iako ne s nekom velikom ž estinom, nakon š to su me

uhvatili kao glavnog osumnjič enika.
'SR to je s plavuš om na fotograXijama, slikama na
telefonu koji su pronaš li u njegovoj radnoj sobi? Jesi li ih
ikada prije vidjela?' "Ne", kaž e ona. "Ne znam." 'Koje je? Ne,
ili ne znaš ?'
Ona proguta. »Mislim, policija mi je pokazala neke

fotograXije, ali nije se moglo vidjeti lice, zar ne? Nisi mogao
reć i tko je to bio.' "Jesi li sigurna u to?" Ona kima glavom.
Ali postoji promjena u njezinu ponaš anju, promjena u

njezinu drž anju tako suptilna da mi gotovo nedostaje.
Maloprije je bila samouvjerena, gotovo prkosna kad sam je
suoč ila s dokazima o Sjevernjač i. Sada izbjegava moj pogled,
spuš tajuć i se na stolicu.
Vrhom nož a lupkam po ispisanoj vijesti.
'Kad sam pronaš la prijetnju ucjenom', kaž em,

'pretpostavila sam da su to samo generič ke slike koje služ e
svrsi, pozira model ili tako neš to.'
468
Anna
Opet oklijeva prije nego š to odgovori, zureć i u blijedosivi

tepih pod naš im nogama.
"Nikad mi nije izravno rekao", kaž e ona tiho. »Ali sumnjala

sam da je mož da postojao jedna obož avateljka koja je bila
upornija od ostalih, koja je bila u kontaktu i nije ga puš tala
na miru. Ipak, nije htio razgovarati sa mnom o tome, samo
je to zanijekao i rekao da nije niš ta straš no. Pretpostavila
sam da bi prijavio Andrewu da je mislio da bi se to moglo
pretvoriti u problem.' 'Andrew?' 'Mladić .' Slijež em
ramenima. "Trebam li znati tko je to?"
'Glavni zastupnik za disciplinu, tada.' Liam nije imao

mnogo posla s njihovim uredom, a u svakom sluč aju bilo je
tako davno da je već ina imena njegovih kolega nestala iz
mog... Ta me spoznaja pogađa gotovo Xizič kom snagom.
AY.
Bilješ ka u Liamovom dnevniku.
AY je bio Andrew Young.
Glavni zastupnik zaduž en za stranač ku disciplinu, za

drž anje svojih kolega u redu, za rješ avanje bilo kakvih
pitanja ugleda ili nedjela koja bi mogla imati š iri utjecaj na
parlamentarnu stranku.
469
Anna
Ako se Liam spremao postati zviž dač ,glavni zastupnik za

disciplinu bio je logič no mjesto za poč etak. Christine podiž e
pogled prema meni. ‘SR to je?' 'Liam se trebao sastati s
glavnim zastupnikom u osam sati u ponedjeljak ujutro,
samo dva dana nakon š to je ubijen.' "Ne mislim tako", kaž e
ona. 'Vodila sam njegov dnevnik i takvog neč eg bih se
sjetila.'
"Nije to stavio u svoj glavni dnevnik", kaž em. 'Bio je to
privatni sastanak. Mislim da nije ž elio da itko drugi zna za
to.'
"Pretpostavljam da je to mogao sam organizirati i—" "Ova

osoba koja ga nije htjela ostaviti na miru", kaž em. "Imaš li
pojma tko je to bio?" Ona odmahuje glavom. 'Bilo je to samo
nekoliko stvari koje sam nač ula na poslu.Nekoliko
telefonskih poziva, svađa. Tanki zidovi u tom uredu, znaš ?'
Prisjeć am se posljednjeg razgovora koji sam vodila sa

suprugom, one noć i kada je umro. CR udan telefonski poziv
koji sam prekinula kad sam uletjela u njegovu radnu sobu.
“Ne, moram to uč initi i znaš zaš to, ne mogu nastaviti ovako,
moram biti iskren u vezi toga i moram joj reć i . . .” 'Jesi li
rekla policiji?' 'Da', kaž e ona, 'ali nisu izgledali baš
zainteresirani. Tada su te već optuž ili za ubojstvo. Moj
mobilni zuji s novom porukom - š to je č udno, jer jedva da
itko ima broj.
Zaustavljam video, uzimam telefon sa tronoš ca i kliknem

da ga otvorim. Slika ispunjava ekran.
470
Anna
Svijet staje.
To je fotograXija Amy, koja lež i na leđima s lisicama oko

zapeš ća. Oč i su joj bile zatvorene, usta lagano otvorena i
kož a joj je bila už asno blijeda, poput voska.
Prazne kutije tableta i prazna boca dž ina pokraj nje.
Baš kao i Jodie.
Ne ne ne. Ne i Amy.
U ž elucu imam osjeć aj ledene tekuć ine, a strah juri, bjesni,

pulsira kroz mene poput plimnog vala.
Tekst ispod poruke kaž e:
Još jedno tragič no predoziranje na tvojoj savjesti. Obje ste

bile upozorene.
Trebala si posluš ati.
Srce mi se stež e ,dok č itam ostatak teme.
Finn je sljedeć i. Zatim Theo.
Ili mož eš zamijeniti svoj ž ivot za njihov.
Dormers. 1 sat. Bez policije.
471
Anna
'SR to je?' kaž e Christine. 'SR to se dogodilo?'
'Sjeverna zvijezda', kaž em, tipkajuć i brzi odgovor na

poruku.
Na putu sam. Nemojte ih povrijediti.
Ispustivš i telefon na stol, ponovno podignem nož za

guljenje i Christine se trgne, uguravš i se u blagovaonski
stolac s visokim naslonom. Jednim rezom oš trice oš tre
poput britve prema gore prerezala sam ljepljivu vrpcu oko
njezina lijevog zapeš ća, oslobađajuć i ga s naslona za naslon.
. . . neć eš me povrijediti?' 'Neć u! Odmahujem
rež uć i traku i na njezinom desnom glež nju prije nego š to

pokupim ostatak svojih rekvizita - plastič nu vreć icu, kliješ ta
i sve ostalo - u ruksak.
»Nikad te nisam namjeravala povrijediti, Christine. Trebam

samo istinu. ZR ao mi je.' Naž vrljam svoj broj na dnu
bankovnog izvoda. "Ako se sjetiš bilo č ega drugoga, bilo
č ega, ovako me mož eš dobiti."
Tada poč inje plakati, prvi put otkako sam je iznenadila u

kuhinji, jecaji joj paraju prsa od spoznaje da je njezina
muka skoro gotova. Suze olakš anja teku joj po obrazima i
ona ih briš e slobodnom rukom.
'Gdje ideš ?' ‘Mojim deč kima.' Prebacujem ruksak na rame.

"Da završ im ovo."
472
Anna
67
To je bila moja krivica.
Opet su krenuli za Amy, za deč kima, i to je bila moja

krivnja. Nisam prestala traž iti odgovore, nisam prestala
kopati, a Amy je platila cijenu. Jones je izvrš io svoju
prijetnju i sada je izgledalo da ć u i ja morati platiti.
Ali ako je to bio jedini nač in da se spasu Theo i Finn, neka

bude tako.
Borim se sa suzama dok se vozim iz grada, misli mi se

motaju po glavi, previš e da ih zadrž im. Mislim na dječ ake,
na to koliko su uplaš eni u ovom trenutku. O Amy, o njezinim
strahovima da ć e se to dogoditi, upravo o ovome. Njezinih
roditelja, už as i razaranje gubitka drugog djeteta. O Jodie.
Moja prijateljica, koja nije umrla od sluč ajnog predoziranja:
bila je ubijena, na isti nač in na koji je ubijena Amy. To je
znač ila njezina posljednja poruka. 999. Posljednja oč ajnič ka
molba za moju pomoć .
Oprostite, kaž em ispod glasa, iznova i iznova. Za obje.
ZR ao mi je.
Promet je slab dok idem prema sjeveru, Renaultov motor

protestira dok ga guram do krajnjih granica. Sat vremena je
taman dovoljno da stignem do Dormersa, vikendice u
Cotswoldu i morat ć u drž ati nogu na gasu cijelim putem ako
473
Anna
ž elim ispuniti Jonesov rok.
I kad stignem tamo, trebam plan. Uć i sama č inilo se kao

najgora od svih opcija, ali ostala je samo još jedna osoba
koju sam mogla nazvati. Jedna osoba koja je razumjela
situaciju, uloge. CR ovjek koji je vjerovao da sam mrtva.
Drugo je pitanje mogu li mu vjerovati. Ali to je bila jedina

karta koju sam imala za odigrati.
Zaustavljena u prometu č ekajuć i u redu na kruž nom toku,

pozivam Owenov broj i poš aljem mu poruku.
“Trebam tvoju pomoć . Molim te dođi sada. Hitno, objasnit

ć u ti kad stigneš . Jodie”
Dodajem poš tanski broj i naziv kuć e.
Njegov odgovor je brz.
SR to se događa?
SR alje još nekoliko poruka kasnije, zatim još dvije, ali ne

mogu ih proč itati i odgovoriti na njih dok vozim. Nakon još
jedne minute moj telefon vibrira u lež iš tu uz dolazni poziv.
Dotaknem ekran da odgovorim i prekinem ga prije nego š to
uspije iš ta reć i.
'Owene', kaž em, 'odgovori mi na jedno pitanje ili ć u odmah
poklopiti sluš alicu.' Nastupi zapanjena, prazna tiš ina prije
nego š to odgovori.
474
Anna
'Heather? SR to do...« »SR to si ovaj tjedan radio u Boivinovoj

poslovnoj zgradi? Vidjela sam te tamo, u ulici New King. Jesi
li i ti na njegovom platnom spisku?' 'Ne.' Odgovara
č vrsto i brzo. 'Naravno da ne.' "Pa š to si tamo radio?"
'Razgovarao sam s njim nesluž beno',
kaž e. 'O Sjevernjač i.' Osluš kujem ima li drhtaja prijevare u

njegovu glasu, ali ne otkrivam niš ta.
Jedino je iznenađen š to me ponovno č uje, s one strane

groba.
'Zaš to bih ti vjerovala?' 'Zato š to je to istina', odluč no kaž e.

»Sluš aj, Heather, š to se do vraga,dogadja?Upravo sam bio na
tvojoj sahrani. I moram ti reć i —'
'Nema vremena za to', gotovo vič em u sluš alicu. 'Deč ki su u

opasnosti i upravo sam na putu prema toj adresi. Mogu sve
objasniti kasnije, ali molim te pomozite mi. Trebam te.'
Stisnem kraj poziva i odbijem pozive koji slijede. Sada nema
vremena za duga objaš njavanja i moram se koncentrirati na
cestu.
Vozeć i mali Renault š to brž e mogu, pretječ em automobil za

automobilom i bljeskam pored kamera za brzinu na A46
dok vijuga na sjeveru prema Gloucestershireu. Prelazak
preko M4 i zalazak dublje u Cotswolds, pokuš avam sabrati
misli, poslož iti ih u neki red.
475
Anna
Još uvijek ima toliko pitanja nakon onoga š to mi je Christine

rekla, nakon onoga š to je zanijekala i š to je natuknula: neka
vrsta uhode koju je Liam tajio od svih. Nove informacije u
Musgroveovoj neobjavljenoj knjizi, otkrić e o Artemis Techu
i moj osjeć aj da negdje postoji labava nit koja bi mogla
razmrsiti cijeli sluč aj protiv mene.
Proš lo je deset sati kad sam skrenula s autoputa. Vrata su

otvorena, dugi privatni prilaz neosvijetljen. Moja prednja
svjetla izdvajaju drvored stabala koji stoje sa svake strane
zavojite ceste dok se približ avam i parkiram ispred velikog
sjevernog krila Dormersa. Jaguar Petera Vernona je ovdje,
ali Owenu nema ni traga.
Kuć a je u potpunom mraku, ni jedan prozor nije osvijetljen.
Ugasim motor i izađem iz auta, gurnem nož u straž nji dž ep

traperica i zgrabim telefon iz drž ač a na ploč i.
Među porukama i propuš tenim pozivima od Owena nalazi

se jedna jedina poruka s Christineina broja, poslana prije
gotovo č etrdeset minuta.
“Traž iš na krivom mjestu.”
Mrš tim se gledajuć i u ekran. Pogreš no mjesto? SR to je to

uopć e znač ilo? Bila sam ovdje, u Dormersu, gdje mi je
poruka rekla da dođem. Jesam li rekla Christine kamo
idem? Vrać am tri upitnika kao odgovor i guram telefon
476
Anna
natrag u dž ep, ž ureć i preko prilaza do velikih ulaznih vrata.
Noć ni zrak je uznemirujuć e miran, intenzitet tiš ine koju

sam zaboravila nakon toliko godina bliskog ž ivota sa
stotinama drugih. U zatvoru nikad nije vladala prava tiš ina,
č ak ni usred noć i. Ne ovakva. Ovdje nema buke koju je
napravio č ovjek da remeti tiš inu, nitko ne ž ivi u blizini.
Najbliž e selo, Hale's End, udaljeno je gotovo kilometar i pol
i sastoji se od š est kuć a, malene crkve i stare crvene
telefonske govornice.
Ulazna vrata kuć e su odš krinuta. Penjem se uz stepenice,

svjesna tamnog oka kamere postavljene iznad praga.
Unutar kuć e, tiš ina je još koncentriranija, intenzivnija nego

vani. Nema ž ivota, nema zvuka. Mirisi ovog velikog starog
mjesta su isti kakva su uvijek bili: od ulaš tenog drveta i
svjež eg cvijeć a i visokih, prozrač nih stropova. Od novca.
Ostavljam ugaš ena svjetla. Jednom sam poznavala ovu

kuć u, provela sam mnogo sretnih sati ovdje i još uvijek je
poznajem dovoljno dobro da se snalazim u mraku dok mi se
oč i privikavaju. SR iroko stubiš te koje zavija udesno, saloni
slijeva, š iroka središ nja galerija toč no ispred, da me odvede
kroz sredinu kuć e do blagovaonice, kuhinje i sunč ane sobe
straga.
Doš li smo ovamo dan nakon š to smo se zaruč ili, reć i

Liamovim roditeljima licem u lice. Imali smo naš u probnu
več eru ovdje u izvrsnoj blagovaonici, vikend prije naš eg
477
Anna
vjenč anja. Theova proslava imendana. Deseci puta i prije i

poslije.
U kuhinji guram još jedna otvorena vrata i izlazim u

dvoriš te.
Crni mercedesov kombi je ovdje, č uč i poput goleme bube u

mraku.
Zaobilazim prednju stranu, ostajuć i u sjeni da provjerim

kabinu kombija.
Prazno. Nastavljam ić i preko dvoriš ta do starih konjuš nica

gdje se kroz pukotinu na teš kim drvenim vratima tek vidi
blijedo svjetlo.
Vadim nož iz dž epa, odš uljam se do vrata i virim unutra.

Unutra je isto kao i uvijek, niz š tandova punih slame na
jednom kraju, radionica-garaž a na drugom. Slabo svjetlo s
udaljenog kraja osvjetljava neš to drugo: dvoje ljudi.
Prvi je lik nespretno ispruž en na tlu, stariji muš karac

pognute glave, vezan lisicama za ž eljezni obruč na
poploč enom podu. Mrlja krvi vidljiva u prorijeđenoj kosi na
njegovoj sljepooč nici.
Peter Vernon.
Iza njega je proć elavi muš karac, sjedi u stolici na

rasklapanje, s dvocijevkom u naruč ju. Kad me pogleda, kraj
478
Anna
njegovih usana se podigne u okrutan osmijeh. Pokazuje mi

piš toljem da udjem.
CR inim kako je rekao, a cipele mi š kripe po neravnom podu

dok se približ avam. Peter ne primjeć uje moje približ avanje i
djeluje oš amuć eno, zaprepaš teno, a pokreti su mu spori i
nesigurni.
'Gdje su deč ki?' kaž em, a moj glas odjekuje unutar stajskog
bloka.
'Gdje su Theo i Finn?'
CÑ elavi muš karac pokazuje na moju ruku. 'Baci nož .' Glas mu
je ravan, otegnut.. Prvi put č ujem njegov glas otkad sam mu
zarila drugu oš tricu u nogu, prije dva tjedna.
Ipak, č inim š to mi je reč eno, puš tam da mi oruž je ispadne iz

ruke i zvecne o kaldrmu na nač in koji bi Peteru mogao biti
gotovo nadohvat ruke, samo da podigne glavu.
'Ovdje sam', kaž em. 'Uč init ć u š to god ž eliš , samo pusti
deč ke.' CÑ elavi muš karac ustaje, š epajuć i korakne naprijed.
Stavlja kundak sač marice u svoje rame i cijev na potiljak
Petera Vernona. Na už asan trenutak pomislim da ć e
pogubiti mog svekra upravo ovdje ispred mene, ali nakon
nekoliko sekundi on podiž e piš tolj i uperi ga pravo u mene,
u moja prsa, savijajuć i prst oko obarač a .
"Vrijeme je za osvetu", kaž e, a usne mu se ponovno izvijaju
479
Anna
u okrutni osmijeh trijumfa. 'Už ivać u u ovome.' »Reci mi da
su deč ki na sigurnom. Takav je bio dogovor.' Odmahuje
glavom. Drž i sač maricu uperenu u mene dok vič e preko

ramena.
'U redu je ', kaž e poviš enim tonom. “Stigla je." Teš ka
drvena vrata iza njega otvaraju se uz š kripu.
Dvojica muš karaca ulaze u polumrak konjuš nice.
Rennick i Jones.
Još koraka po kaldrmi, dok treć a Xigura izranja iz
tame i stane između njih.
480
Anna
68
Amy.
Vrlo ž iva.
'Obitelj', kaž e ona, 'to je najvaž nija stvar na svijetu, zar ne?
Ljubav djeteta prema roditeljima, ljubav roditelja prema
djeci – pogledaj dokle te je to dovelo. Koliko si daleko stigla
u zadnjih deset godina. Obitelj nas mož e natjerati na sve.'
»Amy, mislila sam da si . . .'
Gledam iza nje. 'Gdje su deč ki?' Ona ignorira moje pitanje.
'Jesi li se ikada zapitala š to bi uč inila', kaž e ona, blistavih

oč iju, 'da svemu š to poznaješ i voliš prijeti potpuno
uniš tenje?Svakoj stvari koja ti je neš to znač ila u ž ivotu?
Kad bi sve za š to si radila, sve š to su tvoji roditelji izgradili,
sve za š to su tvoji baka i djed robovali i ž rtvovali, sve to
odjednom balansiralo na oš trici oš trice? Jedan mali pritisak
i nestalo bi. SR to misliš , š to bi to uč inilo osobi?' Dok ona
govori, Peter ustaje. Vadi ključ iz dž epa i otključ ava lisicu
oko zapeš ća,pokreti su mu brzi i sigurni. Rupč ić em iz
drugog dž epa briš e crvene mrlje s č ela. Ispod nema rane.
Izgleda mrko, odluč no. Smrtno ozbiljno.
Postoji č udna dinamika između njih, između ovog starca i

njegovog mlađeg djeteta. Nikada ih prije nisam vidjela
takve: kao da ona odluč uje, ona je glavna, a on samo igra
481
Anna
svoju ulogu. Jones i njegova dva č ovjeka su isti. Rennick mi

stavlja teš ku ruku na rame, tjerajuć i me da kleknem. Uzima
lisice od Petera i stavlja ih oko mojih zapeš ća, kratki lanac
između njih prolazio je kroz ž eljezni prsten u gruboj
kaldrmi. I mene je grubo potapš ao, izvadio ključ eve auta i
pruž io ih Peteru.
Sve to vrijeme lebde fragmenti mog razgovora s Christine

Lai, izvan dosega. Poruka koju mi je poslala na putu ovamo.
“Traž iš na krivom mjestu.”
'SR to radiš ?' kaž em Amy, pokazujuć i na Jonesa i njegovog

glomaznog kolegu. 'Zaš to su ovdje ? Napali su mene, napali
su tebe.'
"Hmm." Ona namreš ka nos. 'Da i ne. Kod mene je to viš e

bila . . . suradnja.' "Ovo je ludo, Amy, koji je vrag..." "Usput,
deč ki su dobro." Ona
pokazuje Rennicku da se odmakne od mene i on to odmah

č ini, a njegove velike ruke ostavljaju moja ramena.
'U mljekari su s Colleen, prespavać e kod nas. Ne trebaš se

brinuti za njih.' Stara mljekara. Na rubu imanja, onog
njegova dijela koji su Vernonovi dopustili da se potpuno
modernizira. Dječ acima je bila omiljena još od malih nogu, s
vlastitom kino dvoranom i igraonicom, gdje su mogli
napraviti kamp i nered koliko su htjeli.
482
Anna
"Ne razumijem", kaž em. 'SR to je sa Sjevernjač om? Korupcija,

isplate, Liam otkriva Artemis Tech? Svi dokazi koje smo
pronaš li?' Ona posegne u dž ep i izvuč e ključ na poznatom
crno-naranč astom privjesku.
Kutija za zaključ avanje.
'Mislila si da si jedini vlasnik ključ a, zar ne?' Ona zvecka

ključ em kao da mi se ruga. 'Nije ti palo na pamet da bi ga
imao i netko drugi - osoba koja je tvojoj mami pomogla
skupiti svo to smeć e? Olakš ala sam pripremu nekoliko
dobrih krivotvorina za koje sam znala da ć eš ih na kraju
pronać i.'
Zurim š okirana.
»Zapisnik tog sastanka? Veza sa Sjevernjač om koja je

povezivala Christine Lai?'
Ona se smiješ i. 'Uvjerljivo, zar ne? Iako smo, poš teno

govoreć i, imali dosta vremena da sve pripremimo. Te
godine dok si sjedila u zatvoru. Sve š to sam trebala uč initi
bilo je ponovno proč itati sve nenormalne prič e Owena
Tannera o sluč aju – kod kuć e ih imamo pune fascikle – i
smisliti neš to š to odgovara njegovoj prič i. Dati ti dovoljno
da te odvede u krivom smjeru. Stavila sam dokument u tu
kutiju za pohranu nekoliko mjeseci prije datuma tvog
izlaska, znala sam da ć eš na kraju kopati po njemu.'
»A dosjei koji su navodno u potkrovlju tvojih roditelja?
483
Anna
Bankovni izvod?
Vi ste sve to napravili?'
'Za izvod je trebalo malo viš e posla. Njegov je dnevnik bio

dovoljno stvaran – nisi ni znala da je tu dok ga nisi pronaš la.
Ali nije se č inilo previš e za brigu kad si mi pokazala.'
"Znam da je trebao razgovarati s Andrewom u ponedjeljak,

nakon š to je umro." "Ali ne znaš zaš to, zar ne?" "Namjeravao
je javno objaviti ono š to je otkrio", kaž em. 'Korupcija u
Domu. Ljudi koji prodaju informacije onome tko ponudi
najviš e. Namjeravao je sve dić i u zrak.' Ona se smiješ i,
odmahuje glavom. »Jadna,jadna Heather. Blizu, ali ne
sasvim, bojim se. "Zaš to mi onda ne kaž eš ?" »Ne sluš aš , zar
ne?Pokuš avam ti prič ati o obitelji.'
Ona prekriž i ruke. 'Obitelj je važ nija od svega, važ nija je od

svega. Ovdje se radi o obitelji.' Gledam njih petero - Jonesa i
Rennicka s jedne strane Amy, Petera Vernona i ć elavog tipa
s druge, poredane oko mene u polukrugu
- prije nego š to mi se pogled vrati na nju. U njoj postoji

intenzitet, koncentracija emocija kakvu prije nisam vidio.
Ali imam osjeć aj da je ovo moj prvi pogled na stvarnost,
pravu ž enu ispod maske.
»Ne shvać am, Amy.Kako to misliš ?' 'Moj glupi, arogantni,

svetiji od tebe veliki brat koji je mislio da je važ niji od ove
obitelji, mislio je da je iznad nas. Svi su uvijek mislili da ne
484
Anna
mož e pogriješ iti, da mu sunce sija iz straž njice. Uvijek je

osjeć ao da je bolji od svih ostalih, pametniji od svih ostalih,
č estitiji. Svakako bolji od njegove glupe male sestre.'
Nikad je nisam č ula da ovako govori o Liamu. Nikad je

nisam č ula da je rekla ruž nu riječ o njemu. Ali sada se č ini
da sve izlazi u bujici, kao da je ž ivotna vrijednost gorč ine i
ogorč enosti brata i sestre oslobođena.
"Ne mogu se sjetiti da je ikada tako neš to rekao..." "Nije

trebao!" Iz usta joj leti mrlja pljuvač ke. 'Bilo je to u svemu
š to je radio, u svemu š to je govorio. Nikad me nije shvać ao
ozbiljno. Uvijek predobar za nas, tamo gore na svom
prokletom visokom konju.' Peter Vernon gleda
na sat. »Otić i ć u po njezin auto, dovesti ga ovamo straga.

Onda moramo nastaviti s ovim, Ames.'
Izlazi putem kojim sam ja uš la, ali Amyin pogled ostaje
prikovan za mene. "Liam je samo pokuš avao uč initi pravu
stvar", kaž em tiho. 'Namjeravao je raspuhati ono š to je
pronaš ao u Westminsteru, zastupnike koji prodaju tajne
podatke onome tko ponudi najviš e.'
Ona se kratko nasmije, ali u tome nema humora.
"Je li to još uvijek ono š to misliš ?" "Nije li zato umro?"
"Zaobilaznim putem", kaž e ona, "pretpostavljam da
485
Anna
jest." Povlač im lisice, lanac zvecka o ž eljezni prsten na

podu.
"Molim te, samo mi reci š to se događa, Amy."
'Urnebesno je', kaž e ona, 'da on još uvijek ima reputaciju

viš e od bijelog, da svi još uvijek misle da je bio tako divan.
CR ak i njegova jadna ž ena koja je zbog njega odlež ala deset
godina u zatvoru.' Prstima stavlja znakove navodnika. 'Sveti
Liam Vernon. Muka mi je.' 'O č emu ti prič aš ?' 'Htio nas je
izdati.'
'Bio ti je brat.' 'Htio je izdati svoju obitelj! Njegove roditelje,

tvrtku, sve š to je tata izgradio u posljednjih pedeset godina,
sve š to je djed izgradio u pedeset godina prije toga.' "Radi
se o tvrtki tvog oca?" 'Radi se o odanosti.' Jecaj mi se penje
u grlo. Spoznaja me konač no obruš ila poput vala koji se
razbija,obruš avajuć i se na moju glavu, brutalni ledeno
hladan š ok.
»Lagala si, sve ove godine. Ti si mi uzela Liama.'

"Ne", kaž e ona, ubadajuć i me kaž iprstom. »Sam si je to
navukao.
ZR eliš li znati zaš to? Zapravo si se uvjerila da je Liam neki

suvremeni muč enik, da je savrš en,savrš eni muž i otac, bijeli
vitez koji ć e razotkriti korupciju u parlamentu.' "Nikada
nisam rekla da je savrš en, samo sam..." "Taj č ovjek zapravo
nikada nije postojao. A znaš li zaš to?' 'Reci mi', kaž em tiho.
486
Anna
»Zato š to je on bio izvor. Liam je bio taj koji je prenosio

tajne. Kad je umro, nije namjeravao otkriti nekoga drugoga.'
Lice joj je iskrivljeno od ljutnje. 'Htio se ispovjediti.'
487
Anna
69
Vrti mi se u glavi.
'O č emu ti prič aš ?' Amy č uč ne kako bi se postavila u moju
razinu, s podlakticama na koljenima.
'Tvoj savrš eni muž je nama, tatinoj tvrtki, mjesecima

odavao informacije . Poč evš i od viš e milijardi funti vrijedne
akvizicije nadolazeć e tvrtke pune genija iz Silicijske doline
pod nazivom Artemis Tech.' Namrš tim se. 'Ali . . . tvrtka tvog
oca nije bila uključ ena u to. Vernon plc nije kupio Artemis.' »
Spremali smo se. Znaš li zaš to smo se povukli?' Odgovor je
odjednom buljenje u moje lice.
"Liam."
"Konač no, novč ić je pao", kaž e ona, polako mi plješ ćuć i.
'Drž avna služ ba obavila je duž nu analizu tvrtke kada su se
nadmetali za drž avne ugovore. Stvari na visokoj razini,
iznimno osjetljive. Ne objavljuje se javno - sav takav posao
trebao bi se drž ati u tajnosti. No dubinska istraga otkrila je
da je Artemis na rubu, kula od karata koja č eka da se sruš i.
Liam je to saznao preko svojih parlamentarnih kontakata.
Znao je da ć e tata kupiti tvrtku i pritom se silno zaduž iti.'
"Dakle, Liam ti je dojavio da je Artemis otrovni kalež ."
'Spasio tvrtku svoga oca.' "I pritom prekrš io zakon", kaž em.
'Prekrš io povjerljivost,prekrš io saborski kodeks. To je u biti
trgovanje povlaš tenim informacijama.'
488
Anna
Lice joj se nabora od gađenja. 'Pa š to? Misliš da bi bilo bolje

da se taj dogovor sklopio? Tatina tvrtka bi propala.
Sve bismo izgubili. Stoljeć e teš kog rada, nestalo—' ona

pucne prstima '— samo tako.' 'Stoga je Sjeverna
zvijezda umjesto toga odluč ila kupiti Artemis i opekli su se.
Skoro ih je bankrotirao.'
Amy slijež e ramenima. 'Sve je dozvoljeno u ljubavi i ratu.'

Sjetila sam se koliko je Liam bio zaokupljen u tih
posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci. Tada sam to
pripisivala optereć enosti poslom i stresom, ali sada sam
konač no znala istinu: hrvao se sa svojom savješ ću. I svađa
koju smo imali, one noć i kad je umro – rekao je da je
razgovarao s 'kolegom' o moguć em krš enju zakona u
Saboru. Osjetljive informacije procurile su treć oj strani. Ali
nije govorio o nekom drugom. Govorio je o sebi. O onome
š to je sam uč inio . Bio je to njegov nač in da mi to kaž e u
toliko mnogo riječ i, a da to zapravo nije rekao. I o tome se
također radilo u e-poruci - poruci koju je sastavio, ali
nikad poslao.
“Uč inio sam neš to zbog č ega ć u jako dugo ž aliti.
Sve sam izdao, iznevjerio sam tebe, iznevjerio sam naš e

sinove i to je neš to š to nikada nisam ž elio uč initi.
Moram reć i istinu.
Ne opravdavam ono š to sam uč inio, niti traž im
489
Anna
razumijevanje, ali nadam se da ć eš mi jednog dana moć i

oprostiti.”
"Liam je bio u nemoguć oj situaciji", kaž em. ‘Da ć uti i gleda

kako tvrtka njegova oca bankrotira ili da prekrš i zakon da je
spasi.'
"Bio je slab", kaž e Amy s prezirom. 'Do ljeta je osjeć aj

krivnje postao prevelik da bi se mogao nositi s njim. Rekao
je da mora biti č ist,da ć e priznati š to je uč inio, priznati prije
nego se parlament raziđe zbog ljetne stanke jer viš e ne
mož e podnositi krivnju. Dogovorio je sastanak sa Andrew
Youngom, odmah u ponedjeljak ujutro - da mu sve kaž e.
Moj sebič ni brat ć e pasti pod mač zbog vlastitog ega,
vlastite taš tine, vlastite jadne izmuč ene savjesti.' Pljuje riječ
kao da joj ostavlja loš okus u ustima. 'Rekao je da se viš e ne
mož e suoč iti s time da ti laž e - namjeravao je sve priznati.
Skandal bi za sobom povukao i tatinu tvrtku.
Sjetila sam se zapisa iz Liamova dnevnika, noć prije nego

š to je trebao vidjeti Andrewa: 20 sati – nazovi N.
'Namjeravao je nazvati najboljeg prijatelja noć prije',

kaž em. »Da mu kaž e š to je planirao uč initi. Da porazgovara
s njim o tome.' ‘Bez sumnje.' "Nisi ga morala ubiti."
'Nikad ga nisam namjeravala ubiti!' Opet mi se unijela u

lice. »Prvo je dobio upozorenje. Demonstraciju koliko je
morao izgubiti. Pokaž ite mu koliko š tete mož e nanijeti
telefon pun golotinje njegovom braku, njegovoj sretnoj
490
Anna
obitelji. Natjeraj ga da zamisli koliko bi ti srce bilo

slomljeno.'
'SR to se dogodilo?' kaž em paž ljivo. 'Te noć i?' Ona uzdiš e,
prolazeć i rukom kroz kosu.
'Planiralo se nekoliko tjedana, ali nikad nije trebalo završ iti

kako jest.Nije se trebalo dogoditi na taj nač in. Nisam to
namjeravala . . .’
»Ti si bila na telefonu te več eri,zar ne? I davao ti je nekakav
ultimatum? Uletjela sam u njegovu radnu sobu da ga pitam
o tome, a on mi je lagao ravno u lice.' Sjeć anje mi još uvijek
probija val tuge kroz grudi. 'Bio je to posljednji razgovor
koji smo vodili.' "Rekla sam mu da ć e pož aliti", kaž e Amy.
"Ali nije mogao vidjeti koliko mora izgubiti." "Dakle, doš la si
u naš u kuć u nakon š to sam zaspala." "Morala sam ga
natjerati da shvati", kaž e ona, bezbriž nim tonom. »Da mu
pokaž em š to bi to uč inilo naš oj obitelji. Sjedila sam s njim u
vaš em salonu u dva sata ujutro, a on me nije sluš ao .
Izgledao je kao da ga nije ni briga, kao da nas uopć e ne voli.
I to me razljutilo, toliko razljutilo, toliko razbjesnilo, da sam
morala sjediti i moliti ga, a on me i dalje nije htio shvatiti
ozbiljno. I dalje sam bila samo njegova glupa mlađa sestra
kojoj je naš tata dao posao, tata joj je dao sve , a on me je
gledao s visoka kao da sam mu usrana mrlja na cipeli.
Uvijek me je gledao s visoka. Tada sam otiš la i uzela nož da
mu pokaž em da mislim ozbiljno.' Ona teš ko guta. »Rekla
sam da bi bilo lako uniš titi njegov brak, lako te okrenuti
protiv njega.Izgubio bi dječ ake, tebe, kuć u, sve. Ni tada me
nije shvatio ozbiljno, nije se pokuš ao braniti. Stajala sam
491
Anna
iznad njega s oš tricom na prsima, a on nije htio ni ustati sa

sofe. Zbog toga je bilo još gore. Bila sam toliko ljuta na njega
kako je mogao biti toliko sebič an i samodopadljiv.'
'I?' ‘Kad mi ga je konač no pokuš ao preoteti, ja. . .
izgubila sam oslonac.
Nož je bio između nas.' Briš e suzu pri sjeć anju. 'Pala sam na
njega.'
Smrznuta sam. Ne mogu govoriti. Ili plakati.
Ili uč initi bilo š to, osim buljiti u moju š ogoricu. Prsa su mi
kao da su mi stegnuta š kripcem.
'Liam', š apnem konač no.
‘Nikada ga nisi cijenila!' Ljutito briš e još jednu suzu. 'Uvijek

si se ž alila kako je previš e radio, da ga nisi vidjala, da si sve
morala raditi s deč kima. Nikad zapravo nisi znala š to imaš .
Nikad ga nisi voljela na nač in na koji ga je voljela njegova
obitelj, nikad se prema njemu nije ponaš ala onako kako je
zasluž io.'
"Dakle", kaž em, a jeza me prodje. "Nakon š to si ga ubila, š to

onda?" Ona stoji, bljesak bijesa joj predje licem. 'Nisam
mogla reć i istinu jer bi onda i sve ostalo izaš lo na
vidjelo.Sve bi bilo uzalud. A onda sam pomislila, zaš to bi se
Heather izvukla sa tim? Zato š to nije mogao podnijeti da ti
laž e, da bude neiskren prema tebi, namjeravao je priznati.
492
Anna
To mi je dalo ideju.' U mojoj glavi postoji ž estoka bol.
'Ovo je ludo.' Ona
me ignorira. 'Ne bi bilo poš teno da ti je dopuš teno da

už ivaš u suosjeć anju kao uplakana udovica, nastavljajuć i sa
svojim ž ivotom sa svima koji ti daju lak ž ivot zbog ove
už asne stvari koja se dogodila, i Oh,ž ao nam je nje, i sva ta
sranja. Morala sam vas oboje kazniti. Bilo je savrš eno.' Vani
u dvoriš tu č uje se zvuk automobila koji se zaustavlja,
Renaultov otrcani motor prš ti i gasi se. Moj um, na nekoj
razini, još uvijek pokuš ava pronać i izlaz iz ovoga. Mič u auto
da se ne vidi s ceste. Priprema za ono š to slijedi. Nemam
puno vremena.
"Nikad nisi ni bila osumnjič enik, zar ne?" Ona
slijež e ramenima. 'Naravno da ne.'
'Iako su pronaš li tvoje otiske, tvoj DNK, posvuda po kuć i.
Isto kao i moje, Liamove, Peterove i Colleene otisci prstiju.

Ali eliminirali su te kao stvar rutine jer . . . nikad to nisu ni
razmatrali. Zaš to bi?'
Isti razlog zbog kojeg pas nije zalajao. Poznavao je njezine

korake, njezin glas, njezin miris. CR ak i kroz kuhinjska vrata,
Jet ju je poznavao jer je bila redoviti posjetitelj naš e kuć e.
Nije ga brinulo njezino prisustvo, znao je da nije uljez.
493
Anna
"U svakom sluč aju", kaž e ona, "imala sam č vrst alibi od
mame i tate." Peter Vernon se vrać a u konjuš nicu. Kaž e
neš to proć elavom č ovjeku, koji kimne. Svi oni igraju svoju
ulogu u ovoj mrač noj drami, a Amy povlač i konce.
Pokazujem na njega jednom rukom zavezanom lisicama.

»Pomogao si joj te noć i, zar ne? Nakon š to je ubila
Liama?' Gleda me hladnim pogledom, onako kako farmer

procjenjuje stoku na draž bi. Onakav kakav je oduvijek bio:
odmjeren, analitič an, pravnič ki. Mjerenje i prosuđivanje
situacije i kako on i njegova obitelj mogu najbolje izać i iz
nje.
"Ne", kaž e ravnomjerno. 'Nisam ni znao sve do dvije godine

nakon toga. Kad je tvoja ž alba bila odbijena, Amy nam je
konač no rekla istinu.'
Sjeć am se da sam ga jednom vidjela na sudu, kako je

plamtjela mrž nja u njegovim oč ima. To je bilo stvarno. Nije
bilo laž iranja.
'Amy nam je sve rekla', kaž e on. 'I znao sam da nema smisla
da ovu už asnu situaciju, ovu tragediju, č inimo još gorom.
Tada smo poč eli razmiš ljati š to ć e se dogoditi kad izađeš .'
Zurim u njega, pokuš avajuć i sve shvatiti. Peter je znao.

Znao je godinama.
494
Anna
"Te noć i", kaž em. "SR to da sam se probudila?"
Amy odmahuje glavom. »Otiš la si da spavaš s jednom od

svojih tableta za spavanje u petak naveč er, kao i obič no, jer
je Liam uvijek subotom ujutro bio s deč kima. Htjela sam biti
sigurna da njega i mene nitko neć e ometati, pa sam zdrobila
još nekoliko tableta i stavila u napola popijenu bocu crnog
vina prije nego š to si se vratio s posla. Znala sam da ć eš to
popiti č im deč ki legnu, kao i uvijek. Liam nije pio crveno.'
Gledam s oca na kć er, dvostruke stupove ove lude obitelji u
koju sam se udala. SR ok od svega toga je kao niz zapanjujuć ih
udaraca koji pljuš te po meni, a svaki dolazi iz drugog
smjera. Otkriti da je prič a te noć i – prič a koju sam sam sebi
prič ala posljednjih deset godina – bila toliko nepotpuna da
je bila gotovo Xikcija.
Jer naposljetku, tko su bili ljudi koji su bili u najboljoj

poziciji da mi smjeste? Ljudi koji su me poznavali bolje od
bilo koga drugog.
'Na sve si mislila, zar ne?' "Ostaviti telefon ispod
tvog jastuka bila je dobra ideja, mislila sam", kaž e Amy.

'Lijep potez.' Promijenim polož aj, lisica mi se
zabija u zapeš će. 'SR to je sa slikama?' 'Kupila sam ih na

pornografskoj stranici osvete na mrač nom webu.' "Poslala
si mi jednu na telefon", kaž em, "izgledalo je kao
495
Anna
da sam otkrila aferu." 'Toč no.' Amy opet upire prstom u

mene. 'Daj policiji neš to u š to ć e zagristi.' »Zataš kala si
cijelu stvar. Namjestila mi.' Nikad prije nisam č ula svog
svekra da povisi glas. Ali on to uč ini sada.
'Kakav smo izbor imali?' On izvikuje riječ i, ali gotovo

odmah preuzima kontrolu. 'Izgubiti i Liama i Amy, oboje
djece odjednom?
I oba moja unuka? Krivila bi nas za ono š to je uč inila, da je

nismo zaustavili, da smo je razmazili i udovoljavali joj do te
mjere da nije razlikovala dobro od zla. Odvela bi i dječ ake i
niš ta nam ne bi ostalo. Niš ta.' Teš ko diš e, usko lice mu se
zacrveni. 'Da ne spominjem skandal, naslovnice, reputaciju
naš e obitelji rastrganu na komadić e. Jedan brat ili sestra
ubija drugog? Obiteljska svađa?
Mož da na ološ kom opć inskom imanju optereć enom

drogom ili u nekom autoparku za kamp prikolice. Ali ne i
mi. Ne Vernonovi.Pogotovo ako se radilo o autsajderu ,
ljubomornoj supruzi, ž eni koja nikad nije bila dorasla —«
pokazuje na mene koš čatim kaž iprstom »— to je barem
imalo smisla. Moglo bi se objasniti, razumjeti na nekoj
razini.'
Zataš kavanje je uvijek gore od zloč ina. Bilo je baš kao š to je

Owen rekao.
"Bila sam potroš na roba", kaž em tiho.
496
Anna
Peter prekriž i ruke. ‘Ti nisi obitelj.' ‘Ja sam Theova majka.
Finnova majka.' "Ne viš e", kaž e Amy odmahujuć i glavom.
'Majka sam toj dvojici dječ aka zadnjih deset godina. Majka
sam im mnogo dulje nego š to si ikada bila.'
497
Anna
70
Owen je bio napola u pravu: postojala je zavjera. Samo ne

ona koju je jurio sve ovo vrijeme.
"Dakle, sve ste izmislili?" Ja kaž em. 'Sve dokaze koje smo
pronaš li nakon š to sam izaš la iz zatvora?' Na Amynom licu
se pojavi mali osmijeh.
'Već inu toga. Ono š to se tič e mana, Heather, je da nas ne

zavaravaju zato š to smo glupi. Protivnici nas zavaravaju jer
nam govore neš to u š to ž elimo vjerovati. Bilo da se radi o
dobitku na lutriji, pronalasku prave ljubavi ili otkrivanju
neke tajne istine koja uč vrš ćuje naš vlastiti pogled na svijet.
Tanner je ž elio vjerovati u neku veliku međunarodnu
zavjeru, ovu veliku zlu američ ku kompaniju, ucjenu,
korupciju, prijevaru, ubojstvo, sve sastojke za kaš iku
desetljeć a. Samo sam ga morala gurnuti u određenom
smjeru, to je sve. I ž eljela si vjerovati u to jednako jako, jer
si mislila da je to tvoj put kuć i, tvoj put natrag deč kima. Ti i
Tanner ste ohrabrivali jedno drugo.' Podiž em pogled prema
Jonesu, koji ravnoduš no zuri u mene. Amy i njezin otac č ak
su se potrudili unajmiti izvrš itelja č iji se američ ki naglasak
mogao uredno uklopiti u istu prič u.
'A ti si gledala', kaž em. 'Dok smo iš li u tvoju potjeru za

divljim guskama.' "Namjeravala sam se riješ iti Tannera u
poč etku", kaž e Amy. »Odvratiti te od njega. Ali kad sam se
približ ila tvojoj maloj skupini, shvatila sam koliko bi mogao
biti koristan da te natjera da gledaš u krivom smjeru. Moj
498
Anna
vlastiti korisni idiot. Sve š to sam trebala uč initi bilo je baciti
mu malo crvenog mesa i gledati ga kako guta. On je bio dar
koji se nastavio davati.'
"A Musgrove?"
'Nisam bila zabrinuta za njega - bio je vjernik od poč etka.

Jednom kada je imao nož , otiske prstiju, telefon, aktove,
nikad se nije predomislio.' Prisjeć am se tog dana nakon š to
sam izaš la iz zatvora, pregledajuć i sve u velikoj kutiji koju
mi je mama ostavila.
"Dakle, dokumenti", kaž em. 'Papirologija koju smo pronaš li

u skladiš tu, dokazi koje je Owen traž io, upiruć i prstom u
Christine Lai. Je li taj dokument uopć e bio pravi?'
'Djelomič no. Ali samo neki dosadni stari zapisnici sa

sastanaka koje sam pronaš la među njegovim stvarima na
maminom i tatinom tavanu, s nekoliko posebnih detalja
dodatih za Tannerovu korist. Prijetnja ucjenom,
podmetnuta na istom mjestu.
"SR to je s bankovnim izvodom?" ‘Onaj koji smo stvorili od

nule.' Christineina reakcija još mi je svjež a u sjeć anju od
ranije več eras.
Laž na je. Laž na. Nikad nisam uzela novac, ni od koga.

Razlog zaš to naš a viš etjedna potraga za njom nikada nije
dala č vrste dokaze.
499
Anna
Pismo Vernonovih, ponuda da mi pomognu da se preselim

daleko od Batha, također je bila varka. Varka da spoji Amy i
mene. Pustiti je da mi se približ i tih prvih dana i tjedana
nakon š to sam puš tena.
Zurim u nju, tu ž enu koju sam mislila da poznajem, koja je

patila sa mnom, pomagala mi, hrabrila me. ZR ena za koju
sam mislila da ć e ponovno postati prijateljica. Cijelo to
vrijeme nisam uspijevala prepoznati mrač nu moć kojom je
ova dugo ž eljena kć i, ovo lijepo, razmaž eno,mlađe dijete
drž ala nad svojim roditeljima.
'Ti si parazit', rekla sam. 'Lijepiš se za ljude i drž iš ih uza se,
a onda kada te na kraju vide onakvom kakva jesi, riješ iš ih
se.Baš kao š to si uč inila s Liamom. Ili ako misliš da su
prijetnja - baš kao š to si uč inila s Jodie. Nisi je ž eljela u
mojoj blizini jer si znala da ć e uvijek uzvratiti.' 'Ta je drolja i
trebala završ iti mrtva u ulič ici, prije ili kasnije.' Bijes mi
ključ a u ž elucu, prijeteć i da mi se podigne u grlo.
"Stavila si joj torbu punu novca u ruksak, tisuć u i pet

stotina funti da posumnjam da je podmić ena."
»Imaš sumnjič av um, Heather. Ne treba puno da te zavrti.'

"Jodie je vrijedila viš e od stotinu takvih kao š to si ti",
kaž em. "I ti si je ubila." 'Ne ja osobno.' Ona slijež e ramenima
prema Rennicku. »I nije baš bio dio plana. Za poč etak, samo
smo se htjeli pobrinuti da prekrš ite uvjete uvjetne, da vas
poš aljemo nazad u zatvor do kraja kazne. Ali to je još uvijek
bilo samo odgađanje za sljedeć ih devet godina i poč ela sam
500
Anna
razmiš ljati da bi mogao postojati drugi nač in, bolji nač in.
Trajniji nač in . Kad si me nazvala te več eri i traž ila da
identiXiciram njezino tijelo kao tvoje, bilo je gotovo previš e
savrš eno.'
"Bila mi je prijateljica", kaž em. ‘Pravi prijatelj.' 'Da si se

lijepo ponaš ala kad si izaš la iz zatvora, samo nastavila sa
svojim ž ivotom, nitko od nas sada ne bi ni bio ovdje. Jodie bi
još bila ž iva. Njena smrt je na tebi, ne na meni. Ti si ovo
izabrala. A sad ć eš otić i.' Ona pokazuje Rennicku i on iz
dž epa vadi prozirnu plastič nu kapuljač u, najlonsko už e
navuč eno oko otvora da se zategne. Ista kao ona koju je
prije koristio na meni.
Podiž em se u č uč anj i snaž no trzam lisice, ali ž eljezni

prsten kroz koji su provuč ene ostaje č vrst poput stijene.
'Obeć aj mi da ć eš se brinuti o deč kima.'
Amy se opet smiješ i.
»Znaš da hoć u. Ali zapravo ti ne moram niš ta obeć ati,

Heather. Znaš li zaš to? Jer mož emo raditi š to god ž elimo -
nitko te neć e traž iti. Nitko neć e dignuti uzbunu, prijaviti
tvoj nestanak, niti umiješ ati policiju.' Naginje se bliž e, s
pobjednič kim sjajem u oč ima. 'Jer si već mrtva.'
501
Anna
71
Rennick se pomakne iza mene i navuč e plastič nu kapuljač u

preko moje glave, č vrsto povlač eć i ligaturu jednim teč nim
pokretom.
Svijet u trenu postaje neproziran, mliječ na koprena pred

mojim oč ima i bolno stegnuta veza oko vrata. Trznem
glavom u stranu, s jedne na drugu stranu, pokuš avajuć i je
skinuti, ali njegov stisak je poput ž eljeza i samo pojač ava
pritisak na moje grlo. Spone između lisica zveckaju dok ih
pokuš avam otrgnuti od zahrđalog prstena u tlu, lisice su
labave, ali ne dovoljno labave, č elik mi bolno duboko grize
zapeš ća.
Bol mi daje ideju. Opet povlač im lisice š to jač e mogu i krv

poč inje teć i, glatka i vruć a, iz razderane kož e na vrhu mojih
dlanova.
Amy još uvijek govori, njezin je glas sada priguš en do mojih

uš iju, ali još uvijek gotovo č ujan.
'ZR ao mi je, Heather, ali ovo je najbolji nač in, za sve. Za

deč ke, najviš e. Znam da je teš ko, ali sigurna sam da to vidiš ,
a svi mi ž elimo ono š to je najbolje za njih, zar ne?'
Pokuš avam odgovoriti, ali debela plastika mi se uvlač i u

usta kad udahnem, riječ i su izgubljene u oč ajnič koj borbi za
kisikom koji gotovo nestaje.
502
Anna
'Pravno, formalno', kaž e Amy, 'za sve namjere i svrhe ti si

već mrtva.' Prouč ava me na trenutak, kao š to bi dijete
gledalo mrava koji gori pod poveć alom. 'Samo ć emo završ iti
posao koji si započ ela.’
Posjekotine na mesnatom dijelu mojih dlanova produbljuju

se dok okreć em ruke naprijed-natrag na uglastom č eliku
lisica. Bol u mojim zapeš ćima je intenzivna, vrela, goruć a
agonija dok se č elik urezuje dublje u kož u, ali viš e krvi znač i
manje trenja, viš e š anse da izvuč em zglob iz lisice, a ja samo
jednu ruku moram osloboditi da povuč em oslobodim lisice
ž eljeznog prstena i izmaknem se Rennicku, potrč im prema
vratima i van na noć ni zrak, u tamu gdje ć u imati barem duh
š anse.
Amy je sada prestala razgovarati sa mnom, ali umjesto toga

neš to govori Jonesu, Amerikanac kima i gleda na
sat,izgovorivš i jednu riječ .
Sjeć am se njegove poruke na rastanku od naš eg

posljednjeg susreta. Jedno upozorenje, Heather. Sljedeć i
put, pustit ć u ga da ostavi kapuljač u na deset minuta i onda
ć emo te staviti u zemlju negdje gdje te nitko neć e pronać i.
Nema viš e kisika unutar plastič ne haube, utapam se u
vruć em ugljič nom dioksidu vlastitog izdahnutog daha koji
truje moj sustav. Rubovi vida mi se suze, bol u glavi, prsima,
kao da sam zatrpana tonom zemlje, a u pluć ima viš e nema
nič ega.
Ruke su mi krvave.
503
Anna
Ali desna mi je ruka gotovo slobodna, skliska, samo je

trebam prebaciti preko zgloba palca, još samo nekoliko
milimetara, samo se moram nasloniti na nju, prihvatiti
izuzetnu oš trinu ove boli i onda olabavit ć e se i moja ć e
ruka biti vani i mogu —
Preko rike u mojim uš ima dolazi još jedan zvuk.
Mehanič ki.
Brz.
Vrlo glasan i vrlo blizu.
Drvena dvokrilna vrata na dvoriš tu eksplodiraju prema

unutra u pljusku krhotina i iskri, mali crveni Renault juriš a
u konjuš nicu, motor vriš teć i, udara u proć elavog č ovjeka
prije nego š to stigne reagirati. Sač marica u njegovim
rukama grmi dok ga automobil udara i on prelazi ravno
preko poklopca motora, preko krova automobila i slijeć e uz
muč no krckanje mesa na kamen. Peter Vernon se pokuš ava
osloboditi, ali je prestar i prespor,vozilo mu je slomilo nogu
i odbacilo ga na tlo.
Renault koč i, proklizava i zabija se u udaljeni zid, a motor

se gasi.
Na sekundu zavlada zapanjena tiš ina dok svi gledamo u

zguž vani automobil koji se dimi nekoliko metara dalje. U
504
Anna
Petera Vernona koji stenje u agoniji, drugog č ovjeka licem

prema dolje, nepomič nog na tvrdom podu.
Iza mene, iza svih nas, č uje se jak udarac, poput zvuka
udara lubenice u beton s velike visine, i okrenem se na
vrijeme da vidim Rennicka kako pada postrance poput
razorenog dimnjaka, lice mu je u masi krvi . Snaž no se
spuš ta, udarajuć i o tlo svakim uncem svoje mase od
dvadeset kamenja, dok mu se onesviješ tena glava odbija od
kaldrme. Nos mu je pretvoren u kaš u i on lež i raš irenih
ruku, nepomič an.
Owen Tanner stoji iznad njega drž eć i bejzbolsku palicu, a

natpis Boston Red Sox zamrljan je i napola prekriven krvlju.
Dok je Rennick pao, ligatura oko mog vrata olabavi i š apat

olakš anja procuri u plastič nu kapuljač u. Owen se spuš ta na
jedno koljeno kako bi mi je skinuo s glave, a ja punim pluć a,
noć ni se zrak miješ a sa smradom spaljene gume i ispuha i
jetkim smradom pucnja iz sač marice. Dok kaš ljem i
dahć em, on pronalazi ključ i skida lisice s mojih krvavih
zapeš ća.
Theo i Finn iskač u s prednjih sjedala unakaž enog Renaulta,
Obojica izgledaju potpuno prestravljeno.
Amy se podiž e s poda.
'SR to vas dvojica radite?' kaž e ona deč kima. 'Jesi li ljut?
505
Anna
Mogao si biti ozlijeđen.' Finn nosi svoju pidž amu i kuć ni

ogrtač .
"Vidio sam je", kaž e, okreć uć i telefon prema meni. »Na
kameri zvona na vratima. Mislio da je duh. Theo mi je rekao
da ne budem glup, ali sam mu pokazao i onda smo obojica
dotrč ali ovamo.' 'Skoro sam ih sruš io dok sam dolazio
prilazom', dodaje Owen. 'Deč ki, samo ste trebali izazvati
diverziju , a ne koristiti auto kao udarni ovan.' Jonesov glas
ih oboje presječ e.
'Zač epite svi', vič e. "Vrijeme je da ovo završ imo.”Puš ku je
uperio u moja prsa.
Napreduje prema meni, kundak piš tolja č vrsto mu je

pripijen u rame, a dvostruke crne cijevi č vrsto se drž e na
meni. Dok prolazi pokraj Rennicka, malo ga gurne vrhom
č izme, ali krupni se č ovjek ne pomakne niti trzne ni
najmanje.
S mukom ustajem kad Owen zakorač i naprijed, tetovirani

miš ić i mu se napinju dok drž i bejzbolsku palicu.
"Tvoj je prijatelj ispalio jednu sač mu", kaž e on tihim i

tvrdim glasom.
"Ostala ti je samo jedna."
‘Je li?'
506
Anna
'Dakle, koga ć eš od nas upucati?' "Nju", kaž e, upiruć i piš tolj
u mene. "To je ono zbog č ega smo doš li ovamo." 'U REDU.
Sad je I meni neš to jasno.' 'SR to?' Jones izgleda razdraž eno.
'Tih pola sekunde nakon š to povuč eš okidač , ova palica ide
ravno kroz tvoju glupu lubanju«.
Jones zamahuje piš toljem kako bi ga uperio u novinareva

prsa.
"Mož da ć u umjesto toga upucati tebe, seronjo."
"Pred pet svjedoka?" Owen se mrš ti. 'SR to onda, genije? Kad
je piš tolj prazan?' Jones na trenutak razmiš lja
o tome, a č elo mu se namrš ti od ljutnje.
"Riskirat ć u s tobom, veliki dječ ač e", kaž e prezirno. 'Kada
izvorni posao bude obavljen.'
Zamahuje piš toljem natrag prema meni, cijevi su už asno

velike i crne izbliza. Ali u istom trenutku, Finn dojuri i stane
ispred mene, podignutih ruku, koristeć i svoje mrš avo tijelo
pokuš avajuć i me zaš tititi od ozljeda.
'Pusti je na miru!' vič e on. 'Nemoj je ozlijediti!' Val
č istog tekuć eg straha pulsira kroz mene. Cijev piš tolja je
507
Anna
samo nekoliko stopa od njegovih prsa, Jonesov prst savijen

oko okidač a.
"Finn", preklinjem ga pokuš avajuć i maknuti s puta. Ali on

podiž e noge i zgrabi me, odbijajuć i se pomaknuti. 'Molim te,
preklinjem te, on je ozbiljan, samo idi do svog brata na
minutu.' Moj najmlađi sin vič e na napadač a, a
njegov se visoki glas lomi od straha i prkosa.
'Neć u ti dopustiti da je povrijediš !' Amy
poč inje vriš tati u isto vrijeme, vič uć i na Finna i Thea da se
maknu s puta, oba moja dječ aka također vič u, zatim Owen
vič e na Jones da spusti piš tolj , a ja vriš tim na sve molim
vas, samo prestanite, glas mi puca od už asa.
Ono š to se sljedeć e događa, događa se vrlo brzo i

odjednom.
Amy se bori da se baci između Jonesa i svog neć aka.
Theo se uhvati za svog brata. Owen zgrabi sač maricu.

Pokuš avam odgurnuti Finna.
A onda —
Eksplozija piš tolja je zagluš ujuć e glasna u ograđenom

prostoru.
508
Anna
JEDAN MJESEC KASNIJE
72
Grad se prostire ispod mene, graciozan raspored kamena

boje meda koji se protež e cijelim putem preko doline.
S ovog vidikovca visoko na litici na juž noj strani Batha,

gledam dolje u crkvene tornjeve i prometne ulice, u krivulju
Kraljevskog polumjeseca i redove visokih dž ordž ijanskih
kuć a u nizu, sjajnih na jutarnjem suncu. Bilo je to ovdje, na
naš oj omiljenoj klupi u Alexandra Parku, gdje mi je Liam
prvi put rekao da ž eli biti zastupnik. Napraviti razliku;
pomoć i ljudima. Na dan poput današ njeg, nebo je savrš eno
plavo bez oblaka.
Koliko je vremena proš lo. Koliko je toga izgubljeno u

godinama nakon toga. Zavoji na mojim zapeš ćima danas su
prvi put skinuli, kož a ispod zacjeljuje, š avovi su nestali.
Izblijedjele su i modrice na mom vratu.
Sjeć anja se miješ aju i kovitlaju na tu noć , na one už asne

posljednje trenutke u konjuš nici, na pucnjeve i vriske, na
krv i bol i, najviš e od svega, na č isti, unutarnji už as u tim
posljednjim trenucima drugač iji od bilo č ega š to sam ikada
prije upoznala.
Govorim na komemoraciji za Jodie sljedeć i mjesec.
Policija je pokrenula istragu o ubojstvu njezine smrti
509
Anna
nakon š to je pokupila Jonesa dok je pokuš avao napustiti

zemlju s laž nom putovnicom. Koliko č ujem, on surađuje s
detektivima samo da bi svalio krivnju na svoju dvojicu
kolega. Proć elavi muš karac – č ije je ime Hodgman, u
međuvremenu sam otkrila – također je odluč io surađivati s
policijom dok je lež ao u bolnič kom krevetu nakon
viš estrukih operacija. Dokazi su ih također povezali s
napadom na Trevora Boylea, koji se oporavlja od vlastitih
ozljeda i planira uzeti produž eni dopust iz probne služ be.
Amy je izgubila oko od eksplozije sač marice, a i ona je

imala viš e operacija u posljednjih nekoliko tjedana. Pod
policijskom straž om, kao i ostali. Moja svekrva surađuje s
istragom, š ok zbog skorog gubitka voljene kć eri konač no
ruš i zid š utnje koji su održ avali zadnjih deset godina.
Struč njaci iz industrije predviđaju da se Vernon plc
vjerojatno neć e oporaviti od skandala.
Rennick i Peter Vernon jedini su koji još uvijek ne saradjuju

sa policijom, ali to ne bi trebalo biti važ no. Nadamo se da ć e
policija imati dovoljno. Bić e revizija mog sluč aja u svjetlu
novih dokaza i izjava svjedoka, iako se kotač i pravde sporo
okreć u i upozorena sam da ć e proć i mnogo mjeseci prije
nego š to taj proces uopć e krene.
Uključ ivać e potpuno ponovno ispitivanje svih izvornih

dokaza, ali John Musgrove neć e biti tu da vidi kako se
njegova istraga pretresa, dio po dio. Osmrtnica bivš eg
detektiva pojavila se u Bath Chronicleu proš log tjedna.
Policija razmatra nekoliko novih optuž bi u vezi s
510
Anna
događajima od mog puš tanja na slobodu, ali reč eno mi je –

nesluž beno – da je malo vjerojatno da ć e pokrenuti novi
kazneni progon protiv nekoga tko nije trebao biti u zatvoru.
Služ beno sam još uvijek izvan licence, ali se nadam da ć e na

kraju svega prvotna presuda biti poniš tena. Nadam se da ć e
pravda konač no biti zadovoljena i da ć e Liamov duh moć i
odmoriti.
Nada. To je č udna riječ . Zaboravila sam znač enje toga,

poslije svih tih godina u ć eliji. Ali mož da sada mogu
ponovno nauč iti kako se nadati. Blagi ljetni povjetarac puš e
vrhom brda, noseć i radosne povike djece na malom
igrališ tu iza nas.
Jet lež i kraj mojih nogu, grize š tap, a rep mu u sporom

ritmu maš e u gustoj travi.
Dječ aci sjede s obje strane mene na klupi.
Theo s moje lijeve strane, Finn s moje desne strane. Svaka

moja ruka u jednoj njihovoj.
Theo je za glavu viš i od mene i ima milijun pitanja, o tome

š to ć e se sljedeć e dogoditi i koliko ć e trajati, o mom
vremenu u zatvoru i godinama koje smo proveli razdvojeni.
Finn još nije puno rekao, samo me č vrsto uhvati za ruku i
nastavi me gledati sa sramež ljivim osmijehom, kao da ne
mož e vjerovati da sam stvarna.
511
Anna
Socijalna radnica drž i se podalje, na susjednoj klupi. Ovo je

prvi od mojih posjeta pod nadzorom i ona ć e ostati s
deč kima, s nas troje puni sat. Ali nemam niš ta protiv. Sve
dok ih mogu drž ati na dodirnoj udaljenosti, za sada je
dovoljno.
Owen je na kraju dobio svoju prič u. Ne onakvu kakvu je

oč ekivao, ali svejedno prilič no nevjerojatna prič a. Od tada
smo se vidjeli nekoliko puta, samo na kavi. Mož da u
buduć nosti neš to viš e. Ali ne još .
Još uvijek se sjeć am njegovih riječ i te noć i, dok mi je

pomagao da ustanem.
'Heather,' rekao je, 'moj auto je vani na prilazu, mož emo

otić i odavde prije nego policija stigne. Nas č etvero, odvest
ć u vas kamo god ž elite.' 'Ne', odgovorila sam, posegnuvš i za
svojim sinovima.
'Nema viš e bjež anja.' Theo je prvi primijetio moje rane,

svukao je svoju koš ulju i njež no mi je omotao oko zapeš ća.
Finn je izvukao pojas svog kuć nog ogrtač a i omotao ga oko
rana na mojoj drugoj ruci.
Nikada neć u zaboraviti njihove riječ i dok smo sjedili tamo,

č ekajuć i policiju i hitnu pomoć i sve ostale, Finn me grlio, a
Theo drž ao moju ruku u zavojima objema, tiho plakao.
Drž im se tih riječ i, drž eć i ih blizu srca.
"Nikad nisam vjerovao da si to uč inila, mama", rekao je
Finn. 'Nikad nisam vjerovao da si to ti.'
512
Anna
Mama. Riječ zvuč i strano, č udno. Ovo je prvi put da me

netko tako nazvao u deset godina. Trebać e neko vrijeme da
se naviknem. Ali sad imamo vremena.
Imamo sve vrijeme svijeta.
513
Anna
Zdravo!
Puno vam hvala š to ste proč itali ovu knjigu – stvarno se

nadam da ste už ivali č itajuć i je onoliko koliko sam ja už ivao
piš uć i je.
Prva klica ideje za Majku sinula mi je krajem 2021.
Gledao sam TV dokumentarac o suđenju Louise Woodward,

18- godiš njoj britanskoj dadilji osuđenoj za nenamjerno
ubojstvo bebe o kojoj se brinula. Moja supruga i ja pratili
smo sluč aj na TV-u još 1997. dok se odvijao u sudnici u
Massachusettsu, jednom od prvih suđenja prikazanih na
britanskoj televiziji.
Ponovno gledanje svega toga vratilo je sjeć anja na sluč aj,

tuž iteljstvo, medicinske dokaze, medijsku pokrivenost – i
č injenicu da je optuž enica uvijek tvrdila da je nevina. To me
potaknulo na razmiš ljanje o drugim sluč ajevima u kojima se
ž enama sudi za najtež e zloč ine i nač inu na koji ih se
ponekad prikazuje. Kakav bi ž ivot bio za nekoga takvog?
Kako su uopć e mogle poč eti ponovno graditi svoj ž ivot
nakon godina provedenih u zatvoru? A š to ako su cijelo
vrijeme bile nevine? Odatle se rodila prič a o Majci .
Moj sljedeć i triler poč inje tajanstvenom porukom – takvom

koja mož e preokrenuti tvoj svijet naopako.
Fran je jedino dijete samohrane majke, radi mnogo sati

kako bi se brinula za svoju bolesnu majku i cijelo vrijeme
514
Anna
osjeć a da ž ivot prolazi pokraj nje. Sve do dana kada dobije

poruku koja mijenja sve – zajedno s pozivom na prekrasan
otok uz hrvatsku obalu.
Izolacija je savrš ena: nema telefonskog signala, nema

turista, nema drugih stanovnika.
Savrš eno mjesto za saznati istinu o njezinoj obitelji. Ali

ubrzo shvać a da ovo ponovno okupljanje ima viš e nego š to
se č ini na prvi pogled. Jer ulozi su već i nego š to je ikada
mogla zamisliti, a neć e svi otić i ž ivi s otoka.
Fran ć e otkriti da obitelj mož e biti ubojica. . .
To je prič a o suparniš tvu između brać e i sestara, odanosti,

nasljeđu i otrovnim obiteljskim odnosima dovedenim do
ekstrema – i izać i ć e 2024.!
T.M.Logan
Prevela za ličnu arhivu

Anna
515

T M Logan-Majka

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

T M Logan-Majka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Anna

Za moju majku, Veru, s ljubavlju

Čeznuo sam za smrću u tami i uskrsnuo živ iz pakla.

Amelia Josephine Burr, 'A Song of Living'

Djeca su sidra koja drže majku u životu.

Petak, 22. rujna 2023

Gledam iz sjene u straž njem dijelu crkve.

Ovdje na balkonu, gdje mogu promatrati a da me ne vide.

Vidim dva dječ aka u prvom redu, zgodna u tamnim

Svoje srce pretvaram u kamen.

Postala sam dobra u tome: ne zamiš ljam to kao krv i meso,

Odvajam pogled od dječ aka i umjesto toga prouč avam svoje

Tamno lakirane klupe koje su se s vremenom izgladile,

Pjesmarice u crnom uvezu i praš njavi jastuci za kleč anje

Obič ni lijes na stalku, neukraš en cvijeć em.

Ima tu i medija, naravno. Ne toliko kao za pogreb mog

Vikar započ inje kratki hvalospjev, takav kakav jest. Njegov

'Okupili smo se ovdje kako bismo obiljež ili ž ivot Heather

Malim pokretima glave prouč avam druge ož aloš ćene

Kratki hvalospjev već se bliž i kraju. Vrać am pogled na

Pitam se govore li ikada o svojoj majci, koju su već izgubili

U sjenama u straž njem dijelu crkve ponavljam svoju tihu

CR ak i ako ć e ceremonija, crkva, lijes urote da isprič aju

To nije velika crkva; Ja sam mož da dvadeset pet metara od

Ali to nije moguć e. Ne još .

Petak, 12. srpnja 2013

Theo nije htio ić i spavati.

Prolazio je kroz fazu ž elje da ostane budan š to je dulje

Proč itala sam mu drugu prič u, poljubila ga po drugi put,

Ali knjige o roditeljstvu bile su jedna stvar. Stvarnost je bila

ujutro. Jer bez obzira na to koliko dugo je ijedan od dječ aka

Nikad nije bilo dovoljno vremena.

A sutra jedva da ć e biti vremena jer ć u imati dječ ake od

Gdje je, dovraga , uopć e bio moj muž ?

Ponovno sam pogledala na sat. Deset do osam. Nikada

Moj telefon se punio na kuhinjskom otoku. Otključ ala sam

Nije bilo niš ta novo od Liama, ne od danas poslijepodne.

Vjerojatno ć u opet kasniti, oprosti. Prekorač enje odbora, a

Odgovorila sam dok sam ž urila s jednog sastanka na drugi

Jedan emoji s palcem gore od mog muž a kao odgovor.

Od tada nije niš ta poslao. Nije bilo ni poljupca na kraju

uhvatili one koji padnu prije nego padnu na pod.

Spustila sam telefon i uzela bocu vina s kuhinjskog pulta.

Molim te idi spavati, ljupki dječ ač e. Molim te idi spavati.

TV na zidu bio je utiš an i prebač en na kanal s vijestima

primjerenim č elnicima EU. Stajala sam tako trenutak u

Naš psić Jet zadovoljno je njuš kao u snu sklupč an u svojoj

Krik se opet zač uo s kata.

Dva sloga, uvijek ista visoka nota, uvijek ista pavlovljevska

Uzdahnula sam, odlož ila teš ku kristalnu č aš u za vino i

polako izaš la prema ulaznom hodniku, pokraj dvostrukih

"Ne mogu spavati", rekao je tihim, tuž nim glasom. 'Mogu li

Uspostavili smo rutinu prema kojoj bi moja š ogorica rano

'Nacrtao sam ti sliku u dječ joj sobi, mama.' Ispod jastuka je

'Tata je na poslu, Theo.'

'FaceTime?' š apnuo je pun nade.

»Uskoro ć e doć i kuć i i tada ć e doć i k tebi. Ali doć i ć e te

Na odmoriš tu sam gotovo zatvorila njegova vrata i

Vrativš i se u kuhinju, poč ela sam pripremati več eru, ribati

Ponovno sam provjerila svoj telefon. Niš ta od Liama.

Isprva je bilo određenih novosti u njegovom novom poslu,

kuć i. Ali nije proš lo dugo prije nego š to je oduš evljenje

Posegnula sam za bocom crnog vina i napunila č aš u.