GENETIČKO INŽENJERSTVO

IZVOR: Hrvatska enciklopedija. (2024). Rekombinantna DNA. Hrvatska enciklopedija-mrežno izdanje.

Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 2.3.2024.
<https://www.enciklopedija.hr/clanak/rekombinantna-dna>.

Genetičko inženjerstvo je niz postupaka i tehnika za dobivanje rekombinantne DNA (rDNA), sastavljene
od molekula DNA uglavnom iz različitih organizama. S pomoću rDNA unosi se precizna promjena u
određene gene kako bi se genom organizma ili populacije genetički preinačio (modificirao).

Primjena genetičkoga inženjerstva

Tehnologija rDNA danas je vrlo raširena i nalazi primjenu u biotehnologiji, biokemijskom inženjerstvu,
medicini, poljoprivredi te u fundamentalnim i primijenjenim znanstvenim istraživanjima. U medicini se
genetičko inženjerstvo rabi u proizvodnji lijekova, osobito terapeutskih proteina (npr. inzulin, interferon,
hormon rasta), potom u dijagnostici (proizvodnja protutijela), sekvenciranju genoma te identifikaciji gena za
različite bolesti. Jedna od primjena genetičkoga inženjerstva proizvodnja je cjepiva, poput onog
protiv hepatitisa B, protiv HPV-a te protiv bolesti COVID-19. U poljoprivredi se genetičko inženjerstvo
rabi za proizvodnju biljaka otpornih na herbicide, sušu, hladnoću, visoku temperaturu, nepovoljne uvjete
skladištenja i transporta, te za proizvodnju biljaka veće prehrambene vrijednosti.

Genetički modificirani organizmi u hrani

Genetički modificirana hrana sadržava genetički modificirane organizme (sastoji se od njih ili je od njih
proizvedena). Ukupno je poznato 16 genetički modificiranih komercijalnih biljnih vrsta, a to su kukuruz,
soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krumpir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija,
lan, dinja i papaja.

U EU-u je do danas izdano više od 50 odobrenja za korištenje GM-biljaka za prehranu ljudi i domaćih
životinja (pamuk, kukuruz, uljana repica, soja i šećerna repa), ali je samo jedno odobrenje dano za uzgoj
GM-usjeva – GM-kukuruza MON810 koji je otporan na kukuruznog moljca. Uzgaja se najviše u
Španjolskoj i Portugalu, a 16 država EU-a, uključujući i Hrvatsku, zabranilo je njegov komercijalni uzgoj.
Genetičke se modifikacije sve više primjenjuju i na pojedinim životinjskim vrstama kao što su ribe, kokoši i
svinje, ali je hrana životinjskoga podrijetla nastala uporabom tehnika genetičkoga inženjerstva u EU-u
zabranjena. EU ima stroga pravila i složen postupak odobravanja, uzgoja i prodaje GMO-a, a od 2015.
države članice samostalno odlučuju dopuštaju li uzgoj takvih biljaka na svojim područjima.
Zakonodavstvom EU-a propisano je obavezno označivanje (deklariranje) proizvoda koji sadržavaju GMO,
od njega se sastoje ili su proizvedeni od njega.