Biografija pisca, interpretacija pjesme, čitanje po strofama, stiska

izražajna sredstva, piramidalne bilješke (zadatak)

„ Gospodskomu Kastoru“ Silvije Strahimir Kranjčević

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI PREDMETNOG KURIKULUMA

SŠ HJ B.4.2. Učenik analizira različite interpretacije književnih tekstova s obzirom na pristup usmjeren
čitatelju, književnom tekstu ili piscu.
SŠ HJ B.4.3. Učenik obrazlaže slijed književnih poetika i razdoblja i kritički prosuđuje utjecaj različitih
konteksta na književni tekst.
SŠ HJ B.4.4. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitome interesu potaknut tekstom.

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI TEME I AKTIVNOSTI

- interpretira na osnovi usporedbe hrvatske i svjetske književne tekstove na sadržajnoj i
izraznoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz prozne vrste, poetske
vrste i dramske vrste
- analizira povezanost tekstova prema obradi književne teme, uporabi književnih tehnika,
zajedničkim motivima i predodžbama
- uspoređuje svoju interpretaciju s interpretacijama drugih čitatelja (znanstvenika, književnih
kritičara)
- analizira književni tekst s obzirom na povijesni, društveni i kulturni kontekst
- oblikuje radove služeći se različitim tehnikama, oblicima izražavanja i medijima
- predstavlja svoj rad individualno ili timski
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI TEME I AKTIVNOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI TEME I AKTIVNOSTI
O ODG ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI TEME I AKTIVNOSTI OJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA
RAZINI TEME I AKTIVNOSTI ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI TEME I AKTIVNOSTI
DGOJN ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI NA RAZINI TEME I AKTIVNOSTI O-OBRAZOVNI ISHODI NA
RAZINI TEME I AKTIVNOSTI
Silvije Strahimir Kranjčević, Gospodskomu Kastoru1

Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu,

Što ću pozajmit klasičnu strofu!
Majčica Gaea nešto je drukča negli je bila,
Drukčiji danas treba Apolo.

Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!

Drijemajte samo mekom na sagu.
Vani je zima (ne znam vam toga reći na pasju,
Al' vi ste uvijek istoga mnijenja!)

Sipa po vrašku! Kako li samo žmirkate važno!

Očito da se čudite nešto,
Kud' li se trgom vucare trome, prostačke psine
Podvita repa, kičme ko britva.

Skitnice jedne! gotove uvijek željno zavirit

Poganom njuškom u svakū tricu!
Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin'te,
Kastore dragi! Tempora! Mores!

Glete, na primjer, toga se nađe baš i u ljudi,

Što su to ljudi — sigurno znate;
Vidi se, vidi; uopće psić ste moderan posve,
Sve vam je jasno, način korektan.

Bah — il' je čudo: s vremena duhom pođoste naprijed

Sve je uzálud: odlična kuća,
Gdje vas je časna predala nekad na svijet majka,
Ne da se tako lako zatajit.

I kad su ljuske pale sa vašeg slijepoga vida,

Željeli nijeste pogledat u zrāk;
Prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj
1
Pet stoljeća hrvatske književnosti, Silvije Strahimir Kranjčević, Matica hrvatska, Zagreb, Zora,1964.
Laznete skromno gospodsku petu.

Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!

Meka vas ruka uze na krilo;
Cijela obitelj, odlična kuća i ekselenca
U vas je slavne vidjela dare.

Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto

Obijesnim prstom ščepo za uho,
Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno,
Pružili drugo, repić podvinuv!

Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas

Prolazi starost kao u loju,
U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
Ne pruža vaša šapa badava!

Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!

Najlakše k cilju podvita repa!
Pitoma njuško, cjeluješ petu, al' se i za te
Mirisno peče masna kobasa!

I ja sam, evo, kreposti vašoj savio pjesmu,

Polažem lovor predà vās;
Slab je to darak, jestive više volite stvari,
Odlike više praktične vrsti!

Ipak vam — nè htēć uditi daljem napretku vašem —

U uho nešto šapnuti moram:
Sve mi se čini, da ste — uglàvnōm — svojom metodom,
Kastore, malko slijedili — ljude!
Ante Kovačić, Velikom patuljku2

Ja ne znah tvoju veličinu

Na peru, nit na umu –
Već samo da ko ropsko kljuse
Po svom klipšeš drumu!
A javno mnijenje – ironija –
Raskričalo te na sve strane
I novcem tvojim prikrilo je
Patuljastom divu mane.

O velikan-patuljak!
Tek sitan čovječuljak!
Glad, bijeda, rđa rodila te
U zipci tuge, siromaštva,
Pa zato valjda ti zasadi
U srce hlepnju bogatstva:
Ta, mladih dana zlatno doba
Protepao si, poput roba –
Za kesom gramzeć i uzdišuć,
Na vražji rovaš dušu pišuć!

Ti ne znaš što je polet duha,

Za tebe on je tek mijazam;
Ti ne znaš što je čuvstvo ljudsko,
Za tebe samo – pleonazam;
Ti ne znaš što je svetost braka;
Za tebe samo trh i tlaka;
Ti ne znaš što je ocu dijete,
Za tebe samo – cilj bez mete.
Ti ne znaš ništa van za kesu,
I za nju ćeš pod svaki barjak
U ruci bogu – ili bijesu!
Međ ljudmi ti si bo sve
Al samo čovjek nikad ne!

Do jučer prosjak i golota;

A sad? „ Sirota je – sramota!“
Poštenje, značaj i vrlina
Na čovjeku nebogatašu
Tek sunčana je paljevina!
A magare sa zlatnom vrećom
To Mesija je tvoga svijeta!
Ti blagoslivlješ njegov dah,
Ti za njim crni ližeš prah,
Ti sliniš svaku njegovu stopu
I znanstveno ćeš dokazivat
Da on zastupa Europu!
2
Pet stoljeća hrvatske književnosti 48, Ante Kovačić, Matica hrvatska, Zagreb, Zora, 1962.
 Pa ti da budeš velik?
Pa ti si neki čelik?
Pa tebe da međ borce broje
Za čovječanska prava?
Pa ti da igraš među nama
Pod lavljom kožom – lava?
O, gdje je skeptron Odisejev
Da tog patuljka šikne,
Da blatna usta zatvori
Da zauvijek iznikne.

Interpretacija pjesme Gospodskomu Kastoru

1. Silvije Strahimir Kranjčević (1865. -1908.)

2. Biografija3
Silvije Strahimir Kranjčević središnja je pjesnička osobnost hrvatske književnosti 19.
stoljeća. Rodio se u Senju pod Nehajem, 1865., a umro je u Sarajevu, 1908. godine.
Završio je gimnaziju u rodnom gradu, ali zbog svoje buntovne naravi nije, kao ni
njegovi kolege, maturirao. Napustio je studij teologije koji je pohađao šest mjeseci u
Rimu. Vratio se u Hrvatsku i uključio u literarni život. Uz potporu biskupa
Strossmayera položio je 1886. Preparandijski ispit u Zagrebu. Kao pravaš nije mogao
dobiti posao u Hrvatskoj pa odlazi u Bosnu i službuje u trgovačkoj školi. Mostar,
Livno, Bijelina, Livno, Sarajevo: to su njegove životne postaje, gradovi u kojima nije
ostvarivao samo svoju egzistenciju, nego i pjesnički sazrijevao. U Sarajevu je osam
godina uređivao književni časopis „Nada“. Antun Gustav Matoš u jednom proznom
tekstu4 primijetio je da je Kranjčević „ klasični naš pjesnik nervoze, umorne duše i
prenapetih živaca.“ Prema Matošu, nitko u Hrvatskoj nije tako otvoreno progovorio o
hrvatskim kalvarijama, strepnjama i nadama. Silvije Strahimir Kranjčević pjesnik je
koji donosi raskol između ideala i stvarnosti.
Djela: Bugarkinje (1885), Izabrane pjesme (1898), Trzaji (1902), Pjesme (1908),
Pjesnička proza (1912). Zbirka Izabrane pjesme predstavlja središte njegove poezije.
Kao pjesnika zanimale su ga sve brige i tegobe njegova naroda, a izražavao ih je uz

3
Iako nije riječ o manje poznatom pjesniku, ukratko ću ga predstaviti. Osnovne biografske podatke iznijet ću
samo u pismenom radu, a zanimljivosti iz njegova života u pismenom radu i u usmenom izlaganju.
4
A.G.Matoš, U sjeni velikog imena, Savremenik, 1908. ( Citat preuzet iz knjige: Izabrane pjesme, Silvije Strahimir
Kranjčević, Matica hrvatska, pripremio Krešimir Nemec, Zagreb, 1996., str. 99.)
 pomoć biblijskih i antičkih parabola, simbola iz povijesti kršćanstva i židovskog
naroda. Njihovom je alegoričnošću odgovarao na temeljna ljudska pitanja o svemiru, o
životu, o neskladu ideala i zbilje, o svrsi čovjeka i prirode, o Bogu, o pravdi, o slobodi.
Tematika je njegove poezije opširna. Osim što je pisao o pravdi, ljubavi i patnji,
Kranjčević je pisao i o religioznim temama (Mojsije, Eli! Eli! Lama azavtani).

Zanimljivosti
1. Kao učenika Kranjčevića su, po senjski, zvali Silve, a on se potpisivao kao Silvije
Krainčević (rjeđe Kranjčević) i u pučkoj i u nižoj gimnaziji. 5 Tada još nije bio
Strahimir. Dopisao je to ime kada je došlo u modu nadijevanje narodnih imena.
Pretpostavlja se da je kod kuće, negdje na očevu stolu našao neki od tadašnjih
kalendara te u njemu pronašao da se Silvije po narodnom kaže Stahimir. To mu se
svidjelo i ugradio ga je samovoljno u svoj potpis. Njegovi kolege nisu pokazivali
previše razumijevanja za tu „pjesničku ekstravaganciju“ pa su ga zadirkivali, ali on je
ustrajao.U djetinjstvu je bio rastom sitan, a malen je ostao i kasnije. Lice mu je bilo
duguljasto, mršavo, kosa bujna, oči žive. Cijeli je bio slabašan, ali je ljude privlačio
svojim živahnim temperamentom.
2. Na ispitu zrelosti, tj. maturi vladin izaslanik donio je odluku da se jedan kandidat
udalji s ispita, a svi ostali da ponove pismenio dio jer su, navodno, saznali zadatke
unaprijed. Kranjčević je neočekivano stao na stranu diskriminiranog kolege i poveo za
sobom cijeli razred, sve osim dvojice za koje je smatrao da su to i zakuhali. Pred
cijelim profesorskim zborom viknuo im je da su izdajice. Ostao je bez mature, kao i
cijeli razred.
3. Kranjčević je pušio najlakše cigarete, ali pušio je mnogo. Radio je sve što je
karakteristično za nemirne i nervozne ljude: tresao nogama dok je sjedio za stolom,
grickao nokte. Bio je zimogrozan, učionica mu je uvijek morala biti topla, a isto tako i
ravnateljska kancelarija i još uvijek je, zimi, najčešće, stajao pokraj peći koja se žarila.
Pazio je na odijevanje, nosio je fina, svijetlosiva odijela. Bio je sitna, ali živahna
pojava. Milan Marjanović rekao je da je Kranjčević u svakom znalcu budio „ osjećaj
što ga bude svi dragocjeni krhki predmeti“6

5
Prema Dubravko Jelčić, Portreti. Silvije Strahimir Kranjčević, Globus, Zagreb., 1984.
6
Isto kao 2, str.32.
 3. Naslov je pjesme Gospodskomu Kastoru tematski povezan s tekstom jer nagovješćuje
pjesnički objekt, psa Kastora, čijem je gospodstvu u čast i slavu spjevana ova pjesma.
Sam naslov je vrlo simboličan, degradira lik Kastora. Odmah na početku nam otkriva
da se radi o kvazigospodinu čija povijest, pogospođivanje, slijedi u samom tekstu.
„Pjesma Gospodskomu Kastoru na alegorijski način uvodi u poetsko kazivanje motiv
o psu Kastoru koji se ovdje, zbog metoda kojima se služi da bi dostigao cilj,
poistovjećuje s – ljudima“. ( Car Matutinović 2006 :75) Motiv psa Kastora susrećemo
već u naslovu. Želeći naglasiti važnost jedne takve važne osobe, Kranjčević je vrlo
domišljato svojemu liku nadjenuo ime Kastor te ga na taj način postavio, a gdje
drugdje, nego li među bogove, ravno na Olimp. Ako je toliko bitan i uspješan u svojim
metodama koje je usavršio kroz godine, drugdje mu i nije mjesto. Priča o Kastoru i
7
Poluksu poznata je iz grčke klasične mitologije. Sinovi su boga Zeusa, blizanaci,
koje je otac zbog izuzetne bratske ljubavi smjestio među zvijezde. Helenina su i
Klitemestrina braća. U ovoj pjesmi Kastor simbolizira nerazdvojnu pseću povezanost s
čovjekom koja je njemu, psu, od koristi:
„ U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
Ne pruža vaša šapa badava!“ (Car Matutinović 2006:76)
Kranjčevića ironija dolazi do izražaja već u naslovu jer nadjenuvši to ime, Kastor, psu
koji alegorijski simbolizira čovjeka, odnosno ljude u širem kontekstu, a tu je i atribut
gospodskomu, kojim, zapravo, ismijava pjesnički objekt, a samim time i njegove
osobine i postupke koji su daleko prepoznatljivi kod ljudi. Naslov pjesme, a tako i ona
sama u cijelosti odstupa od klasične lirske pjesme.

4. Tema je lagodan život gospodskoga psa koji je to postigao dodvoravanjem. Tema je

aktualna!, idealna za opisivanje današnjeg društva, za opisivanje najlakšeg načina
postizanja željenoga cilja. Sve je lako kada se zna kome i kada točno treba polizati
petu. Bez obzira što je pjesma nastala 1891., tema je primjenjiva u današnjem
političko- društvenom kontekstu, jer se on ne mijenja na bolje, a takvih će ljudi uvijek
biti. Kranjčević se poslužio alegorijom da bi detaljnije obradio temu. Nakon, tzv.
obraćanja svojim „muzama“ s Letinog žala, obraća se Kastoru, hvali ga za odlično
usavršavanje svoje metode, udvorništvo i beskičmenjaštvo, tj. ono što je uspio dobro
prikriti, ali se u toj svojoj metodi malo previše približio ljudima. Tema je obrađena
tako da nakon detaljne razrade dobivamo poantu – najlakše k cilju podvita repa!
7
Zeus, u grčkoj je mitologiji (Jupiter u rimskoj) vrhovni bog, nositelj zakonodavne i izvršne vlasti.
5. Motivi koje je Kranjčević odabrao mogu se svrstati u dvije skupine: jedni pripadaju
antičkim motivima, tj. grčkoj mitologiji, a drugi suvremenosti.
Antički motivi: Kastor, Letin žal, božica Gea, bog Apolon.
Citat: „Prosite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu,
Što ću pozajmit klasičnu strofu!
Majčica Gaea nešto je drukča negli je bila,
Drukčiji danas treba Apolo.“
- Letin žal- metonimija za Had, carstvo mrtvih, u osnovi drugo ime za rijeku zaborava
preko koje se dolazi u Had
– Gea (Zemlja) i Uran (Nebo) bili su najstariji bogovi, personifikacija neba i zemlje.
- Apolon- grčki bog svjetlosti, ljepote, razuma, proročanstva i umjetnosti.

Uloga antičkih motiva je da uzvise ovo djelo, spjevano u čast gospodskom psu.
Kranjčević se njima poslužio da bi ova pjesma dobila važnost i na jednoj višoj razini,
ne bi li što više ironizirao Kastora koji se poslužio najnižim metodama da bi postigao
svoj cilj – ugodan i lagodan život u gospodskom domu.
Antički motivi i alkmanska strofa, razgranata i retorički svečana poput himne (te
gotovo dosljedno izmjenjivanje petnaesteračkog i deseteračkog stiha), u
funkcionalnom su kontrastu prema temi i simboličnom „nositelju“ pjesme. (Car
Matutinović 2006: 76)
Druga skupina motiva: gospodski psić, meki sag, prostačke psine, skitnice, ljudi,
gospođa bajna, život, zlatna metoda, ekselenca, lovor. Kroz ove motive oblikovane su
pjesničke slike koje prikazuju Kastorov uspon, od rođenja do starih dana u toplom
domu, među miljenicima.

6. Pjesničke slike u ovoj pjesmi:

Vizualne pjesničke slike:
„ Drijemajte samo mekom na sagu.“
„ Polažem lovor preda vas;
Slab je to darak, jestive više volite stvari...“
„Kud li se trgom vucare trome, prostačke psine
Podvita repa, kičme ko britva“
„Vidi se, vidi; uopće psić ste moderan posve...“
 Auditivne pjesničke slike:
„Ipak vam- ne htjeć uditi daljem napretku vašem-
U uho nešto šapnuti moram:
Sve mi čini, da ste – uglavnom- svojom metodom
Kastore, malko slijedili ljude!“

Taktilne pjesničke slike:

„Prvi vam korak bješe da svojoj gospođi bajnoj
Laznete skromno gospodsku petu.“
„ Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
Obijesnim prstom ščepo za uho,
Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno,
Pružili drugo, repić podvinuv!“

Gustativne pjesničke slike:

„Pitoma njuško, cjeluješ petu, al se i za te
Mirisno peče masna kobasa!“

Pjesničke su slike organizirane kronološki, ali na neki način i zaokružuju kompoziciju.

Prvo nas vizualne slike uvode u sadašnji Kastorov život, zatim se spominje njegov
dolazak na svijet i prvi korak dodvoravanja, tj. lizanje pete svojoj gospođi. Dalje se
opisuje Kastorovo ponašanje prema majčinim miljenicima. Nakon toga opet gledamo
Kastora kao gospodskog psića koji se povlači iz kuta u kut, baš onako kako mu se
kaže. Tu se kompozicija zaokružuje, jer se pjesnik vraća na pjesničke slike s početka,
u kojima promatramo to psetance na mekom, ugodnom sagu. Jedina razlika je u tome
što ga ovdje pjesnik još više „ slavi“ darovavši mu lovor vijenac!

7. Osobitost jezika i stila

Kako su u Kranjčevićevoj poeziji rijetke kraće lirske forme, ovdje ga, također,
prepoznajemo kao pjesnika „dugog daha“ s određenim epskim dispozicijama. (prema
Nemec 1996: 102) Dakle, uočavamo narativnu, ali i specifičnu ritamsku strukturu. U
stihu prevladava prizvuk narodnoga jezika i govora ulice. Iako cijelom pjesmom
prevladava uzvišeni stil, ironičnoga, alegorijskoga tona, česti su žargonizmi od kojih
neki graniče s vulgarizmima.
Citat:“ Sipa po vrašku“
„Kud li se trgom vucare trome, prostačke psine
Podvita repa, kičme ko britva.“
„Pitoma njuško, cjeluješ petu, al se i za te
Mirisno peče masna kobasa“
„Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
Obijesnim prstom ščepo za uho...“
„ U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
Ne pruža vaša šapa badava.“
Klasičnoj se intonaciji pjesme na taj način suprotstavlja pjesnički izraz, stil, koji je
sve, samo ne klasičan. Govor ulice, pejorativi, neuglađene riječi znatno pridonose
uvjerljivosti pjesničke poruke, koja kritički osuđuje ljudske poroke, koji usprkos
vremenskoj udaljenosti nisu izgubili na aktualnosti.

Deminutivi su upotrebljeni u pejorativnom značenju:

Citat: „Kastore dragi, gospodski psiću!“
„Vi ste mu odmah, psiću vanredni, gotovo, nježno...“
„Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!“
„ Slab je to darak, jestive više volite stvari...“

Što se tiče ostalih osobitosti jezika, ne možemo ne primijetiti brojne inverzije i

nepravilni red riječi u rečenici, kojima se naglašavaju određene riječi ili sintagme,
zatim krnje oblike pojedinih glagola, ali i veznika.
Citat: „ Drijemajte samo mekom na sagu.“
„ Gdje vas je časna predala nekad na svijet majka,
Ne da se lako zatajit.“
Citat: “Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin`te...“
„ Pitoma njuško cjeluješ petu, al se i za te...“

Od jezičnih osobitosti ističe se, iako ne često, upotreba aorista i imperfekta:

Citat: “Meka vas ruka uze u krilo.!
„ U kut iz kuta, ako vam reknu...“
„Bah- il je čudo: s vremena duha pođoste naprijed...“
8.Stilska sredstva
Figurama8 dikcije pripadaju: asonanca, aliteracija, onomatopeja, epifora, anafora,
simploka, anadiploza. U pjesmi Gospodskomu Kastoru pronalazimo:

- Asonancu, koja se postiže ponavljanjem samoglasnika: u, i, e.

Citat: „ Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu.“
Uloga asonance, kao stilske figure, je da zahvaljujući učinku određenih glasova, ovdje
su to vokali u, i, e, pridonosi poboljšanju zvukovnog ugođaja pjesme.

Aliteraciju, koja se postiže ponavljanjem suglanika : s, p, m.

Na taj se način, kao i asnonancom pridonosi jačem zvukovnom ugođaju. Glas s je
među tri (c, z, s) najviša glasa u našem fonetičkom sustavu te zbog toga izrazito
djeluje na naš zvukovni doživljaj. Glasovi p i m pripadaju usnenicima, koje
karakterizira eksplozivnost izričaja.
Citat: „ Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiću!
Drijemajte samo mekom na sagu.“
„Mirisno peče masna kobasa.“
Aliteracija je često povezana s asonancom te tako daje jedinstven efekt i pojačanje
zvukovnog dojma. Efektivnost glasova: j, č, ć, ž i š pojačana je vokalima.
Citat: “Zlatna metoda! Cijelovom tijem shvatiste život!“
„Kad vas je koji majčin miljenik razmićen nešto
Obijesnim prstom ščepo za uho.“

Od figura riječi ili tropa, koji nastaju promjenom osnovnog, uobičajenog značenja
pojedinih riječi, pronalazimo u pjesmi: metaforu, metonimiju, personifikaciju,
sinegdohu, alegoriju i simbol.
Metafora je vrsta poredbe u kojoj se ne kazuje što se sa čim uspoređuje, nego se samo
iskazuje drugi član usporedbe. ( Solar 1977: 65)
Citat: „Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život! „
Riječ cjelov koristi se umjesto postupka kojim se Kastor poslužio kada je prvi put
prišao svojoj budućoj gazdarici. Skromno joj je liznuo petu ne bi li joj se što više
svidio.
Citat: „Najlakše k cilju podvita repa!“
8
Prema Milivoj Solar, Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1977.
Ova metafora odnosi se na ljude koji cijeli život žive lagodno, ne suprotstavljajući se
nikome, podilazeći svakome i na taj način prelaze preko svog dostojanstva ne bi li
ostvarili cilj.

Metonimija:
Citat: „ Prostite, sjeni, lutajuć tihe na Letinu žalu...“
Ovdje se Letin žal metonimijski shvaća kao Had, carstvo mrtvih.

Personifikacija je vrsta metafore u kojoj se stvarima, prirodnim pojavama, apstraktnim

predmetima ili kao što je ovdje, životinjama, daju ljudske osobine.
Citat: “ Kako li samo žmirkate važno!
Očito se čudite nešto...“
„ Što su to ljudi – sigurni znate...“
„ Ipak vam – ne htjeć uditi daljem napretku vašem-
U uho nešto šapnuti moram...“
„ Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin`te...“
Kastoru, psu, pridodane su ljudske osobine: čuđenje, znanje, poimanje o svijetu uopće,
razumijevanje, čime je on uzdignut na razinu čovjeka.

Sinegdohu, koju karakterizira dio za cjelinu, jednina za množinu, određen broj

umjesto neodređenog, pronalazimo u stihovima:
Citat: „Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas
Prolazi starost ako u loju...“
Imenica danas ne odnosi se isključivo na taj, jedan dan, već na dane, mjesece, godine
u starosti, u kojoj Kastor uživa kao gospodin.

U ovoj pjesmi epiteti su: gospodski psić, meki sag, važno žmirkanje, trome, prostačke
psine, podvit rep, pogana njuška, moderan psić, časna majka, gospođa bajna,
razmićeni miljenik, pitoma njuška, slabi darak, zlatna metoda.
Dodaju se imenicama da bi omogućili stvaranje življe, potpunije, jasnije ili u nečemu
osobito karakteristične predodžbe neke pojave, živog bića, osobe ili stvari. Ovi epiteti
izazivaju određene utiske, koji se odražavaju na naš emocionalni dojam pjesme.

Alegorija
Cijela pjesma je jedna alegorija jer se iza pjesničkih slika o gospodskom psu i
njegovom lagodnom životu kriju ljudi. I to oni ljudi koji se kroz život trude prolaziti
sa što manje uloženog napora, prelazeći preko vlastitog samopoštovanja i bez imalo
samodostojanstva. To su ljudi koji misle samo na svoju dobrobit i dok su oni siti,
napojeni i u toplom, ništa ih drugo ne brine. Dodvoravanjem gospođi bajnoj lizanjem
pete, kako se kaže u pjesmi, Kastor ne odudara daleko od ljudi. Zapravo je u toj
zlatnoj metodi koju je usavršio najbliži čovjeku, samo što ljudi kameleonstvo, za
razliku od Kastora, znaju ponekad dobro prikriti. Kranjčević govori o psima
skitnicama koji se vucaraju okolo, a zapravo misli na ostale ljude, koji ne pripadaju
gospodi. Kroz tu alegoriju pjesnik osuđuje društvo u kojemu nikome ne smeta hoće li
do cilja doći pognute glave, dodvoravajući se imućnijima od sebe ili pravedno, svojom
zaslugom.

Simbol kao pjesnička figura služi za zamjenjivanje neke riječi ili pojma njegovom
uvjetnom, alegorijskom oznakom.
Citat: „ Polažem lovor preda vas...“
Lovor - antički simbol slave i umjetnosti, lovorov vijenac stavljao se na glavu
najboljim pjesnicima

Figure konstrukcije

Inverzija je prisutna u ovoj pjesmi. Njome se postiže jači efektivni dojam jer mjesto
pojedinih riječi u rečenici nije slučajno i upravo se takvim nepravilnim poretkom
ističu određene riječi u stihu.
Citat: „Drijemajte samo mekom na sagu.“
„Gdje vas je časna predala nekad na svijet majka,
Ne da se tako lako zatajit.“
Ostale figure konstrukcije (retoričko pitanje, elipsa, asindeton, polisendeton) ne
pronalazim u pjesmi.

Figure misli
Poredba ili komparacija:
Citat: „ Prolazi starost kao u loju „
 Ovom poredbom uspoređuje se starost s nečim što jako dobro, glatko i lijepo prolazi.
Čak i poslovica kaže za onoga koji dobro živi, da živi kao bubreg u loju. Poredbom se
inače, kao stilskom figurom, otkrivaju sličnosti i razlike između određenih pojava,
njome se iznenađuje i uzbuđuje čitatelja ili ukazuje na poseban aspekt promatranja.
Od ostalih figura misli prisutna je još samo ironija.
Citat: „ Skitnice jedne! gotove uvijek željno zavirit
Poganom njuškom u svaku tricu!
Peče vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin`te
Kastore dragi. Tempora! Mores!“
Ovdje se ironijom izražava zapravo suprotno od onoga što se kaže. Govoreći o
skitnicama Kranjčević izruguje Kastora jer je i on bio takav prije nego li je shvatio što
treba napraviti da bi postigao u životu. Sam Kranjčević kaže na kraju stiha: o čudnih li
vremena, o čudnih li običaja! Taj se izraz rabi kada se osuđuju običaji jednog
vremena.
8. Biografsko čitanje pjesme koje se isprepliće s političkim okružjem u kojemu je živio i
djelovao Silvije Strahimir Kranjčević.
Pjesma Gospodskom Kastoru pripada drugoj po redu Kranjčevićevoj pjesničkoj zbirci
koja nosi naziv Izabrane pjesme (Zagreb, 1898.). Pjesma je nastala kao reakcija na
tadašnju situaciju Bosne. Napisana je u Bijeljini 1892. godine. Kranjčević na
novonastalo društvo nije mogao reagirati drugačije, nego kako je reagirao u ovoj
pjesmi. Bio je pjesnik kojega je Matoš okarakterizirao kao pjesnika buntovnika,
pjesnika otrovnih satira i nemira. U jednom je pismu, upućenom prijatelju Milakoviću,
opisao svoje razočaranje Bosnom: „...Evo sve ovo vrijeme, što sam u ovim tužnim
krajevima, baš ni ne zamočih pera u što duši povoljna. Takve su ti neprilike Bosne i
Hercegovine. Ne velim da i ovi krajevi nije naš hljeb i so, ali su otuđeni, ali su
rastrovani. Ti si ne možeš pomisliti koliko. Vidiš, u takvoj ti baruštini živim. Svuda
himba, laž i liceumjerstvo. 9
Materijal za svoje pjesništvo iste tematike Kranjčević je imao u izobilju. Bosansko-
hercegovačka društvena stvarnost tih godina nudila mu ih je na svakom koraku.
Štreberstvo i karijerizam, korupcija i poltronstvo, osobito u činovničkim krugovima,
dostiglo je tada vrhunac mogućega.10 Kranjčevićeva žena, Ela, zapisala je mnoge
slučajeve koji upućuju na nezdravu klimu u Bosni. Za primjer navodi nekog
9
Dubravko Jelčić, Portreti. Silvije Strahimir Kranjčević, Globus, Zagreb, 1984. , str.99.

10
Isto kao 9, str. 124.
 dnevničara koji se svakodnevno oko podneva motao pred vladinom palačom i ponizno
klanjao visokim činovnicima kad bi oni izlazili iz ureda.
11. Čitanje po strofama
Prva strofa donosi aktualizaciju antičkih mitova. Lirski subjekt obraća se sjenama na
obali rijeke Lete, rijeke zaborava iz koje su u starogrčkoj mitologiji pile duše mrtvih.
Ispričava im se što posuđuje od njih oblik stofe. To se odnosi na alkmansku strofu,
jednu od alkejskih strofa, koju je Kranjčević prilagodio suvremenim prilikama jer se
vremena mijenjaju. Govori da je majka Zemlja (Gea) danas malo drugačija i Apolon,
bog svjetlosti, ljepote, razuma, proročanstva i umjetnosti je, također, drugačiji, nego
što je bio prije. Ova, prva strofa predstavlja uvod u priču koja slijedi. Ovakvom
najavom zainteresirala nas je za čitanje.
U drugoj strofi obraća se Kastoru kojega, također, kao i sjene s Letinog žala moli da
mu ne zamjeri što će pozajmit ovu klasičnu strofu. Upozorava Kastora, gospodskog
psića, neka se ne uznemirava ovim nebitnim događajem, neka samo i dalje mirno
drijema, tu, na mekanom sagu. U ovoj strofi pronalazimo stih u zagradi, koji opisuje
Kastorovu narav, poznatu lirskom subjektu još od davnih dana, a to je da je on uvijek
istoga mnijenja. Stih u zagradi netipičan je za lirsko pjesništvo. Daje pjesmi dozu
narativizma. Ovdje započinje priča o Kastoru. Upoznajemo ga u situaciji tipičnoj za
njegov sadašnji život.
Treća i četvrta strofa nastavljaju se na drugu. Kastoru su suprotstavljeni psi skitnice,
koji se vuku po trgovima podvijena repa, koji svagdje guraju svoju znatiželjnu njušku.
Lirski subjekt napominje Kastoru kako je to mogao zaboraviti. Završava latinskim
uzvikom Tempora! More!, čime se želi naglasiti da se osuđuju običaji jednoga
vremena. Ova strofa potrebna nam je jer uviđamo kakav je život ostalih pasa koji nisu
imali takvu sreću kao Kastor te su njihovi životi čista suprotnost.
U petoj strofi zamjećujem prijelaz iz alegorijskog govora u izravan. („Glete, na
primjer, toga se nađe baš i u ljudi.“). Obraćanjem Kastoru pitanjem o ljudima, lirski
subjekt daje nam do znanja da ćemo dobiti poantu ove priče koja će se najvjerojatnije
odnositi na ljude. Dalje se alegorijski govori kako je Kastor moderan psić, (šesta
strofa) ali možda je s duhom vremena krenuo naprijed jer se ne da tako lako zatajiti
mjesto gdje ga je rodila časna majka. U sljedećim strofama, do desete, govori se o
Kastorovu putu prema slavi. Čim je otvorio oči, skromno je svojoj gospođi liznuo
petu. To je ta zlatna metoda, koja mu je bila ulaznica u gospodsku kuću. Dalje se
snalazio kako je najbolje znao: pokoravao se svima, majčinim miljenicima pružao je
 drugo uhu, ako bi ga za jedno već ščepali, odlazio bi u kut iz kuta, onako kako bi mu
rekli, ali se zato danas vidi plaća za njegov trud, nije se njegova šapa badava pružala.
Zbog toga danas njemu starost prolazi kao u loju. Kroz ovih nekoliko strofa upoznali
smo metode kojima se Kastor služio da bi stigao do željenoga cilja, a u njegovom
slučaju to je udobna starost. To mu je nagrada za udvorništvo i beskičmenjaštvo. U
jedanaestoj strofi donosi se zaključak- najlakše k cilju podvita repa! Znači, nikome se
ne suprotstaviti, raditi što nam kažu i jednog dana ćemo i mi doći na svoje, kad-tad. U
dvanaestoj i trinaestoj se strofi ponovno prelazi s alegorijskog govora na izravni.
Lirski se subjekt obraća Kastoru, govori mu da mu je napisao pjesmu, ako mu to išta
znači jer zna da on ipak više voli jestive stvari. U zadnjoj, trinaestoj strofi izravno se
govori da je Kastor svojom metodom ipak malo previše slijedio ljude. Ovom strofom
zaokružuje se pjesma, donosi se poanta u doslovnom značenju.
12. Kompozicija
Pjesma se sastoji od trinaest strofa. Svaka je strofa katren tako da se pjesma ukupno
sastoji od 52 stiha. Kompozicija pjesme raspoređena je tako da svaka nova strofa
donosi idući razvoj događaja. Ponekad se isti događaj opisuje u nekoliko strofa. Nakon
aktualizacije antičkih mitova, dolazi do prijelaza u izravan govor, u drugoj strofi,
zatim se govori u udvorništvu i beskičmenjštvu kroz nekoliko strofa. U sljedećoj strofi
govori se o nagradi za udvorništvo, zatim se donosi zaključak: kako najlakše doći do
cilja i na samom kraju poanta.

13. Osobine stiha

Pjesma je pisana alkmanskom strofom, koja se sastoji od dva daktilska heksametra i
dva daktilska tetrametra s gotovo dosljednim izmjenjivanjem petnaesteračkog i
deseteračkog stiha. Stih je slobodan. Posuđivanje klasične strofe daje pjesmi arhaični
prizvuk koji je, također, u kontrastu s vremenom o kojemu je riječ, a sve to na
osebujan način potencira i pjesnikova poruga, sarkazam:
„ Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!
Najlakše k cilju podvita repa!
Pitoma njuško, cjeluješ petu, al se i za te
Mirisno peče masna kobasa!“

14. Vrsta pjesme

 Ovo je socijalna pjesma, jer alegorijski govori o društvu u kojemu se pojedinac snalazi
kako god zna da bi preživio na što bezbolniji način. Kranjčević kroz ovu pjesmu
kritizira takvo društvo.

15. Određenje ritma

Ritam je uzvišen i polagan. Ostvaruje se brojnim pravopisnim znakovima. Odgovara
ritmu hvalospjeva. Takvim ritmom omogućuje se svečaniji i uzvišeniji ton pjesme.
16.-
17. Usporedba interpretirane pjesme s pjesmom Ante Kovačića, Velikom patuljku

U Kovačićevoj pjesmi, Velikom patuljku kao i Kranjčevićevoj, Gospodskomu Kastoru

već u naslovu uočavamo ironiju. Kovačićeva pjesma posvećena je velikom patuljku.
Paradoksalno je to što znamo da su patuljci po prirodi niskoga rasta te stoga očekujemo
ironiju koja se nagovješćuje naslovom. U Kranjčevićevoj pjesmi, također, pronalazimo
poveznicu između naslova i pjesme. Takav naslov povezan je sa sadržajem pjesme jer
lirski subjekt već prvim stihovima govori da on ne zna patuljčevu veličinu, ali da zna da
on, patuljak, kao ropsko kljuse klipše po svojemu drumu. Isto tako zna da je svojim
novcem uspio prikriti mane. Ironično ga naziva velikanom-patuljkom, a zapravo je sitan
čovječuljak. Rodio se u gladi, bijedi i siromaštvu pa valjda zbog toga toliko njegovo srce
čezne za bogatstvom. Govori se kako je poput roba mladost potrošio ulizujući se, gmižući
za novcem. Vrijeđa ga jer on, patuljak, ne zna što je polet duha, obitelj, ljudstvo, ne zna ni
za što drugo osim za kesu, i u čijoj je ruci on se tome dodvorava. Magare sa zlatnom
vrećom, kako se kaže u pjesmi, njegov je Spasitelj, njemu liže stopu. Taj motiv, lizanja
pete, pronalazimo i u Gospodskoga Kastora. Patuljak velikan je među ljudima bio sve, ali
čovjek nikada ne. Ova pjesma kritizira društvo u kojemu se novcem može kupiti baš sve.
Društvo koje je toliko materijalističko da više ne zna cijeniti prave kvalitete ljudi. Veliki
patuljak simbolizira ljude u tom društvu.
Kao i u pjesmi Gospodskomu Kastoru lirski je subjekt razočaran ljudima u današnjem
društvu, prezire ih i ismijava. Kovačić se, za razliku od Kranjčevića, nije poslužio
alegorijom da bi izrekao svoj kritički stav prema dodvoravanju i podmićivanju, nego je
sve iznio pomoću ironije i sarkazma kroz lik velikog patuljka.
U ove dvije pjesme pronalazimo sličnosti u naslovu, i jedna i druga pjesma upućene su
pjesničkom objektu. Sličnosti pronalazimo i na tematskoj razini, ali na motivskoj vrlo
 malo, iako one nose istu pouku – kritiziraju ljude koji isprazno žive svoj život i dolaze do
cilja na nepošten način.

18. Intimni komentar

Ova pjesma, Gospodskomu Kastoru je vrlo vizualna, što mi se svidjelo. Na zanimljiv i
maštovit način opisan je problem svagdašnjice. Dojmio me se i narativni ton pjesme, odudara
od tipičnih pjesama. Takav ton usklađen je sa sadržajem, nisam ga očekivala. Rima ovoj
pjesmi nimalo ne nedostaje. Sviđa mi se što je Kranjčević u svoju poeziju unio elemente
relističke poetke, tj. neposredno prikazivanje stvarnosti i društva.

19. Organizacija interpretacije pjesme po fazama

Silvije Strahimir Kranjčević, Gospodskomu Kastoru

 NAJAVA TEME I LOKALIZACIJA

 zanimljivosti o autoru
 lokalizacija- realizam
(dijelim materijal: kratak pregled realizma, razgovor o značajkama toga
razdoblja, smještam Kranjčevića u okvire realizma.)

 MOTIVACIJA: oluja ideja na temu: ulizica

 poticanje na razmišljanje o ulizivanju kao fenomenu današnjeg
društva, kratak razgovor

(Prije čitanja pokazujem im na slikokazu Velasquezovu sliku Patuljak sa psom i dijelim

primjerke pjesama, otkrivam o kojoj se pjesmi radi. Učenici samostalno čitaju pjesmu.
Govorim im koliko vremena imaju. (pet minuta)

 INTERPRETATIVNO ČITANJE PJESME

 emocionalna stanka
 kratak razgovor: dojmovi o pjesmi
  tumačim nepoznate riječi u pjesmi

 ČELNI RAD (objašnjavam učenicima zadatak koji ću im podijeliti na radnom listiću,

tzv. piramidalne bilješke. Nakon objašnjenja dijelim listiće, govorim im koliko vremena
imaju (7 minuta) te ih molim da zadatke riješavaju samostalno. Nakon 5 minuta
upozoravam ih da zadatke privedu kraju te da ćemo početi s čitanjem zadataka. Potičem ih
da odgovaraju punom rečenicom.
 (nakon piramidalnih bilježaka ostatak vremena zamišljen je kao razgovor s učenicima o
pjesmi i to ovim redom:
 poveznica naslova i pjesme
 vrsta pjesme
 kakvi su motivi
 koja je uloga antičkih motiva u pjesmi
 kakva je jezik i stil
 što se takvim stilom postiže
 koja je stilska figura dominantna
 ostale pjesničke figure
 pjesničke slike
 ritam, strofa
 kakva je tema s obzirom na zastupljenost u današnjem društvu
 primjeri iz osobnog iskustva

 SINTEZA
 Ponavljanje kroz kviz znanja na slikokazu o Silviju Strahimiru
Kranjčeviću, realizmu i pjesmi Gospodskomu Kastoru

Izlaganje završavam citatom:

„Lirika mu je proizašla iz osjećanja nesklada koji vlada svijetom, iz nepravde i

nemoći da se on učini boljim, a na drugoj strani osjećao je silnu snagu i
potrebu da učini nešto. Bio je to zapravo odraz stvarnoga stanja i prilika u
 kojima je Kranjčević živio. Pjesnik slobode suza, Kristove patnje i duboke misli
bio je protivnik svake sile, nepravde, ispraznoga domoljublja, karijerizma i
nesloge... Sve to očituje se na građi pjesama, koje su duge i neujednačene.“

( Vinko Brešić, Budi svoj. Hrvatska vila 19.stoljeća, Zagreb, 1996.)

Prilog 1. PIRAMIDALNE BILJEŠKE

Upute:

-u polje Tema upisujete: temu pjesme Gospodskomu Kastoru, a u polje ispod Vašu osnovnu misao o toj temi

-u polje pod nazivom Argumentacija upisuje tri citata iz pjesme kojima podupirete svoju misao

- svaki citat obrazložite kroz nekoliko rečenica te povežite s Vašom osnovnom misli
 Tema

Osnovna misao

Koja je Vaša teza o

temi?

1. 2. 3.
Argumentacija

Citati koji
podupiru Vašu
osnovnu
misao.

Povežite
primjere s
osnovnom
misli

1. 2. 3.

SAŽMI, RAZMISLI, ZAKLJUČI

Na temelju svojih bilježaka oblikujte kratak tekst, esej, činkvinu ili Kastorov odgovor Kranjčeviću.
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
_________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________

Prilog 2.

REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Hrvatski realisti zaokupljeni su svagdašnjim životom, a posebice ih je zanimala zavičajna

tematika, narodna samobitnost, nesuglasja među političkim strankama, odlazak seljaka u
sve veće gradove i nezaustavljivo propadanje plemstva.

 TRAJANJE: od 1880. do 1895. ili od 1892. do 1892. godine

 PREDSTAVNICI
  LIRIKA: Silvije Strahimir Kranjčević, August Harambašić, Đuro Arnold

 EPIKA: Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac,

Eugen Kumičić

 ZNAČAJKE

 napuštanje romantičarskog sentimentalizma u izboru tema i likova

 usmjerenost na socijalnu tematiku

 odabir građe iz suvremenog života (propadanje plemstva, klasne razlike,

fenomen malograđanstva)

 promatranje neposredne stvarnosti

 uvjerljiva psihološka karakterizacija likova

 razvoj karaktera

 DOMINANTNA TEMATIKA

 PROPADANJE PLEMSTVA: Vjenceslav Novak, Eugen Kumičić, K.S. Gjalski

 POVIJESNE TEME: Eugen Kumičić, K.S. Gjalski

 ODNOS SELA I GRADA: Josip Kozarac, Ante Kovačić, Eugen Kumičić, Vjenceslav
Novak

 PSIHOLOŠKA I OPĆELJUDSKA TEMATIKA: Josip Kozarac, Silvije Strahimir

Kranjčević

 KNJIŽEVNI KRITIČARI

 Janko Ibler, Jakša Čedomil, Josip Pasarić, Milivoj Šrepel

Popis literature:

 Bouša, Dubravka, Priručnik za interpretaciju poezije s pojmovnikom, Školska knjiga,

Zagreb, 2004.
 Car Matutinović, Ljerka, Hrvatski pjesnici, Mozaik knjiga, Zagreb, 2006.

 Čubrić, Marina, Gazzari, Žarko, Čitanka 3, za 3. razred četverogodišnje srednje

strukovne škole, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
 Dubravko Jelčić, Portreti Silvije Strahimir Kranjčević, Globus, Zagreb., 1984.
 Graves, Robert, Grčki mitovi, Nolit –Jedinstvo, Beograd-Priština, 1987.

 Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber, Zagreb, 2002.

 Jelčić, Dubravko, Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do

postmoderne, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.

 Izabrane pjesme, Silvije Stahimir Kranjčević, Matica hrvatska, pripremio Krešimir

Nemec, Zagreb, 1996.

 Klaić, Bratoljub, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,
1990.
 Prosperov Novak, Slobodan, Povijest hrvatske književnosti: od Baščanske ploče do
danas, Golden marketing, Zagreb, 2003.

 Pet stoljeća hrvatske književnosti, Silvije Strahimir Kranjčevič, Matica hrvatska, Zora,
Zagreb, 1964.

 Pet stoljeća hrvatske književnosti 48, Ante Kovačić, Matica hrvatska, Zora, Zagreb,
1962.

 Solar, Milivoj, Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1984.

 Šicel, Miroslav, Hrvatska književnost 19. i 20. stoljeća, Školska knjiga, Zagreb, 1997.