Bosna i Hercegovina Školska 2023/2024.

godina

U Druga Gimnazija u Zenici

Zenica

MATURSKI RAD IZ RAČUNARSKIH MREŽA

Tema: Klasifikacija računarskih mreža

Učenica: Mentor:

Ajna Karić, IV4 Zehta Hodžić, prof.

Zenica, april 2024. godine

Sadržaj:

Uvod................................................................................................................................3
1. Osnovni pojmovi računarskih mreža..............................................................................4
2. Klasifikacija računarskih mreža......................................................................................4
2.1. Klasifikacija računarskih mreža prema
opsegu........................................................4
2.1.1. Local Area Network (LAN)....................................................................5
2.1.2. Metropoltian Area Network (MAN).......................................................6
2.1.3. Wide Area Network (WAN)...................................................................7
2.2. Klasifikacija računarskih mreža prema
topologiji....................................................9
2.2.1. Zvjezdasta topologija..............................................................................9
2.2.2. Prstenasta topologija.............................................................................10
2.2.3. Razgranata topologija...........................................................................11
2.2.4. Hibridne topologije...............................................................................12
2.3. Klasifikacija računarskih mreža prema tehnologiji
povezivanja............................13
2.3.1. Žičane tehnologije povezivanja............................................................13
2.3.2. Bežične tehnologije povezivanja..............................................
2.3.3. Hibridne tehnologije povezivanja..............................................
2.4. Klasifikacija računarskih mreža prema brzini
preijenosa.......................................
2.4.1. Prva generacija.....................................................................................
2.4.2. Druga generacija.....................................................................................
2.4.3. Treća generacija.....................................................................................
2.4.4. Četvrta generacija.....................................................................................
2.5. Klasifikacija računarskih mreža prema odnosu čvorova u
mreži.............................
2.5.1. Ravnopravna mreža (peer-to-peer) .......................................................
2.5.2. Distribuirana mreža (distributed) ......................................................

2
 2.5.3. Serverska mreža (server-based) ......................................................
2.5.4. Klijent/server mreža (client/server) ......................................................26
Zaključak.............................................................................................................................27
Literatura.............................................................................................................................28

3
UVOD

U današnjem digitalnom dobu, računarske mreže predstavljaju ključ naše globalne

komunikacije i razmjene informacija. Bez obzira jeste li svjesni ili ne, gotovo svaki aspekt
našeg života povezan je s računarskim mrežama.. Osim toga, računarske mreže su izuzetno
dinamično područje koje se stalno razvija i napreduje, te smatram da je relevantno znati nešto
i o njima.

Ovaj rad istražuje temeljne aspekte računarskih mreža, s naglaskom na njihovu klasifikaciju i
karakteristike. Kroz analizu njihove arhitekture, funkcionalnosti i karakteristika, otkrivamo
kako računrske mreže omogućavaju komunikaciju, razmjenu podataka i suradnju na globalnoj
razini.

Zatim, analiziramo različite aspekte i funkcionalnosti računarskih mreža, uključujući njihovu

sposobnost povezivanja uređaja, sigurnost podataka, upravljanje resursima i skalabilnost. Ovi
faktori su ključni za razumijevanje kako računarske mreže utječu na način na koji
komuniciramo i obavljamo poslove.

Kroz istraživanje različitih primjena računarskih mreža, uključujući LAN; MAN, WAN i
druge, shvatamo njihovu široku primjenjivost i utjecaj na svakodnevni život pojedinca i
društva u cjelini..

Ukratko, ovaj rad pruža dublji uvid u računarske mreže kao ključnu infrastrukturu
savremenog digitalnog doba. Kroz analizu osnovnih pojmova, funkcionalnosti i primjena,
stvaramo temelj za daljnje razumijevanje i istraživanje ovog fascinantnog područja
informacijske tehnologije.

4
1. Osnovni pojmovi računarskih mreža

Da bismo razumjeli podjelu nečega, prvo je važno da definišemo sam pojam toga. Dakle,
krenimo od osnova - računarske mreže. Računarske mreže omogućavaju komunikaciju
između računara putem stalne ili privremene veze. Za povezivanje više računara potreban je
odgovarajući hardver i softver, kao i razumijevanje procesa umrežavanja. Suština
umrežavanja leži u uspostavljanju veza radi razmjene resursa, ideja ili informacija između
različitih tačaka. Povezivanje računara može se ostvariti korišćenjem kablova ili bežičnom
tehnologijom.

Za ovako složen pojam, postoji i složena klasifikacija istog. Računarski mreže ćemo podijeliti
u nekoliko kategorija:

1. Prema opsegu
2. Prema topologiji
3. Prema tehnologiji povezivanja
4. Prema brzini preijenosa
5. Prema odnosu čvorova u mreži

2. Klasifikacija računarskih mreža

2.1. Klasifikacija računarskih mreža prema opsegu

Kada govorimo o klasifikaciji računarskih meža prema opsegu, važno je znati šta je to opseg.
Opseg označava raspon ili obim na kojoj računarska mreža može da djeluje. Ova podjela je
također opsežna i dijeli računarske mreže na Local Area Network (LAN), Metropolitan Area
Network (MAN) i Wide Area Network (WAN).

5
 2.1.1. Local Area Network (LAN)

LAN (Local Area Network) mreže su temeljne infrastrukture za mnoge organizacije i

omogućuju lokalno dijeljenje resursa, kao što su fajlovi, štampači, internet konekcije,
aplikacije i druge usluge. Osim toga, LAN mreže pružaju platformu za efikasnu komunikaciju
između korisnika, što olakšava timski rad i produktivnost.

U okviru LAN mreža, uređaji su povezani putem lokalnih veza, što omogućava brz i pouzdan
prijenos podataka. Tipične tehnologije koje se koriste u LAN mrežama uključuju Ethernet i
Wi-Fi. Ethernet tehnologija je široko rasprostranjena u žičanim mrežama, dok se Wi-Fi
tehnologija koristi za bežične mreže, omogućavajući korisnicima da se povežu na mrežu
putem bežičnih uređaja poput laptopa, pametnih telefona i tableta.

Jedna od ključnih prednosti LAN mreža je lokalno dijeljenje resursa. To znači da korisnici
unutar iste mreže mogu dijeliti fajlove, štampače, internet konekcije i druge resurse, čime se
smanjuje potreba za dupliranjem resursa i povećava efikasnost korištenja resursa. Na primjer,
fajl server u LAN mreži omogućava korisnicima da zajednički pristupaju dokumentima i
fajlovima, čime se olakšava suradnja i razmjena informacija.

Također, LAN mreže omogućavaju implementaciju lokalnih aplikacija i servisa, kao što su
intranet portali, video konferencije i lokalni web serveri. Ovi servisi pružaju dodatnu
vrijednost korisnicima i organizacijama, omogućavajući im da unaprijede komunikaciju,
produktivnost i efikasnost poslovanja.

Međutim, LAN mreže imaju svoje izazove i ograničenja. Jedan od izazova je upravljanje
mrežnim sigurnosnim rizicima, kao što su neovlašteni pristupi, virusi, malware i druge
prijetnje. Osim toga, skaliranje LAN mreža može biti izazovno, posebno za organizacije koje
rastu ili se šire na više lokacija. U takvim slučajevima, može biti potrebno razmatrati upotrebu
složenijih mrežnih arhitektura i tehnologija kako bi se zadovoljile rastuće potrebe
organizacije.

6
 Slika 1. LAN Mreža

2.1.2. Metropolitan Area Network (MAN)

Metropolitan Area Network (MAN) predstavlja vrstu računarske mreže koja obuhvata veće
geografske oblasti od LAN mreža, poput gradova ili regija unutar jednog grada. Ova vrsta
mreže omogućuje povezivanje različitih LAN mreža na različitim lokacijama unutar
određenog urbanog područja, omogućavajući efikasnu komunikaciju i dijeljenje resursa
između različitih lokacija.

Jedna od ključnih karakteristika MAN mreža je njihova proširena pokrivenost u odnosu na

LAN mreže. To znači da organizacije koje imaju više lokacija unutar istog grada ili regije
mogu koristiti MAN mreže za efikasno povezivanje i komunikaciju između različitih lokacija.
Ovo je posebno korisno za organizacije koje imaju više kancelarija, poslovnica ili objekata
unutar jednog urbanog područja.

Kada je riječ o tehnologijama koje se koriste u MAN mrežama, često se koriste različite vrste
komunikacionih tehnologija, uključujući optičke mreže, DSL (Digital Subscriber Line),
kablovske mreže i bežične veze. Ove tehnologije omogućuju brzi prijenos podataka preko
većih udaljenosti, što je ključno za efikasno funkcioniranje MAN mreža.

7
Prednosti korištenja MAN mreža uključuju proširenu pokrivenost i mogućnost komunikacije
između različitih lokacija unutar urbanog područja. To organizacijama omogućuje da efikasno
dijele resurse, kao što su fajlovi, aplikacije, baze podataka i internet konekcije, između
različitih lokacija. Osim toga, MAN mreže pružaju platformu za efikasnu komunikaciju
između zaposlenika i timova na različitim lokacijama, što olakšava suradnju i produktivnost.

Međutim, MAN mreže mogu imati i svoje izazove i nedostatke. Jedan od izazova je viša
cijena i složenost implementacije u poređenju sa LAN mrežama, zbog potrebe za specifičnim
komunikacionim tehnologijama i infrastrukturom. Također, mogu se pojaviti i ograničenja u
pogledu propusnosti posebno ako se koriste sporije tehnologije kao što su DSL ili kablovske
veze.

Slika 2. MAN mreža

2.1.3. Wide Area Network (WAN)

Wide Area Network (WAN) je tip računarske mreže koji obuhvata vrlo velike geografske
oblasti, uključujući države, kontinente ili cijeli svijet. Ove mreže omogućuju povezivanje

LAN i MAN mreža na različitim lokacijama širom svijeta, što organizacijama omogućuje
komunikaciju i dijeljenje resursa na globalnom nivou.

8
Jedna od ključnih karakteristika WAN mreža je globalna dostupnost i mogućnost
komunikacije između udaljenih lokacija širom svijeta. To znači da organizacije mogu
efikasno komunicirati i dijeliti resurse sa svojim partnerima i klijentima bez obzira na njihovu
geografsku lokaciju.

Kada je riječ o tehnologijama koje se koriste u WAN mrežama, postoji širok spektar različitih
tehnologija koje omogućuju brzi prijenos podataka preko veoma velikih udaljenosti. Ove
tehnologije uključuju telefonske linije, satelitske veze, optičke vlakna, bežične veze i mnoge
druge. Svaka od ovih tehnologija ima svoje prednosti i nedostatke, te se često koriste u
kombinaciji kako bi se zadovoljile specifične potrebe organizacije.

WAN mreže mogu imati i svoje izazove i nedostatke. Jedan od izazova je viša cijena i
složenost implementacije u poređenju sa LAN i MAN mrežama, zbog potrebe za specifičnim
komunikacionim tehnologijama i infrastrukturom. Također, mogu se pojaviti i ograničenja u
pogledu propusnosti i latencije, posebno ako se koriste sporije tehnologije kao što su
satelitske veze ili telefonske linije.

Ukratko, WAN mreže su ključne za organizacije koje žele efikasno komunicirati i dijeliti
resurse sa svojim partnerima i klijentima širom svijeta. Iako mogu imati svoje izazove, WAN
mreže pružaju platformu za globalno poslovanje i uspješno funkcioniranje organizacija u
današnjem globaliziranom poslovnom okruženju.

Slika 3. WAN mreža

9
 2.2. Klasifikacija računarskih mreža prema topologiji

Topologija računarskih mreža odnosi se na fizički raspored čvorova i veza unutar mreže.
Različite topologije imaju različite karakteristike, prednosti i mane.

2.2.1. Zvjezdasta topologija

Zvjezdasta topologija je jedna od najčešće korištenih topologija u računarskim mrežama. U

ovakvoj topologiji, svaki čvor u mreži je direktno povezan sa centralnim čvorom, koji obično
predstavlja switch ili hub. Svi uređaji komuniciraju isključivo preko centralnog čvora. Ova
topologija omogućava jednostavnu implementaciju i održavanje mreže. Dodavanje ili
uklanjanje čvorova je relativno jednostavno i ne zahtijeva prekidanje rada ostatka mreže.

Prednosti zvjezdaste topologije uključuju jednostavnost i lakoću održavanja. Osim toga,

kvarovi na jednom uređaju obično ne utječu na ostatak mreže, što je čini pouzdanom opcijom.
Također, zvjezdasta topologija omogućava efikasno upravljanje saobraćajem jer centralni
čvor može kontrolisati komunikaciju između ostalih uređaja.

Međutim, glavni nedostatak zvjezdaste topologije je centralni čvor. Ako dođe do kvara na
centralnom čvoru, cijela mreža može postati nedostupna. Također, ova topologija zahtijeva
više kablova u poređenju sa nekim drugim topologijama, što može povećati troškove
implementacije.

Iako zvjezdasta topologija često nalazi primjenu u malim i srednjim poslovnim okruženjima
zbog svoje jednostavnosti i pouzdanosti, može biti ograničena u većim mrežama gdje je
potrebno veliko opterećenje ili visoka dostupnost.

10
 Slika 4. Zvjezdasta topologija

2.2.2. Prstenasta topologija

Prstenasta topologija predstavlja mrežnu strukturu u kojoj su čvorovi povezani u obliku

prstena. Svaki čvor je povezan sa dva susjedna čvora, pri čemu podaci kruže kroz prsten od
jednog čvora do drugog, sve dok ne stignu do odredišta. Ova topologija omogućava
ravnomjerno opterećenje mreže, jer svaki čvor ima jednaku ulogu u prenosu podataka.

Jedna od glavnih prednosti prstenaste topologije je ravnomjerna raspodjela opterećenja. Svaki

čvor ima pristup istom propusnom opsegu, što osigurava da nijedan čvor ne bude
preopterećen. Također, u slučaju kvara na jednom dijelu prstena, podaci se mogu preusmjeriti
kroz preostale dijelove prstena, čime se osigurava kontinuitet komunikacije.

Međutim, nedostatak prstenaste topologije je što kvar na jednom čvoru može prekinuti cijeli
prsten. Da bi se riješio ovaj problem, često se koriste mehanizmi za obnovu prstena koji
omogućavaju automatsko preusmjeravanje podataka kroz alternativne putanje u slučaju kvara.

Implementacija i održavanje prstenaste topologije mogu biti složeni, posebno u većim

mrežama. Dodavanje ili uklanjanje čvorova zahtijeva rekonfiguraciju prstena, što može
zahtijevati prekid rada mreže. Također, prstenasta topologija može biti manje efikasna u
situacijama gdje se često mijenjaju uzroci prometa ili gdje su potrebne visoke brzine prijenosa
podataka.

11
Uprkos tim ograničenjima, prstenasta topologija često se koristi u specifičnim aplikacijama
gdje je ravnomjerna raspodjela opterećenja i pouzdanost ključni faktori, kao što su mreže za
kontrolu industrijskih procesa ili vojne komunikacijske mreže.

Slika 5. Prstenasta topologija

2.2.3. Razgranata topologija

Razgranata topologija je jedna od najfleksibilnijih topologija, u kojoj su svi čvorovi

međusobno povezani direktnim vezama. Svaki čvor ima direktnu vezu sa svim ostalim
čvorovima u mreži. Ova topologija pruža visoku redundantnost i otpornost na kvarove jer
postoji više putanja za prenos podataka između bilo koja dva čvora.

Glavna prednost razgranate topologije je visoka pouzdanost i otpornost na kvarove. Ako dođe
do kvara na jednoj vezi ili čvoru, podaci se mogu preusmjeriti preko alternativnih putanja,
čime se osigurava kontinuitet komunikacije. Osim toga, razgranata topologija omogućava
visoku propusnost i brzinu prijenosa podataka, jer više putanja omogućava mreži da
istovremeno prenosi više podataka.

Međutim, glavni nedostatak ove topologije je visoki trošak implementacije. Kako svaki čvor
zahtijeva direktnu vezu sa svim ostalim čvorovima u mreži, to može rezultirati velikim

12
brojem veza, što povećava kompleksnost i troškove mreže. Osim toga, konfiguracija i
održavanje mreže mogu biti složeni zbog velikog broja veza koje je potrebno upravljati.

Unatoč tim ograničenjima, razgranata topologija često se koristi u situacijama gdje je visoka
pouzdanost i otpornost na kvarove ključna, kao što su vojne ili sigurnosne mreže, kao i u
aplikacijama gdje je potrebno visoko opterećenje mreže ili visoka dostupnost, kao što su data
centri ili telekomunikacijske mreže.

Slika 6. Razgranata topologija

2.2.4. Hibridne topologije

Hibridne topologije kombiniraju različite elemente više osnovnih topologija kako bi se

postigle specifične prednosti svake topologije. Na primjer, može se kombinirati zvjezdasta
topologija sa prstenastom ili razgranatom kako bi se postigla ravnoteža između pouzdanosti i
fleksibilnosti.

Prednosti hibridnih topologija uključuju kombinovanje najboljih karakteristika više

topologija, ali nedostatak može biti složenost implementacije i održavanja. Implementacija
hibridnih topologija može zahtijevati dodatnu konfiguraciju i pažljivo planiranje kako bi se

13
postigle željene performanse i karakteristike. Ipak, hibridne topologije pružaju visoku
fleksibilnost i prilagodljivost mreže prema konkretnim zahtjevima i uvjetima okruženja.

Hibridne topologije često se koriste u složenim mrežama gdje je potrebno postići ravnotežu
između različitih faktora kao što su pouzdanost, skalabilnost i performanse. Na primjer, mogu
se koristiti u poslovnim okruženjima gdje je potrebno kombinirati lokalne mreže sa WAN
(Wide Area Network) vezama kako bi se omogućila komunikacija između različitih lokacija,
ili u centrima datoteka gdje je potrebno postići visoku redundanciju i dostupnost usluga.

2.3. Klasifikacija računarskih mreža prema tehnologiji povezivanja

Klasifikacija računarskih mreža prema tehnologiji povezivanja obuhvata različite načine kako
se uređaji povezuju i komuniciraju unutar mreže. Ova klasifikacija uključuje tri osnovna tipa
tehnologija povezivanja: žičane, bežične i hibridne tehnologije.

2.3.1. Žičane tehnologije povezivanja

Žičane tehnologije povezivanja obuhvataju korištenje fizičkih kablova za prijenos podataka

između uređaja u računarskoj mreži. Ove tehnologije su osnova mnogih računarskih mreža i
koriste se u različitim okruženjima, od kućnih mreža do velikih poslovnih i industrijskih
infrastruktura.

Jedna od najčešće korištenih žičanih tehnologija je upravo bakarni kabal. Bakarni kablovi se
koriste za prenos analognih i digitalnih signala putem bakarnih žica. Oni su široko
rasprostranjeni i koriste se u različitim vrstama računarskih mreža. Dva najčešća tipa bakarnih
kablova su Unshielded Twisted Pair (UTP) i Shielded Twisted Pair (STP) kablovi. UTP
kablovi su najčešći i koriste se u kućnim, uredskim i industrijskim mrežama. STP kablovi
imaju dodatnu zaštitu od elektromagnetskih smetnji, što ih čini pogodnima za okruženja sa
visokim nivoom elektromagnetskih interferencija.

14
 Slika 7. UTP kabal

Slika 8. STP kabal

Druga važna žičana tehnologija je optička vlakna. Optička vlakna koriste svjetlosne signale
umjesto električnih signala za prijenos podataka. Oni se sastoje od tankih vlakana stakla ili
plastike koji propuštaju svjetlost duž svoje dužine. Optička vlakna pružaju visoke brzine
prijenosa podataka, veliku propusnost i imunitet na elektromagnetske smetnje. Optička vlakna
se često koriste u infrastrukturi širokopojasnih mreža, kao što su brzi internet i
telekomunikacijske mreže. Osim toga, oni se koriste i za povezivanje udaljenih lokacija.

Treća žičana tehnologija je koaksijalni kabal. Koaksijalni kablovi koriste centralni vodič
okružen izolacijskim slojem, metalnim omotačem i vanjskim zaštitnim slojem. Koaksijalni
kablovi imaju veću propusnost od UTP kablova, ali su skuplji i teže se instaliraju.

15
 Slika 9. Koaksijalni kabal

Kada se radi o implementaciji žičanih tehnologija, postoji nekoliko važnih faktora koje treba
uzeti u obzir. To uključuje vrstu kabla, dužinu kabla, brzinu prijenosa podataka, potrebnu
propusnost, imunitet na smetnje, troškove instalacije i održavanja, kao i buduće proširenje
mreže.

Prednosti korištenja žičanih tehnologija povezivanja uključuju pouzdanost, stabilnost,

sigurnost, nisku latenciju i visoku propusnost. Žičane mreže su manje podložne
elektromagnetskim smetnjama i vanjskim interferencijama u poređenju sa bežičnim mrežama.
Također, žičane mreže pružaju veću sigurnost jer je teže hakirati ili prisluškivati podatke
prenesene putem fizičkog kabla u poređenju sa bežičnim signalima koji se mogu presresti.

Međutim, žičane tehnologije također imaju svoje nedostatke i ograničenja. Jedan od glavnih
nedostataka je ograničenje u mobilnosti. Budući da su uređaji fizički povezani kablom,
mobilnost korisnika može biti ograničena na određeni opseg kabla. Osim toga, žičane mreže
zahtijevaju fizičku instalaciju kabla, što može biti skupo i teško u određenim okruženjima,
kao što su starije zgrade ili industrijski prostori.

Uz to, razvoj bežičnih tehnologija i širenje bežičnih mreža u posljednjih nekoliko godina
doveli su do smanjenja potrebe za žičanim mrežama u određenim aplikacijama, posebno u
domaćim i manjim kancelarijskim okruženjima. Ipak, žičane tehnologije ostaju vitalan dio
infrastrukture mnogih organizacija i industrija zbog svoje pouzdanosti, sigurnosti i visokih
performansi.

16
 2.3.2. Bežične tehnologije povezivanja

Bežične tehnologije povezivanja su ključne za moderna računarska okruženja, omogućavajući

komunikaciju između uređaja bez potrebe za fizičkim kablovima. Ove tehnologije pružaju
mobilnost, fleksibilnost i praktičnost, čime olakšavaju povezivanje uređaja u različitim
okruženjima, od kućnih mreža do poslovnih i industrijskih instalacija.

Jedna od najznačajnijih bežičnih tehnologija je Wi-Fi. Wi-Fi omogućava bežično povezivanje

uređaja sa lokalnom mrežom putem radio talasa. To je široko rasprostranjena tehnologija koja
se koristi u mnogim okruženjima, uključujući kuće, kancelarije, javne prostore, kafiće,
restorane i aerodrome. Wi-Fi pruža visoke brzine prijenosa podataka i omogućava
istovremeno povezivanje više uređaja na jednu mrežu.

Bluetooth je još jedna popularna bežična tehnologija koja se koristi za kratkodometnu

komunikaciju između uređaja. Bluetooth omogućava povezivanje različitih uređaja, poput
pametnih telefona, računara, slušalica, zvučnika i drugih perifernih uređaja. On se često
koristi za prijenos podataka između uređaja na kratkim udaljenostima, kao i za bežično
povezivanje perifernih uređaja sa računarima i mobilnim uređajima.

Infracrvena komunikacija je još jedna tehnologija koja se koristi za bežično povezivanje

uređaja. Ona koristi infracrvene svjetlosne signale za prijenos podataka između uređaja na
kratkim udaljenostima. Infracrvena komunikacija se često koristi u daljinskim upravljačima za
televizore, klima uređaje, audio uređaje i druge uređaje.

Nove bežične tehnologije kao što su Zigbee, Z-Wave i LoRaWAN također igraju važnu ulogu
u bežičnom povezivanju uređaja u Internetu stvari (IoT) i pametnim kućama. Ove tehnologije
omogućavaju komunikaciju između različitih senzora, aktuatora i pametnih uređaja, čime se
stvara pametno okruženje koje može automatski upravljati i nadzirati različite funkcije u kući,
kancelariji ili industrijskom postrojenju.

Prednosti korištenja bežičnih tehnologija povezivanja uključuju mobilnost, fleksibilnost,

praktičnost i jednostavnost instalacije. Bežične mreže omogućavaju korisnicima da se povežu
sa mrežom sa bilo koje lokacije unutar dosega signala, čime se olakšava kretanje i rad u
pokretnim okruženjima. Osim toga, bežične tehnologije eliminišu potrebu za fizičkim
kablovima, čime se smanjuju troškovi instalacije i olakšava implementacija mrežne
infrastrukture.

17
Međutim, bežične tehnologije također imaju svoje izazove i ograničenja. Jedan od izazova je
ograničenje u brzini i propusnosti u poređenju sa žičanim tehnologijama, što ih čini manje
pogodnim za aplikacije koje zahtijevaju visoke brzine prijenosa podataka. Također, bežične
mreže su podložnije elektromagnetskim smetnjama, interferencijama i sigurnosnim
prijetnjama u poređenju sa žičanim mrežama, što može ugroziti sigurnost i stabilnost veze.

Uz to, bežične tehnologije zahtijevaju napajanje baterijama za mobilne uređaje, što može
ograničiti vijek trajanja baterije i potrebno je redovno punjenje. Osim toga, bežične mreže
mogu imati ograničen domet signala, posebno u prostorima sa velikim preprekama poput
zidova ili metala, što može ograničiti pokrivenost i pouzdanost veze.

Unatoč tim izazovima, bežične tehnologije igraju ključnu ulogu u modernim računarskim
mrežama i neprekidno se razvijaju kako bi se poboljšale performanse, pouzdanost i sigurnost
bežičnih veza. Sa stalnim napretkom u tehnologiji, očekuje se da će bežične mreže postati još
više integrirane u svakodnevni život i poslovne aktivnosti, pružajući korisnicima sve veću
mobilnost, povezanost i funkcionalnost.

2.3.3. Hibridne tehnologije povezivanja

Hibridne tehnologije predstavljaju kombinaciju žičanih i bežičnih tehnologija povezivanja

kako bi se pružila veća fleksibilnost, pouzdanost i efikasnost u računarskim mrežama. Ove
tehnologije omogućavaju korisnicima da iskoriste prednosti obje vrste povezivanja,
osiguravajući kontinuiranu komunikaciju čak i u slučaju kvara jedne vrste veze.

Jedan od najčešćih primjera hibridnih tehnologija je korištenje bežičnih i žičanih veza u isto
vrijeme. Na primjer, hibridni ruter može omogućiti uređajima da se povežu putem Wi-Fi ili
Ethernet veze. Ova kombinacija omogućava korisnicima da iskoriste prednosti visokih brzina
i pouzdanosti žičanih veza, ali i mobilnost i praktičnost bežičnih veza. Osim toga, hibridne
tehnologije omogućavaju uređajima da automatski prelaze sa žičane na bežičnu vezu i
obrnuto, što osigurava kontinuiranu povezanost čak i kada se promijeni okolina ili kvalitet
signala.

Hibridne tehnologije su posebno korisne u okruženjima gdje je mobilnost važna, ali

istovremeno je potrebna i stabilna i pouzdana veza. Na primjer, u pametnim kućama ili
pametnim gradovima, hibridne tehnologije omogućavaju povezivanje različitih uređaja i

18
senzora putem kombinacije žičanih i bežičnih veza. Ova integracija omogućava efikasno
upravljanje i nadzor različitih funkcija, poput osvjetljenja, grijanja, sigurnosnih sistema i
energetske potrošnje, čime se stvara pametno okruženje koje poboljšava udobnost, sigurnost i
efikasnost.

Kada se radi o implementaciji hibridnih tehnologija, postoji nekoliko ključnih faktora koje
treba uzeti u obzir. To uključuje kompatibilnost različitih vrsta veza, automatsko
prepoznavanje i prelazak sa jedne na drugu vrstu veze, osiguravanje sigurnosti i privatnosti
podataka, kao i pouzdanost i stabilnost veze. Implementacija hibridnih tehnologija često
zahtijeva specijaliziranu opremu i softver koji podržavaju kombinaciju žičanih i bežičnih
veza, kao i napredne algoritme za upravljanje i nadzor mreže.

Prednosti korištenja hibridnih tehnologija uključuju veću fleksibilnost, mobilnost, pouzdanost

i efikasnost u poređenju sa samostalnom upotrebom žičanih ili bežičnih tehnologija. Hibridne
tehnologije omogućavaju organizacijama i korisnicima da iskoriste najbolje od oba svijeta,
pružajući optimalnu kombinaciju brzine, pouzdanosti i praktičnosti u povezivanju uređaja i
sistema.

Međutim, hibridne tehnologije također mogu imati svoje izazove i ograničenja. Jedan od
izazova je složenost implementacije i upravljanja, posebno u velikim i kompleksnim
mrežama. Osim toga, hibridne tehnologije mogu zahtijevati dodatne investicije u opremu i
softver, kao i obuku osoblja za efikasno korištenje i održavanje hibridnih sistema. Ipak,
prednosti koje hibridne tehnologije pružaju u smislu fleksibilnosti, pouzdanosti i efikasnosti
često nadmašuju ove izazove, čineći ih popularnim izborom u mnogim računarskim mrežama
i sistemima.

2.4. Klasifikacija računarskih mreža prema brzini preijenosa

Grupisanje računarskih mreža prema brzini prijenosa predstavlja ključni aspekt klasifikacije
mreža, koji omogućava razlikovanje i organizaciju mrežnih tehnologija prema njihovoj
sposobnosti prijenosa podataka. Ova klasifikacija obuhvata četiri generacije, a svaka
generacija pruža naprednije performanse i mogućnosti u odnosu na prethodnu.

19
 2.4.1. Prva generacija

Prva generacija računarskih mreža obuhvata period ranog razvoja mrežnih tehnologija kada su
brzine prijenosa podataka bile relativno niske, obično ispod 10 Kbps (Kilobita u sekundi).
Ova generacija mreža karakterizirala se ograničenim kapacitetom i niskim performansama u
poređenju sa savremenim standardima.

Dial-up mreže bile su jedan od najzastupljenijih oblika mrežnih veza u to vreme. Koristile su
telefonske linije za uspostavljanje veze između računara i pružale su ograničene brzine
prijenosa podataka, obično između nekoliko desetina i stotina Kbps. Ove mreže su bile sporije
i manje pouzdane u poređenju sa današnjim standardima, ali su imale značajnu ulogu u
povezivanju udaljenih računara i pristupu internetu.

Osim dial-up mreža, lokalne mreže (LAN) su također počele da se razvijaju u prvoj
generaciji. Ove tehnologije su imale svoje ograničenje u brzini i kapacitetu, ali su
predstavljale korak naprijed u lokalnom dijeljenju resursa unutar organizacija.

Prva generacija računarskih mreža također je obuhvatala prve eksperimentalne mreže poput
ARPANET-a, koji je bio preteča interneta. ARPANET je koristio spore brzine prijenosa
podataka u rasponu od nekoliko Kbps, ali je bio revolucionaran u pogledu povezivanja
udaljenih računara i razmjene informacija između istraživačkih institucija.

Iako su brzine prijenosa podataka u prvoj generaciji bili relativno niske u poređenju sa
modernim standardima, ova era je bila ključna u razvoju osnovnih koncepta i tehnologija
računarskih mreža koji su postavili temelje za kasniji razvoj i širenje mrežnih tehnologija.

2.4.2. Druga generacija

Druga generacija računarskih mreža obilježena je značajnim napretkom u brzinama prijenosa

podataka u odnosu na prethodnu generaciju. Brzine su se kretale u opsegu od 1 do 20 Mbps
(Megabita u sekundi), što je omogućilo značajno poboljšanje performansi i efikasnosti u
prijenosu podataka. Ova generacija mreža doživjela je širi raspon primjena i popularizaciju
LAN arhitektura.

20
Jedna od ključnih tehnologija druge generacije bila je Ethernet, koji je postao dominantna
LAN tehnologija. Ethernet je pružao brzinu od 10 Mbps i omogućio efikasno lokalno
dijeljenje resursa u organizacijama. Pored Ethernet-a, Token Ring tehnologija također je bila
značajna, pružajući brzinu od 16 Mbps. Ove tehnologije omogućile su organizacijama da
poboljšaju svoje mrežne performanse i efikasnost komunikacije unutar lokalnih mreža.

Uz LAN tehnologije, ARCnet arhitektura također je bila prisutna u drugoj generaciji, sa

ARCnet Plus varijantom koja je pružala brzinu od 20 Mbps. Iako ARCnet nije bio toliko
rasprostranjen kao Ethernet ili Token Ring, ipak je imao svoje primjene u specifičnim
scenarijima i okruženjima.

Druga generacija također je vidjela pojavu ranih verzija bežičnih LAN tehnologija, kao što su
prve verzije Wi-Fi standarda. Iako su brzine prenosa podataka u ovim bežičnim mrežama bile
niže u poređenju sa žičanim tehnologijama, one su predstavljale korak naprijed u smislu
mobilnosti i fleksibilnosti u pristupu mrežnim resursima.

2.4.3. Treća generacija

Treća generacija računarskih mreža donijela je značajne inovacije i poboljšanja u brzinama

prijenosa podataka, omogućavajući prelazak na veće brzine od 100 Mbps i više. Ovaj
napredak otvorio je vrata za širok spektar novih aplikacija i tehnologija, podstičući dalji
razvoj i evoluciju računarskih mreža.

Jedna od ključnih tehnologija treće generacije bila je Gigabit Ethernet, koja je omogućila
brzinu prenosa od 1000 Mbps (1 Gbps). Ova tehnologija predstavlja značajan korak naprijed
u brzini i propusnosti mrežnih veza, omogućavajući organizacijama da podrže zahtjevnije
aplikacije i procese. Gigabit Ethernet je postao standard u LAN okruženjima i pružio osnovu
za brže i efikasnije komunikacijske sisteme.

Pored Gigabit Ethernet-a, pojavile su se i druge visokobrzinske tehnologije kao što su Fast
Ethernet, koji je pružao brzinu od 100 Mbps, kao i druge napredne LAN tehnologije. Ove
tehnologije omogućile su organizacijama da poboljšaju performanse svojih mreža i podrže
zahtjeve modernih poslovnih aplikacija.

Treća generacija također je donijela značajna poboljšanja u WAN mrežama, omogućavajući

prelazak na visoke brzine prenosa podataka na većim geografskim udaljenostima. Ovo je

21
omogućilo razvoj novih servisa i aplikacija koje zahtijevaju brzo i pouzdano prenošenje
podataka između udaljenih lokacija.

Uz to, treća generacija obuhvatala je i razvoj optičkih mrežnih tehnologija koje su omogućile
još veće brzine prijenosa podataka, uključujući i Gigabit Ethernet preko optičkih vlakana. Ove
tehnologije su postale ključne za izgradnju visokoperformansnih mreža koje podržavaju
zahtjevne aplikacije i servise.

2.4.4. Četvrta generacija

Četvrta generacija računarskih mreža predstavlja vrhunac u evoluciji mrežnih tehnologija, s

fokusom na podršku za veoma visoke brzine prijenosa podataka veće od 1 Gbps (gigabita u
sekundi).

Jedna od ključnih tehnologija četvrte generacije je 10 Gigabit Ethernet, koja pruža brzine
prenosa podataka od 10 Gbps. Ova tehnologija omogućava organizacijama da izgrade
visokoperformantne LAN mreže koje podržavaju zahtjevne aplikacije poput video
streaminga, visokokvalitetnih medijskih sadržaja i velikih datoteka.

Pored toga, pojavile su se i napredne tehnologije poput 40 Gigabit Ethernet-a i 100 Gigabit
Ethernet-a, koje pružaju još veće brzine prijenosa podataka i omogućavaju organizacijama da
ostvare izuzetno visoke performanse u mrežnom saobraćaju. Ove tehnologije su ključne za
podršku zahtjevnim aplikacijama u centrima datoteka, cloud infrastrukturi i drugim
visokokapacitivnim okruženjima.

Optička mrežna tehnologija također je odigrala značajnu ulogu u četvrtoj generaciji mreža,
omogućavajući brze i pouzdane veze preko optičkih vlakana. Tehnologije poput 10G-PON
(10 Gigabit Passive Optical Network) omogućavaju dostizanje brzina prijenosa podataka od
10 Gbps preko optičkih mreža, što je ključno za pružanje visokokvalitetnih usluga
širokopojasnog pristupa internetu.

Uz to, četvrta generacija računarskih mreža obuhvatala je i razvoj novih protokola i

tehnologija koje podržavaju visokobrzinski mrežni saobraćaj, kao što su napredni QoS
(Quality of Service) mehanizmi, brzi prekidači i ruteri, kao i optimizacija mrežnih protokola
za efikasno korištenje širokopojasnih veza.

22
Četvrta generacija računarskih mreža označava vrhunac u brzinama prijenosa podataka i
omogućava organizacijama da podrže sve složenije zahtjeve u vezi s brzim i pouzdanim
pristupom podacima i aplikacijama. Ovi napretci otvaraju vrata za nove inovacije i primjene u
digitalnom svijetu, stvarajući osnovu za budući razvoj mrežnih tehnologija.

2.5. Klasifikacija računarskih mreža prema odnosu čvorova u mreži

Klasifikacija računarskih mreža prema odnosu između čvorova igra ključnu ulogu u
definisanju arhitekture i funkcionalnosti mrežnog okruženja. Različiti tipovi odnosa
između čvorova omogućavaju različite načine komunikacije i upravljanja resursima u
mreži.

2.5.1. Ravnopravna mreža (peer-to-peer)

Ravnopravna mreža (peer-to-peer) je tip mreže u kojoj svaki čvor u mreži može djelovati kao
i klijent i kao server, što znači da svi čvorovi imaju jednake uloge i mogućnosti. Ova vrsta
mreže omogućava direktnu komunikaciju između čvorova bez potrebe za centralizovanim
serverom ili infrastrukturom. Ravnopravne mreže obično se koriste u manjim okruženjima
gdje je potrebno jednostavno deljenje resursa među korisnicima.

Jedna od ključnih karakteristika ravnopravnih mreža je decentralizacija, gdje svaki čvor može
samostalno komunicirati sa drugim čvorovima bez posredovanja centralnog autoriteta. To
znači da svaki čvor može dijeliti svoje resurse, kao što su datoteke, štampači ili internetska
veza, sa drugim čvorovima u mreži. Ova decentralizacija omogućava veću fleksibilnost i
otpornost na kvarove, jer nema centralne tačke koja bi mogla postati tačka kvara.

Ravnopravne mreže su često prisutne u manjim radnim grupama, kućnim mrežama ili u
mrežama peer-to-peer file sharing aplikacija. Na primjer, P2P (peer-to-peer) file sharing
mreže omogućavaju korisnicima da direktno dijele datoteke između svojih računara bez
potrebe za centralizovanom infrastrukturom. Ove mreže često koriste tehnologije kao što su
BitTorrent, eMule ili Gnutella.

23
Iako ravnopravne mreže nude određene prednosti, kao što su jednostavnost, fleksibilnost i
decentralizacija, one također imaju i svoje nedostatke. Na primer, zbog nedostatka
centralizovanog upravljanja, teže je primeniti sigurnosne mjere i kontrolisati pristup resursima
u mreži. Također, performanse mreže mogu biti neujednačene zbog varijacija u
sposobnostima i dostupnosti resursa među čvorovima. Ipak, ravnopravne mreže ostaju
popularan izbor za manje grupe korisnika ili za specifične aplikacije gdje je potrebna
jednostavna i decentralizovana komunikacija.

Slika 10. Peer to peer

2.5.2. Distribuirana mreža (distributed)

Distribuirana mreža (distributed network) predstavlja tip računarske mreže u kojoj svaki čvor
ima sposobnost komunikacije sa bilo kojim drugim čvorom u mreži. Ova vrsta mreže
omogućava decentralizovanu komunikaciju i razmjenu podataka među čvorovima bez potrebe
za centralizovanom kontrolom ili upravljanjem. Glavna karakteristika distribuirane mreže je
da se svaki čvor smatra jednakim i sposobnim za obavljanje različitih zadataka i usluga.

U distribuiranim mrežama, čvorovi mogu direktno razmjenjivati podatke, resurse ili usluge
međusobno, bez posredovanja centralnog servera. Ova decentralizovana arhitektura

24
omogućava bolju skalabilnost, otpornost na kvarove i distribuiranu obradu podataka. Također,
omogućava bolje iskorištavanje resursa mreže, jer svaki čvor može doprinijeti mrežnom
procesiranju ili skladištenju podataka.

Primjene distribuiranih mreža mogu biti raznovrsne. Na primjer, distribuirane mreže se često
koriste u distribuiranim računarskim sistemima, gdje se zadaci raspoređuju i izvršavaju na
više čvorova radi poboljšanja performansi i skalabilnosti sistema. Također se koriste u
distribuiranim bazama podataka, gdje se podaci repliciraju i distribuiraju na više lokacija radi
poboljšanja dostupnosti i pouzdanosti podataka.

Važno je napomenuti da distribuirane mreže mogu biti podložne različitim izazovima,

uključujući problem konzistentnosti podataka, upravljanje sigurnošću i privatnosti, kao i
efikasno upravljanje resursima. Međutim, napredak tehnologije, kao što su napredne
algoritme za distribuirano upravljanje resursima i podacima, kao i tehnike za otklanjanje
grešaka i održavanje konzistentnosti, omogućavaju distribuiranim mrežama da efikasno
adresiraju ove izazove.

Uz sve to, distribuirane mreže imaju ključnu ulogu u podršci zahtjevnim aplikacijama i
servisima u modernom digitalnom dobu, omogućavajući skalabilnost, pouzdanost i efikasnost
u razmjeni podataka i resursa.

2.5.3. Serverska mreža (server-based)

Serverska mreža (server-based network) je tip računarske mreže koji se oslanja na centralni
server koji upravlja komunikacionim aktivnostima i resursima mreže. Ova vrsta mreže
karakteristična je po tome što postoji jedan ili više servera koji centralizovano upravljaju
pristupom resursima i kontrolom mrežnih operacija, dok klijentski uređaji (računari ili drugi
uređaji) zahtijevaju pristup resursima putem servera.

Jedna od glavnih karakteristika serverskih mreža je centralizovano skladištenje podataka.

Centralni server ili serveri često sadrže centralnu bazu podataka ili fizički resursi kao što su
fajl serveri, štampači, ili serveri za aplikacije. Klijenti zatim pristupaju ovim resursima putem
mreže, koristeći posebne protokole i usluge koje pruža server.

25
Serverske mreže obično koriste model klijent/server arhitekture, gdje klijenti postavljaju
zahtjeve za resursima ili uslugama, a serveri pružaju tražene informacije i izvršavaju
odgovarajuće zadatke.

Ove mreže su posebno korisne u srednjim i velikim organizacijama gdje je potrebno

centralizovano upravljanje resursima i pristupom kontrolisanim informacijama. Na primjer, u
korporativnom okruženju, serverske mreže omogućavaju efikasno deljenje fajlova, štampača i
drugih resursa, kao i centralizovano upravljanje korisničkim nalozima i pristupnim
privilegijama.

Međutim, serverske mreže mogu biti sklonije pojedinim tačkama kvara, jer zavise od
pouzdanosti centralnih servera. Također, skaliranje serverskih mreža može biti izazovno jer
povećanje broja klijenata može opteretiti centralni server. Ipak, pravilno dizajnirane i
održavane serverske mreže mogu pružiti visok nivo performansi, pouzdanosti i sigurnosti, što
ih čini ključnim elementom modernih informacionih sistema.

Slika 11. Server based

2.5.4. Klijent/server mreža (client/server)

Klijent/server mreža (client/server network) je napredna arhitektura računarske mreže koja se

koristi za organizaciju i upravljanje različitim komunikacionim aktivnostima i resursima
putem centralnog servera. Ova vrsta mreže karakteristična je po tome što se bazira na modelu
klijent/server arhitekture, gdje klijenti postavljaju zahtjeve ili upite, a serveri pružaju tražene
informacije i izvršavaju potrebne zadatke.

26
Klijent/server mreže su postale dominantne u modernim informacionim sistemima i mrežnim
aplikacijama zbog svoje efikasnosti, skalabilnosti i pouzdanosti. U ovim mrežama, klijenti
predstavljaju korisničke uređaje koji zahtijevaju pristup resursima ili uslugama, dok serveri
predstavljaju centralizovane računarske sisteme ili aplikacije koje pružaju tražene resurse ili
usluge.

Jedna od ključnih prednosti klijent/server mreža je centralizovano upravljanje i kontrola

resursima i podacima. Serveri imaju centralnu ulogu u autentifikaciji korisnika, upravljanju
pristupom, i obezbjeđivanju sigurnosti mreže putem implementacije odgovarajućih
sigurnosnih mehanizama. Ovo omogućava efikasno deljenje resursa i kontrolu pristupa
podacima u mreži.

Klijent/server mreže podržavaju različite vrste odnosa između klijenta i servera, uključujući
jednostrani odnos (kada klijent postavlja zahtjev i server odgovara), višestruki odnos (kada
jedan klijent može komunicirati sa više servera), i odnos sa više klijenata i više servera (gdje
se više klijenata može povezati sa više servera).

Ova vrsta mreže je ključna za podršku zahtjevnim aplikacijama i servisima u modernom

digitalnom dobu. Na primjer, u korporativnom okruženju, klijent/server mreže omogućavaju
efikasno upravljanje bazama podataka, centralizovano skladištenje i deljenje fajlova, kao i
pristup centralizovanim aplikacijama i servisima.

Iako klijent/server mreže pružaju mnoge prednosti, one također imaju i svoje izazove. Na
primjer, skaliranje klijent/server mreža može biti izazovno zbog opterećenja centralnog
servera. Također, sigurnost i privatnost podataka zahtijevaju pažljivo planiranje i
implementaciju sigurnosnih mjera kako bi se zaštitili podaci i resursi u mreži. Ipak, pravilno
dizajnirane i održavane klijent/server mreže pružaju visok nivo performansi, pouzdanosti i
sigurnosti, čineći ih ključnim komponentama modernih informacionih sistema.

Slika 12. Client/Server

27
ZAKLJUČAK

U današnjem digitalnom dobu, računarske mreže su postale neizostavan dio naše

svakodnevice, omogućavajući nam da komuniciramo, razmjenjujemo informacije i
surađujemo na globalnoj razini. Kroz ovaj rad istražili smo osnovne pojmove računarskih
mreža, kao i njihovu klasifikaciju prema različitim kriterijima.

Analizirali smo različite topologije, tehnologije povezivanja i brzine prijenosa podataka, što
nam omogućava da bolje razumijemo kako mreže funkcioniraju i kako ih možemo koristiti u
različite svrhe.

Kroz istraživanje različitih aspekata računarskih mreža, uključujući sigurnost, skalabilnost i

upravljanje resursima, shvatili smo koliko su one važne za naše svakodnevne aktivnosti i
poslovne procese. Bez njihove pouzdane infrastrukture, moderno društvo ne bi moglo
funkcionisati na način na koji to danas čini.

Ukratko, računarske mreže su temelj naše digitalne povezanosti, a razumijevanje njihovih

osnovnih principa i funkcionalnosti ključno je za daljnji razvoj tehnologije i društva u cjelini.

28
LITERATURA
https://www.phy.pmf.unizg.hr/~dandroic/nastava/ramr/poglavlje_1_4.html

www.wikipedia.org (https://bs.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunarska_mre%C5%BEa)

www.wikipeija.org (https://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunalne_mre%C5%BEe)

https://www.lecad.unze.ba/nastava/INFORMATIKA/Info7-Prezen.pdf

https://bs.wikipedia.org/wiki/Topologija_ra%C4%8Dunarskih_mre%C5%BEa

29