XV

Šesta planeta je bila deset puta prostranija. Tu je živio jedan stari gospodin, koji je
pisao ogromne knjige. - Gle! Evo jednog istraživača! - viknu on kad ugleda malog
princa. Mali princ sjede za sto da malo odahne. Toliki put je već prevalio! - Odakle
si? - upita ga stari gospodin. - Kakva je to debela knjiga? - reče mali princ. - Šta
radite vi ovdje? - Ja sam geograf - reče stari gospodin. - A šta je to geograf? - To je
naučnik koji zna gdje se nalaze mora, rijeke, gradovi, planine i pustinje. - To je vrlo
zanimljivo - reče mali princ. - Evo najzad jednog pravog zanata! - On baci pogled
oko sebe, na geografovu planetu. Nikad nije vidio tako veličanstvenu planetu. -
Baš je lijepa ova vaša planeta. Ima li na njoj okeana? - To ne mogu znati - reče
geograf. - Ah! (Mali princ je bio razočaran.) A ima li planina? - Ne mogu znati -
odgovori geograf. - A gradova, rijeka ili pustinje? - Ni to ne znam - reče geograf. -
Ali vi ste geograf! - To je tačno - reče geograf - ali ja nisam istraživač. Istraživači mi
sasvim nedostaju. Neće geograf brojati gradove, rijeke, planine, mora, okeane i
pustinje. Geograf je suviše važan da bi lunjao. Oni ne napušta svoju radnu sobu.
Ali on prima istraživače. On ih ispituje i bilježi njihove uspomene. I, ako mu se
nešto od toga učini zanimljivim, onda geograf naredi da se ispita moral istraživača.
- A zašto? - Zato što bi istraživač koji laže, izazvao katastrofu u geografskim
knjigama. A isto važi i za istraživača koji previše pije. - A zašto? - učini mali princ. -
Jer pijanice vide sve udvojeno, pa bi geograf zabilježio dvije planine tamo gdje je
samo jedna. - Poznam jednog čovjeka - reče mali princ - koji bi bio loš istraživač. -
Moguće. Znači, kad je moral istraživača dobar, onda se istražuje i njegovo otkriće.
- Na licu mjesta? - Ne. To je teško. Ali se od istraživača traži da donese dokaze.
Ako se radi na primjer, o otkriću neke velike planine, onda se od njega zahtijeva
da donese veliko kamenje. Geograf se odjednom uzbudi. - Pa ti dolaziš izdaleka! Ti
si istraživač! Opisat ćeš mi svoju planetu! I geograf, pošto je otvorio svoju veliku
knjigu, zašilji olovku. Priče istraživača se zapišu prvo olovkom. A da bi se zabilježile
tintom, čeka se da istraživač donese dokaze. - Dakle? - upita geograf. - Oh, kod
mene - reče mali princ - to nije naročito zanimljivo, sve je sasvim malehno. Imam
tri vulkana. Dva rade, treći se ugasio. Ali, čovjek nikad ne zna! - Ne zna - reče
geograf. - Imam i jedan cvijet. - Ne bilježimo cvijeće - reče geograf. - Zašto to! To
je najljepše! - Zato što je cvijeće krakotrajno. - Šta znači "kratkotrajno"? -
Geografija - reče geograf - to su najdragocenije knjige od svih knjiga. One nikada
ne izlaze iz mode. Vrlo je rijetka stvar da neka planina promijeni mjesto. Vrlo je
rijetka stvar da u nekom okeanu nestane vode. Mi pišemo vječne stvari. - Ali
ugašeni vulkani mogu ponovo oživjeti - prekide ga mali princ. - Šta znači
"kratkotrajno"? - Što su vulkani ugašeni ili ponovo oživjeli, to je nama geografima
svejedno - reče geograf. - Za nas je važna planina. A ona se ne mijenja. - Ali šta
znači "kratkotrajno"? - ponovi mali princ, koji nikad nije odustajao od već jednom
postavljenog pitanja. - To znači ono čemu prijeti skori nestanak. - Mojem cijetu
prijeti skori nestanak? - Svakako. "Moj cvijet je kratkotrajan - reče u sebi mali
princ - a ima samo četiri bodlje da se štiti od svijeta! A ja sam ga ostavio potpuno
sama kod kuće! Tada je prvi put zažalio. Ali se odmah ohrabri: - Šta mi
preporučujete da posjetim? - upita on. - Planetu Zemlju - odgovori mu geograf. -
Ona uživa dobar glas... I mali princ ode, misleći na svoj cvijet.