Lasersko oružje nekoć je bila znanstvenofantastična tema, no danas ono postaje stvarnost u

suvremenom ratovanju. Ta tehnologija, koja se temelji na snazi i preciznosti svjetlosnih

zraka, otvara vrata novim strategijama i taktikama na bojištu. Mnoge države sada ubrzano
razvijaju visokoenergetsko lasersko oružje za vojne misije na kopnu i moru, u zraku i
svemiru. Prizori rojeva malih jeftinih bespilotnih letjelica koje ispunjavaju nebo ili lete nad
morskim valovima motiviraju mnoge vlade da razviju i postave futurističko oružje kao
alternativu obrani temeljenoj na projektilima, koja je i skupa i ranjiva.
Zapravo, lasersko je oružje postojalo kao tema spekulativne fikcije mnogo prije no što su
laseri uopće izumljeni. Nedavno su spomenuti i u nekim teorijama urote, na što ćemo se
uskoro osvrnuti. Javnosti je stoga potrebno objasniti kako lasersko oružje zapravo radi i za
što se koristi. Da bismo sve to razumjeli, prvo trebamo objasniti što je uopće laser.

xxx
Sama riječ zapravo je akronim engleskog pojma "Light Amplification by Stimulated
Emission of Radiation", što znači "pojačanje svjetlosti s pomoću stimulirane emisije
zračenja". Drugim riječima, laser je uređaj za stvaranje i pojačavanje koherentnoga
elektromagnetskog usko usmjerenog zračenja velike jakosti.
Temelji se na kvantnim pojavama pri prijenosu energije zračenjem. Izmjena energije zračenja
s atomima ili molekulama aktivnoga medija u laseru (plin, kristal, plazma) odvija se
stimuliranom emisijom. To se zbiva kada se na atom ili molekulu u pobuđenom energijskom
stanju, u kojem su elektroni na višoj energijskoj razini, djeluje dodatnim izvorom energije,
npr. bijelom svjetlošću ili elektromagnetskim poljem. Time broj atoma u pobuđenom stanju
postaje veći od broja atoma u nepobuđenom stanju, što se naziva "inverzija populacije". Za
prijelaz u pobuđeno stanje fizikalno je nevažno kako je energija dovedena, dok pri prijelazu
iz pobuđenog u nepobuđeno stanje nastaje kvantni skok, tj. emisija fotona kojima energija
odgovara razlici između energijskih stanja atoma.
Po načinu rada razlikuju se: neutralni atomski, ionski, plinski molekularni, plinsko-
dinamički, kemijski i dr. vrste lasera. Po vrsti optički aktivne tvari pak dijele se na: plinske,
tekućinske, poluvodičke i općenito lasere s čvrstim tvarima.
Danas laseri pokrivaju valne duljine zračenja od dalekoga ultraljubičastog pa sve do dalekog
infracrvenog područja, a radi se i na konstrukciji lasera u području rendgenskoga zračenja.
Postoje i laseri, npr. s titanijem dopiranim kristalom safira kao aktivnim medijem, koji mogu
kontinuirano mijenjati valnu duljinu od 700 do 1000 nm, što se koristi u laserskoj
spektroskopiji.

xxx
U vojnoj industriji laseri se obično rabe kao dio daljinomjera i označivača cilja, a u
telekomunikacijama i za stvaranje zaprečnih polja. U SAD-u se već naveliko radi i na izradbi
štita od balističkih raketa koji bi se sastojao od satelitā na stacionarnim putanjama
opremljenih laserima velike snage, koji bi mogli uništiti nadolazeće rakete daleko od
branjenoga položaja.

1
Međutim, vojna industrija poseban naglasak daje na razvoj visokoenergetskih laserskih
sustava koji se temelje na akumuliranju velike količine energije i njezinom usmjeravanju u
snop svjetlosti, koji je dovoljno snažan da ošteti ili uništi ciljeve.
Takvi laseri koriste posebne kristale za pretvaranje ulazne električne energije u fotone.
Ključni aspekt krutih lasera velike snage jest taj da se fotoni stvaraju u infracrvenom dijelu
elektromagnetskog spektra pa ih stoga ljudsko oko ne može vidjeti.
Aeronautičar i astronautičar Iain Boyd sa Sveučilišta u Koloradu (Boulder, SAD) u svom
novom eseju od 7. ožujka na platformi Conversation napominje da laserska zraka, u
interakciji s površinom, generira različite učinke koji se temelje na valnoj duljini fotona,
snazi u snopu i materijalu površine. Laseri male snage koji generiraju fotone u vidljivom
dijelu spektra korisni su kao izvori svjetla za pokazivače i svjetlosne showove na javnim
događanjima, no te su zrake toliko male snage da se jednostavno odbijaju od površine te ju
pritom ni ne oštećuju.
Laserski sustavi veće snage koriste se pak za rezanje biološkog tkiva u medicinskim
postupcima, a laseri najveće snage mogu zagrijavati, učiniti da ispare, topiti i spaljivati
različite materijale te se koriste u industrijskim procesima za rezanje i zavarivanje.
Sposobnost izvršenja tih različitih učinaka nije određena samo snagom lasera, već i
njegovom udaljenošću od mete.

xxx
Današnje vojske sve više koriste visokoenergetske lasere, što se najviše temelji na napretku
ostvarenom na industrijskim laserima velike snage. Jedna ključna prednost
visokoenergetskog laserskog oružja jest ta što pruža "beskonačni spremnik". Za razliku od
tradicionalnog oružja, kao što su puške i topovi koji imaju ograničenu količinu streljiva,
visokoenergetski laser može nastaviti pucati sve dok ima struje.
"Američka je vojska na borbeno oklopno vozilo Stryker postavila visokoenergetski laser
snage 50 kW (kilovata) za obaranje niza ciljeva, uključujući dronove, helikoptere,
minobacačke granate i rakete, a u veljači 2024. rasporedila je četiri sustava DE M-SHORAD
za testiranje na bojnom polju na Bliskom istoku", podsjeća Boyd i nastavlja:
"Američka mornarica u kolovozu 2022. na razarač USS Preble postavila je lasersko oružje
snage 60 kW za obranu od malih i brzih pomorskih plovila, kao i od projektila i dronova.
Američke zračne snage 2010. testirale su megavatni laser postavljen na modificirani Boeing
747 koji je uspio pogoditi balistički projektil nakon lansiranja. Trenutno rade na manjem
sustavu naoružanja za borbene zrakoplove".
Čini se da i Rusija razvija zemaljski laser visoke energije kako bi "zaslijepio" satelite svojih
protivnika. Sustav Kalina navodno radi u pulsirajućem načinu rada u infracrvenom zračenju
i proizvodi oko 1 kJ/cm² (kilodžul po kvadratnom centimetru). Za usporedbu, pulsni laser
koji se koristi za kirurgiju mrežnice ima 10.000 puta manju snagu. Kalina isporučuje velik
dio fotona koje generira na velike udaljenosti na kojima sateliti kruže iznad njih. To može
učiniti jer laseri formiraju visokokolimirane zrake, što znači da fotoni putuju paralelno tako
da se zraka ne širi. Kalina fokusira svoj snop s pomoću teleskopa promjera nekoliko metara.

xxx

2
"Ključni izazovi za vojske koje koriste visokoenergetske lasere jesu visoke razine snage
potrebne za stvaranje korisnih učinaka na daljinu. Za razliku od industrijskog lasera koji
može biti samo nekoliko centimetara od cilja, vojne operacije uključuju znatno veće
udaljenosti. Za obranu od nadolazeće prijetnje, poput minobacačke granate ili malog čamca,
lasersko oružje treba napadati svoje mete prije nego nanesu bilo kakvu štetu", objašnjava
američki stručnjak i dodaje:
"Međutim, za sagorijevanje materijala na sigurnim udaljenostima potrebno je ispaliti
laserske zrake snage koja se mjeri u desecima pa i stotinama kilovata. Najmanji prototip
laserskog oružja troši 10 kW energije, što je otprilike jednako električnom automobilu.
Najnovije lasersko oružje velike snage troši 300 kW energije, što je dovoljno za napajanje 30
kućanstava. Budući da su visokoenergetski laseri u najboljem slučaju učinkoviti samo 50%,
oni stvaraju ogromnu količinu otpadne topline kojom se mora upravljati".
To znači da visokoenergetski laseri zahtijevaju opsežnu infrastrukturu za proizvodnju
energije i hlađenje koja postavlja ograničenja na vrste učinaka koji se mogu generirati s
različitih vojnih platformi. Vojni kamioni i borbeni zrakoplovi zračnih snaga imaju najmanje
prostora za visokoenergetsko lasersko oružje pa su ti sustavi ograničeni na mete koje
zahtijevaju relativno malu snagu, poput obaranja dronova ili onesposobljavanja projektila.
Brodovi i veći zrakoplovi mogu primiti veće visokoenergetske lasere s potencijalom da
stvore rupe na brodovima i kopnenim vozilima. Trajni zemaljski sustavi imaju najmanje
ograničenja pa stoga i najveću snagu.
Drugo važno ograničenje za takvo oružje odnosi se na spomenuti beskonačni spremnik. S
obzirom na to da kamion, brod ili zrakoplov mora nositi izvor energije za laser, što
ograničava kapacitet izvora energije, laseri se mogu koristiti samo ograničeno vrijeme prije
no što moraju napuniti baterije.
Postoje i temeljna ograničenja za visokoenergetsko lasersko oružje, uključujući smanjenu
učinkovitost na kiši, magli i dimu, koji raspršuju laserske zrake. One također moraju ostati
usmjerene na metu barem nekoliko sekundi kako bi nanijele štetu. Sve se to već pokazalo
kao izazov za održavanje na bojnom polju.

xxx
Posljednjih godina pojavila se nova vrsta teorije urote koja tvrdi da su 'zli entiteti' koristili
visokoenergetske lasere u zraku za izazivanje šumskih požara u Kaliforniji, Teksasu i na
Havajima. To je besmislica iz nekoliko razloga.
"Prvo, razina snage potrebna za paljenje vegetacije visokoenergetskim laserom s neba
zahtijevala bi golem izvor energije instaliran na velikom zrakoplovu. Letjelica te veličine bila
bi dobro vidljiva neposredno prije paljenja požara. Drugo, na nekim navodnim fotografijama
za koje teoretičari urote tvrde da pokazuju nastajanje požara, laserske su zrake – zelene.
Činjenica je, međutim, da su zrake visokoenergetskih lasera – nevidljive", zaključuje Boyd.
U budućnosti će se visokoenergetska laserska oružja vjerojatno nastaviti razvijati s
povećanim razinama snage koje će proširiti raspon ciljeva. Nove prijetnje koje predstavljaju
jeftine bespilotne letjelice s oružjem, poput onih koje se koriste u sukobima u Ukrajini i na
Bliskom istoku, povećavaju vjerojatnost da će visokoenergetski laseri imati i druge primjene,
poput obrane stanovništva i infrastrukture od terorističkih napada.