KURIKULUM PREDŠKOLSKOG ODGOJA

Razvoj govora
u ranoj dobi
2. predavanje
Govor oblikuje čovjekov način razmišljanja, način
na koji on razumije svijet, ali i samog sebe.
Govorom, kao i neverbalnom komunikacijom,
započinje proces uključivanja djeteta u njegovu
zajednicu.
Djeca se rađaju s velikim jezičnim potencijalom
koji tijekom prvih nekoliko godina života
omogućava da se govor razvija na nevjerojatan
način.
Taj razvoj u velikoj mjeri ovisi o razvoju mozga,
koji završava potkraj puberteta.
 Da bi naučili govoriti, nisu potrebne lekcije,
upute ili poticaji, samo govorni uzor, jer se jezik
razvija, ne podučava.

Jezik je bogat i prilagodljiv sustav kojim

iskazujemo naše misli i razumijevanje drugih ljudi.
On pretpostavlja način socijalizacije i učenja.
Kako dijete sve bolje ovladava jezičnim
vještinama, lakše mu je izražavati svoje osjećaje,
objašnjavati i izražavati želje, učiti i sl.
 kreativan razvoj

Razvoj govora je
osobni i socio-
emocionalni
socio-tjelesni važan dio dječjeg
razvoj
razvoj.
razvoja i krucijalan
alat za učenje
Jezik i
komuniciranja i
komunikacija
doprinose učenju
izgrađivanja odnosa s
znanje i
razumijevanje
i razumijevanju
jezik i pismenost
drugima.
svijeta

analiza i
rješavanje
matematička
problema
pismenost
Neverbalna komunikacija
Govor je multimedijalan glasan i glasovan, ne
egzistira sâm već ga prate i ekstralingvističke
informacije (facijalna ekspresija, kinezički signali,
geste, varijacije prozodijski elementi i emocije).
Uz artikulaciju primjećujemo paralingvističke
znakove (boja glasa, smijeh, plač, uzvici).
Paralingvistički znakovi, a posebice prozodijski
elementi i facijalna ekspresija pokazatelji su
mentalnih i emocionalnih stanja pojedinca, pa
znakovi kao smijeh, plač, vrisak, uzdasi i
interjekcije (ah, uh, ih, hmmm) u komunikaciji
mogu biti znakovitiji i informativniji od verbalnog
govora.
Neverbalna komunikacija je pogodnija za
izražavanje stavova i osjećaja nego ideja.
Već prije pojave prve riječi sa značenjem dijete je razvilo pojam o
konstantnosti predmeta, odnosno majke, prozodijske elemente govora
(ritam, tempo, intonacija), geste, određen kapacitet paralingvističkih
znakova (facijalnu ekspresiju, glasovne promjene) kojima upotpunjuje
svoj kapacitet neverbalnog komuniciranja.
Dijete je s navršenih godinu dana, pri dolasku u vrtić, steklo
senzomotorne i kognitivne predispozicije za prijelaz s neverbalne na
verbalnu komunikaciju.

Geste su važan aspekt rane komunikacije i oblikuju dio dječjeg govora

tijela, slanjem poruke i prije nego mogu razumljivo izgovoriti riječ.
Sposobnost gestikulacije povezana je s rastućom kontrolom tjelesnih
pokreta kod djece.
Geste su jasan znak da djeca žele dobiti i usmjeravati pažnju ostalih:
Zahtjevi: već od 5 mjeseci, djeca koriste geste rukama kako bi pokazali
što žele.
Odbijanje: djeca i dojenčad, također koriste pokrete cijelog tijela kako
bi naznačili odbijanje, naknadno dodaju čvrste pokrete glavom kako bi
naznačili „NE“.
Društveni kontakt: geste i zvukovi se koriste kako bi se privukla i
zadržala pažnja odraslih i druge djece.
Pokazivanje na određeni predmet, koje počinje u dobi od 8 mjeseci, je
izravan način zahtijevanja od strane odraslih da im dodaju nešto.
Uskoro, djeca koriste pokazivanje kako bi usmjerili pažnju na nešto
zanimljivo i osigurali da odrasla osoba gleda u istom smjeru.
Djeca i dojenčad često ponavljaju uzorke gesti i zvukova, ukoliko je to
ponašanje potaknulo smijeh.
Usvajanje jezika
Djetetov kapacitet za učenje jezika posljedica je sazrijevanja, koje
nedvosmisleno možemo pripisati tjelesnom sazrijevanju (položaj
tijela, uspravan stav i motorna koordinacija).
Usvajanje jezika je proces interakcije, u kojem je potrebno, ne samo
dijete koje je neurološki spremno za proces usvajanja govora, već i
odrasla osoba koja se uključuje u komunikacijsku razmjenu s
djetetom, kao i neki objekti koji postoje oko njih.
U predjezičnoj fazi dijete je u stanju otkriti pravilnosti u odnosu
između svojih radnji i predmeta na kojima ih obavlja.
U stanju je oživjeti prethodno iskustvo o tim pravilnostima,
sistematski i inteligentno, prilagođavajući trenutno ponašanje kako bi
dostiglo razne ciljeve.
Jezik, poput i glazbe, odlikuje ritam. Kod izgovorene rečenice često se
oslanjamo na ritam kako bi razumjeli značenje.
Korištenje pjesmica, rime, stihova pomaže razviti sposobnost
razlikovanja ritma što je dio procesa razvoja govorne kompetencije.
Jezik priprema dijete za razmišljanje, koje se razvija pamćenjem, a
pamćenje se osnažuje ritmom.
Element samoglasnika usko je vezan uz osjećaje pojedinca, dok su
suglasnici povezani s našim poimanjem svijeta.
SLOG – sadrži oba elementa te predstavlja izgradnju povezanosti od
sebe prema svijetu.
Djeca se vole uključiti u govornu produkciju uz glazbu i ritam jer se uz
pjevanje i pokret lako pamti riječi uz melodiju.
Pokret + govor + glazba = najučinkovitiji način poticanja jezičnog razvoja
 Četiri komponente koje čine jezik:
- fonologija (struktura i slijed govornih glasova),
Govor - semantika,
- gramatika (sintaksa i morfologija),
- pragmatika (pravila za primjereno i uspješno
sudjelovanje u komunikaciji).
Jezična područja u mozgu:
Brokino područje – gramatičko procesiranje i
produkcija jezika.
Wernickeovo područje – razumijevanje
značenja riječi.
 Svako od područja surađuje s mnogim drugim
područjima lijeve hemisfere i međusobno
komuniciraju putem nakupine živčanih vlakana.
Stimulativno značenje funkcije ruke
Stupanj razvoja govora u djece izravno ovisi o stupnju
formiranosti pokreta prstiju ruku, kada razvoj pokreta
prstiju odgovara dobi, razvoj govora je, također uredan.
Formiranje govornih centara u mozgu ostvaruje se pod
utjecajem živčanih impulsa prstiju ruku.
Masaža prstiju do treće godine.
Vrlo dobra stimulacija su kratke ritmične dječje
pjesmice koje se prate pokretima prstiju.
Korisne su vježbe sastavljanja različitih figura od malih
drvenih plastičnih štapića ili šibica koje upoznaju dijete s
brojanjem i geometrijskim likovima te razvijaju maštu.
Teorije govornog razvoja
Bihevioristički pristup
- Prvi pokušaji objašnjavanja dječjeg usvajanja jezika bili su putem osnovnih
principa promatranja.
- B. F. Skinner je ukazao da mala djeca uče govoriti zato što njihovi roditelji
sistematično nagrađuju točne verzije jezika i ne nagrađuju pogreške.
- Čini se da mlađa djeca napreduju s pozitivnim povratnim informacijama u
njihovim ranim pokušajima komunikacije.
- Također, oni su zastrašeni ukoliko roditelji ili praktičari ističu pogreške na
nepristojan način.
- Ispravljanje svega ili većine pogrešaka, čini se da koči komunikaciju.
- Sposobnost imitacije djelomično objašnjava kako se pokušaji beba od
stvaranja zvukova kreću prema jeziku koji čuju i dječji naglasci postaju kao i
kod ljudi koje čuju oko sebe.
- Međutim, jednostavan proces imitiranja ne nudi cjelovito
objašnjenje usvajanja jezika.
- Djeca mlađe dobi proizvode kombinacije zvukova koje nisu
prethodno čuli i neke od fraza su često samostalno kreirane.
- Djeca rane dobi moraju čuti govoreni jezik, tako da je imitacija
značajna, ali djeca brzo postanu kreativna u korištenju svog iskustva
onoga što su čuli od njima bliskih osoba.
- Djeca koja su iskusila izrazito lišeno djetinjstvo, s ograničenim
ljudskim kontaktom ili njegom, ne uče govoriti u izolaciji. To je vještina
kojoj treba odgovarajuće iskustvo.
- Djeca koja čuju mnoštvo jezika razvijaju svoj rječnik nešto brže nego
oni čije je iskustvo jezika limitirano.
- Djeca i dojenčad koja imaju iskustvo govora usmjerenog-djetetu,
također razvijaju određene aspekte jezika nešto brže.
 Nativistički pristup
- Neke teorije predlažu pojam urođenog biološkog sistema koji mora biti
uključen: proces unutar mozga koji je prisutan kada se dijete rodi.
- Jezik se javlja kao dio procesa sazrijevanja: otkrivanje karakteristika
programiranih u genetskom kodu.
- Djeca trebaju čuti izgovoreni jezik kako bi se pokrenuo taj sistem.
Dojenčad je dizajnirana biti društvena i obraćati pažnju na ljudski glas. Od
rane dobi oni su već pripravni, imitiranjem i korištenjem svih svojih
osjetila u interakciji sa svojim društvenim okruženjem.
- Takva urođena spremnost je prisutna za jezik općenito, ne za specifičan
jezik.
- Djeca su rođena sa sposobnošću proizvodnje svih glasova i glasovne
kombinacije, no do dobi od 1 godine, gube sposobnost diskriminacije i
stvaranja glasova koji nisu govoreni u jeziku njihovog okruženja.
Chomsky – 2 vrste strukture jezika:
jezična površinska - pravila u slaganju riječi i fraza
duboka struktura jezika - urođena pravila koja su u podlozi
bilo kojeg jezičnog sustava
Usvajanje jezika zahtijeva mehanizam analize govora.
Djeca analiziraju govor na temelju njegove apstraktne,
gramatičke strukture.
 KOGNITIVNI RAZVOJ

- Djeca ne usvajaju niz apstraktnih jezičnih pravila, već usvajaju oblike koje
mogu uklopiti u kognitivne pojmove koje već posjeduju.
Piaget – prijelaz iz kasne senzomotoričke faze malog djeteta k
predoperacijskoj fazi predškolca – razdoblje u kojem djeca počinju spajati
riječi u dvosložne ili trosložne rečenice.

- Djeca analiziraju govor na temelju značenja, semantike, pojmova koji

uključuju odnose među predmetima, radnjama, događajima.
- Djeca vrlo rano razumiju pojmove poput subjekta, radnje i objekta.
- Jezik nije izvor operacije mišljenja, već on biva strukturiran tim
operacijama.
RAZVOJ GOVORA
 Jezik i mišljenje
- Urođeni model razvoja jezika ističe značaj dječjih sposobnosti, a ne samo pasivno
slušanje govora odraslih.
- Lev VYGOTSKY kaže kako dječje korištenje jezika započinje kao sredstvo
usmjeravanja samih sebe, s obzirom da riječi prate njihove radnje. Jezik počinje
prethoditi radnjama, s funkcijom planiranja što dijete može ili želi učiniti.
- Ideja je da jezik oslobađa procese mišljenja kod djeteta iz njihovog neposrednog
iskustva: omogućava im mentalni korak unatrag za refleksiju, pamćenje i stvaranje
povezanosti/veza.
- Iako djeca i odrasli koriste iste riječi, to ne znači da djeca u potpunosti razumiju
koncept koji ta riječ predstavlja, kako bi se to dogodilo mora se, također odviti i
proces razvoja mišljenja.
- Socijalni konstruktivizam naglašava kako djeca primarno uče riječi zato jer ih
povezuju s onime o čemu razmišljaju. Riječi ne uvode nova značenja, već daju izričaj
mislima koje je dijete razvilo pred-lingvistički.
Vygotsky - proces usvajanja jezika počinje mnogo prije nego dijete
izgovori prvu riječ.
- Djetetovi pokušaji da komunicira s drugima, pokretima gotovo
čitavog tijela, zatim vokaliziranjem.
- Dijete nastoji shvatiti vlastito iskustvo.
- Novorođenčad može potaknuti interakciju stvaranjem kontakta
očima i prekinuti je odvraćanjem pogleda.
Združena pažnja – dijete usmjerava pažnju na isti predmet ili
događaj kao i skrbnik koji ih imenuje, značajno doprinosi ranom
jezičnom razvoju.
- Mala djeca koja se često uključuju u združenu pažnju dulje
održavaju pažnju, bolje razumiju jezik, ranije proizvode smislene geste
i riječi te imaju brži razvoj rječnika.
- Djeca rane dobi, učenjem širokog raspona jezika, polako počinju
dodavati po jednu riječ, koja je specifično povezana s poznatim stvarima
i ljudima.
- U dobi od 16 do 24 mjeseca dojenčad se nađe u periodu koji se zove
„eksplozija imenovanja“ gdje dodaju nove riječi ubrzanim tempom.
- Pokazivanjem i ispitivanjem djeca ističu da žele odgovore na sve što se
nalazi u njihovom okruženju.
Preuska i preširoka uporaba riječi
Kovanice i metafore (od 2. godine)
- Djeca rade snažan napredak u govorni jezik zato što im je mozak
programiran, spreman za ljudsku komunikaciju.
- Međutim, dječje učenje je zatim oblikovano njihovim iskustvom jezika:
djeca su aktivni lingvisti i aktivni mislioci – s obzirom na iskustvo
komunikacije s odraslima u njihovom okruženju.
 Napredovanje djeteta u ovladavanju sposobnosti komunikacije
govorom ovisi o:

- Mogućnosti da zajedno s odraslima

sudjeluje u aktivnosti u kojima se potiče
komunikacija.
- Posjedovanju relativno koherentne i
socijalno primjerene unutrašnje
reprezentacije njegove sredine, što mu
omogućava da otkrije značenje svojih
iskustava, posebno onih koji se odnose na
zajedničke aktivnosti.
- Odgovarajućem iskustvu s iskazima njemu
upućenih, kojima su koordinirani oni aspekti
situacije koje dijete već razumije, čime mu se
omogućuje da spoji jezične oblike s
određenim značenjem.
- Odgovarajućoj strategiji i djeteta i odraslog
kojima se olakšava početno spajanje iskustvenih
kategorija značenja s kategorijama jezičnih
Napredovanje
oblika.
djeteta u
- Odgovarajućih reakcija na djetetove iskaze,
koje mu trebaju omogućiti da procijeni uspjeh u
ovladavanju
izboru odgovarajućih verbalnih formi kojima
sposobnosti
priopćava namjeravano značenje.
komunikacije
- Međusobnim odnosima odrasli-dijete koji
imaju ulogu u razvoju govora. Odrasli govornik
govorom ovisi od:
uči dijete znacima koje koristi pri djelovanju na
stvarnost, očekuje od njega da ih i samo koristi,
ispituje ga o njegovim postupcima i znanjima,
kontrolira njegovu govornu djelatnost.
Tijekom prvih godina života, razvijanje razumijevanja govora ima veliko
značenje, a to uvelike ovisi o govornom ponašanju odraslih osoba.
Razumijevanje govora razvija se uspostavljanjem veza između riječi koje
izgovaraju odrasli i predmeta koji okružuju dijete.

- Nije ispravno pokušavati pogađati djetetove želje prema njegovim gestama i

izrazima lica jer se na taj način ne ostvaruje poticanje glasovnih reakcija i
izgovaranja riječi.
- Kada dijete pokazuje prstom na predmet ne smijemo odmah trčati da mu ga
damo nego tražimo da riječima objasni svoju želju. Ako dijete trenutno nije u
stanju izgovoriti tu želju, potrebno je izgovoriti naziv predmeta u različitim
rečenicama i tako neprestano bogatiti djetetov rječnik (To je marelica. Želiš li
marelicu? Evo ti marelica.)
Faze govornog razvoja (18 mjeseci – 3 godine)
- Razvoj gramatike u dobi 1,5 g – 2,5 godine.
- Kada produktivni rječnik dosegne 200 riječi, djeca
prelaze na spajanje dvije riječi „mama cipele“ „još keks“.
- Ovakvi izrazi nazivaju se telegrafskim govorom –
usmjereni su na riječi koje su visoko zasićene sadržajem, a
izostavljaju se kraće riječi.
- Dvogodišnjaci imaju svijest o redoslijedu riječi u rečenici
koji generaliziraju na razumijevanje novih glagola.
Pravilan izgovor slova
 1 – 2 g.: A O E P B
 2 – 3 g.: I U F T V D N NJ M K G H J
 3,5 – 4,5 g.: S Z C Š Ž L LJ
 4,5 – 5 g.: Č Ć Ž DŽ Đ R
- Poticanje govora mora se obavljati zajedno s poticanjem ostalih psihičkih funkcija.
- Govor je usko povezan s inteligencijom, pamćenjem pažnjom i percepcijom.
- Govor je najmlađa od svih ljudskih funkcija. Čim je funkcija mlađa (njome
upravljaju najmlađe moždane strukture koje se razvijaju kasnije od ostalih), tim je
osjetljivija, kako na vanjske utjecaje, tako i na odstupanja u radu drugih starijih
psihičkih funkcija pa to moramo uzimati u obzir tijekom planiranja stimulativnog
procesa.
- Razvoj govorne funkcije mora se ostvarivati paralelno sa spoznavanjem okoline.
Adekvatna percepcija ljudi i predmeta, skupljanje znanja o njima događa se u bliskoj
povezanosti govornog i senzornog razvoja.
- Razvoj povezanog govora u neraskidivoj je vezi s razvojem logičkog mišljenja,
pamćenja, percepcije i pažnje. Kako bi bilo sposobno pričati o nekoj temi, dijete
treba biti u stanju razmišljati o njoj, odabirati činjenice, uočavati detalje, pamtiti
događaje i uspostavljati uzročno-posljedične veze.
Poticajna okolina
- Soba mora biti puna različitih poticaja. U uvjetima
poticajnog okruženja mozak raste i unutar njega se razvijaju
bogate neuronske veze.
- Dijete se mora kretati. Puzanje po cijeloj kući. Ogromne
udaljenosti, brojni nepoznati predmeti pružaju bogate i
raznovrsne prilike za proučavanje.
- Rano i slobodno puzanje znanstvenici smatraju snažnim
čimbenikom mentalnog razvoja (aktivno puzanje utječe na
ovladavanje vještinom čitanja u školskoj dobi).
- Križno lateralni pokreti puzanja primjenjuju se u
terapijske svrhe s djecom koja imaju teškoće u učenju,
pisanju i čitanju.
Na djetetovo gukanje odgovoriti izgovaranjem govornih glasova i riječi

• Potiče eksperimentiranje glasovima koji se kasnije mogu spojiti u prve riječi. Omogućuje iskustvo s obrascem
naizmjeničnog preuzimanja reda, karakterističnim za ljudsku konverzaciju

Uspostaviti združenu pažnju i komentirati ono što dijete vidi

• Potiče održavanje pažnje, raniju pojavu jezika i brži razvoj rječnika

S malom djecom igrati se socijalnih igara (pjevanje ritmičnih pjesmica uz pljeskanje, igra
skrivača)
• Potiče sve aspekte konverzacijskog dijaloga
• Potiče brži jezični razvoj i akademsku uspješnost tijekom školovanja

Uključiti djecu u česte konverzacije. Pomalo proširivati što je dijete reklo, dodajući nove
informacije
• Kad malom djetetu kažete: Želiš sok? Imam sok. To je sok od jabuke. Pružate model uporabe jezika koji je upravo
nešto iznad djetetove razine jezika i time potičete razvoj jezika.

Djeci često čitati i uključiti ih u razgovor o slikovnicama

• Pruža iskustvo sa različitim aspektima jezika, kao što su rječnik, gramatika, komunikacijske vještine i informacije o
pisanim simbolima i strukturi priče, koji su važni za razvoj pismenosti
Unicef: Standardi
 Komunikacijske Interes za čitanje
vještine knjiga

Razvijanje
Elokventnost i
vještina pismenog
točan izgovor
izražavanja

Jezik, Promocija svijesti

Slušanje i vještine komunikacija o kulturnoj i
razumijevanja jezičnoj
govorenog jezika i razvoj raznolikosti
pismenosti djeteta
Komunikacija Standard 1: Dijete ima sposobnost slušanja i razumijevanja govorenog jezika

Standard 2: Dijete je sposobno govoriti i komunicirati

Standard 3: Dijete je sposobno obogaćivati vlastiti rječnik i demonstrirati

napredak u pravilnom govornom izričaju

Čitanje Standard 1: Dijete pokazuje interes za tiskane materijale

Standard 2: Dijete je sposobno prepoznavati pisane simbole i slova

Pisanje Standard 1: Dijete je sposobno uključiti se u aktivnosti

povezane s pisanjem
Standard 2: Dijete izražava svoje individualne ideje putem
pisanih simbola i slova
 Od rođenja do
6. godine

Faze govornog
razvoja
Rođenje do 3. mjeseca
Slušanje i Reagira na glasne zvukove
razumijevanje Nasmiješi se ili utihne kada mu se priča
Čini se da prepoznaje roditeljski glas; utiša kad plače
Pojačava ili smanjuje sisanje kao odgovor na zvuk
Govor Radi zvukove uživanja (gugutanje), glasa se vokalima

Različito plače za različite potrebe

Smije se kada ugleda roditelja

4 – 6 mjeseci
Slušanje i Miče očima u smjeru zvuka
razumijevanje
Odgovara na promjene tona u roditeljskom glasu
Primjećuje igračke koje proizvode zvukove
Obraća pažnju na glazbu
Govor Brbljanje različitih zvukova (b,p,m)
Smije se, hihoće
Vokalizira uzbuđenje i nezadovoljstvo
Grglja različite zvukove kada je samo ili u igri
7 – 12 mjeseci
Slušanje i Uživa u igri skrivača

razumijevanje Okreće se i gleda u smjeru zvukova

Sluša kada mu se govori

Prepoznaje riječi za svakodnevne stvari (šalica, cipela, knjiga, sok)

Počinje odgovarati na zahtjeve (dođi ovdje, želiš li još?)

Govor Brbljanje sada ima duže i kraće skupine zvukova

Koristi govor ili određene zvukove kako bi privuklo pažnju
Koristi geste za komunikaciju (mahanje, podizanje ruku)
Odgovara na jednostavna pitanja klimanjem glavom (da ili ne)
Imitira različite govorne zvukove
Govori određene riječi do 1. rođendana, iako zvukovi nisu jasni (mama, tata, pas, bok)
1 – 2 godine
Slušanje i Pokazuje dijelove tijela kada ga se upita
razumijevanje
Slijedi jednostavne zapovijedi i razumije
jednostavna pitanja
Sluša kraće priče, pjesme i rime

Pokazuje na stvar u knjizi kada ju se

imenuje

Govor Iz mjeseca u mjesec koristi sve više riječi Koristi pitanja od dvije riječi (Gdje maca?,
Ići bok,…)
Spaja dvije riječi zajedno Koristi različite suglasnike na početku riječi

Može reći ime mame, tate, bake,… Koristi negaciju, i jednostavne upite (zašto,
što)
Može opisati sliku sa 3-4 riječi Rječnik: 10– 20 riječi
2 – 3 godine
Slušanje i Razumije razlike u značenju (ići-stati, u-na,
razumijevanje mali-veliki, gore-dolje)

Slijedi dvije zapovijedi Uživa u slušanju priča duži period vremena

Koristi 2-3 riječi za razgovor i pita za stvari

Imenuje većinu predmeta iz vlastitog Koristi k,g,f,d,t i n zvukove

Govor okruženja

Najbliži dobro razumiju njegov govor Postavlja pitanja sa „zašto“

Postavljanjem pitanja želi nastaviti razgovor
Ponekad muca kod izgovora određenih Koristi društvene izraze „hvala”, „molim”
riječi ili zvukova
3 – 4 godine
Slušanje i Čuje kada ga se zove iz druge prostorije Razumije riječi za određene boje, oblike,
razumijevanje obiteljske članove

Pažljivo sluša kada mu se priča, prati TV Razumije upute i izvršava ih

emisiju

Govor Govori o aktivnostima u vrtiću ili sa prijateljem Govori o onome što se dogodilo tijekom dana.
Koristi do 4 rečenice odjednom.
Lako ga se razumije Odgovara na jednostavna pitanja (što, kad, gdje)

Postavlja pitanja sa kada i kako Izgovara različite rime

Koristi zamjenice Rečenice imaju po 4 ili više riječi

Govori s lakoćom bez ponavljanja samoglasnika

 4 – 6 godina
SLUŠANJE I RAZUMIJEVANJE
Razumije riječi za poredak
Razumije značenje riječi za vrijeme
(danas, sutra, jučer)
Slijedi duže upute
Slijedi pravila u odgojnoj skupini
Sluša i razumije većinu onoga što
mu se kaže kod kuće ili u vrtiću
GOVOR
Jasno izgovara sve riječi. Ponekad se javljaju
greške kod izgovora l,s,r,v,z, č,š
Imenuje slova i brojeve
Priča kratke priče
Održava konverzaciju
S lakoćom prepričava događaj, crtić i sl.
Iznosi svoji ideje
Može sudjelovati u jezičnim igrama
Zna antonime riječi (crno-bijelo, dan-noć,…)
Pri govoru može mijenjati intonaciju
Privatni govor
- Kad se djeca predškolske dobi igraju i istražuju okolinu, često naglas govore
sami sebi.
Piaget – egocentrični govor (maloj djeci teško je preuzeti perspektivu drugih
ljudi). Govor sam sebi kod kojeg oni izbacuju misli. Kognitivni razvoj i određena
socijalna iskustva na kraju prekidaju egocentrični govor.
Vigotski – budući da jezik pomaže djeci da razmišljaju o mentalnim aktivnostima
i ponašanjima te da odabiru slijed svojih aktivnosti, Vigotski ga vidi kao temelj za
sve više kognitivne procese, uključujući kontrolu pažnje, namjerno pamćenje i
dosjećanje, kategorizaciju, planiranje, rješavanje zadataka, apstraktno
rasuđivanje i razmišljanje o sebi.
- Djeca govore sami sebi kako bi si davali upute. Što su stariji i zadatci su lakši,
njihov samo-usmjeravajući govor postaje internaliziran tihi govor – unutarnji g.
Jezična pismenost
 Osnove čitanja: Standard 1 (interes)
0 – 6 mjeseci
• Dijete zgužva komad papira ili
novina
• Dijete dohvaća raznobojnu
slikovnicu
2 – 3 godine
• Dijete promatra razne tiskane
materijale
• Dijete u knjizi pokazuje gdje je
tekst, a gdje ilustracije
6 – 18 mjeseci
• Dijete promatra naslovnicu
(slika)
• Dijete odabire slikovnicu i traži
da mu se čita
3 – 4 godine
• Dijete prepoznaje pisane
simbole u svojoj okolini
• Dijete se pretvara da čita knjigu
mlađem djetetu ili svojim
igračkama
18 – 24 mjeseca
• Dijete pokazuje interes za
slikovnice
• Dijete voli da mu se čita naglas
ista priča
4 – 6 godina
• Dijete duže vremena provodi
gledajući u slikovnicu, knjigu
drži pravilno okrenutu
• Dijete priča priču prema
slikama koje vidi po prvi put
• Dijete koristi knjigu kako bi
naučilo nove informacije
 Prepoznavanje određenih slova
3 – 4 g.
Standard 2
(prepoznavanje
Dijete povezuje glas s određenim slovom
simbola)
4 – 6 g. Slovkanje; 2 – 3 slova povezuje u riječ
Prepoznavanje vlastitog imena

Crtanje nepravilnih oblika i linija

2 – 3 g.
Konkretni oblici, kopiranje zadanog oblika
Pisanje 3 – 4 g. Crtanje određenog događaja
Kopiranje slova
4 – 6 g. Pisanje vlastitog imena
Individualne i kulturalne razlike
- 12 mjeseci je prosječna dob u kojoj djeca izgovore svoju prvu riječi
(raspon od 8-18 mjeseci). Ove razlike posljedica su složenog spoja
genetskih i okolinskih utjecaja.
- Djevojčice su nešto brže od dječaka u brzini razvoja ranog rječnika
(brže tjelesno sazrijevanje djevojčica koje potiče raniji razvoj lijeve
hemisfere mozga).
- Važan je i temperament: sramežljiva djeca često čekaju da steknu
veliko razumijevanje prije nego što progovore. Kad jednom počnu
govoriti, njihov rječnik raste brzo, iako lagano i dalje zaostaju za svojim
vršnjacima u jezičnim sposobnostima tijekom predškolskog razdoblja.
- Socioekonomski status
Jedinstven stil ranog učenja jezika
referencijalni rječnik –sastoji se od riječi koje imenuju predmete
Vjeruju da riječi služe imenovanju stvari
Interes za istraživanje predmeta i okoline
ekspresivni rječnik – djeca produciraju znatno više zamjenica i socijalnih
izraza (hvala, gotovo, želim) koje izgovaraju kao zbijene fraze (hoćuto).
vjeruju da riječi služe razgovoru o ljudskim osjećajima i potrebama
- Riječi koje označavaju predmete i radnje – imenice odnose se na pojmove
koje je lako percipirati, dok glagoli zahtijevaju razumijevanje odnosa između
predmeta i radnje.
- Djetetovo jezično okruženje utječe na relativnu upotrebu imenica i glagola.
Dvojezičnost
- Djeca mogu postati dvojezična na dva načina:
(1) oba jezika usvajaju istovremeno u ranom djetinjstvu
(2) nauče drugi jezik nakon što svladaju prvi.
-Djeca dvojezičnih roditelja koji ih od dojenačke dobi i rano djetinjstva poučavaju oba
jezika nemaju nikakvih posebnih problema u jezičnom razvoju.
-Oni od početka razdvajaju jezične sustave, razlikujući njihove glasove, svladavajući
ekvivalentne riječi u oba jezika i dostižu prekretnice jezičnog razvoja sukladno
uobičajenom vremenskom slijedu.
-Djeca koja glatko govore dva jezika ustvari su napredna u kognitivnom razvoju,
razvijaju gušće neuralne veze u jezičnim područjima lijeve hemisfere.
-Dvojezična djeca postižu bolje rezultate od druge djece na testovima selektivne
pažnje, analitičkog rezoniranja, stvaranja pojmova i kognitivne fleksibilnosti. Nadalje,
djeca prenose vještine fonološke svjesnosti s jednog na drugi jezik, što potiče
napredak u čitanju.