1.

Dokumentarac o Nazaretu – Napravljen od pokretača projekta Lamb and Lion Ministries

Dennisa Pollocka i Davida Reagana. Godina snimanja nisam uspio pronaći jer je jedino
dostupan na youtubeu a ondje nije zabilježeno. Ali čini se da je sniman ranih 2000. ih ili
kasnih 90ih godina

2.
Odmah na početku filma izrečene su informacije o gradu Nazaretu danas odnosno u trenutku
snimanja, da trenutno ima 60 000 stanovnika te da je najveći arapski grad u Izraelu. Također
je spomenuto kako je broj kršćana i muslimana bio podjednak, no da je u posljednje vrijeme
broj muslimana postao 2/3 od ukupnog stanovništva. Bitno je još reći kako je grad podijeljen
na gornji i donji, te da je upravo donji dio grada onaj antički dio o koji nam je bitan.

3.
Zatim se okreće fokus na Nazaret u doba Isusa…
Navodi se kako je to mjesto bilo toliko nebitno i malo da nije niti jednom spomenuto u starom
zavjetu, Također nije spomenut na Josipovoj listi od 45 gradova Galileje iz prvog stoljeća te
Talmudu jednoj od najvažnijih židovskih knjiga u kojoj je navedeno 63 najbitnija grada
Galileje. O tom najbolje svjedoči Ivanovo evanđelje iz 1. poglavlja kada Natanijel odnosno
Bartolomej ne može vjerovati da Isus dolazi iz tog mjesta i pita se „može li išta dobro proizaći
od tamo“. Također se još navodi kako je Poncije pilat namjerno na Isusovu križu naglasio da
je iz nazareta kralj židova kako bi posprdno označio da kralj dolazi iz mjesta koje je toliko
nebitno i malo.

4.
U preostalom dijelu filma autori izdvajaju 4 najbitnija mjesta u Nazaretu za koja postoje
povijesni podaci da su postojali u Isusovo vrijeme. To su Marijin izvor, crkva sv. Gabrijela,
crkva sv. Josipa i Bazilika ukazanja
5.
Bazilika Navještenja iz 1969. godine. Ova bazilika je najveća kršćanska crkva na Bliskom
istoku.
Sredinom 4. stoljeća, svetište je izgrađeno na mjestu gdje je, prema kršćanskoj tradiciji,
arkanđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji, da će začeti i roditi Isusa. U to vrijeme, nastale su
i: Bazilika Rođenja Isusova te Bazilika svetoga groba.
U vrijeme križarskih ratova, crkva je bila ruševina. Normanski vitez Tankred od Galileje, dao
je sagraditi novu katedralu preko špilje. Ta katedrala bila je najveća crkva, koju su sagradili
križari. Godine 1170., oštećena je prilikom potresa. Obnova crkve prekinuta je nakon poraza
te su križari izgubili Nazaret. Godine 1964., baziliku je papa Pavao VI. posvetio Djevici
Mariji. U atriju oko bazilike nalaze se brojni mozaici Djevice Marije, koji su poklon
umjetnika iz zemalja diljem svijeta.

6. Ckrva sv. josipa

Crkva koju danas vidimo udaljena je oko stotinu metara od Bazilike navještenja Gospodinova.
Izgrađena je 1914.godine, u neoromanskom stilu, na ruševinama prethodnih: u vrijeme
Križara (dvanaestom stoljeću) tamo je bila crkva koju su muslimani srušili u trinaestom
stoljeću.

Kada su oko 1600.godine franjevci stigli u Nazaret, tu su, po lokalnoj kršćanskoj tradiciji,
našli Crkvu svetoga Josipa (poznatu i kao Crkva Odgajanja, jer je to mjesto gdje je Isus
odrastao) na mjestu gdje je bila radionica svetoga Josipa i kuća Svete Obitelji. Iskapanja
provedena 1908.godine otkrila su ostatke jednostavne crkve u bizantskom stilu iz petoga ili
šestoga stoljeća koja je bila izgrađena na mjestu gdje se, čak i danas, u kripti, mogu vidjeti
pojedini tragovi kuće koja po arheolozima datira iz prvoga ili drugoga stoljeća. Iako su ovi
pronalasci značajni, nisu dovoljni arheolozima da bi mogli bez sumnje svjedočiti da je to kuća
Svete Obitelji.

7. Sinagoga
Što se tiče Sinagoge, u dokumentarcu nisu iznošena nikakve povijesne informacije osim
evanđelja po Luki i proroka Izaije koji spominju događaje s tog mjesta. Dakle poznato je da je
Isus mnogo puta propovijedao i vjeruje se da je to upravo ta sinagoga.
Zaklj
Ovaj dokumentarac je zapravo kratak pregled grada Nazareta za sve ljude koji nisu nikad čuli
za njega ali i za vjernike koji znaju za njega ali ne znaju detaljno što se sve točno dogodilo i
gdje. On ne otkriva previše znanstvenih, arheoloških podataka iako ima i toga, nego daje
uvriježena mišljenja te to pokušava potkrijepiti eventualnim teološkim ili povijesnim
istraživanjima. Tako smatram da nije previše relevantan što se tiče znanstvene metodologije.

HEROD
Dokumentarac o Herodu je od Timeline- world history documentaries a puno ime je who was
the real king Herod? film je objavljen 2018.
Zanimljivo kako se u intru odmah postavlja ključno pitanje „Je li Herod zaista naredio masakr
nevinih kao što govori Biblija?“
Za razliku od dokumentarca o Nazaretu gdje sva radnja započinje i završava s protagonistima
iza kamere dok nema nekih kadrova između, u ovom filmu većinu vremena oduzima narator
dok se prikazuju igrani kadrovi simuliranih događaja o kojima je riječ… tek u ponekom dijelu
filma imamo ljude koji objašnjavaju pojedine dijelove života Heroda no niti u jednom
trenutku nisu navedena njihova imena što odmah baca veliku sumnju na ozbiljnost ovog
filma.

2.
Prvih nekoliko „poglavlja“ filma objašnjavaju podrijetlo kralja Heroda te njegov rani život i
dolazak na vlast. Zatim njegovu vezu s Rimom te odnos s prvom ženom Mariamnom. Pustit
ću jedan isječak koji po mom mišljenju prikazuje neozbiljnost ovog dokumentarca koji
neovisno o tome što tvrdi (bilo zaista točno ili ne) ne navodi nikakve podatke tko je pronašao
ovo, tko točno to tvrdi, iz kojih se povijesnih izvora to zna niti išta.

Ovo nije jedini primjer takvih neozbiljnih tvrdnji kroz cijeli se dokumentarac provlači jedno
te ista paradigma ne navođenja niti jednog tehničkog podatka i izvora.
U nastavku je velik dio filma posvećen Kraljevom temperamentu te razlozima zašto je dao
ubiti ženu, djecu i sve ostale suradnike koji su mu bili bliski.

3.TEMPERAMENT
Herodovo je vladanje obilježeno krvlju i u krugu vlastite obitelji. Bio je sumnjičave naravi,
osjetljiv na svoju vlast i okrutan protiv svakoga tko bi je pokušao osporiti. Početkom godine
35. pr. Kr. na nagovor svoje žene Marijamne postavio je njenog brata Aristobula (iz
kraljevske porodice Hasmonejaca) za velikog svećenika; veći krajem iste godine potakao je
njegovog ubojstvo. Godine 29. pr. Kr. dao je pogubiti i samu Marijamnu zbog optužbe da je
počinila preljub. Sljedeće godine bila je osuđena na smrt njegova punica Aleksandra pod
optužbom da spletkari protiv njega. Zatim je, godine 7. pr. Kr, dao zadaviti vlastite sinove
Aleksandra i Aristobula, koje mu je rodila Marijamna, pod optužbom da kuju zavjeru protiv
njega. Nekoliko dana prije smrti dao je pogubiti svog sina Antipatra
Poznata je sarkastična primjedba cara Oktavijana Augusta da je "bolje biti Herodova svinja
nego Herodov sin!", jer kao semit nije jeo svinjetinu, ali je "pojeo" vlastite sinove.

4. GRADITELJ
U 18. godini svoje vladavine (20. – 19. pr. n. e.), Herod je ponovno izgradio Hram u
"veličanstvenijem opsegu". [56] Iako su radovi na pomoćnim zgradama i dvorištima trajali još
80 godina, novi Hram je završen za godinu i pol. [57] Kako bi se pridržavao vjerskog zakona,
Herod je zaposlio 1000 svećenika kao zidare i tesare u obnovi. [56] Završeni hram, koji je
uništen 70. godine n. e., ponekad se naziva Herodovim hramom . Danas postoje samo četiri
potporna zida, uključujući Zapadni zid . Ti su zidovi stvorili ravnu platformu (Brdo hrama) na
kojoj je potom izgrađen Hram.
Herodova druga postignuća uključuju razvoj opskrbe vodom za Jeruzalem, izgradnju tvrđava
kao što su Masada i Herodium , i osnivanje novih gradova kao što je Caesarea Maritima i
ograđene pećine Patrijarha i Mamre u Hebronu . On i Kleopatra imali su monopol nad
vađenjem asfalta iz Mrtvog mora, koji se koristio u brodogradnji. Od rimskog cara zakupio je
rudnike bakra na Cipru .

5. MASAKR
Pri kraju filma dobivamo odgovor na postavljeno pitanje na početku. Većina suvremenih
Herodovih biografa, a vjerojatno i većina biblijskih znanstvenika, odbacuju Matejevu priču
kao književno sredstvo. Razlog koji se navodi u filmu jest, da se masakr ne spominje ni u
jednom drugom izvoru, Lukinom evanđelju, Josipa Flavija ili Nikole iz Damaska koji je
osobno poznavao Heroda. Smatra se da je ovaj mit bio inspiriran Herodovom reputacijom i
već ranije navedenoj sklonošću za uklanjanje ljudi.

Sve u svemu ovaj film nema nekih prevelikih odstupanja od povijesnog konsenzusa, ali nije
na razini zbog ranije prikazanog ne navođenja izvora podataka te osoba koje iznose neke
argumente u filmu. Uz to, igrane scene su često bili nepovezane s onim o čemu se govori.
Tako primjerice dok bi govorili o Jeruzalemu u antičko doba, scene bi prikazivale grad danas
sa potpuno nepovezanim kadrovima. Mislim da je film o Nazaretu koliko god bio jeftin i ne
izgleda dobro kao ovaj, da je generalno bolji jer zadovoljava neke osnovne principe kod
snimanja povijesnog dokumentarnog filma.