Hrvatski:

Tema – predmet umjetničke obrade, ono o čemu se u djelu govori

Temeljni pojmovi pripovjednoga teksta: priča, lik i pripovjedač

Likovi - zamišljamo kao stvarne osobe i na temelju teksta uočavamo kakav je

njihov izgled i karakter

Pripovjedač - perspektiva iz koje je ispričana priča ( prvo ili treće lice )

Fabula – pročitati tekst na stranici 147: Snijeg u Tupovcima

- niz događaja razvrstanih kronološki, tj. poredanih onako kako bi se mogli dogoditi u

stvarnosti

- uvod, zaplet, vrhunac radnje (kulminacija), rasplet, završetak

Siže – poredak događaja onako kako su razvrstani u samom djelu: pisac ih raspoređuje bez

obzira na kronologiju zbivanja (umjetnički oblikovana fabula)

Kompozicija – pročitati tekst na stranici 149: Dobro stablo

- pokazuje način na koji je književno djelo sastavljeno u cjelini od manjih dijelova

- vanjska kompozicija – poglavlja

- unutrašnja kompozicija – kronološka, retrospektivna i uokvirena

Lik u književnom djelu – pročitati tekst na stranici 151: Junak našeg doba

- karakterizacija lika: fizička, govorna/jezična, psihološka, socijalna, etička

- vrste likova:

- protagonist (glavni lik), antagonist (lik suprotstavljen glavnomu liku)

- dinamični likovi (likovi koji se u priči mijenjaju, razvijaju), statični likovi (likovi koji

se u priči ne mijenjaju)

- plošni likovi (karakteristični tipovi likova), stereotipi (likovima se daju opća

obilježja), slojeviti likovi (kompleksni, s razvijenim karakterom)

- motivacija likova: pokretač djelovanja lika i njegova doživljaja svijeta

Pripovjedač u književnom djelu – stranica 155

- tipovi pripovjedača: pripovijedanje u prvom, drugom i trećem licu

- pripovjedač u prvom licu – nepouzdan pripovjedač

- pripovjedač u trećem licu – pouzdan pripovjedač, sveznajući pripovjedač

Kompozicija književnog djela pokazuje način na koji je ono sastavljeno u cjelinu od manjih dijelova.
Vanjska kompozicija nam uvjetuje način čitanja teksta jer nas upućuje gdje je završetak jedne cjeline,
a gdje početak.

Unutrašnja kompozicija je unutrašnja logika po kojoj je sastavljeno djelo

Kronološka kompozicija- vremenski slijed

Retrospekcija- povratak u prošlost

Uokvirena kompozicija- jedna priča predstavlja okvir u kojem se odvija druga priča

Karakterizacija likova: fizička, govorna, psihološka, socijalna, etička

Vrste likova: protagonist (glavni lik), antagonist (lik suprotstavljen glavnom liku)

dinamični likovi (likovi koji se u priči mijenjaju)

statični likovi (likovi koji se ne mijenjaju u priči)

plošni likovi (karakteristični tipovi likova)

stereotipi (likovima se daju opća obilježja)

slojeviti likovi (kompleksi, s razvijenim karakterom)

motivacija likova- pokretač djelovanja lika i njegova doživljaja svijeta

tipovi pripovjedača: pripovijedanje u prvom, drugom i trećem licu

pripovjedač u prvome licu- nepouzdan

pripovjedač u trećem licu- pouzdan, sveznajući

- književne vrste: tradicionalni roman, moderni roman, novela, esej, putopis, epsko-lirska

- teme: obiteljski odnosi, patrijarhalno društvo, ravnopravnost

- roman – velika pripovjedna prozna vrsta, u njemu pripovjedač pripovijeda priču o nekoj

temi u kojoj sudjeluju različiti likovi

- vrste romana:

A ) prema temi: povijesni, pustolovni, ljubavni, viteški, kiminalistički, odgojni, društveni,

obiteljski, psihološki

B) prema stavu autora i općem tonu autora: humoristički, satirički, sentimentalni, didaktički,

tendenciozni

C) prema činiteljima integracije svih elemenata unutar romana:

roman zbivanja ( kriminalistički, pustolovni ),

roman lika ( lik dominira strukturom romana ),

roman prostora

D) prema književnim epohama: realistički ( tradicionalni ) i moderni

Iz povijesti romana:

- riječ roman u početku nije imala značenje koje ima danas, tim se imenom označavao

svaki tekst pisan romanskim jezikom, tj. narodnim jezikom

- u 12. st. riječ roman dobiva uže značenje pa se njime imenuju pripovjedna djela viteško-

pustolovnog i fantastičnog karaktera pisana u stihu

- u 13. st. djela pisana u prozi

- romanima se u to vrijeme nazivaju i srednjovjekovni prijevodi antičkih priča o Troji,

Aleksandru Velikom

- roman se smatra, za razliku od epskih pjesama, nižom književnom vrstom čija je uloga

zabaviti čitatelja

- 15.st. izum tiska---> popularnost romana

- 16.st. ---> istaknuto mjesto u umjetničkoj prozi, to se zbiva u razdoblju renesanse koja

donosi drukčiji pogled na svijet, a roman dobiva značenje slično onom koje ima i danas

- Miguel Cervantes, Bistri vitez don Quijote od Manche ( početak 17. st.): priča o

ostarjelom plemiću koji je poludio čitajući knjige, umislio je da je vitez i krenuo u svijet

ispravljati nepravdu

- roman doživljava uspon u 19.st. zahvaljujući širenju časopisa i stvaranju čitateljske

publike

- posebnu važnost dobiva u 19.st. u razdoblju realizma: Tolstoj, Ana Karenjina,

Dostojevski, Zločin i kazna

- 20.st. dolazi do raskida s tradicijom ---> razvoj znanosti, mijenja svijet u kojem čovjek

živi pa se tako mijenja i struktura romana ---> u središte dolazi svijest lika

- primjer takvog modernog romana jest: Proust, U potrazi za izgubljenim vremenom --->

priča o čovjeku umjetniku koji pokušava sjećanjem pišući književno djelo vratiti

izgubljeno vrijeme

Kronologija romana:

16.st. Petar Zoranić, Planine

17.st. Miguel Cervantes, Bistri vitez don Quijote od Manche

18.st. Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera

19.st. Honore de Balzac, Otac Goriot

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna

Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina

Ante Kovačić, U registraturi

Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

August Šenoa, Zlatarovo zlato

20.st. Albert Camus, Stranac

Miroslav Krleža, Povratka Filipa Latinovicza

Franz Kafka, Proces

Jerome David Salinger, Lovac u žitu

Ranko Marinković, Kiklop

Lektirni naslovi

1. Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići (Vremeplov, str. 184 – 194) - piše se esej

2. Jerome David Salinger, Lovac u žitu (Vremeplov, str. 195 – 199) - radi se strip na

temelju jedne ili više scena iz romana

3. Josip Kozarac, Tena (Vremeplov, str. 206 – 20)

Balada o Asanaginici

- balada – lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme vezane uz stradanja i nesreće koje prate

njezine junake, a oni završavaju tragično

- ugođaj u baladi je sumoran, ton tužan, a ritam polagan

- slavenska antiteza – stilska figura koja se sastoji od pitanja, mogućeg odgovora,

negacija odgovora i točnog odgovora

Alberto Fortis, Put po Dalmaciji

-uvrstio Asanaginicu u svoju knjigu

-Goethe- preveo na njem. Jezik

-Herder- uvrstio u svoju knjigu Volkslider (Narodne pjesme)