ZGRABLJIĆ ROTAR

- Pitanja: neki od općih instituta, primarna/podredna poveznica prema RIM I. ili II.,
pogledat posebno ugovor o radu, arbitraža/BU1BIS
- Prvo jedan institut (poveznice, kolizijska pravila, renvoi, frauduloznost, kvalifikacija,
javni poredak, PNP, itd.)
- Drugo RIM I. ili II. ili BU1BIS
- Treće arbitraža (za 2 neće niš iz tog)
1. Definicija MPP Grana unutarnjeg prava koja uređuje privatnopravne situacije s
međunarodnim obiljžjem.
2. Oblik izvora mjerodavnog prava
a. Unutarnji izvori MPP (ZMPP, Zakon o mjenici, Z. o čeku, Z. o arbitraži, ZPP)
b. Međunarodni ugovori (HK o mjerodavnom pravu za/ oblik oporučnih
raspolaganja, za prometne nesreće, za odgovornost proizvođača za svoje
proizvode...)
c. Pravo Europske unije (Primarno pravo (Lisabonski ugovor), sekundarno pravo
(Uredbe, smjernice), međunarodni ugovori kojima je stranka EU)
3. Kolizijska pravila – vrste? Kolizijska pravila su ona pravila koja određuju koje će se od više
različitih materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s pravima više
država. Takva pravila ne rješavaju pravnu situaciju već upućuju na mjerodavno materijalno
pravo koje treba primijeniti.
a. Izričita i skrivena
i. Izričita: donosi ih zakonodavac ili nastaju sudskom praksom
ii. Skrivena: nalaze se u pravilima sudske nadležnosti (SAD) – za određene
situacije ne postoji izričita kolizijskopravna norma pa se ta prava praznina
popunjava analognom primjenom procesnih odredbi američkog prava
b. Nepotpuna i potpuna
i. Nepotpuna: Upućuje samo na primjenu domaćeg prava. (npr. građanski
postupak koji se vodi u Italiji uređuje talijansko pravo)
ii. Potpuna: Zavisno od konkretne situacije, upućuje na primjenu domaćeg
ili stranog prava, a doseg kategorije vezivanja nije ograničen ni
personalno ni teritorijalno. (npr. Za valjanost braka mjerodavno je pravo po kojem
je brak sklopljen)
c. Samostalna i nesamostalna
i. Samostalna: Pravilo koje upućuje na mjerodavno pravo. Sastoji se od
kategorije vezivanja i poveznice. npr. čl. 17 ZMPP Za proglašenje nestale osobe
umrlom i dokazivanje smrti mjerodavno je pravo njezinog posljednjeg poznatog
državljanstva.
ii. Nesamostalna: Pravilo koje ne upućuje na mjerodavno pravo nego služi
kao dopuna, usmjerenje ili kontrola samostalnog kolizijskog pravila. npr.
ZMPP čl. 12 (javni poredak) Ne primjenjuju se pravila prava strane države mjerodavnog
prema odredbama ovog Zakona ako bi učinak njihove primjene bio očito protivan
javnom poretku RH.
d. Uvjetna i bezuvjetna
 i. Uvjetna: donose se radi povoljnijeg pravnog učinka (mjerodavno je pravo
države A, ali se pod određenim pretpostavkama primjenjuje pravo države
B)
ii. Bezuvjetna: Primjenjuju se bez obzira na to kakav će biti u konkretnom
slučaju rezultat upućivanja na to mjerodavno materijalno pravo
4. Samostalna i nesamostalna pravila v. 3. c
5. Poveznice – podjela, poveznica najbliže veze? Pravna činjenica, ugovorna odredba ili pravni
pojam koji upućuje na mjerodavno pravo za kategoriju vezivanja.
a. Državljanstvo
b. Prebivalište
c. Uobičajeno boravište
d. Mjesto gdje stvar leži
e. Volja stranaka
f. Mjesto štetne radnje i mjesto nastanka štete
g. Izbjegavajuća klauzula
6. Načelo najbliže veze vs. poveznica najuže veze
a. Načelo najbliže veze temeljno je načelo MPP-a. To je ideja da se primijeni pravo
koje je najuže povezano s pravnom situacijom. Odnosi se uglavnom na
zakonodavca koji nastoji pronaći poveznicu koja je za određenu kategoriju
vezivanja najbliža. Tako je recimo za osobni statut poveznica uglavnom
državljanstvo, za stvarni mjesto gdje se nalazi nekretnina...
b. Poveznica najuže veze – dolazi do izražaja kada sud ima diskrecijsku mogućnost
odrediti koje je mjerodavno pravo najbliže. Npr. čl. 27 ZA „Ako stranke ne
izaberu mjerodavno pravo, arbitražni sud će suditi po pravu za koje smatra da je
sa sporom u najbližoj vezi.“
7. Državljanstvo – apatridija i polipatridija Državljanstvo je pravna pripadnost određenoj
državi, što označuje pravnu vezu neke osobe i države, bez obzira na etničko porijeklo.
Primarna je poveznica za određivanje mjerodavnog prava za sva pitanja vezana uz osobna
stanja fizičkih osoba. Po ZMPP, ima li neka fizička osoba državljanstvo određene države,
određuje se po pravu te države.
a. Apatridija – osobe bez državljanstva. Ako osoba nema državljanstvo ili se
državljanstvo ne može utvrditi, ta osoba se smatra državljaninom države u kojoj
ima prebivalište. Ako nema ni prebivalište ili se ono ne može utvrditi, smatra se
državljaninom države s kojom je u najužoj vezi.
b. Polipatridija – višestruko državljanstvo. Ako osoba koja je državljanin RH ima i
državljanstvo neke druge države, za primjenu ZMPP smatra se da ima samo
državljanstvo RH.
8. Prebivalište vs. uobičajeno boravište kao poveznica i zašto se sve više koristi ovo drugo
a. Po ZMPP prebivalište je mjesto u kojem se fizička osoba nastanila u namjeri da u
njemu trajno živi. Elementi: subjektivni (animus manendi), objektivni (boravak u
jednom mjestu) i poslovna sposobnost. Prebivalište se obično utvrđuje po lex
fori. Važna poveznica za BU1bis – osnovna poveznica za određivanje nadležnosti.
b. Uobičajeno boravište po ZMPP je mjesto u kojem fizička osoba pretežno živi bez
obzira na to je li njezin boravak ili nastanjenje u tom mjestu registriran ili
 dozvoljen. Pri utvrđivanju u. b. valja osobito uzeti u obzir okolnosti osobne ili
poslovne prirode koje ukazuju na trajne veze osobe s tim mjestom ili njezinu
namjeru da takve veze uspostavi. Težište životnih odnosa.
Prebivalište Uobičajeno boravište
Osoba može imati više prebivališta u Osoba ima samo jedno uobičajeno
mnogim pravnim poretcima boravište
Animus manendi kod prebivališta se Animus manendi se pretpostavlja ako
mora dokazati osoba boravi duže vrijeme
Za poslovno nesposobne postoji samo Poslovno nesposobne osobe mogu
zavisno prebivalište imati uobičajeno boravište
BUIbis Haaške konvencije
Uobičajeno boravište je puno fleksibilnije, a sve češće se koristi zbog višeg
stupnja integracije unutar EU.
9. Materijalnopravna autonomija (u skripti je krivo, odgovor je u čl. 3 st. 3 RIM I., u smislu da je jedini
međunarodni element u tome to kaj su stranke izabrale strano pravo kao mjerodavno za svoj ugovor) + vs.
kolizijskopravna
a. Kolizijskopravna autonomija jest kolizijskopravno upućivanje na mjerodavno
pravo kod kojega se isključivo primjenjuje izabrano pravo. Izbor prava je
poveznica, izabrano pravo je mjerodavno pravo, a primjenjuju se i prisilni i
dispozitivni propisi izabranog prava. Kolizijskopravna autonomija primjenjuje se u
situacijama s međunarodnim elementom
b. Materijalnopravna autonomija jest slučaj kad stranke inkorporiraju u svoj ugovor
samo dispozitivne norme određenog pravnog poretka. Izbor prava je ugovaranje
sadržaja stranog prava te se primjenjuju samo dispozitivni propisi izabranog
prava. Materijalnopravna autonomija primjenjuje se u situacijama bez
međunarodnih elemenata.
Kolizijskopravnu autonomiju imamo kada dogovaramo upućivanje na određeno strano pravo. S obzirom
da postoji međunarodni element u dotičnoj privatnopravnoj situaciji, radi se upućivanje kako na
dispozitivne tako i na prisilne norme tog prava. Kod materijalnopravne autonomije nema međunarodnog
elementa, jedini međunarodni element je izbor stranog mjerodavnog prava. (Ti meni prodaješ haljinu i ja
ju kupim, a ugovorimo njemačko pravo). U takvim situacijama mi ne mozemo zaobići prisilne norme
hrvatskog prava jer suštinski ne postoji međunarodno obilježje (sve se činjenice, osim izbora prava nalaze
u jednoj državi) i tada se radi o materijalnopravnoj autonomiji.
10. Izbjegavajuća klauzula – sve o njoj, svrha, kad se ne primjenjuje po ZMPP, povezati s
materijalnopravnom i kolizijskopravnom autonomijom (to dvoje često pita), razlika te dvije autonomije s
obzirom na prisilne propise, zašto kod stranačke autonomije ne postoji izbj. klauzula  jer ne mora postojat
kauzalitet kod izbora mjerodavnog prava)
a. To su odstupanja od primjene prava na koje upućuju kolizijska pravila ako s
drugim pravnim poretkom postoji bliža veza. Razlikujemo opće i posebne
izbjegavajuće klauzule.
b. Opća klauzula u ZMPP se ne primjenuje ako su stranke izabrale mjerodavno
pravo ili ako se upućivanjem na određeno pravo nastoji ostvariti određeni
materijalnopravni učinak.
c. Kolizijskopravna autonomija upućuje kako na dispozitivne tako i na kogentne
propise nekog prava, budući da sadrži međunarodnopravni element.
 Materijalnopravna autonomija upućuje samo na dispozitivne propise stranog
prava, a kogentni propisi domaćeg prava ostaju u primjeni budući da situacija ne
sadrži međunarodnopravni element
11. Karakteristična činidba (sadržaj) – RIM I. Karakteristična činidba je ona koja specificira
pravnu situaciju u odnosu na druge. Metoda upućivanja na osnovi karakterističnog sadržaja
primjenjuje se pri određivanju ugovornog statuta i to kad stranke nisu same odabrale pravo
koje uređuje njihove ugovorne odnose. U Rim1 se određuje podredno. Ako nema lex
autonomiae, mjerodavno pravo se utvrđuje u skladu s pravilom utvrđenim za posebnu vrstu
ugovora. Kad je nemoguće kategorizirati ugovor, mjerodavno pravo će biti ono gdje
ugovorna stranka od koje se očekuje ispunjenje ugovora na karakterističan način ima
uobičajeno boravište.
12. Kvalifikacija (gdje i kako je uređena) Metoda podvođenja pravnorelevantnih činjenica pod
određenu kategoriju vezivanja kolizijskih pravila. Odnosi se na odabir kategorije vezivanja.
(Primjer njemačkog suda gdje je zastara materijalnopravni institut i američkog u Tenesseeju
gdje je zastara procesnopravni institut) Postoje 4 metode kvalifikacije:
a. Lex fori (kvalifikacija po domaćem pravu)
b. Lex causae (kvalifikacija po mjerodavnom pravu)
c. Poredbenopravna kvalifikacija – u teoriji – neko univerzalno MP pravo po kojem
bi se kvalificiralo
d. Stupnjevita kvalifikacija – pri izboru i tumačenju kolizijskih pravila polazi se od lex
fori, a na 2. stepenici, ako se mora primijeniti strano pravo kao mjerodavno, ono
se tumači po lex causae
U ZMPP čl. 8 je uređena: sud utvrđuje sadržaj stranog prava po službenoj
dužnosti. Pravo strane države primjenjuje se na način kako se tumači u toj državi.
Sud može obavijest o sadržaju prava zatražiti od ministarstva pravosuđa ili nekog
drugog tijela kao i vještaka ili specijaliziranih ustanova. Stranke mogu podnositi
javne ili privatne isprave o sadržaju prava strane države. Ako se sadržaj ne može
utvrditi, primjenjuje se hrvatsko pravo.
13. Prethodno pitanje
Prethodnim pitanjem rješavaju se neki pravni odnosi o kojima ovisi rješenje glavnog pitanja.
Prethodna pitanja su pravni odnosi iz dispozicije materijalne norme legis causae. Takvo se
pitanje postavlja tek nakon što je kolizijsko pravilo uputilo na mjerodavno strano materijalno
pravo.
Metoda zavisnog upućivanja prethodno pitanje prosuđuje po kolizijskim pravilima legis causae.
Time se postiže međunarodna ujednačenost rješenja. Metoda nezavisnog upućivanja najčešće
se primjenjuje u sudskoj praksi, naročito što se tiče bračnog prava. Njome se prethodna pitanja
uređuju kolizijskim pravilima legis fori (odnosno prema pravu države suda). Time se postiže
ujednačenost rješenja u državi foruma te do povezivanja odnosno prosuđivanja dolazi zavisno
od pretežitosti interesa na postizanje (međunarodne ili unutrašnje) ujednačenosti te je to u
praksi najprihvaćenije rješenje. Npr. kod pitanja ima li bračni drug pravo na uzdržavanje prvo
moramo utvrditi valjanost sklopljenog braka.
Problem određivanja prethodnog pitanja javlja se samo ako su kumulativno ispunjene sljedece
pretpostavke:
a. za glavno pitanje je mjerodavno strano pravo,
 b. strano kolizijsko pravo i kolizijsko pravo države foruma ne upucuju na primjenu
istog prava,
c. postoji razlika između mjerodavnih prava na koje upucuju kolizijska pravila legis
fori i legis causae.
14. Renvoi – kad se primjenjuje, iznimke, Forgo, usporediti uređenje u RIM I. i II., specifičnost
kod uredbe o nasljeđivanju – tu je djelomično prihvaćen i kako je tu uređen?,
pretpostavke i primjer, ZMPP
a. Renvoi = metoda određivanja mjerodavnog prava do čije primjene dolazi kad se
ne upućuje odmah na materijalno mjerodavno pravo, već i na kolizijsko pravilo
mjerodavnog prava pa konačna primjena materijalnog prava ovisi o tom
kolizijskom rješenju. Metoda renvoi se odnosi na slučajeve uzvrata na polazno
pravo i na upućivanje dalje na neko treće pravo. Neki pravni sustavi prihvaćaju
obje metode. U hrvatskom MPP-u postoji opća i posebna odredba o renvoi. Opća
odredba: - ZMPP zauzima načelno negativan stav (novost naspram ZRS-a) o
vraćanju natrag i upućivanju dalje, ali dopušta renvoi u obliku na domaće pravo u
određenim situacijama: osobno ime, pretpostavke za sklapanje braka, pravna i
poslovna sposobnost fizičke osobe, proglašenje nestale osobe umrlom te za
obveze uzdržavanja. ZMPP nema zakonsko rješenje o tome kako postupiti u
slučaju kad mjerodavno strano kolizijsko pravo upućuje dalje na primjenu trećeg
prava u iznimnim slučajevima, ali dopušta uzvrat → II. 7.3. Polje primjene renvoi:
mišljenje je da treba stati kod dvostrukog upućivanja i primijeniti pravo treće
države. Skriveni renvoi odnosno vraćanje na polazno pravo je upućivanje na
pravo druge države u kojemu jedna od stranaka u sporu ima prebivalište
b. FORGO: bavarski državljanin koji je umro u Francuskoj, gdje je imao samo
faktično prebivalište. Po fr. MPP za nasljeđivanje njegovih pokretnina bila je
mjerodavna lex patriae, bavarsko pravo. Sud je uputio na primjenu bavarske
kolizijske norme po kojoj je, budući da sadrži poveznicu prebivališta mjerodavno
francusko pravo. Potom se primjenjuje francusko materijalno pravo
c. RIM 1/2 – isključuju Renvoi: primjena prava bilo koje države na koju upućuje
uredba označava primjenu prava koje ne predstavlja pravila MPP.
d. UON – djelomično je prihvaćen, ne primjenjuje se ako je iz okolnosti očito da
postoji bliža veza s drugom državom članicom ili ako je osoba izabrala pravo za
nasljeđivanje.
15. Javni poredak – ublaženo djelovanje pravnog poretka? Institut kojim se štiti domaći pravni
sustav i to njegova osnovna pravna načela.
a. Ublaženo djelovanje: katkad u inozemstvu primjenom stranog prava nastane
učinak koji je suprotan domaćem pravu, ali će se priznati i u tuzemstvu.
16. Frauduloznost – razlika neposredno i posredno, primjeri, forum shopping, sankcioniranje?
Prijevarno zaobilaženje prava, sastoji se od subjektivnog (namjera) i objektivnog
(ostvarivanje namjere) elementa. Kod frauduloznosti se mijenja okolnost koja dovodi do
toga da poveznica upućuje na neko mjerodavno pravo.
a. Neposredno zaobilaženje – promjena relevantnih okolnosti, činjenica, kako bi
kolizijsko pravilo uputilo na neko drugo pravo. Sankcija: neće se primijeniti
 inozemno pravo nego domaće na koje bi upućivala poveznica da nije bilo
prijevarnog postupanja.
b. Posredno zaobilaženje – neprimjena domaćeg kolizijskog prava time što se
pokreće postupak pred sudom strane države čije kolizijsko pravo upućuje na
povoljnije materijalno pravo. Ovdje se radi o forum shoppinu na kolizijskopravnoj
razini. Nema pravne posljedice budući da tužitelj ima mogućnost izbora između
više sudskih nadležnosti u različitim državama. MEĐUTIM, ako se radi o povredi
isključive nadležnosti, sankcionirat će se povreda propisa o isključivoj
međunarodnoj nadležnosti prilikom priznanja i ovrhe te odluke.
17. Pravila neposredne primjene (+ uređenje po ZRS, usporedba ZMPP RIM I. i II.)
a. U određenim situacijama iznimno se odstupa od primjene stranog mjerodavnog
prava i sud može primijeniti odredbu hrvatskog prava koja se smatra toliko
važnom za zaštitu hrvatskog javnog interesa, poput političkog, društvenog i
gospodarskog ustroja, da se primjenjuje na sve situacije koje ulaze u njezino
polje primjene, bez obzira na pravo koje je mjerodavno. Pravila neposredne
primjene uvijek upućuju, iako se radi o privatnopravnim situacijama s
međunarodnim obilježjem na primjenu domaćeg prava te se ne polazi od
primjene domaćih kolizijskih pravila nego se neposredno utvrđuje primjena
domaćeg prava. Zakonodavac donosi takva pravila radi promicanja određenih
načela i zaštite određenih subjekata. Samo je djelomično točno da pravila
neposredne primjene štite domaći javni poredak, jer je opća funkcija tih pravila
mnogo šira: njima se uređuju i situacije koje su važne za funkcioniranje države,
što se čini javnopravnim propisima, ali i potpuno privatnopravni odnosi čije
stvaranje, učinci i prestanak nikako nisu vezani uz osnovna načela pravnog
uređenja države koja donosi te propise, pa prema tome ni ti propisi nisu dio tog
državnog javnog poretka.
b. Rim1 – isto kao i ZMPP
c. Rim2 – uredbom se ne dira u primjenu odredaba prava države suda koje su
prisilne bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za izvanugovornu obvezu.
18. Brak – sklapanje, razvod?
a. Sklapanje: Za pretpostavke za sklapanje braka koji se sklapa u RH mjerodavno je,
za svaku osobu, pravo države čiji je ona državljanin u vrijeme sklapanja braka.
Brak se neće sklopiti ako je očito protivno javnom poretku RH. Za oblik braka koji
se sklapa u RH mjerodavno je hrvatsko pravo. Brak sklopljen u stranoj državi
priznaje se ako je u skladu s pravom te države.
b. Razvod: Za razvod je mjerodavno pravo koje izaberu drugovi. Mogu izabrati:
i. Pravo države u kojoj oba druga imaju uobičajeno boravište u vrijeme
izbora
ii. pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište,
ako jedan od njih još uvijek u toj državi ima u.b.
iii. pravo države čiji je državljanin barem jedan od njih u vrijeme izbora
iv. hrvatsko pravo
RIM I.
19. Vremenska i univerzalna primjena RIM I., II. i BU1BIS
a. Univerzalnost – neovisno o tome je li pravni odnos povezan isključivo s državama
članicama EU ili ima veze s nekom drugom državom ili nema veze niti s jednom
članicom, kolizijske norme vrijede univerzalno. (Spor TD iz BiH i TD iz Srbije,
ugovoreno pravo CG, a nadležnost RH suda – sud RH će mjerodavno pravo
odrediti primjenom RIM1)
b. Vremenska primjena:
i. RIM1 – od 17.12.2009.
ii. RIM2 – za događaje koji su prouzročili štetu nakon stupanja na snagu
(11.1.2009.)
iii. BU1bis – primjenjuje se od 10.1.2015.
20. Nadležnost za ugovore (izvor + kako se određuje posebno za ugovore); primarna i
podredna poveznica? BU1bis
a. Primarna poveznica: lex autonomiae
b. Sud mjesta u kojem je obveza ispunjena ili trebala biti ispunjena
21. Primarno mjerodavno u RIM I. i II., što znači da izbor izlazi iz okolnosti slučaja? Ako su
okolnosti slučaja takve da je očito da su se stranke sporazumjele o mjerodavnom pravu.
Usporedba s RIM II. Stranke se mogu sporazumjeti o mjerodavnom pravu tek nakon što je
nastupio događaj koji je uzrokovao štetu (mogu prije ako se bave trgovačkom djelatnošću).
22. Podredna poveznica (+ objasni karakterističnu činidbu) v. 11
23. Potrošački ugovor – mjerodavno pravo? Radi se o ugovorima koje sklapa fizička osoba u
svrhe koje se ne mogu smatrati njenom profesionalnom djelatnošću s drugom osobom koja
djeluje unutar svoje profesionalne ili poslovne djelatnosti. Mjerodavno je pravo države u
kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ako poduzetnik obavlja svoju prof. djelatnost u toj
državi ili na bilo koji način usmjerava djelatnost na tu državu. Stranke mogu izabrati drugo
mjerodavno pravo, ali taj izbor neće potrošača lišiti zaštite koju bi imao propisima prava
koje bi bilo mjerodavno da izbora nije bilo.
24. Ugovor o radu – mjerodavno pravo Mjerodavno će biti pravo koje stranke odaberu prema
čl. 3, međutim taj izbor neće radnika lišiti zaštite koju bi imao prema propisima prava koje bi
bilo mjerodavno da pravo nije izabrano. (pravo države u kojoj/iz koje radnik uobičajeno
obavlja rad, a ako se ta država ne može utvrditi onda pravo države u kojoj se nalazi sjedište
poslovnog nastana putem kojeg je radnik zaposlen). + izbjegavajuća klauzula (uža veza).
25. Mjerodavno pravo po RIM I.,
a. Primarna poveznica: lex autonomiae
b. Izbjegavajuća klauzula: primijenit će se pravo s kojim je ugovor očito uže povezan
od države posebno navedene u stavcima
c. Posebne poveznice za posebne ugovore
d. Podredna poveznica: karakteristična činidba za ugovore koji nisu posebno
navedeni
RIM II.
26. Vremenska i univerzalna primjena v.19
27. Opće pravilo? Mjerodavno je pravo države u kojoj je šteta nastala.
28. Stranačka autonomija (pripaziti na materijalnopravnu) vs RIM I. U RIM1 imamo
kolizijskopravnu autonomiju prema kojoj se bira mjerodavno pravo u cijelosti, zajedno s
kogentnim propisima, dok u materijalnopravnoj autonomiji koja je karakteristična za RIM2
izbor prava ne može isključiti primjenu propisa države u kojoj se nalaze svi elementi
činjeničnog sadržaja.
BU1BIS
29. Vrste nadležnosti: opća nadležnost, posebna nadležnost
a. Opća nadležnost
b. Posebna nadležnost
c. Isključiva nadležnost
d. Sporazum o nadležnosti
30. Nadležnost za pojedinačni ugovor o radu, prorogacija kod ugovora o radu
a. Poslodavac tuženik:
i. pred sudom države članice u kojoj ima prebivalište
ii. pred sudom mjesta u kojem radnik uobičajeno obavlja posao ili je zadnje
uobičajeno obavljao posao
iii. ako nije uobičajeno obavljao samo u jednoj državi, onda tamo gdje je
poslovna jedinica koja ga je zaposlila
b. Radnik tuženik:
i. samo pred sudovima države članice u kojoj radnik ima prebivalište
31. Prorogacija nadležnosti – Ako su se stranke neovisno o njihovu domicilu, sporazumjele da
sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu
nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim
ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države
članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum
o nadležnosti se sklapa:
a. u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku
b. u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama
u međunarodnoj trgovini, u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama
ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih
poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ
a. kakva je kad se prorogira – isključiva, znači nijedan sud se ne može sjetiti kasnije
pokretati postupak
32. Litispendencija – BU1BIS i razlika s prijašnjim uređenjem Radi se o postojanju parnice o
jednoj pravnoj stvari. U slučaju dvostruke litispendencije, sud pred kojim je postupak kasnije
pokrenut, po službenoj dužnosti prekida postupak dok se ne utvrdi nadležnost suda pred
kojim je najprije pokrenut postupak. Ako se utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak
najprije pokrenut svi ostali se proglašavaju nenadležnima.
33. Na koje države se primjenjuje BU1BIS (mogu li osoba s prebivalištem u Srbiji i osoba s
prebivalištem u BIH ugovoriti nadležnost RH suda)? Mogu, zbog univerzalne primjene.

34. Pravo mjerodavno za rješavanje spora (mislim da je ovo zapravo arbitraža)

Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno će biti pravo koje je
mjerodavno za bit spora ili pravo Republike Hrvatske. Smatra se da je ugovor o arbitraži
 valjan i ako tužitelj podnese tužbu arbitražnom sudu, a tuženik ne prigovori nadležnosti
arbitražnog suda najkasnije u odgovoru na tužbu u kome se upustio u raspravljanje o biti
spora.
Arbitražni sud odlučit će po pravnim pravilima koja su stranke izabrale kao mjerodavna za bit
spora. Svako upućivanje na pravo ili pravni sustav određene države tumačit će se, osim ako se
stranke nisu izričito drukčije sporazumjele, kao neposredno upućivanje na supstancijalna pravila
te države, a ne na njezina pravila o određivanju mjerodavnog prava. (2) Ako stranke ne postupe
u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka, arbitraži sud će suditi po pravu za koje smatra da
je sa sporom u najužoj vezi. (3) Arbitražni sud odlučit će o sporu po pravičnosti (ex aequo et
bono, en qualité d’amiable compositeur) samo ako su mu stranke izričito dale takvo ovlaštenje.
(4) U svakom slučaju arbitražni sud odlučit će u skladu s odredbama ugovora te će uzeti u obzir
mjerodavne običaje.
35. Arbitraža s međunarodnim obilježjem i bez međunarodnog obilježja (domaća i strana)
Zakon o arbitraži uređuje domaću arbitražu, priznanje i ovrhu arbitražnih pravorijeka,
nadležnost i postupanje sudova u vezi s arbitražom. Domaća arbitraža je arbitraža čije je
mjesto na području RH. Kad govorimo o arbitrabilnosti rationae jurisdictionis govorimo i o
sporovima s međunarodnim obilježjem ako je mjesto arbitraže u inozemstvu. Zakon o
arbitraži dozvoljava ugovaranje takve arbitraže, osim kad posebni hrvatski zakoni propisuju
za takve sporove isključivu međunarodnu nadležnost hrvatskog suda.
36. Arbitrabilnost Arbitrabilnost je nužna pretpostavka provedbe arbitraže. Razlikujemo
subjektivnu arbitrabilnost (rationae personae), objektivnu arbitrabilnost (rationae
materiae), i jurisdikcijsku arbitrabilnost (rationae iurisdictionis).
37. ZA: ugovor o arbitraži – oblik Ugovor o arbitraži je valjan ako je sklopljen u pisanom obliku,
a ugovor je sklopljen u pisanom obliku ako je unesen u isprave koje su stranke potpisale ili
ako je sklopljen razmjenom pisama, teleksa, telefaksa, brzojava ili drugih sredstava
telekomuniciranja koja omogućuju pisani dokaz o ugovoru, bez obzira jesu li ih stranke
potpisale.
a. što znači posebna isprava u potrošačkom ugovoru? To mora biti posebni
ugovor o arbitraži kojeg su potpisale obje stranke. U obliku klauzule može biti
jedino ako je sastavljena kod javnog bilježnika.
38. ZA: arbitri – imenovanje, uvjeti, izuzeće
a. ako sporazumom nije određen broj arbitara, imenovat će se 3 arbitra
b. kad arbitražu provode tri arbitra, svaka stranka imenuje jednog, a dva tako
imenovana arbitra imenuju trećeg
c. ako jedna od stranaka to ne učini, imenovanje će na zahtjev stranke obaviti
ovlaštenik za imenovanje
d. suci RH mogu biti samo predsjednici arbitražnog vijeća ili arbitri pojedinci
i. izuzeće:
1. osoba kojoj se netko obrati za imenovanje dužna je iznijeti sve
okolnosti koje bi mogle dati povoda za opravdanu sumnju u
njegovu nezavisnost ili nepristranost
2. izuzeće se može tražiti ako postoje okolnosti koje daju povoda za
opravdanu sumnju u nezavisnost, nepristranost ili nedostatak
potrebnih kvalifikacija o kojima su se stranke sporazumjele
 3. stranke se mogu sporazumjeti o postupku za izuzeće
39. Mjesto arbitraže? Stranke se mogu sporazumjeti o mjestu arbitraže. Ako sporazuma nema,
arbitražni sud će odrediti mjesto arbitraže vodeći računa o okolnostima spora, uključujući i
pogodnost određenog mjesta za stranke.
40. ZA: mjerodavno pravo (za bit spora) u arbitražama? Ako stranke ne izaberu mjerodavno
pravo, arbitražni sud će suditi po pravu za koje smatra da je sa sporom u najužoj vezi.
Obično je to legis fori.
41. Tužba za poništaj pravorijeka? Može se podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana kada je
stranci koja ju je podnijela dostavljen pravorijek. Ako to izričito ugovore stranke, tužba za
pobijanje pravorijeka može se podnijeti ako se saznaju nove činjenice ili novi dokazi.
42. Razlozi za poništaj pravorijeka: ZA vs. EK (tužba za poništaj pravorijeka); 2 slučaja kad sud
ex offo odbija priznanje stranog pravorijeka
a. ZA razlozi:
i. ugovor o arbitraži nije valjan ili nije bio sklopljen
ii. stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti
stranka u sporu ili nije bila uredno zastupana
iii. stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno
obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili joj je na drugi
nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom
iv. pravorijek se odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom
v. sastav arbitražnog suda ili postupak nisu bili u skladu s ZA ili dopuštenim
sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka
vi. pravorijek nije potpisan ili obrazložen
b. EK razlozi:
i. Stranke iz sporazuma nesposobne po za njih mjerodavnom pravu ili taj
sporazum nije valjan po pravu kojem su ga stranke podvrgle
ii. stranka koja traži poništaj nije bila uredno obaviještena o imenovanju
arbitra ili o arbitražnom postupku ili nije bila u mogućnosti koristiti se
procesnim sredstvima
iii. odlukom odlučeno o sporu na koji se sporazum o arbitraži ne odnosi ili
koji ne spada u okvire arbitražnog sporazuma
iv. sastav tijela ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa sporazumom
stranaka
c. EX OFFO odbijanje pravorijeka
i. predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima RH
ii. pravorijek je u suprotnosti s javnim poretkom RHs
43. ZA: Razlika između poništaja i ovrhe pravorijeka – poništit se može samo domaći, strani
ovrha

44. Priznanje i ovrha (ZA) – usporedi s NYK gdje nema razloga za poništaj koji se odnosi na
obrazloženje i potpise

45. NY konvencija – zašto je bitna, razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe, razlika od ZA