Vrlovka u legendama

Legenda o Dori

Za jedne provale Turaka narod je pobjegao u nepristupačnu pečinu Vrlovku. U nju se

htjede zakloniti i lijepa djevojka Dora, ali na to naiđe na doratu konju mladi beg,
vođa turske čete. Dora se sakri za grm, ali beg jašući kraj grma viknu konja:
„dorate!“ Čuvši to Dora, pomisli, da nju zove, jer da ju je našao, pak se baci pred
bega na koljena moleći, da joj pokloni život. Beg joj to obeča, ako mu pokaže ulaz u
pečinu. Dora to učini, našto Turci provale u Vrlovku i pokolju sav narod. Tada Dora
vidjevši, da je svoje ljudstvo izdala, skoći s obližnje stijene u Kupu i utopi se, a odatle
stijeni ime „Djevin skok«. (I. Pilar 1931.) Pod Djevinim skokom izvire jako, ali
večinom mutno vrelo, Stankovo Vrelo, iz koga se napajao legendarni pustinjak
Stanko, koji je imao svoj stan u Stankovoj Spilji, jedno 50 m uz vodu pod pečinom. (I.
Pilar, 1931)

Blizu ove špilje diže se nad Kupom do 30 m visoka pečina koja se pružila upravo nad
rieku. Priča veli da se je s ove stiene strmoglavila neka dijevojka, kćer brložkoga
grofa, koja je zdvojila s nesretne ljubavi. Izpod ove pećine izvire jako potok Stankovac
kojemu je voda hladna i mutna. Vele, tko pije vodu njegovu da dobije groznicu. Ovo
vrelo da je odtok velikog podzemnog jezera koji se nalazi pod selom Velikim Brlogom.
O tom se selu priča da u njega ne ulazi kuga – jer stoji na jezeru – koje bi gospu kugu
pozobalo da dodje onamo. (E. Laszowski, 1899.)