Košulja je, vjerojatno prema balkanskom lat.

casūlla, odjevni predmet koji se

nosi iznad donjega rublja kao dio gornje odjeće. Najčešće se izrađuje od lana,
pamuka, vune i svile. Tijekom povijesti košulja se nosila neposredno na tijelu,
sve do pojave rublja početkom novoga vijeka. Tada se počela razlikovati prema
namjeni (ženska, muška, noćna, dječja košulja) pa je imala različite krojeve.
Košulja ravna kroja, s dugim rukavima, obično izvezena oko vrata i na dnu
rukava, dio je seljačke narodne nošnje. U Starom vijeku se odjeća, slična kroja u
Egipćana, Grka i Rimljana, nazivala tunika. Bila je obično duljine do koljena,
dugih rukava, a izrađivala se od lana. U europskom dijelu Rimskoga Carstva
tunika se nosila s pojasom (žene su ga vezivale visoko iznad struka, a muškarci
na bokovima), a u Africi bez njega. Duga ravna košulja nosila se kao donja
odjeća kroz cijeli srednji vijek i bila je od gruba platna; tek potkraj 15. st.
pojavile su se donje košulje od meka platna, koje su prvo rublje u današnjem
smislu. Početkom novoga vijeka pojavile su se i posebne noćne košulje. U 16.
st. izrađivale su se košulje s izvezenim dugim rukavima i ukrašenim
ovratnicima različitih oblika. Još u 16. st. one su se smatrale raskoši, pa su se
nosile i tzv. lažne muške košulje, odnosno samo ovratnik s onim dijelovima koje
nije pokrivao kaput. U 16. i 17. st. nosila se svilena košulja s visoko uzdignutim
velikim nabranim ovratnikom. Pri tome se oblikom ovratnika razlikovala moda
na različitim europskim dvorovima. Od 17. st. počele su se razlikovati muške i
ženske košulje i od tada svaka od njih ima svoje modne posebnosti. Kasnije su
muškarci nosili elegantne košulje s prsnim ukrasom i orukvicama, ukrašenima
čipkom. Sve do druge polovice 19. st. košulja je bila odlika bogatih. S
prevladavanjem jednostavne engleske muške mode u građanskom sloju, s kraja
19. st. ustalila se muška košulja jednostavna kroja s ovratnikom, ispod kojega se
vezala kravata. Krojevi, materijali i uzorci košulja u 20. st. varirali su ovisno o
namjeni. U 19. i 20. st. pripadnici različitih stranaka i pokreta nosili su košulje
određene boje kao politički znak, pa su se po njima i zvali: crvene košulje
(Garibaldijevi dobrovoljci u Italiji), crne košulje (fašisti u Italiji), smeđe košulje
(nacisti u Njemačkoj), plave košulje (egipatski wafdisti i irska totalitarna
narodna straža), zelene košulje (integralisti u Brazilu) itd. [1].
Košulja se u kršćanstvu pojavljuje još u evanđeljima [2] a danas je ujedno i
simbolička (obično bijela) odjeća koja se odijeva prilikom primanja
sakramenata, a predaje se naraštajno. Pod svojim latinskim imenom dio je
obvezatnoga svećeničkoga misnog ruha [1]. Bjelina tekstilnog materijala
uvelike ovisi o predobradi. Sirovi tekstilni materijali su više ili manje žućkasto
obojeni zbog popratnih primjesa i obojenih pigmenata. Popratne tvari uklanjaju
se iskuhavanjem, dok se pigmenti razaraju kemijskim bijeljenjem, no ne mogu
se ukloniti svi pigmenti. Žućkasti ton se može smanjiti primjenom plavog bojila
u vrlo malim koncentracijama ili optičkim bijeljenjem. Optička bjelila su
organski spojevi s konjugiranim dvostrukim vezama koji intenzivno apsorbiraju
energiju ultraljubičastog svjetla uz istovremenu emisiju vidljivog svjetla kraćih
valnih dužina (plavo svjetlo), što se naziva svojstvo fluorescencije. Valja
istaknuti da osim bjeline, zahvaljujući apsorpciji UV zračenja doprinose i UV
zaštitnim svojstvima materijala. Obzirom da nisu postojana i silaze u procesu
pranju, njihovo djelovanje nadomješta se optičkim bjelilima iz deterdženata [2-
7].
Film Olivera Stonea iz 1987. god. (Wall Street) iznjedrio je novi stil odijevanja
za uspješnog poslovnog muškarca. Kostimograf Alan Flusser osmislio je kostim
koji bi bio nosiv prilikom rada u uredu, a danas je inspiracija brojnim
dizajnerima i konstruktorima odjeće. Košulje su najčešće tamnijeg tona sa
svijetlim, najčešće bijelim, ovratnikom i manžetama. Ovaj stil vuče korijene s
početka 19. st. kada je u Troyu, država New York, SAD, izumljen i
komercijaliziran odvojivi ovratnik i manžete. Košulje su se nosile nekoliko dana
za redom, a ovratnik i manžete su se mijenjali kako bi se olakšalo održavanje.
Bijeli ovratnici označavali su višu klasu, dok su u radničkoj klasi ovratnici bili
plavi ili tamni, da se na njima teže uoči zaprljanje. Danas su bijeli ovratnici
ušiveni u vratni izrez, a košulje ovakvog stila najčešće su dio formalnog
korporativnog odijevanja te ih nose menadžeri, bankari i drugi zaposlenici