TEB Poslovno savjetovanje
PITAJTE TEB
Naknada za
prijevoz na posao i s posla
Pitanje: Koja minimalna udaljenost mora biti od rad-
nog mjesta do posla da bi se mogao isplatiti djelatni-
ku neoporeziv prijevoz? Da li se priznaje vrijednost
dnevne karte pomnožene s danima u mjesecu – uko-
liko postoji mogućnost kupnje mjesečne karte prije-
voznika koja je jeftinija? Ukoliko se prijevoz isplaćuje
kao umnožak dnevne karte puta broj radnih dana u
mjesecu – da li se u slučaju bolovanja djelatnika – dje-
latniku smije isplatiti cijela naknada za prijevoz bez
umanjenja za iznos dana kada nije radio?
 Ostvarivanje prava iz radnog odnosa i u svezi
s radnim odnosom uređeno je izvorom radnog pra-
va kojeg primjenjujete kao poslodavac. Izvor radnog
prava može biti ugovor o radu i/ili pravilnik o radu i/
ili kolektivni ugovor i/ili sporazum sklopljen između
radničkog vijeća i poslodavca. U bitnom, radnik ostva-
ruje pravo na nadoknadu troškova prijevoza na posao
i s posla mjesnim javnim prijevozom sukladno izvoru
radnog prava koji primjenjujete kao poslodavac ako
radnik ispuni uvjete propisane tim izvorom radnog
prava. Znači, poslodavac izvorom radnog prava treba
urediti uvjete, iznos i način nadoknade troška prijevoza
na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom. Zakon
o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16 - 121/19;
u nastavku: Zakon) i Pravilnik o porezu na dohodak
(Nar. nov., br. 10/17 – 1/20; u nastavku: Pravilnik) ne
određuju prava iz radnog odnosa, već propisuju uvje-
te koji moraju biti zadovoljeni da bi se konkretno pra-
vo moglo isplatiti radniku bez obračunavanja poreza
na dohodak. Mogućnost neoporezive isplate troškova
prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevo-
zom uređena je čl. 9. st. 1. toč. 9. Zakona i čl. 7. st. 2.
r.br. 29. Pravilnika.
Slijedom odredbi propisa, a uvažavajući navode iz
188
upita o minimalnoj udaljenosti koja mora biti od adre-
se stanovanja radnika do adrese rada radnika kako bi
mu se mogla isplatiti neoporeziva naknada za prije-
voz na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom od
strane poslodavca, mišljenja sam da minimalnu uda-
ljenost treba odrediti tj. propisati izvorom radnog pra-
va sam poduzetnik (poslodavac). Pojednostavljeno
govoreći, poslodavac bi trebao nadoknaditi radniku
trošak prijevoza na posao i s posla ukoliko isti nasta-
je radniku, odnosno ako navedeni trošak ne nastaje
radniku onda mu poslodavac niti nema obvezu isti
nadoknaditi. Neoporeziva naknada troška prijevoza
na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom, po
odredbi čl. 7. st. 2. r. br. 29. Pravilnika, priznaje se u
visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odno-
sno pojedinačne prijevozne karte odnosno do visine
cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne kar-
te. Radi priznavanja neoporezivih iznosa iz čl. 7. st.
2. r. br. 29. Pravilnika odnosno dokazivanja stvarnih
(nastalih) izdataka, po odredbi čl. 8. st. 3. Pravilnika,
vjerodostojnom ispravom smatraju se i javno objav-
ljeni odnosno dostupni cjenici ovlaštenih prijevozni-
ka koje su poslodavci radi priznavanja neoporezivih
iznosa obvezni osigurati i čuvati u svojim službenim
evidencijama. Naknadu za prijevoz možete isplati-
ti ili u visini pojedinačne karte (za dolazak na posao
i za odlazak s posla) ili pak u visini mjesečne karte.
Navedena naknada se isplaćuje samo za dane kada
radnik dolazi na posao i odlazi s posla, tj. naknada
za prijevoz na posao i s posla se ne isplaćuje za dane
kada je radnik na bolovanju. Skrećem pozornost i na
odredbu čl. 7. st. 33. Pravilnika po kojoj se naknada
za mjesni javni prijevoz ne može isplatiti neoporezivo
radnicima koji cijeli mjesec nisu radili odnosno koji su
cijeli mjesec proveli na bolovanju ili plaćenom odnosno
neplaćenom dopustu u skladu s posebnim propisima.
Pripremio: Dinko Lukač, dipl. oec.