You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers

Source: NOVI IZRAZ, časopis za književnu i umjetničku kritiku

NEW EXPRESSION, magazine for literary and art criticism

Location: Bosnia and Herzegovina

Author(s): Joachim Sartorius
Title: Orhan Pamuk je za nas sretan slučaj
Orhan Pamuk Is a Stroke of Luck for Us
Issue: 30/2005
Citation Joachim Sartorius. "Orhan Pamuk je za nas sretan slučaj". NOVI IZRAZ, časopis za
style: književnu i umjetničku kritiku 30:89-95.

https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=118185
CEEOL copyright 2024

U F O K U S U – Orhan Pamuk

Joachim Sartorius

ORHAN PAMUK JE ZA NAS

SRETAN SLU^AJ
Govor o dobitniku Nagrade za mir njema~kih knji`ara

Pisci vole da se `ale kako `ivot i pisanje isklju~uju jedno drugo. Balzac je obi-
~avao re}i: “Jedna ljubavna no}: ponovo jedna knjiga manje”, i time je odavao
svoj pogled na stvari. Dobri pisci su, kona~no, uvijek stavljali pisanje iznad sve-
ga ostalog. I Orhan Pamuk stavlja knji`evnost iznad svega ostalog. Ali koliko in-
sistira na njenoj autonomnosti, koliko sna`no istrajava na svojoj kuli od slonova-
~e, kako svesrdno priziva Jorgea Luisa Borgesa, Itala Calvina i druge svece one
littérature pour la littérature, tako u svojim romanima, ~ak i onim historijskim, ne
izmi~e ubojitim politi~kim temama, pa je, izme|u ostalog, u esejima i intervju-
ima direktno rekao {ta misli o ograni~avanju prava Kurda u svojoj zemlji, ili o to-
me za{to kolektivna amnezija koja je spopala Turke u pogledu uni{tenja Arme-
na 1915. godine mora napraviti mjesta suo~avanju.
Mo`da je uloga anga`iranog suvremenika, politi~kog autora, nekome predo-
dre|ena ako je odrastao u Istanbulu, gradu koji je proistekao iz Bizanta i Kon-
stantinopolja, ako slijedi skrivene zapadno-isto~nja~ke tragove ove metropole i
ako kona~no u vlastitoj osobnosti otjelovljuje amalgam zapadnja~kog obrazova-
nja i islamske tradicije.

Nijedno {kolsko dijete ne zna ni{ta o progonu Armena

Kao prvi autor u muslimanskom svijetu, Orhan Pamuk je osudio fetvu pro-
tiv Salmana Rushdija, a stao i na stranu Ja{ara Kemala, kada je ovaj 1995. godine

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 89

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

U f o k u s u – Orhan Pamuk

bio optu`en. On `eli pristupanje svoje zemlje Evropskoj Uniji, jer ono tursku vla-
du prisiljava da provede u djelo zapo~ete reforme, a visoke turske oficire dr`i
izvan politike. Tri godine sam `ivio u toj zemlji i mo`ete mi vjerovati: ovakvi sta-
vovi zna~e hrabrost. Neizvjestan polo`aj Kurda jo{ uvijek je anatema u slu`be-
noj Turskoj. Armeni egzistiraju samo utoliko {to su izvr{ili masakr nad Turcima.
Nijedno {kolsko dijete u Turskoj ne zna ni{ta o progonu Armena u Anadoliji
1915/16. godine. Time {to bez straha di`e svoj glas i optu`uju}i tra`i istinu, Or-
han Pamuk poku{ava iznuditi razmi{ljanje o tome i pridobiti one koji vladaju.
Ne mo`e biti da je jedan vrlo mlad ~ovjek u Istanbulu o ovome svemu samo
sanjao. Taj mladi} je `elio postati slikar. Za njega je va`nost imala prvenstveno
umjetnost zavo|enja ne rije~ima nego bojama i svijetlom. Njegova porodica,
imu}na i prozapadnja~ki orijentirana, otac, majka, ujak i tetka, vatreni sljedbeni-
ci Kemala Ataturka, do izvjesne mjere podr`avaju njegovu `elju. On se mora
upisati na studij arhitekture, a od majke dobiva mali stan koji mo`e koristiti kao
atelje. Djevojka budu}eg slikara – ona ima perzijsko ime, koje zna~i ne{to kao
“divlja ru`a” – posje}uje ga tu, smje{ta se na divanu: “Kad sam joj, jo{ na po~et-
ku njenih posjeta rekao, da bih je naslikao”, stoji u knjizi sje}anja Istanbul, “pita-
la je: Kako da sjednem? uzbu|ena kao kakva starleta koja nikad prije nije stala
pred kameru i nesigurna {ta da radi s rukama i nogama”.
Tragovi tih ranih godina nalaze se u svim romanima Orhana Pamuka. Tako
se opis supruge pripovjeda~a romana Crna knjiga doima kao neka slika: “Rüya je
spavala, ispru`ena potrbu{ke u ugodno toploj tami ispod udolina sjenki i kao in-
digo mekih bre`uljaka na reljefu pokriva~a s plavim kockama, koji je odozgo do
dolje prekrivao krevet.” Slikar i model govore o budu}nosti. “Do}i }u na tvoj pre-
puni vernisa` u Parizu”, obe}ava Crna Ru`a, “sa svojim francuskim prijateljica-
ma”. Ali ta tajna ljubavna pri~a se zavr{ava. Bolestan od ljubavi, devetnaestogo-
di{nji Orhan Pamuk napu{ta studij arhitekture, slika i slika, ~ita i ~ita, Dostojev-
skog, Tolstoja, Tomasa Mana, tumara i tumara Istanbulom.
U zavr{nom poglavlju Knjige sje}anja Pamuk vrlo upe~atljivo opisuje te usa-
mljene {etnje: grad kao prohodno, veli~anstveno pam}enje, koje sad propada iz-
gubiv{i svoju snagu, svoju volju, svoju `e|. “To nije Pariz”, ~esto mu govori maj-
ka kad bi se vratio iz svojih {etnji, “to je Istanbul. I kad bi postao najbolji slikar
na svijetu, ovdje niko ne bi obratio pa`nju na tebe.” Na kraju jedne takve {etnje,
nakon pola no}i provedene po utje{nim ulicama Beyoglua, sjeda za stol i poku-
{ava fiksirati “hemiju no}nih krstarenja”. “Ne `elim biti slikar nego pisac.” To je
posljednja re~enica njegove Knjige sje}anja. Ostavlja slikarstvo i pi{e svoj prvi ro-
man. Od tada mu knji`evnost zna~i sve. Pamuk pi{e, nesumnjivo, i to ve} tride-
set dvije godine.
“Roman je najve}i izum zapadnog svijeta”, ka`e Osman, junak romana Novi
`ivot. Njegov alter ego, koji se tako|er zove Osman, o tome misli: dobra knjiga je

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 90

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

Joachim Sartorius Orhan Pamuk je za nas sretan slu~aj

pisani komad, koji opisuje stvari koje ne postoje... “Stoga je besmisleno izvan
knjige tra`iti zemlju koja je s one strane rije~i”. Knjiga, o kojoj je rije~, opisuje no-
vi `ivot. Ona mijenja one koji je ~itaju. Oni se daju u potragu za novom zemljom,
koja ne biva opisana i nije ni{ta drugo do gigantska metafora za ~e`nju. Ovaj raz-
govor dva Osmana o `eljenoj zemlji, koja se skriva u knjizi, jeste pasa` u kojem
se svi romani Orhana Pamuka, tako razli~iti jedan od drugoga, intenzivno me-
|usobno do{aptavaju. U svakoj od tih knjiga postoji neko prazno mjesto, koje ni-
je ni{ta drugo do slavljenje knji`evnosti. Junak romana Snijeg, Ka, na putu kroz
isto~nu Anadoliju, snijegom zarobljen u Karsu, dobiva misti~no nadahnu}e i pi-
{e pjesme, 19 ih je na broju, koje raspore|uje prema unutarnjoj strukturi snje`ne
pahulje. ^italac poznaje naslove pjesama. O samim pjesmama ne saznaje ni{ta.
Jedan Kaov prijatelj, pripovjeda~, nakon njegova ubistva bezuspje{no tra`i zele-
nu svesku u koju je Ka zapisao svoje pjesme. Ne nalazi je. Usred jednog izrazito
politi~kog romana – rupa, praznina, koja nas, ~itaoce, izlu|uje od ~e`nje da upo-
znamo te pjesme. Jer ta pahulja, taj kristal skriva tajnu cijelog Kaovog `ivota. Je-
dno mjesto u romanu Crna knjiga djeluje kao eho na to. Pripovjeda~, izgubljen u
tragovima svoga sje}anja, ka`e: “Jer ni{ta ne mo`e biti tako zapanjuju}e kao `i-
vot. Osim pisanja. Osim pisanja. Da, naravno, osim pisanja, jedine utjehe.”
Tako je svaki roman Orhana Pamuka i refleksija o ulozi knji`evnosti i o tome
{ta ona od nas ~ini. Njegove knjige su prepune neobi~nih junaka, s mnogo intri-
ga, zavjera i prolaznih ljubavi. One su prije svega najta~niji opisi pro{log i dana{-
njeg stanja u Turskoj. One su ironi~ne, sarkasti~ne, nje`ne, ali i brutalne, pune
ubistava i smrti. Pasa`i o seriji nesre}a u Novom `ivotu i autobuske nesre}e sa le-
{evima, osaka}enima i povrije|enima, podsje}aju na Godardov film Weekend. Li-
~nosti u romanu Snijeg jesu gruba skica dana{njeg turskog dru{tva: islamisti, te-
roristi, agenti tajnih slu`bi, policajci i visoki oficiri, postojani kemalisti i u~itelji
{kola Kur’ana, lijepe `ene i posrnuli glumci. Veliki roman se odlikuje nepodno{-
ljivom gusto}om detalja i – ja tako mislim – moralnom vizijom. Svaki Pamukov
roman daruje nam akribijski, gotovo bud`etski precizan opis njegove zemlje –
najzad, rastrgnutosti te zemlje izme|u tradicije i moderne, izme|u dviju civili-
zacija, dviju religija, dva stava, onoga islamskog i zapadno-ateisti~kog, misti~nog
i tehni~ko-vjerni~kog.

Turska pati od su`uju}eg evropskog pogleda

Ovdje je uzbudljivo da Pamukovi opisi proizlaze iz samih stvari, jer on po-
sjeduje neugodno precizan dar opa`anja, osje}aj za stvari, posebno za stvari iz
dobrog starog vremena, koje nestaju, koje zapadni produkti nepovratno potis-
kuju. Roman Novi `ivot ima za to inventar – od sapuna za brijanje Opa koji miri-
{e na mentol, upakiranog u srebrni papir na donjem kraju, do starih autobusa
Magirus i Vatan konzervi. U gradi}u Büdül Osman i njegova draga, Canan, po-

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 91

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

U f o k u s u – Orhan Pamuk

sje}uju izlo`bu u mjesnoj {koli: “U prepunoj {koli Kenan Evren vidjesmo” (...) sat
koji svira, i koji jednim potezom, modernim, ekonomi~nim rje{enjem, uklanja ci-
jeli problem s minaretom, mujezinom, zvu~nicima, pozapadnjavanjem naspram
islamiziranja. Umjesto ptice iz stare, poznate budilice, uobi~ajenim mehani-
zmom su bile povezane dvije figure. Na donjoj od dvije galerije, napravljene po
uzoru na {erefet na munari, pojavljivao se u vrijeme namaza si}u{ni imam i tri
puta uzvikivao ’Allah je velik!’, na gornjoj galeriji se u svaki puni sat ukazivao
~ovje~uljak, glatko obrijan i s kravatom, i uzvikivao: ’Kakva sre}a biti Tur~in, bi-
ti Tur~in, biti Tur~in!’ – ironi~na aluzija na republikanske po~etke pod Ataturkom.
Mislilo se na Tur~ina koji je odbacio fes, gledao prema Evropi i bio ponosan {to
nestaju stare stvari.
Orhan Pamuk je stalno ponavljao da prozapadna orijentacija Turske nije ne{to
negativno, ali jeste problemati~no, pa i bolno. S kulturnim preobra`ajem do{le su
traume i krize identiteta. Mo`da on mo`e pisati tako upe~atljivo o tome jer je i sam
propatio jednu takvu krizu. Njegovi roditelji su bili kemalisti iz gornjeg srednjeg
stale`a. Prilikom osnivanja Republike Turske Ataturk je, nama danas neshvatljivim
radikalizmom, posjekao sve korijene prija{nje kulture. Ukinut je arapski alfabet,
zakonom a jo{ vi{e silom uveden je laicizam, ubijani su imami, ali su osnovani i
sindikati i novine, te od{kolovane prve pilotkinje i arheologinje. Okretanje prema
Evropi, silom nalo`eno, moralo je ostaviti praznine u glavama svih Turaka.
Pamuk je odrastao na Bosforu kao da je taj {iroki vodeni tok tankovijasta Se-
na. Tek je u dobi od 35 godina otkrio osmansku tradiciju, studirao stare neorto-
doksne pozicije islama, te tako relativno kasno postao komplicirani proizvod iz
lonca Bizant-Konstatinopolj-Istanbul. Njegovo djelo o tome govori, jer se samo
na prvi pogled njegove knjige doimaju kao realisti~ni romani u velikoj tradiciji
evropskih propovjeda~a. No, oni su mnogoslojniji, ornamentalniji, pa i nadre-
alisti~niji. Kroz njih proti~e kanon cjelokupne prija{nje knji`evnosti, one zapa-
dne i one isto~ne. Na jednom mjestu Orhan Pamuk govori o “~arobnjaku u pis-
cu”. On sam je jedan takav ~arobnjak.
Da bi bio ~arobnjak, mora{ savladati sve trikove i biti in`enjer, konstruktor,
arhitekt i ma|ioni~ar. Orhan Pamuk dokazuje da mo`e zadr`ati u rukama hilja-
du i jednu nit i da najsmjelije konstrukcije ostaju nosive. Jedan element njegove
gra|evine, umjetni~ki zahvat orijentalnog pripovjeda~a, jeste uvo|enje pri~a u
radnju koja proti~e, a koje onda nadvisuju doga|anje i funkcioniraju kao para-
bole, kao produ`ene izreke. Tako u romanu Snijeg terorista Lapislazuli sumor-
nom pjesniku Ka pripovijeda perzijsku pri~u o Rüstemu, vladaru Irana, koji u je-
dnoj bitki ubija protivni~kog vojskovo|u, zaklonjenog {titom, i tek po narukvici
prepoznaje da je ubio vlastitog sina. Lapislazuli komentira pri~u i ka`e da se po-
istovje}uje sa “~asnim bolom” Rüstemovim, koji je prema predanjima odgovor-
no djelao. Ovdje bi se mogao nalaziti i uzor za tuma~enje vlastitog `ivota. Ro-
man Zovem se crvena pro{aran je takvim parabolama koje transcendiraju stvar-

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 92

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

Joachim Sartorius Orhan Pamuk je za nas sretan slu~aj

nost. One razvijaju rafiniranu pre|u od vjerovanja i praznovjerja, bajki i la`nih

bajki, ali i neprestano prenose mudrost i moral. Tu se razvija jedna etika, jedna
“moralna vizija” koja se u potpunosti razotkriva samo onome ko poznaje ranoi-
slamske tekstove Ibn Arabija ili al-Hallad`a ili sufijskih pjesnika kao {to su Emre,
Rumi i Nizami.
Vrlo komplicirani dijalog izme|u Istoka i Zapada sa svojim sna`nim ampli-
tudama jeste osnovno du{evno stanje dana{nje Turske. Na{i mediji izvje{tavaju
o toj zemlji. Dva miliona njema~kih turista posjeti je svake godine. Pa ipak nam
je Turska ostala daleka. To {to beskrajno bogata knji`evnost Orhana Pamuka
obja{njava svijetu njegovu zemlju jeste ne~uveno sretan slu~aj. Svi oni koji ina-
~e o tome govore i izvje{tavaju slijede odre|ene interese. Politi~ari – Erdogan,
Verheugen, Merkel ili Villepin – visoke oficire, histori~are. Pisac je jedini koji nas
upoznaje s ovom zemljom.
Ovo je sretan slu~aj u knji`evnosti, kakav se mo`da zadnji put dogodio u 19.
stolje}u. Kada ~itamo Balzaka, Stendala ili Flobera, onda odjednom ta~no znamo
kakvo je bilo stanje u Parizu, u Francuskoj. Kada ~itamo Dostojevskog, znamo o
ruskom carstvu, o rascijepljenosti ruske du{e izme|u ~e`nje za Evropom i prezi-
ra prema Evropi. Ako danas ~itamo Pamuka, ispravno i strpljivo, razumijemo i
respektiramo ovu kompliciranu zemlju, Tursku, sa njenom velikom povije{}u i
velikom kulturom.
Moramo se ipak okrenuti Istanbulu da bismo razumijeli Orhana Pamuka. On
je u svome posljednjem, autobiografskom romanu podigao prekrasan spomenik
ovoj svjetskoj metropoli. Ve} na po~etku ~itamo: “Sudbina Istanbula je moja su-
dbina. Osje}am se vezan za taj grad, jer me je u~inio onim ko sam.” On voli grad
u sutonu, na ki{i ili po snijegu koji ga prekrije ~etiri-pet dana zimi: “Gledati grad
crno-bijelo zna~i gledati ga kroz firnis povijesti: patinu svega onoga {to je staro i
izblijedjelo i {to za ostatak svijeta ni{ta ne zna~i. ^ak i veli~anstvena osmanska
arhitektura posjeduje neku skromnu jednostavnost, koja odaje melanholiju kra-
ja jednog carstva, bolno podvrgavanje su`uju}em evropskom pogledu i jedno
prastaro siroma{tvo, koje istovremeno mora podnositi neizlje~ivu bolest; to je re-
zignacija koja hrani du{u Istanbula, okrenutu prema unutra.
Svoj grad Pamuk opisuje s naklono{}u, toplinom i razo~arenjem koji ne je-
njavaju. Sredi{nji pojam, s ciljem razumijevanja njegova sustava, jeste Hüzün,
pojam koji je kori{ten jo{ u Kur’anu, a preuzeo ga je turski jezik kako bi opisao
kolektivnu melanholiju, stanje jednog cijelog zajedni~kog bi}a. Taj Hüzün, koji je
prisutan i u muzici, u poeziji, a ugnijezdio se u ostacima velike povijesti, grad je
sam sebi odabrao. On ne pati od te melanholije zato {to ona omek{ava pogled i
pru`a utjehu. Sam Pamuk citira Roberta Burtona: All other pleasures are empty./
None are as sweet as melancholy.1 Za pjesnika je Hüzün, kako ka`e Pamuk, okovani

1 Sva druga zadovojstva su prazna. Nijedno nije tako slatko kao melanholija.

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 93

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

U f o k u s u – Orhan Pamuk

prozor izme|u njega i svijeta, za “Istanbullus” ukupno, to je na~in da se pono-

sno izdr`e svi udarci `ivota, upravo tako, kao da Hüzün nije rezultat briga i gu-
bitaka, nego mnogo vi{e – njihov uzrok.
Je li i Orhan Pamuk sjetan? Iz njegovih romana znamo: on ima talenta za iro-
niju, za sarkazam. Usred toga bljesne vic. “Hladno umjetni{tvo” mu se ne mo`e
predbacivati. Naprotiv, on ima goru}i interes za ljude i stvari, njegov pogled na
svijet je o{tar i neugodan istovremeno, no uvijek pun sau~e{}a. To se najjasnije
da dokazati u njegovom najnovijem romanu Snijeg, koji najodlu~nije od svih
njegovih knjiga se`e u stvarnost. On pripovijeda veliku, stra{nu bajku dana{njeg
svijeta. Taj svijet je polariziran ne samo izme|u Istoka i Zapada, bilo bi to suvi{e
jednostavno, nego izme|u ideologija i religija, siroma{nog i bogatog, onih koji
vole i onih usamljenih, pametnih i ludih. Orhan Pamuk prezentira sve te glaso-
ve i stavove. Svako je razumljiv, ~ak i fanatik. Svako ima svoju vjeru, svoje argu-
mente, pa i svoju ljepotu – i nevinost, koju brzo izgubi.

Biti pravedan prema svakome Pamukova je prkosna `elja

Pjesnik Ka bi u ovoj zlo~estoj bajci mogao biti alter ego Orhana Pamuka. Ka
je ateist i pokazuje razumijevanje za Nescipa, u~enika kur’anske {kole u Karsu,
koji `eli pisati islamsku nau~nu fantastiku i jam~i za ~istotu svojih vjerskih ubje-
|enja. Istovremeno, Ka po{tuje oca svoje drage, Ipek, demokratu i republikanca
od prvog trena. Ka postaje kolebljiv u svom ateizmu kada poljubi ruku istinskog
{ejha u dervi{koj tekiji. On ima razumijevanja za ljutnju stanovnika Karsa, koji
bi htjeli postati dijelom Zapada, ali u svemu tome ne uspijevaju da mu pripadnu.
Ako odvratimo pogled od Ka, koji je duboko nesiguran, rastrzan izme|u ide-
ja evropskog prosvjetiteljstva i labavih veza s tradicijom islama, vidje}emo da u
ovome romanu niko nikoga ne razumije. [ta zna~i razumjeti? Postaviti se u ulo-
gu drugoga. Ta velika bajka je gorka i kona~no tu`na do smrti. To {to je kao opi-
jeni ~itamo do kraja ima veze s knji`evnim majstorstvom autora, s njegovim
osje}anjem za apsurdno i s njegovom prkosnom `eljom da bude pravedan i
usred tolike zaostalosti, praznovjerja i bijede.
O Pamukovom osje}aju za pravdu, o njegovoj dubokoj brizi za sada{njost
Turske, na najdirljiviji na~in svjedo~i tekst koji je napisao nakon velikog zemljo-
tresa u Istanbulu 1999. godine. “Nevolja, ru{evine, bijeda”, pisao je Orhan Pa-
muk, “pokazuju nam kako je ljudski `ivot neza{ti}en i kako na{e bivstvovanje
ovisi o odlukama koje donose mizerni poduzetnici, gradske vlasti koje si{u no-
vac od mita i korumpirani gra|evinari”. On razgovara s pre`ivjelima i ne upo-
znaje utjehu. U toj veli~anstvenoj reporta`i doti~u se umjetnik i politi~ki autor.
Ovdje se zatvara krug ka Orhanu Pamuku koji javno zahtijeva kriti~ko pisanje
povijesti u Turskoj, koji svojoj zemlji `eli liberalnu, sekularnu demokratiju, i ko-
ji sam otjelovljuje “kulturu prijevoda” u kojoj pu{ta da zapadni uzorci mi{ljenja

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 94

CEEOL copyright 2024

CEEOL copyright 2024

Joachim Sartorius Orhan Pamuk je za nas sretan slu~aj

komuniciraju s islamskim vrijednosnim predod`bama, znaju}i dobro koliko su te

linije prijeloma pretrpane konfliktom izme|u bogatog, prepotentnog Zapada i
vojske gubitnika uzrokovane globalizacijom.
Variraju}i formulu koju je jo{ Thomas Mann sam stvorio, u znak sje}anja na
njegovo djelo, mo`emo re}i: Knji`evnost Orhana Pamuka je prijateljska prema
`ivotu, mada poznaje nerazrje{ive konflikte.
S njema~kog prevela Emira Kordi}

Bilje{ka:
Joachim Sartorius je do 2000. godine bio generalni sekretar Goethe Instituta,
a trenutno je direktor Berliner Festspiele. Posljednju je objavio zbirku poezije Ich
habe die Nacht (Imam no}), 2003. godine

izraz
novi

oktobar-decembar 2005, strana 95

CEEOL copyright 2024