Temeljna znanja o odgoju i obrazovanju

Smjernice za ispit: pojmovi koji će se naći u nekoj formi pitanja

(Pitanja će biti kombinirana; s višestrukim odabirom, otvorena, zatvorena, nadopunjavanje)

1. Pedagogija / značajna imena (pogledati tekstove i pripremiti ih za ispit je će pitanje biti vezano
uz tekst)
2. Odgoj
3. Obrazovanje
4. Odgojno-obrazovni sustav
5. Formalno / neformalno / informalno obrazovanje
6. Razlike između formalnog i neformalnog obrazovanja
7. Objasniti utjecaj društvenih vrijednosti na sustav obrazovanja
8. Objasniti značenja suvremenih pedagoških termina
9. Čimbenici odgoja i obrazovanja
10. Kompetencije
11. Odgojno-obrazovne vrijednosti
12. Poduzetništvo
13. Znanje
14. Učenje
15. Pamćenje
16. Poučavanje
17. Edukacija
18. Socijalizacija
19. Akulturacija
20. Djelotvoran nastavnik / profesionalne kompetencije nastavnika
21. Pedagoške kompetencije
22. Stilovi odgoja
23. Pravilnici koji reguliraju rad u školi
24. Ciljeve odgoja i obrazovanja determiniraju
25. Zašto promjene u obrazovanju
26. Izvori neučinkovitog obrazovanja
27. HKO = Hrvatski kvalifikacijski okvir
28. Što utvrđuje nacionalni kurikulum
29. Sustav odgoja i obrazovanja u RH
30. Razine obrazovanja u RH
31. Načela odgoja i obrazovanja?
32. Nastavni planovi i programi
33. Nacionalni, strukovni i školski kurikulumi?
34. Kome služi nacionalni okvirni kurikulum?
35. Što je nastavni kurikulum?
36. Vrste kurikuluma?
37. Što je školski kurikulum?
Napomena: obratiti pozornost na obavljene materijale na Teamsu (tekstove velikih pedagoga), proći
Nacionalni okvirni kurikulum jer se najviše pitanja nalazi u njemu, (ne učiti na pamet), pročitati
članak https://hrcak.srce.hr/clanak/363313 Pregled razvoja odgoja, obrazovanja za vrijednosti u
okvirima povijesno-društvenoga konteksta.

1
Obavezna literatura:

• Hentig, H. (2008), Što je obrazovanje. Zagreb: EDUCA

• Jensen, E. (2005), Poučavanje s mozgom na umu. Zagreb: EDUCA
• Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje, opće obvezno i
srednjoškolsko obrazovanje (2011.). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH
• Mialaret, Gaston (1989), Uvod u edukacijske znanosti. Zagreb: Školske novine
• Pastuović, N. (2008), Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju. Odgojne znanosti, 2(16):
253 – 267.
• Nacionalni okvirni kurikulum za predškolskiodgoj, opće obvezno i srednjoškolsko
obrazovanje (2011.), Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH
• Pedagogijska istraživanja, Vol III, br. 1, str. 9-20.

Dopunska literatura:
•
Brković, V. Bušljeta Kardum, R., Togonal, M. Key competence acquisition - an analysis of
the teacher training program in the Republic of Croatia, INTED 2020 - Sharing the Passion
for learning, 1034-1043.
•
Hentig, H. (2007), Kakav odgoj želimo. Zagreb: EDUCA
•
Jones, B., Irendale, N. (2010), Enterprise education as pedagogy. Education + Training,
52(1): 7 – 19. Prema društvima znanja, UNESCO-ovo svjetsko izvješće (2006). Zagreb:
EDUCA
•
Napomena: Studenti će tijekom nastave biti upućeni na druge relevantne izvore

Struktura dokumenta:
I. Pedagogija
II. Obrazovanje i odgoj
III. Rad u školi

Kolegij/ predmet:

• Cilj
o Objasniti značenje pedagoških termina i postavke pedagogije kao znanosti
o Objasniti što utječe na ciljeve odgoja i obrazovanja u određenom povijesnom
razdoblju

2
I. Pedagogija

Pedagogija / značajna imena (pogledati tekstove i pripremiti ih za ispit je će pitanje biti vezano uz
tekst)

Pedagogija

• grč. παιδαγωγία: odgoj, Paidagogos= „paidos” =dijete, „ago” =pratiti, voditi

• Znanost o odgoju i obrazovanju
• društvena znanost, pojavila se u XIX. St.
• Čime se bavi pedagogija?
o proučava, istražuje i unaprjeđuje odgoj i obrazovanje
o proučava različite utjecaje na individualni i socijalni razvoj
o proučava čimbenike, procese i sadržaje oblikovanja ljudske osobnosti i identiteta
• Kratak pregled kroz pvijest
o Elementi organiziranoga odgoja (npr. prenošenje potomcima najjednostavnijih radnji
potrebnih za lov i preživljavanje) javljaju se i u najprimitivnijim ljudskim skupinama.
o Usustavljen odgoj počinje već u grčkih (Sokrat, Platon, Aristotel i dr.) i rim. filozofa
(Ciceron, Seneka, Kvintilijan i dr.); od tada potječe i naziv pedagogija.
o razdoblje osamostaljivanja pedagogijske teorije pojavljuje se u pedagoga humanista
od XIV. do XVI. st.
o F. Rabelaisa, M. E. de Montaignea,, Erazma Roterdamskoga, Th. Morea, T.
Campanelle i dr.
o Ističe se potrebu odgojnoga rada na drugima
o zastupa se odgojna jednakost među spolovima i nužnost izgradnje novih škola
• Važna imena
o J.F. Herbart: razradio strukturu, pedagogija se odvaja od filozofije
o J. Á. Komenský (1592.–1670.): postavio temelje pedagogijske znanosti (otac
pedagogije)
▪ “Velika didaktika”
▪ Razradio ideje: organizacija škole, ustroj školskog sustava, teorija nastave,
metodika odgojnog rada
• 4 formalna stupa pedagogije (Herbart)
o Jasnoća
o Asocijacija: prijenos informacija na najlakši način
o Sustav: struktura predavanja (uvod, razrada, zaključak)
o Metoda: dati kratke upute, domišljanja načina kako prenijeti informaciju
(demonstracija, razgovor)
• Pedagogija u Hrvatskoj
o Studijsko utemeljenje na sveučilištu
o Osamostaljenju i razvoju pedagogije pridonijeli su učitelji, nastavnici, profesori,
praktičari različitih škola
o između dvaju svjetskih ratova utemeljena je tzv. aktivna, radna škola i traganje za
»novom pedagogijom«
• Raščlamba znanosti o odgoju: postoje tri tipa pedagogijskih teorija
o Znanost o odgoju
o Filozofija odgoja
o Praktična pedagogija (Wolfgang Brezinka, Odgoj je skup socijalnih radnji)

3
Tekstovi (Za svakog autora izvući pedagošku misao i odgojno-obrazovni cilj)

Protagora
• Dijete se odgaja i poučava od najranije djetinjstva i to traje do kraja života
• Odgajatelji (roditelji, odgajatelji, dadilja) natječu se da dijete bude što bolje – pouka,
upućivanje
o Pravo – krivo, ružno - lijepo,
o Dijete koje ne posluša - kazna
• Škola
o Dužnosti učiteljica: da više paze na dobro vladanje dječaka, nego na čitanje i sviranje
na citri
o Učitelji izvršavaju što se od njih traži
o Pjesme: čitanje pjesama izvrsnih pjesnika (i učenje napamet): one sadrže mnogo
moralnih pouka i priča: to dječak uči zato da se povodi za njima i da se u njemu
probudi težnja da i on bude takav
o Učenje citre --> učenici pjevaju uz pratnju instrumenata i navikavaju svoje duše na
ritam i sklad da bi postali pitomiji, skladniji, puni takta, kako bi time što bolje
koristili tamo gdje treba govoriti i raditi
o Gimnastika: da im se tijelo ojača i osposobi za muževan život i da zbog tjelesne
nesposobnosti ne moraju biti kukavice ni u ratu ni u drugim prilikama
• Nakon škole, mladi se temeljito upoznaju sa zakonima – da žive po njima, a ne po svome
nahođenju

M. F. KVINTILIJAN (Quintilinanus), 48.-118.g.n.e.: „Obrazovanje govornika“

Neophodno je poznavati prirodu djeteta

• Iskusan nastavnika: treba proučiti um i prirodu povjerenog mu djeteta, treba uočiti razlike
umova i težiti da sazna za što je koji prirodno sposoban
• Postoje različita djeca
o Neka djeca ne trpe naredbe
o Neku djecu strah uzbuđuje, drugu strah oslabljuje
• Kao što nastavnik tjelesnog proučava za što je koje dijete fizički sposobno, tako i nastavnik
retorike mora smišljeno promatrati čiji je um sposobniji, govoriti sažeto i lijepo, ili
dostojanstveno, ili meko. Ili tvrdo, ili jasno, ili pristojno.
o Nastavnik se treba prilagoditi učeniku kako bi ga poveo u stranu koja mu je prirodno
svojstvena
• Kakav mora biti učitelj?
o Neka učitelj prije svega u sebi izazove roditeljske osjećaje prema svojim učenicima i
neka se uvijek stavlja u položaj onih osoba koje mu povjeravaju svoju djecu.
o Neka nema poroka i neka ih ne trpi kod drugih
o Neka njegova strogost ne bude mrgodna, a ljubaznost popustljiva, da ne bi otuda
ponikla mržnja ili omalovažavanje
o Neka budu duži razgovori o moralnom i dobrom, jer što češća budu savjetovanja, to
će biti rjeđa i potreba za kaznama.
o Učitelj da ne bude razdražljiv, ili u isto vrijeme da ne gleda kroz prste onima koje
treba popravljati. Neka ne bude previše grub ili čangrizav.
o Svaki dan neka on kaže učenicima nešto što će im zauvijek ostati u pamćenju.

4
 M.de Montaigne, (1533.- 1592.); „Ogledi o odgoju“
O odgoju djece

• Volio bih da odgajatelj popravi ovu metodu i da svog odgajatelja, prema sposobnostima koje
ima, odmah u početku stavi na probu tim što će dopustiti da sam ispituje, bira i razlikuje što
će mu ponekad pokazati put, a ponekad ostaviti njemu da ga sam nađe.
• Prvo treba govoriti učenik, tek onda učitelj - kao reakcija na ono što je učenik rekao
• Oni koji se, našem današnjem običaju, bave pomoću istih lekcija i istih metoda odgajanjem
većeg broja djece vrlo nejednakih sposobnosti ne treba da se čude ako u toj gomili djece
naiđu na jedva dva ili tri djeteta koja će vidjeti korist od njihovog poučavanja.
• Neka odgajatelj ne traži od učenika da samo ponavlja riječi svoje lekcije, već da kazuje njen
smisao i sadržaj
o Neka zatraži od djeteta da ono što je naučilo prikaže u stotinu raznih vidova i
primjeni na isto toliko raznovrsnih predmeta da bi vidjelo da li je dobro razumjelo i
savladalo
• Učenik bi trebao sve pomno ispitati i ništa ne primiti na osnovu autoriteta i na vjeru
• Neka učenik dobro zna to što zna

J. A. Comenius, 1592.-1670. “Velika didaktika”

• Učitelj mora biti pristupačan, ljubazan, ohrabrujuć, poticajan
o ko ponekad prizovu k sebi pojedince ili sve zajedno, pa im praktično pokažu ono što
će jednom morati da uče, slike, optičke i geometrijske sprave, nebeske kugle i slične
stvari koje bi ih mogle potaknuti na divljenje […] Ukratko, postupaju s učenicima
ljubazno, lako će im pridobiti srce, pa će se čak češće s radošću baviti u školi nego
kod kuće.
• Sama škola treba da bude ugodno mjesto koje pruža prijaznost očima iznutra i izvana.
• Sami nastavni predmeti privlače omladinu ako su prilagođeni shvaćanju njenog uzrasta i ako
se predaju jasno, pa im se dodaje ili nešto šaljivo ili barem manje ozbiljno ali uvijek prijatno.
To znači da treba miješati ugodno s korisnim.
• Metoda poučavanja mora biti prirodna kako bi pobudila želju za učenjem

Jean Jacques Rousseau, 1712.-1778., „Emil li o odgoju“

Interes je pokretač učenja

• Najbolja metoda za učenje jest želja za učenjem: interes koji kod djeteta postoji veliki je
pokretač
• Obično se postiže najsigurnije i najbrže ono što se bez prenagljivanja nastoji postići.
• Učenje mora biti konstantno i onima koji poučavaju mora biti stalo do toga da učenik nauči

5
 John Locke (1632.-1704.); Misli o odgoju
O radoznalosti djece

• Radoznalost (= želja za saznavanjem) treba poticati = ona je moćno oruđe koje je priroda dala
djeci kako bi uklonili neznanje s kojim su se rodili
• Učitelj ne smije odbiti ili dočekati grubo ni jedno pitanje koje dijete postavi, niti dozvoliti
drugima da mu se zbog toga smiju
o Treba imati na umu za čime teži djetetov um prilikom postavljenog pitanja, a ne se
usredotočiti na riječi kojima se dijete služi da bi to izreklo.
o Pravi odgovor odvest će dijete i dalje nego što se učitelj nada
• Mnoga djeca odaju se praznog igranju i uludo troše vrijeme jer vide da se njihova radoznalost
ne cijeni, a njihovo pitanje prezire. Ali kad bi se sa njima postupalo sa više dobrote i priznanja
i na njihova pitanja dali odgovori, kao što bi trebalo da bude, i u tome ih zadovoljili, onda
vjerujem da bi djeca više uživala da uče i da uvećavaju svoje znanje
• Treba poticati pitanja i povećanje boljeg razumijevanja
• Djeca vrlo lako osjete da ih varamo ili da ih podcjenjujemo, vrlo brzo nauče vještinu
prezentiranja, pretvaranja i laganja kad vide da to isto i drugi rade.
• Učenici su kao koji su tek stigli u nepoznatu zemlju o kojoj ništa ne znaju. Stoga moramo sebi
postaviti pitanje savjesti da ih ne zavedemo na lažni put.
o Iako izgleda da poneki put njihova pitanja nisu važna, ipak na njih treba ozbiljno
odgovoriti, jer, ma kako da ta pitanja mogu izgledati nama (kojima su davno poznata)
bez ikakve vrijednosti, ona su ipak važna onima koji su neznalice.
• A ako ih njihova radoznalost dovede kakvim slučajem do toga da nas pitaju i za ono što ne bi
trebalo da znaju, mnogo je bolje da im otvoreno kažemo da to nije stvar koju treba sad da
znaju nego da ih pustimo da odu sa kakvim lažnim ili besmislenim odgovorom.

J. H. Pestalozzi Kako Gertruda uči svoju djecu

• Kako se obrazovan čovjek u svakom slučaju ponaša i kako se mora ponašati ako hoće da
predmet, koji mu je zapleten i nejasan, raščlani kako treba i da ga učini sebi jasnim? Taj če
čovjek u svakom slučaju svaki put paziti i morati paziti na tri gledišta
o Koliko predmeta po broju i raznovrsnosti lebdi pred njegovim očima;
o Kako izgledaju; kakav je njihov oblik i kontura;
o Kako se oni zovu; kako ih on može predočiti sebi jednim glasom, jednom riječi.
• Slijedom toga, zaključuje se da su obrazovne snage:
o Snaga da uoči predmete jednako po obliku i njihov sastav sebi da predoči.
o Snaga da te predmete odvoji i sebi određeno predoči kao jedinicu ili kao množinu.
o Snaga da predočavanje jednog predmeta po broju i obimu sebi govorom udvostruči i
učini nezaboravnim.
• Poučavanje dakle mora biti ovakvo
o Djecu učiti da svaki predmet koji im dođe do svijesti uzmu na oko kao jedinicu, Tj.
odvojeno od onih s kojima izgleda povezan.
o Učiti ih da upoznaju oblik svakog predmeta, tj. njegovu mjestu i njegov odnos.
o Upoznati ih, što je moguće ranije, s cijelim obimom riječi i imena svih predmeta koje
su ona upoznala.

6
II. Obrazovanje i odgoj

Odgoj
• Proces izgrađivanja i oblikovanja čovjeka u njegovim ljudskim odlikama
• Pedagogija je znanost o odgoju i obrazovanju (dakle, odgoj je samo dio pedagogije)
• Raščlamba znanosti o odgoju
o znanost o odgoju,
o filozofija odgoja
o praktična pedagogija (Wolfgang Brezinka, Odgoj je skup socijalnih radnji).
• Elementi organiziranoga odgoja (npr. prenošenje potomcima najjednostavnijih radnji
potrebnih za lov i preživljavanje) javljaju se i u najprimitivnijim ljudskim skupinama –
prenošenje vrijednosti s generacije na generaciju
• Usustavljen odgoj počinje već u grčkih (Sokrat, Platon, Aristotel i dr.) i rim. filozofa
(Ciceron, Seneka, Kvintilijan i dr.); od tada potječe i naziv pedagogija.

Obrazovanje
• Obrazovanje učenicima omogućuje stjecanje znanja, vještina, sposobnosti, načina mišljenja i
stavova nužnih za uspješno i korisno sudjelovanje u društvu.
• Postoje tri vrste obrazovanja: formalno, neformalno i informalno
Odgojno-obrazovni sustav
• Odgojno-obrazovni sustav je skup svih ustanova koje sudjeluju u ostvarivanju odgojno-
obrazovnih programa te u postizanju odgojno-obrazovnih zadaća i same svrhe odgajanja.
Sustav obuhvaća školstvo pojedine zemlje sa svim školama koje su međusobno povezane u
cjelinu i drugim odgojno obrazovnim ustanovama.
• OO Sustav uključuje i društvene čimbenike koji nisu pedagoške ustanove a ostvaruju ciljeve i
zadaće odgoja. (kulturne ustanove, strukovna društva, udruge mladeži i sl.)

Formalno / neformalno / informalno obrazovanje

• Formalno: oblik obrazovanja koji dovodi do stjecanja novih kvalifikacija, odnosno novih
diploma ili napredovanja na kvalifikacijskoj ljestvici
• Neformalno: označava organizirane procese učenja usmjerene na osposobljavanje odraslih
osoba za rad, za različite socijalne aktivnosti te za osobni razvoj
• Informalno: učenje koje rezultira iz dnevnih aktivnosti vezanih uz posao, obitelj ili slobodno
vrijeme. Nije organizirano ili strukturirano u smislu ciljeva, vremena ili podrške učenju.

Razlike između formalnog i neformalnog obrazovanja

(usporedi gore navedeno)

Objasniti utjecaj društvenih vrijednosti na sustav obrazovanja

• Društvene vrijednosti kao bitan činitelj utječe na vlastito mišljenje i djelovanje učenika, da
razviju odgovornost za vlastito ponašanje i život, pozitivan odnos prema drugima i
konstruktivno sudjeluju u društvenomu životu.

7
 Objasniti značenja suvremenih pedagoških termina
Pojmovi suvremenog odgoja i obrazovanja: Nacionalni kvalifikacijski okvir, cjeloživotno učenje,
opće i stručno obrazovanje, kompetencije/temeljne i stručne; formalno, neformalno i informalno
obrazovanje.
Ključni pojmovi suvremenog obrazovanja: znanje, učenje, pamćenje, poučavanje, edukacija,
socijalizacija, akulturacija
Nacionalni kvalifikacijski okvir

• reformski instrument kojim se uređuje cjelokupni sustav kvalifikacija na svim obrazovnim

razinama u Republici Hrvatskoj kroz standarde kvalifikacija temeljene na ishodima učenja i
usklađene s potrebama tržišta rada, pojedinca i društva u cjelini.
Cjeloživotno učenje

• Neprestano usavršavanje pojedinca koje ne staje završetkom studija –ključ uspjeha pojedinca
u životu i društvu
• Znanstveni, tehnološki i društveni razvoj iz dana u dan nam postavlja nove izazove koji
zahtijevaju nova znanja, vještine i vrijednosti. Dinamika ovih promjena u središte stavlja
proces cjeloživotnoga učenja i mijenja ulogu obrazovnoga sustava koji učenicima treba
pružati podršku u stjecanju onih kompetencija koje će im omogućiti uspješan profesionalni i
osobni život
Opće i stručno obrazovanje

• Opće obrazovanje
o U osnovnoškolskome odgoju i obrazovanju važno je da učenici budu u prilici steći
raznolika iskustva učenja i sveobuhvatno opće obrazovanje poučavanjem različitih
odgojno--obrazovnih područja kurikuluma.
• Stručno obrazovanje
o Jezgrovni dio strukovnoga kurikuluma obuhvaća ukupnost njegova općeobrazovnoga
i obveznoga strukovnoga dijela. Općeobrazovni dio u dvogodišnjemu će obrazovnom
ciklusu biti minimalan, a razmjerno složenosti kvalifikacije bit će povećan i
produbljen.
o Diferencirani (razlikovni) dio strukovnoga kurikuluma čini skup izbornih
općeobrazovnih i strukovnih nastavnih predmeta koji se učenicima nude na
nacionalnoj i/ili školskoj razini. Bitno je voditi računa da je opterećenje učenika
strukovnih škola razlikovnim kurikulumom jednako za sve učenike.
Kompetencije/temeljne i stručne

• Temeljne kompetencije učenika po NOK-u:

o Komunikacija na materinjem jeziku i stranim jezicima
o Matematičke kompetencije i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji
o Digitalna kompetencija
o Učiti kako učiti
o Socijalna i građanska kompetencija
o Poduzetnička kompetencija
o Izražavanja kroz različita područja kulture

8
Formalno, neformalno i informalno obrazovanje
(vidi gore)

Čimbenici odgoja i obrazovanja

• obitelj, škola, sve odgojne ustanove, Crkva, udruge mladeži.

Kompetencije
• Kompetencije su
o kognitivne sposobnosti i vještine u smislu profesionalnoga znanja, osobnoga
uvjerenja, ljestvice vrijednosti i motivacijskoga usmjerenja
o mjerljive radne navike i osobne vještine koje se koriste za postizanje radnih ciljeva
• profesionalne kompetencije učitelja
o Stručne kompetencije: stupanj obrazovanja
o Pedagoške kompetencije: vidi pedagoške kompetencije niže
o Didaktičke kompetencije: oblikovanje sadržaja, izbor metode poučavanja
• Djelotvoran nastavnik
o Znati čime i kako potaknuti učenike da uče
o Uspješno poučavanje → tip učenja
o Nastavničko umijeće: znati što + znati kako
• Kompetencije nastavnika → kompetencije učenika (ishodi učenja)
o Usmjerenost odgojno-obrazovnog procesa prema učeničkim ishodima
o Ostvarivanje učeničkih kompetencija nije moguće ostvariti bez visoke
kompetentnosti nastavnika
• Odgovarajuću vrstu obrazovanja učitelja, nastavnika i stručnih suradnika propisuje ministar
• Osobine kreativnih učitelja ((Wilson, 2014; Bramwell, Reilly, Lilly, Kronish i Chennabathni,
2011)
o samopouzdani, entuzijastični i posvećeni
o usuđuju se poduzimati rizike, i na poslu i u privatnim životima
o neuspjeh percipiraju kao priliku za učenje
o znatiželjni su i imaju intenzivnu želju za učenjem
o intrinzično motivirani, uporni i strastveni oko onog što ih zanima
o manje brinu oko činjenice da moraju ostaviti dobar dojam
o imaju kvalitetnije odnose sa svojim učenicima

9
Odgojno-obrazovne vrijednosti
• Promicanje temeljnih vrijednosti putem odgoja i obrazovanja:
o dostojanstvo ljudske osobe
o sloboda
o pravednost
o domoljublje
o društvena jednakost
o solidarnost
o dijalog i tolerancija
o rad
o poštenje
o mir
o zdravlje
o očuvanje prirode i čovjekova okoliša
o ostale demokratske vrijednosti.

Poduzetništvo
• Opis međupredmetne teme: Osnovni cilj razvoja poduzetničke kompetencije učenika jest
razvoj osobina ličnosti te znanja, vještina, sposobnosti i stavova potrebnih za djelovanje
pojedinca kao uspješne poduzetne osobe.
o Poduzetnička kompetencija uključuje razvoj učenika kao poduzetnih, kreativnih i
samostalnih osoba spremnih na prihvaćanje promjena i preuzimanje rizika, kao
pojedinaca s razvijenim socijalnim i komunikacijskim sposobnostima i temeljnim
znanjima iz područja gospodarstva i vođenja poslova, te područja obrta. U osnovi
razvoja poduzetničke kompetencije, kao međupredmetne teme koja se razvija u svim
predmetima, jest razvoj poduzetne i inovativne osobe osposobljene za uočavanje
prilika u kojima svoje ideje može pretvoriti u djelo u različitim situacijama:
obrazovanju, radu i životu općenito.
• Ciljevi međupredmetne teme: Učenici će:
o biti osposobljeni za postavljanje, vrjednovanje i ostvarivanje osobnih ciljeva
o biti poduzetni, inovativni i kreativni
o učinkovito rješavati probleme
o znati planirati svoj rad i ostvarivati planove
o razviti inicijativnost, ustrajnost u aktivnostima, posebno u učenjubiti osposobljeni za
prilagođavanje novim situacijama, idejama i tehnologijama
o razviti stvaralački pristup prema izazovima i promjenama, stresovima i sukobima te
natjecanju
o razvitivještine vrjednovanja drugih i samovrjednovanja te kritičkoga odnosa prema
vlastitomu uspjehu, odnosno neuspjehu
o razviti samostalnost, samopouzdanje i osobni integritet
o upoznati radni život i zanimanja u neposrednoj okolini i društvu•steći temeljna
znanjau području gospodarstva i vođenja poslova•osvijestiti važnost i mogućnosti
samozapošljavanja

10
 Znanje
Postoji više načina klasifikacije znanja. Razlikuje se npr. izričito (eksplicitno) znanje od
individualnoga (implicitnoga) znanja. Eksplicitno je znanje formalno, sistematično, lako razumljivo,
nalazi se u knjigama, video-zapisima, bazama podataka, izvješćima i sl. Implicitno je znanje
individualizirano, teško je za komunikaciju, sadrži uvjerenja, spoznaje, mentalne modele, perspektive;
shvaća se i primjenjuje na podsvjesnoj razini, a proizašlo je iz individualnih opažanja i iskustava.
Prema drugoj podjeli razlikuju se deklarativno ili statično znanje (znati nešto o nekom ili nečem),
relaciono znanje (znati tko ili što, te s kim ili čim), kondicionalno znanje (kada nešto znati), kauzalno
znanje (zašto nešto znati) i proceduralno ili dinamičko znanje (kako nešto znati).
Najopćenitiji pojam koji se povezuje sa znanjem jest → učenje. Zbog toga se u nastavi učenju
posvećuje posebna pažnja jer se time učenika osposobljava za učenje i u drugim okolnostima. S tim u
vezi govori se o »učenju učenja«, odn. o učenju samostalnoga spoznavanja, što znači da nastava treba
nalikovati stvarnomu procesu samostalnoga stjecanja znanja, zbog čega se često govori i o učenju
otkrivanjem te rješavanju problema kao životnom susretu onoga koji uči s objektivnim okruženjem. U
informacijskom je društvu uloga znanja znatno promijenjena u odnosu na tradicionalno shvaćanje
znanja i način na koji se ono mijenja pod utjecajem informacija. Novost je proširenje pojma znanja te
reintegracija vrsta znanja, što će rezultirati velikim brojem vrsta znanja.
(Znanje – sažeto)

• Prva podjela
o Izričito (eksplicitno): formalno, sistematično, lako razumljivo, nalazi se u knjigama,
video-zapisima, bazama podataka, izvješćima i sl.
o Individualno (implicitno): individualizirano, teško je za komunikaciju, sadrži
uvjerenja, spoznaje, mentalne modele, perspektive; shvaća se i primjenjuje na
podsvjesnoj razini, a proizašlo je iz individualnih opažanja i iskustava.
• Druga podjela
o Deklarativno / statično: znati nešto o nekom ili nečemu
o Relaciono: znati tko ili što te s kime ili čime
o Kondicionalno: kada nešto znati
o Kauzalno: zašto nešto znati
o Proceduralno / dinamičko

11
 Učenje
Relativno trajne promjene u ponašanju koje nastaju kao posljedica iskustva pojedinca. Posljedica je
procesa učenja pamćenje. Opća funkcija učenja prilagodba je okolini radi preživljavanja.
Što su organizmi složeniji, to je prilagodba na promjene u okolini, tj. Učenje, na višoj razini; u tom
smislu sposobnost učenja može biti pokazatelj položaja neke životinjske vrste na evolucijskoj
ljestvici. → Kod čovjeka:

• stjecanje vještina (kod čovjeka to mogu biti složene, npr. Vezanje kravate, ili vrlo složene
vještine, npr. Upravljanje automobilom);
• diskriminacijsko učenje (učenje razlikovanja i izdvajanja određenih svojstava osjetnih
podražaja, kao što je diskriminacija boja, okusa, mirisa i sl.);
• stvaranje pojmova (smatra se da je osoba naučila određeni pojam ako jednako reagira na
predmete ili događaje određene logične klase koja se razlikuje od drugih klasa, npr. Jednako
reagiranje na svaku šalicu iz koje se pije čaj, bez obzira na njezinu boju, oblik ili neka druga
za pojam šalice nebitna svojstva);
• učenje načela (npr. Načela da se nešto pravilno mijenja ili razvija);
• učenje rješavanja problema (npr. Rješavanje jednadžbe s dvije nepoznanice).
Kada se govori o učenju kod ljudi, obično se misli na proces stjecanja znanja, verbalnoga ili
psihomotornoga.
Kao oblici učenja navode se:

• asocijativno učenje (svaki proces učenja u kojem je nova reakcija povezana s nekim
određenim podražajem; neki smatraju da se sve učenje, osim habituacije, temelji na
asocijacijama, a neki da je asocijativno učenje ograničeno samo na klasično i operantno
uvjetovanje);
• perceptivno učenje (utjecaj iskustva na senzornu percepciju);
• socijalno učenje (učenje ponašanja pojedinca pod utjecajem društv. Okoline, a ne njegovih
unutarnjih čimbenika, npr. Učenje po modelu, učenje uloga);
• programirano učenje (sadržaj koji se uči rascjepkan je na dijelove koji se postupno predočuju
onomu koji ga uči, uz stalne povratne informacije o uspješnosti učenja).
Učinkovitost učenja povezuje se s različitim čimbenicima, npr. Fiziološkima (dob), sa spolom,
dispozicijama (genetski čimbenici), ali i s umorom, glađu, bolešću i sl. Od psih. Čimbenika, veliko se
značenje pridaje motivaciji, unutarnjoj (intrinzičnoj) i vanjskoj (ekstrinzičnoj). Vanj. Motivacija
obično podrazumijeva neki oblik nagrade (ocjena, poklon) radi koje usmjeravamo našu aktivnost.
Kako bi se povećala djelotvornost učenja, razvijene su različite strategije: mnemotehnika, ponavljanje,
unutarnja organizacija materijala koji se uči, te semantička elaboracija. Školsko učenje temelji se na
slušanju predavanja, radu na tekstu (literatura), izradbi bilježaka, skica, mentalnih mapa (dijagram
kojim se predočuju riječi, ideje i zadatci, međusobno povezani i grupirani oko središnjega pojma ili
ideje), rješavanju problema i praktičnim radovima.

12
Učenje (sažeto/osnovno)

• Pamćene je posljedica procesa učenja

• Što su organizmi složeniji, to je prilagodba na promjene u okolini, tj. Učenje, na višoj razini.
U tom smislu sposobnost učenja može biti pokazatelj položaja neke životinjske vrste na
evaluacijskoj ljestvici. Kod čovjeka
o Diskriminacijsko učenje
o Stvaranje pojmova
o Učenje načela
o Učenje rješavanja problema
• Oblici
o Asocijativno učenje, Perceptivno učenje, Socijalno učenje, Programirano učenje

Pamćenje
• sposobnost zadržavanja i korištenja informacija.
• Pamćenje uključuje tri faze: kodiranje, pohranjivanje i pronalaženje.
o Kodiranje je pretvaranje ulaznih senzornih informacija u neki oblik reprezentacije
koji je moguće pohraniti u pamćenju (vidni, slušni i semantički kodovi), tj.
informacije se pohranjuju kao reprezentacije slika, zvukova ili značenje sadržaja
informacije.
o Pohranjivanje je zadržavanje informacija tijekom određenoga vremena.
o Pronalaženje se odnosi na dosjećanje pohranjenih informacija.
• Prema vrsti, pamćenje se dijeli na: eksplicitno ili deklarativno i implicitno ili nedeklarativno.
o Eksplicitno pamćenje namjerno je, svjesno pronalaženje informacija u pamćenju i o
njima se može verbalno izvijestiti. Uključuje semantičko i epizodičko pamćenje.
Semantičko pamćenje pamćenje je općih činjenica (opće znanje), a epizodičko
pamćenje pamćenje je događaja koje je pojedinac osobno doživio.
o Implicitno pamćenje ne zahtijeva svjesno pronalaženje podataka u pamćenju. U tu
vrstu pamćenja ubraja se npr. pamćenje različitih motornih vještina. Prema trajanju
najčešće se razlikuje: metsenzorno, kratkoročno i dugoročno pamćenje.
▪ U senzornom pamćenju informacije se zadržavaju vrlo kratko (0,5 do 2
sekunde). Projicira li se npr. na ekran tijekom kratkog vremena neka riječ,
»vidjet ćemo« tu riječ i nekoliko dijelova sekunde nakon prekida projekcije
(ikoničko pamćenje). Prezentira li se neki slušni podražaj, »čut ćemo« taj
zvuk i kratko vrijeme nakon prestanka djelovanja podražaja (ehoičko
pamćenje).
▪ Iz senzornoga pamćenja dio informacija prelazi u kratkoročno pamćenje.
Ondje se informacije zadržavaju nekoliko sekundi ili minuta.
▪ Informacije koje se u kratkoročnom pamćenju kodiraju prelaze u dugoročno
pamćenje, gdje mogu biti pohranjene dulje vrijeme pa i cijeloga života.
Pohrana informacija u dugoročno pamćenje bit će uspješnija ako se one
ponavljaju, organiziraju i ako se koriste različite → mnemotehnike.
• Pojedine vrste pamćenja povezane su s funkcijom različitih moždanih područja.
o Tako npr. eksplicitno pamćenje ponajviše ovisi o funkciji različitih područja kore
velikoga mozga i hipokampusa, a implicitno pamćenje o funkciji maloga mozga i
bazalnih ganglija. Pamćenje omogućuju funkcionalne i strukturalne promjene u
sklopovima živčanih stanica u tim strukturama.
o Poremećaji u funkciji navedenih dijelova središnjega živčanog sustava uzrokuju
poremećaje pamćenja. (→ AMNEZIJA; DEMENCIJA)

13
Poučavanje
• pomoć učitelja ili nastavnika učeniku u procesu stjecanja znanja i razvijanja vještina. U teoriji
nastave poučavanje se povezuje s aktivnošću učenja, zbog čega se te dvije aktivnosti smatraju
temeljnim aktivnostima nastavnoga procesa. Kako se poučavanjem pomaže nekomu u učenju,
ta se aktivnost ne mora uvijek odnositi na nastavu; osobito u tzv. instrukcijama instruktor
intenzivno poučava jednoga učenika ili manju skupinu. Za profesionalne kompetencije
poučavanja potrebno se posebno osposobiti u nekome nastavničkom studiju programom
kojega se studenti osposobljavaju u metodičkoj izvedbi poučavanja, čime se osigurava
uspješnost učenja i izvedbe nastave.

Edukacija (lat. Educatio)

• proces odgajanja, odgoj, prenošenje općih i radnih iskustava, znanja, društv. normi i
vrijednosti s prethodnih naraštaja na mlađe (s roditelja na djecu, odgojitelja na odgajanike),
kao stečevinu ljudske kulture i civilizacije radi razvoja i obogaćivanja ljudskoga društva.
Edukacija je temeljni uvjet postojanja i opstanka ljudske zajednice. Na individualnoj razini
obuhvaća proces stjecanja znanja, umijeća i navika, razvijanje tjelesnih, intelektualnih,
moralnih, estetskih i radnih sposobnosti i dr. Neki psiholozi određuju je kao širi rodni pojam
za odgoj i obrazovanje.
Socijalizacija (lat. socialis: društveni, od socius: zajednički; drug, partner)
• Prema, dugotrajni, složeni procesi u kojima pojedinac u interakciji s društvenom okolinom
razvija, oblikuje i uči društveno relevantne oblike doživljavanja i ponašanja: uvjerenja,
stavove, vrijednosti, navike, običaje. E. Durkheim socijalizaciju je odredio kao
»podruštvljavanje čovjeka«, ističući pritom dominaciju društvenih uvjeta u oblikovanju
pojedinca. Psiholozi upozoravaju na osobne čimbenike u procesu socijalizacije: motivaciju,
čuvstva, percepciju, pamćenje, mišljenje, višestruku inteligenciju i dr. Suvremena
komunikologija socijalizaciju shvaća kao razvoj osobnosti u međudjelovanju društvenoga i
individualnoga posredovanja vanjskih sustava vrijednosti. Dva su bitna obilježja
socijalizacije: prvo, promjene do kojih dolazi u socijalizaciji posljedica su učenja, stjecanja
iskustva; drugo, te promjene nastaju u društvenoj interakciji, posljedica su društvenog učenja
– stjecanja iskustva u odnosima s društvenom okolinom. Takvo se određenje socijalizacije
razlikuje od pogrješnih shvaćanja utemeljenih na priželjkivanim, poželjnim posljedicama
planiranih (namjernih) socijalizacijskih utjecaja, prema kojima je pojedinac pasivan, usvaja
ponašanje koje zahtijeva okolina, »kako bi se što bolje integrirao u okolinu i uspješno
funkcionirao«. Socijalizacija uključuje i procese promjena i ishode socijalizacije koji se ne
iscrpljuju u uniformnosti i konformizmu i koji nisu uvijek društveno poželjni, već mogu biti
suprotni konvencionalnim shvaćanjima i normama, npr. neprilagođeno i delinkventno
ponašanje, kao i ponašanje svojstveno nekoj supkulturi. Kroz procese socijalizacije pojedinac
razvija specifične osobine ličnosti, po kojima se razlikuje od drugih ljudi. Nekada je taj
proces ograničavan na društveni razvoj u djetinjstvu, a suvremena psihologija i sociologija
proširuje ga na aspekte društvenog razvoja u kasnijim razdobljima, odnosno na društvene
promjene koje se zbivaju tijekom cijeloga života. Zato se kao čimbenici u procesu
socijalizacije, uz osobnu strukturu pojedinca, ističu obitelj i škola, kao primarni čimbenici,
zatim vršnjačke skupine, mediji, radna okolina i, sve značajnije, slobodno vrijeme.

14
 Akulturacija
• u sociologiji, proces u kojem članovi jedne zajednice prihvaćaju uvjerenja i ponašanja neke
druge zajednice, kako kroz izravan dodir tako i putem masovnih medija. U etnologiji i
kulturnoj antropologiji, proces kulturnih promjena pokrenut ili stupanjem u dodir dvaju ili
više različitih kulturnih sustava, ili premještanjem pojedinaca iz njihovih izvornih društava i
kulturnih ambijenata u novo socio-kulturno okruženje. To je proces koji uključuje
preuzimanje i prihvaćanje kulturnih i društvenih obrazaca, obilježja i osobina drugoga
društva, to su pojave koje nastaju kada u izravan i kontinuiran dodir stupaju društvene
skupine podrijetlom iz različitih civilizacija i kultura i kada dolazi do kulturnog stapanja u
etno-sociološkom smislu. Zbiva se u slučajevima imigracije, kada novopridošle skupine
prihvaćaju kulturu ili dijelove kulture starosjedilaca, ili u slučajevima kulturnog oponašanja,
kada jedno društvo preuzima kulturna obilježja od drugoga, kao što se događalo u
kolonijalnom kontekstu i sl. Obično podređena kulturna skupina prihvaća navike i jezične
obrasce dominantne skupine, no može imati i recipročan smjer da dominantna skupina
preuzme obrasce podređene skupine. Kada je proces izrazito jednosmjeran te obuhvaća
potpuno pretapanje i izumiranje jedne kulture, akulturacija uključuje gubitak posebnih
kulturnih, narodnosnih ili političkih identiteta, odn. asimilaciju.

Djelotvoran nastavnik / profesionalne kompetencije nastavnika

Vidi Kompetencije (gore)

Pedagoške kompetencije
• Pedagoške kompetencije
o 1. osobna kompetencija: empatičnost, entuzijazam, profesionalni etos, dobro
raspoloženje, smirenost, strpljivost, pravednost, objektivnost, dosljednost…;
uvjerenost i uvjerljivost;
o 2. komunikacijska kompetencija
▪ ostvarivanje dijaloga s učenicima;
▪ sposobnost komunikacije
▪ poticanje razvoja „kritičke svijesti” i poticanje kvalitetne rasprave
o 3. socijalna kompetencija: pitanje umijeća uspostave odnosa s učenicima,
roditeljima, kolegama i upravom škole.
o 4. emocionalna kompetencija: samosvijest, samosvladavanje, motiviranost,
empatija, društvena umijeća
o 5. potiče razumijevanje i uvažavanje drugih vjera i kultura, surađujem s roditeljima
učenika i s lokalnom zajednicom( interkulturalna).

15
 Stilovi odgoja
Autoritarni, autoritativni, indiferentni, permisivni

Autoritarni stil

• Nizak stupanj predanosti i naklonosti s visokim stupnjem kontrole

• Nastavnici usredotočeni na pitanje discipline
• Koriste se mnogim sankcijama,
• Nedovoljno izražavaju osjećaj da im je stalo do djece
• Atmosfera je distancirana i hladna. U ekstremnim slučajevima i rigidna.
Autoritativni stil

• Mnogo predanosti s malo kontrole

• Vođenje putem autoriteta
• Spajanje predanosti i kontrole oduzima kontroli krutost
• Predanost ne stoji sama, već je u ravnoteži s interesom za struku i interesom za osobu
Indiferentni stil

• Malo predanosti i malo kontrole

• Kombinacija tih značajki u ekstremu dovodi do ravnodušnosti
• Učenici mogu zaključiti da su nastavnici osobno i u struci ravnodušni
Permisivni stil

• Mnogo predanosti i malo kontrole

• Nastavnici se interakcijski angažiraju, ali pri tom zanemaruju aspekte poput kontrole
rezultata, pridržavanja određenih pravila i sl.
• Stav „popuštanja u dobroj namjeri” može dovesti do ekstremno popustljive pedagogije koja
nudi premalo poticaja za zalaganje i za napredak u predmetu te se odriče ocjenjivanja i
kontroliranja napretka

16
III. Rad u školi

Pravilnici koji reguliraju rad u školi

• Ustanove / tijela nadležna za pitanja vezana za uvjete službe nastavnika su:
o Ministarstvo znanosti i obrazovanja, lokalna vlast i obrazovne ustanove
• Zakonska regulativa
o Zakon o radu, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakon o
plaćama u javnim službama, Zakon o akademskim i stručnim nazivima i
akademskom stupnju, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u
javnim službama, Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjim školama, Kolektivni
ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama…
• Pravilnik o izvođenju nastave dijela nastavnih predmeta i sadržaja utvrđenih nastavnim
planom i programom na nekom od svjetskih jezika u srednjoj školi
• Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih
povjerenstava
• Pravilnik o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole
• Pravilnik o organizaciji i provedbi produženog boravka u osnovnoj školi
• Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole
• Pravilnik o načinu organiziranja i izvođenja nastave u strukovnim školama
• Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u
razvoju itd.

Ciljeve odgoja i obrazovanja determiniraju

• Društvo
• Kultura
Odgojno-obrazovni ciljevi su

• osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unaprjeđivati njihov intelektualni,

tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i
sklonostima
• razvijati svijest učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine
Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta
• promicati i razvijati svijest o hrvatskomu jeziku kao bitnomu čimbeniku hrvatskoga identiteta,
sustavno njegovati hrvatski standardni (književni) jezik u svim područjima, ciklusima i svim
razinama odgojno-obrazovnoga sustava
• odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima,
ljudskim pravima te pravima djece, osposobiti ih za življenje u multikulturnom svijetu, za
poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskomu
razvoju društva
• osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i strukovnih kompetencija,
osposobiti ih za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnomu kontekstu prema zahtjevima
tržišnoga gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, znanstvenih
spoznaja i dostignuća
• poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost u učenika
• osposobiti učenike za cjeloživotno učenje

17
Zašto promjene u obrazovanju

• društvo znanja
• razvoj i stjecanje temeljnih kompetencija
• stjecanje stručnih kompetencija
• produljenje obveznog obrazovanja na srednje obrazovanje
• potreba osposobljavanja za cjeloživotno učenje
• konkurentnost

Izvori neučinkovitog obrazovanja

• površna komunikacija
• neosposobljenost za argumentiranje
• korištenje stereotipova u argumentaciji
• lažni autoriteti
• nejasna odgovornost i manipulacija ovlaštenjima i odgovornostima
• neosviještenost glede prava i dužnosti
• donošenje stavova na temelju predrasuda

HKO = Hrvatski kvalifikacijski okvir

• instrument je kojim se primjenjuje Europski kvalifikacijski okvir na cjelokupni sustav
obrazovanja u Republici Hrvatskoj, a služi za povezivanje kvalifikacija stečenih završetkom
određene razine obrazovanja (od osnovne škole do doktorata znanosti) s kvalifikacijama u
drugim europskim zemljama.
• Drugim riječima, Hrvatski kvalifikacijski okvir uređuje sustav cjeloživotnog učenja te na taj
način osigurava učenicima/studentima jasno definiranje njihovih stečenih kvalifikacija
(znanja i vještina) na određenoj razini obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj i
inozemstvu.
• Kako su razine obrazovanja jasno definirane te se točno zna koje se kvalifikacije stječu
završetkom pojedine razine, prijelazi iz niže u višu razinu su olakšani, s time i uključivanje u
međunarodne obrazovne programe. Poslodavci također mogu točnije odrediti profil potrebnog
novog zaposlenika.
• Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru[1]objavljen je22. veljače2013.uNarodnim
novinama te se njime definiraju kvalifikacije putem ishoda učenja koji opisuju što učenik zna,
razumije i može učiniti na kraju procesa učenja.

18
Što utvrđuje nacionalni kurikulum
• Nacionalni kurikulum utvrđuje vrijednosti, načela, općeobrazovne ciljeve i sadržaje svih
aktivnosti i programa, pristupe i način rada s djecom rane i predškolske dobi, odgojno-
obrazovne ciljeve po područjima razvoja djece
• poučavanja, koncepciju učenja i poučavanja, pristupe poučavanju, obrazovne ciljeve po
obrazovnim područjima i predmetima definirane ishodima obrazovanja, odnosno
kompetencijama te vrednovanje i ocjenjivanje.
• Nacionalni kurikulum donosi ministar.
• Nacionalni kurikulumi donose se za pojedine razine i vrste odgoja i obrazovanja sukladno
okvirnom nacionalnom kurikularnom dokumentu koji na općoj razini određuje elemente
kurikularnog sustava za sve razine i vrste osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i
obrazovanja. Nacionalne kurikulume i okvirni nacionalni kurikularni dokument donosi
ministar nadležan za obrazovanje odlukom.
o Kurikulumom nastavnih predmeta određuju se svrha i ciljevi učenja i poučavanja
nastavnog predmeta, struktura pojedinog predmeta u cijeloj odgojno-obrazovnoj
vertikali, odgojno-obrazovni ishod i/ili sadržaji, pripadajuća razrada i opisi razina
usvojenosti ishoda, učenje i poučavanje te vrednovanje u pojedinom nastavnom
predmetu, a može se utvrditi i popis potrebnih kvalifikacija učitelja i nastavnika za
izvođenje kurikuluma.
o Nastavnim planom određuje se oblik izvođenja kurikuluma (obvezno, izborno,
fakultativno, međupredmetno i/ili interdisciplinarno), godišnji broj nastavnih sati i
njihov raspored po razredima. Nastavni plan može biti zajednički za razinu, odnosno
vrstu na pojedinoj razini obrazovanja, a iznimno se može donijeti i uz kurikulum
određenoga nastavnog predmeta.
o Kurikulume nastavnih predmeta i nastavne planove donosi ministar nadležan za
obrazovanje odlukom.

19
Sustav odgoja i obrazovanja u RH
• Sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj sastoji se od:
o Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja: odgoja, obrazovanja, zdravstvene
zaštite, prehrane i socijalne skrbi za djecu od šest mjeseci do polaska u školu
o osnovnog obrazovanja: obvezno je i besplatno za svu djecu u dobi od šeste do
petnaeste godine, a za učenike s višestrukim teškoćama u razvoju najdulje do 21.
godine života. Za osobe starije od 15 godina, a koje nisu završile zakonom obveznu
osnovnu školu, postoji mogućnost uključivanja u program osnovnog obrazovanja za
odrasle.
o srednjeg obrazovanja: svakome pod jednakim uvjetima i prema njegovim
sposobnostima, nakon završetka osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, omogućava
se stjecanje znanja i sposobnosti za rad i nastavak školovanja.
o visokog obrazovanja: preduvjet je uspješnog društva. Stoga je jedan od glavnih
zadataka Ministarstva znanosti i obrazovanja briga o stvaranju intelektualne jezgre
koja provodi tu važnu zadaću uz pomoć sveučilišta, veleučilišta i visokih škola.
o Obrazovanje odraslih dio je jedinstvenoga obrazovnog sustava Republike Hrvatske
te obuhvaća procese učenja odraslih osoba namijenjene obrazovanju za bolju
zapošljivost te osobnom razvoju pojedinca.
o Umjetničko obrazovanje dostupno je svakome pod jednakim uvjetima bez obzira na
rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili
socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu
orijentaciju i dob, prema njegovim sposobnostima, a u skladu s Zakonom o
umjetničkom obrazovanju.

20
Razine obrazovanja u RH
• U HKO-u se uspostavlja trinaest razina cjelovitih kvalifikacija: 1; 2; 3; 4.1; 4.2; 5; 6.st; 6.sv;
7.1.st; 7.1.sv; 7.2; 8.1; 8.2.
• Cjelovitim kvalifikacijama koje se stječu u Republici Hrvatskoj pridružuju se razine HKO-a,
uz zadovoljavanje minimalnih uvjeta za stjecanje cjelovitih kvalifikacija i pristupanje
cjelovitim kvalifikacijama kako slijedi:
o Razina 1 –kvalifikacija stečena završetkom osnovnog obrazovanjaUkupno radno
opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 480 HROO bodova.
o Razina 2 –kvalifikacije stečene završetkom strukovnog i umjetničkog
osposobljavanja.
▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 20 CSVET
bodova na razini 2 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja
posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 1.
o Razina 3 –kvalifikacije stečene završetkom srednjoškolskog obrazovanja u trajanju
kraćem od tri godine
▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 60 CSVET
ili HROO bodova na razini 3 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je
pristupanja posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 1.
o Razina 4.1 –kvalifikacije stečene završetkom srednjoškolskog obrazovanja u trajanju
od tri ili dužem od tri, a kraćem od četiri godine
▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 180
CSVET bodova, od kojih je najmanje 120 CSVET bodova na razini 4 ili višoj
razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja posjedovanje prethodne
kvalifikacije na razini 1.
o Razina 4.2–kvalifikacije stečene završetkom srednjoškolskog obrazovanja u trajanju
od četiri ili više godina
▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 240
CSVET i/ili HROO bodova, od kojih je najmanje 150 CSVET i/ili HROO
bodova na razini 4 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja
posjedovanje prethodne kvalifikacije na razini 1.
o Razina 5 –kvalifikacije stečene završetkom stručnih studija kojima se stječe manje od
180 ECTS ili CSVET bodova; strukovnoga specijalističkog usavršavanja; programa
za majstore uz najmanje dvije godine vrednovanoga radnog iskustva
▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije minimalno je 60 CSVET
ili 120 ECTS bodova, od kojih je najmanje 30 CSVET ili 60 ECTS bodova
na razini 6 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja posjedovanje
prethodne kvalifikacije na razini 4.1 ili više.
o Razina 6.st –kvalifikacije stečene završetkom preddiplomskih stručnih studija
o Razina 6.sv –kvalifikacije stečene završetkom preddiplomskih sveučilišnih studija
▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije na razini 6.st i razini 6.sv
minimalno je 180 ECTS bodova, od kojih je najmanje 120 ECTS bodova na
razini 6 ili višoj razini ishoda učenja. Uvjet je pristupanja posjedovanje
prethodne kvalifikacije na razini 4.2 ili na razini 5, uz položene ispite
obveznih predmeta državne mature.
o Razina 7.1.st –kvalifikacije stečene završetkom specijalističkih diplomskih stručnih
studija
o Razina 7.1.sv –kvalifikacije stečene završetkom sveučilišnih diplomskih studija te
integriranih preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija

21
 ▪ Ukupno radno opterećenje za stjecanje kvalifikacije završetkom
specijalističkih diplomskih stručnih studija i sveučilišnih diplomskih studija
minimalno je 60 ECTS bodova na razini 7 ili višoj razini ishoda učenja, uz
uvjet da se zajedno s prethodno stečenom kvalifikacijom na razini 6 stječe
ukupno najmanje 300 ECTS bodova. Uvjet je pristupanja posjedovanje
prethodne kvalifikacije na razini 6.st ili razini 6.sv u skladu s uvjetima koje
općim aktom utvrdi visoko učilište, uz ispunjavanje uvjeta utvrđenih
studijskim programom visokog učilišta.
o Razina 8.1 –kvalifikacije stečene završetkom poslijediplomskih znanstvenih
magistarskih studija
▪ Stjecanje kvalifikacije uključuje najmanje jednu godinu znanstvenog ili
umjetničkog istraživanja u ekvivalentu punoga radnog vremena, čiji je
rezultat barem jedan objavljen originalan znanstveni rad s relevantnom
međunarodnom recenzijom.
o Razina 8.2 –kvalifikacije stečene završetkom poslijediplomskih sveučilišnih
(doktorskih) studija
▪ Uvjet za stjecanje kvalifikacije najmanje je tri godine znanstvenih ili
umjetničkih istraživanja u ekvivalentu punog radnog vremena, čiji su rezultat
originalni znanstveni radovi s relevantnom međunarodnom recenzijom.
Iznimno, kvalifikacija se stječe sukladno iznimkama za stjecanje doktorata
znanosti odnosno doktorata umjetnosti propisanih zakonom kojim se uređuje
znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje. Uvjet je pristupanja posjedovanje
prethodne kvalifikacije na razini 7.1.sv, u skladu s uvjetima koje općim
aktom utvrdi sveučilište odnosno sastavnica sveučilišta, uz ispunjavanje
uvjeta utvrđenih studijskim programom sveučilišta ili njegove sastavnice.
• U HKO-u se uspostavlja šest razina djelomičnih kvalifikacija: 2; 3; 4; 5; 6; 7. Uvjet za
stjecanje djelomičnih kvalifikacija minimalno je 10 odgovarajućih HROO, CSVET ili ECTS
bodova, od kojih je najmanje 50 % na razini odgovarajuće djelomične kvalifikacije.
• Uvjet je pristupanja djelomičnim kvalifikacijama od razina 2 do 4 posjedovanje cjelovite
kvalifikacije na razini 1.
• Uvjet je pristupanja djelomičnim kvalifikacijama na razini 5 posjedovanje cjelovite
kvalifikacije na razini 4.1.
• Uvjet je pristupanja djelomičnim kvalifikacijama na razinama 6 i 7 posjedovanje cjelovite
kvalifikacije na razini 4.2 ili više. Djelomične kvalifikacije na razinama 6 i 7 omogućavaju
horizontalnu mobilnost između dviju vrsta studija unutar iste razine, uz ispunjavanje uvjeta
propisanih utvrđenim aktima visokih učilišta.
• Djelomičnim kvalifikacijama koje se stječu u Republici Hrvatskoj pridružuju se razine HKO-
a u skladu sa stavcima 3., 4., 5. i 6. ovoga članka.
• Kvalifikacijama koje su stečene na sveučilišnim ili stručnim studijima prema propisima koji
su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti ivisokom
• obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/03., 105/04., 174/04., 2/07. − Odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske, 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14. − Odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske i 60/15. − Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) pridružuju se
razine HKO-a na temelju izjednačenih akademskih i stručnih naziva sukladno odredbama
Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (»Narodne novine«, br.
107/07. i 118/12.)

22
Načela odgoja i obrazovanja
• Načela, koja čine vrijednosna uporišta za izradbu i ostvarenje nacionalnoga kurikuluma, jesu:
• visoka kvaliteta odgoja i obrazovanje za sve –osiguravanje materijalnih, tehničkih,
informacijsko-tehnologijskih, higijenskih i drugih uvjeta za ostvarenje najviših obrazovnih
standarda, kao i visokih stručnih standarda nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti
• jednakost obrazovnih mogućnosti za sve–svako dijete i svaki učenik ima pravo na svoj najviši
obrazovni razvoj; jednakost obrazovnih mogućnosti temelji se na društvenoj pravednosti;
obrazovanje i školovanje ne može biti povlastica manjine niti se može umanjiti prema
razlikama –etničkima, spolnima, rodnima ili drugim društveno uvjetovanima
• obveznost općeg obrazovanja–stjecanje temeljnih kompetencija pravo je i obveza svakoga
čovjeka, daje svakome temeljna znanja za život i osnova je za daljnje učenje
• horizontalna i vertikalna prohodnost–osiguravanje mogućnosti učenicima da tijekom
obrazovanja promijene vrstu škole (horizontalna prohodnost) te mogućnost daljnjega
obrazovanja i stjecanja više razine obrazovanja (vertikalna prohodnost)
• uključenost svih učenika u odgojno-obrazovni sustav–uvažavanje odgojno-obrazovnih
potreba svakoga djeteta, učenika i odrasle osobe, napose onih koji su izloženi marginalizaciji i
isključenosti
• znanstvena utemeljenost–cjeloviti se sustav odgoja i obrazovanja mijenja, poboljšava i
unaprjeđuje u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama
• poštivanje ljudskih prava i prava djece–istinsko poštivanje svakoga djeteta i svakoga čovjeka;
ljudskodostojanstvo
• kompetentnost i profesionalna etika–odgojno-obrazovna djelatnost podrazumijeva visoku
stručnost svih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti i njihovu visoku odgovornost
• demokratičnost –pluralizam, donošenje odluka na demokratski način; uključenost svih bitnih
čimbenika u stvaranju odgojno-obrazovne politike i njezino provođenje
• samostalnost škole–stupanj slobode i neovisnosti škole u osmišljavanju aktivnosti, programa
te projekata za učenike, roditelje, učitelje i ostale školske djelatnike kao dio školskoga
kurikuluma i stvaranja identiteta škole; sloboda izbora sadržaja, primjene metoda i
organizacije odgojno-obrazovnoga rada u ostvarivanju nacionalnoga kurikuluma
• pedagoški i školski pluralizam –stupanj slobode i neovisnosti u stvaranju različitosti u
pedagoškomu i školskomu radu
• europska dimenzija obrazovanja–osposobljavanje za suživot u europskomu kontekstu
• interkulturalizam–razumijevanje i prihvaćanje kulturalnih razlika kako bi se smanjili
neravnopravnost i predrasude prema pripadnicima drugih kultura

Nastavni planovi i programi

• Nastavni plani program: temeljni školski dokumenti kojima se određuje karakter, opseg i
dubina nastavne građe. Nastavni plan naznačuje propisane predmete, kojim redom, u kojem
razredu (godištu) i po koliko sati tjedno će se učiti u nekoj školi. U isto se vrijeme izrađuje i
nastavni program kao konkretizacija nastavnog plana koji propisuje opseg, redoslijed i dubinu
nastavnih sadržaja u pojedinome nastavnom predmetu. Određivanjem nastavnih cjelina, tema
i jedinica program određuje opseg obrazovanja učenika.
• Odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama ostvaruje se na temelju nacionalnog
kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma.

23
 Nacionalni, strukovni i školski kurikulumi

• Nacionalni kurikulum
o Nacionalni okvirni kurikulum predstavlja osnovne sastavnice predškolskoga, općega
obveznoga i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja, uključujući odgoj i obrazovanje
za djecu s posebnim odgojnoobrazovnim potrebama. Nacionalni okvirni kurikulum
temeljni je dokument u kojemu su prikazane sastavnice: vrijednosti, ciljevi, načela,
sadržaj i opći ciljevi odgojno-obrazovnih područja, vrjednovanje učeničkih
postignuća te vrjednovanje i samovrjednovanje ostvarivanja nacionalnoga
kurikuluma.
• Strukovni kurikulum
o U strukovnom kurikulumu se određuje „trajanje obrazovanja, uvjeti za njegovu
provedbu, odgojni i obrazovni ishodi, načini praćenja iocjenjivanja, ukupni fond
nastavnih sati za ostvarivanje očekivanih ishoda te predmetni kurikulumi u kojima su
određeni opseg, dubina i redoslijed sadržaja koje će učenici proučavati u konkretnim
nastavnim predmetima“ (Matijević, 2011. str. 33). Strukovnekurikulume izrađuju
stručni timovi koji se najčešće sastoje od savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje,
sveučilišnih profesora koji proučavaju metodike pojedinih struka te iskusnih
nastavnika iz strukovnih škola. Strukovni kurikulum, kao i ostale vrstekurikuluma, je
dinamičan dokument koji nikada nije dovršen. On se stalno provjerava i razvija u
skladu s potrebama tržišta, tehnološkim promjenama i razvojem odgojno-obrazovnog
sustava.
• Školski kurikulum
o Školski kurikulum je izvedbeni dokument. Sadrži propisane predmete i područja koja
se poučavaju u određenoj školi, ali i ostale aktivnosti vezane uz organizaciju škole:
izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, kulturnu i javnu djelatnost škole, aktivnosti s
darovitim učenicima i učenicima s teškoćama u razvoju. Sve ono što jednu školu čini
prepoznatljivom i privlačnom. Školski kurikulumi osnovnih škola i gimnazija
direktno proizlaze iz NOK-a, dok kod strukovnih škola, osim NOK-a, važnost pri
izradi imaju strukovni kurikulumi za pojedina područja.
o Odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama ostvaruje se na temelju
nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma.

Kome služi nacionalni okvirni kurikulum

U Nacionalnomu okvirnomu kurikulumu su definirane temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti, zatim
ciljevi odgoja i obrazovanja, načela i ciljevi odgojno-obrazovnih područja, vrjednovanje učeničkih
postignuća te vrjednovanje i samovrjednovanje ostvarivanja nacionalnoga kurikuluma. Ukratko su
opisane i međupredmetne teme i njihovi ciljevi. Određena su očekivana učenička postignuća za
odgojno-obrazovna područja po ciklusima. Naznačena je predmetna struktura svakog
odgojnoobrazovnoga područja

• Odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima, ravnateljima

• Učenicima i roditeljima te odraslim polaznicima uključenima u obrazovanje
• Lokalnoj zajednici, agencijama, udrugama, vladi, socijalnim partnerima, medijima, političkim
strankama i drugim asocijacijama
• Za izradu kvalifikacijskog okvira i usporedbu u međunarodnom kontekstu
• Svim građanima RH

24
 Što je nastavni kurikulum

Nastavni kurikul, do 1990. "plan i program"; ili nastavni kurikulum (lat. curriculum) naziv je za
nastavni plan i program po kojem predaju učitelji i profesori u hrvatskim školama. Vijeće za normu
hrvatskoga standardnog jezika donijelo je zaključak da se riječ curriculum na hrvatski jezik ne može
prevesti kao kurikulum, nego hrvatskim nazivima naukovna osnova ili nastavni uputnik. Naziv
nastavni uputnik je od 2005. neko vrijeme upotrebljavan u dokumentima Ministarstva (Vodič kroz
HNOS).[2] Riječ uputnik nije, međutim, zaživjela u hrvatskim školama te se i dalje koristi naziv
kurikulum ili kurikul.
Sama riječ kurikul (latinski: curriculum, slovenski: učni načrt) upućuje sve subjekte odgojno-
obrazovnog procesa na to:

• što se uči i zašto;

• kako se uči;
• kada se uči;
• gdje se uči.
Nastavni kurikul obuhvaća preciznu i sustavnu ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj,
zadaće, sadržaji, organizacija, metode, mediji, strategije).
Temeljna mu je karakteristika "učeniku orijentirano učenje", ali precizno artikulirano
(algoritmizirano), zato se svako planiranje i programiranje ne može nazvati kurikulom, nego samo
ono koje zadovoljava metodologijske uvjete, kriterije i tehnologiju izrade kurikula.
Hrvatski je nacionalni kurikul u sklopu HNOS-a iz 2006. godine uključio sve ključne sastavnice
europskih nacionalnih kurikula, nove nastavne metode, istraživačku nastavu, interdisciplinarnost,
kompetencije učenika, integralno planiranje, vrednovanje rezultata.
…

• Terminološke nejasnoće: kurikulum ili kurikul?; različita značenja u različitim zemljama

• u engleskom govorom području izraz curriculum obuhvaća ukupno planirano učenje koje se
provodi u školi (ciljevi, sadržaji, metode, mediji, strategije, uvjete odvijanja i evaluaciju)
• u hrvatskom jeziku nemamo odgovarajući izraz. Uputnik?

25
 Vrste kurikuluma

• Nacionalni
o Jezgrovni
o Razlikovni
o Školski
• Nastavni
• Strukovni
• predmetni
ILI

• Otvoreni
• Zatvoreni
• Skriveni
• Kurikulum usmjeren na učenika
• Kurikulum usmjeren na nastavne predmete
Nacionalni okvirni kurikulum u osnovnoj i srednjoj školi

• Jezgrovni kurikulum
o Odnosi se na sve učenike
o Jednak je i obvezan za sve učenike, izuzev učenika s teškoćama
o Ocjenjuje se brojčanom icjenom
• Razlikovni (diferencirani) kurikulum
o Jedan ili više izbornih nastavnih predmeta ponuđenih na nacionalnoj i/ili školskoj
razini
o Čini dio obrazovnoga standarda učenika
o Ocjenjuje se brojčanom ocjenom
• Školski kurikulum
o Fakultativni nastavni predmeti
o Dodatna i dopunska nastava
o Izvannastavne aktivnosti
o Projekti
o Ekskurzije i druge ponude škole
o Može se ocjenjivati (brojčano ili opisno), ali ne mora
• Međupredmetne teme: protežu se kroz sve nastavne predmete jezgrovnoga i razlikovnoga
kurikuluma te kroz školske kurikulume ili se programiraju kao posebni nastavni predmeti ili
moduli u dijelu školskoga kurikuluma
o Teme
▪ Osobni i socijalni razvoj
▪ Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša
▪ Učiti kako učiti
▪ Poduzetništvo
▪ Informacijko-komunikacijska kultura
▪ Građanski odgoj

26
Što je školski kurikulum

• Školski kurikulum odnosi se na načine na koje škole implementiraju kurikulumski okvir

uzimajući u obzir odgojno-obrazovne potrebe i prioritete učenika i škole te sredine u kojoj
škola djeluje.
o Izrađuje se u suradnji s djelatnicima škole, učenicima, roditeljima i lokalnom
zajednicom.
o Odnosi se na ponudu fakultativnih nastavnih predmeta, modula i drugih odgojno-
obrazovnih programa, realizaciju dodatne i dopunske nastave, projekte škole, razreda,
skupine učenika, ekskurzije, izlete, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Programi
školskoga kurikuluma nisu obvezni.
o Pretpostavlja izradbu izvannastavnih i izvanškolskih programa i aktivnosti koje će
škola programski razraditi i uskladiti vodeći računa o sklonostima i razvojnim
mogućnostima učenika te o mogućnostima škole, a posebice o optimalnome
opterećenju učenika.
o Objavljuje se na početku školske godine kako bi s njima pravovremeno bili upoznati
učenici i roditelji, obrazovna politika, lokalna zajednica i šira javnost.
• Školski dokument, odnosno plan i projekt posebnosti koje će se događati tijekom jedne ili
više školskih godina, a koji školu čine posebnom i primjerenom subjektima koji se u njoj
školuju i rade
o Plan i program izvođenja nastave= školski dokument koji se izrađuje u određenoj
školi konkretizira elemente okvirnog plana i program
• Njime se utvrđuje
o aktivnost, program i/ili projekt
o ciljevi aktivnosti, programa i/ili projekta
o namjena aktivnosti, programa i/ili projekta
o nositelji aktivnosti, programa i/ili projekta i njihova odgovornost
o način realizacije aktivnosti, programa i/ili projekta –vremenik aktivnosti, programa
i/ili projekta •detaljan troškovnik aktivnosti, programa i/ili projekta
o način vrednovanja i način korištenja rezultata vrednovanja.
• Školski kurikulum donosi školski odbor na prijedlog učiteljskog, odnosno nastavničkog
vijeća prvi tjedan u 10. mjesecu

27