PISMENA PRIPREMA ZA REALIZACIJU NASTAVNOG ČASA

PREDMET: Bosanski jezik i književnost

RAZRED: IX
NASTAVNA JEDINICA: Lektira:-Putopis o BiH-Evlija Čelebi
TIP ČASA: Upoznavanje sa novim gradivom

CILJEVI ČASA:
-odgojni: razvijanje povjerenja, njegovanje drugarstva i prijateljstva, izgrađivanje upornosti u savladavanju
teškoća, razvijanje solidarnosti, razvijanje interesovanja za savladavanjem poteškoća, razvijanje humanih
odnosa
-obrazovni: upoznavanje pojma putopis, uočavanje mjesta i vremena radnje, razumijevanje fabule,
-funkcionalni: razvijanje: izražajnih sposobnosti, učeničke pažnje, mišljenja, pamćenja, smisla za donošenje
pravilnih zaključaka, interesa za novo i nepoznato, primjena stečenih znanja u praksi
NASTAVNE METODE: Razgovor, rad s tekstom, izlaganje, demonstracija, samostalan rad učenika
OBLICI RADA: Frontalni, individualni,
NASTAVNA SREDSTVA: Tabla, kreda, knjiga -Putopis o BiH- , PPT prezentacija

UVODNI DIO ČASA:

Reći i na tabli napisati naziv nastavne jedinice:

Lektira:-Putopis o BiH-Evlija Čelebi
Ukratko o piscu
Evlija Čelebija putopisac , ili kako on sam sebe naziva Evlija Muhamed Zilli sin Dervišev (sejjahi alem) rodio
se u Istanbulu 1611, a umro 1679. godine. U toku od četrdeset godina (1631.-1670.) poduzeo je više velikih
putovanja po tadašnjem Osmanlijskom carstvu i izvan njega, a učestvovao je i u ratovima na Kretu, Hrvatsku,
Mađarsku, Austriju i drugo pod sultanima Ibrahimom i Muhamedom IV.O svima svojim opažanjima i
doživljajima u miru i ratu napisao je opsežno djelo u deset knjiga pod imenom Sejahatnama (bs: Putopis) ili
Tarihi sejjah.

GLAVNI DIO ČASA:

Usmeno izlaganje:
Ova knjiga je izbor iz Čelebijine "Sejahatname" i u njoj su sakupljeni samo tekstovi koji se odnose na
opisivanje krajeva iz Bosne i Hercegovine.
Naime, pored detaljnog opisivanja krajeva kroz koje putuje, Čelebija često govori različitim ljudima, značajnim
i onim običnim, o događajima i sudbinama. Ne držeći se uvijek pukih činjenica, on u svoje zapise često unosi
lične utiske, mišljenja i osjećanja, povodi se za narodnim pričama i legendama, piše o snovima i raznim čudima.

Putopis je nastajao dvanih godina, od 1660 pa do 1680 godine. Opisuje gradove, ljude i običaje građana koji su
živjeli na terotoriji današnje BiH. U knjizi se nalazi i nekoliko ilustracija iz tog doba.Putopis Evlije Čelebije po
kome je stekao svjetsku slavu poznat je pod imenom Sejahtnama (Putopis). Tako i sam Evlija najčešće naziva
svoje djelo. Carigradsko izdanje nosi naslov Evlija Čelebi Sajahatnamesi (Putopis Evlije Čelebi). Nije
isključeno, međutim, da je Evlija svom djelu dao naziv Tarih i Sejjah (Istorija putnika), kako stoji u bečkom
rukopisu i kako proizilazi iz naslova skraćene redakcije toga rukopisa. Sejahtnama ima deset opsežnih tomova,
a uređena je uglavnom hronološki, prema toku Evlijinih putovanja. Tako je prvi svezak posvećen opisu
Carigrada i njegove okoline. U samom uvodu tog sveska Evlija nam objašnjava kako je on postao "svjetski
putnik" i iznosi svoja znanja i sva moguća predanja o postanku i prošlosti škola, tekija, banja, mostova, česama
i drugih javnih ustanova u Carigradu i okolini. Veliki deo ovog prvog sveska Sejahtname posvećena je raznim
korporacijama , esnafima, i zanatima, raznim staležima i derviškim redovima u Carigradu. Drugi svezak
Sejahtname sadrži opis Evlijinih putovanja u iz Carigrada u Bursu. Tu se nalazi detaljan opis stare turske
prijestonice Burse. Opise svojih putovanja po istočnim oblastima Osmanlijske Imperije Evlija nastavlja i u
trećem svesku ovog putopisa. Stoga se na početku ovog trećeg svezka nalazi opis njegovih putovanja iz
Uskudara u Damask, opis raznih mjesta u Siriji i Palestini, opis putovanja iz Damaska u Sivas kao i opis
mnogih mjesta srednjeg i istočnog Anadola. U četvrtom svezku Sejahtaname nalazi se opis Evlijinog putovanja
iz Carigrada u Van, zatim opis njegovih putovanja po Mezopotamiji (Dijarbekar, Mardin i dr.). Tu se dalje
nalazi opis Evlijina putovanja iz Tebriza u Bagdad preko Hemedana i Demavenda (1656). Opis ovih
mnogobrojnih putovanja po Mezopotamiji i drugim istočnim provincijama Imperije Evlija je nastavio i u petom
svezku svoga putopisa pružajući opis svog putovanja iz Mosule preko Erzeruma u Carigrad. Ali pretežan dio
ovog svezka posvećen je opisu njegovih putovanja po evropskim dijelovima Carstva, a zatim dijelom i po našim
zemljama. Skoro sav šesti svezak Sejahatname ispunjen je opisima Evlijinih putovanja po Jugoslaviji,
Mađarskoj, Albaniji, Erdelju, i Bugarskoj. Tu se redom, nalazi opis turske vojne. Pored čisto putopisnih
podataka u tome se svezku nalaze opisi mnogobrojnih onovremenih ratovanja i ekspedicija po Mađarskoj,
Hrvatskoj i Crnoj Gori. Sedmu knjigu svoga putopisa Evlija je započeo, kako sam kaže, opisom osvajanja
nevjerničke zemlje "Almanije" i u njoj se nadovezuju putovanja u Beč, odlazak u Erdelj, putovanje u Vlašku i
Moldaviju i putovanje na Krim. Opis krajeva nastavlja se u osmom svezku Sejahatname, koji pored toga sadrži
opis Evlijinih putovanja iz Azova u zemlje Čerkeza, povratak na Krim a odande u Carigrad. Tu se dalje nalazi
opis putovanja iz Carigrada na Krit preko Jedrena, Soluna, Tesalije, Moreje. Na kraju je opis putovanja iz Grčke
u Albaniju, a u vezi s tim i nekih pograničnih dijelova Jugoslavije i povratak u Carigrad. Sav deveti svezak
Sejahatname posvećen je opisu Evlijinih putovanja iz Carigrada u Arabiju. Tu se nalaze, pored ostaloga,
najdetaljniji opisi Meke, Medine i Arabije. U desetom svesku Sejahtname nalaze se detaljni opisi Evlinijih
putovanja po Egiptu, Sudanu, i Abesiniji. Pored ovih putopisnih i istorijskih vijesti Sejahatname sadrži obilje
drugih raznovrsnih podataka. Kako se vidi Sejahtnama je puna dragocenih podataka. Prije nego donesemo sud o
Sejahatnami , potrebno je bar u najkraćim potezima da se osvrnemo na još dva vrlo važna ali isto tako vrlo teška
pitanja o problematici ovog dijela. To su pitanja o načinu i vremenu nastanka ovog dijela, i pitanje literalnih
formi kojima se Evlija služio prilikom izrade ovog dijela odnosno svog putopisa. To je pitanje važno stoga što
se iznalaženjem literalnih izvora kao i utvrđivanjem vremena i načina nastanka ovog putopisa određuje donekle
vrijednost i pouzdanost njegovih podataka. Među značajnije istorijske izvore kojima se Evlija u svom dijelu
služio valja ubrajati i neke kanun-name. Na osnovu kanun-name Evlija nam pruža vrlo dobre i vredne podatke o
političkim prebivanjima u to vreme. Putopis Evlije Čelebi je i kod nas poznat već pola vijeka. Od godine 1900
pa do naših dana prevođeni su razni odlomci toga putopisa koji se odnose na pojedine krajeve naše zemlje, a
pored svega toga još uvijek nisu svi prevedeni i obrađeni.

"Osvojio ga ja licno njegovo velicansvo Fatih. To je subasiluk pase hercegovackog sadzaka i kadiluk s
rangom kadiluka od sto pedeset akci. Taj kadiluk podaren je kao arpaluk efendiji koji je sada mostarski
muftija. Ima gradskog zapovjednika (dizdar) i pedest momaka posade. To je tvrdi grad koji lezi na
jednoj vrletnoj crvenoj litici koja se dize od plavih oblaka. Ima oblik bedema, a lezi na jednoj ostroj
siljatoj stijeni koja je poput riblke hrptenice. Sazidan je od klesanog kamena i izgleda kao da je tek
izasao iz ruku neimara. S istocne strane ima jednu visoku kulu, a s desne i s lijeve strane opet pet visokih
utvrda (kale). S juzne strane, na vrhu stijene, ima jednu kulu ogromnu i cvrstu kao Aleksandrov zid. Svi
bedemi tvrdjave su tako divni da se to ne moze opisati. Ima kednu gvozdenu kapiju koja se otvara prema
zapadu. Otkopa uopste nema jer su unaokolo pakleni ponori. Posebno na juznoj strani, pod jednim za
pet minareta visokim brdom koje izgleda kao planina Bisutuna, nalazi se suplja, crvena i vrletna stijena
u kojoj ima vise hiljada gnijezda orlova i jastrebova. Covjek se ne usudjuje ni da pogleda dolje. (...)
Spustajuci se od ovog grada prema jugu, nalaze se s obje strane puta citave planine, sume i vocnjaci, sve
samih stabala sipova. Te aleje i sipovina same od sebe rastu i izcezavaju.

Varos Blagaj - se nalazi pod ovim gradom i nikako se ne vidi iz grada. To je malena kasaba. Nalazi se na
obali rijeke Bune, koja izvire iz one pecine pod gradskom kapijom, izbijajuci kao sedmoglava azdaha.
Rijeka Buna dijeli ovaj seher nadvoje. Na dva mjesta prelazi s jedne strane na drugu kamenim
mostovima. Ima pet islamskih bogomolja. Dolje, medju zidovima, nalazi se cudna (osamljena) malena
dzamija Mehmed-hana Osvajaca u starinskom stilu. To je divna dzamija szidana od tvrdog materijala s
niskom minaretom, a pokrivena je olovom."
€,´,€,´,水,? ,? 51900914fa97c69
Novembar 13, 2009 u 11:40
Recenzija: Najglasovitiji je turski putopisac Evlija Čelebi (1611.- poslije 1682.) dugo bio zanemarivan- kako u
vlastitoj zemlji, tako i u inozemstvu. Tek je 20. stoljeće, prvo na poticaj europskih turkologa i orijentalista, a
zatim i nošeno plimom naraslog interesa turskih kulturnih djelatnika vidjelo izdanje Evlijine Sejahatname,
živopisnoga remek djela i riznice podataka o mnoštvu zemalja i krajeva Azije, Europe i Afrike koje je neumorni
globtrotter Evlija Čelebi skupio na dugogodišnjim putovanjima, tjeran ponajviše vlastitim nemirnim duhom.
Deset opsežnih svezaka pokriva njegova putovanja po europskom dijelu Osmanskoga carstva, po Krimu i
Kavkazu, dijelovima Turske i srednje Azije, Siriji, Palestini i sadašnjoj Saudijskoj Arabiji, te Egiptu, Sudanu i
još nekim područjima afričkoga dijela turske imperije. U ovoj su knjizi sabrani izvadci koji se odnose na
Evlijina putovanja po zemljama «bivše Jugoslavije», od sjeverne Hrvatske (Međimurje, Zagreb) do
Makedonije. Prijevod je remek djelo učenosti i mara vrsnoga turkologa Hazima Šabanovića koji je
dugogodišnjim strpljivim radom dešifrirao mnoga mutna mjesta (koja je ili sam auktor krivo upisao ili izmislio,
ili su jednostavno tiskarske pogrješke).
Sejahatnama Evlije Čelebija, u ovome izdanju, pokriva putovanje iz Jedrena u Beograd, zatim u Veliki
Varadin, te dosta opsežan opis stanja u Bosni (Sarajevo, Livno) i Dalmaciji ( Sinj, Knin, Split, Zadar). Zatim se
autor «seli» u Slavoniju, pa nakon kratkotrajnoga boravka opet dolazi u Bosnu gdje se na Kupresu pridružuje
vojnom pohodu na Šibenik. Onda se ponovno vraća na područje Duvna i Livna, ide u Split, pa preko Jajca u
Tursku Hrvatsku (Banja Luka, Bihać), te u Liku i druga područja Hrvatske (Petrinja, Zagreb). Slijedi detaljan
opis posjeda Zrinskoga u Slavoniji i Međimurju (gdje je boravio kao gost u poslovno-političkom posjetu).
Nakon prijekida zatičemo Evliju u Makedoniji, Beogradu, Srbiji i Crnoj Gori. Kasnije je sudjelovao u pohodu
na Ugarsku, nakon čega se preko istočne Bosne i Hercegovine spustio u Dubrovnik. Slijedi opis susjednih
mjesta u Boki Kotorskoj i Hercegovini, te opet ruta Sarajevo-Bosanski Novi-Slavonija-Beograd-Ohrid.
Za hrvatske je i bošnjačke čitatelje Evlijin Putopis zahvalno štivo, jer je čestota spomena hrvatskoga i
bosanskoga (ili bošnjačkoga) imena vrlo velika (npr. kada piše o Sarajevu, Evlija Čelebi navodi primjere
«jezika bošnjačkoga i hrvatskoga naroda»). No, ni srpsko ime nije izočno, i pojavljuje se najčešće u dijelovima
putopisa koji referenciraju Podrinje, Srbiju i Kosovo. Ipak, selektivno čitanje ove knjige s naumom
«dokazivanja» povijesne nacionalne pripadnosti područja o kojemu Evlija piše-više je nego problematično. Iako
je pravio bilješke tijekom putovanja i rabio starija povijesna djela poput Pečevijinog- sam je Evlija Čelebi
vrijedan, no ne i potpuno pouzdan svjedok događaja i vremena. Kao pravo dijete svoga doba, pun je
praznovjerica, pogrješnih atribucija (piše o «hercegovačkim banovima», ili vrlo često pripisuje osnutak
pojedinih mjesta i gradova legendarnim ličnostima koje nisu postojale), pretjerivanja u orijentalnom stilu ( o
krjeposti i ljepoti Sarajki, o broju protivničkih vojnika u raznim bitkama- često je brojnost «nevjerničkih»
postrojbi umnožavao preko deset puta), kao i nehajnih bilježaka (kao govorni jezik u oblastima Bosne često se
spominje latinski, a katkad i bugarski). Glavna vrijednost Sejahatname ostaje u živopisnom prikazu načina
života pojedinih krajeva, u realističkim opisima događaja i situacija u koje je sam Evlija bio upleten kao
posrednik (npr. kao gost Zrinskoga u procesu otkupa zarobljenoga ličkoga kapetana Mustajbega), te u
podatcima o raznim objektima (džamijama, zgradama, kućama,...) za koje ne postoji drugi spomen osim
Evlijinoga, pa ga se mora uzeti u obzir (iako s dozom skepse zbog razloga koje smo naveli). Na koncu, ponovo
valja naglasiti da bi ovaj putopis bio slabo razumljiv da prevoditelj Šabanović nije uspio, s velikim naporom,
 dešifrirati mnogobrojne Evlijine pogrješne upise (npr. «Duduška» je identificirana kao Koruška), neistinite
historiografske podatke, kao i dosta česte Evlijine izlete mašte i istočnjačka pretjerivanja- učinivši tako ovaj
odjeljak Sejahatname ne samo čitkijim, nego i uvelike vjerodostojnijim.
Grad Srebrenica. - Njena tvrdava nalazi se na vrhu jedne crvene stijene. To je lijepa kamena gradevina
petougaonog oblika, koja dominira okolinom. Ima gradskog zapovjednika (dizdar), posadu od pedesetak
vojnika i dovoljnu kolicinu municije (dzebhane). U unutrasnjosti tvrdjave nema carsije ni trga (pazar). Kako je
tvrdava za vrijeme osvajanja bila porusena topovskim mecima, to je ona u doba Bajezid-
Velije,31nestopopravljena. Osvojio ju je sam Fatih,32.
Varos. Varos lezi na vrletnom mjestu. Krovovi svih osam stotina prizemnih i na sprat tvrdo zidanih i lijepih
kuca su odreda pokriveni sindrom.33 Ima sest mahala i sest dzamija s mihrabom. Glavna je Bajezid-Velijina
dzamija. To je jednostavna bogomolja u starom stilu s jednim minaretom, a pokrivena je ceremitom. Dalje ima
jedna tekija, tri osnovne skole (sibyan mektebi), jedan mali han i sedamdeset esnafskih ducana. Postoji i jedno
malo kupatilo (hamam),34 a nema bezistana niti drugih znacajnih gradjevina, jer je to osamijen kraj u
unutrasnjosti zemlje, daleko od glavnog druma. Jedna interesantna rijetkost. - Sredinom ove varosi tece mala
voda koja se uliva u Drinu. Ona je bijela, a zove se »sreb[rna] voda«. Ali to je neka prokleta voda. Izvire iz
rudnika srebra. Stanovnici ove varosi, pijuci tu vodu, vecinom dobiju na vratu gusu. Ova se gusa zove »gusska«
(= gusa). Ona izaziva razne bolesti i unakazava muskarce i zene.
30 Vidjecemo i kasnije kako Evlija nastoji objasniti postanak i znacenje imena pojedinih mjesta. Nije cudo sto
on na tom klizavom terenu cesto posrne. (Kod Mokrog, Mostara, Zobdola, Taslidza, Banje Luke itd.). Ovo je
jedan od rijetkih s1ucajeva gdje je njegova etimologija tacna.
31 Bajezid Veli znaci Bajezid Sveti. Tako turski istoriografi nazivaju Bajezida II, koji je vladao 1481-1512. G.
32 Tj. sultan Mehmed II
33 Ovaj broj kuca je u Srebrenici, kao i u vecini mjesta kod Evlije, pretjeran. Evlija, kako smo vec u uvodu
istakli, u brojevima cesto pretjeruje. Izgleda da on pri tome nije uvijek dovoljno razmisljao, premda se
pogdjekad, kad navodi broj kuca i sl., sam ograduje i kaze da ih nije brojao ili za brojeve prebacuje odgovornost
na one koji su mu kazivali.
34 Ovaj je hamam stajao u vrhu mahale koja se zove Crvena rijeka. Mjesto gdje je stajao zove se danas
Hamamluk. Zidovi su mu se vidjeli jos pred okupaciju 1878. g. Na tom mjestu nadeni su kanali i p1oce
hamama, pa je, prema tome, Evlijina tvrdnja tacna. (Up. H. Kresev1jakovic, Hamami u Bosni i Hercegovini
1462-1916, Beograd 1937, str. 73.)

Stanovnici
35 su Bosnjaci, a raja su im Srbi i Bugari.
36 Svi su, medjutim, prijatelji stranaca.
Odavde smo krenuli dalje i dosli na planinu Ravno.
37 Ogromno drvece koje smo posmatrali prolazeci kroz tu planinu ne moze se potpuno opisati. Zivoti mnogih
velikih stabala su dokoncani. Njih je iscupao vjetar bijesan poput paklenog vihora. Njihove zile i stabla lezahu
povaljani po zemlji. Ja sam, siromah, sjahao s konja i iduci pjeske izmjerio duzinu jednog visokog stabla. Bijase
dugo ravnih cetiri stotine i sedamdeset stopa, a debljina mu je bila tolika da smo ga nas osamnaestorica s
mukom obuhvatili. Eto, tako bijase visoko i neobicno ovo drvece. Grada za sve lade na Dunavu dobavlja se iz
ove planine.

Presavsi ovu visoku planinu, dosli smo u [Pocinje].

 SELO POCINJE,28
U njemu ima jedno malo svratiste (han). To je bosnjacko selo na visokoj planini. Iduci odavde kroz planinske
pasnjake prema zapadu dosli smo u
SAHIN-PASIN,39 ODZAK,40
Ovo je tako velik odzak (handan) okruzen alejama, hrastovima i vrtovima da je u stanju ukonaciti po hiljadu
konjanika. Da tu odsjedne pet stotina konjanika, njihovim su konjima osigurani pokrivaci i torbe, a njima
tendzere. Svakom bi se gostu dalo da jede sto zeli. Tako bi bili ugosceni i nahranjeni. To je veliki odzak okicen
sa sedamdeset do osamdeset raznovrsnih malih soba i odjeljenja u prizemlju i na spratu, te udobnim kupatilom
(hammam), a ukrasen vrtovima i bascama. Ovaj odzak poznaju svi putnici kopna i mora.
35Uorig.: ehali - sto znaci stanovnistvo uopste. Ali Evlija pod ovim izrazom uvijek misli samo na muslimane,
dok je raja kod njega redovno naziv za hriscane.
36Vec je Radonic upozorio da Evlijinim (kao i Hadzi-Kalfinim) podacima o narodnosti varoskog stanovnistva
ne treba uvijek davati vaznost koju su im davali pisci. (Vidi GNC, XXX, str. 290, nap. 49a.)
37 Danas ovo ime ne postoji. Samo se sacuvalo ime sela »Podravno«. Ova se planina danas zove Javor planina.
(Vise vidi str. 243, nap. 3.)
38 U orig.: Pocinje. Ni ovog sela vese odavno nema.
39 Sahin-pasa je rodom sa Glasinca. Kad je dosao u Carigrad, stupio je u svitu Murteza-pase. Godine 1634.
postao je kapu-cehaja, 1636. janjicaraga, a 1637. namjesnik u Siriji. Odatle je g. 1639. premjesten u Bosnu, koju
je oslobodlo od zloglasnog defterdara Mahmut-efendije i osigurao javnu bezbjednost. Iz Bosne je premjesten u
Kanjizu, gdje je svrgnut s vlasti 1644. Uskoro je umrro. Sin mu je Hajdar-beg koji je bio temisvarski defterdar
(Sidzil- osmani, II, 133; Muvekit, 1, 135). Njegovi potomci Sahinpasici zive i danas u Rogatici i Sarajevu.
40 Sahin-pasin odzak je danasnje selo Donji Odzak u opcini Kosutici, srez Rogatica.
Vatra se na ovom odzaku ne trne cak od Ebu'1-Fethovih vremena. Ta ce blagodat stalno trajati dokle bog bude
htio. Bog je ovjekovjecio!
U Bosni i Hercegovini ima mnogo ovakvih odzaka (handan). Blizu ovog Sahin-pasina dvora (saraj) nalazi se

HAN MACKOVAC,41 To znaci »Mackov han«. Ovo je veliki han, koji je sagraden na odgovarajucem mjestu.
On je vlasnistvo trgovca Hadzi-Mahmuda. Tu se nalazi selo u kome ima krasna dzamija s minaretom.
Iduci odavde dalje prema zapadu kroz planinske pasnjake stigli smo u
GLASINAC, 41a
To je napredno muslimansko selo sa cetrdeset do pedeset kuca. Tu ima odzak Hadzi-Balta-bega.42 On je zaim i
darezijiv covjek. Zapadno od ovoga mjesta stere se ravnica, plodno i kultivisano zemijiste. Ovdje smo isli opet
prema zapadu preko sumovitih brda. Dok smo se spustali niz kamenite i stjenovite puteve, konjima su sve ploce
pootpadale. Najzad smo stigli na konak u
HAN MOKRO
Mokro bosnjacki znaci »kamenito i tesko prolazno mjesto«.43 I ovdje, u jednoj tijesnoj i strmenitoj dolini,
postoji pet-sest malih i velikih ceremitom pokrivenih hanova i pedesetak sirotinjskih kuca. Ima vrlo mnogo
voda, koje su kao vrelo zivota. Kako od ovih stijena dalje ne mogu da idu trgovacka sremska kola,44 njihovi se
tovari u Mokrom pretovaruju na konje i pregone u seher Sarajevo. Odavde smo krenuli i dosli u seher Sarajevo.
ZAVRŠNI DIO ČASA:

Pohvaliti i ocijeniti aktivne učenike.

Za zadaću učiti gradivo gramatike.