m CARLO

CARRETTO

PISMA
IZ
PUSTINJE

^RADOSNA mSla
 CARLO CARRETTO, mali torat

»VRELO ZlVOTA«

PISMA 12
PUSTINTE

KNJIGA DUHOVNOG ZlVOTA Sarajevo, 1973.

 Preveo s talijanskog:
SVEVLAD SLAMNIG, clan Udruzenja knjizevnih prevodi-
laca Bosne i Hercegovine

ladaje:
Uredniitvo »Radosne vljesti«, 71001 Sarajevo, R. L a k i c 7,
pp. 155 NASA POPRATNICA »VRELU ZlVOTA«
Odgovara:
D r Z v o n i m i r Bao1:ic

Omot:
Anto Testen
(Rijeci nadlbiskupa Cekade prilikom prvog izdanja
Kordktura:
obnovljenog »Vrela Zivota*.)
S. K a r l a Tomic

Biblioteku VRELO ZlVOTA* pokrenuo je u

godinama prije drugog svjetskog rata Dr Duro Gra-
canin, tada kateheta u Sarajevu, a kasnije profesor
Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.
Ta je biblioteka izdala citav niz vrijednih djela
s podrucja duhovne literature izvrsujuci na taj nacin
ulogu ucitelja i odgojitelja dusa. Ne samo onih, koje
su se posvetile Bogu kao svecenici ili redovnici, nego
Izdano s dozvolom cnkvenih vlasti i svih drugih, koji hoce »da trijezno i pravedno i po-
bozno zive na ovome svijetu.-« (Tit. 2,12.)
Tesko je jezikom statistike ocijeniti plodove, sto
ih je Crkvi u hrvatskom narodu donijela ova biblio-
teka. Statistika nije nigdje, a pogotovu na podrufiju
duha i milosti, siguran registrator ucinjenog ili posti-
gnutog dobra. »Sva je slava kraljevske kceri iznutra.«
(Ps. 44,14.) I poslije drugog svjetskog rata ova je
biblioteka izdala par vrijednih djela.
Stampa: Medutim, 'ima vec nekoliko godina, kako njezin
N I P »Oslobodenje«, Sarajevo pokretac i vlasnik Dr Duro Gracaiiin nije u stanju
Za stampariju:
da nastavi zapoceto djelo. Star je i bolestan. Zato je
R a s i m Husi6
odlucio, da svoju biblioteku preda Vrhbosanskom
nadbiskupxskom ordinarijatu. Tu ce se uvijek naci

5
slila, koje ce ovoj korisnoj inicijativi znati udahnuti
novi zivot.
Mi smo poklon Dra Dure Graoanina primili sa
zahvalnoscu. I isto tako rado prihvatili mandat, koji
nam je povjerio. Nastojat cemo, da i dalje, u .nizu
novih izdanja, svome narodu pruzimo zdravu duhovnu
hranu. Danas je puno ucitelja u svijetu. I zvanlh i
nezvanih. I takvih, koji svojim naoko progresivnim
idejama unose smutnju u dusu i ruse ono, sto se je
u Crkvi stoljec'ima gradiio. !->Jer ih ima mnogo nepo-
slusnih, praznih brbljavaca i zavodnika kojima
treba zatvoriti usta.« (Posl. Titu 1,10.)
Takav nije Carlo Carretto, koji je napisao knjigu
»Pisma iz pustinje«. Djelo. je u razdoblju od osam
godina (1964.—1972.) dozivjelo devetnaest izdanja. I
sto je glavno, to nije senzacionalisticko djelo, puno
knjiske mudrosti, nego dozivljena Ijepota ^kraljev-
stva Bozjega-«.
Zato maslimo, da se u izboru nismo prevarili.
Auktor je zivio nekada u svijetu, a onda je kao
dobar trgovac, koji je pronasao dragocjen biser, >->oti-
sao, prodao sve svoje imanje i kupio ga.<-< (Mat. 13,45.)
I eto, mi to njegovo biserje, sakupljeno u samoci
pustinje, saljemo danas u svi jet. Kao prvi svezaik
naseg obnovljenog >vVrela zivota«. Uvjereni smo, da
ce to biserje prosuti svoj' sjaj po mnogim dusama.
To ujedno neka bude i nas dar prijateljima misija
uz ovogodisnji ^Misijski dan«.
U Sarajevu, pocetkom rujna 1973.
Dr Smiljan Fr. Cekada,
nadbiskup vnhbosanski
6 7
S U S RET
(umjesto predgovora)
Dvadeset drugog kolovoza ove godine putovao
sam vlakom od Sarajeva prema Vinkovcima s jednim
gospodinom cetrdesetih godina koji se je ponasao kao
svecenik, pa sam ga upitao:
»Oprostite, Vi ste sigurno svecenik?«
»Izvinite — odgovorio je — ja sam samo obicni
laik, kako v i svecenici nazivate nas svjetovnjake.«
Moj je suputnik poceo strogo kritizirati svece-
nike zbog navodne komercijalizacije:
»Mnogo toga su komercijalizirali, a naj vise stam-
pu. Zele pod svaku cijenu pridobiti publiku, a ne
obaziru se na cudoredna nacela. Porucite to uredni-
cima vjerskih listova!«
Kriticar je iznosio brojne dokaze svoje dobro-
namjernosti i uvjerenosti u ono sto govori. Trebalo
je s njim zaci u nemilu polemiku, ali to bi nas do-
velo jedino do toga da bismo se rastali u ljutnji jedan
na drugog. Stoga nisam ni pokusavao iznositi protu-
dokaze, nego sam skrenuo razgovor na drugi kolo-
sjek. Nad nasim je vlakom upravo letio mlazni avion,
pa upitah suputnika:
 »Da li Vam je pomato koliko benzina trosi Bo-
ing 707?« (Naime jedan me je svecenik uvjeravao
da trosi barem 10 000 litara na sat, a ja sam tvrdio
da ne trosi vise od 5 000 litara.)
Suputnik kratko odgovori da obojlca imamo pra-
vo jer niskoleteci avion, zbog otpora zraka, trosi mno-
go vise nego avion kad leti iznad 10 000 metara, ali
se nije dao udaljiti od svoje omiljele teme, pa na-
stavi:
»Vi se svecenici dobro razumijete u »stvari od
ovoga svijeta« ali nerado razgovarate o cistoj vjeri.«
Nisam odmah shvatio sto kriticar htjede izraziti
pojmom »cista vjera«, pa zapoceh:
»Svecenicima se barem to ne moze prigovarati
da ne govore o vjeri i o krizi vjere . . . «, ali me moj
sugovornik opet iznenadi:
»Nije vjera u krizi, nego siromasni covjek ko-
jemu nude komercijaliziranu vjeru. Covjek s pravom
odbija takvu vjeru koja nije »od onoga« nego »od
ovoga svijeta«.
O vjeri koju ne podrzava nikakva sila »ovoga
svijeta«, upravo o goloj vjeri, pise Carlo Carretto
u knjizi »Pisma iz pustinje« onako kako ju je on
dozivljavao ziveci u pustinji Sahari sa siromasnim
Tuarezima,
Za »Vrelo zivota« Zvonimir Baoti6
UVOD
Bozji poziv je tajanstvena stvar, jer dolazi u tami
vjere.
K tome, on ima tako tanani i tako nenametljivi
glas da mu je potrebna potpuna nutarnja tisina, kako
bi bio uhvacen.
Pa ipak, nista nije tako presudno i uzbudljivo za
covjeka na zemlji, nista sigurnije i jace.
Takav je poziv neprestan: Bog zove uvijek! A l i
postoje karakteristicni trenuci toga Bozjeg zova, tre-
nuci koje Mljezimo u notes svoje duse i vise ne za-
boravljamo.
Tri puta u svome zivotu cuo sam taj poziv.
Prvi poziv je bio presudan za moje obracenje u
dobi od osamnaest godina. Bio sam ucitelj osnovne
skole na selu, u provinciji.
Dosle su, povodom korizme, puicke misije. Posao
sam u crkvu, ali se samo sjecam zastarjele i dosadne
propovijedi. Mogu kazatd da sigurno nisu bile rijeci
koje bi uzdrmale stanje ravnodusnosti i grijeha u ko-
jemu sam se nalazio. Ali kada sam kleknuo pred jed-
nog starog ispovjedrtika, cijih se bistrih i jednostav-
9
nih ociju sjecam, i poceo se ispovijedati, ocutih u ti-
sini duse prolazak Bozji.
Od tog dana se osjetih krscaninom i ustanovih
da mi se zivot promijenio.,
Drugi je put bilo kad sam imao dvadeset i tri
godine. Namjeravao sam se ozeniti; nisam ni slutio
da bi za mene mogao postojati neki drugi zivotni put.
Susreo sam nekog lijecnika koji mi je govorio o
Crkvi i o tome kako je lijepo sluziti joj citavim bi-
cem, a ipak ostati u svijetu. Ne znam sto se dogodilo
tih dana i kako se dogodilo; cinjenica je da sam,
moleci u jednoj praznoj crkvi, u koju sam bio usao
da smirim oluju imisli koje su se kovitlale u mome
mozgu, osjetio isti glas koji sam bio cuo za vrijeme
ispovijedi pred starim misionarom. »Ti se nece's oze-
niti; ti ces sav zivot dati meni. Ja cu biti tvoja ljubav
zauvijek«.
Nije mi bilo tesko odreci se braka i posvetiti se
Bogu, jer se sve u meni promijenilo; bilo bi mi cudno
zaljubiti se u neku djevojku, toliko je Bog ispunjavao
moj zivot.
Dosle su godine pune rada, zanosa, susreta s du-
sama, velikih planova. Pa i pogreske — a bilo ih je
mnogo — uzrokovala je zestina onoga sto je gorjelo
u meni i sto se jios nije bilo procistilo.
Prodose mnoge godine; mnogo puta sam sebe
iznenadio u molitvi: najednom bih stao traziti da opet
zacujem zvuk onog glasa koji je za mene bio od toli-
kog znacenja.
10
To se ponovo dogodilo kad sam imao 44 godine;
bio je to najozbiljniji poziv u mom zivotu: poziv da
svoj zivot posvetim samo kontemplaciji. Osjetio sam
ga u najvecoj dubini vjere, tamo gdje je apsolutna
tama i ljudske sile vise ne pomazu.
Ovoga puta morao sam reci »da«, iako nista ni-
sam razumio: »Ostavi sve i dodi k meni u pusbinju.
Ne zelim tvoju akciju, zelim tvoju molitvu, tvoju lju-
bav.«
Netko je, videci me kako idem u Afriku, pomi-
glio da sam zahvacen krizom malodusja, odustajanja.
Nista nije dalje od istine od toga. Toliki sam optimi-
sta po prirodi i bogat nadom da ne znam sto je to
maiodusnost i l i odustajanje od borbe.
Ne; bio je to presudni poziv. I nikad ga nisam
razumio kao one veceri na vesperama svetog Karla
1954. godine, kada sam rekao »da« Glasu.
»Dodi sa mnom u pustinju.« Ima nesto vaznije
od tvoje akcije: molitva; ima jedna djelotvornija sila
od tvoje rijeci: ljubav!
I otisao sam u pustinju.
Ne procitavsi konstituciju Male Isusove Brace
stupih u njihovu kongregaciju; ne upoznavsi Charle-
sa de Foucaulda posao sam njegovim tragom.
Bilo mi je dosta sto sam cuo glas koji mi je re-
kao: »To je tvoj put«.
I hodajuci s Malom Bracom putevima pustinje
otkrih dobrotu toga zivotnog puta; slijedeci oca de
Foucaulda uvjerih se da je bas taj put moj.
Ali Bog mi je to vec bio rekao u vjeri!
11

Cinim l i doibro sto pisem ove stvari?
Kad sam dosao u E l Abjud Sidi Seik, u novici-
jat, moj magister mi rece sa savrsenim mirom co-
vjeka koji je zivio u pustinji dvadeset godina: »Treba
raskinuti sa svim, Karlo«.
Shvatio sam sto time hoce reci i odlucio sam
da napravim rez, makar mi to bilo bolno.
Cuvao sam u svojoj torbi jednu debelu biljezni-
cu u kojoj su bile zapisane adrese mojih starih prija-
telja: bilo ih je na tisuce.
Gospodin me u svojoj dobro ti nikad nije lisio
radosti prijateljstva i na pravoj rijeci ljulbavi plo-
vila je lada moga zivota.
Ako je u meni oStalo neko skriveno trpljenje,
bilo je to sigurno zato sto nisam mogao — u casu
svog odlaska u Afriku — razgovarati sa svakim po-
jedinim od njih, objasniti motiv napustanja Evrope,
kazati da se pokoravam jasnom pozivu Bozjem i da
cu, iako u drugacijem bol^benom rovu, nastaviti da
se borim s njima na polju apostolata.
Ali trebalo je uciniti famozni »raskid« i ja sam
ga ucinio hrabro i s velikim pouzdanjem u Boga.
Uzeo sam biljeznicu s adresama, koja je za mene
bila kao posljednja veza s prosloscu, i posao da je
zapalim iza jedne dune (pjeScanog brezuljka) isko-
ristivsi jedan dan potpune samoce.
Jos d sad vidim pocrnjele ostatke biljeznice koje
vjetar Saliare nosi u daljinu.
12
Ali spailjivanje jednog adresara ne znaci razara-
nje prijateljstva. To od mene nitko nije ni trazio;
naprotiv...
Nikad nisam toliko volio prijatelje, ndkad nisam
toliko molio za svoje stare prijatelje kao u samoci pu-
stinje. Ponovo sam vidio njihova lica, osjecao njihove
probleme, patnje poostrene daljinom.
Oni su za mene postal! kao neko stado koje mi
je zauvijek pripalo d koje moram voditi sa sobom
svakog dana na vreilo molitve.
Go tovo fizicki sam ih losjecao uza se kad bih ula-
zio u crkvu, sagradenu u arapskom stilu, u E l Abjudu
ili, kasnije, u cuvene »kolibe za osamu« sto ih je
sagradio sam otac de Foucauld u Tamanrasetu, u
Asekremu.
Molitva je postala moj naj vec! posao, moj naj-
tezi svakidasnji napor, pa sam, po svome pozivu, do-
ista shvatio sto znaci »'unosdti druge« u svoje mo-
litve. '•'
Pa dobro, gledajuci iz udaljenosti, koja je kroz
godine porasla, mogu reci da sam ustrajao u svom
poslu, dok mi je sve jasnija bila istina da se molitvom
vrijeme ne gubi i da ne postoji pogodniji nacin da
pomognemo onima koje volimo.
Ostaje pitanje onog adresara koji vise ne posje-
dujem, ali to nije toliko vaMo, jer ima drugih sred-
stava da se bude u vezi s prijateljima.
Htio bih im, evo, zakazati sastanak u jednom od
mnogih krasnih kutaka iSahare, pred vecer kad za-
13
lazi sunce pa da se nademo svi zajedno kao sto smo
se nasli onda, one sjajne veceri u rujnu 1948, na
Trgu svetog Petra. Sjecate l i se?
Ovdje nam ne bi trelbale baklje, toliko je nebo
sjaj no od zvijezda. Sjeli bismo na pijesak i proveli
noc pricajuci o zivotu ovih godina, o predenim eta-
pama, o svladanim kusnjama.
Mislim da bi nas jutarnja zvijezda jos zatekla u
razgovoru.
Sto se mene ti'ce, htio sam u ova »Pisma iz pu-
stinje* zapisati stvari koje bih iskazao, da mi je bila
dana takva mogucnost, a koje sigurno predstavljaju
dio mene samoga.
Nista sustavno, nista vazno. Nekoliko misli sa-
zrelih u samoci, a sve se odnose na djelatnost koja je
bila, bez ikakve sumnje, najveci dar sto mi je po-
darila Sahara: na molitvu.
Da li sam postupio dobro ili lose sto o tome
pisem, reci cete vi, moji dragi .stari prijateilji; ali osje-
cam da ce, ako nista drugo, ova knjiga posluziti da
ponovo i obogaceni novim iskustvom razmislimo o
problemima koji su postojali od pocetka naseg prija-
teljstva. .:• •
Va§ maH braf
CARLO CARETTO
14
POD VEDIKOM STIJENOM
Put, bijel od sunca, razvijao se preda mnom, ne
bals sigurno oznacen. Brazde u pijesku, sto su ih za-
orali kotaci velikih cisterni prevoznika petroleja, pri-
siljavale su me da neprestano gimnasticiram, da bih
,sa svojim dzipom odrzao pravac. . '
Sunce je bilo visoko i osjecao sam se umoran.
Samo je vjetar, koji je puhao po »njusci« mog vozila
jos omogucavao dzipu da se krece, premda je tem-
peratura bila kao u paklu 1 voda kljucala u hlad-
njaku. S vremena na vrijeme osvrnuo bih se na ho-
rizont. Znao sam da se u ovoj zoni nalaze veliki blo-
kovi granita iznad pijeska: najtrazenija mjesta hlada
za sve koji se izele ulogoriti i sacekati vece za nasta-
vak putovanja.
Doista, oko podneva, nadoh sto sam trazio. Ve-
liko stijenje pojavilo se s lijeve strane puta; i ja se
priblizih, siguran da cu naci malo hladovine.
Nisam se razocarao. Ispod sjeverne strane jedne
goleme stijene, visoke desetak metara, javila se uska
ploha sjene po crvenu pijesku. Postavih dzip prema
vjetru da se hladi motor i istovarih takozvani
15
»ghess«, to jest stvari nuzne za kampovanje: prosti-
rac od hasure, torlbu s hranom, dvije deke i tronozac
za vatru.
Ali pri/blizivsi se stijeni, u sjeni primijetih da
gostiju vec ima: dvije su zmije lezale smotane u
klupko u toplom pijesku i gledale sto radim, ne mi-
cuci se. Skocih unazad, priblizih se dzipu, ne gubeci
iz vida zmije; uzeh pusku, nekakvu starudiju koju
mi je pozajmio jedan domorodac da mu pomognem
likvidirati icaglje koji su mu napadali stada, natje-
rani gladu i zedu.
Uzeh metak s olovom; udaljih se nastojeci po-
goditi obje zmije odjednom da ne trosim drugu mu-
niciju. Opalih d vidjeh obje zivotinje u zraku, u ob-
laku pijeska. 'Cisteci mjesto od krvi i zmijskih osta-
taka, vidjeh kako iz razdrtog trbuha jedne zmije viri
pticica, koju nije stigla probaviti.
Rasprostro sam hasuru, koja je u pustinji sve:
kapela, blagovaonica, spavaonica, primaca sOba; sje-
doh.
Bilo je vrijeme sijeste (popodnevnog odmora)
pa uzeh brevijar.
Izrekao sam nekoliko psalama, ali sa stanovitim
naporom zbog umora i dozivljaja sa zmijama, koje
mi svakog casa uskakivahu u stihove, onako rasko-
madane. Omarina se osjecala s juga i boljela me
glava. Ustao sam; izracunao sam koliko mi vode pre-
ostaje prije nego dodem do bunara u Titu, i odlucio
da je malo zrtvujem. Iz tzv. »gherbe« od kozje koze
zahvatih vode porcijom od litra i izlih sve na glavu.
16
Voda ml je natopila turban, sisla niz vrat na odjecu;
vjetar je ucinio ostalo, 1 temiperatura od 45 stupnjeva
spustila se za koju minutu na 27. S tim osjecajem
svjezine legdh na pijesak da zaspem, jer se u pustinji
sijesta obavlja prije rucka. ,
Da bi mi bilo udobnije, potrazih deku i stavih je
pod glavu. Imao sam dvije i dobro sam to znao. Jedna
je deka ostala uza me neiskoriStena i, gledajuci je,
nisam se osjecao mirnim. ;;:-<t -o)-un(y:% r.xia:'"
Ali ako zeiite shvatdti, morate cuti cijelu pricu.
Jucer uveice prosao sam kroz slrafok, seoce nasta-
njeno Crncima koji su nekad bill rdbovi Tuarega.
Kao d obicno, kad netko dode u selo, narod je do-
trcao i gurao se oko dzdpa, did dz radoznalostd did zbog
kakvdh malih usluga koje oCekuje od onih koji se
krecu pustinjskim putevima: ddjeljenje caja, isporu-
civanje Idjekova, neko pdsmo.
Te vecerd sam zapazio starog Kadu koji je drh-
tao od hladnoce. Cdnd se cudndm govoriti o hladnoci
u pustinji, ali je tako, i bas zato se Sahara moze de-
finirati kao »Madna zemlja u kojoj je jako vruce
dok je sunca«. A l i sunce je bilo izaSlo d Kada je drh-
tao.
Dodoh na pomdsao da mu dam jednu od dvije
deke koje sam no;^io sa sobom d koje su bdle moj
»ghess«, aid sam se namjerno dao na druge misli.
Mislio sam na noc i znao da bih i ja drhtao. Ono
malo sazaljenja u meni krene ponovo u napad pod-
sjetivsi me da moja koza ne vrijedi vise od njegove
2 — P i s m a iz p u s t i n j e
17
 i da bi ibilo lijepo da jednu deku dadem; ako bih i
drhtao malo, to bi bilo posve pravo, u korist maloga
brata.
Kad sam otisao, dvije su deke jos bile na dzipu;
i sada su bile preda mnom i nisu mi davale mira.
Nastojao sam zaspati upiruci se nogama u veliku
stijenu, ali nisam uspio. Dode mi na pamet da je je-
dan Tuareg prije mjesec dana adrobljen od jedne ka-
mene gromade bas za vrijeme sijeste. Ustadoh da
provjerim cvrstinu stijene: vidjeh da nije sasvim sta-
bilna, ali da ipak nema opasnosti.
Ponovo legoh na pijesak. Ako vam kazem da
sam sanjao, bit ce vam icudno. A l i najcudnije je da
sam sanjao da spavam pod velikom stijenom i da
do izvjesne granice... Doista, to nije nalikovalo na
san: vidio sam kako se stijena mice; osjetio sam
kako kamena masa pada po meni. Kakav straisan tre-
nutak!
Bio sam likvidiran. Cuo sam kako mi pucaju ko-
sti i shvatio sam da sam mrtav. Ne: ziv, ali s tijelom
zdrobljenim pod gromadom. Cudio sam se da me ni-
jedna kost ne boli: bio sam dakle imobiliziran. Otvo-
rih oci i vidjeh Kadu koji je drhtao preda mnom u
Irafoku. Sad nisam vise oklijevao da mu dam deku,
utoliko prije sto je lezala neiskoristena blizu mene,
jedan metar daleko. Pokusao sam dspruziti ruke da
mu je dodam; all kamena masa koja me je uicinila
nepomiicnim sprecavala mi je i najmanjl pdkret.
Shvatio sam da sam u cistilistu i da je trpljenje duse
u tome da se »ne moze vise uciniti sto se je prije mo-
glo i sto bi treibalo uloiniti*. Tko zna kohko cu godina
gledati ovu deku uza me, u ovom neugodnom polo-
zaju, i tako svjedociti o svom egoizmu, dakle i o svo-
joj nezrelosti za ulazak u Kraljevstvo Ljubavi.
Pokusao sam da razmisljam o tome koliko M
vremena ostati pod kamenom masom. Katekizam mi
je sugerirao odgovor: »Tako dugo dok ne budes spo-
soban za cin savrsene ljubavi!« U torn se 6asu nisam
osjecao sposobnim.
Cin savrsene ljubavi je icin Isusa koji se penje na
Kalvariju da umre za sve nas. Od mene, dijela Nje-
gova Misticnog Tijela, trazilo se da pokazem da l i
sam dosegnuo toliku zrelost ljubavi da pozelim sli-
jediti svoga Ucitelja na Kalvariju radi spasenja svoje
brace. Pogled na deku, uskracenu sinoc starome
Kadi, kazivao mi je da moram jos veliki put preva-
liti. Kad sam u stanju da vidim brata koji drgce i da
prodem pored njega, kako cu biti u stanju da umrem
za njega po uzoru na Isusa koji je umro za sve? Ovdje
sam shvatio da sam propao; da cu, ako Netko ne bude
intervenirao i pomogao mi, cekati da prode mnogo
geoloskih epoha, a necu se moci ni maknuti.
Pogledah u drugom smjeru i primijetih da sve
ove velike kamene mase u pustinji nisu nista drugo
doll grobovi ostaiih ljudi. I oni, nakon isto je na ispitu
ljubavi utvrdeno da su hladni, bijaihu tu da cekaju
Onoga koji je jednog davnog dana kazao: »Uskrsnut
cu vas u posljednji dan«.
2* 19

BIT CETE PODVRGNUTI ISPITU LJUBAVI
Jos ni danas ne bih vam znao reci da l i je epi-
zoda s velikom stijenom bila san i od kakve vrste
sna.
Izvrsila je tako snazan utisak na moje misili, to-
liko je izmijenila perspektive u kojima sam dotad
gledao stvari, da je nisam nikako mogao svesti na
ono sto obicno mislimo kad, prdbudivsi se, kazemo:
»Sanjao sam.« ,v : n, - ,-, , oi - , B\ ' ; ;•:
;Ne! Bilo je nei§to vise. Ona crta pustinje, izmedu
Tita i Sileta, ostaje za mene mjesto moga 'cistilista,
ozracje u kojemu se moja dusa rado zadrzava, gdje se
lako razmislja o Bozjim stvarima i gdje cu . .. vjero-
jatno traziti da budem upucen poslije smrti, da na-
stavim svoje proci§cavanje, ne budem l i sposoban da
za zivota ostvarim cin savrsene ljubavi.
Eno velike stijene pod zasljepljujucim suncem
Sahare, eno uske sjenovite plohe na vrucem pijesku,
dok se sve do obzora nize loued*, izbrazdan tragovi-
ma kamiona i dzipova petrolejskih poduzetnika i ge-
ologa. - • • —J • •
20
»Bit cete podvrgnuti ispitu ljubavi«, ponavlja
to mjesto meni koji sam se ukocio. Moje oci, sprzene
suncem, gledaju nepreglefdno nebo bez oblaka.
Ne zelim se vise zavaravati. Ne mogu se vise za-
varavati! Cinjenica da nisam bio kadar dati deku
starom Kadi iz straha od hladne noci, znaci da vise
volim svoju kozu nego kozu svoga brata, iako zapo-
vijed iBozja trazi da ljubimo zivot bliznjega kao svoj.
Jds Starome zavjetu — prvoj Bozjoj oibjavi Iju-
dima — pripada da lubimo Boga iznad svega,^ a bli-
znjega kao samog sebe.
A ako idemo do Novog zavjeta d do Objave Isu-
sove, stvari se komplkiraju: »Ljubite se medu sobom
kao sto sam ja vas ljubio!« (Iv. 13, 24).
Kao Isus! znaci ne samo dati deku nego i sam
zivot. Uistinu Icin savrsene ljulbavi sastoji se u tome
da budemo spremni ulciniti ono sto je ucinio Isus:
to jest, umrijeti za Kadu, za mene, za sve.
Pod tim kutom gledanja, Nebo je takvo mjesto
gdje svatko od prisutnih mora biti toliko »zreo u lju-
bavi* da htjedne zrtvovati svoj zivot za sve ostale.
To je ljubav savrsena, univerzalna, radikaina, bez
sjene odbojnosti, antipatije, granice, u ognju doka-
zana.
Tko se osjeca sposoban za nju, neka digne ruku!
* O U E D — rijeika u b e z v o d n i m p r e d j e l i m a , n a j v e c i dio
godine p r a s u s e n a , aM u ikisnoj isezjoni n o s i golemiu kolifiinu
vode i b l a t a ; — izanimljivo j e d a ise taikav t e r e n k o d s e l a V i -
dovica u Posavini zove O B B D A .
1 P o n o v l j e n i zaikon 6, 5.
21
 S tog razloga, a nakon svoje vizije pod velikim
kamenom, ocekujem da ce moje -oistiliste biti dugo,
strasno dugo, mozda dugo kao gedloske epohe.
Ovaj pijesak koji diram rukama, koji prosipam
kroz prste pripada paleozoiku. Svaki geolog ce mi
re6i: star je 350 milijuna godina.
Veliki igmazovi koji su nekada izivjeli na ovim
mjestima i cije sam ostatke vidio u saharskim jama-
ma pripadaju mezozoiku: 130 milijuna godina. Ove
deve sto nose so u Niger i sto prolaze ispred mene
u dugim i elegantnim karavanama potjecu od pre-
daka koji su ziivjeli u d^lekom kenozoiku: 70 mili-
juna godina. A covjek, taj tako veliki i istodobno
tako mail covjek, s kakvom sporoScu ide po grobo-
vima zivotinja koje su bile prije njega!
Od kvartara, od jucer; 500.000 godina.
Bog ne izuri u svojim poslovima: vrijeme je nje-
govo, a ne moje. A ja, malo istvorenje, covjek, pozvan
sam da se predbrazim u Bogu preko sudjelovanja u
ljubavi. Preobrazit ce me ljubav koju je Bog unio u
moje bice.
Ljubav me polako preobrazava u Bogu. '
Grdjeh je, daMe, upravo u tome: oduprijeti se
toj pretvorbi, znati i mooi ljubavi reci ne.
Zivjeti u svom eigoizmu, to znaci: to znaci osta-
jati u nigem, to jest ljudskom stadiju, i sprijeSiti
pretvorbu Bozjom ljubavlju.
Dok god ne budem preko sudjelovanja i posre-
dovanja ljubavi preobrazen u Bogu, bit cu »od ove
zemlje«, a ne »od onog neba«.
22
Krstenje me je dodulse uzdiglo u nadnaravno sta-
nje, ali to stanje mora sazreti. iCitav je zivot dan
radi tog sazrijevanja, a milost, to jest, ljubav Bozja,
tu je da nas predbrazi.
Cinjenica da sam se odupro ljubavi, da nisam
bio kadar prihvatiti poticaj te ljubavi kad mi je go-
vorila: »Daj deku svome bratu«, toliko je sudbono-
sna da stvara prepreku izmedu mene i Boga, moje
gistiliste.
Sto vrijedi ako valjano izmolim Bozanski caso-
silov, ako slusam svetu Misu, a ne pribvatim poticaj
ljubavi?
Sto mi vrijedi da sam se svega odrekao, da sam
dosao ovdje u pijesak i zegu, a odbio ljubav?
Sto vrijedi braniti vjeru, boriti se oko dogmi s
teolozima, sablazniti se nad onima koji nemaju istu
vjeru, a zatim ostati tokom dugih geoloskih. epoha
na vratima cistilista.
»Bit cete podvrgnuti ispitu ljubavi«, eto sto mi
dobacuje u lice ovaj komad pustinje izmedu Tita i
Sileta.
»Bit cete podvrgnuti ispitu ljubavi«, kaze mi ve-
liki kamen pod kojim cu prove'sti vrijeme svog ci-
stilista, cekajuci da u meni sazre savrsena ljubav,
koju mi je Isus donio na zemlju i dao mi je uz cijenu
Svoje Krvi, poprativsi je usklikom punim nade:
»Uskrisit cu vas u posljednji dan!« (Iv. 6, 40).
Neka taj dan'ne bude suvise daleko! ;< .
,,, , ,, . . . . . . . . . 1 '^tt,-:
23

T I NISI iNlSTA
Veliko bogatstvo isaharskoga novicijata je, bez
sumnje, samoca i radost samoce, tisina. Tisina, ona
prava, koja prolazi svuda, koja prozima citavo bice,
koja govori dusi icu'desnom i novom snagom, a koju
sigurno ne poznaje rastreseni covjek.
Ovdje se uvijek zivi u tisini, pa ljudi nauce raz-
likovati nijanse tiSine: ti§inu crkve, ti'sinu celije, ti-
sinu rada, nutarnju tisinu, tisinu duse, tisinu Bozju.
Da naucimo prozivljavati ove tisine, magister
novaka nas salje na nekoliko dana »u pustinju«.
Kosarica kruKa, pokoja datulja, voda, Biblija.
Dan hoda: jedna spilja.
Svecenik odsluzi svetu misu; zatim odlazi osta-
vivsi u spilji, na oltaru od kamenja, Eulharistiju. Tako
cemo sedam dana ostati sami s Euharistijom, izloze-
nom danju i nocu.
. ' Tisina u pustinji, tisina u spilji, tisina u Etihari-
stiji. Nijedna molitva nije tako teska kao eiiharistij-
sko klanjanje. T u se va!sa narav buni svim silama.
Vise biste voljeli prenositi kamenje na suncu.
Osjecajnost, pamcenje, ma'sta, sve je umrtvljeno.
Samo vjera trijumfira; a vjera je tvrda, mracna, gola,
24
Postavdti se ispred te stvari koja ima izgled kru-
ha i reci: »Tu je Krist zivi i pravi!! — cista je vjera.
Ali nista ne odgaja bolje od cdste vjere; a mo-
litva u vjeri je prava molitva.
»Euharistijsko klanjanje nije zabavno«, govorio
mi je jedan novak. Ali ba's to umrtvljenje svega za-
bavnog cini molitvu cvrstom i pravom. '
To je susret s Bogom koji nadilazi osjecajnost,
iznad maste, iznad naravi.
I tu je bas prvi pristup oslobadanju od svega.
Dok moja molitva ostaje usidrena u uzitku, lako ce
dolaziti do plime i oseke u njoj; depresije ce slijediti
iza prolaznih zanosa. Bit ce dovoljna ziibobolja da
likvidira sav religiozni zar, koji je bio nastao malo od
nagnuca prema Ijepoti, malo od sentimentalnosti.
»Svoju molitvu treba da oslolbodis od svega«,
kaze mi magister novaka. »Treba je uciniti pripro-
stom, lisiti je intelektualnosti. Postavi se pred Isusa
kao siromasak: bez ideja, ali sa zivom vjerom. Ostani
nepomican u cinu ljubavi pred Ocem. Ne nastoj doci
do Boga inteligencijom: neces nikad uspjeti; dodi do
njega ljulbavlju: to je moguce.«
Bitka nije laka, jer narav trazi svoje, trazi svoj
udio u dozivljaju, a jedinstvo s raspetim Isusom ne-
sto je sasvim drugo.
Nakon pokojeg sata — i l i pokojeg dana — te
gimnastike, tijelo se smiruje. Kad tijelo vidi da volja
odbija sjetilni do^ivljaj, vise ga ni ono ne trazi; po-
staje pasivno. Uspavljuju se cula. Kad malo jedes.
ti
 mnogo bdis i molis ,s poniznom npornoscu, onda kuca
tvoje duse postaje tihi, smireni dom. Sjetila spavaju.
Bolje to kaze sveti Ivan od Kriza: pocinje »noc sje-
tila*. Tada molitva postaje ozbiljna stvar, iako bolna
i suha. Tako ozbiljna da se vec i ne moze odustati.
Dusa ulazi u otkupiteljsko djelo Isusovo.
Kleceoi u pijesku pred priprostim ostenzorijem
u kojemu je bio Isus, mislio sam na zlo u svijetu: na
mrznje, na .nasilja, na-sablazni, na necistocu, na lazi,
na egoizme, na izdajstva, na idolopoklonstva, na pre-
Ijube. Oko mene spilja je postala siroka kao svijet, i
moje nutarnje oci promatrale su Isusa zgnjecenog
pod tezinom tolikoga zla.
Zar nije i hostija zgnjeceni, spljosteni, do ista-
njenosti, ispeceni kruh, dakle s istim llkom? Nije l i
mozda u njoj Covjek patnje, 'Krist-grtva, Janje za-
klano zibog nasih grijeha? ^ Vec u djetinjstvu pocinjalo se s vjecnom pje-
I kakav je moj polozaj u odnosu na Njega?
Mnogo godina mislio sam da sam »netko« u
Crkvi. Stovise, zamigljao sam tu svetu, zivu zgradu
kao neki hram koji pociva na mnogim stupovima, ve-
likim i malim, a pod svakim stupom ramena jednog
krscanina.
I moja ramena, mislio sam, drze jedan takav,
makar i maleni stup Crkve.
Toliko smo ponavljali da Bog treba covjeka i da
Crkva treba borce da smo u to povjerovali.
Zgradu drze nasa ramena.
Bog, nakon sto je stvorio svijet, posao je da se
odmara; Krist, utemeljivsi Crkvu, nestao je negdje u
26
nebu. Sav rad je ostao na nama, na Crkvi. Narocito
mi, iz Katolicke akcije, bill smo pravi hamali koji
nose teret citavog dana.
Prozet tim mentalitetom nisam vise bio u stanju
da idem na odmor; i nocu sam se osjecao borcem na
duznosti. A bilo je toliko posla da vise nismo vre-
menski stizali da ga obavimo. Stalno se trcalo s jed-
nog zaduzenja na drugo, s jedne skup§tine na drugu,
iz jednog grada u drugi. '^^ • • . '
Molitva se obaVljala u zurbi, govori su bili uzru-
jani, srce uznemireno.
Buduci da je sve zavisilo od nas, i sve islo tako
slabo, imali smo dobrih razloga da budemo zabri-
nuti. A l i tko bi jos na to mislio? Put akcije izgledao
nam je tako ispravnim, tako istinitim!
smom: »Budimo prvi u svemu u cast Krista Kralja«;
zatim, kad smo postali omladinci: »Ti si voda«; kad
smo odrasli: »Odgovoran si, procelnik si, apostol si«.
Buduci da smo bill »netko«, i to uvijek, preokret se
odrazio i na dusi. isusove rijeCi: »Vi Ste nekorisne
sluge«, »Bez mene ne mozete nista uciniti«, »Tko
od vas hoce biti prvi, neka bude posljednji* kao da
su bile namijenjene drugim Ijudima, drugim vreme-
nima; prelazile su preko kamena duse ne urezujuci se,
ne natapajuci ga, ne unoseci unutra nikakvu »bolest«.
U tome je karakteristicna povijest mog zivota.
Moj prvi vjerski uicitelj bio mi je rekao: »Prvi u sve-
mu u cast Krista Kralja*; a posljednji, Charles de
27
Foucauld, unio je u mene misao: »Posljednji od svih
za ljubav Krista Raspetog«.
Pa ipak, moze se reci da su obojica imalla pravo,
a da sam krivac bio ja, sto nisam ddbro razumio
lekciju.
U svakom slucaju, evo me sada tu, na koljenima,
na pijesku spilje koja je poprimila dimenzije same
Crkve; na svojim ramenima cutio sam teret onog
slavnog malog stupa za svakog crkvenog vojnika.
Mozda je bas sada bio trenutak da napravim odlucu-
juci pokus i da konacno vidim sto je na stvari.
Naglo skocih unazad, kao kad se osldbadamo ne-
kog tereta. Pa sto se desilo? Sve je ostalo na svom
mjestu, nepomicno. Bez Ijedne ogrebotine na svodu;
nista nije ni krcnulo.
Poslije dvadeset i pet godina uvidio sam da na
mojim ramenima ne lezi bas nista i da je stup bio
lazan, vjestacki, nestvaran, stvoren od moje fantazije,
od moje oholosti.
Hodao sam, trcao sam, govorio sam, organizirao
sam, radio sam, vjerujuci da time nesto podrzavam,
a u stvari nisam podrzavao bas nista.
Teret svijeta bio je u cijelosti na Raspetom K r i -
stu. Ja nisam bio nista, upravo nista.
Trebalo je vjerovati u Isusove rijeci, koje mi je
Isus rekao vec prije dvije tisuce godina: »Vi, kad
budete ucinili sve sto vam je zapovjedeno, recite:
Beskorisne smo sluge, jer smo ucinili samo svoju
duznost«. (Lk. 17, 10).
Beskorisne sluge! . ;
28
TKO UPRAVLJA SUOBINOM OVOG SVIJETA?
Prvi utisak koji je na mene ostavila ova zgoda
bio je osjecaj slobode. Nove, siroke, autenticne, ra-
dosne slobode!
Otkrice da nisam bio nista, da nisam bio odgovo-
ran ni za koga, da nisam bio vazan covjek, dalo mi
je radost djeicacica na ferijama.
Dosla je noc, ali nisam spavao. Udaljih se od
spilje i hodah pod zvijezdama, sam usred pustinje.
»Boze moj, volim te; Boze moj, volim te«, klicao
sam u neibo usred neoibicne tisine.
Umoran od hodanja, legoh na jednu pjes'canu
dunu i utonuh ocima u zvjezdani svod. Kako mi bi-
jabu drage te zvijezde; i kako mi ih je pustinja pri-
blizila! Buduci da sam provodio noci na otvorenom,
trebalo mi je da im nauicim imena, zatim sam ih pro-
ucavao, uipoznavao jednu po jednu. 'Sada sam im raz-
likovao boju, velicinu, polozaj, Ijepotu. Znao sam se
po njima orijentirati u tren oka, a iz njihova sam po-
lozaj a zakljucivao koliko je sati, pa mi nije trebao
drugi sat.
29
 Eno zvijelzda Labudova, koje kao da razgovara
s Altairom, sjajnim kao briljant. Strijela i Delfin kao
da slusaju, stojeci skromno po strani, jer su maleni.
Pegaz se penje prema istoku sa svojim zvjezdanim
cetverokutom, dok Biser nestaje prema zapadu. Jos
malo, pa ce mi -crveni Algol dovesti elegatnog Per-
zeja.
Vracam se pogledom na Andromedu. Noc je tako
svijetla da pocinjem raspoznavati zvjezdanu maglicu
po kojoj je to zvijezde nazvano.
Ona je najudaljenije nebesko tijelo koje je jos
vidljivo prostim okom. Udaljenost: 800 tisuca svjet-
losnih godina.
Izmedu te goleme udaljenosti i one najmanje —
cetiri svjetlosne godine od Najblize zvijezde, koja ce
mi se javiti za dva mjeseca u zvijeMu Centaur —
nizu se razdaljine 'citave te nepregledne mase od 40
milijardi zvijezda, u koju spada i galaksija kojoj mi
— malo zrnce pijeska nazvano Zemlja — pripadamo.
A iznad Andromedine maglice, drugi milijuni
maglica i milijarde i milijarde zvijezda koje moje oci
ne vide, all koje je Bog stvorio.
Zasto mi nikad nije palo na pamet da neki, ma-
kar i mali stup, na kome je svemir, mozda pociva na
mojim ramenima? A zar je mozda svemir drugaciji
od ljudi? , ,
Ja sam, eto,'tako mislio. : ,
30
Istina je da je Isus rekao: »Idite i naucavajte sve
narode«,^ ali je dodao: »bez mene ne mozete ni§ta«.^
Istina je da je sveti Ignacije rekao: »Radite kao da
sve zavisi od vas«, ali je dodao: >>no, ocekujte rezul-
tat kao da sve zavisi od Boga«.
Bog je stvoritelj fizickog svemira, kao sto je
stvoritelj ljudskog svemira. Bog je upravljac zvijezda
kao sto je upravljac Crkve. A ako je htio, iz ljubavi,
uciniti ljude svojim suradnicima u poslu spasenja,
granice njihove snage su vrlo tijesne i tofino odre-
dene: njihova je uloga poput uloge 2ice u odnosu na
elektricnu struju.
Mi smo zica. Bog je struja. Sva je na§a moc u
tome da mozemo pustiti struju. Doduse: imamo moc
da je prekinemo, imamo moc da kazemo »ne«, ali
nista vise.
Nemoj, dakle, zamisljati sebe poput stupa koji
nesto drzi, nego poput zice koja prenosi neku drugu
silu.
A l i drugo je zica, a drugo struja; njihove su na-
ravi veoma razlicite; a zica se sigurno ne moze uob-
raziti, pa i ako je to ^ca koja prenosi struju visokog
napona.
; * * « ' .
Misao da je sudbina svijeta, kao i sudbina zvi-
jezda, u Bozjim irukama — dakle u doibrim rukama
» M t . 28, 19.
« I v . 15, 5.
31

— nije samo i&ista istina nego i nesto sto bi trebalo
neizmjerno radovati svakoga kome je stalo da stvari
idu dobro.
Ta bi misao trebala da bude izvor vedre vjere,
radosne nade i, osobito, dubokog mira. Cega se mogu
bojati, ako Bog vodi d nadzire sve? Zasto da se toliko
uzbudujem, kao da svi ti prdblemi zavise od mene
ili od mojih drugova, ljudi; nije li bdlje da, umjesto
toga, nastojim shvatiti nema li drugih, zanimljivijih
i djelotvornijih nacina borbe?
Pa ipak je tako tesko dokraja vjerovati u Bozje
djelovanje u sudbini ovog svijeta! Mislim da je to
najcesca i najtrajnija napast kojoj smo izlozeni na
ovoj jadnoj zemlji.
Citava nam Biblija samo svjedoci o toj drami, a
povijest izabranog naroda nije, u biti, ni§ta drugo
nego povijest gacice ljudi, koju Bog neprestano i u
svakoj prilici pita: »Vjerujds li u mene? J a sam Bog
Abrahamov, Izakov i Jakovljev. J a sam Bog koji te
je mocnom rukom izveo iz egipatskog suzanjstva, vo-
dio te po neplodnoj zemlji, hranio te manom nebe-
skom i dao ti da pijes vodu koja je izibila iz stijene.
Zbog tebe sam ubio sve prvorodene u Bgiptu, za tebe
sam natjerao u strah mocne kraljeve. A isto si ucinio
da mi zahvalis za ta cuda, za tu neprestanu podr^ku?
Nacinio si idole od drve'ta i srebra, a napustio mene,
svojega Boga«.
»Mjesto da se klanjas Onome koji te je stvorio i
spasio tisuce i tisuce puta od tvojdh neprijatelja, na
32
uzvisenjima i u svetim gajevima, ti si palio tamjan
stranim bogovima, bogovima koji ne mogu nista, koji
ne znaju nista, bogovima koji imaju ruke, aH ne do-
diruju, imaju noge, a ne hodaju, i nijedan zvuk ne
izlazi iz njihovih usta«.'
To je vjecna povijest, povijest Izraela i nasa po-
vijest. I mi vjerujemo u Boga, a zatim se pouzda-
jemo u mocne, vjerujemo u njihove preporuke i na
kraju mislimo da je sudbina ovog svijeta cvrsto u
njihovim rukama i da od njih moramo sve traziti.
I mi vjerujemo u Boga i molimo mu se, ali za-
tim postajemo uvjereni da samo veliki propovjednici
mogu obratiti duse; i svoju molitvu za sirenje K r a -
Ijevstva smatramo necim sto radimo tek reda radi,
kao kad upucujemo mdlbu nekom uredu od kojeg ne
ocekujemo skoro nista.
Tako, pod nekim cudnim nebom, u nekoj ne-
stvarnoj polusjeni od vjere i sentimentalnosti, na
pola puta izmedu Boga i svijeta, tece nas jadni vjer-
ski zivot, u kome se mijesaju molitve, protuslovlj a
i kompromisi.
* * *
Samo Bog jest, samo Bog zna, samo Bog moze.
To je istina, a moja mi je vjera otkriva iz dana u dan
sve dublje.
Samo je Bog upravljac svemira, samo Bog zna
kad cu umrijeti, samo Bog moze obratiti Kinu.
1 Ps. 113, 5.
3 — P i s m a iz p u s t i n j e
33
 Zasto uzimati na sebe odgovornost koju nema-
mo, zasto se -cuditi isto islam jos nije Otkrio Krista ili
sto budizam vlada bez briga i kriza u milijunima
brace? Doci ce cas; ali to ne zavisi od mene.
Postoji li ili ne postoji iBozja geografija, sveta
povijest za sve narode, napredovanje u vremenu pre-
ma zrelosti?
Abraham nije upoznao Krista, ako ne preko nade
obecanja, ali zato nije propao, niti je bio zaboravljen
od Oca. Nije bilo doslo vrijeme za UtjeloVljenje, a
ako je Isus dosao kad je dosao, a ne prije, drzao se
sigurno uputa Vjecne Mudrosti. Postoje planovi Bozji
koji vaze; postoje planovi ljudski, a orii ne vaze, ili
barem, vaze samo utoliko ukoliko su uskladeni s pr-
vima.
. Bog je na pocetku, ne covjek. I sama Marija je
mogla umrijeti cekajuci, i ne vidjeti Krista, da Bog
nije odlucio da je vrijeme za Utjelovljenje. Ljudi iz
Galileje bili bi nastavili s ribarenjem u jezeru, te bi
dalje odlazili u sinagogu u Kafarnaumu, da nije do-
sao On i kazao: »Dodite«.
Eto istine koju moramo nauciti u vjeri: treba ce-
kati Boga. Takav stav duse nije neki beznacajni na-
por. To »cekanje«, to »nepripremanje planova«, to
»gledanje u nebo«, »odrzavanje tisine« je najzanim-
Ijivija s'tvar koja na nas spada.
Zatim ce doci i »icas kad Bog zove«, vrijeme u
kojem ce trdbati govoriti, u kojem ce ruka biti umor-
na od krstavanja, jednom rijecju, vrijeme zetve. Ali
34
bili bismo slijepci, slijepci svi mi, ako bismo u tak-
vom casu pomislili da smo mi tvorci takvih cudesa:
ako je ista cudo, onda je samo to da se Bog sluzi
nama, koji smo tako jadni, tako siromasni.
* * *
Nisam htio doci dovde u svom izlaganju, jer vec
osjecam u zraku tugu jednog pitanja. A sama Cinje-
nica da se pitanje iznosi pogreska je ili nedostatak
vjere.
»Moliti i l i raditi? Cekati i l i otici? Spustiti se n^
trg ili uci u Crkvu?«
Eto nas opet na pocetku: tamo gdje covjek sve
stavlja pod upitnik i nikad mu toga nije dosta; to je
vise strast znatizelje nego dobra volja da se ostvari
rijec Bozja.
Ali danas ne ulazim vise u polemiku; ne zelim
vise diskutirati, ne vjerujem vise da se nekog co-
vjeka moze uvjeriti samo snagom rijeci.
Tiho stojim pod ovim zvijezdama Afrike i vise
volim da se klanjam svom Bogu i Gospodaru.
Ali, popustajuci vasoj upornosti, mladici koji ste
mi cak ovamo pisali, reci cu samo jednu rijec koja mi
se cini tocnom, stovise u patnji potvrdenom. Sjetite
se da je u svijetu sve problem, osim jedne stvari:
osim njeznosti, ljubavi. Samo ljubav nije problem za
onoga koji u njoj zivi.
Stoga vam kaizem: zivite u ljubavi, ozivljujte u
sebi dobrotu. Ona ce vam svaki put dati odgovor na
pitanje sto trelba da radite.
3*
35
 Ljubav, koja je Bog u nama, ukazat ce vam put
kojim vam je ici, reci ce vam: »sad kleknite« i l l »sad
idite«.
Ljubav je sila koja daje vrijednost stvarima,
koja opravdava »beskorisnost kad se ostaje satima i
satima u molitvi na koljenima dok toliki ljudi tre-
baju nasu akciju, i beskorisnostnase jadne akcije na
pomisao da ce smrt razoriti svaku civilizaciju«.
Ljubav je sila koja u hijerarhiji ljudskih na-
mjera ima prvo mjesto i koja sjedinjuje ono sto je
podijeljeno.
Ljubav je sinteza kontemplacije i akcije, ona je
sav izmedu neba i zemlje, izmedu covjeka i Boga.
Buduci da sam upoznao najzamaisniju aktivnost
i radost kontemplativnog zivota u najbljestavijem
kadru pustinje, ponavljam vam jos rijeci svetog
Augustina: »Ljubi i radi sto h'oces«. Ne brini, brate,
sto ces raditi, brini kako ces ljubiti. Ne upucuj vise
Nebu neprestana i beskordsna pitanja: »Koji je moj
put?«; umjesto toga, nastoj ljubiti.
Ljubeci, otkrit ces svoj put; ljubeci, cut ces Glas,
ljubeci, naci ces mir.
Ljubav je savrsenstvo zakona, pravilo svacijeg
zivota, rjesenje svakog prdblema, poticaj svake sve-
tosti.
»Ljubi i radi sto boces.« - - . ir---i ,•<•.-•
Ne, nije vise moguce da radimo sto hocemo kad
volimo.
Kad volim, moram vrsiti volju onoga koga vo-
lim.
36
Kad volim, zarobljenik sam ljubavi. A ljubav je
strasna u svojim zahtjevima, narocito kad je objekt
te ljubavi Bog i to Raspeti Bog. Ne mogu vise vrsiti
svoju volju, moram vrsiti Isusovu volju, a to je volja
Oceva.
A kada budem naucio da vrsim tu volju, ostva-
rit cu u potpunosti svoje poslanje na zemlji i dostici
stupanj svoga savrsenstva.
Volja Bozja: eto sto upravlja svijetom, eto sto
pokrece zvijezde, sto dbraca narode, sto zove u zivot
i daje smrt.
Volja Bozja je potaknula Abrahama, oca vjere,
pozvala Mojsija, nadahnula Davida, pripravila Ma-
riju, podigla Josipa ,utjelovila Krista i zatrazila nje-
govu zrtvu, utemeljila Crkvu. A jos je volja Bozja da
djelo otkupljenja bude nastavljeno do svrsetka vre-
mena.
Ona ce pozvati narode da udu, jedan po jedan,
u vidljivo tijelo Crkve u pravom trenutku njihove
zrelosti, narode koji su dotad pripadali njezino j ne-
vidljivoj Dusi po svojoj ispravnoj duhovnoj usmjere-
nosti i »dobroj« volji.
Bio ti na pijesku, okajavajuci na koljenima svoje
grijehe i klanjajuci se Euharistiji, ili ti bio za kate-
drom predajuci, sto imas od toga ako pri tome nisi
sebe unio u planove Bozje volje?
A ako te volja Bozja gurne da pedes siromasima
ili da razdas svoj imetak i l i da otputujes u daleke
zemlje, zar se treba zadrzava ti na necem drugom?
8f
 Hi ako te pozove da osnujes obitelj, ili da pre-
uzmes neki posao u »gradu zemaljskom«, zasto da se
kolebas?
»U njegovoj volji nas je spas« veli Dante, a to PROClSCAVANJE SRCA
je mozda najsazetiji izraz za svu nasu slatku ovisnost
0 Bogu.

Da smo stvoreni za ljubav, ocigledno je. Tesko

je medutim ustanoviti sto da ljubimo i kako da lju-
bimo.
Mislim da nije pogresno ni protivno nasoj svrsi
»voljeti stvorenje«. A siguTno je u skladu s nasom svr-
hom »voljeti Boga«. Stoga moramo voljeti stvorenje
i moramo voljeti Stvoritelj a.
Ali zasto su u krscanskoj tradiciji te dvije lju-
bavi dosle u protuslovlje, u antagonizam, kao da je
nemoguce voljeti jedno, ako volimo Drugo?
Razlog lezi u nama, tu ga trdba traziti.
Stvar je do naseg srca koje vise nije sposobno
ljubiti, koje je poput nekog ostecenog instrimienta
sto lose funkcionira.
Srce, to blazeno srce, kada voli stvorenje, odvec
lako gubi ravnotezu.
Baca se na stvorenje, hoce da ga ucini svojim,
iskljucivo svojim, prianja uza nj s toliko strasti da
gubi iz vida cjelinu. K tome, truje stvorenje neured-
nim odnosima; razara ga, cini ga robom, ili, bolje,
ono samo postaje njegovim robom.

38 39
 U tom je smislu karakteristicna kao osoibito ze-
stoka, Ijiibav, koja je iskljulcivo upravljena na seks,
jer je zesca i pracena cijelim strasnim nizom Ijubo-
mora i egoizama. Nije manje karakteristicno ni ta-
kozvano »pose!bno prijateIjstvo«, u kojemu se Ijud-
sko srce kvaci za prijateija gu!beci mir, vedrinu, raz-
borito sagledavanje stvari, a u najtezem slucaju i
cistocu.
Sto da zatim kazemo o ljulbavi prema novcu? O
ropstvu u kojemu drzi covjeka ljubav prema bogat-
stvu?
Napokon, ljubav prema radu takoder postaje
opasna, tim vise sto je ogrnuta piastem vrline! Ko-
liko seljaka nije vise sposobno da se odmara nedje-
Ijom: nad njima je zagospodarila strast i gura ih u
polja kao da su pomahnitali!
A koliko industrijalaca pretvara svoj zivot u pa-
kao, jer su zgazeni strojem poslova.
A sto se vise penjemo, gore je: ljubav prema
znanosti moze stvoriti nemani egoizma, a strast pre-
ma istrazivanju lude i siijepe kolekcionare, poput
termita u mracnoj podzemnoj galeriji.
U takvom stanju stvari ocevidno je da je ljubav
prema stvorenju protivna ljubavi prema Bogu.
Ona je — ljubav prema Bogu — po svojoj pri-
rodi univerzalna, cista, uravnotezena, sveta.
Tko je pod njenom vlascu, zivi u dubokom miru,
shvaca hijerarhiju stvari, zna sto je sloboda.
Ali i ljubav Bozja, kad je presla u ljudsko srce,
mora biti Obradivana, kultivirana, napajana, oplo-
40
divana, — a sam Bog je njezin spretni i uporni ratar.
Prije svega, ta ljulbav mora biti ociscena.
Sto to znaci: cistiti ljubav?
Znaci, ocistiti je od spona sjetilnosti, od zamke
culnosti; drugim rijecima, uciniti je »slObodnom«.
Ljubav uciniti Sldbodnom! Kakav tezak pothvat
za stvorenja kao mi, uvucena u sebe po grijehu, naj-
cesce zatvorena u svoj svemocni egoizam!
Cesto nismo svjesni dubine zla, koja je kao u po-
norima.
Ne govorim samo o egoizmu bogatasa koji go-
mila sve za sebe; o robu zestoke strasti koji sve zrtvu-
je vlastitom uzitku — o diktatoru koji udise tamjan
sto pripada samo Bogu. ' '
Govorim o egoizmu dobrih, o egoizmu poboznih
dusa, 0 onima koji su uspjeli — snagom duhovne
gimnastike i odricanja — dosegnuti onu razinu sa
koje se moze pred oltarom Svemogucega dati ohola
izjava: »Gospodine, nisam kao drugi ljudi« (Lk.
18, 11).
Da, imali smo hrabrosti — u stanovitim razdo-
bljima svog zivota — vjerovati da smo drugaciji od
ostaiih ljudi. A tu je naj^cisca laz, koju diktira naj-
opasniji egoizam: egoizam duha. I na takvoj lazi nas
egoizam gradi svoju babilansku kulu, sluzeci se us-
pjeSno i samom poboznoscu, i samom molitvom, da
bi se zadovdljio.
To je momenat napadaja na oltar, to je cas u
kojem je i sama zelja za svetoscu izvrnuta: nije to
41
 ljubav, nije to nasljedovanje Raspetog Krista, nego
salja za slavom, — nije cista ljubav nego egoizam.
Ne oklijevam da kazem kako je visok procenat
dobrih namjera koje gone dusu da trazi Boga, upr-
Ijan egoizmom. Moguce je da netko odluci da se po-
sveti Bogu zbog egoizma, da postane redovnik zbog
egoizma, da gradi bolnice zbog egoizma, da vrsi po-
kajanje zbog egoizma.
Nema granica toj obmani. Ako smo krenuli tim
putem, on postaje za nas tako klizav i opasan da je
Bog prisiljen, zeli li nas sipasiti, rdavo postupati s
nama. Otvoreno govoreci. Bog je prisiljen da bude
s nama okrutan.
Nema drugog nacina da nam otvori oci.
A taj je nacin bolan. Dusi koja srlja na Nebo iz
egoizma Bog zatvara put hladnocom, suhocom, ta-
mom. Utjehe se pretvaraju u gorcine, radosti u tje-
skobe, svuda raste trnje, nastaju oblaci da zauStave
molitvu.
Cesto ni to nije dosta. Zla sreca, bolesti, razoca-
ranja, starost. . . obaraju se kao ptice grabljivice na
jadnu ljudsku olupinu koja je imala hrabrosti da se-
bi samoj tvrdi: »GospOdine, nisam kao drugi ljudi«.
Ostaje vrlo malo angumenata da se podrzi teza
kako smo drugaciji nego ostali, kad primijetimo da
vicemo, da placemo, da se bojimo, da smo slabi, pa
i podli — bas kao ostali ljudi. ' . , .
42
Evo oovjekova glasa u Psalmu 87:
xJahve, Boze moj, vapijem danju,
a nocu naricem pred tohom,
Jer mi je dusa zasicena patnjama,
moj se zivot hlizi Podzemlju.
Broje me k onima sto u groh silaze,
postadoh slican nemocniku.
Medu mrtvima moj je lezaj.
poput uhijenih sto leze u grohu.
Smjestio si me u jamu duboku,
u tmine, u hezdan.
Tesko me pritisce ljutnja tvoja,
i svim me valima svojim prekrivas.
To je ciscenje Ijiibavi, vatra koja spaljuje slja-
ku, iza koje ostajemo goli.
Tu ni sam Bog, koji je ljuibav, ne moze nista uci-
niti. Stovise, bas jer je Ljubav, otezala mu je ruka
koja udara.
Ako se dusa ne osldbodi kroz kriz, nece je drugi
osloboditi.
To je strasna kirurSka operacija koju sam Otac
obavlja na tijelu sina samo zato da bi ga spasio. Dog-
ma je vjere da bez kriza nema otkupljenja (»non fit
remissio«).
To je misterij, ah je tako. Bol cisti ljubav, cini
je pravom, autenticnom, cistom, — k tome, odstra-
njuje ono sto nije ljubav.
Odvaja ljubav od sjetilnosti koja je cini laznom
kao maska; cini ljubav slobodnom.
43
 Kada dode vecer, rece gospodar vinograda svome
Kad je potop bola presao preko duse, ono sto je upravitelju: ,Zovi radnike pa im — pocevsi od po-
ostalo zivo moze se smatrati autenticnim. Sigurno je sljednjih do prvih — podaj placu!' Tako dodose oni
da nece ostati mnogo. Cesto preostaje samo osam- od jedanaestog sata i primise po denar. Kada dodose
Ijeni, sasvim osamlj'eni grm, ali nad taj grm moze prvi, pomislise da ce primiti vise. A l i i oni primise
doci golubica duha idonijeti mu darove. Cesto se sve
po denar. Cim ga primise, pocese mrmljati protiv do-
svodi na jedno »da«, jedva prosaptano kroz suze i
macina te rekOse: ,Ovi su posljednji radili samo je-
tjeskobe, ali na to »da« dolazi jeka svemoguceg »da«
dan sat, a ti si ih izjednacio s nama koji smo pod-
koje je kazao umiruci Isus. U nama ostaje samo dje-
nijeli tegobu dana i zegu.' On jednom od njih od-
cacic koji je prestao polemizirati s Bogom i Ijudima,
vrati: ,Prijatelju, ja ti ne cinim krivo. Zar se nisi sa
pa je dobio zagrljaj Ocev.
mnom nagodio po denar? Uzmi svoje i odlazi! Volja
U tom je stanju covjek sposoban za ljubav od mi je ovomu posljednjem dati kao i tebi; zar mi nije
sveg oslobodenu... on cak vise ne moze ni podnijeti slobodno sa svojim ciniti sto hocu? I l i je oko tvoje
drugi ton: hvata ga mucnina pred sentimentalizmom, zavidno sto sam ja dobar?'« (Mt. 20, 1—15). .
odvratne su mu stvari koje se vole proracunato. Usao
Nama koji imamo »zavidno oko« nije lako ra-
je konacno u dblast Bozje logike, koja je cesto nelo-
zumjeti ovu pricu. Blago onome koji je ghvati dva-tri
gi'cna covjeku sto jos sav pripada zemlji.
dana prije smrti. To ce znaciti da njegovo oko vidi
Evo logike u najpoznatijoj paraboli o ljubavi ko-
pravo i da on moze uci u kraljestvo koje nam Bog
ju Bog daje sasvim slobodno (s nase strane ne zaslu-
slobodno daje, a to je kraljevstvo prave ljubavi.
zeno).
»Kraljevstvo je nebesko slicno domacinu koji
izade rano ujutro da naj mi radnike u svoj vinograd.
I nagodi se s radnidima po denar na dan te lih' posla
''1 •
u svoj vinograd. Kad opet izade oko treceg sata i
vidje druge gdje besposleni stoje na trgu, rece im:
,Idite i vi u moj vinograd pa cu vam dati sto bude
pravo!' Oni odose. Oko sestog i devetog sata opet
izade i ucini isto tako. Kad izade oko jedanaestog
sata, nade druge gdje stoje te ih zapita: ,Sto stojite
ovdje vazdan besposleni?' Odgovorise mu: ,Nitko nas
nije najmio.' On im rece: ,Idite i vi u moj vinograd.'
45
44

NA PUTU PREMA MOLITVI
Dosao sam u pustinju da molim, da naucim mo-
liti.
Bio je to velik dar sto mi ga je podarila Sahara,
dar koji bih htio dalje dati svima koje volim, dar
koji se ne moze mjeriti, dar u kome su svi drugi da-
rovi, »sine qua non« zivota, blago zakopano u polju,
biser pronaden na trgu.
Molitva je sazetak naseg odnosa s Bogom.
Mogli bismo reci da smo ono sto moiimo.
Stupanj nase vjere je stupanj nase molitve, sna-
ga nase nade je snaga ndse mdlitve, toplina nase'lju-
bavi je toplina nase molitve. Ni vise ni manje.
Nasa molitva je imala pocetak jer smo mi imali
pocetak, ali ona nece imati svrsetka, pratit ce nas u
vjecnost, bit ce dah nase ekstaze u gledanju Boga,
pjesma nase vjecne srece, kada budemo »napojeni
potocima Bozjih slasti« (Ps. 35).
Povijest naseg zemaljsko-nebeskog zivota bit ce
povijest nase molitve. I ba's zato, u cijelosti osobna
povijest.
46
Kao sto nema cvijeta koji bi bio jednak drugom
cvijetu, ni zvijezde koja bi bila jednaka drugo j zvi-
jezdi, tako nema ni covjeka jednaka drugom covjeku.
A buduci da je molitva odnos toga covjeka s Bogom,
takav je odnos razilicit za svakog covjeka. Nema da-
kle molitve koja bi bila jednaka drugo j molitvi.
Molitva je rijec koja je uvijek drugacija, pa i
onda kad je mozda ponavljamo do beskonacnosti
istim slogovima i istim tonom glasa.
Ono sto se mijenja, duh je Gospodinov koji ju
nadahnjuje, — a on se nikad ne ponavlja, uvijek je
nov.
Sveta Bernardica Soubirous, koja je valjda zna-
la samo reci »Ave Maria« i mistik koji ne moze nista
ponavljati osim jednoslozne rijeci »Bog« — imaju
najraznolikiju i najosoibniju mohtvu kakva se moze
zamisliti, jer pod velom ove jedine rijeci prolazi,
sam i potpun, Isusov duh, a to je Ocev duh.
Da bismo dobro shvatili molitvu, potreibno je
shvatiti da se u njoj raagovara s Bogom.
Tu su dakle dva pola: jedan mali, mali, slabi,
slabi: moja dusa, a jedan neizmjeran i svemocan:
Bog!
A tu smo dosli do prve velicine i prvog iznena-
denja: On, tako velik, htio je govoriti sa mnom, tako
malenim, — On, Stvoritelj, sa mnom — stvorenjem.
Nisam bio ja taj koji je htio molitvu: On ju je
htio. Nisam ja trazio njega: On je mene prvi trazio!
47
Uzaludno bi bilo moje trazenje njega, da nije On,
prije svih vremena, trazio mene.
Nada na kojoj se temelji moja molitva jest u ci-
njenici da je On taj koji hoce moju molitvu. Ako
idem na sastanak, to je zato jer me on vec ceka.
Da je On ostao u svojoj sutnji i izolaciji, ja ne
bih mogao razbiti svoju. Nitko nikad nije dugo po-
kusavao razgovarati sa zidom, sa staMom, sa zvijez-
dom. Ako netko jest, brzo je prestao, posto nije dobio
odgovor.
S Bogom razgovaram citava zivota, — a tek sam
poceo!
* « *
Ima jos nesto sto trdba reci kad govorimo o mo-
litvi: ona ne dolazi sa zemlje, nego s neba.
Krik koji mi nadimlje grudi i goni da kliknem:
»Boze, volim te«; sila koja goni Faruka, slijepog mu-
slimana, da ponavlja neprestano, kad hoda uza me
pustinjskom stazom: »Kako je velik Bog!«; Davidov
plac: »Miserere«; Marijin zanos: »Magnificat«; suza
na trepavici pokajnika: »Isuse, oprosti mi«; iznenadni
zastanak ucenjaka, zadivljena divotama svemira . ..
sve su to djela Duha Svetoga. .
, nji u nama, mogli bismo kazati da se medu njima
Duh Gospodnji ispunja svijet i cini da usklik-
nemo: »Oice!«, Duh Gospodnji unosi u nas bujicu
molitve.
Nas je zadatak u tome da nam usne budu spre-
mne i srce zahvalno u casu prolaska Bozje svete bu-
jice, — i da ponavljamo, neprestano ponavljamo r i -
48
jeci koje nam. je Isus Sapnuo i dao nam snagu da ih
izgovorimo.
Naravno,- mozemo Ga i odbiti — kao i kod lju-
bavi — mozemo reci »ne«, mozemo svetu vodu mo-
litve koja tece kroz na's skrenuti u otpadnu jamu
nase duse, mozemo stisnuti usne, mozemo sutjeti. A
to i radimo najcesce, jer — kad bismo se svaki put
odazvali Bozjem pozivu, bili bismo stalno u moli-
tvi.
Da budemo precizni, moramo dodati da postoji
i, recimo, »naisa« molitva, to jest ona koja je rodena
na zemlji, u covjekovu srcu. All ova molitva nije bog-
zna sto: cesto je ona icasak dubovnog brbljanja, tra-
zenje stvari koje ne sluze nasem stvarnom dobru,
a posluzile bi za zlo, kada bi bile zadobivene, — ispu-
njavanje lastiju pofooznim rijecima iz straha od sa-
moce i patnje. Na sve to nas je vec Isus upozorio i
preporucio nam oprez: »Kad molite. . . nemoj te ci-
niti kao pogani.. . « i(Mt. 6, 7).
Ako hocemo odrediti razliku u vrijednosti ove
molitve (nazovimo je »nenadahnutom«) prema Onoj
drugoj, istinskoj, onoj koju nam diktira Duh Gospod-
javlja ista razdaljina koja stoji izmedu onoga isto su
nam o Bogu rekli filozofi i onoga sto nam je o nje-
mu kazala Biblija i Crkva. Nakon rasprave d umjet-
no stvorenim problemima 1 beskonacne bOnbe mi-
sljenja, filozofi su jedva uspjeli da se suglase o po-
stojanju Boga. Crkvena je pak spoznaja Boga osob-
4 — P i s m a iz p u s t i n j e
49
na, ziva, topla, zanosna, iako je iznad razuma i sa-
krivena u tami vjere.
U svakom slucaju, nema potrebe da o ovoj mo-
litvi dulje raspravljamo: predobro je poznajemo.
Koliko puta smo se nasli s ustima punom nje,
ali daleko od duha Bozjeg! Koliko puta smo njoj pri-
bjegli upravo zato da se uklonimo Bozjem duhu,
Bozjoj volji!
Isli smo u kor da citamo brevijar, dok nam je
bio zadatak da idemo u govornicu i primimo nekog
dosadnog i smrdljivog siromaha, — moiili smo kru-
nicu, ali ipak M i na neki sastanak, opasan za dusu,
— upalili smo sVijecu da bismo idobili mnogo novaca,
— prigibali smo glavu u adoraciji dok nam je srce
bilo ispunjeno necistom ljubavlju.
Ta molitva ne dolazi s Neiba, nego sa zemlje. I
na zemlji ostaje, a bogata je samo beskorisnoscu i
varkom.
O njoj ce reci Prorok: »Postavit cu dblake da je
zaustavim«.' Ali mislim da nema ni potreibe za obla-
cima, jer ona se ne moze uzdici ni za pedalj iznad
nase Siijepe tvrdoglavosti.
Da: siijepe tvrdoglavosti koja moze trajati godi-
nama, desetljecima, koja stvara u nama farizejsku
dvolicnost, koja nas vidi na oltaru po danu a s Iju-
bavnicom po noci, bogate novcem a s krunicom u
ruci, zgrcene u egoizmu a s mozgom punim ideja
kako da se reformira Ci'kva.
1 T i u z . 3, 44.
otaUawq .si nurtt'l — >
m
Nema dosta suza da se oplacu ti nasi zlocini, to
nase lazno svjedOcenje o Isusu, koji je Istina i L j u -
bav, ovo skrivanje munji slicnoj moci Evandelja
ispod taste zavjese jedne religioznosti koja ne tra^i
i ne ispunja Bozju volju.
Jer u tome je sustina: prava molitva pocinje on-
da kad otpocnemo traziti Bozju volju.
Zapravo, stvari su jednostavne, krajnje jedno-
stavne: dovoljno je slusati §to je rdkao Isus, dovoljno
je lizeti Evanddlje i pretvoriti ti praksu ono sto nam
je On kazao.
Ukratko, radi se o volji, ne o rijelcima.
Nadahnuce Bozje trazi u nama ddbru volju. Isu-
sov duh silazi onatno gdje ga volja zeli, jer je L j u -
bav, — a za ljubav je potrebno dvojei
Kad prigibam koljeno njegovoj Ljulbavi, On ne
oklijeva da dode; u stvari, vec je dosad, jer me ljubd
mnogo vise nego sto ja, bijedni stvor, mogu Njega
ljubiti.
A ljubav se pokazuje djelima, kao kod rasipnog
sina: ustati, to je djelo, ostaviti svinje, i to je djelo.
Potrebno je da dusa ozbiljno kaze: »iSad se vracam
Ocu« (Lk. 15, 18).
KADA I K A K O S E MOLI
Molitva je, prije svega, rijec, govor, pjesma.
»Prigni uho svoje, Jahve, i uslisi me,
jer sam hijedan i uhog,
Cuvaj dusu moju, jer sam posvecen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te! r'
Ti si moj Bog; o Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dusu sluge svoga,
jer k tehi, Jahve, dusu uzdizem.« (Ps. 85)
Cesto je u njoj krik, jecaj, tjeskobna tuzaljka:
»Jahve, Boze moj, vapijem danju
a nocu naricem pred tohom.
Neka dopre do tehe molitva moja,
prigni uho k vapaju mome.
Jer mi je dusa zasicena patnjama,
moje se zivot hlizi Podzemlju.
Broje me k onima sto u groh silaze,
postadoh slican nemocniku.
Medu mrtvima moj je lezaj,
poput uhijenih sto leze u grohu,
Kojih se vise ne spominjes,
od kojih si ustegao ruku.« {Ps. 87) '-'^
Ponekad eksplozija sre6e:
»Ljuhim te, Jahve, kreposti moja!
Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Boze moj, pecino moja, kojoj se utjecem,
Stite moj, snago spasenja moga, tvrdavo moja!«
(Ps.'l7)
Zanosno divljenje nad Boizjim djelima:
»Nehesa slavu Bozju kazuju,
navijesta svod neheski djelo ruku njegovih.«
(Ps. 18)
Odusevljena pohvala Njegove .brige za covjeka:
»Jahve je pastir moj: . • .. .
ni u cem ja ne oskudijevam; v jer do neba je dohrota tvoja,
na poljanama zelenim HJ«
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dusu moju.
Stazama pravim on me upravlja . '•
radi imena svojega.« (Ps. 22) '
Ovakav naJcin razgovora s Bogom postoji odvaj-
kada i posvuda. Od pocetka do kraja duhovnog zivo-
ta, covjek ce se sluziti tim sredstvom — rijecju —
da izrazi svoja osjecanja svome Stvoritelju. »
A)li i tu je kao u ljulbavi: rijeci obiluju u pocet-
ku, zatim postaju rjede i duMje, na kraju se svode
na poneku jednosloznicu, ali u kojoj je sve.
Normalno je da du§a mnogo govori u casu svog
' obracenja, u razdoblju novicijata, to jest u prvim
godinama svoga otkrivanja Boga. To je za dusu naj-
lakse razdoblje, medu ostalim i zato jer se sve zdru-
zuje da sto Ijepse oblikuje molitvu: novost zivotne
situacije, osjecaj, masta, stjecanje vjestine, zanos.
K tome, i Bog unosi svoj dio utjehe. I sve tece
kao u prvo vrijeme jednog sretnog braka.
»Moje je srce sigurno, Boze,
sigurno je srce moje:
pjevat cu i svirati.
Prohudi se, duso moja! -v
Prohudi se, harfo i citaro! \.i
Prohudit cu zoru jutarnju.
Hvalit cu te, Jahve, medu narodima,
medu pucima tehi cu pjevati,
'-'^
do ohlaka tvoja vjernost.« (Ps. 107) )^
53
 " -I... * * *
Druiga faza molitve je »me'ditacija«. Ponekad sli-
jedi uz rijec. JSTaroicito kad je duisa zrela, jer tada se
rijec i meditacija mijesaju, zdruzuju. USTekad medita-
cija dolazi kasnije, pracena nizom videnja istine i
svjetloSti. / naucio od svog velikog ufiitelja, Svetog Ivana od K r i -
Postoji i mdlitva u obliku :citanja, vrijeme kad
traiimo knjige da saznamo sto su drugi reMi o Bogu;
to je vrijeme gorljivoga razmatranja, teolaskog stu-
dija; vrijeme filozofskih diskusija, vrijeme susreta s
drugim dusama, — lijep period, vrlo lijep.
Kad ,bi svijet znao za radost koju osjeca ki'sca-
nin u torn periodu, za mir koji vlada u njegovu srcu
i za uravnotezenost njegovih sposobnosti, ostao bi za-
euden, zadivljen.
Ja sam upoznao takav period; i imao sam srecu
da sam ga prozivio sa stdtinama, s tisucama drugih
mladica. Bog, Crkva, duse, to su bile nase jedine stra-
sti. Uz svaku zoru, 'cinilo nam se da trelba naciniti
novi svijet, srljali smo na zablude kao David na iGo-
lijata ,nalazili smo mnoge seibi .dlicne da zajedno mo-
limo i govorimo o Bogu.
Nisu bile vazne noci bez sna, duga putovanja u
vagonu treceg razreda, jurnjave biciklom po selima
radi davanja novih poticaj a nasem pOkretu, financij-
ske zrtve, odricanja od ferija, kako bismo jednom
godisnje mogli imati duhovne vjezbe! To ostaju jedne
od najdrazib uspomena mog zivota, uspomene na
koje se vracam s radoscu i vedrim mirom.
m- ' • . .
Ali vratimo se meditaciji. Ima tisucu naicina me-
ditiranja i dobro je da svatko stekne vlastito isku-
stvo. Postepeno ce se pokazati isto je komu priklad-
nije. Htio bih ovdje reci samo dvije stvari koje sam
za: jednu 0 metodi meditiranja i drugu o izboru od-
govarajuce knjige.
O metodi. — Sv. Ivan je 'dijeh. na tri dijela, —
i dotle nema niiceg novog:
1. predociti putem maste misterij o kome ho-
cemo meditira'ti.
2. razmatrati misterije koje smo sebi mastom
predocili (i tu nema niCeg novog).
3. (Ovo je vazno) zaljulbljeno i pazijivo srairenje
u Bogu, kako bismo uzivali plodove onih trenutaka u
kojima se vrata nase pameti budu otvorila Bozjem
svjetlu.
Ovaj napor u ljubavi, duboko ljudski, mora se
pretvoriti u vedrinu, u ugodan odmor u Bozjoj pri-
sutnosM. Naime, trelba da bude meditacija koja je
jasno usmjerena na pojednostavljenje naseg unutar-
njeg bica i na nutarnju tiSinu.
O izboru knjige. — Prije svega izalberite Bibliju.
Ako mozete, citajte sve knjige za meditaciju koje ho-
cete, ali to nije neophodno. Medutim, citanje i medi-
tiranje Svetog pisma jest neophodno. Prefcinimo vec
s katolicizmom bez Biblije! Dosta nam je vec propo-
vijedi bez pffavog smisla, jer nisu utemeljene na Bib-
58..
liji. Prekinimo s vjerskim odgojem koji ne izvire iz
Evandelja! , to znaci, beskonacno ponavljanje iskaza koji su siro-
Biblija je pismo koje je sam Bog napisao Ijudi-
ma tokom tisucljeca nj^ihove povijesti. Ona je ce^nja
za Kris tom (Stari zavjet) i izvjestaj o njegovu dola-
sku medu nas (iNovi zavjet).
Kad je izgorio jeruzalemski hram, Zidovi, koji
su dobro znali sto je blago, osta vise plamenu sve, ali
spasise Bibliju. Sveti je Pavao znao Bibliju napa-
met, a sveti je Augustin kazao: »Ne poznavati Pismo
znaci ne poznavati Krista«.
Biblija je Rijeic koja je knjigom postala, kao sto
je Euharistija Rijec koja je postala tijelom. Ne okH-
jevam da ih metnem obadvije na oltar i da kieknem
pred njih.
Postoji neko budenje zanimanja za Bibliju, hvala
Bogu; all jos smo u velikom zaka'snjenju.
* * *
Rekao sam prije da je s molitvom kao s lju-
bavlju: rijeci dbiluju na pocetku, mnogo se prica u
prvo vrijeme. Zatim dolazi sutnja i dovoljne su rije-
ci od jednog sloga. U poteskocama dovoljna je i kret-
nja ,pogled, gotovo nista: dovoljno je sto se volimo.
Dolazi dakle vrijeme kad je rijec suvisna, a me-
ditacija teska, skoro nemoguca.
To je vrijeme za molitvu jednostavnosti, vrijeme
u kome dusa razgovara s Bogom samo jednim pripro-
stim pogledom ljubavi, makar to cesto bilo praceno
suhocom i patnjom. , . ..u
m 57
U to vrijeme cvate takozvana litanij^ka molitva,
masni rijecima, ali su bogati, izvanredno bogati sa-
drzajem.
Zdravo, Marijo . . . zdravo, Marijo .. . Isuse, vo-
lim te . . . Gospodine, smiluj mi se.
I cudno je kako u toj litanijskoj, jednolicnoj, pri-
prostoj molitvi dusa dode u blazeno stanje, kao da se
Ijulja u rukama svojega Boga.
To je vrijeme Krunice, koja se tada dozivljava i
voli kaO jedna od najuzvisenijih i najnadahnutijih
molitava.
Cesto, dok sam zivio u Evropi, imao sam prilike
prisustvovati i l i osdbno sudjelovati u zivim raspra-
vama za i protiv krunice. Ali na kraju, nikad nisam
bio potpuno zadovoljan. Nisam bio dokraja u sta-
nju da udem u bit tog nacina molitve.
»To je meditativna molitva«, govorio bi netko.
Dobro! Tada imaju pravo djecaci koji se tuze na ras-
tresenost sto nastaje od nepotrebnog ponavljanja de-
setak zdravomarija i ometa meditiranje nad tajnom.
Naznacite otajstvo i pustite me da razmisljam.
»Ne, to je molitva pOhvalnica«, govorili su dru-.
gi; treba misliti na ono sto se kaize, rijec po rijec.
Ali to je nemoguce! Tko je kadar reci 50 zdravo-
marija, skrecuci paznju na pet opisa otajstava, a da
ne izgubi nit?
Moram priznati da u svom zivotu, iako sam se
kadsto bas trudio, nisam nikad uspio izmoliti ni jed-
ne krunice posve sabrano. I onda?
 I onda sam, dosavsi u pustinju, shvatio da oni
koji diskutiraju o krunici — a i ja sam raspravljao
na taj nacin — nisu jo's shvatili duh te molitve.
Krunica pripada onom tipu molitve koji nepo-
sredno prethodi kontempilativnoj molitvi Duha i l i je
prati. Meditirajte i l l ne meditirajte, budite sabrani
ili pomalo nesabrani, ako uistinu volite krunicu i ne
mozete propustiti ni jedan dan da je ne izmolite,
znaci da ste ljudi molitve. ..ij
Krunica je kao jeka jednog vala koji udara u
obalu, u Bozju obalu: »Zdravo, Marijo... zdravo,
Marijo . .. zdravo, Marijo«.
Ona je kao majcina ruka na vasoj kolijevci, kad
ste bill djeca, — kao znak da odustajemo od svih
zamornih, ljudskih rasprava o tome Sto je molitva,
da bismo konaicno postali svjesni svoje malenosti i
svog siromastva.
Krunica je krajnja tocka, a ne polazna tocka. Za
Bernardicu je stanica dolaska dosla vrio brzo, jer je
bila predodredena da Madonu vidi na ovoj zemlji,
ali je inace krunica, opcenito uzevsi, molitva duhov-
no zrelih osoba. Ako mladic ne voli reci fcrunicu, ako
kaze da ga gnjavi, nemoj te navaljivati. Za njega je
bolje da procita tekst iz Biblije nego da se upusta u
molitvu za zreliije. Ali ako sretnete djecaka u nekom
pustom selu, i l l nekog vedrog starca, ili neku pripro-
Stu zenu, te vam reknu da vOle krunicu, ne znajuci
zasto, veselite se i radujte, jer u tim srcima moli Duh
Sveti. Krunica je nerazumljiva za covjeka »praktifi-
nog razuma« kao sto je neShvatljivo da ponavljamo
m
Bogu, kojeg ne Vidimo, tisucu puta na dan: »Volim
te«, ali je ona najrazumljivija molitva za one koji su
cista srca, za one koje vec ceka mjesto »u kraljev-
stvu«, za one koji zive po Blazenstvima.
Orijentalci, duse visoko kontemplativne, razvili
su jednu iitanijsku molitvu siicnu nasoj krunici i zovu
je »Isusova molitva«.
Stvar je u tome da se ponavlja, polagano 1 s du-
som spremnom za mir, cuveni »iKyrde eleison«.
Gospode, smiluj mi se:
gresan sam covjek;
Kriste, smiluj mi se:
gresan sam covjek. - {
Tom litanijskom molitvom postizu neku duhovnu
gimnastiku koja se svida njihovu mentalitdtu, u is-
tom ritmu s disanjem i upravo s kucanjem srca.
U vezi s time ostavilo je na mene velik utisak
citanje jedne knjizice, objavljene u Francuskoj: i»Le
pelerin russe« (Rusiki hodocasnik), kasnije jos jedne,
od nekog pravoslavnog monaha iz opatije Cheveto-
gne: »La priere de Jesus« (Isusova molitva).
* « * .
Dok molitva postaje oSkudna u rijecima a bogata
sadrzajem, meditacija postaje tdska i lisena osjecaj-
nosti.
Sto je prije bio povod za intelektualni uzitak,
sad je uzrok suhoce i patnje. .^^^ ,.j nm-nq imn
 Nastaje utisak kao da je u nutarnjem 'zivotu iz- kve utjehe nema u stvorenim stvarima, ni okusa ni
nenada nastupio zastoj; ponekad se icini da se ide na- teka za bilo sta.
zad umjesto naprijed. Nelbo je izgubilo svoje zive 3. Dusi je ugodno da ostane sama u ljubavi i pa-
boje, sivilo dominira u atmosferi duse. Pocinje se znji prema Bogu, u nutarnjem miru, pocinku i od-
shvacati sto znaici »ici naprijed u goloj vjeri«. Blago moru, bez djela ili vjezbi svojih sposobnosti.
onome koji u torn trenutku svog duhovnog razvitka Eto, taj treei stupanj je dobar. Ako je uslijedio
ima dobrog vodu, a, jos vise, poniznost da se dopusti u dusi, opravdava druga dva ^tupnja. Ako imam po-
voditi. tesko6e pri meditiranju o Bozjim stvarima, ako ne
Nije lako, jer je preduvjerenje da sve znamo uspijevam vise da se saberem na ovaj ih onaj miste-
sami vrlo cvrsto u nasoj dusi, a samo ce nas dobri rij Isusova zivota, na ovu ili onu istinu, ali. .. zedam
i cesti udarci u glavu u tome pokolebati. da ostanem sam i u tisini pred nogama Bozjim, ne-
O cemu ovisi ta suhoca u meditiranju, ta od- pomican, bez misili, ali u cinu ljubavi, to znaci...
bojnost prema zaustavljanju nasih misli na duhovnim znaci veiliku stvar, — a o tome vam zehm u miru
predmetima, jednom za drugim? govoriti u poselbnom poglavlju, jer je to jedna od naj-
Ocito: mo^e ovisiti o bilo kojoj nasoj pvogresci, Ijepsih tajni duhovnog zivota.
moze dolaziti od nekog neurednog napadaja naseg
srca, od nedostatka opreza, od trnja u kojemu smo
ostavili dobro sjeme da bude zaguseno.
Teskoca u meditiranju nije uvijek znak da dusa
napreduje na putu prema Bogu, da smo na prijelazu
prema visem Obliku molitve.
Ali moze — hvala Bogu — biti takav znak. Kako
razlikovati?
Uvijek ce nam veliki sv. 'Ivan od Kri^a reci kako.
Postoje tri znaka koja naznacuju prijdlaz od ver-
balne u kontemplativnu molitvu.
1. Aktivnost maste postaje bezvoljna, Stovise,
postaje nemoguca . ..
2. Masta ili sjetila nemaju vise nikakvu sklo-
nost prema ovoj ili onoj pojedinacnoj stvari. Nika-
M

KONTEMPLATIViNA ^MOLITVA
afi-i<r»!/:.
I evo nas u srcu molitve, gdje je najcudnija db-
java koja se moze zamisliti, gdje je najdublja t^jna
Bozjeg srca, gdje je prava dimenzija naseg »krscan-
skog ibitka«.
Isus je u noci kad je bio izdan kazao:
r
»Ako me ljubite, vrsit cete moje zapovijedi. —
Ja cu moliti Oca, i dat ce vam drugog Tjesitelja koji
ce ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet
ne moze primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi
ga poznajete, jer boravi s vama i jer ce biti u vama«.
(Iv. 14, 15—17).
Zatim je dodao:
»Tko pozna moje zapovijedi i vrsi ih, taj me ljubi.
A tko mene ljubi, njega ce ljubiti Otac moj, i ja cu
ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.« (Iv. 14, 21).
Ovako je zavrsio:
»Ako me tko ljubi, drzat ce moju rijec, i moj ce
ga Otac ljubiti; k ujemu cemo doci i kod njega se
nastaniti.« (Iv. 14, 23).
Tu su tri dara koja Bog daje Sovjeku: svoj 'Duh,
svoju NazOcnost, svoje Ocitovanje. A za ta tri dara
trazi se samo jedan uvjet: »Ako me tko ljuibi... «
Dusa covjeka koji prihvaca ljubav prema Bogu
postaje »raj na zemlji«, sa stvarnom prisutnoscu
Trojstva u sebi, s zarkom djelatnoscu Duha i s vr-
hovnom voijom Bozjom, kojom se Bog hoce »ocito-
vati, to jest dati da ga covjek upozna«.
Ove tri realnosti, zasluzene Kristovom Krvlju, i
ostvarene u nama poslije Duhova, daju nasoj dusi ve-
licinu koja nadvisuje svaki ljudski san o velioini.
. Naravno i u prvom redu, one nasu molitvu cine
naravnim odnosom izmedu stvor a i Stvoritelj a, i
daju jos neisto neizmjerno; tocnije, nesto bozansko.
* * *
Govorimo naj prije o toj »nazocnosti«:
Doci cemo k njemu i nacinit cemo stan ikod
njega.
Trojstvo postaje Gost dulse, Zemlja postaje Nebo •
Zasto jos traziti Boga iznad zvijezda, kad je On
tako blizu, zapravo, u nama?
iNebo, to »skriveno« mjesto, nije vise na astro-
nomskoj udaljenosti, ne dijeli nas fizicki od Njega,
koji je negdje u svemiru, nego je u prijateljskoj, in-
timnoj blizini i do te mjere nadohvat ruke da svako
mjesto postaje dobro za razgovor s njim, za boravak
s njim, za klanjanje Njemu.
A Duh Sveti u nama?
6^
 Eto snaiznoig i vjestog graditelja naseg jedinstva
s Bogom. On od nas cini dio tijela Isusa Krista, on
nas uci sto trelba da kazemo Ocu, On nam daje »novi«
duh, jer se nas »stari« pokazao nesposobnim i losim.
S »neizrecivim jecajima« moli on Visnjeg i daje vjec-
nu vrijednost nasem slabasnom, djecjem naporu da
se uzdignemo do Bozje razine.
Zar da se jos pitam: »Tko ce me nauciti moliti?«,
kad imam takvog Ucitelja u sredistu svog bica? Zar
da sumnjam u moc svoje molitve, kad je ona — iako
jadna i mucava — podrzana u svome letu od samog
Duha, stvoritelj a svemira?
Ne, necu vise traziti sebe u molitvi, necu se osla-
njati na svoje siromasno ja, otkad sam u svojoj vjeri
otkrio da se je Bozji Duh razlio u mom srcu.
Ali to jos nije sve. Obecanje Isusovo govori o
njegovoj prisutnosti, o djelovanju njegova Duha i
jos govori o »objavljenju«.
»Objavit cu vam se.«
Objaviti se jedno drugome jest cin ljubavi koji
ne smije nikad prestati ni u ijudskoj ljubavnoj vezi,
jer uvijek mora ostati nesto »misteriozno« za novo
otkrivanje i novo spoznavanje u ljubljenoj osobi.
Zamisljamo da je kod Boga »sve« za otkrivanje.
Ali kad je rijec o Bogu, treba reci ne§to sasvim odre-
deno.
Bog je nepoznanica za covjeka. Sve sto znamo o
Njemu, nije On. To je alika, simbol, nagovjestaj, ali
nije Bog. Samo iBog sebe poznaje, a njegovo pozna-
vanje sebe ostaje za nas »misterij«.
Ali Bog je odlucio u svojoj ljubavi da ga covjek
upozna, da se covjeku objavi, a to se zbiva na nad-
naravni nacin, jezikom koji je na zemlji neprevediv.
Onaj koji je pod djelovanjem te »objave« ne moze
reci nista: dozivljava ju iskustveno, ali ju ne moze
ponoviti.
Presudno je da to zna onaj koji hoce nauciti mo-
liti.
Suvise sam vremena izgubio jer sam kasno spo-
znao tu istinu. Pa iipak, bila je jasna u Evandelju.
Mislio sam da u molitvi sve zavisi od mene, od
mog napora, od vrijednosti knjiga koje sam imao u
rukama, od Ijepote rijeci koje sam znao uvesti u svoj
razgovor s Bogom. Ai
Jos gore: mislio sam da je spoznaja Boga koju
sam stjecao preko studija i umovanja, prava i jedi-
na, i jos nisam bio primijetio da je bila samo slika,
samo podnozje, samo prvi korak prema stvarnoj,
autenticnoj, nadnaravno j , bitnoj, vjecnoj objavi
Boga.
Bog je Nespoznatljivi Duh i sam On se moze
objaviti meni preko sredstava koja su sva njegova i
samo njegova, preko rijeci koje se nikad ne mogu
ponoviti, preko pojmova iznad svakog pojma.
Stoga se u pravoj molitvi od mene trazi vise pa-
sivnosti nego aktivnosti, — vise sutnje nego rijeci.
5 — P i s m a iz pustinje
 vise adoracije nego studija, vise spremnosti nego po-
kreta, vise vjere nego razuma. >i •
Moram razumjeti »do dna« da je autenticna mo-
litva plod jednog dara sto ga Nebo daje Zemlji, Otac
Sinu, Zarucnik Zarucnici, onaj koji ima onome koji
nema, onaj koji je Sve onome koji nije nista.
I sto se vise ovo Sve priblizava Nicemu, nepo-
znanica postaje neizmjernija.
..••( Zamislite susret s covjekom koji silazi s brda,
nakon sto je dugo govorio s Bogom!
»Govori nam o Njemu!«
A on ce ponoviti s Angelom da Foligno, jednom
od velikih talijanskih zena-mistika:
»Pred Bogom dusa stoji u svojim tminama i u
njima stjece o Njemu vecu spoznaju nego sto sam
ikad zami'sljala da se moze steci, — i to s takvim sja-
jem, s takvom sigurnoscu, s tako silnom dubinom
da nema srca koje bi moglo poslije na ikakav nacin
shvatiti ili smisliti takvu stvar.
.\ Dusa ne moze reci apsolutno nista, jer ne postoje
rijeci kojima bi ona to rekla i l i izrazila. Stovise: ne-
ma misli, nema pameti koja bi mogla dosegnuti ne-
sto takvo, jer to nadvisuje sve, kao isto ni Bog ne
moze biti rastumacen nikakvim sredstvom. vafdo
Kada sam dosla k sebi, shvatila sam savrseno ja-
sno da oni koji vise osjecaju Boga manje mogu o
njemu govoriti. Bas zato sto osjecaju nesto od tog
neizmjernog i neizrecivog dobra, manje o njem mo-
gu govoriti. . . . . .
Neka se svidi Nebu da shvatis kad podes propo-
vijedati, jer u protivnom ne ibi znao reel nista o Bogu.
Tada bi svaki covjek sutio. I ja ibih onda dosla do
tebe i rekla ti: — Brate, kazuj mi sad malo o Bogu.
— A ti ne bi znao nista ni reci ni misliti o Bogu,
toliko bi te nadvisila neizmjerna dobrota.
Pa ipak, dusa ne gubi spoznaju, niti tijelo gubi
svijest sto dolazi preko nekog od osjetila. Stovise,
spoznaja je citava u nama.
Ali ti bi rekao narodu snazno: — Idite s Bozjim
blagoslovom, jer ja ne mogu nista reci!
I ja shvacam zasto rtii se cini da sve sto je rece-
no u Pismu i .sto su rekli svi ljudi od pocetka svijeta
do danas, moze izraziti tek djelic srzi, mozda tek to-
liko koliko je zrno praha u usporedbi sa svemirom.«
(Le livre de la bienheureuse Angele de Foligno, Pa-
ris, str. 173). ., '
* * * ''""1" '"^
Sto vrijedi za Angelu da Foligno, vrijedi za sve.
Osjeca se da spoznaja Bozja raste u nama istim tem-
pom kako raste nasa ljubav prema Njemu, a o toj
spoznaji ne znamo reci nista. Znamo da je to ugod-
na, tajanstvena, osobna, tamna spoznaja Boga, ali
tome ne bismo znali dodati ni rijecce. yf ••,...
»Ja cu vam se objaviti.«
Ta »objava« koju Bog daje covjeku o sebi jest
dusa, plod, dah takozvane »kontemplativne« molit-
ve. To je autenticni predokus vjecnog zivota. Defini-
• -i-.-. .... . ..i.
5* m
ciju mu je dao sam Isus: »To je zivot vjecni: da upo-
znaju Tebe, Oce i Onoga kojeg si poslao, Krista«.
(Iv. 17, 3).
* * *
»0 Jahve, ne gordi se srce moje r Club du livre religieux) kaze: »Svaki razuman stvor,
niti se oci uznose.
Ne idem za stvarima velikim J nosti: sposobnost spoznaje i sposobnost voljenja.
ni za cudima sto su iznad mene. !!K''-5a.
cati Ne, ja sam se smirio
i upokojio dusu svoju;
.^A kao dojence na grudima majke,
kao dojence dusa je moja u meni.« (Ps. 130)
To je psalam kontempilativne molitve. Covjek na
putu prema izvorigtu svog bitka, prema svojoj svrsi,
prema svome Stvoritelju, nakon sto je savladao pret-
hodne stupnjeve molitve, nakon '§to ju je ocistio pat-
njom i suhocom od ljudske sjetilnosti i od egocen-
trizma, nalazi se na pragu .beskonacnosti, — tamo
gdje njegove sile ne mogu nista uciniti, gdje i sama
meditacija postaje nemoguca, a jezik, nekad tako go-
vorljiv, ne zna drugo doli ponavljati poneku kratku
rijec ljubavi ili tuzaljke.
• Koja slika moze tocnije izraziti to stanje od slike
odbijenog djeteta na majcinu krilu!? Sam nam Isus
kaze: »Ako ne postanete maleni, necete uci u nebe-
sko kraljevstvo* . . . (Mt. 18, 3). A dusa je sad doista
ucinila sebe malenom i shvatila da sve treba primiti
od drugoga i da je jedina njezina moc: moc voljenja.
68
Ne! Postoji jos i druga moc: moc spoznaje. Ali 3^0
sto ce joj ona u takvim trenucima?
Anonimni autor knjige o molitvi »Obla;k nespo-
znatljivosti« (Le nuage de I'mconnaissance, — izd.
andeo ili covjek, ima u sebi dvije temeljne sposob-
Obje je stvorio Bog, ali dok je za prvu zauvijek
nedohvatijiv, dotle je, do stanovita stupnja, koji je
za svakog drugaciji, ipak na dohvatu druge.
Dusa koja voli, i samo ona, moze dakle snagom
ljubavi doci do onog Bica koje je samo potpuno do-
voljno da nasiti sve duse i sve andele koje je stvorilo.
Eto beskrajne divote, eto cuda ljubavi! Ljubavi
kojoj djelovanje nece nikad biti prekinuto, jer je
Bog neprestano obnavlja.
A zasto? Zato sto zeli biti ljubljen, a ne misljen.
Ljubavlju ga mozemo obujmiti i drzati ,mislju ne —
. . . nikada!« (tamo str. 25 i d.).
Na prvi pogled, to nam se cini cudnim, ali nista
nas tako snazno ne dovodi do razumijevanja Bozje
univerzalnosti, Bozje pravde, kao ova istina. Jer da
je Bog dohvatljiv inteligencijom, kako bi to bilo ne-
pravedno! .i^aii'Mi-i )^yAHV>i ijauii^ uv.-
Bog bi olaksao zadacu mudrima, velikanima
ovog svijeta, a ostao bi neshvatijiv malenima, siro-
masima, neznalicama. Medutim, nije tako: on je sam
pronasao nacin po kome je svakome jednako blizu:
njegovo objavljivanje dolazi u ljubavi, dakle u onoj
duhovnoj moci po kojoj smo svi jednaki.: '.rW*,
Ljubi kraljica, kao sto ljubi seljanka, voli mu-
drac kao sto voli neznalica. »Hvala ti, Oce, da si te
stvari sakrio od niiidraea i objavio ih malemma« . . .
(Mt. 1 1 , 25). .>i-,l ..,-,5 in o«^^B
»Ostanite u mojoj ljubavi!«
A spoznaje, a pojmovi? Pojmovi nisu ukinuti.
To bi bilo suprotno naravi nase inteligencije. Dakle,
oni uvijek ostaju. Ali svi jasni pojmovi sute, spa-
vaju kao apostoli na brdu.
Eto, to se naziva uldvenom kontemplacijom ali
misticnom spoznajom. _ , ;,/•
Ona se hrani sutnjom.
Ona ne pribjegava sadasnjoj upotrebi pojmova
kao odgovarajucem sredstvu spoznaje.
! Ona postaje negativnom u jednom novom i ap-
solutnom smislu.
Pjesnikinja Hadewijk, koja je zivjela kao begi-
na,* kaze: »istina, jedna i gola, nadilazi svaki razum,
drzi me slobodnom od svega, prilagodava me na jed-
nostavan zivot u Vjecnomu. T u prestaje svaki raz-
govor. Tko nije nikad razumio rijec Bozju, uzalud bi
htio objasniti ono sto sam ja nasla bez posrednika,
bez vela, s onu stranu svakog razuma. • it»i*i-fjv.toiit
Ako nesto zelim, ne znam sto zelim, jer sam ne-
prestano zarobljenik najdubljeg neznanja. Tko misli
da moze rijecima izraziti ono sto lezi u diibini, odaje
svoje neiskustvo. -.-^EVZ SJ. -ymoU <^ riit>Ptt o«^noiq
Boze moj, kako je uzbudljivo ne razumjeti vise
nista, ne vidjeti vise nista. Ako smo nekad nesto
imali, sada nas je ljubav svela ni na sta.«^
* * *
Da, ljubav nas je svela ni na sta. Oduzela nam
je svako preduvjerenje da nesto znamo, da nesto je-
smo; svela nas je na pravo duhvno djetinjstvo.
»Diisa mi je bila .i» J.-OTC i .omornK?. u par
u miru i tisini
kao dijele ,. < v - .
uz svoju majku.« • • r" -M,. ..t-;,^a
Eto najviseg stadija molitve: biti djeca u ruka-
ma Bozjim: sutjeti, ljubiti, uzivati.
A ako ti je, ^bog blazene zelje da nesto reknes,
da nesto ucini's, bas neophodno da otvoris uSta, uradi
ovako: izaberi jednu rijec, jednu malu recenicu koja
dobro izrazava tvoju ljubav prema Njemu, — pa je
ponavljaj, ponavljaj mirno, ne nastojeci formulirati
misli, ne micuci se, — postani mala ljubeca tocka is-
pred Boga-Ljubavi.
A kad se ta rijec ili ta recenica pretvori u celic-
nu strijelu, simbol tvoje ljubavi, udaraj, udaraj u
gusti oblak nepoznavanja Boga.
:
* B E G I N E — zene k o j e z i v e a s k e t s k i , o k u p l j e n e u z a j e d -
n i c k i m obitavalistima, n a l i k na samostane; kod begina n e m a
k l a u z u r e i ne p o l a z u se z a v j e t i .
1 P o e m e s s p i r i t u e l s , » N o v a et V e t e r a * , 1938, n 4, pp. 362,
367.
71
 Ostani sabran, sto god se dogodilo. Tjeraj i do-
bre misli: ne sluze ni za sta.
Visi Oblik kontemplacije, koji se moze postici u
ovozemaljskom zivotu, sav je u toj tami i oblaku ne-
znanja, a ta tama i taj oblak idu pomocu zanosa lju- KONTEMPLACIJA U GRADSKOJ V R E V I
bavi i slijepog pogleda sve do cistog Bozjeg bitka,
u Njemu samom i od Njega samoga.
Slijepi polet ljubavi koji ide do Boga, promatra-
nog u Sebi samome, i koji se taj no opire o Oblak ne-
Cini mi se da sam upravo sada, prijatelju, iza-
spoznatljivosti, korisniji je tvojoj dusi i plemenitiji
zvao u tebi jedno pitanje, praceno lakim, tuznim smi-
nego bilo koja druga duhovna vjezba.
jeskom:
Doista se svida Bogu, svecima i nebeskim ande-
»Znaci: moramo svi u pustinju? Kakvu vrijed-
lima. Doista je koristan za sve one koje ljubis nad-
nost ima akcija, rad medu Ijudima, ulazenje poput
naravnom ili naravnom ljubavlju, zive ili mrtve.^
kvasca u ovaj zemaljski grad? Kako je to moguce?
Eto sto ti ja, brate, zelim, a ta je moja zelja kru-
Pustinja je daleko; nikad necu moci... «
na svih darova kojima me je pustinja obdarila.
Znao sam da to mislis, pa je apsolutno potrebno
1 L e n u a g e d e 1' i n c o i u i a i s s a n c e , s t r . 38 i d . da se izrazim sasvim jasno, jer sam pravo posao pu-
tem koji bi izazvao sablazan za tvoju dusu, salblazan
za koju bih ja mogao biti nehotilcni krivac.
Charles de Foucauld jednog je dana nasao za
potrebno da kaze: »Kad bi kontemplativni zivot bio
jedino moguc iza zidina samostana i l i u tisini pusti-
nje, morali bismo, ruku na srce, dati maM samostan
svakoj majci olbitelji, a luksuz od malo pustinje sva-
kom jadnom manudlnom radniku, koji je prisiljen da
zivi u vrevi grada da bi teskim radom zaradio kruh.«
Nije li tako?
Upravo vizija stvarnbsti u kojoj zivi dobar dio
jadnog covjecanstva proizvela je u njemu sredisnju

72 73
 krizu njegova zivota, onu krizu koja ga je odvela ta-
1.0 daleko od njegova prvoibitnog poimanja religio-
znog zivota.
Charles de Foucauld je, kao sto znate, bio trapist
i izabrao je najsiromasniji trapisticki samostan od
svih sto postoje, onaj u Akbesu, u Siriji.
Jednom. ga poglavar posalje da provede noc uz
mrtvaca, nedaleko od samostana. Bio je to neki Arap,
krscanin, koji je prerninuo u jednoj siromasno j kuci.
Kad se je brat Charles nasao u mrtvacevoj kolibi,
kad je vidio oko lesa strahovitu sliku siromastva:
gladnu djecu, nezasticenu udovicu, slabu za zivotnu
borbu, bez ikakve sigunosti o tome da l i ce slijede-
ceg dana irnati kruha, pao je u duhovnu krizu koja
ce ga nagnati da izide iz trapistickog reda i potrazi
nov okvir redovnickog zivota, sasvim razlicit od do-
sadasnjeg.
»Mi koji smo se odlucili da nasljedujemo Krista,
i to Krista raspetoga, u stvari smo vrlo daleko od ku-
snji, od muka, od nesigurnosti, od siromastva kojima
je izlozeno ovdasnje stanovnistvo.
Dakle, ne treba mi vise dobro ureden samostan.
Hocu da mi samostan bude malen kao kolibica siro-
masnog nadnicara, koji ne zna hoce l i sutra naci rada
i kruha, koji citavim svojim zivotom sudjeluje u op-
coj patnji svijeta.
r Oh, Isuse! Hocu samostan kao sto j e bila tvoja
kuca u Nazaretu. Hocu da postanem — nista, da
74
nestanem kao sto si ti nestao kad si dosao medu
nas.«^ ^
Izasao je iz trapistickog samostana i osnovao svo-
ju prvu bratsku zajednicu u mjestu Beni Abes, u
Sahari, kasnije u Tamanrasetu, —gdje ce biti ubijen
od Tuarega.
Ta bratska zajednica morala je biti nalik kuci u
Nazaretu, dakle jednoj od mnogih kuca koje susre-
cemo duz cesta svijeta. [
Je l i Charles, dakle, odustao od kontemplacije?
Da l i je njegov zarki duh molitve oslabio? Ne! Char-
les je ucinio korak naprijed. Odlucio se za kontem-
plativni zivot po cestama svijeta, ziveci zivotom ka-
kvim zive siromasi u svijetu.
A to je sigurno mnogo teze! ^
Bog je htio da covjecanstvo ucini taj korak.
Stoga je Charles de Foucauld vjesnik zore no-
vog doba, razdoblja u kome ce se mnogi truditi da
naprave sklad izmedu kontemplacije i akcije, aktua-
lizirajuci u konkretnim zivotnim prilikama prvu za-
povijed Gospodnju: »Ljubi Boga iznad svega, a bli-
znjega kao samog sebe«.
Kontemp'lacija po ulicama — eto sutrasnjeg za-
datka za malu bracu, za sve siromahe. ,^
* * * .
Pocnimo analizu pojma pustinje, koji mora biti
ozivotvoren u tome obilnom radnom programu. Naro-
cito danas.
1 C h a r l e s de F o u c a u l d , E c r i t s s p i r i t u e l s . A'tiftil . i s T ^t)
75

" Kad se govori o pustinji u dusi, kad se kaze da
pustinja mora biti prisutna u tvom zivotu, to ne tre-
ba shvatiti samo kao mozebitni odiazak u Saharu, u
judejsku pustinju ili u pustinju u dolini Nila.
Sigurno je da ne mogu svi sebi dopustiti raskos,
odnosno prakticki provesti to odvajanje od zivota u
Ijudskoj zajednici. Mene je Gospodin odveo u pravu
pustinju zbog tvrdoce moje koze." Za mene je to bilo
potrebno: ni toliki pijesak nije bio dovoljan da sa-
struzem prljavstinu sa svoje duse, kao sto se desilo
s Ezekijelovim loncem.
Ali nije isti put za sve. Ako i ne mozes ici u pu-
stinju, moras ipak »poci u pustinju« u svom zivotu.
Naciniti malo pustinje, ostaviti s vremena na
vrijeme ljude, po traziti samocu i u njoj — u tisini
i produzenoj molitvi — popraviti tkivo svoje duse,
sve je to prijeko potrdbno i to znaci rijec »pustinja«
u tvom duhovnom zivotu.
Jedan sat na dan, jedan dan na mjesec, tjedan
dana na godinu, pa i duze, ako je potrebno, moras
ostaviti sve i sva i povuci se u samocu s Bogom. Ako
ti nije do toga, ako to ne volis, onda se nemoj za-
varavati: neces postici kontemplativnu molitvu. Kriv
si sto neces da se osamis i uziva's intimnost s Bogom,
iako to mozes. To je znak da nedostaje prvi elemenat
za saobracanje s Bogom: ljubav. A bez ljubavi nema
objave.
Ali pustinja nije konacno mjesto, nego samo eta-
pa. Jer, kao sto sam ti rekao, nase je zvanje kontem-
Vfff
placija po ulicama. Cijelog se zivota tu moramo vra-
cati nakon boravka u pustinji.
Mene to mnogo stoji. Tako mi je jaka zelja da
ovdje zivim zauvijek (u Sahari), da vec osjecam
muku kad pomislim kako ce jednom sigurno stici na-
log poglavara: »Brate Karlo, idi u Marseille, idi u
Maroko, idi u Venecuelu, idi u Detroit. . . «
Moras se vratiti medu ljude, moras se druziti s
njima, moras svoju intimnost s Bogom prozivljavati
u vrevi njihova grada. Bit ce teze, ali moras. Milosti
Bozje nece ti uzmanjkati.
Svakog jutra, poslije svete mise i meditacije,
poci ces u grad da radis u nekom ducanu, na nekom
gradilistu. Kad se navecer vratis, umoran kao svi
siromasi koji su prisiljeni zaradivati kruh, u6i ces u
kapelicu svoje bratske zajednice i ostati dugo na ko-
ljenima. Unijet ces u molitvu sav svijet patnje, mra-
ka, cesto i grijeha, u kojemu si zivio osam sati, ispa-
stajuci svoju vlastitu »dnevnu porciju« muke i umo-
ra.
Kontemplacija po ulicama, to lijepo zvuci, ali
mnogo kosta. Na svaki nacin: bilo bi lakse i slade
ostati ovdje u pustinji, ali cini se da Bog to nece.
Crkva danas sve vise ukazuje na stvarnost Mi-
sticnog Tijela i na apostolat u njemu. Ona poziva na
zivot u ljubavi, na akciju koja polazi od kontempla-
cije i u nju se vraca strminom svjedocenja i boravka
medu Ijudima.
Zidovi samostana postaju sve tanji i nizi. Sve su
brojniji oni koji djevicanski zive u svijetu. I svje-
tovnjaci postaju svjesni svoga poslanja, tragaju za
putevima svoje duhovnosti. > jedan je od davola sto cvrsto drze na lancu lijep broj
To je doista zora novog svijeta, i tome ne bi bilo
retoricki, ako bismo mu dali natpis »kontemplacija
po ulicama«, a i primjere kojima ce se to ozivotvo-
riti. •;
* * *
Ali ne bih zelio zavrsiti ovo pismo a da ne ka-
zem dvije rijeci o jednom drugom temeljnom ele-
rnentu za kontemplativni zivot, narocito ako ga pro-
zivljavamo u svijetu: o siromastvu!
Suvise je vazno, narocito danas. -tfivii
Pod siromastvom se ne podrazumijeva imati ili
nemati novaca, imati ili nemati usiju na sebi. Siro-
mastvo nije materijalna stvar, nego iblazenstvo: »Bla-
zeni siromasni duhom«. To je nacin postojanja, mi-
sljenja, voljenja; to je dar Duha Svetoga.
Siromastvo je odvojenost od svijeta, sloboda, a
prije svega — istina.
Udite u gradanske kuce, malkar i krscanske, i
uvjerit cete se o nedostatku toga blazenstva siroma-
stva. Namjestaj, drugi predmeti, sve skupa je uzasno
jednako u svim kucama, — sve je prema modi, luk-
suzu, a ne prema potrebi, po istini. Bio je jedan stari
sto, jak, udoban, bogat uspomenama. Ne! Treba ga
metnuti u podrum i bez potrebe zamijeniti drugim
samo zbog uobrazenosti, zamijeniti ga stolom lisenim
smisla, kome ce jedina zasluga biti da cemo moci reci
prijateljima: »To je sad moderno«. t'^aa
m
Taj manjak slobode, tocnije, to robovanje modi
krscana.
Koliki novel se zrtvuju na njegov oltar! Ne mi-
sli se na to da bi se s njima moglo uciniti mnogo
dobra.
Biti, dakle, siromasan duhom znaci prije svega:
biti Slobodan od onoga sto se zove moda, znaci slo-
bodu.
Necu kupiti deku, jer je po modi, kupit cu deku,
jer je trebam. Bez deke, drhtat ce mi dijete u kre-
veticu.
Kruh, deka, stol, vatra.. . stvari su potrebne po
sebi. Njihova upotreba znaci ostvarenje Bozjeg pla-
na. »Sve ostalo dolazi od zlobnog«, moglo bi se reci
parafrazirajuci Isusovu izjavu u povodu istine. A to
»ostalo« je moda, obicaj, raskos, ugojenost, bogatstvo,
ropstvo, svijet.. .
Ne trazimo ono sto je pravo, nego ono §to se
drugima svida. Ta nam je maska potrebna, jer bez
nje vise ne umijemo zivjeti.
Ali stvari postaju i odvise ozbiljne kada se ide
na »stilove«. Troskovi postaju astronomski. »Ovo je,
znate, Luj XIV, ono je cisti barok . .. to je .. . itd.«
Jos je gore kada »stilovi« udu u kuce crkvenih
osoba, kojima zvanje nareduje da propovijedaju
evandelje siromasima.
Postoji doduse nacin kako da ih opravdamo, a
sastoji se u cinjenici da su se u ovim zadnjim vjeko-
 vima, od renesanse i baroka naovamo, trijumfalizam
Crkve i potreba masa da dostojno caste Boga i Bozje
stvari, izrazavali u doista izvanrednoj raskosi i
pompi.
Siromasi nisu u tome vidjeli sablazni, stovise
svima njima su se ta bljestavost i sjaj svidali.
Sjecam se svoje majke koja je, iako siromasna,
s ponosom krscanlie i sa uzitkom govorila o Ijepoti
biskupove kuce i o duzini prelatskih automobila koji
su bili parkirani ispod prozora.
Ali stvari su se promijenile, nisu onakve kakve
su ;bile. Kad bi taj monsinjor, inace moj stari prija-
telj, znao, ili bolje, cuo psovke koje praskaju iza nje-
govih elegantnih americkih kola, na brzinu bi ih
skratio ili zamijenio obicnim, malim autom prljavo-
sive boje ili bi — sto bi bilo bolje — isao biciklom.
Govori se o »Crkvi siromaisnih«. Nadam se da to
nije retoricka fraza.
Ali treba shvatiti znacenje tih rijeci.
Kad se govori o siromastvu u Ci'kvi, ne treba ga
poistovetiti s »blazenstvom siromastva*. Blazenstvo
je unutrasnja krepost, pa ne mogu i ne smijem da je
prosudujem kod svojega brata. .-p •
I onaj koji je bogat dobrima, i vrhovni svecenik,
pokriven zlatnim pluvijalom, moze i mora imati bla-
zenstvo siromastva u srcu, moze i mora biti »siro-
masan duhom«. Nitko ne moze suditi do koje je gra-
nice to blazenstvo doprlo, narocito u Crkvi.
Ali kad se govori o siromastvu u Crkvi, podra-
zumijeva se socijalno siromastvo, njezino siromasno
80
lice, paznja prenia sirorhasima, pomoc siromasima,
evangelizacija siromaha. -> . .. ••<9ii--'>4
A to je posve razlicito.
Kad se govori o siromastvu u Crkvi, podrazumi-
jeva se odnos prema drugima, a bas taj odnos sa-
blaznjuje siromaha, kao sto je svetog Pavla sabla-
znio postupak korintskih krscana. »Kad se dakle za-
jedno sastajete, to vise nije blagovanje Gospodnje
vecere, jer svaki za vrijeme blagovanja uzima preda
se vlastitu ve^ceru ,te jedan gladuje dok je drugi pi-
jan. Zar nemate kuca da jedete i pijete? Ili hocete da
prezirete Crkvu Bozju i da sramotite siromahe?« (I
Kor. 11, 20—22).
A zar i mi ne natjeravamo rumenilo u siroma-
hovo lice kada prolazimo mimo njega sa svojom moci
i svojim bogatstvom, dok on nema para da plati sta-
narinu? Kako cemo ga evangelizirati s visine svoje
ekonomske sigurnosti, dok on ne zna da l i ce sutra
imati posla i kruha?
* * * 'Uv • •
Ali siromastvo kao blazenstvo nije samo istina,
sloboda i pravda. Ono jest i ostaje — ljubav, i nje-
gove granice sire se u neizmjernost kao granice bo-
zanskih savrsenosti.
Siromastvo je ljubav prema Isusu siromahu, to
jest prema dragovoljnom prihvacanju jedne granice.
Isus je mogao biti bogat; nije morao staviti granicu
svojim zeljama. Ne! Htio je biti siromah da bi sudje-
lovao u sveopcem ogranicenju siromaha, da bi trpio
6 — P i s m a iz p u s t i n j e
81
nedostatak necega, da bi osjetio u svom tijelu tvrdu
stvarnost koja pritisce covjeka sto trazi kruha, a u
svom duhu vjecnu nestabilnost onoga koji nista ne
posjeduje.
To autenticno siromastvo, podnoseno s ljubavlju,
pravo je blazenstvo o kome govori Evandenje.
Suvise je lako govoriti o duihovnom siromastvu,
ispunjavati usta poboznim rijecima, a ne osjecati ni-
kakvu oskudicu, imati kucnu sigurnost, punu smoc-
nicu i racun u banci.
Ne! Nemoj mo praviti iluzije i nemoj mo brkati
termine za najdragocjenije stvari koje je iskazao
Isus.
Siromastvo je siromastvo, i ostaje siromastvo, —
i nije dosta poloziti zavjet siromastva, da bismo bili
siromasni u duhu.
Danas vlada sablazan u dusama siromaha. Da
bismo je uklonili, bilo bi bolje da manje govorimo o
uobicajenoj temi — cistoci — i da radije stavimo
naglasak na ono blazenstvo kojemu uistinu prijeti
opasnost da bude otjerano iz stvarnog programa ta-
kozvanog »krscanskog zivota«.
Ako je istina, a jest istina, da je savrsenstvo za-
kona u lju/bawi, to savr'senstvo mora u potpunosti
obuhvatiti moj imetak, moje bogatstvo. Inace necu
spoznati blazenstvo.
Ako volim, ako doista volim, kako mogu podno-
siti da trecina covjecanstva bude u opasnosti da umre
od gladi, dok sam ja sacuvao svoju punu sigurnost i
52
ekonomsku stabilnost? Ako ipak nastavim tako, bit
cu dobar krscanin, ali svakako necu biti svetac, —
a danas je inflaoija dobrih krscana, dok su svijetu
potrebni sveci.
Znatr prihvatiti nestabilnost, staviti sebe u polo-
zaj da s vremena na vrijeme moramo reel »kruh nas
svagdanji daj nam danas« s malo zabrinutosti, jer
je smocnica prazna; imati hrabrosti — iz ljubavi pre-
ma Bogu i bliznjemu — za davanje bez mjere a, prije
svega, veliki prozor vjere drzati otvorenim prerna
siromasnom nebu nase duse, prozor zive vjere u
providnost Svemoguceg Boga: eto sto nam treba.
;
Znam da je ono sto sam rekao o siromastvu oz-
biljno i takoder znam da u svijetu nisam znao to
provesti u zivot.
Covjek koji je u kuci zamijenio stari sto nekim
drugim, beznacajnim, to sam ja, covjek koji je godi-
nama zivio pod maskom da bi se »svidio drugima«,
to sam ja, — koji je trosio novce, i ne samo svoje,
za stvari koje nisu »prave«, eto to sam ja.
Pa ipak, unatoc tome, ne mogu sutjeti. Starim
prijateljima moram reci: cuvajte se napasti bogat-
stva. Stvar je utoliko ozbiljnija sto se bogatstvo da-
nas naslo kod krscana koji »dQbro misle« i sije pu-
stos u dusama, bas zato jer se opasnost potcjenjuje
ili jer »zbog dobrog cilja« sve postaje dopusteno.
Bogatstvo je polagani otrov, koji pogada gotovo
neosjetljivo, paralizirajuci dusu upravo u trenutku
 iijezine zrelosti. To je trnje sto raste sa zrnjem i koje
ga gusi bas kad dode vrijeme klasanju. Koliko mu-
skaraca i zena, religioznih dusa, koje su nadvladale
tvrdi greben necistoce, pusta da ih u njihovoj zivot-
noj zrelosti zavede taj demon, dobro odjeven i s
gradanskim navikama.
Danas kad su mi samoca i molitva pomogle da
jasnije vidim, shvacam zasto su kontemplacija i si-
romastvo nedjeljivi. ' " '
Ne moze se doci do intimnosti s Isusom u Bet-
lehemu, s Isusom prognanikom, s Isusom radnikom u
Nazaretu, s Isusom apostolom koji nema gdje polo-
ziti glavu, s Isusom raspetim, ako nismo u samima
sebi razvili sposobnost odricanja od zemaljskih stva-
ri, odricanja koje je On tako svecano proglasio i zi-
votom ostvarivao.
Ne cemo odjednom doci do ovog preslatkog bla-
zenstva siromastva. 2ivot nam nije dovoljan da ga
ostvarimo u potpunosti, ali treba o tome misliti, raz-
matrati, moliti.
Isus, Bog nemoguceg, pomoci ce nam, ucinit ce,
ako treba, cudo da deva iz price prode kroz tijesnu
i zardalu usicu nase jadne, bolesne duse.
• t - • • •'•i'^
84
PROOISCAVANJE D U H A .
Ima jedna krilatica koja je prosla svijetom i gla-
si: »Kad bi se skupio novae koji se trosi za kure
mrsavljenja ili za pokusaje lijecenja organa sto su
osteceni suvisnim jelom u dva dobrostojeca konti-
nenta, Evropi i Americi, stvorila bi se obilna sred-
stva da se dade kruha nesretnim i neishranjenim
narodima Afrike i Azaje.«
To znaci da je prozdrljivost jedna veoma izrazita
osobina covjeka, ukljucivsi i covjeka duha, kulturnog
covjeka, profinjenog covjeka i — odvec cesto — reli-
gioznog covjeka.
Isus bi tim povodom rekao: »Niste znali bara-
tati s malim stvarima; tko ce vam povjeriti velike?«
(Lk. 16, 10).
Ako smo takvu prozdrljivost pokazali za stolom
tjelesne hrane, zamislimo kako bismo je ustostrucili
za stolom duhovnih stvari, kad bi i one... kad bi
postale predmet nase lakomosti! Ravno bismo juri-
sali na Nebo, kao sto je uradio Sotona.
Suvisno je ponavljati: bolesni smo, neuravnote-
zeni, sjetilni, zlocesti. Da se razumijemo: svi skupa.
 Isus, dajuci sud o nama, sud sazet, autentican,
skolski jasan, kazao je: »Vi koji ste svi z l i . . . «
(Mt. 7, 11).
A na krizu upotpunio taj sud: »Oce, oprosti im
jer ne znaju sto cine«.^ Zli smo i ludi!
Takvi smo u malim stvarima, takvi smo u veli-
kim. Takvi smo kad jedva probavljamo objed, a pu-
stamo susjeda da umre od gladi, takvi smo i inace . . .
u molitvi i u duhovnim stvarima.
Ali Bog je, htijuci zaustaviti, blokirati nas na-
srtaj na Nebo, sprijecitl losu/probavu i gojenje u stva-
rima duha, pronasao nesto radikalno: golu vjeru,
nadu bez sjecanja, ljubav bez sladunjavosti. wjijnj
Covjek koji se, nakon prvih koraka u duhovnom
zivotu, vine u bitke molitve i jedinstva s Bogom, po-
staje zbunjen be-splodnoscu puta.
•Sto vise ide, oko njeg je sve veca tama. Sto vise
hoda, to vise sve postaje gorko i trpko. Upravo mora,
da se malo utjesi, dozvati u pamet pradavne radosti,
one iz prvih koraka, one koje nam je Bog davao da
nas privuee k sebi.
Na trenutke cak dolazi u iskuserije da krikne:
»Ali, Gospodine, kad bi nam ti malo vise pomogao,
imao bi vise sljedbenika na svome putu«.
No Bog ne slusa takve zazive. Stovise, umjesto
razonode dodaje dosadu, a umjesto svjetlosti stavlja
tamu.
••••r;a 1:120.• /Knc-q •9-. '..odivuS
.B( » L k . 28,. $4. limuSS-i -Yc -.Al .:f>.j.50/S . .^iiJoi.:^ x -XSii
m
I bas tu, na sredini naseg puta, ne znamo idemo
li naprijed ili natrag, — tocnije.. . osjecamo da ide-
mo natrag.
AH tek tada zapocinje prava bitka i stvari po-
staju ozbiljne. Da, postaju ozbiljne, prije svega zato
jer postaju prave. To jest, poeinjemo da otkrivamo
koliko vrijedimo: nista ili malo vise. Mislili smo, pod
pritiskom sentimentalnosti, da smo plemeniti, a sad
otkrivamo da smo egoisti. Mislili smo, pod laznim
svjetlom religioznog estetizma, da znamo moliti; sad
otkrivamo da ne znamo reci ni »Oce«. Bili smo uvje-
reni da smo ponizni, spremni na usluge, poslusni; sad
ustanovljujemo da je oholost zapremila citavo nase
bice do najdubljih korijena. Molitva, ljudski odnosi,
aktivnost, apostolat: sve je zaprljano.
Cas je da se svedu racuni, a oni su vrlo mrsavi.
Ako izuzmemo poneku povlastenu dusu — koja
je od pocetka shvatila gdje lezi problem, pa je, ne
dopustivsi da je prevare ni ljudi, ni Sotona, odmah
krenula oporim i pravim putem poniznosti i duhov-
nog djetinjstva velik dio covjecanstva je pozvan
da prode kroz jedno surovo i bolno iskustvo.
Normalno se to dogada u dobi od cetrdeset go-
dina. To je velika liturgijska dOb zivota, biblijska
dob, dob podnevnog demona, dob druge mladosti,
zrela dob covjekova:
»Cetrdeset Ijeta jadio me narastaj onaj,
rekoh: Narod su nestalna s r c a . . . « (Ps.
94, 10).
if
 To je cas kad je Bog odlucio da pritjera uza zid
covjeka koji mu je sve dotle izmicao iza dimne za-
vjese'onog »pola da, pola ne«.
S nalicja; dosada, mrak, a jos cesce, jos dublje,
videnje ili iskustvo grijeha. Covjek otkriva sto jest:
bi jedna stvarcica, slabasna, krhko bice, smjesa oholo-
sti i sicusnosti, nepostojano, lijeno, nelogicno stvore-
nje.
Nema granioa toj bijedi u covjeku, a Bog nas
pusta da je progutamo svu, do taloga.
Pa i onima koji u toj situaciji ne grije'se, jer ih
pomaze Milost, otvara se pred ocima strasna vizija
stvari kakVe jesu: Bog, covjek, grijeh.
Dusa uvida da hoda po koncu, — a ispod konca
vidi pakao, stotine puta zasluien i stotine puta opro-
sten po milosrdu BOzjem.
Nema grijeha koji ne bi pOoinila ili o kome inti-
mno ne osjeca da ga je kadra pociniti.
Ah to nije sve.
U dubini je 's^krivena najpresudnija krivica, naj-
su-a iako nevidljiva, koja tek pokatkad i l l mozda ni-
kad ne izbija u pojedinacnim, konkretnim cinima
(sto bi je gurnuli do povr§ine svijeta), ali koja iz du-
bine, iz nutarnjih slojeva naseg bica — kako kaze
Welte — natapa otrovnom limfom i ostecuje mnogo
sir a podrucja naseg zivota: krivica koja se vise sa-
stoji u opcem drizanju nego u pojedinim radnjama,
ali koja utoliko vise odreduje pravi kvalitet ljudskog
srca, bolje od djela; krivica koja je sbrivena,* pa i
kamuflirana, jer je mi teskom mukom i cesto tek
88
nakon duga vremena mozemo obuhvatiti pogledom,
no ipak dovoljho ziva u svijesti da bi nas mogla
iskvariti, i koja je mnogo teza od onih stvari koje
obicno ispovijedamo.
Podrazumijevam nase opce zivotno drzanje, koje
nam nutarnji zivot dbavija poput atmosfere, koje je
prisutno, tako reci, u svakoj nasoj akciji i u svakom
nasem propustu; grijehe kojih se ne mozemo otresti,
stvari skrivene i opce: lijenost i ipodlost, dvolicnost i
tastinu, od kojih ni nasa molitva ne moze biti pot-
puno slobodna; koje duboko pritiscu citavu nasu
egzistenciju i prave joj 'stete.
Proslo je vrijeme igrarije, komedije, rjecitosti,
onog »kao da . . . «. Dosli smo konacno na to da spo-
znamo koliko nam je vlastito neznanje o rubu pono-
ra koji dijeli stvorenje od Stvoritelja.
Tu se 'zivi samo od milosrda, od neznane, neiz-
recive milosti.
Sva su se sredstva pokazala nemocnima, svi pu-
tevi prekratkima. Bozan'^ka, neprozirna noc obavija
nas; sablasna, iako nuzna i neizbjezna samoca prati
nas.
Svaka rijec utjehe izgleda laznom: imamo utisak
da nas je Bog ostavio.
U ovom doista bolnom stanju molitva postaje
pravom 1 jakom, iako je suha kao pijesak'.
Dusa govori svom Bogu svojim siromastvom,
svojom boli; jos vise: svojom nemoci i sramotom.
89
 Rijeci postaju sve oskudnije; sve vise gole. Za-
tim delazi sutnja, koja je korak naprijed u molitvi,
jer je bezgranicna, dok svaka rijec ima svoju gra-
nicu.
A dulhovria prozdrljivost? ' •
..I Oh, nje ima uvijek! Tinja 'pod pepelom, ali je
manje divlja, razumnija, bolje nadzirana.
Bog sada iznova intervenira utjehama, jer bi bilo
nemoguce zivjeti u tom stanju ostavljenosti. On se
vraca da potice dusu lakim dodirom svoje slatkoce.
Dusa ga prima sa zahvalnoscu, ali je toliko zadobila
straha od primljenih udaraca da se ne usuduje traziti
drugo. , •, • . .-.
U sustini je shvatila da se mora prepustiti, da
mora sve ostaviti svome Otkupitelju, da sama po sebi
ne moze nista, da Bog moze sve .. .
I kad bude stajala cvrsta i nepomicna, kao umo-
tana u pelene vjernosti Bozje . . . oh! ubrzo ce primi-
jetiti da su se stvari promijenile i da je njen hod,
iako jos tako tezak, u dobrom smjeru.
To je smjer ljubavi, a ona oe doci kao sto dolazi
svjetlost poslije mraka, podne poslije zore.
Glavno je pustiti da Bog djeluje u nama.
90
SEKTASTVO • . -
I veceras me Abdaraman prati u kolibu gdje mo-
lim pred svetohranistem: dvjesta metara idemo za-
jedno, drzeci se za ruke i razgovarajuci sad vise, sad
manje. -fs. ^.;\:. •,-m; Ui^ihn^irii;
Znate l i tko je Abdaraman? To je djecacic mu-
sliman od moizda osam godina. Velim »mozda«, jer
ovdje ne postoji maticni ured, i nitko ne biljezi ro-
denje djeteta; stoga ih je malo koji tocno znaju djecje
godine.
Abdaraman ne ide u skolu, iako postoji skola
s onu stranu Oueda, koju posjecuju Europejei i po-
neki »mosabit«, trgovacfci sin iz mjesta. Ne ide u sko-
lu, jer ga njegov otac Alek nije pustio.
»Alek«, pitam ga, »zasto ne saljes sinove u
skolu? «
Alek me gleda prodorno i kaze: »Brate Karlo, ne
saljem svoju djecu u skolu, jer postaju zlocesta. Po-
gledaj djecake koji idu u skolu: ne mole, ne slu'saju i
samo traze da se fine oblafie*. .. ..^ ••v-''-
SI
 Abdaraman je potpuno go: izgleda kao lijepi
mali kip tamnosive boje, rezultat beskrajnih ukrsta-
nja izmedu sinova erne Afrike, koji su ovamo dove-
deni kao robovi, i bijele Afrike sjevernih plemena:
Arapa, Berbera 1 Tuarega.
Abdaraman je musliman, Obrezali su ga kao sve
sinove Ismaelove i pripada onima koji se vjere stro-
go drze. 'Njegov otac Alek je posten covjek, bogat
vjerom i djecom. Kad dode mjjesec Ramazan, posti
od zore do mraka, neprestano obradujuci svoje polje
uz rub Oueda u Tamanrasetu. Alek je doista religi-
ozan i svake godine Obiljezava uspomenu na Abra-
bamovu zrtvu klanjem ovce. Tom prilikom kupi svim
svojim malisanima po jedno svijetlo pamucno odijelo.
Njegovo je povjerenje u Boga potpuno. Premda je
siromasniji od najsiromasnijib, ne krade, nego zivi
od svog rada, koji se sastoji u tome da tokom dugih
mjeseci kopa u pijesku Oueda podzemni kanal zvan
»seghia«, a tokom drugih mjeseci obraduje svoju nji-
vicu, kojoj treba voda najmanje triput sedmiicno.
Jednom dode Legija stranaca i ulogori se duz
»seghie« iskopane u pijesku. koja je dovodila vodu
za Alekov usjev.
Naravno, voda je pocela nedostajati i Alekov
usjev venuti.
»Alek«, rekoh mu ja, »ako se tako nastavi, tvoj
ce usjev propasti. Idi reci kapetanu da je »seghia«
tvoja i da premjesti logor drugamo«. j asK^j onfE-.
. Alek mi odgovori: »Alah ,je velik i pobrlnut ce
se za moju djecu«; pustio je da usjev uvene, dok su
legionari prali kamione i polijevali se vodom u sail.
Dakle: Abdaraman me prati veceras do kolibe.-
Sunce je zaslo i zrak je svjez, zgodan za setnju.
Imamo uvijek mnogo toga za razgovor, jer se zaista
volimo. iSvako jutro ga nadem pred svojom celijom
kako iceka da zavHsim razmatranje. Cesto zajedno po-
pijemo caj. Kaze mi da mu se jako svida kruh koji
ja pravim. Abdaraman je uvijek pri apetitu, ali ni-
kad nista ne trazi: ja moram pogoditi sto hoce.
Veceras je ozbiljan i jedva odgovara na moja
pitanja. Shvacam da ima nesto vazno da mi kaze, a
ne usuduje se.
Ali znam da cu uskoro saznati, jer izmedu mene
i njega nema tajni.
»Sto ti je, Abdaramane, veceras? Za'sto ne govo-
ris?<(
'Sutnja. * \, '
»Nisi jeo »couscous«? '^^^ . -y'
Sutnja. • . •.. :.
»Jeli te tukao babo?«
Sutnja. : ,.
»Fenek* je pobjegao iz kaveza?«
Sutnja.
»Ali govori, Abdaramane; otvori srce svom pri-
jatelju, bratu Karlu.« ,
* m a l a dtigouha (pustinjslka) l i s i c a .

9a
 Abdaraman briznu AX plac d njegovo golo tijejo
se trese d grci. r. or-
Pravi je spe'ktakl vidjeti ga kako place: unosi se
sav u to, a suze, posto su natopile lice, nastavljaju
put po prsima i po tribuhu.
Sada ja sutim. Treba da sacekam dok nepogoda
prode.
Jace mu stezem ruku u znak ljubavi.
»Onda, Abdaramane, sto te goni da places?« • •
»Brate Karlo, placem sto ti nisi musliman!«
»Oh«, kliknem ja, »zasto treba da budem musli-
man? Abdaramane, ja sam krscanin d vjerujem u
Isusa. Molim Boga koji je stvorio nebo i zemlju, kao
i ti, i nase molitve idu u isto nebo, jer samo je jedan
Bog. Moj je Bog tvoj Bog.
On je taj koji nas je stvorio, koji nas brand, koji
nas voli. Ako vrsis svoju duiznost, ne krades, ne ubi-
jas, ne govoris lazi; ako slijedis glas svoje savjesti,
ici ces u raj. Bit ce to isti raj-ikao i moj, ako i j a bu-
dem cinio sto mi Bog zapovijeda. Nemoj vise pla-
kati.«
»Ne, ne«, vice mi Abdaraman, »ako ne postanes
musliman, ici ces u pakao kao svi krs6ani«.
»0, ta ti je dobra, Abdaramane! Tko ti je rekao
da cu ici u pakao ako ne postanem musliman?«
»Rekao mi je talib* da svi krscani idu u pakao;
a ja necu da ti ides u pakao.«
vjeroucitelj. •/ ' f.--:;;, ' ef'.,
94
Dosli smo blizu >>samostana« i Abdaraman se za-
ustavi. Blize nije nikad pristupio. Uvijek se zaustavi
na desetak koraka od te nastambe, ni za sve zlato
svijeta ne bi usao, kao da je unutra neka tajanstvena
davoiija, zabranjena malim muslimanima. ^n<i
Ljubav koju prema meni gaji, a velika je, uvi-
jek se sudara s tim zidom koji nas dijeli, a koji je
veceras upravo dobio tako strasno ime: »pakao«.
Kazem mu: »Ne, Abdaramane. Bog je dobar i
spasit ce nas obojicu; spasit ce tvog oca, i svi cemo
ici u raj. Nemoj vjerovati da cu ja samo zbog cinje-
nice sto sam krscanin ici u pakao, kao sto ni ja ne
vjerujem da ces ti ici jer si musliman. Bog je tako
dobar! Mozda nisi dobro razumio sto je talib htio
reel; mozda je rekao da zli krsicani ddu u pakao. Smi-
ri se. Idd kucd, dzmoli svoju moMtvu, dok ja budem
molio svoju, a prije nego zavrsis, reci Bogu ovo sto
cu mu i ja reci: — •Gospodine, ucini da se svi ljudi
spase! — No podi.. . « Zalosno ulazim u »samostan«,
u tu malu zgradu od blata, sto ju je sagradio sam
Charles de Foucauld, koji je htio da bude nazvan ma-
lim bra tom sviju, a umro 'je iskasapljen neznanjem
i fanatizmom sinova istog plemena kome pripadaju
Alek i Abdaraman.
Veceras ce mi biti tesko moliti! Kakvu oluju mi-
sli je u meni izazvao moj mali prijatelj!
Jadni mali Abdaramane! I ti si zrtva fanatizma,
promasene revnosti takozvanih »Bozjih ljudi«, vjer-
m.
nika koji bi poslali u pako pola ljudskog roda, samo
zato jer nisu »njihovi«!
Kako je sve to bolno! Kako je moguce da se to
dogada? Da nit ljubavi koja me spaja s bratom bude
presjecena samozvanom »revnoscu za Boga«! Da vje-
ra, umjesto da bude povod za jedinstvo, postane si-
jac neprijateljstva ili barem pritajena mrznja. Bolje
je nemati tu vjeru koja dijeli. Bolje je tapkati u
mraku nego posjedovati takvu svjetlost!
* * *
Nakon jednog sata, provedenog u naporima da
saberem svoju jadnu dUsu isipred tihe Euharistije,
opazio sam da suze oblijevaju moju bijelu »gandu-
ru«.* Sada sam ja plakao. A znate l i zasto?
Obavljajuci ispit savjeSti da ocistim svoju dusu,
a re Abdaramanovu, od sektastva, vratila mi se u
pamcenje jedna scena koja potjece iz mog djetinjstva.
Imao sam tada osam godina, bas osam godina kao
Abdaraman. Zivio sam tada u nekom selu u sjeni sta-
rog zvonika. Stanovnistvo nije bilo mnogo relegi-
ozno, ali je bilo zatvoreno i tradicionalisticno do kraj-
nosti.
. ' Jednog dana dode neki covjek da prodaje knjige,
iduoi od kuce do kuce. Nisam mnogo razumijevao,
ali znam da sam tada prvi put cuo rijec »Biblija«.
U selu nastade neka neobicna uznemirenost.
Prvo kod zena, zatim kod svih; kod jednih iz poboz-
nosti, kod drugih iz ljudskog postovanja. . c,.
* b l u z a k o j u A r a p i nose ispod b u r n u s a .
96
Histericni povici neke zene parali su zrak. V i -
kala je s prozora:
»Otpadnice, ej otpadniCe! Ne treba nam tvoja
vjera. Idi odatle!«
Uznemirenje je doprlo i do djece. .T,^.,„,»
Covjek je isao posred ulice, blijed. Knjige su mu
bile u velikoj tamnoj torbi, vrlo tesko j .
Neka zena baci za njim knjigu koju je pred koji
cas bila uzela. Covjek se prigne da je podigne, ne
okrecuci se. Kamen sto ga je hitnuo neki djecak po-
godi ga u leda. Ubrzah korak, dok su iza mene, na
stanovitoj udaljenosti, iSla druga djeca. Svatko je
imao u ruci kamen. Medu takvim djecacima bio sam
i ja.
Navecer, na blagoslovu s Presvetim u Marijinu
mjesecu, zupnik nas je pohvalio sto smo obranili
granice svoje zupe. -
Cini se nistavnim, — ali u razmaku od cetrde-
set godina, a narocito veceras, ovaj priizor dobiva sa-
svim novu vrijednost i tezinu.
Nisam nikad ispovjedio da sam bacio kamen za
jednim nezasticenim covjekom, i to iz vjerske revno-
sti. Epizoda se uklapala u jedan svijet koji je odobra-
vao slicne stvari, ne opazajuci svu njihovu pakost.
AU ha udaljenosti od pola vijeka stvari su se
promijenile.
Ima u zraku nesto novo. Dah Duha nadahnjuje
cijeh globus. Stari svijet umire, drugi se rada. Druga
osjecajnost, drugi zahtjevi, druge snage. U zori smo
-- '•• •-— i
7 — P i s m a iz p u s t i n j e
epbhe, obiljezene velikom zeljomza Ijxifbavlju i za
mirom medu narodima i medu Ijudima.
Istina i Ijiibav ponovo su krenule u susret, i po-
stovanje ljudske osobe pos'talo je refren, pjesma svih
naroda. NAZARET
Ekumenski duh razvezuje najzapetljahije cvo-
rove, a zelja da se upoznamo i razumijemo uvelike
nadvisuje napast da ostanemo zatvoreniu svojoj tvr-
da vi cuvaj uci istinu ,za sebe.
Charles de Foucauld je bio vikont — covjek
Covjek, mozda prvi put, izlazi u polje bez obra- plemenita roda. U njegovim zilama tekla je ponosna
ne i sa nadom da ce imati plodonosne susrete. krv, navikla na zapovijedanje.
Prijateljstvo pomalo postaje normalni oblik ZaljUbivsi se u Krista snagom kao u svetog Fra-
ljudskih odnosa, a vjerski su ratovii prognani u povi- nje istrazivao je u Evandelju njegovu licnost, karak-
jest proslih vjekova. ,„»t,r •. ter, zivot. •
* * *
Rijetko se nade <5ovjek koji bi s vise zanosa bio
Abdaramane, moj mali i dragi Abdaramane, ne zaokupljen otkrivanjem pojedinosti Isusova zivota,
boj se; jos cemo se voljeti i susretati; i . . . ne samo oponasanjem njegova drzanja, gesta, skrivenih na-
mjera.
. I tako: u ovom istrazivanju punom ljubavi, po-
du2;etom radi pronalaizenja grade za vjemo i zivo-
'••aoflVai ajfene'tv si oct 1 ..TII. . . • • . .nirbir tvorno nasljedovanje, Charles de Pouoauld se naro-
cito iznenadio jednom stvari: Isus je siromah.i rad-
nik.
Nitko ne moze opovrgnuti tu cinjenicu. Sin Bo-
zji, koji je mogao slobodno birati — a to nikome
drugome nije bilo dano — nije izabrao samo majku
> .8udo5. i narod hego i drustveni polozaj, htio je biti .hadni-
OfffK riox ' J ."j^fciri; ojjjj'ib .ivsil 6ar. ' • .

98
 Treba reci da ta rijec »manuelac«, »radnik«,
»nadnicar« ima Basvim drugi zvuk u usima jednog
plemica nego sto zvuci u mojim usima. Za Charlesa
de Foucaulda, izabrati socijalnd polozaj radnika, zna-
ci ponizenje, gazenje samog sdbe.
I bas je taj dragovoljni polozaj Isusa, koji je od-
lucio da se izgubi u jednoj anonimnoj varosici Sred-
njeg istoka, da se unisti u svagdasnjoj jednolicnosti
tridesetogodisnjeg grulbog d bijednog rada, da nestane
iz drustva »koje nesto znaci«, kako bi umro u potpu-
hoj anonimnosti, bas /je to naj vise potreslo plemeni-
tog obracenika.
Zasto Isus nije bio knjizevnik? Zasto se nije htio
roditi tl nekoj od obdtelji kojdma jebilo namijenjeno
da zapovijedaju, da drze odgovorna mjesta, da imaju
drustveni i polltickd utjecaj?
I evo ga gdje strastveno dstrazuje namjere koje
su vodile bozanskog Ucitdja u Izboru svog zivota,
cijelog svog zivota.
Nece dugo trebati i Charles 6e objaviti svoje za-
kljucke jednim usklikom, koji ce, u sustini, ostati
•asketsko geslo zivota velikog istrazivaica Maroka i mi-
stika saharskog:
»Isus je toliko trazio zadnje mjesto da bi mu ga
vflo tesko netko mogao predteti.« . r ::x
, Nazaret je bilo posljednje mjesto: mjesto siro-
maha, bezimenih, onih koji se ne raicunaju, rnase rad-
nika, ljudi zgrbljenih pod teskim naporima suroypg
rada za malo kruha.
too
Ali tu ima jos nesto vise. Isus je »svetac Bozjd«.
I eto: »svetac Bozji« ostvaruje svoju svetost zivotom
koji nije neobican, nego je sav prozet Obifinim stva-
rima, radom, obiteljskim i dru§tvenim zivotom, Ijud-
skim djelatnostima koje su neznane, priproste, omo-
gucene svim Ijudima.
Savrsenstvo Bozje izlilo se na nesto '§to ljudi go-
tovo preziru, sto u svakom slucaju ne traze, jer je
prosto, jer mu »nedostaje zna'cenje«, jer je obicno i
za sve.
Otkrivsi konacno duhovnu realhost Nazareta,
Charles de Foucauld ce traziti nacine da je nasljeduje
sto je moguce vjerndje.
Trazit 'ce da ima samostan malen kao kuca u ;Na-
zaretu, trazit ce da se izgubi, ponisti u zatisju nepo-
znatog gradica, nasljedovat ce Isusa manuelnim ra-
dom, i zeljet ce da njegova mala braca uvijek traze
posljednje mjesto, tamo gdje su siromasi, tamo gdje
je klima najsurovija, nadnica najmanja, -napor naj-
vedi. Nazaret znaci sve to, — ali ne samo to.
* * * '
Nasljedovanje Nazareta nije mala stvar. Kad
pomMim da jedna vrata, pregrada od dasaka, zid . .
mogu dijeliti neku svetu obitelj, poput Isusove, od
susjedove, koja doduse zivi istim ritmom, od istog
teskog rada, s istim dnevnim sadrzajem, ali joj je
pravi antipod po tuzi, po mrznji, po necistoci, po po-
zudi, ponekad d po ocaju, stjecem uvjerenje o neiz-
mjernom unutrasnjem bogatstvu sto ga donosi evan-
tm
deosfca poruka. Iste radnje, izvedene pod svjetlom
Bozjim, korjenito preofbrazavaju zivot covjeka, oM-
telji, drustVa. • , <:•
: Radost ili tuga, rat ili miir, ljubav ili mrznja, 6i-
stoca i l i razvrat, ljubav iH pozuda jesu strahovite.
realnosti kojima je crta razgranicenja urezana u sva-
ku strunu.ljudske unutrasnjosti. Prozivljavati zajed-
nicke stvari, odnose s Ijudima, svagdasnji rad, nje-
znosti medu ukucanima, to moze na jedan odreden
nacin dati na svijet svece, — a na drugi odreden na-
cin-dati na svijet-demone. ' je namijenjeno za preradu ljudskih realnosti u -re-
Isus nas je u Nazaretu naucio da zivimo kao sVe-
ci svakog sata u danu. .Svi sati u danii su jaki i kadri
da u s&M hose bozansko nadahnude, OSevu volju,
kontemplaciju molitve: jednom iiijecjti, svetost.'SVI
sati u'dariu su sveti; dosta je da ih prozivljavaiho
kako nas je Isus ucio. " • '
- I - A zato nije neophodno potrebno zatvoriti se u*
samostan ili unijeti u svoj Mvot neki neobicni ili
kadsto i nehumani dnevni raspored. Dosta je prihva-
titi irealnost koju nam zivot nosi. Rad je jedna od
tih realnosti; materinstvo, odgoj djece, obitelj ssc svim
svojim poslovinia druga jeod tih realnosti.
' - Ove realnosti moraiju biti- posvecene, all ne smi-
jemo rhisliti da smo sveti samo zato jier smo se za-
vjetovali. : AM ima jos jedan aspekt Nazareta koji zehm
Taj cudni mentalitet koji kao jedinu gradu du-
hovnog zivota pr'iznaje sate svetog oitanj a i molitve,
a nikako ne uzima u Obzir sate rada i ljudskih odno-
102
sa,.iako su ti sati, najbrojniji, povod je ozbiljnih za-
stranjiyanja, pravih izopacenostl ili, u najboljem slu-
caju, anemicnihirahiticnih vjerskih licnosti.
Citav covjek mora biti peobrazen evandeoskom
porukom; nema u njoj djelatnosti koju se moze za-
nemariti; sve doprinosi- posvecenju covjeka i l i nje-
govoj osudi.
Nazaret je zivot covjeka, zivot obitelji u svoj
sirini ljudske djelatnosti; on je uputstvo kako da se
zivi trideset godina, dakle u najduzem razdoblju koje
tortl vjere, nade i ljubavi.
Malo ge ljudi tako dobro sazelo svetost obichih
stvari kao <Gandi UBvojim spisinia.
Evo isto kaze veliki indijBki mistik:
, »Sve dotle dok covjek uranja ruku u lavor.vode,
dok podstice vatru mijehom,
ddk nize beskrajne stupce brojeva na racunaru,
dok paljen suncem.uranja u mulj rizinih polja,
dok stoji ispred pefii u topionici,
a ne ostvaruje isti vjerski zivot upravo kao u naolitvi
u samostanu, .
svijet nece biti spasen.«
; ... * * * .,
Obraditi prije svega zbog onih kojd misle da evande-
osku poruku nije moguce nositi bez pomagala, bez
sredstava, bez novaca.
im
 Isus je bio nosilac evandeoSke poruke; k tome,
bio je vrhimac inteligencije, sposoban da smid.i naj-
bolji nacin po kome bi bio razumljiv i po kome bi
ostvario bozanski plan.
Dakle, sto je onda ucinio? ' - r.
Nije otvarao bolnice, nije osnivao djecje dornb-
ve: ukljucio se u narod i najprije je svoju poruku
ucjelini zivotom pokazao:
•-• »'Coepit facere« pbce raditi. ^' "^^
Ovo davanje prvog mjes'ta priimjeru u odnosu na
rijeci, ovo pokazivanje »uzora« prije nego ce se o
njemu govoriti slusateljima, bio je Isusov Jiacin po-
stupanja, koji odvec lako zaiboravljamo.
U mnogo se sluoajeva kateheza svodi viSe na »ri-
jeci« nego na »djelo«, vise na predavanja nego na
brigu o vlastitoj svetosti.
Tu je mozda razlog da su rezultati oskudnd, a
pogotovo, da je toliko tuge i dosade kod krscana.
Nema efikasnosti jer nema 'zivota: nema zivota
jer nema primjera; nema primjera jer su prazne r i -
jeci zauzele mjesto vjere i ljubavi.
»2elim da izvikujem Evandelje zivotom«, ponav-
Ijao je cesto Charles de Foucauld; bio je uvjeren da
je nadjelotvomija metoda apostolata krscanski zi-
vot. Narooito danas kad su ljudi postali oprezni i
nece vise da slusaju govore: hoce vidjeti.
Nazaret je, prije od djelovanja, dugo vrijeme
priprave, molitve, zrtve; vrijeme §utnje, intimnog
zivota s Bogom; vrijeme duge samoce, prociscavanja,
upoznavanja ljudi, vje^banja samozataje: jednom
104
rijecju, svega onoga sto je bitno da se nazovemo kr-
scanima. *^
Iz Nazareta ce izaci apostol.
* * «
Ali kakav apostol?
Rijec »aposbol« vrlo mnogo zloupotrebljavamo u -
posljednje vrijeme. O apostolatu se govori s brda, s
dola. S v i su postali apostoli — kad netko prenosi sto-
lice, i to se naziva apostolatom.
Mozda se stekla navika upotrelbe velikih rijeci
kako bi se zupnom ill biskupijiskom Zivotu ubrizgao
malo brzi nitam, all stvari se ne mijenjaju rijecima,
rijeci ostaju rijeci.
Niposto nemam namjeru, da ovdje analiiziram
autenticno znacenje rijeci »apostol« niti da stvar am
probleme pitanjem o stvarnoj sirini takozvanog polja
apostolata. Boze sacuvaj!
Obzirom na to, zelim samo ovo reci: razmislja-
juoi dugo 0 Nazaretu, osjetio sam kako iz dubine
nazaretskog misterija dolazi rjesenje problema sto
da rade svjetovnjaci, sto svecenici, u cemu je svje-
tovnjacki, a u cemu svecenicki apostolat.
'Moja je generacija zivjela u pomalo neobionom,
kadsto kaoticnom razdoblju. Mnogo toga mc«e se op-
ravdati nasom djetinjskom nesposobnoscu i pagire-
snom pripremom ili iznimnim povijesnim trenutkom.
Napokon, kad gori kuca, smije i zena biti vatrogasac,
moze i svjetovnjak davati naredenja biskupu.
Ali u normalnim okolnostima ne bi trebalo tako
biti. Ruzno je vidjeti svjetovnjaka da se ponaSa kao
105
 zupnikov zamjenikj neumjesno je vidjeti svecenika
da priprema izborne liste.*
A zasto je nevmijesno? Mogle bi se napisati mno-
ge knjige u odgovor na to pitanje. Sigurno ce i biti
napisane, jer nas je iskustvo mnogocem naucilo,. Sto
se tice mene, ako me iznenada upitate dok sam ovdje
usred pijeska koji mi susi mozak, medu termi'tima
koji mi prozdiru knjige u celiji, reci pu da.mii je do-
voljno misliti na Nazaret. J a u Isusovu, Marijinu i
Josipovu zivotu .nalazim temelj no nadahnuce za ta-
kozvanu svjetoviijaSku duhovnosti
Svjetovnjacka duhovnost ne smije bdti ruzna i l i
lijepa kopija svecenicke duhovnosti, mego nesto dru-
go, po sebi autenticno i naravno, istinito pred Bogom
i Ijudima. Drugacija je djelatnost svecenikova, dru-
gacija. politicareva; drugacija je zupnikova djelat-
nost, drugacija djelatnost nekog radnika ili oca obi-
telji.
J Ako je istina da pod d:uhoyna3cu razumijevamo
nacin misljenja,_ .zivljenja, izabiranja i posvecivanja
djela Bvog zivota, onda je razmatranje, zivljenje, iza-
biranje i posvecivanje djela jednog svecenika duboko
razlicito od razmatranja, zivljenja, izabiranja 1 po-
svecivanja djela jednog radndka i h bracnog druga
ili prgdsjednika opcine. ,
Sadtzaj duhovnosti nije za sve isti. Za duhovnost
svecenika postoje utrti putovi: dosta je sjetiti"Se zu-
pnika iz Arsa d Gafassa. - • ' . • -
* . M i s l i , , s e n a opce issbore u I t a l i j i .
106
. T o se ne mo^e ,reci za svjetovnjacku duhovnost,
iako mnogi osjecaju da je upravo nase vrijeme kar
dro suocdti, se s tim problemima.
- ; S-yjetovnjak ne trdba biti »skoro kao sveeenik«,
nego mora unutar svoga staleza posvetiti svoj rad,
svoj brak, svoje raznolike druistvene odnose, slozene
i naporne.
Sveti Petaru svojoj prvoj poslanici, drugom po-
glavlju petom redku obracajuci se svjetovnjacima
kaze: »V1 ste kao zdve s'tdjene, tako slozenoida sacd-
njavaju duhovnu kucu, sveto svecenstvo, koje ce
prdnositd duhovne, Bogu ugodne zrtve, posredova-
nj em Isusa Krdsta.« . ;
Tu se svi sla^u u shvacanju da za krstenika po-
stoji pravo, i autenticno svecenistvo, naravno, sasvim
razlicito od sveoendstva .koje daje sakramenat svetog
reda, ali stvarno svecenistvo koje svetovnjaka su-
oeava sa svim sto je stvoreno da bi sve stvoreno
bilo protumaceno, ozivotvoreno,. oslobodeno, predp-
ceno. . ,
To je izvanredno vazno, i koji svjetovnjak toga
ne osjeca, izdao je svoje zvanje. " : „
Eadnik je svecenik pred svojim radoni;'otac obi-
telji je svecenik pred svojom zenom d djecom; sef
jedne zajednice je svecenik pred clanovima zajedni-
ce; seljak je svecenik pred svojim posjedom, pred
svojim zivotinjama, svojdm poljima, svojirh cvijecem.
Mislim da je u ovim zadnjim stoljecima premalo
razvijeh pojam kraljevskog sve'cehdstva, o cemu go-
107
 vori Sv. Petar u svojoj poslanici krscanima, i sto znaci
to »prinositi zrtve ugodne Bogu, koje prinoSi krste-
nik«, a — u 'biti — to je stvorilo neplodnost koju
osjecamo kad obradujemo temu svjetovnjadkog apo-
stolata i , rekao bih jos i vise, polozaj a svjetovnjaka POSLJEDNJE MJESTO rio
u Crkvi.
Sto mozete reci o duhovnosti svjetovnjaka, ako
smetnete s uma tu temeljnu prerogativu svecenika
stvorenih stvari, glasa'prirode, posvetitelja zemalj-
Postao sam mali Isusov brat jer je to Bog htio.
skih dobara, sveca zemaljskog grada?
Ndkad nisam sumnjao u Bozji poziv, jer, da to nije
Ne znajuci nista o svemu tome, svjetovnjak ce, Bozja volja da stupim na ovaj put, ne bih mogao
kad pozeli postati »dobar«, naprosto oponasati zup-
dugo ustrajati.
nika, kojd stoji na celu svega i o kojem osjeca da je
Spavanje na otvorenom, zivot u podnebljima
»duhovno napredniji od njega«, pa ce postati pola
koja iznuruju, pohadanje uistinu siromasnih pleme-
svjetovnjak, pola svecenik, na duhovno dobro cesti-
na, podnosenje njihova smrada, sve je to nista u
tih izupljana, ali sigurno ne onih kojima pomoc vise
usporedbi s osiroma'senjem licnosti, kidanjem s pro-
treba, onih »udaijenih«.
sloscu, odresitim prihvacanjem -civilizacije i postoj-
Ovi — i s pravom — ne mogu podnijeti vonj tog bine koje su tako razlicite od nasih'.
napolicarstva, pa ostaju u uvjerenju da krscanstvo ne
Bit cu jasan.
zna rijesiti probleme svijeta.
Kao sto znate, maU brat ne moze imati svojih
Jos treba prijeci velik put, ali smo na dobrom djela. Ne moze osnovati skolu, organizirati bolnicu,
polazistu, jer su svecenici i svjetovnjaci postali svje- otvori ti poliklindku, dijeliti pomoc. Mora doci ovamo,
sni svog polozaja u Crkvi. izabrati neko SelO ,neki bidonville*, neko nomadsko
A tome se veseiim, jer bih htio da one koji danas pleme, tu se nastaniti d izdvjetd kako zdve svi drugi,
ulaze u arenu apostolske djelatnosti oslobodimo ne- narocito najsiromasniji.
umjesnosti mojega vremena, u kome su svecenike To je potpuno izvrtanje na glavu evropskog si-
odvlacili i od njih pravili iaborna trckarala, a svje- stema, kakav je vrijedio do jucer.
tovnjake gonili da daju savjete biskupima kako se
* b i d o n v i l l e j e nateupina b a r a k a b l i z u v e l i k i h gradskih
upravlja Cr'kvom.
c e n t a r a , gdje z i v i siromaSno stanovniStvo.

109
108
 Evropljanin koji bi ovdje dosao kao vojnik, miisi-
onar, tehnicar i l i cinovnik sagradio bi kucu evrop-
skog tipa i zivio kao Evropljanin medu urodenicima.
Njegov zivotni standard nije bio onaj mjesni, nego
onakav kakav je u zemlji odakle je dosao.
Zadatak je bio, evangelizlirati, uzdizati, pomoci,
organizirati, hrabriti, ali uvijek na evropski naicin, —
kulturom, metodama, s ciljevima, koji su bili evrop-
ski. Vjera tih ljudi dokazivala se u darivanju.
A to nije mala stvar! Gudesa ljubavi 1 junastva
bila Sli upisama u tlo Afrike i Azije: crkve, 'bolnice,
poliklinike, skole, socijalne ustanove bile su stvorene
da pruze olaksanje, udalje smrt, ubrzaju proces evo-
lucije nerazvijenih naroda.
- Bio je to veliki misioiiarski cas Ci^kve; bila'je tb"
providenoijalna djelatnost koloniziranja, potpuno op-
ravdana tadasnjim vremenima i prilikama.
U svakom slucaju bilo je to uilaizenje loze bije-_
lih u lozu obojenih, bio je to hod bogatih k siroma-
snima, ki^scana k poganima. Nije sve uvijek i§lo glat-
ko, nije uvijek misionar bio sinonim Bozjeg covjeka,
ni cinovnik sinonim plemenitosti i nesebicnosti.
To bi bila predugacka prica; ako nastavimo,
svrsit cemo otvaranjem sudskog procesa protiv pro-,
slosti. .'.
Ono Bto je za nas vazno jest da ustanovimo kako
se za malo godina sve promijenilo.
Africke crkve postaju svjesne svoje autenticnosti
i nece vise da budu kopije tfrancuskih, tahjanskih i l i
110
nizozeniskih crkava; naroda u njima ne samo da vise
ne podnose kolonijalizam inego—^ u znak reakcije —
svoje srce bijelcima zatvaraju, hemaju vise hegda-
§nje povjerenje i cesto preziru i l i ttirze sve sto do-
lazi od stare gospodujuce rase. -
. . Kao sto je prirodno ,u takvim slui6aj.evima, pro-
lazi se granica ,postaje se nepravedan; na kraju, od
proslosti se vidi samo zlo. : ,
Doista je icas kad treba temeljito preispitati sta-.
vove, sve stayove.
U tom svjetlu, a jos vise u odnosu na buduce dje-
latnosti Crkve u misijskim zemljama, djelo Chajrlesa
de Foucaulda poprima prorocko znacenje.
Taj Bozji covjek, daleko od svih tekuicih proble-
ma, gonjen samo snagom i svjetlo§cu Duha, ide u
Afriku u punom jeku kolonizacije. U zraku, jos nema
ni najmanjeg traga od onoga sto ce se zbiti.na tako
sirokoj skali. Zaokupljen jedino donosenjem Evan-
delja Berberima i Tuarezima, on shva6a isto drugi
ne shvacaju i radi kao da je proces dekolonizacije vec
ijastupio. , . . ,
Nema darova, nema bolnica, nema poliMinika,
nema skola, nema novaca.
Javlja se sam, nezasticen, sliromasan.
Shvatio je da moc Evropljana, iako je izrazena
u bokiicama, §kolama . . . gotovo nista vise ne govori
africkom siromahu na vjerskomplanu; ona nije vise
svjedocanstvo kao n^ad.
111
 Shvatio je da domorodac, iako veoma nerazvi-
j en, nije vise spreman prihvacati — kao nekada
evangelizaciju koja mu se daje s vlsoka i koja mu se
cini suviise vezanom za jedan odredeni narod i za
jednu odredenu civilizaciju.
Treba udariti drugim putem, onim koji postoji
oduvijek jer je zapisan u Evandelju, all s novom
cistocom li snagom: to je put malenosti, zrtve, siro-
mastva, samozataje, svjedocenja.
Neprijepoma je cinjenica, i ne samo za siroma-
sne zemlje: moc zadaje strah. Mocna, bogata, gospo-
dujuca Crkva danas ljude plasi.
Covjecje oko, zastraseno mogucnostima tehnike,
s radoscu leti na ono ito je maleno, nezasticeno, sla-
basno. Cak strasi i govornik koji prejako vice.
Upravo u tom lezi tajna popularnosti koju je ste-
kao Charles de Foucauld. Pojavio se medu uboji-
cama, kao sto su bili Tuarezi, bez Obrane. Usao je u
arapski svijet obuceri kao Arap. Zivio jemedu njima
koji su bili robovi Evropljana kao da su mu gospoda-
ri, sagradio je svoje »kuce za osamu« ne kopirajuci
romansku i l i goticku larhitekturu, nego oponasajuci
jednostavnost i siromastvo saharskih dzamija.
* « *
Ovaj dolazak siromaha siromasima, oblacenje
»poput njih«, prihvacanje njihova jezika i obicaja
preko noci je oborilo nevidljivi zid i omogucilo dija-
log medu jednakim, kojii je jedini autentican.
112
Nikad necu zaboraviti prizor kojd u svojoj jed-
nostavnosti zorno prikazuje to novo prilazenje onima
koji jos ne poznaju Krista, prilazenje zlbog ljubavi
i po planu ljubavi.
Jahao sam na devi cestom izmedu Gerdvdllea d
E l Abjuda zaputivsii se u pusti kraj, gdje sam htio
provesti nekohko dana u samoci.
Odjednom naidoh na radiliste. Pedesetak domo-
rodaca, pod vodstvom inzenjerijskog podoficira, ra-
dilo je na popravku ceste, koja je bila ostecena zim-
skdm kisama. Pod saharskim suncem, nigdje strojeva,
nigdje tehnike: samo ljudske ruke, sto se u zegi i
prasini citav dan muce lopatom i krampom.
Idem uz radnike koji su se u nizu rasuh po ce-
sti, odzdravljam na njihove pozdrave, nudim svoju
punu »gherbu« (pxistinjsku posudu za vodu) od tri-
deset litara zednim Ijudima.
Gledam usta koja prilaze grlu »gherbe«. Najed-
nom spazih kako je na jednlim bljesnuo kratak osmi-
jeh. Necu ga ndkada zaboraviti.
Bio je to siromasni, poderani, oznojeni, prljavi
»frere Paul« (brat Pavao), mali brat koji je izabrao
ovo radiliste da zivi svoju kalvariju i zamijesi sebe
samog u to tijesto, poput kvasca iz Evandelja.
Nitko ne bi otkrio Evropljanina pod tom odje-
com, bradom, turbanom, koji je pozutio od prasine i
sunca.
Dobro sam poznavao brata Paula, jer smo bill za-
jedno u novddijatu.
8 — P i s m a iz p u s t i n j e
113
 Bio je pariski inizenjer. Radio je u jednoj od
mnogih strucnih komisija kojima je zadaca bila da
obave pripreme za atomsku elksploziju u Regganeu
(Sahara) — i zacuo poziv Gospodnji . . .
Qstavio je sve i postao mali brat. ' '•• '
Sad je ibio tu, i nitko nije znao da je inzenjer:
bio je siromasak kao ostali.
Sjecam se njegove majke, koja je bila dosla ova-
mo kad smo polagali zavjete u novicijatu.
»Pomozite mi, brate Karlo, da shvatim zvanje
svog sina. Ja sam ga ucinila inzenjerom, vi ste od
njeg ucinili fizickog radnika. A zasto? Kad biste ba-
rem upotrijebili mojega sina prema njegovoj vrijed-
nosti! iNe: mora biti fizicki radnik. A l i recite, zar ne
bi za Crkvu biilo dostojnije i djelotvornije da on radi
kao intelektualac?«
»Gospodo«, odgovorio sam, »to su stvari koje se
ne mogu shvatiti intehgencijom i obicnim rasudiva-
njem. Samo nas vjera tu mo^e prosvijetliti. Zasto je
Isus htio biti siromah? Zasto je htio sakriti svoje bo-
zanstvo i svoju moc, te ziVjeti medu nama kao po-
sljednji? Cemu, gospodo, poraz kriza, sablazan K a l -
varije, sramotna smrt za onoga koji je bio 2ivot? Ne,
gospodo, Crkva nema potrebe za jednim inzenjerom
vise, njoj treba jedno psenicno zrno vise, da umre u
njenim brazdama! I sto je zrno ispunjeniije zivotom,
sto je slade nebu i suncu, to ce draze biti zemlji koja
ga uzima za buducu zetvu.«
114
Koliko stvari ne mozemo shvatiti na ovoj zem-
lji? Nije l i sve sto nas okruzuje misterij?
Razumijem iPaula: zrtvovao je sebe, svoju kultu-
ru, svoje ucenjacke mogucnosti zbog ljuibavi Bozje i
ljubavi prema najnapustenijoj Ijudskoj braci. A l i
razumijem i reakciju njegove majke, — i drugih
majki!
Koliki bi rekli: »Steta! Divna inteligencija svrsa-
va u brazdi izlokane saharske ceste. Paul je mogao
konstruirati, na primj er, nov rotacionii stroj za sire-
nje dobre starape« . . . A imali bi i pravo!
Tesko je dohvatiti pravu polaznu tocku covjeko-
va misterija, koji je dio veUkag Bozjeg misterija. Ima
ih koji sanjaju o snaznoj Crkvi, bogatoj financijskim
sredstvima d moci, a ima ih koji zele da ona bude si-
romasna i slaba. ima ih koji ulazu zivot, kulturu i
napore studija da bi obogatili misao krscanske filo-
zofi je, a ima ih koji se studija cak i odricu iz ljubavi
prema Bogu i bliznjemu.
n;,.:^ Tajna vj ere! i^rr.: M /• i
Paula nije zanimalo da »ima utjecaj« nad Ijudi-
ma; bilo mu je dosta »platiti«, »nestati«. Drugi ce po-
traziti druge puteve i ostvariti svoju svetost na drugi
nacin.
Mogu l i sumnjati u vjeru svoje majke, koja bi
bila pozeljela da citavo bogatstvo bude u rukama
8*
115
Crkve radi ukrasavanja oltara, radi misijiskih djela
i dostojanstva bogosiuzja? ^ i>>: i. >i;,;vr • . j i ,
A ja, njezin sin, kojii sam mislio upravo suprotno
i sanjao o priprostijem bogosluzju, naglasenijem si-
romastvu, a narocito, o apostolatu kojd bi se vrsio »si-
romasnim sredstvima«, nisam l i i ja imao svoje raz-
loge?
Tako je tesko suditi! Toliko tesko da nas je Isus
molio da ne i'nzistiramo na predmetu spora.
Aid ima j.edna istina, koje se moramo drzati uvi-
jek, do ocaja uporno: ljubav!
Ljubav opravdava nase radnje, ponekad tako
protuslovne. Ljubav je savrsenstvo zakona. • . « •
Ako je brat Paul zbog ljubavd dzabrao smrt na
pustdnjskoj cesti, ljubavlju je to opravdano.
Ako su zbog ljubavi Don Bosco i Cottolengo sa-
gradili skole i bolnice, ljubav ih opravdava.
Ako je zJbog ljubavi sveti Toma proveo zivot nad
knjigama, ljubav ga je opravdala.
Preostaje samo prolblem da se ustanovi hijerar-
hija tih ljubavi, — a tome nas u6i sam Isus savrse-
nom jasnocom: » . . . tfco je najveci medu vama, neka
bude kao najmanji, a starjesina kao posluznik . . . «
(Lk. 22, 26).
I jos: »Nitko ne ljubi vise prijateija od onoga
koji daje zivot za njega.« (Iv. 15, 13).
116
O T I K O J I PROLAZIS OVUDA . . . - ;
Put za Tajfet je naprosto strasan. •• .
Svaki put kad sam mogao, izbjegavao sam ga s
uzitkom. Volio sam produziti putovanje za nekoliko
kilometara, iduci kroz Ideles i Irafok, nego se probi-
jati kroz te neprohodne klance, gdje treba pijukom
i lopatom praviti prolaz na stjenovitim dijelovima,
a zatim tonuti u meki pijesak krivudavih i cudnih
»oueda«, kojima se nije vidjelo svrsetka.
Ali ovog puta nisam imao drugog dzbora d kre-
nuo sam njdme skupivsi svu hrabrost kojom sam ras-
polagao, a koje nije bilo mnogo — nakon sedam dana
vruceg vjetra s juga d zamorenosti zbog meteorolo-
skih skokova danju i nOcu.
Nebo je, kao obicno, bilo bez oblaka, a sunce vec
od osam ujutro nemilosrdno. Ali to me nije uzruja-
valo: moja jedina briga bio je motor dzipa koji je
davao znakove umora i nije htio izvlacitd kola kad
bi upala u pijesak do sasije.
Trebalo je ici naprijed. Tko bi mi dOsao u pomoc
na ovom putu? •;
117
 Prosle sam veceri iz bu'nara u Tazruku uzeo vo-
de koliko sam god mogao, all kad i nju potrosim. . .
sto onda?
Sto Ibih onda radio u ovom pustom kraju, slici
smrti i vjecne sutnje?
Doista, sve moje nade bile su u motoru, koji sam
dobro poznavao po drhtanju i glasu i koji me dosad
jOiS nikad nije izdao.
A sada? Hocu l i uspjeti preci dvadeset dva kilo-
metra tajfetskog »ouedia«, kojd je jako pnhak gdje je
pokriven blistavim pijeskom, a jako vreo u divljdm
klancima?
Devet. .. deset. .. jedanaest.. ., uz stanke za
hladenje motora i sretne skokove preko slojeva cvr-
sceg pijeska .. . dosao sam konacno nadomak Tajfeta,
vrlo malog sela bivsih rObova na okrajku istoimenog
»oueda«.
Bacih se na cestu, odluci Vsi da brzinom pobije-
dim i osvojdm pijesak koji je postajao sve meksi i
opasniji. Vrucina je bila zagusljiva, a voda je klju-
cala u hladnjaku.
U tim uvjetima stvarno se ne moze prevaliti
mnogo puta! Doista, motor koji je grmio u punom
gasu, ucini posljednji napor da se odi^zd u pokretu,
kratko zahropce i stane.
Propao sam u pijesak.
Sidoh sa dzdpa, aid me uhvati strah od suncani-
ce. •r."'c>
118
• Nisam se osjecao sposobnim da uzmem lopatu i
oslobodim kola iz pijeska. * H.-:
Potrazih malo hlada.
U »ouedu«, tu i tamo, bio je pokoji grm etela.
Zaputih se najblizem i bacih se na zemlju u njegovoj
sjeni. - ; /;-. -M.Cflifijr^
Ne znam kako, aid u torn mi casu pade na pamet
prorok Jona kako sjedi pod brsljanom kojd ga je std-
tio od sunca pred Nindvom u plamenu.
Aid imao sam malo vremena za biblijska razmi-
sljanja, jer sam skoro odmah zaspao.
* * *
Kad se probudih, zacuh oko sebe tihi govor, pre-
kidan smijehom.
Bio sam uronjOn u »zno]nu kupelj« d boljela me
glava.
Otvorih oci i vidjeh oko sabe ljude iz Tajfeta,
koji su me gledali smijese6i se.
Kako im bijahu bdjeld zuibi i kako je blistala nji-
hova crna koza! ,
Bilo ih je mozda dvadesetak, a prekdnuli su po-
sao kad sam ja dosao.
Ispod etelova grma viddo sam da je vec spremna
vatra za caj. Taj topld i okrepljujuci napdtak done-
kle mi je vratio snagu. ifg^j-^
Pozvase me da s njima pojedem »couscous«, a
ja ponudih njima sve sto se naslo na dzipu.
Naj vise ih je duhan ucinio govorljivim, i odmor
je na trenutke bio prOzet velikim veseljem. ;
119
 Ali Ibio je tako kratak! "iho ; i ; ,;;-.K • • -
Cekao ih je rad, i kakav rad! • ••v-...-,-
Morali su iskopati u »ouedu« podzemni kanal,
zvani »fogara«, dovoljno velik da skupi svu vodu ko-
jom je pijesak natopljen kao 'spuzva, i da je odvede
na susjedne njivice gdje je zito, sada vec dosta nara-
slo, bilo veoma zedno. Oiuja sto je nedavno ovuda
prosla, iako joj nije bilo vrijeme, — takve iznenadne
nepogode nisu, uostalom, neobicne u ovom kraju —
srusila je staru »fogaru«. Trebalo se vratiti na rad
ne gubeci ni casa.
Bilo bi dovoljno da se sedam dana okasni s ra-
dom, pa da icitava zetva dode u opasnost, sto znaci da
bi zaprijetila glad tokom citave godine.
Ponudih se da radim s njima nekoliko dana, iako
sam znao da moja pomoc nece biti bas od najvede
koristi.
I eto, zivio sam tako sedam dana s jednom od
najsiromasnijib ljudskih skupina koje postoje na
zemlji.
Rad je pocinjao u zoru i trajao do mraka.
Priprostim alatom kopali smo rov koji je isao
otprilike tri metra ispod povrsine »oueda« u pjesko-
vitom, ah cvrstom materijalu. Iskopani pdjesak smo
gurali prema »buna'rima« koji su na vise mjesta bili
veza izmedu rova i povrsine, i baoali ga vani lopa-
tom.
Tko je radio u rovu imao je prednost da je ma-
nje trpio od vrucine ,ali je bio u neudobnom poloza-
120
ju; tko je radio vani, manje su ga boljela leda, ali je
• trpio zegu. U dba slucaja je bilo vrlo lose i ceznulo
se za sumrakom, hranom i odmorom.
Na vecer smo jeli oko vatara, i da su bili prisu-
tni americki strucnjaci za dijetetiku lako bi bdld iz-
racunali kaiorije koje smo uzeli u sebe, svakako is-
pod zivotnog minimuma. Ali zato su se jele vrlo ve-
like rijetko^ti za evropski ukus i trpezu.
Prve veceri servirani su, uz malo »couscous-a«
peceni skakavci; slijedeceg dana nekakvi misevi sto
zive u pijesku a zovu se »geriboise«, zatim, u dva na-
vrata, peceni komadici neke goleme gusterice zvane
»dobb« vrlo ukusne, a u njoj je bilo — po rijecima
Tuarega — najmanje cetrdeset dragocjenih Ijekovi-
tih tvari.
Po noci, zamotan u deku, nedaleko od koliba,
dugo bih gledao u nebo prije nego bih zaspao.
Kakva je veza mogla biti izmedu treperenja zvi-
jezda i ove bijede u koju sam pao kao s neba; izmedu
neizmjerenosti materije, sto se osula svemirom bez
granice, i samrtne neimastine ovdh ljudd? ' :<• •
Bio je to mdsterij nesrece,' patnje; misterij ljudi
koji umiru od gladi, koji zive pozivinceni od neljud-
skog rada, osudend na zivot u kome dm vjecno pitanje
»da l i ce sutra biti kruh'a« ne dopusta da se raduju
izlasku sunca.
Ali bio sam odvise umoran da bih mi&lio na to
za§to Bog ne intervenira. On tako mocan i tako do-
bar. Lakse mi je bilo zau'staviti se na »bogovima ove
121
zemlje«, na Ijudima boji bi vrlo lako mogli pomoci.
Sta bi me kostalo, napisati pismo u Italijix, gdje
imam tolike prijatelje? Odmah bi mi poslali »buldo-
zer«, kojim bi se podzemna galerija Iskopala za ne-
koliko dana; ili bi mi barem bitno poslali velike ce-
mentne cijevi koje bi podzemnu galeriju ucinile sta-
bilnom i sigurnom, pa se ne bi survavala cim dode
voda u oued.
Umjesto toga lezao sam nepomicno i gledao zvi-
jezde!
Je l i bila opravdana ta moja neaktivnost, ili ba-
rem ta moja nedovoljno mudra aktivnost?
Cemu su mogle posluziti te moje jadne ruke
pred takvim radom, to moje staro srce pred takvim
naporom?
Ne bi li bilo bolje traziti sredstva, i to mnoga?
« * *
To sam pitanje sebi postavljao cesto, stovise,
tako cesto da je postalo stalnom smetnjom za polet
mog vlastitog zvanja. , •,
Dosta je otici samo na trenutak iz podneblja
vjere u kome nastojim zivje'ti, i vec u meni pobjeduje
ljudsko »zdravo raBudivanje«.
' Zdravo rasudivanje majke brata Paula kojoj
nije uspjelo shvatiti beskorisnu zrtvu svog sina na
saharskim putevima, zdravo rasudivanje koje me
pokusava uvjeriti da bi bilo bolje za ljude u Tajfetu
da im dovedem ovamo kakav kamion s materijalom;
122
zdravo rasudivanje ljudi koji misle da se novcima
moze sve urediti, a da je patnja beskorisno rasipa-
nje ljudske snage.
A je li u Evandelju zdravo rasudivanje? I l i je
misterij? Zar mozda Isus, kad je dosao na ovu zem-
lju, nije mogao ozdraviti sve bolesnike, osloboditi
gladi sve siromahe, popraviti sva zla, uskrisiti sve
mrtve? Isus kojd je svemoguc d kojd je sama ljubav?
Zasto to nije ucindo? Zasto je ostavdo svijet kako
ga je i nasao, s puno potreba, patnji, nepravdi, zala?
Uskrisio je Lazara i Jairovu kcer i sina udovice
iz Naima, ali samo zato da pokaze kako mu nije na-
mjera uskrisiti ostale, a bilo ih je mnogo. Ozdravio
je nekoliko njih, all ih je pustao da ponovo obole cim
dode prva zaraza, koja sigurno nije rijetka na ovoj
zemlji.
Ne, stvari nisu tako jasne kao Sto bi htjelo ljud-
sko zdravo rasudivanje. Preostaje, htjeli ne htjeli,
velika i mracna tajna, koju md samo vjera mo^e
osvijetliti, i to osvijetliti sVjetloscu koja nije od ovo-
ga svijeta, a mogu je vidjeti samo oci koje mnogo
znaju i duboko gledaju.
* * *
Tajna je Isu's sam. Misterij. Nije misterij samo
u svojoj bozan'skoj transcendentnosti nego i u casu
kad se svojim Utjelovljenjem nama prdblizio. Savr-
senost Bozja, svemoc Bozja, nedzmjerna ljubav Bo-
zja postale su covjecanske u Kristu kojd je wprebdvao
medu nama«. ' i> > •- -..UK.-;I • • - :>v v.,-.-^:
123
 Uvijek, ali osobito u dva slucaja, to je »prebi-
vanje medu nama« dirljivo u svojoj velicanstvenoj
Ijepoti: u Betiebemu i na Kalvariji.
U Betlehemu je Bog postao sama, apsolutna ne-
moc, — na Kalvariji je postao sama patnja.
Nikad Isus nije vise bio fiovjek nego u ta dva
polozaja, jer su nemoc i patnja dva najznatnija na-
sljeda covjeka na zemlji kao stvorenja i kao gresnika.
Ima ipak bitna razlika izmedu nemoci i patnje
covjekove i nemoci i patnje Isusove: prve su obve-
zatne, druge su dragovoljne; prve su rodene u pobu-
ni, druge u ljubavi. Isus staje uz covjeka i uci ga zi-
vjeti svoju nemoc i podnositi patnju s ljubavlju, u
ljubavi.
Stoga je ljubav veliki prozor otvoren prema mi-
sterij u jednog i drugog covjekova nasljeda, i samo
ljubav. ' ' • •• ' • -
Covjeku utonulom u bijedu i zgusenu bolom pri-
lazi Isus.
Imao je tisucu nacina da mu pomogne, ali bira
najtezi, najkorjenltiji: oponasati ga, staviti se u nje-
gov polozaj, biti mu nalik sto se vise moze. »U svemu
se ucini slican covjeku osim u grijehu.« Umjesto
toga, prijatelji teolozi ,stojeci uz Joba koji gleda svo-
je rane i place nad dubristem svog zivota, ulaze u
rasprave i razgovaraju o »razlogu«.
Cak dolaze na to da Joba osude i optuze: »Ako
trpis, to je stoga sto si grijesio« kazu mu, i ostav-
Ijaju jadnog covjeka u suzama i s goifeim rijecima na
124
Usnama: »Neka propadne dan kad sam se rodio i noc
u kojoj se cuo uzvik: Zacet je covjek« (Job, 3, 3).
I zato nije dvoljna teologija onome koji trpi.
Treba uiciniti nesto drugo.
* * *
Kad sam prvi put otisao u Afriku da postanem
mali Isusov brat, zivio sam neko vrijeme u Alziru
kao gost jednog starog prijateija.
Srcem su ml tutrijale oluje tih dana, i svijet mi
se ukazivao u sasvim novoj svjetlosti, koja je u valo-
vima navirala iz one vidovitosti sto se rodila u srcu
covjeka kojeg sam tada htio slijediti na pustinjskim
putevima: Charlesa de Foucaulda.
Sve sam vidio u obratnoj perspektivi negoli sto
vidi Evropljanin koji raspolaze sredstvima i kultu-
rom, — zeljan davati, uciniti nesto za druge.
2elio sam se sakriti bez novcanika u dzepu, obu-
cen kao Arap, u bezimenoj masi siromasnih musli-
mana sto su se komeSali ulicioama Kazbe.
Sjecam se da sam oko podneva primijetio kako
se slozio dugi red odrpanaca ispred ulaznih stepenica
neke zgrade, sto je bila masivna poput tvrdave .. .
Svaki je siromasak imao porciju u ruci. Vidio
sam kako se otvaraju jedna vrata i pojavljuje casna
sestra sva u bijelom, na glavi joj velika dvoroga
»kapa«, a do nje se pusi golem kotao.
Bio je to trenutak svagdasnjeg dijeljenja milo-
stinje, i svaki je siromah odlazio s komadom kruha i
toplom corbom. . v. :•
125
 Netremice sam gledao tu procesiju kao opSinjen.
Dok promatrah ljude i zene, obiljezene bijedom, suze
su mi navirale na oci, zamagljujuci mi taj bolni pri-
zor pod blistavim nebom afriQkog grada.
Trazio sam svoje mjesto usred toga posvema-
snjeg siromastva.
Napustio sam domovinu gonjen zeljom da se sve-
ga lisim, kako biih se mogao dati svome Bogu, da
medu siromasima potrazim raspeto lice Isusovo, da
ucinim nesto za svoju najnapuisteniju i naprezreniju
bracu, da u njima i u ljubavi prema njima najbrze
nadem zivotnu vezu sa Vjeciiim.
Sto mi je dakle ciniti? Da l i sam i ja trebao otvo-
ri ti poliklinike i davati; davati kruh, kulturu i lije-
kove tim sirotim Ijudima? Koje je bilo moje mjesto
u velikom crkvenom djelu evangelizacij e?
Potrazio sam mjesto onoga koji me je privukao
u Afriku, oca de Foucaulda. Nadoh ga, sasvim ma-
lena, sasvim ponizna, s porcijom u ruci, na kraju
reda. Smijesio se diskretno kao da se htio ispricati
sto je i on tu da ometa rad i komplidira stvari.
I u tom casu ja sam, unatoc svome strahu od
patnje, unatoc svojoj slaboci da ponesem breme dru-
gih, unatoc svome uzasu na pomisao da se moram
popeti na kriz, savrseno jasno sbvatio da je moje
mjesto tu, da se moram pridruziti tome svijetu i tako
ga slijediti.
Netko drugi u Crkvi imat ce zadacu da evangeli-
ziira, gradi, oslobada gladi, propovijeda: od mene je
126
Gospodin trazio da budem siromah medu siromasi-
ma, radnik medu radnicima.
Da, u prvom redu, radnik medu radnicima, jer
danasnji svijet nije vise svijet sto trazi milostinju,
kao u vrijeme svetog Franje, nego svijet koji trazi
rad i pravdu.
Svijet prema kojemu sam se zaputio bio je svi-
jet cije je siromastvo simboliziralo muku proletera
svih rasa i svih naroda, svijet kojemu je rad bio
»svagdasnje oblacenje u mucenicku kostrijet« (cili-
oij), rad koji se ne bira, na kojem se naj vise zlopati,
prljav rad i slalbo placen.
* * *
Nakon sedam dana koje sam proveo u Tajfetu
vratih se u Tamanraset.
Osjecao sam da ne bih duze odolio onom naporu
i oskudici. U tom sam bio siromasniji od ovih siro-
maha, jer mi nije uspjelo podnositi ono sto oni pod-
nose oduvijek.
Trebala mi je molitva. 2edao sam za samocom
u svojoj kolibi, gdje je Isus Mo izlozen danju i nocu,
da mu otvorim srce, usrdno mu se molim, potonem
u njemu.
Naj vise sam ga htio moliti da me ucini manjim,
praznijim, prozirnijim.
I da budem sposoban vratiti se u Tajfet.
Da, vratiti se u Tajfet i tamo proziivjeti zadnje
godine svog zivota. Imati kolibicu »kao oni«, od sve
127
»0:preme« imati samo hasuru i deku »kao oni«, uz
okrajak onog oueda, iz kojeg cu dzvlaciti malo vode
okrutnim »fogarama«, koje se stalno obrusavaju kao
da se smiju naioj muci!
• ' Ali »vdse nego oni« imati Isusa u Hostiji, skrive-
na u zemunici, Isusa kome cu se klanjati, vruce mo-
liti, ljubiti i traziti od Njega snagu da se ne opirem,
da ne gundam, da s ljubavlju prihvacam oskudicu
svakog sata. i y.r.i
I tako sve do onog dana u kome ce se, na okraj-
ku oueda, pojaviti mali kriz od etela, koji ce kao
strazar bdjeti nad samotnim zivotom onih ljudi, ce-
kajuci da dodu drugi, i opet drugi, i opet drugi, da
ih ljube i pomazu im ljubiti.
128
POBUNA DOBRIH
Sto sam izabrao posljednje mjesto za ostvarenje
svog zvanja, to ne znaci bas nista: vazno je naci snage
za ustrajnost na tom mjestu, naci je svakog dana
svog zivota.
A to je strasno tesko!
Ima u dnu ljudskog srca jedan ciric koji raste
kako teku godine: to je cir sazaljenja prema samom
sebi, osjecaj da smo necije zrtve. Nitko nije izuzet od
ovog zla; tek nakon dosta vremena dusi polazi za ru-
kom da ga izdvoji i , uz pomoc Bozju, odreze!
Samosazaljenje je tipicno drzanje covjeka koji
je duhom ostao u Starom zavjetu i koji se u odnosi-
ma s bliznjima poziva samo na pravdu.
Pogledajmo bilo koju obitelj. Cesto je teret rada
lose rasporeden i posebno pogada jednog clana; naj-
cesce majku.
Godinama se ramena sto nose taj teret sagibaju
pod naporom, a preko te zrtve ostatak male druzine
moze mirno ici kroz zivot.
Ali-gle! ispod tih ramena je srce, a u tom srcu
malo po malo klija cir samosazaljenja, raste u dugim.
9 — P i s m a iz p u s t i n j e
129
tihim, osobmim razmisljanjima.
Jednog idana, jednog ruznog dana, povodom ne-
kog osobito teiskog napora ili uslijed uboda neke nu-
tarnje igle, cir prsne i prosipa po tijelu svoj fini
otrov!
— Dosta, sad dosta! Bila sam dosad vasa sluzav-
ka, a niste niti primijetiili. 2rtvovala sam zivot, dok
ste se vi zabavljali . .. ltd., ltd.
Kad se takve stvari dogode — a dogadaju se —
u jednoj redovnickoj zajednici i l i u nekom udruze-
nju poboznih osoba, oluja je mnogo veca; i sami zi-
dovi zgrade cesto su u opasnosti da se sruse. To je
cas sablazni; razliveni je otrov tako jak da moze
paralizirati i samu ljubav.
Pa ipak moramo reel da ona majka ima pravo.
Polazeci od pravde, moramo priznati da se ona zrtvo-
vala za svoje drage. Drugi su sebi dopu'Stili mnogo
slobode; ona nije: radila je, stedjela, cuvaia, dopri-
nosila.
K tome, ima tu jos nesto teze, ono sto zaista za-
daje bol: nije bila shvacena: prolazili su mimo nje-
zino zrtve, ne vodeci racuna, nisu opazili njezine suze
i sutnju, ltd., ltd.
U ovom smislu, svatko od nas moze ispricati svo-
ju pricu; i, zacudo, svatko od nas osjeca da je toicno
u polozaju one majke, svatko od nas osjeca se neci-
jom ili nekakvom zrtvom. Netko je proveo djetinj-
stvo bez milovanja, netko je bio slabo placen u usta-
novi, neciji rad nije bio pravedno vrednovan sto se
130
tice sluzibenog unapredenja, netko nije postao mini-
star, netko je bio nevin uhapsen, netko je dobio su-
sicu jer mu je susjed kihao u lice, nekoga biskup nije
shvatio, netko je bio prisiljen da preda ostavku kao
predsjedateij i bio poslan u kuhinju umjesto da bude
imenovan poglavarem samostana.
Ali najcudnije je to da svaki od nas ima pravo
i da je istina ono sto sam rekao.
- U dugom zivotu ljudskom nemoguce je, kad smo
vec zapali u dzunglu, ne dobiti neku uvredu, neku
nepravdu, neku ogrebotinu, mozda i revolverski me-
tak u tijelo. I onda, pod teretom nepravde, mozda
oboreni u postelju zlom koje su nam drugi nanijeli,
poeinjemo uzivati u muci samosazaljenja.
To je nepodnosljiv bol. Utoliko je nepodnosljiviji
sto ne dotace samo neki nas dio, nego citavo nase
bice sve do najdubljih korijena, sve do odnosa prema
Bogu, sve do odnosa prema bliznjemu.
Kako mogu voljeti, zaista voljeti brata koji zivi
iz dana u dan na mojim ledima i placa mi ravnodu-
snoscu, cesto i prezirom? Kako se mogu ugodno osje-
cati u samostanu u kome suibraca nisu povela racuna
0 mojoj pravoj 'Mcnosti i nisu Shvatili moje zasluge?
Kako jos mogu s voijom raditi u poduzecu gdje su
unaprijedili nesposobnjakovica, a mene gurnuli u
stranu, osudili na svagdasnju jednolicnost?
Ne, ne moze se . . . i doista vise ne volim, vise ne
mogu voljeti. "
Ali ne voljeti, ne moci vise voljeti nije sitnica,
nije mala stvar koja bi me ostavila ravnodusnim.
 Ljubav, bilo mi to drago ili ne, svrba je mog i i -
vota, razlog mog postojanja, jedina prava radost koje
se nikad zasititi ne mozemo kad je jednom stekne-
mo.
• U besanim nocima osjecam kako me crv glode
i razara, osjecam otrov kako ulazi u meandre duha i
koci me. Kusam moliti, ali je i sama molitva postala
gorka, besmislena.
Cini se kao da mi nebo vise ne odgovara. Na moj
krik kojim zazivam pravdu odgovara potpuna tisina
kao ponor bez jeke. Reklo bi se da se nesto gore pro-
mijenilo, cak i da norme koje su vladale davnim za-
konodavstvom vise ne zanimaju pravednog Boga.
* * *
Da, upravo je tako. Bog pravde okrenuo je za-
uvijek stranicu pravde. Bila je lijepa, bila je tocna,
ali nije bUa potpuna, prije svega, nije imala prodor-
nost, neograni'cenost Bozju. Ogranicenom covjeku
koji je zapao u slijepu uiicu grijeha zakoni su prav-
de i istine nesjposobnd pruziti spas. Tu se trazi nesto
drugo, nesto sto je stoljecima bilo Bozja tajna. .
I dosao je Isus!
A njegovi ga ne primise. Ne samo to: izagnase
ga izvan doma, kao zrtvenog jarca, izagnase u pu-
stinju.
v Citavo se covjecanstvo nagnulo nad njega da ga
tuce, pljuje, mrzi. . .
132
A Isus, koji je jedini bio nevin, prava nevinost,
sagnuo je glavu pod udarcima, nije se pozivao na pra-
vednost, platio je na svom tijelu i duhu grijeh svih.
Od toga casa zauvijek je bio uveden zakon opra-
stanja, milosrda, ljubavi koja ide iznad pravde.
Poslije golgotske epizode mir vise nece dolaziti
po sjecivu istine, 1 sudu zakona, nego po rastrganom
srcu onog Boga koji je za nas postao »grijehom« u
Isusu Kristu.
Tako je svrsila epoha samosazaljenja d zapocela
je, s Kristom, dinastija Zrtve.
Prave zrtve, tihe zrtve, zrtve kao sto se zrtvuje
janje, zrtve koja prihvaca da bude zrtva i koja u pla-
menu svoje ljubavi spaljuje suharke nepravde.
»Bog voli radosna davaoca«, reel ce sveti Pavao;
zrtva je radostan davalac.
Bog zna da je njegov Krist bio radostan davalac,
nece svoj dar traziti nazad, oprostit ce, i to zauvi-
jek, sve grijehe; obnovit ce dzgubljeno djevicanstvo,
vratit ce zivot umornim gresnikovim kostima, pretvo-
rit ce prostitutku u Mariju Magdalenu i rasipnog fic-
firica u svetog Franju. Zivot ce trijumfirati had
smrcu, a proljece ce izvuci snagu i Ijepotu iz dubrista
ove zemlje.
»Ja sam pobijedio svijet«, kliknut ce Isus u svo-
joj zrtvi. Radost ce se vratiti i ponovo procvasti u
nasem tjeskobnom srcu.
* * #
Da, ljubav iznad pravde, —^ i za mene.
133
 Da pobiijedim rak samosazaljenja, moram se uz-
dici iznad ove 'surove planine. Kao Isus, nasljedujuci
Isusa, moram se ponovo uspeti uz strminu svog bola,
koliko god bilo tesko, hrabro se vinuti prema braci,
kada budem silazio; prema svoj braci, a u prvom redu
prema onima u kojima kratkovidnost mojib bolesnih
o&iju gleda uzrdk mojih nevolja.
Nema drugog rjesenja. To je uvjet sine qua
non pravog mira i intimnosti s Isusom.
Ako gubim vrijeme braneci se ,ne postizem ni-
sta i ostajem izvan pravog krscanstva, to znaci, izvan
duboke spoznaje Isusova Srca. Ne moram dak ni na-
brajati svoje ra^oge, jer cu ispred sebe uvijek naci
jednog brata koji ce nabrajati svoje; i dokazivanje
ce ici u beskonacnost.
Oprostiti, zaista 'oprostiti, znaci, u sustini, uvje-
riti sebe da smo zlo koje su nam ucinih zasluzili. I
vise od toga:
da je dobro trpjeti i sutjeti. Jos vise: da je za-
jamceno blazenstvo onima koji su progonjeni zbog
pravde, kako je ucio Isus, — i da je ludo izgubi ti dra-
gocjenost takvih trenutaka zlbog malo ispraznosti i
ljudske oholosti.
Sto bi reklo covjecanstvo, sMjedeci Isusa prema
Kalvariji, kad bi ga vidjelo kako se iznenada ljutito
okrece prema covjeku koji ga je udario nogom i
vice: »Znas l i tko sam ja?«
Ne. Isus se nije okrenuo, da bi se branio, od '
onih koji su ga vrijedali; nije izvikivao svoje zasluge
ili pravu istinu o sebi svjetini koja ga je raspinjala;
134
nadasve: nije ih u sebi mrzio misleci kako ce ih pr-
vom prilikom osuditi na pakao.
Tu je sva novost Isusove ljubavi. On ju je vrlo
dobro naucavao, a Luka vrlo lijepo prenio:
»A vama koji me slusate kazem: Ljubite svoje
neprijatelje! Cinite dObro onima koji vas mrze! Bla-
goslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji
vas ogovaraju! Udara l i te tko po jednom obrazu,
pruzaj mu i drugi! Tko ti uzima ogrtac, ne brani mu
ni kosulje!« (Lk. 6, 27—29).
Zabune ne moze biti: samo je Isusov duh takav!
Jedinstven je!
A Pavao, koji ge bez sumnje bio najbolji tumac
tog dxiha, u dubini Kristova Srca, kada bude htio dati
programSke smjernice za vladanje krscana prema
Bogu i svijetu, reel ce u poslanici Filipljanima: »Te-
2ite medu sobom za onim za cim treba da tezite u
Kristu Isusu!
On, bozanske naravi, nije se ljubomorno drzao
svoje jednakosti s Bogom,
nego se nje lisio uzevsi narav sluge i postavsi
slican Ijudima.
Kad postade kao covjek, ponizi sam sebe postav-
si poslUsan do smrti, i to do smrti na krizu.« (Fil.
2,5—8).
To je sazetak svih vrMna i svih savrsenstava.
»Tezite medu sobom za onim za cim treba da
tezite u Kristu Isusu«.
Ta »teznja Isusova«, ta njegova »zed za poniza-
vanjem« da bi bio poslusan Ocu i da bi donio spas
135
covjeku, ostat ce zauvijek remdk-djelo Kristove lju-
bavi.
Eto zasto nisu dovoljne istina i pravda; eto zasto
smo pozvani da idemo liznad njih. .
Sto budemo u sebi imali vise ceznje prema poni- BOG NEMOGUCEG
zenju po uzoru na Isusa, vise ce skromnosti vladati ^
nasim srcem, vise ce nam zivot biti prozet mirom.
Napokon, u tih nekoliko redaka sastoji se sva
svetost covjeka na zemlji.
Nakon jedne nezgode u srcu pustinje ukocila mi
se noga. Kad je .dosao lijecnik — nakon osam dana
—, bilo je prekasno i mozda cu ostati sepav citava
zivota.
Lezeci na hasuri u sobigku napustena saharskog
bunkera, gledam na zidu od blata, sto ga nekad okre-
cise vojnici Legije stranaca, tragove vremena.
Cetrdeset pet stupnjeva topline cine teskim sva-
ko rasudivanje. Radije molim. A l i ni molitva nije
laka u takvim casovima.
Sutim i pokusavam se prenijeti duhom s onu
stranu zida, do .male »Kube« u arapskom stilu, gdje
znam da je Euharistija;
Braca su daldko. Rade. Netko u polju, netko u
radionici.
Noga me uzasno boli i moram smoci snage da
zadrzim misli na okupu, da mi se ne rasprse u pra-
zno. :
Dobro se sjecam jedne recenice koju nam je re-
kao Pio X I za vrijeme audijencije: »Sta radi Isus u
Euharistiji?« i od nas studenata traz;io odgovor.

136 137
 Ni danas, nakon toliko godina, -netoihznao odgo-
voriti.
Sto radi Isus u Euharisttjii?
Pa ipak, koliko sam^ puta na to niislio!
I Isusu su u Euharistiji ukocene noge, i to obje.
K tome, i ruke. Sveden je na mailo bijela k r A a .
Svijetu je toliko potreban, a On ne govori. Ljudi
ga toliko trebaju, a On se ne mice.
Euharistija je doista sutnja Bozja, slaiboBt Bozja.
Postati kruh, postati sutnj'a, dok je ritam svijeta
takobucan, tako grcevit, tako jak.
Reklo bi se da svijet i Euharistija idu u suprot-
nim smjerovima. • bi taj cin od Jdba postigao, na velicinu stvaranja:
I udaljuju se jedno od drugog, cini se, do neiz-
mjernosti.
Treba biti hrabar i ne dopustiti da nas otplavi
rijeka sVijeta, trdba naci vjere i volje da bismo isli
protiv struje, prema Euharistiji, da bismo se zausta-
vili, Butjeli, adorirali.
Potrebna je posve cista vjera da bi se vjerovalo
u nemoc, u poraz Eiobaristije, koja je danas ono sto
je jucer bila nemoc i poraz Kalvarije.
Pa ipak, taj nemocni, prikovani, unisteni Isus
jest Bog nemoguceg, jest alfa i omega, pocetak i kraj.
On je, kako ga opisuje sveti Ivan u Otkrivenju, »vjer-
ni i istini ti sto s praVdom sudi i ratuje. Njegove su
oci kao plamen vatre i na glavi su mu mnogi dija-
demi. Obucen je u plaist krvave boje i ime je njegovo
'Bozja Rijec'. I vojske nebeske ga slijede na bijelim
konjima, u odjeci od bijele i ciste svile. A iz ustiju
138
mu izlazi ostar mac, da bi njime tukao narode i vla-
de zeljeznim udarcima. I on sam priprema u cabru
vino plamena gnjeva svemoguceg Boga. Na plastu
i na boku pise mu ime: Kralj kraljeva i gospodar
gospodara« . . . (Otkr. 19, H i d.).
Isus je Bog nemoguceg i nemoguce je jedna oz-
naka Bozja. /
I moja nemoc jasno otkriva njegovu moc, moja
malenost kao stvorenja njegovo stvoriteljsko Bice.
Vec je od Joba, koji je bio utonuo u razmisljanja
i stupio s Njim u polemiku i bio onako nemocan i
zgazen. Bog trazio cin povjerenja, pozivajuci se, da
»Gdje si hio kad zemlju utemeljih?
Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Znas li tko joj je mjere odredio
i nad njom uze mjernicko napeo?
Na cemu joj pocivaju temelji?
Tko joj postavi kamen ugaoni
dok su klicale zvijezde jutarnje
i Bozji uzvikivali dvorjani?« (,Toh. 38, 4—7)
Vise od toga glasovitog govora o moci Tvorce-
voj i o potpunoj nemogucnosti da bi stvorenje dalo
nekakav savjet Bogu, za mene danas znaci jedna K r i -
stova izreka u Evandelju: '
»Lak:se ce deva proci kroz usicu igle negoli ce
bogatas uci u kraljevstvo nebesko«. '(Mt. 19, 23).
Svaki put kad vidim na cesti devu, dode mi u'
pamet taj Isusov izraz i nasmijem se. '^JJ-;
139

Mogao je reel: »konj, vo. . . «, ne: deva, sa onom
njezinom gr*bom!
Da, doista je nemoguce provuci je kroz usicu
igle.
Stvoriti nebeski svod sigurno je znak velike mo-
ci, all provuci devu kroz usicu igle cini mi se jos
vecim, jer to je zfoilja nesto nemoguce.
Zaista, prenerazeni i zbunjeni apostoli uzviknuse
»Dakle je nemoguce spasiti se«, a Isus im mirno od-
govori :»Sto je nemoguce Ijudima, moguce je Bogu«.
»Tebi je sve moguce«, reci ce Isus Ocu u get-
semanskoj molitvi. Svemogucnost je doista svojstvo
Bozje.
* * *
Naprotiv, ima nesto sto je odista syojstveno me-
ni: malenost, slaboca, bijeda, nemoc.,
A ima ih u tolikom obilju da one sasvim sigur-
no necemu sluze. Trdba o njima misliti, treba isko-
ristiti taj golemi kapital. Zar je vai blata, nazvan
grijehom, koji je zaposjeo svijet gotovo od pocetka
covjekova nastanka na zemlji i koji u stanovitim
trenucima dobiva divovske i grozne proporcije, ne-
iskoristeni materijal Bozje svemogucnost!?
Zar je moguce da je slaboca — u svojim najop-
cenitijim oblicima umora, starosti, bolesti, neaposob-
nosti, zabluda, s m r t i . . . — nesto sto postoji samo
zato da me smeta, a nema u sebi neku skrivenu
moc?
Zar rusevine svijeta ne sluze ni za sto?
140
Zar ce zlo ostati poraz Boga ljubavi? i
Kad mislim na svoje vecernje ispite savjesti,
vise ih vidim kao nabrajanje neucinjenih ih Idse uci-
njenih poslova nego kao zbroj pozitivnih cina.
Pa ako i dopustim sebi pohvalu, da sam, u jed-
nom trenutku, ostvario izvjesnu ravnotezu duha, da
sam askljucio iz duse dragovoljno vrijedanje Boga,
nista mi jasnije ne donosi u svijest osjecanje neiz-
mjerne moje malenosti i bijede negoli strasna kon-
statacija da sam nesposoban siriti ljubav.
Uvijek mi se ponovo vraca u svijest i pece me
uspomena na uskracivanje deke starom Kadi. Go-
tovo fizicki osjecam da sam nesposoban izvrsiti cin
savrsene ljubavi.
Isto sam osjetio i u molitvi.
Prep'usten samom sebi, samo svojim silama, os-
jecao sam do bola cinjenicu da, bez Bozje pomoci, ne
mozemo oak ni izgovoriti jedan jedini put »Abba -—
Oce«.
Ima casova kad nas Bog dovodi do krajnje gra-
nice nase nemoci, a tadad samo tada ghvacamo do-
kraja svoje nistavilo. •-
Mnogo godina, suvise mnogo godina, borio sam
se protiv svoje nemoci, protiv svoje malenosti. Naj-
cesce sam ju sakrivao, jer mi je bilo draze da se u
javnosti pojavim s lijepom maskom sigurnosti.
Oholost ne zeli nemoc, tastina ne prihvaca da
budemo maleni. Bog mi je to postepeno protumacio.
 Sada se vise ne borim, nastojim da se uvjerim
u svoju malenost, da promatram svoju stvarnost bez
vela, ibez snova, bez romantike.
•Misldm da je to korak naprijed. Da sam ga uci-
nio odmah, onda kad sam jos ucio katekizam napa-
met, ustedio bih icetrdeset godina.
Danas svoju nemoc stavljam pred lice Bozje sve-
moai: gomilu svojih grijeha pod sunce njegova mi-
losrda, ponor svoje malenosti stavljam pravo ispod
ponora njegove velicine.
I cini mi se da je dosao cas za susret s, Bogom
kavog dosad nisam poznavao, za sastanak kakav jos
nikad nisam iskuSao, za sirenje Njegove ljulbavi ka-
kvu jos nikad nisam osjetio. Da, bas moja slaboca
privlaci njegovu moc, moje rane koje ga urlajuci
zovu, moje nistavilo koje ga zaziva da u slapovima
izlije na mene svoju Sveobuhvatnost.
I u tom susretu izmedu Bozje Sveobuhvatnosti
i .covjecjeg nistavila jest naj veca divota stvaralackog
cina.
To je najljepsa svadba jer se ostvaruje darova-
teljska Ljulbav koja se daje i darovateljska Ljubav
koja prihvaca . . .
Tu je, u biti, sva istina Bozja i covjecanska.
Prihvacanje te istine prdizlazi iz poniznosti. Zato
bez poniznosti nema istine, a bez istine nema poniz-
nosti.
w-Respexit humilitatem ancillae suae-«, rekla je
Marija kad je vidjela da sveobuhvatna Ljubav Bozja
142
silazi u njezino nistavilo i osjetila da njezino tijelo
postaje boraviste i brana Utjelovljene Rijeci.
Kako je to divno: Marijino nistavilo prdvuklo je
Bozju Sveobuhvatnost!
Kakve li slatkoce u njezinoj molitvi: svjesna je
da se nasla na krajnjem »polu« Bozjem, tamo gdje
malenost nije vise samo prihvacanje nego zahtjev
ljubavi!
Kakvog l i mira u potpunom prepustanju sebe
»Njemu« bez »egocentricnih« koraka unazad, bez
pokreta »prema sebi«, uznesenom od samog korijena,
u slatkom pogledu duise na velicinu d savrsenstvo
Ljubljenoga!
Ne postoji savrseniji odnos, a Marija je svecano
otkrila, na strmoglavoj visini kamo mi necemo do-
prijeti, iako je to i za nas primj er, Bozju rosu koja
potpuno prozima poboznu dusu.
» * *
Cini mi se da sam tako, nakon toliko godina, na-
sao rjesenje problema, svih ovozemaljskih prdblema.
Dodirnuo sam rukom svoju nemoc u korijenu,
i to je bila milost.
Razmatrao sam u vjeri, nadi i ljubavi Bozju sve-
mogucnost, a i to je bila milost.
Bog moze sve, ja ne mogu nista. Ali ako stavim
to »nista« u molitveni, ljubavni doticaj s Bogom, sve
mi postaje moguce.
143
 Wacam se u pameti pod veliku stijenu mucen
svojim egoizmom, zatvoren u cistiliste, jer sam Kadi
uskratio deku.
Sasvim je sigurno da u sebi osjecam potpunu
nesposobnost za izvrsenje cina savrsene ljubavi, za
odiazak na Kalvariju iza Isusa i za smrt na krizu za-
jedno s Njime.
Mogu proci tisucljeca i tisucljeca i moj se polozaj
nece izmijeniti.
A l i . . . ali sto je nemoguce, meni, jer sam boga- ^
tas iz Evandelja, moguce je Bogu!
On ce mi dati milost da se preobrazim i posta-
nem sposoban da izvedem nemoguce i uklonim kar
men koji me rastavlja od Kraljevstva.
Stvar je dakle u cekanju, u poniznoj i pouzdanoj
molitvi, u strpljivu duhovnom vjezbanju, u nadi.
A Bog nemoguceg nece precuti poziv moje lju-
bavi.
* :? V - .
144
NOC J E P R I J A T E L J I C A
Kad sam dosao u Saharu — bilo je to prije pet
godina — nisam volio noc. Pojam noci bio je u meni
suvise povezan s evropskim nacinom zivota, koji si-
gurno nije najbolji, a svakako je najmanje podesan
za odrzavanje dobrih zivaca i smirenja.
Za mnoge noc znaci novi umor koji se dodaje
dnevnom zamoru; za druge je rasipanje snaga, za tre-
ce besanica, dosada i tome slicno, a sve to u znaku
zamornog umjetnog svjetla.
Ovdje je sasvim drugacije.
Noc je prije svega odmor, pravi odmor. Kad
sunce zapadne, priroda se smiri, i ublazd kao na izne-
nadni mig bozanskog prsta.
Vjetar, koji nas je svojim urlanjem i divljinom
pratio gotovo citav dan, prestaje, vrucina se ubla-
zuje, ozracje postaje svijetlo i cisto, posvuda se stere
veliki mir kao da elementi i ljudi hoce da se odmore
poslije velike bitke s danom i suncem.
Da, noc je ovdje nesto drugo; nije izgubila svoje
djevicanstvo, svoju tajnu: ostala je kakvom j u je
10 — P i s m a iz p u s t i n j e
145
Bog stvorio, stvorenje Bozje, nositeljica dobra i zi-
vota.
Prestao je rad, karavana je stala, lijezets na pi-
jesak s ddkom pod glavom, ositajes tako dugo, s uzit-
kom udises povjetarac kojd je zamijenio onaj neprija-
teljski, suM i usijani danji vjetar.
Zatim odlazis dz logora i ides na dune moliti.
Vrijeme tece bez zurbe, bez gledanja na sat. Nika-
kav te posao ne uznemiruje, ndkakva buka ne ometa,
ne ceka te nikakav nezgodni namjernik; vrdjeme je
samo tvoje. Predajes se do mile volje molitvi i ti-
sini, dok se na ndbu pocinju javljati zvijezde.
Tko nije vidio, ne moze vjerovati sto su zvijezde
za pustinju! Kako zaista nigdje nema umjetnog svjet-
la, bit ce da im i to, uz golemo prostranstvo obzora,
povecava broj i bljestavilo: svakako .pruzaju uabud-
Ijiv prizor.
Samo vatrica u logoru, nad kojom vri voda za
caj, a u pepelu joj se kao u pecnici pece kruh za ve-
ceru, prikljucuje svoj idiskretni i titravi sjaj tom go-
lemom iskricavom sjaju neba.
Vec nakon prvih noci koje sam ovdje vidio zur-
no sam narucio knjige iz zvjedoznanstva i nebeske
karte. Mjesece d mjesece trosdo sam sve slobodno vrd-
jeme 'na to da steknem malo pojma o svijetu sto md
je prolazdo iznad gilave, u vrtoglavim dubinama sve-
mira. , ,
* * « ' '
Bio je to povod za iradost i grada za moje mcl'tve
i adoracije.
Klececi na pijesku, satima i satima sam upirao
oci u te krasote, trudeci se kao djecak da zabiljezim
u notes sve sto otkrijem novo.
Saznao sam, na primj er, da je orijentiranje u pu-
stinji mnogo lakse nocu nego danju, da su uporisne
tocke beskrajno broj nije d sigurnije.
U pet godina, od kojih 'cetdrd u srcu pustinje, jer
su mi takvi bili radni zadaci, 'nisam ni jednom zalu-
tao, zahvaljujuci zvijezdamia.
Toliko puta se dogodilo da sam izgubio put po
danjem svjetlu; po vjetru koj.i raznasa pijesak, za
visoka sunca, istrazujuci logor Tuarega, i l i izgub-
Ijenu meteorolosku stanicu.
Jednostavno sacekao bih noc i izgUbljeni bi put
bio pronaden po tocnoj orijentaciji pomocu zvijezda.
Saharska noc, sa svojim svodom, nije samo fan-
tasticno orijentaoiono polje nego i odmoriste za dusu.
Dan sa svojom zasljepljujucom svjetloscu pre-
tvara dusu u kucu iciji prozori nemaju kapaka: vje-
tar dh mlati, sunce ih przi.
A noc!
Malo pomalo prozori duse opet su u redu, zatvo-
reni, — tocnije: pritvoreni tamom. Radoznale oci
mogu sada bez napora i napetosti, ifcroz preostale
otvore mimo gledati stvari naokolo.
Ne, nikad necu zaboraviti noci pod zvijezdama
Sahare. Cini se da sam tockica umotana u prijatelj-
sku tamu koju su prosile zvijezde.
Da, tama je prijateljica, njezni mrak, umiruca,
potrebna, zivotvorna tmina.
 Ona ne umrtvljuje moju nutarnju djelatnost, ne-
go omogucuje da se ona isiri, ostvaruje, raste, ra-
duje.
Osjecam se kao kod kuce, na sigurnom, bez stra-
ha, obavijen ljupkom vjernoscu noci prijatelj ice, ze-
lim samo da ostanem tako sate i sate, bez briznih
misM — osim pomisii na to da je noc kratka — pun
zelje da citam u sebi i izvan sebe ta slova i simbole
Bozanskog jezika.
* * *
Noc prijateljica slika je vjere, onog Bozjeg dara
sto ga sveti Pavao definira kao »jamstvo za ono cemu
se nadam.o, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidi-
mo«. (Heb. 11, 1 i d.).
Nikad nisam smislio pogodniju usporedbu za
svoj odnos prema Vjecnomu: tocka izgubljena u ne-
izmjernom prostoru, obavijena tamnom noci, pod
diskretnim sjaj em zvijezda.
Ta tocka izgubljena u prostoru, to sam ja; tama
koju trebam, nezamjenljiva prijateljica, to je vjera;
zvijezde su Bozje svjedo'cenje.
Kad mi je vjera bila slaba, neiskusana u napo-
ru i vjerskom iskustvu, noc mi se mogla ciniti ne-
razumljivom, gotovo izastrasujucom kao sto je iza
dijete. Ali sad kad sam je osvojio, kad je moja, osje-
cam radost sto zivim u njoj, sto plovim u njoj kao
po moru; vise je ne osjecam kao neprijateljicu, ne
zadaje mi vise strah — naprotiv, ulijeva mi radost
upravo svojom tamom i bozanskom nedodirljivoscu.
148
Na trenutke volim oak zatvoriti oci da vidim
vise tame. Znam da su zvijezde tamo, na svome mje-
stu, na pravom mjestu da bi mi svjedocile o nebu, a
ja nekoliko casaka mogu uzivati u tajni koju otkrih:
znam zasto je tama potrebna.
Tama je potrebna, potreban je mrak vjere da ne
budemo ranjeni prejakom Bozjom svjetloscu. •
Za moju ljudsku narav nema druge mogucno-
sti, — i sve vise shvacam da vjera nije neka tajan-
stvena i okrutna skrtost Boga koji se krije a ne kaze
mi zasto, nego potrebni i nezamjenljivi veo, kako bi
moje otkrivanje Boga islo postepeno, u Skladu s eta-
pama razvoja bozanskog zivota u meni.
»Nitko ne moze vidjeti Boga prije smrti«, veli
Sveto pismo. -Smisao je da je gledanje Boga licem u
lice moguce samo onima koji su prosli kroz stadij
smrti.
Za zemaljski stadij — a on je prvi — svjetlo je
preveliko, tajna neizmjerna, a prilagodenost ljudske
naravi tako mala da mogu okom u Boga prodrijeti tek
malo po malo. Najprije preko simbola, zatim preko
iskustvene spoznaje, onda preko kontemplacije koja
mi na ovoj zemlji moze dati okus vjecnosti ako bu-
dem ostao vjeran ljubavi Bozjoj.
Bit ce samo pocetak, navikavanje duhovnih oci-
ju na podnosenje toldke svjetlosti, ali ce se proces
nastaviti bez prekida. Ipak, misterij ce uvijek ostati,
toliko nas nadilazi Bozja neizmjernost.
149
 U biti, sto je nas zivot na zemlji ako nije otkri-
vanje Boga, stjecanje svijesti o Bogu, prodiranje u
njegovu tajnu, razmatranje, prihvacanje, voljenje te
Bozje tajne, jedina stvarnost koja nas okruzuje i u
koju smo utonuii kao meteoriti u beskrajnom svemi-
ru? »In Deo vivimus et movemur et sumus!« (Dj.
1'^. 28). , , ,,
Nema mnogo tajni. Ima samo jedna o kojoj sve
ovisi i od koje se ne moze pobjecd, a toliko je golema
da ispunjava sav prostor svemira.
Taj problem ne mogu ljudska otkrica pomaknuti
ni za pedalj: tisu61jeca koja ce proci nece dodati ni
slovca ' O n o m e sto je vec rekao Izadja svojim snaznim
dzrdcajem »Deus absconddtus« d sto je sam Bog izjavio
Mojsiju koji je klecao iapred goruceg grma: »Ego sum
qui sum« (Izl. 3, 14).
Mozda je nebo bilo manje tamno za Abrahama
i za ljude koji su zivjeli pod satorima nego za mo-
dernog covjeka. Vjera je bila laksa za srednjovje-
kovne pjesnike nego za danasnje ljude tehnike. A l i
opoi covjekov polozaj je isti i odnos prema Bogu
identican. ..... • . ' • - '
Mozda za icitavo covjecanstvo vrijedi ono sto vri-
jedi za pojedinca, od kojeg se sve vise trazi gola
vjera, bez sentimentalnosti, lisena poezije, sto on vise
napreduje u zrelosti. Ali put ostaje isti sve do po-
sljednjeg covjeka koji ce se roditi na zemlji. »Ovo
je pobjeda kojom se pdbjeduje svijet: vjera« (I Iv.
5, 4).
150
Bog trazi od covjeka cin povjerenja u Njega, a
taj cin je pravo, autenticno podvrgavanje stvorenja
Stvoritelju, cin poniznosti, ljubavi.
To »povjerenje u Boga«, to »pouzdanje u Sve-
moguceg*, to utazivanje zedi za znanjem u beskraj-
nom moru njegova ocinstva, to prihvacanje njegova
tajnog plana, to ulazenje u .skolu u kojoj se slusa nje-
gova Rijec, ta »umjetnost .ceikanja« cin je adoracije
dostojan covjeka na zemljd.
A ako, zbog oholostd, ne htjednemo stupdti na
stazu vjere, okrenemo leda bozanskoj stvarnosti i za-
tvorimo oci pred svjedocanstvom zvijezda, sto do-
bivamo? Povecava l i se mozda nase poznavanje taj-
ne? Nalazimo l i drugdje vise svjetla u svojoj noci?
Napokon, isto mi uopce znamo?
Ako nismo dosli dotle da govorimo o Bogu, o
Utjelovljenju Rijeci i o Euharistiji, sto uopce znamo
upravo o ovom fizickom svijetu koji nas okruzuje?
O tome sto se zbiva poslije nase smrti? O bolu zivo-
tinja i o sudbini stvari? O onome sto se dogada na
Andromedi i 'sto biva u gazeli.koja umire? .•
' Ono sto znamo je malo vise od nicega, a i to
malo .sto znamo je sasVdm nestalno d relatdvno, ako
ndsmp otkrili prauzroke.
Osjecaj zaprepastenja trebao bi da nas zahvati
kod svakog otkrica, koje je tu da nam kaze: »Zair si
tek danas shvatio?« ir;;,.' . • I a * i ' ' !.,
151
 Zaista, vjecno ostaje istini ta i dragocjena pre-
poruka Isusova: »Ako ne postanete maleni . . . necete
u c i . . . «. ii
' • * * * #
To sto sam pokusao reoi o vjeri, vrijedi za sve.
Nitko ne moze pobjeci od te stvarnosti, koja Je Bozji
dar, ali koji trazi, nas napor, da bi se ostvario.
Bog nam daje ladu i vesla, ali zatim kaze: »TvoJe
Je da veslas«. Vrsiti »pozitivne oine vjere« Jest, da
tako kazem, treniranje te sposobnosti; a trening raz-
vija sposobnost kao gdmnastika miisice.
David Je razvio svoju vjeru pristajuoi da se bori
s Golijatom, Gedeon se vjezibao u vjeri ne samo tra-
zeci od Gospodina dokaz sa runom pod inocnom ro-
som nego i polazeci u bitku s malo vojnika protiv
Jaceg neprijatelja.
Abraham Je postao div vjere prihvacajuci do
krajnje granice tamu poslusnosti koja Je trazila da
zrtvuje sina.
Sveti ce Pavao reci u poslanici Hebrejima: »Zbog
nje (vjere) su stari postigli pohvalno svjedocanstvo«
i nastavlja »(zbog vjere) jedni bise muceni na kolu,
odbijajuci oslobodenje da postignu bolje uskrsnuce.
Drugi, opet, iskusise izrugivanja i udarce i povrh
toga okove i tamnice. Bise kamenovani, stavljeni na
kusnju, pilani, umoreni macem; isli su tamo-amo u
ovcjim kozusima i kozjim kozama, oskudni, nevolj-
ni i zlostavljani — oni kojih svijet ne bijase dosto-
IS2
jan! — lutajuci po pustinjama, gorama, po spiljama
i zemaljskim pukotinama.« (Hbr. 11, 2 i 35—38).
Ali iznad svih ljudi i svih zena koji su zivjeli
od vjere, dva stvorenja uzdizu se kao divovi, dosti-
gavsi gotovo natcovjecansku zrelost.
•Nasla su se na razmedu Starog i Novog zavjeta.
Bog ih je pozvao na obavljanje tako jedinstvene i ve-
licanstvene zadace da je nebu zastao dah dok Je ce-
kalo njihov odgovor. To su Marija i Josip.
Trdbalo je da Marija postane Majka Rijeci, tre-
balo je da dade tijelo i kosti Bozjem sinu, — Josip
Je morao da pokrije tajnu stavljajuci se Njoj uz bok,
kako bi svi mislili da Je Isus njegov sin.
Za ta dva stvorenja noc vjere nije bila samo
tamna nego i bolna.
Jednog je dana Josip, Marijin zarucriik, primi-
jetio da ona treba dati na svijet sina, a znao je da
taj sin nije njegov.
Zar su rijeci sposobne uvjeriti jednog zarucnika
da misterij tog zaceca treba pripisati ocinstvu sa-
moga Boga?
Nikakvo rasudivanje nije moglo Josipu vratiti
mir i vedrinu. Samo vjera, — ali ona Je bila tako
tamna da je prisilila dusu da se vine u vrtoglave v i -
sine.
I bas je ta gola i bolna vjera odrz^la tog diva,
stavila ga uz bok Bozje Majke, da prati njenu sud-
binu, da sudjeluje u punini njezina poslanja.
 Oh, ne ce 'biti lako poci tragom covjeka kojemu Marijo, Josipe, vi ste doista i zauvijek ucitelji
je sudbina trpljenje i zarucnik zene koja ce biti na- vjere, savrseni primjeri na kojima se nadahnjuju
zvana majkom bola. nasa djela, ispravlja pravac broda naseg zivota, kri-
Dijete je rodeno. jepi nasa slaboca.
Doduse, dosao je nekakav andeo da malo odgrne Kao nekad uz bok Isusov, tako ste jos i sada uz
tu tamu, ali odmah zatim nebo se zatvorilo u jos ve- nas da biste nas otpratili do Vjecnog, da biste nas
coj tami; djeca citava jednog sela bila su zaklana ucili kako da budemo maleni i siroti u svome radu,
zbog njihova djeteta, a Josip i Marija, bjezeci, slusa- strpljivi u izgnanstvu, ponizni i povuceni u zivotu,
ju plac i lelek. betlehemskih zena. hrabri u kusnjama, vjerrii u molitvi, vreli u ljubavi.
Zasto? Zasto Svemoguci suti? Zasto ne ubije He- A kada dode cas nase smrti, to jest, kada grane
roda? Ne. Treba zivjeti od vjere. iPobjeci u Egipat, zora nad" nasom prijatelj'skom noci, neka nam oci,
postati prognanik i bjegunac, dopustiti trijumf okru- gledajuci nelbo, uzmognu vidjeti onu istu zvijezdu
tnosti i nepravde. I tako do kraja. koja je bila na nasem nebu kad je Isus dosao na ovaj
Bog nije olaksao put onima koje je stavio uz bok svijet.
Svojega Sina. Trazio je od njih tako oistu, i tako ostru
vjeru da su samo dvije duse neizmjerne poniznosti
mogle zadovoljiti.
Uzbudljiva 1 zivota! Provesti trideset gOdina u
kuci gdje zivi Bog u tijelu zemaljskog icovjeka, jesti
s Njim, slusati kako govori, gledati kako spava, v i -
djeti mu na lieu znoj i na rukama zuljeve od rada!
I sve to u punoj jednostavnosti, kao nesto obic-
no, svagdasnje: tako obiCno da su ga izgubili prili-
kom jednog odlaska na hodocasce, kao sto se moze
dogoditi svakoj obitelji; tako obicno da nitko, nitko
nece otkriti tajnu, niitlko nece primijetiti da je tesa-
rev sin, sin Bozji. Rijec koja je postala tijelom, novi
Adam, Nebo na zemlji.
Boze moj, kakve l i velike vjere!

154 155
 S A D R ZA J:

Uvod 9
Pod velikom stijenom 15
B i t cete p o d v r g n u t i ispitu ljubavi 20
Ti nisi nista ' 24
Tko upravlja sudbinom ovog .svijeta 29
Prociscavanje srca 30
Na putu prema molitvi 46
K a d a i k a k o se m o l i 51
Kontemplativna molitva 62
K o n t e m p l a c i j a u gradsko j v r e v i 73
Prociscavanje duha 85
Sektastvo ^. . . . 91
Nazaret 99
Posljednje mjesto 109
O ti k o j i p r o l a z i s o v u d a IIT
Pobuna dobrih 129
Bog nemoguceg 137
Prijateljica noc 145
 PREPORUCITE P R I J A T E L J I M A
NOVU KNJIGU »VRELA 2lVOTA«

»Pisma iz pustinje«, Carlo Carretto, mali brat

Za citatelje koji zele redovno iprimati daljnja
izdanja »Vrela zivota« cijena je novoj knjizi:
15 dinara.
Za ostale 20 dinara.

Za narucioce vise od 10 komada: popust 10*'/o.

Knjizica »Vrelo zivota*

ima jos ove knjige:
1) »S pouzdanjem kroz zivoU po staroj cijeni:
10 dinara.
uvezana 14.
2) »Milosti puna« 10 dinara,
uvezana 14.
Preporucujemo i knjigu: »Temelji govornistava« uz
cijenu od 25 dinara.

Narudzbe za sve knjige »Vrela zivota« saljite na

adresu:
Urednistvo »Radosne vijesti«
R. LaMc 7, pp. 155.
71001 Sarajevo.