This is a reproduction of a library book that was digitized

by Google as part of an ongoing effort to preserve the

information in books and make it universally accessible.

https://books.google.com
 ČNE

ull lll
ž265473908
Srce čovječje
hram božji
ili

poslaonica s o t o n e.

Razjašnjeno slikovno sa 10 slika.

U svrhu probudjenja i unapredovanja krščanskoga mišljenja.

Izdano u Beču

nakladom prvoga skladišta za krščanske tiskopise.

1 i 94.)S-A
 Svaki, koji čini grieh, i bezzakonje čini: i grieh je
bezzakonje. I znate, da se on javi da griehe naše uzme;
i grieha u njem neima. Tkogod u njem stoji, negrieši;
tkogod grieši, nevidje ga, niti ga pozna.
Dječice! nitko da vas nevara: tko pravdu tvori, pra
vednik je, kao što je on pravedan; tko grieh tvori od
djavola je, jer djavol grieši od početka. Zato se javi sin
Božji, da razkopa djela djavolja. Tko je god rodjen od
Boga, nečini grieha, jer njegovo sjeme stoji u njem, i
nemože griešiti, jer je rodjen od Boga. Po tom se poz
naju djeca Božja i djeca djavolja: tko god netvori pravde,
i tko neljubi brata svoga, nije od Boga. 1. Iv. 3, 4-10.
 Tumačenje pokratica.

Маt. Znači: Sveto evandjelje po Mateju.

Маr. 27 37 „ Marku.
Luk. 37 *) „ Luci.
}(V. - - - - - - 99 97 „ Ivanu.
IRim. Rimljanom poslanica sv. apostola Pavla.
1. Kor. Korinćanom „ prva sv. apostola Pavla.
2. Kor. yy *} druga sv. apostola Pavla.
Gal. Galačanom *} SV. 9) 27

|Ef. Еfešanom yy 27 yy 77

IFil. IFilipljanom 9) *} 97 *?

Kol. 29
Коlošanom *) 37 57 *?

1. Sol. Solunjanom „ prva sv. 37 27

2. Sol. 9) 37 druga SV. 9) 27

Неђr. Неђrejem „ SV. у 93

1. IV. ПРrya, 27 „ Ivana.

2. IV. Druga 37 29 29

3. IV. Treća 52 *, y)

1. Petr. Prva 57 „ Petra

2. Petr. Druga 2) 57 *?

Jak. Poslanica sv. apostola Jakova.

Od kr. 27 Оdkrivenja sv. Ivana bogoslova.
Brojevi izza kojih sliedi črknja (,), znače broj
dotične glave, a i izza kojih piknja (...), broj dotičnoga
stavka (versa), n. pr. Luk. 10, 19. znači: sv. evandjelje
po Luci, glava deseta, stavak devetnaesti, 1. Iv. 3, 8. znači:
prva poslanica sv. Ivana, glava treća, stavak osmi i tako
dalje.

14
 Citaocem.

. Dielce ovo prevedeno jest g. 1878 sa njemač

koga jezika na hrvatski. Njemačko pako izdanje
je prevod iz francuzkoga, te je izašlo g. 1732 u
Vircburgu pod naslovom: „Duševno ogledalo ćudo
redja, u kojem se može svaki za duševnim spasom
požudni kršćanin ogledati, prepoznati stanje svoje
duše, te prema tomu udesiti koristno život svoj“,
izdano po revnom zahtjevanju pobožnih srdaca.
Izdavatelj bio je dielce ovo posvetio presvjetlomu
gospodinu biskupu bamberžkomu i vircburžkomu,
„Živuću čvrstoj nadi, (kako sam u dedikaciji kaže)
da će njegova presvjetlost imati milosti, te ovakovo
dielce blagohotno gledati“.
Оd godine 1732 pa do danas promjenio se je
Znatno ukus — istina pako ne, ona ostaje vječno
nepromjenljiva — te se i čvrsto nadam, da neće
duh vremena gledati dielce ovo blago i dobrohotno,
već nemilo i nerado. Jer spis ovaj predočuje pre
jasno začetnika svega grieha i duševnoga robstva
— vraga, kaošto i začetnika života i slobode djece
božje — Isukrsta u nami; a duh vremena smije se
vragu, kano da ga neima; niječe obstanak i upliv
 — 5 —

njegov na čovjeka; duh vremena nevjeruje niti u

Isukrsta, niti u spas njegovim posredovanjem, kako
nas to uči sveto pismo. Ali upravo radi toga Znamo,
da taj duh vremena nije stvor Božji, već proizvod
vražji, zato se i nebrinemo mnogo zato, da li mu
se ova knjižica dopada ili ne. — Мi ostanemo kod
Isukrsta i nauka njegovih apoštola, te nam je taj
tako vrstan, tako svet i spasonosan, da ga nebi
zamjenili sa ma kojimi goder nazori vremena.
Isukrst pako i njegovi apoštoli uče naročito:
Kao što imade Bog carstvo svoje u vjerujućih
i pobožnih, u njih kano u hramu svome vlada i
stanuje, nje duhom svojim oživljuje i čisti, te učini
svetimi i blaženimi, nje nadahne Božjom snagom,
nebeskim mirom i vječnim životom; tako imade
vrag carstvo svoje u opakih, nevjerujućich i bez
božnih. On, nečastivi, tvara u njih zlo, prebiva u
njimi, pa ih učini kukavnimi i nesretnimi za sve
vjeke.
Isukrst učaše:
Neprijatelj koj sije kukolj medju pšenicu, dok
ljudi spavaju, je vrag. Mat. 13, 25. 39. Kukolj je
tu, mi ga nemožemo pregledati, nemožemo ga
zanijekati, tko će zanijekati sioca, koj sije taj ku
kolj? Tim bi mi njemu, lukavomu napastniku, jošte
olahkotili posao.
Isukrst učaše, te rekoše opakim i nevjerujućim:
Vaš je otac djabol, i slasti otca svojega hoćete
da činite: on je krvnik ljudski od početka, i nestoji
 – 6 –

na istini; jer neima istine u njem; kad govori laž,

svoje govori: jer je lažac i otac laži. Iv. 8, 44.
Sv. Pavao uči: Jer naš rat nije s krvlju i s
tielom, nego sa poglavari i vlastmi i s upravitelji
tame ovoga svieta, s duhovi pakosti izpod neba.
Ef. 6, 12.
Sv. Pavao uči: Sotona jest bog svieta ovoga
– opakih i nevjerujućih – koji zaslieplja razume
nevjernikâ, da ih nezasvietli svjetlo evandjelja
slave Krstove, koji je obličje Boga, koji se nevidi.
2. Kor. 4, 4. Dakle je djavolsko dielo, djavolska
sliepost, ako se nevjeruje u sveto evandjelje slave
Krstove.

Sv. Pavao uči: Djavol radi u sinovih nevjernih.

Opaki su mrtvi u griehu, naime oni, koji živu po
sada vladujućem duhu vremena, po volji kneza, koj
vlada u vjetru. Ef. 2, 2.
Sv. Petar uči: Budite triezni i pazite, jer su
parnik vaš, djavol, kao lav ričući hoda okolo i traži
koga da proždere. Branite se od njega tvrdjom u
vjeri. 1. Petr. 5, 8. 9.
Sv. Ivan uči: Djavolje napastnik, koji zavadja
cio sviet. Odkr. 12, 9. On je početnik grieha, zapo
čeo je grieh, te zajedno sa griehom uveo na svietu
i smrt. 1. Iv. 3, 8.
Sv. Ivan uči: Tko grieh tvori, od djavola je.
– Zato se javi sin Božji, da razkopa diela djavolja.
1. Iv. 3, 8.
 – 7 –

Sv. Jakob piše: Protivite se djavolu i pobjeći

će od vas. Jak. 4, 7.
Isukrst dao je svojim moć, da mogu izagnati
djavola, i moć nada svom snagom neprijatelja.
Mat. 10, 8. Luk. 10, 19.
Sv. Pavao pokazuje nam (Ef. 6, 13) Božju
pripremu oružja, s kojim da se borimo proti djavolu,
i s kojim da se održimo proti njemu, da uzmognemo
utrnuti goruće striele, koje upravlja proti nama.
Tko dakle vjeruje u nauk Isukrstov i njegovih
apoštolâ, taj neće dvojiti o tom, da je srce čovječje
ili hram božji, ili poslaonica djavola, ili drugimi
riečmi: da, kao što stanuje Bog, Isukrst i Sv. Duh
u vjerujućih, tako da radi i živi djavol u opakih, te
vlada nad istimi.
Ove podpunoma bibličke i kršćanske istine, u
koje je sveta crkva vazda vjerovala, predstavljaju
se u ovoj knjižici slikovno, tumače se i uporabljuju
k tomu, da zastraše opake slikom grieha i robstva
djavolja, i da učvrste pobožne u vjeri i Božjoj bla
ženosti.
Na svakoj slici predočeno je srce sa licem. Po
stanju srca, koje je sjelo i radionica dobroga i zla,
mora se prosuditi čitav čovjek; lice je tako rekuć
cimer, kojega izvješava čovjek nutarnji; na licu se
može dielomice upoznati, kojega je on duha diete.
– Zato, dragi čitavče, pogledaj kod svake slike u
tvoje vlastito srce, promatraj si nutrašnjost, da
doznaješ u kakovom ti je stanju srce tvoje, da li
 — 8. —

vlada s tobom Isukrst ili djavol, da li je u tebi

kraljevstvo Božje ili sotone, da li si rob grieha i
djavolji, ili slobodan sin Božji. Motri ozbiljno!
neprodji se te stvari ravnodušno! Pošteno i iskreno
priznaj i sebi i Bogu što i kako je u tebi! Stojiš
pred Bogom, koj sve vidi i zna, pred kome ništa
zatajiti nemožeš. Nadješ li opačinu u sebi, to se
pokaji, i nesdvajaj, priznaj iskreno, te se obrati
Isukrstu. On je i tvoj spasitelj, i za tebe ukazao
se je svietu, i za tebe on obstoji, da razkopa diela
djavolja, da te iztrgne iz rukuh djavolskih i da te
prenese u svoje kraljevstvo. Kol. 1, 13.
Оn ti može podieliti moći i snage, da se
možeš izbaviti robstva grieha i djavola. On te
može osloboditi, pa ako te On izbavi, zaista si
izbavljen. Iv. 8, 36.
 Tumačenje slikâ.

Slika I.
Slika unutrašnjosti čovjeka, koji je oddan griehu, te se
je predao vragu, tako da isti u njem vlada.

Tako je stvoreno srce čovjeka svietovnjaka,

koji se predaje griehu, te živi sasvim po nazorih,
koji danas svietom vladaju, po nazorih i po duhu,
u kojem opačina sada posluje. Ef. 2, 2. Lice izra
Zuje lahkoumnost, koja nemari za grieh; nedrži
ništa griešnim; sve si dopušta, što opako srce želi,
te veselo živi, nemisleć na Boga, na vječnost i na
sudnji dan.
U srcu prebiva djavol sa pratnjom svojom,
sa sedam smrtnih griehâ, koje predočuje sedam
živinskih slikâ.
Paun, koji razkriljenim krasobojnim perjem
svojim sve životinje nadmašuje ohološću, predočuje
ponositost, koja zavadja mnoge ljude, da drže sebe
boljimi od drugih, sbog toga što oni posjeduju
 “M U ra Q-

Slika nutrašnjosti čovjeka, koji je oddan griehu, te se

je predao vragu, tako, da isti u njem vlada.
 – 11 –

njekoje sposobnosti, svojstva, vanredne darove,

bogatstva, ljepote ili časti, koje im je Bog bez
njihove zasluge podielio. Ovakav se čovjek nadvi
suje nad ostale ljude, pače takav čovjek smatra
druge nizkimi, prezire i podtlači ih.
Jarac, pohotna, smrdljiva životinja je slika
bludnosti i sve nečistoče. Prase, slika neumjere
nosti, proždrljivosti i pijanstva.
Žaba gubavica, koja se zemljom hrani, pred
stavlja lakomost, koja čini ljude pohlepnimi za
zemaljskim blagom.
Zmija, koja prevariše i zavedoše naše praro
ditelje, jer im je bila zavidna na sretnoj blaženosti
jihovoj, prava je slika zavidnosti i zloradosti.
Tigar, jedna od najstrašnijih i najokrutnijih
životinja, predočuje srčbu i osvetljivost, koje za
vadjaju čovjeka, da počini diela onakova, kako
bi ih inače samo ova okrutna živina proizvesti
mogla.
Polagano se kretajuća željva (kornjača) pred
stavlja lienost i mlitavost, koja oduzimlje čovjeku
sav nagon i svu volju, da učini dobro.
Duh sveti odagnat je iz srca, te se oddaljuje.
Nu ipak nudja jošte griešniku svoje darove i milosti,
što je predočeno plameni vatrenimi, lebdećimi oko
srca. Ali nenadje ulaza u srce, koje je prenapun
jeno griesi i podpunoma u vlasti djavoljoj.
Andjeo čuvar ili milost Isukrstova badava
se trudi, da probudi griešnika riečju Božjom ili
 — 12 —

drugimi sredstvi, griešnik nečuje, neuzme si ništa

k srcu, jer je sasvim opojen slastmi grieha.
To je strašno i prekukavno stanje griešnika,
koji živi po sada obstojećih nazorih vremena. O
koliko ljudi živi u ovakovom stanju, kano da nije
skopčano s nikakvom pogibelji! Zovu se kršćani, te
su sluge grieha, robovi djavolji. Imadu ime da
živu, ali su mrtvi. Odkr. 3, 1.

TМ О lit, Va.

Premilostivi Bože i Spasitelju! gledaj okom

tvoje milosti u moje kukavno griešno srce! Raz
svetli oči moje ćudi traci nebeskog svjetla,
razsvjetli tminu, da uzmognem sasma spoznati
moju unutarnjost, stanje srca moga, te daj mi
milosti, da se svega lišim, što prouzrokuje kukavno
stanja srca moga! — Čuvaj me Spasitelju da ne
predadem više dragovoljno srce svoje paklenomu
neprijatelju, da mu bude prebivalištem. Ustraši me
mišlju: „tko grieši, rob je grieha, djavolji je —
diete djavolje“ i koliko opačina počinim, toliko
nečastivih duhova zauzet i onečistit će srce moje.
Ti, gospodaru i stvoritelju svega! odredio si srce
moje za tebe i stan tvoj: kako bi ga smio prepustiti
djavolu! Oslobodi me ti svemogući! od vlasti
sotone, očisti me od grieha, liši me griešnoga i
nečistoga srca; ter mi podieli novo čisto srce! U
njem si priredi stan tvoj, da bude čašćeno presvieto
ime tvoje, o Isukrste! Amen.
 — 13. —

О janje božje, o Krste, spasitelju moj!

Grieh je velik, nu veča tvoja milost!
|Rado u prahu pokorit ću se
samo me neostavi u griehu!
Ah ubi svu mi volju za griehom!
Milostivi tvoj pogled neka upravlja srce k tebi!
Ah, podupri me, da nepadnem dalje!
Svi mi neka čini budu po tvojoj volji!
Ti sam vladaju srcu mome!
Nedaj nikad, da se unj grieh zavlači!

Slika II.
Slika nutarnjosti griešnika, koj čini pokoru te počimlje
uklanjati se griehu.

Predusretna milost Božja i Isukrstova — u

slici andjela — predočuje griešniku posliedice
grieha. To su pako mač ili sud, te smrt. Osvjedo
čava ga rieč Božja, da ni bludnici ni idolopoklonici,
ni preljubočnici, ni adžuvani, ni muželоžnici, ni
lupeži, ni lakomice, ni pijanice, ni svadljivci, ni raz
bojnici kraljevstva Božjega nasliediti neće. 1. Kor.
6, 9. 10. A da će doći nevolja i tuga na svaku dušu
čovjeka, koj čini zlo. Rim. 2, 9.
Griešnik, ustrašenu svojoj savjesti, prepanese,
gleda u srce svoje, te ga nadje napunjeno griehom.
Slika nutarnjosti griešnika, koj čini pokoru, te počimlje
uklanjati se griehu.
 — 15 —

Оn spoznaje sada pomoćju višjega svjetla, kako je

grd i štetan grieh. On se pokaje, on odsele mrzi
grieh, te bi ga se rado podpunoma rješio; ali ćuti
sada moć grieha, poznaje svoju vlastitu slaboću i
naklonost prama griehu, te zavapi iz dna srca: Ја
nesretni griešnik! Tko će me izbaviti od tiela smrti
ove? Мilost Božja i Isukrst. Rim. 7, 25. odgovori
mu duh sveti, koji se je bio opet približio kajajućem
se srcu, te sada proniće isto plamenom Božje mi
losti, podieleć mu svjetla i snage.
Те čim prodre svjetlo Duha svetoga u srce,
čim se tu šire iskre božje milosti, to mora djavol
sa grdnom svojom pratnjom bježati. Grozni oblici,
grdne životinje, predstavljajuće opačinu, uklanjaju
se, čim zabieli dan, mora da nestane tmine i
noći. Milost je svjetlo, grieh pako tmica i moč.
Сim mi zamrzimo na grieh, mora se udaljiti djavol,
on vlada samo nad griehom u tmini, on može
samo po griehu u srce naše: ljubav i privrženost
k opačini i griehu podaje mu ključe našega srca,
te mu otvara vrata istoga. Ljubav prama Bogu i
mržnja opačine zakrče mu ulaz i odtjeraju ga.
Оj duše ljubite svjetlo mrzite zlo! protivite
se griehu, pa će vam se djavol uklonit. Sklopite
oči, i negledajte na sviet, njegove griehe i njegove
dražesti k zlu i opačini; otvarajte srce vaše svjetlu
Duha Svetoga! Svaku zraku svjetla ovoga primite
veseljem, jer ono proganja grieh i tminu, vraga i
pakao iz srca vašega. Promatrajte si marljivo
 — 16 —

srce vaše, da uzmognete nači svaku opačinu, koja

bi se u njem skrivala. Pomoćju svjetla Božjega,
što izvan srca uvjek boravi, čekajući dok mu se
otvori ulaz, pomoćju toga svjetla moći ćete raza
brati švaku zlobnu živinu, svaki prašak i sjen grieha
u svojoj grdnosti, te milost Božja, koja je sve
moguća, oslobodit će vas te grdobe.
Моlit Va.

0 Bože! ti izvor svega svjetla i života! samo

Ti, samo svjetlost duha tvoga može mi prikazati
opačinu u čitavoj svojoj grdobi i šteti. O razsvjetluj
svjetlom života mračnu dušu moju, da uzmognem
vidjeti i živjeti! Ti neišteš smrt griešnikovu, neza
htjevaš moju smrt, već hoćeš, da se griešnik kaje i
da živi! O pokaži mi dakle grieh, koj me zaslie
pljuje, usmrćuje i drži u robstvu djavoljem. Pok
loni mi milost, koju si po Isukrstu obrekao svim
griešnikom! Nek ona pronikne srce moje, neka ga
napuni pokajanjem, da bi se udaljio grieh i djavol,
i ti da bi zauzeo njegovo mjesto. Podaj mi Duh
tvoj sveti, koj bi u meni probudio ljubav Božju,
veselje i radost k svemu dobromu, da skrši moć
grieha, i da oduzme djavolu vlast, kojom me je do
sada zasliepio i nadvladao! Daj da spoznam ži
vahno i jasno, da u griehu neima spasa, već da
je onaj, koj grieši, od djavola, sin pakla i tmine.
Nedaj da zaboravim rieči tvoje: bezbožnik pred
Tobom obstojati nemože, te nepravednik neće
 — 17. —

nasliediti kraljevstva tvoga; vječna smrt, strogi

sud i vjekovito prokletstvo one čeka, koji rade zlo.
Daj da iskreno priznajem svaki grieh, da se zanj
istinito kajem! Daj, odvrati me od grieha od svake
nalike i sjenke zla, da se uzmognem povratiti k
Tebi, da budem očišćen od svega zla, oslobodjen
od vlasti tming, da primim Božje tvoje svjetlo i da
ti budem uvjek po volji! Amen.
Spoznajem griehe svoje
Klanjam se pred tobom, Bože!
Daj da nadjem oproštenja!
Ah Gospode slušaj me!
Оprosti, što sam učinio!
Podieli mi svetu tvoju milost!
Vodi me sa griešne staze
Na blaženi put milosti!

Slika III.
Nutarnje stanje griešnika, koj opet vjeruje u Isukrsta i
sv. evandjelje, te ga obuzimlje Duh sveti.

Griešnik, presenećem oblikom grieha svojih i

prevelike dobrote i dugotrajne milosti Božje, po
kaje se sada, plaće suze srdačnoga pokajanja. Boli
ga sada u nutarnjosti duše svoje, da je tolikokrat
--
Nutarnje stanje griešnika, koj opet vjeruje u Isukrsta
i sveto evandjelje, te ga obuzimlje Duh sveti.
 — 19 —

uvriedio Boga, koj je utjelovljena milost i dobrota,

i da je nasuprot tako dugo služio vragu.
Ako se je griešnik pomoćju predusrečujuće
milosti Božje promjenio na toliko onda se izpunjuje
ono, što kaže sveto pismo: Gospod je blizu onih,
koji su skrušena srca, i pomaže onim, koji su
smjerna duha. Ps. 34, 19. Bog izcjeluje one, koji
su skrušena srca i lieči tuge njihove. Ps. 147, 3.
Milost u slici andjela sada stupi pred srce griešni
kovo, ter mu pokaže Isukrsta razapetoga na križu
i evandjelje sveto; drugimi riečmi: javlja mu se
preradostna viest, da je došao Isukrst na zemlju,
da spasi takove griešnike. On je pretrpio smrt, da
im pribavi oproštenja i da im bude pristupan život
vječni. Smjernomu i skrušenomu se srcu nudja
sada po Božjoj milosti proštenje, spas i život, te
vječna blaženost. Prima li to sada griešnik čvrstom
vjerom i skrušenim osvjedočenjem, da je došao
Isukrst na zemlju, da je trpio i umro, i to sve za
njega; uzvjeruje li živo da mu je proštenje i milost
poklonjena bez ikakve vlastite zasluga, to unidje u
srce njegovo Duh sveti, kao što u sva srca, vjeru
juća u Isukrsta, te tako postane kajući se griešnik
opet dietetom Božjim. Jer Duh sveti napunjuje
srce mirom, radošću i pravednošću, i tako nastaje
u njem zbilja kraljevstvo Božje. I sada roni suze,
ali suze zahvalnosti, radosti i požrtvovanja za
onoga, koji ga je izbavio od grieha. Duša i tielo
daruju se Bogu živomu. Zvjezda sada sjaje u srcu,
2%
 — 20. —

jer je ondje oživila opet vjera. Neprijatelji i upro

pastitelji spasa njegovog — grdne živine, djavol sa
svojom pratnjom — izčezle su sada sasvim iz srca,
te se sada obistinuju rieči: I ovakovi bijaste neki;
nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom
Gospoda našega Isukrsta i duhom Boga našega.
1. Kor. 6, 11. 0 koli krasno koli blaženo je stanje
srca ovakvoga pomilovanoga griešnika. Spjevao bi
jedan hvalospjev za drugim, da se zahvali Spasi
telju svomu nad tolikom milosti i dobrotom.
Ali neka ostane kraj sve te radosti u spaso
nosnom strahu, neka se nesmatra sigurnim. Jer
grdne životinje, griesi, jesu doduše izvan srca, ali
blizu njega. Djavol se tim više ljuti čim je više
izgubio, te snuje dan i noč, nebili se mogao opet
uvući u srce, iz kojega je bio proćeran. Zato bu
dite budni i molite se često!

МО lit Va.

Božanski Spasitelju kako da se nažijem pre

velike milosti i ljubavi tvoje! Kako da Ti se za
hvalim nad krasnim posvećujućim evandjeljem! U
Tebi imam izbavljenje krvju tvojom, i oproštenje
grieha po bogatstvu milosti tvoje. Ef. 1, 7. Ti si
me i zapečatio i dao zalog Duha svetoga u srce
moje. 2. Kor. 1, 22. Daj, oživljuj sve više vjeru
moju! Razsvjetli moju ćud, da uzmognem spoznati
sve blago, sva dobra i nebeski blagoslov, što mi je
pribavila smrt tvoja o Gospodine! O kako si me
 — 21. —

pomilovao, obogatio i usrečio! Ja, koji sam bio

prije prebivalište djavola, rob grieha, sada sam
hram Božji stan Duha svetoga, diete Božje! Ne
prijatelji blaženstva proćerani su, okovi robstva
djavolskoga satrti, te ja spašen! Našao sam pomilo
vanja! Nemogu da Ti se dosta zahvaljujem! Hvala
tvoja neka bude uvjek u ustiuh mojih!
Samo jedno Te molim, Spasitelju dragi! Ne
moj odvratiti od mene lica svojega, nemoj ostaviti
slugu svojega, Bože, Spasitelju moj! Ps. 27, 9.
Učini da se mili srcu mojemu, bojati se imena tvo
jega! Ps. 86, 11. Sačuvaj me, da nepostanem si
gurnim, da me neprevari nikada grieh! Neka učini
milost tvoja, da bi srce moje vječno mrzilo grieh,
da bi se uklanjalo svakoj priliki griehu kao paklu!
Ti si me izbavio, nedaj da postanem opet robom!
Daj da mi srce ostane hramom Duha svetoga, da
bude i nadalje sjelo mira, veselja i pravice u Duhu
Svetomu! Amen.

Slika IV.
Slika nutarnjega stanja čovjeka, koji je posredovanjem
Isukrstovim pomiren s Bogom, te za ništa nezna osim
za Isusa Krsta.

U srcu pomilovanoga griešnika viditi je sada

samo: Isusa Krsta, razapetoga i znakove njegovih
 S

Коii pobjedi
Spe ""
\ { А ja Воёe saduraj}
назliediti/2*S do se éim drugiт
// S \\ - hralim osiт Кri&ет
- и 72 - $} м\N
Gospoda тaSega Isи - -

|} *S trsia, kojega radi

}S}.} 323 } та-арех тетi sviet,
i ja sciefи.
ув аря : y
|- дикте"}, # |
AS
$ \e Gal. 6, 14.

W| }—}
|} } } aS2 л./
к 2} }
2
e = sa"

} 1 2ё
м -
-
\л(\ (G -

-
:S кун
x } -

\c
.

<; --

>.

S~
*
.i

ч.*

Slika nutarnjega stanja éovjeka, koji posredovanjem

Isukrstovim pomiren s Bogom, te za nista nezna,
osim za Isusa Кrsta.
muka. Jer sveti Duh, koj sada vlada u srcu, ne
može da boljim načinom povisuje i uzplamti ljubav
bivšega griešnika, već ako mu neprestance stavlja
pred oči sliku mukâ Isukrstovih, da tako uvidja
bivši griešnik, koliko je pretrpio Isukrst, Spasitelj
njegov, dok ga je izbavio. Bivši griešnik govori
sada rieči sv. Pavla: Znadem samo Isusa Krsta ra
zapetoga — te ja Bože sačuvaj da se čim drugim
hvalim osim križem Gospoda našega Isukrsta, ko
jega radi razape se meni sviet i ja svietu. 1. Kor.
2, 2. Gal. 6, 14.
Posredovanjem svetoga Duha pruža smrt i
patnja Spasiteljeva toliko utjehe i snage, da mu je
istom srce napunjeno. On govori sada: Ako je
Bog sa mnom, tko će proti meni? Koji dakle svoga
sina nepoštedje, nego ga predade za sve nas, kako
dakle, da nam s njim sve nedaruje? Rim. 8, 31. 32.
Smrt, patnja Isusova, sve je od Boga, koj pomiri
nas sa sobom kroz Isukrsta, i dade nam službu
pomirenja. 2. Kor. 5, 19. Isus razapeti sada je te
melj vjere i ljubavi njegove u Boga: Bog Otac,
koji dade svome Sinu pretrpiti za nas toliko muke,
što nam taj nebi darovao?
Pa buduć da mu je ovim načinom Isukrst po
stao svojinom, buduć da isti u njemu prebiva, to
on nesamo da posjeduje sada blaženu utjehu, već
i najčišće vrelo snage, da učini dobro. Pomisao i
živa vjera u Isukrsta, razapeta njegova ljubav, što
je u njem, sve to čini, da mu se grusti svaka svietska
 — 24. —

ljubav, sva razbludna slast i sve nestalno blago.

Pričinja mu se, kano da bi mu govorio Isukrst:
Ako hoćeš za mnom ići, odreči se sebe, i uzmi križ
tvoj i idi za mnom. Mat. 16, 24. Jer koji neuzme
križa svojega i nepodje sa mnom, nije mene dosto
jan. Mat. 10, 38. Оn se sada trsi, da postane slič
nim Spasitelju svomu, on sada teži za svetinjom,
bez koje nitko neće vidjeti Gospoda. Hebr. 12, 14.
On se sada očisti od svake poganštine tiela i duha,
i tvori svetinju u strahu Božjem. 2.-Kor. 7, 1. I
moli se Bogu bez prestanka i uz to straži trpljen
jem i molitvom u duhu. Ef. 6, 18. I nezaboravi
činiti dobro i davati, jer znade, da takovimi žrtvami
ugadja Bogu. Hebr. 13, 16. On se sada veseli, ako
imade Isukrstu za volju pretrpiti sramotu, progon
stvo žalost i poniženje, jer znade da tko trpi, biti
će uzdignut. Onomu za volju, koji se je za njega
žrtvovao uztraje on u borbi proti zlu i nadvlada,
predvideć nagradu, što ga čeka. Tko nadvlada, sve
će nasliediti! Odkr. 21, 7. Rieči on ove čuje, zato
Zaboravi na ono što ostavlja za sobom, te teži za
onim, što je pred njim, t. j. trči k biljezi, k daru
gornjega zvanja Božjega u Isukrstu. Fil. 3, 13. 14.
TМ О lit, Va.

0 ljubavi, Ti ljubavi razapeta! Isuse Krste!

Ti si me pomirio s Bogom! Ti budi odsele sam u
srcu mojem! Ljubav, s kojom si me Ti ljubio neka
bude u meni, neka mi pronikne svu dušu, neka
gospoduje mojom ćudi i neka u svem u meni vlada!
Ljubav ova neka me ponovi po slici tvojoj, da bi
postao ja tebi posve naličan, i da bi se na meni
mogli motriti podpunoma plodovi muke i smrti
tvoje. Odaruj mi ćud, da držim štetnim sve ono,
što mi je bilo prije temeljem i povjerenjem. Ti mi
budi sve, a sve ostalo neka mi nebude ništa, da
zadobijem Tebe Isukrste, i da se nadjem u Tebi,
neimajuć svoje pravde, koja je od zakona, nego
koja je od vjere Isukrsta; pravdu, koja je od Boga
u vjeri; da poznam Tebe i silu uskrsnuća tvoga i
zajednicu tvojih muka, da budem nalik na smrt
tvoju! Fil. 3, 8–10. Da mogu konačno kazati: А
ja više neživim, nego živi u meni Krst. Gal. 2, 20.
Daj, ljubljeni moj Spasitelju! Daj da se uvjek ugle
dam u Tebe! Jer si Ti početnik i usavršitelj vjere
moje; Tebi je bilo na razpolaganje veselje, ali Ti
si odabrao križ i muku! Bol tvoja neka bude uzo
rom moje duše! Krst tvoj neka bude snaga moja
u borbi proti griehu, smrt tvoja moja nada u nuždi
i pogibelji. U časovih sdvojenja i straha neka bude
ljubav tvoja suncem i štitom, svjetlom i nagonom,
da nemalakšem u borbi proti zlu, koja mi je borba
opredieljena! Amen.

Ah! komu je unišao u srce

Spasitelj i mir Božji, taj
bez Njega živjeti nemože,
te ga traži sveudilj, pa
 — 26 —

ga nadje, gdje treba.

О da to znadu ljudi svi,
koje je On izkupio krvju svom!
О kakva šteta, da još i danas
nezagrle nauk njegov!
Blago svakomu, koji se
je uticao u tebe oj Isuse! Amen.

Slika V.

Unutarnjost blaženoga. — Srcu mu je hram živoga Boga,

prebivalište svetoga Trojstva.

U srcu pomilovanoga i Duhom svetim posve

cenoga griešnika ukaže se sad sveto Trojstvo, Otac,
Sin i sv. Duh, jer Isus reče: Tko ima ljubav k meni,
držat će rieč moju; i otac moj imat će ljubav k
njemu; i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se na
staniti. Iv. 14, 23. Takova čast udio pade kršća
nina, koji pomiren Bogom, opran krvlju Krstovom,
Spasitelja svoga nada sve ljubi, te zato i zapovjedi
njegove drži. Vječno Božanstvo se sada svraća u
njega. Otac ga ljubi Sina radi. Otac, Sin i sveti
Duh, nastanuju se i ostaju u njem. Zato i piše
sv. Pavao: Neznate li, da ste vi crkva Božja i Duh
Božji živi u vas? Ako tko pokvari crkvu Božju, po
kvarit će njega Bog: jer je crkva Božja sveta, a to
 M. N

Vé

Nutarnje stanje blaženoga, srce mu je hram živoga

Boga, prebivalište svetoga Trojstva.
ste vi, 1. Kor. 3, 16. 17. Nadalje piše isti: I vi
ste crkve Boga živoga, kao što reče Bog: uselit ću
se u njih i življet ću u njih, i bit ću im Bog, i oni
će biti moj narod. 2. Kor. 6, 16.
Polag svetoga Trojstva nalazi se i Krst Isusov
u srcu. Na križ taj kršćanin nesmije nikad, da za
boravi. Muka i smrt Isusova, Isukrst razapeti, za
sluga njegova ostaje uvjek temeljem, na kojem
gradi, na koji upire vjeru i nadu svoju, ostaje vrelo
ljubavi svoje. Makar gledao Otca, Sina i sv. Duha
u sebi, makar ga obuzelo blaženo veselje, on se još
uvjek sjeća, ter se pita: Odkale meni, griešnikп
ova nezaslužena milost? Odgovor: Posredovanjem
Isusa Krsta razapetoga, koj me je smrću svojom
pomirio z Bogom. Njegovom milosti, Njegovom
Zaslugom postao sam ono, što jesam.
Umjesto onih sedam smrtnih grieha, što su
prije bili napunili srce njegovo, nalazimo sada u
ovom nasuprotne krieposti: Čednost, ljubav, dare
žljivost, čistoću, umjerenost, trieznost, ustrpljivost
i blagost, revnost i pobožnost.
Tko se nebi rado trsio iz petnih žila, da vje
ruje u Isukrsta, da ga ljubi, da ga sliedi, da mu
postane podobnim, kad znade da je Bog obrekao
onim, koji obdržavaju rieči njegove, da će se na
stanit u njihova srca i ostati u istihi? 0 dajte, lju
bimo Njega, kliče sv. Ivan, jer 0m nas je najprije
ljubio, i Bog je ljubav, i tko stoji u ljubavi, u Bogu
stoji i Bog u njem. 1. Iv. 4, 16. Tako se možemo
 — 29 —

približavati Bogu, tako duboko se Bog spušta k

nam! Dajte da se vježbamo u občenju sa ovim
preuzvišenim Duhom! Da budemo uvjek u blizini
Njegovoj, da On uvjek u nami prebiva! Sve izvan
toga ništetno, promenljivo jest, čitav je sviet ne
stalan, ali Bog, Isukrst u nami ostaje uvjek, te ako
se Njega držimo, jedan smo duh s Gospodom.
1. Kor. 6, 17. Оn nam darovaše častna i prevelika
obečanja, da radi njih imademo dielu Božjoj pri
rodi, ako utečemo od tjelesnih željahovoga svieta.
2. Petr. 1, 4. Dajte, vjerujmo u Njega! Jer tko u
Njega vjeruje ima život vječni. Iv. 6, 47.

TVIOlit Va.

Bože sveti! Otče našega Gospoda Isukrsta!

Otče naš! O kako Ti nas ljubiš! Kako si ljubio
mene, kukavnoga griešnika, kako si me učinio bla
ženim i sretnim u tvojem Sinu, Isukrstu! Ti hoćeš
prebivati u meni, Ti ostaješ u meni, a ja u Tebi!
Ја ću biti izpunjen svakom puninom Božjom!
Еfeš. 3, 19. Kako nebi ljubio Tebe iz dna srca
moga? O daruj mi ljubav Tvoju! Nedaj, da se
više oddielim od ljubavi Tvoje! Obrati sav duh
moj k Tebi, da se držim samo Tebe, a sve ostalo
da mi bude ništetnim! Da Tebe nadjem posvuda,
da sve radim i trpim Tebi za volju! Daj da mi
budeš Ti jedinim i svim, Ti Gospode srca moga!
Ti dielu moj u vječnosti! Amen.
 — 30. —

Bože! odredio si srce moje za stan Tvoj!

Budi mi uvjek u njem, uvjek blizu!
Ništa mi nemože pomoći, ništa posvetit me;
Ni vlastita snaga, ni umnost čovječja.
Dodješ li pako u srce Ti gospode,
Tad ću naći u Tebi milosti i pokoja.
Daj da izpunjuje dušu moju sama ljubav!
Ljubav si odaberem pred svim blagom i
bogatstvom!
Ostalo sve odstrani, sve izbaci iz srca mog!
Daj da sama ljubav Tvoja izpunjuje moju ćud!
Оj Ti utjeho moja! svjetlo moje, spas moj,
Najveće mi blago i bogatstvo!
Ah nastani se Ti u meni!
Ti me samo razveselit možeš!
Bez tebe sve jalovo je!

Slika VI.
Stanje srca kod čovjeka, u koga je revnost opet oma
laksala, te koji opet počima ljubiti sviet.
U toj slici vidiš obraz, u kojem jedno oko gleda
drzovito u sviet, drugo je oko driemno i pospano.
U srcu već neima toliko znakova muke Isukrstove,
iskre made ugasnu, Zvjezda — slika vjere — po
staje sve to tamnijom, te je izgubila svjetlo i sjaj
svoj. To nam pokazuje, da nestane žara pobožnosti,
 Šaš se a “:

Stanje srca kod čovjeka, u koga je revnost opet

omalaksala, te koj počima opet ljubiti sviet.
 — 32 —

da ohladni ljubav Gospodnja, da se odmiče milost,

da se uzkoleba te konačno izčezne vjera, kod onog
čovjeka, koj nazaduje u dobrom, u ljubavi, triez
nosti i budnosti, te sve više stane uživati slasti
ovoga svieta, pa sve manje misli na muke Spasi
telja svojega i sve se redje sjeća Isusa Krsta. Srce
takova čovjeka potamni, postane suhim. Takav
čovjek postane lienim i bojazljivim. A što se
sgadja sada?
Sviet — u slici čovjeka sa bodežem — sada
silom prodire u srce, u kojem je ponestalo snage
vjerske, neimajući jasnoga svjetla, neimajući više
ni ljubavi Božje, gubi griešnik svaku hrabrost, te
se ili boji pretnja svieta, ili se dade prevariti nje
govim laskanjem, tako da opet obljubi sviet.
Sada se vraća i djavol noseć i vlačeć opet
stare gadne živine u srce. Tomu sada podje lahko
za rukom, jer nenadje nit straže nit zapreke, jer je
čovjek omlitavio, olienio u molitvi, nebježi više
grieh, već se sam izvrgne pogibelji.
Milost Božja — u slici andjela — nastoji do
duše odcerati djavola, ali badava! Čovjek otvorio
je griehom vrata srca, kroz koja sada djavol za
jedno za griehom prodire.
Tu se u svojoj važnosti pokazuju rieči Isu
krstove: Stražite i molite, da se občuvate zave.
denja! Molite bez prestanka! Molitva je duša krš
čanskoga života, gdje ona prestaje, prestaje i dobro,
molitva je disanje duše.
 – 33 –

Srce bez straže i oružja svim je neprijateljem

otvoreno, griehu i djavolu. Nedaj dakle da zaspi
sveta straža, molitva i iskrena pobožnost, da ne
uzmogne unići nečistoća u hram Božji, te istoga
uništit, jer inače će Bog uništiti tebe. Budite
triezni i pazite, jer suparnik vaš, djavol, kao lav
ričući hodi i traži koga da proždere. Branite se
od njega tvrdjom u vjeri. 1. Petr. 5, 8. Tko stoji,
neka pazi, da nepadne! Nesmijemo biti nikada
bez oružja, koje sv. Pavao Efeš. 6, 13–19 tako
liepo opisuje, jer se neimamo samo boriti krvju i
s tielom, nego i s poglavari i vlastmi, i s upravi
telji tame ovoga svieta, s duhovi pakosti izpod
neba, koji nas proganjaju razpaljenimi strielami.
Ef. 6, 12. Striele ove možemo samo ugasiti štitom
vjere. Vjera dakle mora da ostane uvjek živa i
čvrsta, ljubav uvjek vatrena. To pako može ostati
Sama onda, ako odvratimo pogled od svieta i nje
govih slastih, te držimo pred očima uvjek Isukrsta
i muke njegove. Čim izčezne temelj vjere, Isus ra
Zapeti iz srca, vjera namah gubi svu snagu, sav
život i svu svjetlost, te ljubav Božja ohladni.
Molitva.
Gospode! koji izpituješ i znadež stanje moje
unutarnje! Tebi je znana slaboća srca moga i nje
gova nestalnost! Znadeš kako lahko u njem ljubav
ohladni i vjera oslabi! Tebi je znano, kako sam
sklon svietu i da se bojim svakoga napora, svakoga
3
 — 34 —

ozbiljnoga pokusa, da nadvladam ovu sklonost! Ah

Gospodine! Ojačaj me, oživljuj me! Udrži me Ti,
bez Tebe nemogu ništa! Neostavi me Bože, spase
moj! Nedaj da ugasne u meni svjetlo, da ohladni
ljubav, da poumre vjera! Daj mi uvjek nove snage i
nove volje k molitvi! Upri oči moje u Tebe i u muku
Tvoju! Odvrati mi oči od nestašice svieta ovoga
Sta smo mi bez Isusa, Gospodina?
Siromašni, kukavni, jadá puni!
Ah smiluj nam se Gospodine naš!
Podaj nam snagu duha Tvoga!
Da nadvladamo strasti tiela našega.
Ukleši, oj Isuse! rane krvne Tvoje
čvrsto mi u srce, da ih se uvjek sjetit mogu.
Čim zamislim na koje zlo,
svrnem na muku Tvoju oko,
ter ova mi neda šalit se griehom.
Uzdrži mi pogled taj,
dok me zoveš za svieta toga.

Slika VII.
Stanje srca kod čovjeka, koji se je izza učinjene pokore po
vratio griehu, tako da je sada podpunoma u vlasti djavoljoj.
Ova slika nam pokazuje griešnika, kako ga
opisuje Isukrst u sv. evandjelju Luk. 11, 24—26:
Kad nečisti duh izidje iz čovjeka, ide kroz bezvodna
mjesta tražeć pokoja, i nenašavši reče: da se vratim
u dom svoj, odkuda sam izišao. I došavši nadje
 s Niv
|
|
Aa š:
i 2
a= ,
-
) KR.
SS
2, ;s
22922): е S
AČrŠNN zE
S |

Slika srca kod čovjeka, koji se je izza učinjene po

kore povratio griehu, tako da je sada podpunoma u
vlasti djavoljoj.
 – 36 –

pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sedam dru

gih duhová gorih od sebe, i ušavši, žive ondje; i
bude potonje čovjeku onomu gore od prvoga.
Kakav užasan pogled! Djavol ima sada prie
stolje svoje u srcu, gdje je bio prije stan Božji,
hram sv. Duha. Djavol sada gospoduje i vlada u
srcu takvom. Stari se griesi opet pojavljuju, gadne
životinje udomile su se tu opet kano u svojini nji
hovoj. Pa odkle to dolazi? Čovjek neštovaše prije
zadobljenu milost, zaboravljaše očistiti se sasvim
od grieha, i zapusti vježbu u svetinji. A tko nena
preduje mora nazadovati. Tu neima prestanka.
Tko se nebori ozbiljno za ulaz kroz tiesna vrata,
tko nekoraca stalno i hrabro po uzkoj stazi, tko se
neukloni brižno svakoj priliki ka griehu; toga o
mami naskoro djavo i uhvati u mrieža svojih, oča
rajuć ga lukavo dražestmi grieha i slastmi svieta.
I tako se obistinuje poslovica: pas se povraća na
svoju bljutovinu, i svinja okupavši se, u kaljužu.
2. Petr. 2, 22. To jest, netriezan lahkouman se
čovjek vraća staromu griehu, te se opet predaje
svojim nagonom i strastim.
Duh sveti sada bježi: Jer kako bi duh Božji
mogao prebivati zajedno sa nečastivim? Kako bi
moglo jedno te isto srce biti hramom Božjem i ku
ćištem vražjim?
Andjeo – slika milosti – žalostno se odda
ljuje, ali uzdignutima rukama, pokažuć tim, da se
Isukrstu jošte smiluje kukavni griešnik, te mu veli:
 — 37 —

„О da još jednom upoznaš što ti je uvjetom bla

ženoga mira! Božja ruka, srce Spasitelja tvoga, još
ti je otvoreno! Vrati se odpadniče, ja ću ti se još
jednom smilovat!“ — Ali griešnik više nečuje, on
osorno gleda u sviet, te već nemari ni za skromni,
ni za javni grieh, ni za sramotu. On nevidi ponora,
u koj hrli, nezna za užasi, što su u njegovom srcu,
jer mu je vjera mrtva, zvjezda izgubila svu svjetlost,
te djavol već griešnika sasvim zasliepio.
Gle, suputniče dragi! tako će biti s tobom,
ako si, izpovjedajući griehe svoje i kajavši se radi
njih, dobio oprost, ali po tom se nisi Božjom milosti
obranio proti griehu, već mu se opet bacio u naru
čaj. Sada je gore nego li prije, jer grieh i djavol
usadili su se sada cvršće, te sad si, griešniče, postao
podpunim robom zla i vraga. Čuvaj se dakle, da se
nepovratiš u stare navade, u stari grieh! Kad ti
je bilo jednom oprošteno, kad si se već jednom
odrekao grieha, vraga i njegovih opačina, to im
budi vječnim neprijateljem, bježi od njih, gdje samo
možeš, jer vazda vrebaju na priliku, da nadju pro
stora u srcu tvome, te da se u njem čim čvršće
ukorjene. Dadeš li im prostora, to će diela tvoja
posljedna biti gorja od prvih. Uzdaj se u Boga,
koji je dosta moćan, da ti pomogne i da ti pribavi
pobjedu nad neprijateljem. Ako i sagriešiš jednom,
sabraj opet sve sile, ter se bori na novo! Samo se
nikad nepomiri griehom! Traži vazda utočište u
svemogućoj snazi Spasitelja tvoga! On ti može i
hoće, da pomogne. On je silniji. Оn može izćerat opet
djavola, te tebe oslobodit. Zašto da dadeš srce tvoje
vragu, kad bi ono moglo biti hramom Božjim?
Моlit Va.

О Вože! Ti si ipak moj Bog! ipak otac moj!

jer ja sam stvorenje Tvoje. Ti se me stvorio! Isu
krste, tvoj sam spašenik; Ti spasitelju moj! i meni
po Bogu odredjen za spašenje moje! Ti takodjer
mene radi zauzmeš stolicu kraj desnice Božje.
Ti imadeš svu snagu i vlast, da me oslobodiš
grieha, Smrti i djavola, makar sam uhvaćen u nje
govoj vlasti kao rob njegov! Primio si darove
i za odpadnike (Ps. 68, 19), dakle i za mene, ako
sam se oddaljio od Tebe! Ti se smiluješ svakomu
griešniku! Nezabacuješ prošnje nijednoga! Evo
mene, kličem k Tebi: milost! oprost! Ti hoćeš, Ti
možeš spasiti svakoga! Nitko nije pao u ponor, koj
bi bio Tebi predubok, Ti ga možeš iztrgnuti iz
njega! Iztrgni me dakle iz robstva grieha i dja
vola! Daj, da neboravi nadalje u meni grieh! Tebi
posvećujem srce moje! Tvoje neka bude! Ti si ga
kupio krvju svojom Šalji svjetlo, da me mine
tmica! Daj mi duha tvoga, da pobjegne vrag! Po
kloni mi milost tvoju, da se otupi grieh! Uništi
djavola i njegovu snagu! O daj, oslobodi me! Amen.
Dušo moja drži vazda u očima spas tvoj!
Ostani kod Isukrsta, Spasitelja!
Drži se čvrsto krune svoje,
 jer ti njoj prieti vazda pogibelj
na zemaljskom svietu ovom.
Vjeruj čvrsto u pravicu!
Težki je grieh odpadnuće svako!
Vjernost prava se drži staze Isusove!
Vazda pazi, ter se čuva,
Neda, da si strasti krče put.

Slika VIII.
Smrt bezbožnika i kazna grieha.
Tako leži griešnik, koji nije činio pokore na
smrtnom svom krevetu – tielo puno boli, duša
puna bojazni i užasa pred smrti, puna straha pred
dojdućim sudom. Ostavljen je sasvim, neima mu
pomoći ni utjehe, jer on nevjeruje, te Boga i spa
| sitelja nespoznaje. Smrt mu lebdi pred očima,
prieteć mu se, da će ga lišiti svih radostih, slastih,
častih i dobara — u obče svega. Djavol mu poka
zuje učinjene griehe. Prije predstavljao je griehe
sladkimi i dražestnimi, zavadjajuć time griešnika;
ali sad ga plaši i zastrašuje savjest njegovu, po
kazujuć mu kaznu grieha što čeka griešnika, to
jest: vječna propast, vječno prokletstvo i bezkrajna
vatra u paklu. Sdvojno naokolo gleda griešnik, ale
nevidi ništa do groznih strašila; savjest, koja je
dosele spavala, probudi se sada, te ga muči tisu
cerostrukom snagom. On vidi pakalj, otvoreni
ponor, pripravan da ga proguta, da ga proguta za
 li
| i
ili:
m
IIIi III
јE -

Smrt bezbožnika i kazna grieha.

 — 41 —

sve vjeke. On nije više kadar čuti šta dobra, jer

je srce njegovo već otvrdnulo proti svim utiskom
dobroga. On se odvrati od duha dobroga — od
milosti, koju predočuje andjeo – zato ga ostavlja
andjeo, te ga prepusti sdvojnosti. U stanju tako
vom griešnik izpusti dušu, te dolazi pred sudište
Isukrstovo; pa sada čuje iz ustiuh onoga, kojega
ili nije slušao, ili opet ostavio, neporečnu odsudu:
„Bježi prokletniće, u vječni pakao!“
То је nagrada grieha i slasti zemaljske.
Zabačeni griešnik, odsudjen od Boga, izključen iz
neba, za sve vjeke prognan pred licem Božjim,
padne u ponor — u vatru, koja nikad neutrne, ter
ga muče jade, koje nikad neprestanu.
Ah! koliko ljudih hrli u tu propast! Koliko ih
imade, koji se nazivlju kršćani, ali ipak služe
griehu i ništetnim slastim, predadu se skuposti ili
razsipnosti, oholosti ili zavisti, nečistoći ili lienosti,
srčbi ili neumjerenosti i pijanstvu ili u obče:
svietskomu životu i razkošju. Doduše izpovjedaju
kadkada griehe svoje, ali to čine samo iz navade,
a ne da se poprave. Oni se opet i opet izpovjedaju,
pa opet grieše, te tako ide sve dalje do konca
njihovoga. Uza sve polaženje crkve, uza svih iz
povjedih i pričestih oni nadalje ostanu sluge grieha,
robovi djavola. Čim više se podvrgavaju crkvenim
uredbam, tim postanu ponosnijimi, kano da im
nebi bilo od nužde, da promjene srce svoje, pa da
se zaista i iskreno kaju i pokoru da čine. Iznenada
 — 42 —

dodje smrt, te ih smakne, pa buduć da su sijali u

tielo svoje, to su požnjeli od tiela propast, jer što
čovjek sije, to će i žeti. Gal. 6, 8.
Osobito strašna je smrt onih, kojim je bilo
jednom već oprošteno, ali si nisu znali sačuvati
milost, te su se opet bacili u naručaj svietu i griehu.
Jer kao što kaže sv. Pavao, Hebr. 10, 26: Kad mi
griešimo nahvalice, pošto smo primili poznanje
istine, nema više žrtve za griehe, nego strašno
čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one
koji se suprote, jer nije moguće one, koji su jednom
prosvjetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali za
jedničari Duha svetoga, i okusili dobre rieči Božje
i sile onoga svieta, — pa su odpali, opet obnoviti
na pokajanje, jer sami sebi na novo razpinju i ruže
sina Božjega. Hebr. 6, 4.
О da poznate vi griešnici, koji ste oddani
svojim strasti, ono što ljubite! Vi time ljubite
smrt i propast! Što vam sada laska, to će vas
kasnije mučiti. Promislite posao vaš! Odrecite se
razkošja i grieha, jer je to propast vaša! Slušajte
prijazni glas miloga vašega pastira — Isusa Krsta,
koji vam kaže: Dodjite k meni — krv vas moja
očisti od grieha! Praštam vam — učinit ću vas
blaženimi! Nezatvarajte srce svoje ovomu milo
zvučnomu glasu, jer inače čuti ćete morat gromo
viti glas sudca: Bježite – vi prokletnici u viečni
oganj! — Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
Неђr. 10, 31.
 — 43 —

Моlit Va.

Bože! Ti si pravedan i odsude tvoje pravedne

su! Kod Tebe nevriedi ugled osobe, Ti sudiš sva
komu po njegovih djelih. Tko nečini pokore, tko
neuzvjeruje u rieč tvoju, te istu nesačuva, taj već
je odsudjen; taj vječnoga života viditi neće, već će
ostati u smrti za sve vjeke. Kao što si prijazan
prama pobožnim i vjernim, tako si strahovit nepo
kornomu griešniku, koji se odvratio od Tebe.
О Gospode i Spasitelju moj! Ti si me oslobodio
grieha, smrti i pakla! Okriepi me, da za rana
odvratim sasvim srce svoje od grieha, te da ga
obratim k Tebi! Budi me, da se uzmognem riešiti
smrti, i da mi padne život u dio! Skruši srce moje,
da učinim iskrenu pokoru, da sliedim duh Tvoj, i
da se njegovom pomoći preobrazim u novoga
čovjeka, koji samo Tebi živi i Tebi umire! Amen!
O Gospode dragi, kao kukavni nesretnik,
koji nenadje nigdje ni mira ni pokoja,
klečim moleć pred Tobom.
Stanje mi kukavno poznato je Tebi!
Оbratio se ja makar kamo,
bez Tebe srce mi neće, da miruje!
Smiluj mi se dakle kao nesretniku,
Koj si sam pomoći kadar nije!
Smiluj mi se, Sine Božji!
Očisti mi srce, pa mi ga obnovi!
 — 44 —

Slika IX.
Nutarnje stanje kršćanina, koji je uztrajao u borbi proti
zlu i vježbao se u dobrom do konca svoga.
U toj slici vidiš, kako je srce kršćanina ob
koljeno sa svijuh strana neprijatelji. Djavol i griesi
neumorno vrebaju, tražeć priliku, da se dohvate
vlasti nad srcem. Dolje sa strane stoje dva čovjeka
— oni predočuju nam sviet. Jedan pruža čašu,
mameć na tjelesne slasti i svjetske razkoši. Drugi
— mačem u ruci – kuša, da nas prietnjami, pro
gonstvom i drugimi silovitimi sredstvi od dobroga
odvrati i da nas privede griešnomu životu.
Sa timi neprijatelji spasa, s tielom, svietom
i vragom imade se boriti kršćanin kroz cieli život;
ali srce mu je oboružano, nemože ga nadvladiti
neprijatelj.
Nad njim lebdi andjeo – slika milosti —
bodreć ga sveudilj na uztrajnost u borbi, rekav mu:
Spašen će biti samo onaj, koj se bori revno za
pravo. Tko uztraje do konca, postati će blaženim.
U srcu se liepo i jasno sjaje zvjezda, to znači,
da je vjera živa, a vjera je pobjeda, koja nadvlada
sviet. Čovjek takav pun je ufanja u Boga, zato se
mu i nalazi u srcu napis: Tko je poput Gospodina?
Božja je milost moja, a time sam zadovoljan. Na
drugoj strani srca stoji: Tko nas može razstavit
od ljubavi Isukrstove? nevolja? jeli strah? jeli
progonstvo? jeli glad? jeli pogibelj? — u svem
 Tko će me
razstavit od
ljubavi
Isukrstove?

Nutarnje stanje kršćanina, koji je uztrajao u borbi

proti zlu i vježbao se je u dobrom
do konca svoga.
 – 46 –

ovom pobjedjujemo onoga radi, koji nas je ljubio.

Vjera i ljubav dakle izpunjuje srce. U sredini srca
vidimo ostiu s napisom: Isuse, ljubavi moja! To
pokazuje njegovu revnu želju za pravom duševnom
hranom, za hljebom Božjim, koji silazi s neba i
daje život svietu. Iv. 6, 33. Ovim živim i oživlju
jućim kruhom, hrani, kriepi on vjeru i ljubav svoju.
U tom jelu nadje najveću snagu, vječni život, kako
je i rekao Isus: Tko jede moje tielo i pije moju
krv, ima život vječni, on stoji u meni i ja u njemu.
Iv. 6, 54. 56.
Nadalje vidiš u srcu Isusa razapetoga i otvo
renu knjigu – sveto evandjelje. Jer razmatranje
riečih Božjih, čitanje svetoga pisma, poglavito pako
Svetoga evandjelja, najugodnija je zabava pobož
noga. On se time kriepi i oboruža za borbu proti
svietu, griehu i djavolu. Tko nedrži Isusa razape
toga u srcu svome, taj je sigurno još za živa tiela
mrtav. A kto neljubi sveto pismo, rieči Božje, nada
svimi knjigami, nada svakim znanjem, koji se ne
služi svetim pismom kao ravnalom u radu svomu,
taj sigurno težko boluje na duši, ako već nije
sasvim zabačen i mrtav.
Konačno vidimo u srcu crkvicu, otvorenu
novčanu kesu, hljeb i ribu. Crkvica znači da po
božni rado moli, te neprestano uztraje u molitvi.
Javno u družtvu vjerujućih, kao što i sukromno u
sobici svojoj, u obče posvuda srce mu se zabavlja
s Bogom, ono živi i lebdi u občenju š njim. Bez
 — 47 —

molitve nemože nitko, da uztraje u vjeri, u ljubavi

i u blaženosti.
0tvorena kesa znači darežljivost njegovu,
bratsku ljubav bližnjega. On se protivi skuposti,
davajuć rado bratu svome, koj oskudjeva. On to
čini, da se time vježba u ljubavi i da srce svoje
čim više oddalji od požude za zemaljskim blagom.
On znade, da imade duša, koje su se izbavile iz
vlasti djavolje odričuć se drugih krupnih opačina,
kao nečistoće ili neumjerenosti; ali padoše mu
opet u šake, pošto su potajno gojile škrtost, ljubav
za novcem, te su se pod svakojakimi izlikami i
izprikami suztegnuli darovati bljižnjemu.
Нljeb i riba predočuju nam umjerenost i
trieznost njegovu, uslied koje drži pravu mjeru u
jelu i piću, da nebi prekomjernošću razdražio strasti
tiela, uslied kojih bi mogao postati nesposobnim
za vježbu u dobrom i blaženom.
Ovim se oružjem bori uztrajni kršćanin, ovo
ga oružje uvjek prati, te tako nadvlada on neprija
telje svoje; tielo, grieh i djavola.
Моlitva.
О Isuse ljubavi moja! Ako Tebe imadem, ne
marim za drugo! Ti ostaju meni, pa ću biti uvjek
plodonosna loza. Bez Tebe pako nemogu ništa.
Oživljuj sve više vjeru moju, da tvojom pomoći sve
nadvladam! Ljubav tvoja neka se množa u mom
Srcu, neka ga razpali, da ljubim Tebe samoga nada
 — 48 —

svom inom krasotom, da mi nebude osim Tebe

ništa dražestno niti liepo, niti ljubavi moje vriedno!
Daruj mi uztrajnosti, koju si samo kadar podieliti
Ti u milosti tvojoj! Nedaj da me išta razstavi od
ljubavi tvoje! Križ tvoj, uspomena smrti tvoje,
neka bude hranom moje ljubavi i privrženosti
prama Tebi! To me neka spaja nerazrješivo s
Tobom! Pokloni mi time, kao što si obrekao život
vječni i stoji po vjeri u srcu mome! Rieč tvoja,
puna života i duha, neka me probudi, razsvjetli,
tješi, bodri, oživi i okriepi u svakdanjoj borbi te u
ustrpljivost i vjernosti! Neka Ti bude posvećeno
cjelo srce moje, sve misli i sve želje, koje gojim!
Daj! da se nesamo borim proti pojedinim strastim,
nego proti svim! Da pobjedim sve: skupost, blu
dnost, zavist i zloradest, oholost, srditost i osvetlji
vost, liеnоst i neumjerenost! Daj, da se molim bez
prestanka, da dobijem uvjek nove snage, da mogu
čim laglje pobjediti i ostati vjeran Tebi o Bože za
uvjeke! Amen!

Slika X.
Smrt pobožnoga i pravednoga.
Čovjek, koji uztraje uvjeri, te se je neprestano
vježbao u Božjoj blaženosti, taj mirno i veselo legne
u smrtnu postelj, kad mu dodje zadnji čas. On se
neboji suda Božjega, jer ga ovaj odsuditi neće, jer
Isus reče: Tko moju rieč sluša i vjeruje onomu,
 - - 49

koji je meni poslao, ima život vječni, i nedolazi na

sud, nego je prešao iz smrti na život. Iv. 5, 24.
Tako leži sada pravednik mirnom savješću,
jer su mu grieši oprošteni, te on uživa u svom srcu
milosti Božje. On zagrli križ sveti, pokazujuć time
svoju ljubav i štovanje napram Isukrstu razape
tomu, kojega si je bio za cieloga svoga života usa
dio u srce, i koji je takodjer sada u čašu smrti
jedino i cielo mu pouzdanje i povjerenje. U Isu
krstu je živio, u njem i umire. Iz prijaznoga i
veseloga lica sjaje mu se nutarnji mir, Božja utjeha
i pouzdani duh, koji u njegovom srcu vlada. Oko i
srce obrati k nebu, te sav mu pogled izrazuje želju:
Želim umrieti da dodjem k Spasitelju svomu. Andjeo
Božji dočeka dušu, dok se usavrši, da ju može
donjeti Bogu u krilo. Kad se je lišila duša spona
tiela i umrlosti, ona prileti u susret onomu, u koga
je vjerovala ovdje, u koga se je uzdala, koga je
ljubila, i nevideć ga nikad. Isukrst prijazno dočeka
dušu riečmi: Dodji, ti vjerni i pobožni sluga moj,
ti si bio vjeran nad malim; ja ću te uzdignuti nad
mnogo - udji u radost Gospodina tvoga.
IDjavol mora sramotno bježati.
Kakva radost! kakva će to biti slast, viditi
Gospodina lice u lice, te poput njega uživati blažene
slasti! Tko je kadar to opisati?
Таko umire pravednik, koji je kao vjerni
kršćanin u borbi proti griehu, svietu i djavolu uz
trajao do kraja. Tako je liep konac borbe i muka
4
- NA
Ni
S
S
- A,- -

ili
AW

|
- - - A

- T |
|- |
|

AIN
A
јS:
STj S
-
N N
|- N

I
| N -
ru ----
-

N
N. V
|

N
-

-
N
|-

S
-

MIN

Smrt pobožnoga i pravednoga.

kod čovjeka pobožnoga! O da to bodri svakoga na
uztrajnost u vjeri, da nebi omalaksao, te se ozbiljno
borio, da uzmogne svršiti tečaj svoj, te uniči kroz
uzka vrata; u nebu ga čeka sjajna kruna, nepo
vehniva, neokaljiva sjajna baština.
TVIOlitva.

() Isuse, Gospodine! kako ću lahko izčekivati

zadnji časak, ako imadem Tebe u srcu, ako si Ti
kod mene, te me tješiš! Tko je kadar mene uzne
mirivat ili odsudit? moji griesi? ove si mi Ti
oprostio, očistio me od njih, te me posvetio krvju
tvojom, skupocjenom onom krvju. Može li me
djavol zastrašiti? Ne! Ti si pobjedio, te mu moć
oduzeo, on mi nemože ništa, jer si Ti polag mene,
jer si Ti umro za mene i za mene uzkrsnuo Ti si
s desne strane Božje, moliš za mene, te me ondje
zastupaš. Rimlj. 8.
INišta me dakle u smrti neće moći razstaviti
od ljubavi tvoje. Dakle daj, Isuse predragi! da
samo u Tebi živim, u Tebi umirem! Daj da se
vjerno Tebe držim, pa da se nikad od Tebe neod
vratim! Daj mi milost, da se svakim danom sve
više odtrgnem od svega, što nisi Ti, te što me ne
može pratit u smrti! Probudi u meni vruču želju
Za tvojim viečnim nebeskim kraljevstvom, da bude
moj ovdašnji život onakav, kakav se dolikuje budu
ćemu gradjaninu nebeskomu. Blažena nada, da ću
njekoč biti kod Tebe, neka me napuni, i neka me
1%
 - 52 —

bodri u revnosti da činim ovdje čim više dobra i

da zaslužim nagradu nebesku! Kraj toga, daj,
o Bože! da me nikad neostavi čvrsto povjerenje u
Tebe, čvrsto pouzdanje u tvoju svetu zaslugu, u
milost i ljubav tvoju, o Spasitelju moj! Daj da se
čvrsto nadam i pouzdajem u muku i smrt tvoju, u |
dragocjenu i neizmjerivu zaslugu tvoju, Ti! koji si i
umro za mene, te sada za me živiš od vjeka do
vjeka! Amen!
K tebi me, Isuse! Zove srce moje!
Ti si izvor žića moga,
komu se nikad badava tužio nisam.
Ti uništuješ griehe moje!
Ti, moja utjeho u smrti i nevolji!
Ravnalicom kod života moga
neka mi služi život tvojo, muka tvoja!
Krv tvoja prolivena neka me okriepi!
Samo k Tebi obratit ću pogled svoj
dok mi traje život taj.
Ovdje na tom ću svietu težit za tim,
da samo Tebi čim više omilim.
Tako čekam Tebe, Spasitelju!
Čekam čeznućem, da dodjem k Tebi |
i da vječno kod Tebe ostanem.

Natisni! А. Нolzhausen u Beču.