Intepretacijski esej

Antun Branko Šimić

Izbor iz poezije
Antun Branko Šimić, rođen u Drinovcima 1898.g., je značajni hrvatski pjesnik avangarde
koji je ostavio neizbrisiv trag u književnos svojim dubokim emocionalnim izričajem i filozofskim
dubinama. Kroz njegove s hove, otkrivamo da je Šimić svijet doživljavao na poseban način,
koristeći riječi i mo ve kao sredstvo za introspekciju i izražavanje svoje nutrine. U ovom eseju
ćemo istraži ključne filozofske aspekte Šimićeva pjesništva koristeći citate iz njegovih djela kako
bismo potkrijepili tvrdnju da je upravo duboka introspekcija i filozofski duh ono što ga izdvaja
među pjesnicima.
U pjesmi "Pjesnici," Šimić is če: "Pjesnici su čuđenje u svijetu'' '' ...njihove oči velike i
nijeme rastu pored stvari '' ''Pjesnici su vječno treptanje u svijetu'' . Ovai cita odražavaju
filozofsku dubinu njegovog pjesništva. Pjesnici, prema Šimiću, nisu samo promatrači svijeta, već i
duše ljudi. Oni su koji duboko razmišljaju o emocijama, rados i tuzi, otvarajući prostor za
introspekciju i duboku filozofsku analizu ljudskih emocionalnih iskustava. Pjesmom "Opomena,"
Šimić nas podsjeća: "Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda" ''Da ni za čim ne žališ kad se
budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda!'' . Ovi cita po ču nas na razmišljanje o
prolaznos trenutka i važnos sadašnjeg trenutka. On nas po če na filozofsku refleksiju o
vremenu, smislu i prolaznos života, upućujući nas na razmišljanje o prirodi ljudskog postojanja.
Šimić u pjesmi ''Moja preobraženja'' piše sljedeće : ''Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne
noći iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i s pogledima plivam preko polja livada i voda'' .
Ovdje se Šimić koris slikovi m jezikom kako bi prikazao svoje duboko promišljanje i duhovno
istraživanje te govori o tome kako izlazi iz h mračnih trenutaka i uspinje se prema svjetlu i
novom početku, što je filozofski koncept preobražaja i obnove. U pjesmi ''Povratak'' pjesnik
predstavlja izazove, tuge i nejasnoće s kojima se suočavamo u životu te ukazuje na svoju snagu,
dostojanstvo i volju da se suoči s izazovima života te nas po če na razmišljanje o prirodi ljudskog
postojanja, o prolaznos trenutaka i o važnos očuvanja vlas te unutarnje integritete usprkos
teškoćama života. '' I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče s onu stranu mrke mirne vode
znaj: ja koracam uspravan i svečan kao pored tebe'' .
Antun Branko Šimić, filozofski nadahnut pjesnik, svoju nutrinu izražava kroz bogatstvo
mo va i introspek vno pjesništvo. Njegova filozofija duboko uronjena u razmatranje ljudske
duše, prolaznos trenutka i pitanja iden teta, čini njegovo pjesništvo jedinstvenim u svijetu
književnos . Kroz svoje s hove, Šimić nas po če na filozofsku introspekciju, po če nas da dublje
razmišljamo o prirodi ljudskog postojanja, prolaznos trenutka i pitanjima iden teta. Šimićevo
pjesništvo je duboka filozofska odiseja kroz unutarnje svjetove i ljudsku suš nu. Pjesništvo
Antuna Branka Šimića proživljavam kao duboku i emo vnu vožnju kroz dušu, gdje svaki s h
otkriva tajnu unutarnjeg svijeta i pomaže nam bolje razumje sebe i svijet oko sebe.

Fuad Ahmetašević 3.L

463 riječi