Moji snovi

Moja velika ljubav u životu je glazba i često ramišljam o svojoj budućnosti s

njom. Često razmišljam kakav bi bio svijet bez glazbe. Dosadan zar ne? Kada
sanjam često mi je san povezan s glazbom i lijep je, ali jednu večer kada sam
zaspio imao sam noćnu moru.
Nalazim se u „Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog“ zajedno s mojim
prijateljima i učiteljima Glazbenog odjela Pazin. Jedan sat je prije velikog nastupa i
pripremamo se. Ja imam dvije točke: solo nastup i nastup s orkestrom. Vježbali
smo i sve je bilo u redu. Nakon nekog vremena počeli su dolaziti ljudi. Bio sam
siguran da će sve biti u redu. Moji prijatelji su imali također solo nastupe uz
nastup s orkestrom. Koncert je krenuo. Nastup orkestra je bio prvi. Zatim su
krenuli moji prijatelji s svojim solo nastupima. Ja sam bio na kraju kao šlag na
torti. Cijelo vrijeme mi je kroz glavu prolazilo kako su ovo mojih pet minuta koje
ne smijem prokockati. Ja sam došao na red. Krenuo sam svirati i sve je bilo u redu,
sve do djela kada mi je nestalo tona na instrumrntu. Svirao sam u pratnji klavira.
Učiteljica klavira je nastavila svirati jer nije razumjela što se dešava.Svi su primjetili
da ne sviram. Bilo mi je jako neugodno. Nisam znao što trebam učiniti. Htio sam u
zemlju propasti. Nakon nekog vremena sam samo otišao s pozornice.
U mislima mi je bilo kako nisam za glazbu i kako sam osramotio cijeli Glazbeni
odjel. Kasnije sam vidio učitelje kako mi prilaze. Kada su mi prišli mislio sam da će
mi reć kako glazba nije za mene, ali oni su mi rekli „buđenje!“ Probudio sam se i
vidio mamu. Shatio sam da mi je to ona rekla i kako je to sve bio san.