Epigenetika i nasljednost: Razumijevanje

kako vanjski čimbenici mogu utjecati na

ekspresiju gena i prenositi se na sljedeće
generacije
Seminarski rad iz biologije
Igor Terček
18/2/2024

XV. gimnazija
Zagreb
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................2
2. Razrada...............................................................................................................................2
2.1. DNA metilacija, modifikacija histona te nekodirajući RNA:......................................2
2.2. DNA metilacija u sklopu epigenetike:.........................................................................3
2.3. Promjena u strukturi histona:.......................................................................................3
2.4. Mehanizmi nasljeđivanja:............................................................................................3
3. Zaključak............................................................................................................................3
Reference:..................................................................................................................................4
1. Uvod
Epigenetika je, po CDC(Centre for Disease Control)-u, znanost koja istražuje kako
ponašanje organizma te njegova okolina mogu utjecati na promjene organizma te kako naši
geni rade. Suprotno genetskim promijenama, epigenetske promjene ne utječu na naš DNA te
su reverzibilne budući da ne mijenjaju DNA organizma nego utječu na to kako organizam
procesuira DNA. Epignenetske promjene utječu na ekspresiju gena tako da se geni
“uključuju” tj. “isključuju” ovisno o okolini i navikama pojedinca.
Cilj ovog rada je pojasniti epigenetske promjene te ih povezati s nasljednim promjenama te
evolucijskom bioraznolikošću.

2. Razrada
Tri su glavne epigenetske promjene u ekspresiji gena:
 DNA metilacija
 Modifikacija histona
 Nekodirajući RNA

2.1. DNA metilacija, modifikacija histona te nekodirajući RNA:

DNA metilacija djeluje dodavanjem kemijske skupine na molekulu
DNA. Obično se ova skupina dodaje na određena mjesta na DNA, gdje
blokira proteine koji se vežu za DNA da bi čitali gen. Ova kemijska
skupina može se ukloniti procesom koji se zove DNA demetilacija.
Tipično, DNA metilacija „isključuje“ gene, a DNA demetilacija ih
„uključuje“.
Modifikacijom histona manipulira se komad DNA koji proteini mogu
pročitati tj. kad je DNA na histon zategnuta, DNA nije dostupan za
replikaciju. Isto tako, kad je DNA slabije uvijena na histonu DNA je
dostupan za replikaciju.
DNA koristi se kao uputa za stvaranje kodirajućeg i nekodirajućeg
RNA. Kodirajući RNA koristi se u izradi proteina dok nekodirajući
RNA kontrolira ekspresiju gena tako da se veže na kodirajući RNA
tako da više nije iskoristiv u replikaciji proteina.
 2.2. DNA metilacija u sklopu epigenetike:
Citozinska DNA metilacija prisutna je u skoro svim eukariotima, uključujući biljke,
životinje te gljive, no zanimljivo je zamjetiti kako kralježnjački genomi posjeduju
drastično veći broj metilacija nego beskralježnjački genomi koji su pretežno
nemetilirani (Varriale, 2014). Nedavna genomska analiza demonstrirala je da se
evolucijskim treagovima DNA metilacije može predvidjeti količina metiliranih
sekvenca nekog organizma što dokazuje da su ti procesi uistinu i povezani, također
koristeći uzorke metilacije možemo utvrditi i uzrok tj. razlike organizama kod
razdvajanja jedne vrste u dvije tj. tim karakteristikama možemo povezati vrste s
njihovim zajedničkim pretkom (Mendizabal et al., 2014).

2.3. Promjena u strukturi histona:

Promjene u strukturi histona i kromatina igraju veliku ulogu u nasljednosti određenih
epigenetskih promjena buduće da su neke od njih nasljedne u obliku genskog
„žigosanja“ gdje su neki geni utišani nasljedno. Ovakvo nešto uglavnom je
matrilinearno i nastalo je djelomice zbog in-utero razvoja potomaka gdje se dovodi u
pitanje dostupnost resursa (Keverne i Curley, 2008).

2.4. Mehanizmi nasljeđivanja:

Mehanizmi koji omogućuju stabilnu ekspresiju gena nisu još u potpunosti shvaćeni.
Diskutabilno je trenutno vjerovanje da se modifikacije u kromatinu koje se prenose
kroz diobe i množenje stanica su ključna točka u nasljeđivanju određenih
karakteristika. Postoji predloženi model gdje bi se sa starih na nove histone mogle
kopirati i modifikacije također postoji te on daje iznimnu važnost vjernosti DNA
metilacija kao ključnima u mitigaciji pogrešne ekspresije (Martin i Zhang, 2007).
DNA metilacija direktno utječe na evoluciju DNA sekvenci, djelovanjem kao
mutageni te moduliraju genomsku stabilnost (Ashe, Colot et Oldroyd., 2021).

3. Zaključak
Zaključno, epigenetska regulacija mogla bi pomoći u shvaćanju molekularne baze
nasljednih i nenasljednih faktora te daljnih istraživanja. Jaka korelacija između
evolucijskih napredaka i uzoraka DNA metilacije indicira njenu važnost u procesu
nasljeđivanja i evolucije. Promjene u strukturi kromatina koje ne mijenjaju sekvencu
nukleotida u DNA također su vrijedni spomena u pitanju napredovanja vrste,
naskjeđivanja modifikacija te generalnoj evoluciji. Evolucionarna epigenetika
karakterizirana je dokazima fenomena poput brze adaptacije populacije na novog
predatora ili promjenu u temperaturi koji postaju nasljedni po principu naturalne
 selekcije. I dalje nismo potpuno upoznati s mehanizmima koji ovdje rade te imamo dug
put to potpunoga shvaćanja epigenetskoga nasljeđivanja.

Reference:
[1] Ashe, A., Colot, V., Oldroyd, B.P. (2021) How does epigenetics influence the course of
evolution? The Royal Society Publishing [online] Dostupno na:
https://royalsocietypublishing.org/doi/full/10.1098/rstb.2020.0111#d1e1001 [18. veljače
2024.]
[2] cdc.gov: What is Epigenetics? (2022) Dostupno na:
https://www.cdc.gov/genomics/disease/epigenetics.htm#:~:text=Epigenetics%20is%20the
%20study%20of,body%20reads%20a%20DNA%20sequence. [17. veljače 2024.]
[3] Keverne, E.B., Curley, J.P. (2008) Epigenetics, brain evolution and behaviour. Frontiers in
Neuroendocrinology [online], 29(3), 398-412. Dostupno na:
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0091302208000071 [18. veljače
2024.]
[4] Martin, C., Zhang, Y. (2007) Mechanisms of epigenetic inheritance. Current Opinion in
Cell Biology [online], 19(3), 266-272. Dostupno na:
https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0955067407000543 [18. veljače
2024.]
[5] Mendizabal, I., Keller, T. E., Zeng, J., Yi, S.V. (2014) Epigenetics and Evolution.
Integrative and Comparative Biology, 54(1) 31-42. Dostupno
na: https://doi.org/10.1093/icb/icu040 [18. veljače 2024.]
[6] Varriale, A. (2014) DNA Methylation, Epigenetics, and Evolution in Vertebrates: Facts
and Challenges Diplomski rad. Napulj: Laboratory of Molecular Evolution, Stazione
Zoologica Anton Dohrn, Hindawi Publishing Corporation.