5.

Izazovi u nastavi
5.1. Kretanje i galama

U djelu „Temeljna nastavna umijeća“ Chrisa Kyriacoua u ovome poglavlju govori se o

postupcima i rješenjima koje nastavnik treba poduzeti ako dođe do neposluha u
razredu kao i razlozi neposluha.
Izlaže se da je najbitnije održati nadzor nad učenicima kako uopće ne bi došlo do
galame u razredu. Posebno je važan nadzor i pažnja prilikom ulaska i izlaska iz
razreda jer su tada najveće šanse za razvijanjem galame i kako se atmosfera u
učionici odredi odmah pri ulasku i pri početku nastavnog sata, velike su šanse da će
se takva atmosfera održati kroz cijeli sat. Bitno je postaviti neka bazna pravila s
učenicima vezano uz kretanje po i izvan učionice tijekom sata. Ako im unaprijed
kažemo da može samo jedan učenik istovremeno izaći iz učionice bit će spremniji to
prihvatiti nego ako im odjednom to zabranite nakon što su neko vrijeme slobodno
izlazili.
Razinu galame bitno je pratiti i u početku postaviti svoje standarde te u njima biti
ustrajni kako bi učenici znali što mogu očekivati te što se kod vas očekuje. Ako ipak
dođe do galame, pokazalo se bolje reći nešto kao: „Možete razgovarati sa svojim
susjedom, ali ne i s drugim učenicima.“, a ne samo reći da su preglasni te da se stišaju
jer to će samo kratkotrajno pomoći. Učenicima je neka razina galame prihvatljiva i
korisna jer prikazuje uzbuđenje, ali sve treba biti uravnoteženo
Prije par godina rečeno je da se uspješno poučavanje može lakše opisati kao
„organizirani kaos“ zato što u nastavi mora biti neka doza pričanja npr. rasprave oko
neke teme i slično. Neke aktivnosti u grupama također zahtijevaju i fizičko kretanje
kako bi bile uspješne. Zato se treba sve nadzirati i držati pod kontrolom, ali i
dopuštati sloboda. Sve treba biti u balansu.

5.2. Priroda učeničkog neposluha

„Vrste učeničkog neposluha koje nastavnici najčešće navode su: brbljanje ili upadice,
galama, odsutnost duhom, neizvršavanje zadaća, bezrazložno odlaženje s mjesta,
ometanje drugih učenika, kašnjenje na nastavu.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna
nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo, 128. str.) Ovi problemi mogu
se ublažiti dobrim poučavanjem i pravilima te su češći. Također postoje rjeđi, ali
ozbiljniji tipovi neposluha, primjerice verbalna agresivnost, neprihvaćanje autoriteta i
tjelesna nasrtljivost. Ti tipovi neposluha će se pojaviti ako dopustimo da ovi blaži
oblici postanu dio svakodnevice.
Uzroci neposluha mogu biti: dosada (zato aktivnosti na satu moraju buditi i održati
učenikovo zanimanje), dugotrajan umni napor (treba imati pauze), nemogućnost da
se izvrši aktivnost (ako im je zadatak pretežak, treba im pomoći), druželjubivost
(učenici imaju želju za druženjem te im to može odvući pažnju), emocionalni
problemi (učenici nemaju samopouzdanja te ih je strah pogrešaka) …
Bitno umijeće koje učitelj treba usvojiti je razlikovanje uzroka neposluha kako bi znao
s njim se boriti. Primjerice, neposluh učenika kojemu je gradivo dosadno bit će
izražen drugačije od učenika kojemu je gradivo preteško za shvatiti.
Trebamo preduhitriti učenički neposluh promatranjem njihovog ponašanja npr.
pogledom preletjeti po razredu, kruženjem, gledanjem učenika u oči, ispitivanjem,
pružanjem pomoći te razmještanjem učenika.
„Kada učeniku dajete mu savjete važno je dopustiti da on govori, kako bi učenik
shvatio da neposluh nije u njegovu interesu i da bi obećao da će se ubuduće ponašati
pristojno.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa,
Nakladno društvo, 140. str.) „Takav razgovor će biti djelotvorniji ako se obavi u četiri
oka u kontekstu povjerenja i uzajamnog poštovanja i uz vaš brižan i zainteresiran
odnos.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno
društvo, 140. str.))
Kada razgovaramo s učenikom trebamo pokazivati zabrinutost i empatiju te
izbjegavati ljutnju jer ona može stvoriti neugodu i uzrujati učenike. Trebamo kritizirati
ponašanje, a ne učenika. Jer treba pokazati brigu i empatiju prema učeniku te
pokazati da nam ne smeta on nego njegovo ponašanje.
Ako prijekor ne urodi plodom te se ponašanje nastavi ili čak pogorša, u pitanje mogu
doći kazne. One su formalni čin koji učenik treba doživjeti neugodnim. „Tri najvažnije
svrhe kazni su: odmazda (pravda zahtijeva da iza prijestupa stigne moralno zaslužena
kazna), zastrašivanje (učenici moraju poželjeti ubuduće izbjegavati neposluh zbog
mogućih posljedica), rehabilitacija (učeniku se mora pomoći shvatiti moralni prijestup
učinjen takvim oblikom neposluha i potrebu da se ubuduće dobro vlada).“
„Kazne također gube svoj smisao ako se koriste prečesto ili stalno s istom osobom.
Najveći nedostatci su: one su neprimjeren model ljudskih odnosa, potiču zabrinutost
i zlovolju, kratkotrajan učinak, učenici smišljaju načine kako ih izbjeći, ne potiču
dobro ponašanje nego služe za gušenje neposluha, ne rješavaju uzrok neposluha te
usmjeravaju pozornost na neposluh.“(Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna
umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo, 147. str.)
6. Odnosi

6.1. Učitelji i učenici

„Učenici će najbolje učiti kad se taj odnos temelji na uzajamnom poštovanju i

razumijevanju između vas i učenika.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna
umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo, 113. str)
„Uzajamno ponašanje uglavnom nastane kad učenici iz vaših radnji zaključe da ste vi
stručan nastavnik i da vam je stalo do njihovog napretka te ako pokazujete
poštovanje prema svim učenicima kao pojedincima s vlastitim potrebama. To
proizlazi iz suosjećanja i razumijevanju za njihova iskustva (školskim, društvenim i
osobnim). Takav odnos ulijeva učenicima povjerenje u vas i olakšava im da vam se
obrate kad imaju osobnih problema i teškoća.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna
nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo 113. str)
Morate učenicima biti dobar uzor jer to uspostavlja pozitivne navike, na primjer, ako
želite da su učenici uredni onda i vi morate biti uredni.
Također, humor može predstavljati bitnu stavku u učenju. „On može pomoći u
uspostavi razumijevanja i pozitivnog razrednog ugođaja.“ (Kyriacou, C. (1998).
Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo, 115. str)
To može biti nešto usputno i jednostavno čime bi umanjili stres i nervozu u razredu ili
reakcija na doskočice učenika. Učitelji ponekada pretjeraju s korištenjem humora te
postanu „šaljivac“ te time izgube autoritet. Zato je bitno znati biti umjeren i paziti na
količinu humora.
7. Primjeri najbolje prakse
7.1. Izvedba nastavnog sata

„Postoji nekoliko vrsta nastavnih aktivnosti te se prvobitno razlikuju između onih koje
uglavnom ovise o nastavniku i onih koje se mogu provoditi uz malo ili nimalo
sudjelovanja nastavnika. U prve spadaju nastavničko izlaganje, postavljanje pitanja i
rasprava koju usmjerava nastavnik, te se aktivnosti mogu se nazvati „nastavničkim
usmenim aktivnostima“.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.).
Educa, Nakladno društvo, 57. str)
„U drugu skupinu spadaju praktične aktivnosti, istraživačke aktivnosti vezane za
rješavanje problema, radni listići, rasprave u manjim skupinama… Te aktivnosti mogu
se nazvati „obrazovnim zadaćama“.“ Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća.
(2nd ed.). Educa, Nakladno društvo, 57. str)
U nastavi je način rada jednako bitan kao i sadržaj. Zato je bitno pokazivati zanimanje
za temu kojom se bavite jer ako vam se na licu pokaže dosada ili ako im najavite da
tema kojom ćete se danas baviti nije posebno bitna, učenici će izgubiti interes.
Također, bitno je da pokazujete brigu za taj razred u kojem se trenutno nalazite.
Dajte im do znanja da vam je stalo do njihovog uspjeha i znanja, a ne za katedrom
ispravljati ispite za idući razred dok ovaj rješava zadatke sam.
Kako bi zračili sigurnošću i pozitivom najvažnije je dobro se pripremiti za sat. Bitno je
ostati opušten kako bi se vaši učenici isto tako osjećali, a to se najbolje postiže
odličnom pripremom i organizacijom. „Ti pozitivni signali uglavnom se primjećuju na
vašem licu, u glasu, govoru, pogledu te pokretima i držanju tijela.“ (Kyriacou, C.
(1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo, 58. str)
7.2. Nastavnikove usmene aktivnosti

„Nastavnici većinu vremena provode govoreći jer oni tumače gradivo, daju upute,
postavljaju pitanja ili vode razredne rasprave. Zato je kvaliteta nastavnikovih
usmenih aktivnosti jedan od najvažnijih aspekata djelotvornog poučavanja.“
(Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo,
59. str)
Nastavnička jasnoća, tj. jasnoća tumačenja, najviše pridonosi dobrim učenikovim
rezultatima. Bitno je uključivati učenike u razgovor i rasprave te izbjegavati dulja
tumačenja jer se učenici na to teško koncentriraju.
Kvaliteta nastavnog sata očituje se odmah na početku sata. Izlaganje na početku
mora pobuditi i zadržati učenikovo zanimanje te treba uspostaviti pozitivan odnos.
Pozornost se može pobuditi time da na početku naglasimo zašto je ta današnja tema
bitna za život.
Tijekom tumačenja nastavnik treba paziti na boju i glasnoću svoga glasa. Monotona
izlaganja mogu dovesti do dosade te otežati koncentraciju. Također, treba pripaziti
na vokabular kojim se služimo. Izbjegavati riječi koje učenici ne razumiju nego ostati
u njihovom okviru kako bi poučavanje bilo jasno. Dakle, pri objašnjavanju treba paziti
na: jasnoću, strukturu, duljinu, pozornost, jezik, primjere te razumijevanje.
Bitno je znati postavljati pitanja jer ona potiču razmišljanje, pomažu pri
razumijevanju pojmova, osiguravaju pozornost, utvrđuju znanja te uključuju sve
učenike u rad. Pitanja mogu biti „otvorena“ i „zatvorena“ te pitanja višeg i nižeg reda.
„Kada postavljamo pitanja bitno je prilagoditi izbor riječi učenicima, obuhvatiti što
više učenika, prema potrebi postavljati potpitanja te iskoristiti odgovore, čak i one
netočne.“ (Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa,
Nakladno društvo, 64. str)

7.3. Prilagodba aktivnosti učenicima

„Jedan od problema nastavnika je sklonost da se nastavnu jedinicu usmjeri.“
(Kyriacou, C. (1998). Temeljna nastavna umijeća. (2nd ed.). Educa, Nakladno društvo,
73. str)
Dio problema je da talentiraniji učenici trebaju više raznolikih, zahtjevnih i poticajnih
zadataka koji odgovaraju njihovoj razini znanja, a manje daroviti učenici trebaju
poticajne i zahtjevne zadaće koje su također usmjerene na njihovu količinu znanja.
Pokazalo se da učenici napreduju u skladu sa svojim sposobnostima. Naprednije
učenike ne smiju sputavati manje sposobni isto kao što sposobniji učenici ne smiju
obeshrabriti nesposobnije.