Kubanska kriza

Kubanska raketna kriza (engleski: Cuban

Missile Crisis), Karipska kriza (naziv koji se
koristi na ruskom govornom području, ruski:
Карибский кризис), ili Listopadska kriza
(Crisis de Octubre), kako ga zovu na Kubi -
bio je jedan od najkritičnijih događaja hladnog
rata, te vrlo ozbiljna konfrontacija između
SAD-a i SSSR-a u jesen 1962. godine.
Povjesničar Arthur Schlessiger Jr., opisao je
krizu kao "najopasniji trenutak u ljudskoj
povijesti".[1] Kriza je otvorena razmještanjem
sovjetskih nuklearnih projektila, borbenih
aviona i postrojbi kopnene vojske na Kubi i
smatra se istovremeno vrhuncem i
Predsjednik SAD-a John F. Kennedy i sovjetski ministar
prekretnicom u povijesti hladnog rata. Nikada vanjskih poslova Andrej Gromyko unutar ovalnog ureda
prije u povijesti čovječanstvo se nije toliko tijekom Kubanske raketne krize
približilo nuklearnom ratu i globalnom
uništenju kao tada.[2]

Pretpovijest
Od početka hladnog rata obje sile pobjednice iz Drugog svjetskog rata zastupale su suprotstavljene
gospodarske i ideološke sustave, te neprekidno demonstrirale jedna drugoj vlastitu nadmoć u novim
tehnologijama naoružanja. Američke vojne postrojbe su se u vrlo teškom Korejskom ratu sukobile s vojnim
snagama Kine, koje je oružjem i opremom opskrbljivao Sovjetski Savez, ali nisu upotrijebile nuklearno
oružje. 1949. godine je Sovjetski Savez izveo prvo uspješno testiranje vlastite nuklearne bombe, te nastavio
razvijati nuklearno oružje i sredstva za njegov transport do cilja.

Strateški koncepti su išli tako daleko, da čak nije bila isključena opcija prvog nuklearnog udara. Pri tome je
protivnik trebao biti u vrlo kratkom vremenu uništen prvim masovnim udarom nuklearnim oružjem, kako
protuudar protivnika također nuklearnim oružjem više ne bi bio moguć. Konvencionalno naoružanje nije
odgovaralo za jednu takvu ofenzivu, jer vatrena moć nije bila dovoljna da onesposobi protivnika.

Početkom 1960.-ih su obje velesile raspolagale raketnom tehnologijom (interkontinentalna raketa) koja je
omogućavala uništenje ciljeva na udaljenosti od 14.000 km. To je omogućavalo da se teritorij protivničke
zemlje dosegne s vlastitog teritorija. Pored toga, imali su na raspolaganju i eskadrile bombarder-a (B-52
Stratofortress odnosno Tupoljev Tu-95) koji su jednako tako mogli obaviti takav napad. Ali obje su metode
napada imale i nedostatak, da je ostajalo određeno vrijeme za uzbunu što je pružalo mogućnost neprijatelju
da pokrene protumjere.
Kako bi se protivniku što više smanjilo vrijeme za uzbunu, trebalo je nuklearne rakete smjestiti što je
moguće bliže teritoriju neprijatelja. Taj preduvjet su SAD ostvarile 1959. stacioniranjem raketa srednjeg
dometa tipa Thor i Jupiter u Italiji i u Turskoj.

Prije Kubanske revolucije, SSSR nije imao mogućnosti stacionirati svoje nuklearne rakete srednjeg dometa
nadomak teritorija SAD-a. Tek s bijegom diktatora Fulgencija Batiste s Kube u siječnju 1959. i priznanjem
pobjede komunističke gerile pod vodstvom Fidela Castra pojavila se mogućnost Sovjetima da nadoknade
taj strateški nedostatak.

Castro je ispočetka formirao revolucionarnu vladu od različitih opozicijskih grupa među kojima su bili i
komunisti; ubrzo su komunisti preuzeli potpunu kontrolu. SAD su podržavali Batistu, a nova vlada Kube je
također održavala odnose sa SAD-om. Novi kubanski čelnik Castro je molio zajam od SAD-a, no američka
vlada pod Eisenhowerom Castrovu je molbu ne samo odbila, nego ga je u ožujku 1959. odlučila i svrgnuti
ga uz podršku opozicije provodeći sabotaže i atentate. U vrijeme potpune nesnošljivosti između
komunističkih režima i dijela svijeta u kojemu je vodeću vojnu i gospodarsku silu predstavljao SAD,
komunist Castro za SAD uopće nije dolazio u obzir; procjena je zapravo bila da Castro uz sovjetsku pomoć
razvija subverzivnu mrežu diljem Latinske Amerike, s ciljem da potakne komunističke revolucije u svim
zemljama tog dijela Svijeta.[3]

SSSR je nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa u svibnju 1959. pružio značajnu gospodarsku i vojnu
potpru Castrovom režimu, a SAD pod predsjednikom Eisenhowera 19. listopada 1960. zabranjuje svaku
trgovinu s Kubom, uključujući izvoz nafte koju je Kuba do tada dobavljala iz obližnjih dijelova SAD-a.

SSSR je na ovaj embargo (u to vrijeme je predsjednik Politbiroa bio Nikita Hruščov) regirao javnim
obećanjem gospodarske i vojne podrške Kubi. Nakon posjeta sovjetskog vođe Hruščova Kubi u rujnu
1960. godine postalo je jasno da je Kuba izašla iz američke sfere utjecaja i pridružila se sovjetskoj.[4] Taj se
sovjetski prodor na zapadnu hemisferu danas smatra povodom za provođenje Invazije u zaljevu svinja 17.
travnja 1961. Ova vojna akcija je završila katastrofalno po SAD, ali je jasno pokazala na kakve je mjere
SAD u vrijeme vlade John F. Kennedya spremna kako bi srušila Castra.

Savez Kube i SSSR-a je bio od obostrane koristi - Sovjeti su sad mogli nadoknaditi strateški nedostatak
zbog udaljenosti teritorija SAD-a koje bi s Kube bilo moguće doseći nuklearnim raketama srednjeg dometa,
a Kuba je u Sovjetima vidjela najvažnijeg trgovinskog partnera i zaštitni ogrtač koji je osiguravao Castrovu
vladavinu.

Neposredna pretpovijest
SAD su od 1959. stacionirale u Italiji 30 i u Turskoj 15 atomskih raketa, koje su bile usmjerene prema
SSSR-u. Dne 26. i 27. listopada 1960. SAD po prvi put šalju iz zračne baze Laughlin u Teksasu izvidnički
avion Lockheed U-2 na let nad Kubom. Dana 5. rujna 1961. prvi put su snimljene rakete protuzračne
obrane tipa SA-2 i borbeni avioni tipa MiG-21 Fishbed.

U travnju 1962. američke atomske rakete Thor i Jupiter u Turskoj bile su spremne za korištenje. Njih se
moglo koristiti za prvi atomski udar na Sovjetski Savez, nakon čega druga strana ne bi imala mogućnost
uzvraćanja.
Pored toga, morima su plovile američke podmornice, opremljene atomskim raketama Polaris. Te rakete su
mogle biti lansirane i pod morem, zbog čega ih je bilo vrlo teško otkriti. Imajući sve u vidu, nekoliko je
čimbenika nagnalo Sovjete na ideju o razmještanju nuklearnih raketa na Kubi. Prvo, 1962. godine,
sovjetske oružane snage nisu još raspolagale raketnim sustavima kojima bi mogli vršiti precizni udar na uži
teritorij SAD-a izuzev Aljaske s baza na svom vlastitom teritoriju, pa su imali potrebu za uspostavljanjem
ravnoteže snaga. Drugo, Hruščov je htio iskoristiti rakete na Kubi kao sredstvo kojim će ispregovarati
povlačenje saveznika iz zapadnog Berlina kojeg su Sovjeti smatrali "trnom u oku" unutar Istočne
Njemačke.[5] Treće, razmještanjem projektila na Kubu, Amerikance se htjelo odvratiti od pokušaja
destabilizacije Kube, te osigurati ostanak ove karipske države u sovjetskoj sferi utjecaja.[6] Četvrto,
razmještanjem projektila na Kubu, željelo se osigurati "uzajamno zajamčeno uništenje" obiju strana u
slučaju izbijanja nuklearnog rata.[7]

"Zašto ne gurnuti jednog ježa u hlače ujku Samu"? - Nikita Hruščov u konzultacijama za
razmještanje raketa rekao je svom ministru obrane Rodionu Malinovskom[8]

Tijekom svibnja 1962., pod kodnim imenom Operacija Anadir, počinje tajno dovoženje raketa srednjeg
dometa SS-4 koje se mogu opremiti atomskim bombama. Sovjeti u tajnosti razmještaju i 43.000 vojnika
Sovjetske armije (od ukupno planiranih 60.000 sovjetskih vojnika koje je trebalo rasporediti na Kubi) radi
obrane Kube od prijeteće invazije SAD-a: sovjetske snage uključivale su znatne protuzračne snage,
nekoliko desetaka mlaznih aviona, te znatne tenkovske i postrojbe mehaniziranog pješaštva. Time bi SSSR
ponovo uspostavio vojnu ravnotežu poremećenu u korist SAD-a stacioniranjem raketa srednjeg dometa u
Europi.

Dne 5. i 29. kolovoza 1962. CIA slijedeći informacije svojih agenata na fotografijama koje je snimio
izvidnički avion Lockheed U-2, po prvi put u kubanskoj provinciji Pinar del Rio otkriva raketne lansirne
rampe.

Dne 8. rujna 1962. sovjetski teretni brod "Omsk" pristaje u Havani s teretom raketa srednjeg dometa SS-4,
ali ih ne iskrcava.

Kronologija događaja
Do vrhunca krize dolazi u listopadu 1962.

Nedjelja, 14. listopad: Predsjednik SAD-a John F. Kennedy odobrava ponovno snimanje
špijunskim avionom Lockheed U-2. Avioni ponovo polijeću iz baze u Texasu i dva puta
nadlijeću raketne baze na Kubi. Otkrivaju sovjetske tehničare i vojnike kako u blizini San
Cristobala kreću s postavljanjem lansirnih rampi za sovjetske rakete dugog i srednjeg
dometa tipa SS-4 i SS-5. Snimili su više fotografija. Sovjeti otkrivaju avion, ali ga ne ruše.
Ponedjeljak, 15. listopad: Analiza fotografija daje neposredni dokaz: rakete postoje, i radi
se o SS-4, raketama srednjeg dometa. Nalaze se u blizini San Cristobala na sjeveroistoku
Kube, te mogu doseći Washington, i veći dio SAD-a.
Utorak, 16. listopad: Savjetnik predsjednika McGeorge Bundy obavještava Kennedya o
rezultatima analize snimki, a Kennedy odmah saziva štab savjetnika. Na sastanku štaba
izneseni su različiti prijedlozi: prihvatiti stacioniranje, pokušaj rješavanja krize diplomatskim
putem, pomorska blokada Kube, Zračni napad i invazija. Sva savjetovanja i rezultati drže se
u strogoj tajnosti. Predsjednik Kennedy daje nalog za daljnje izvidničke letove Lockheeda
U-2.
Srijeda, 17. listopad: Slijedi još šest izvidničkih letova iznad raketnih baza. Zračne snimke
dokazuju postojanje 16 do 32 rakete (tip SS-4 i SS-5) s dometom do 4.500 kilometara. Pored
američkog glavnog grada, ove
rakete su mogle doseći i
najvažnije industrijske centre
SAD-a, a vrijeme upozorenja
(od polijetanja rakete do udara)
bi bilo samo 5 minuta. Pored
toga, otkriveni su i bombarderi
Iljušin IL-28.
Četvrtak, 18. listopad: Ministar
vanjskih poslova SSSR-a,
Andrej Gromyko dolazi u posjet
Kennedyju kao što je bilo već
ranije planirano. Kennedy iz
taktičkih razloga ne spominje
događanja na Kubi jer želi
sačuvati u tajnosti spoznaje o
tome. Razgovara se o
višekratnim zahtjevima SSSRa
da se Zapadni Berlin
demilitarizira. To potvrđuje
američku pretpostavku, da
Sovjetski Savez namjerava
svojim aktivnostima na Kubi
popraviti svoj ishodišni položaj Karta pokazuje domet sovjetskih projektila stacioniranih na Kubi u
u novim pregovorima o Berlinu. odnosu na teritorij SAD-a. Jedini veći američki grad koji je ostao
To je pretpostavka koju s izvan dometa projektila u trenutku raketne krize, bio je Seattle.
Amerikancima dijele i ostali
zapadni saveznici, ali koja će
se kasnije pokazati pogrešnom.
Washingtonom se šire glasine o
velikim novim dostavama oružja Kubi,
i vojni krugovi postaju nestrpljivi.
Američki generali pomorsku blokadu
smatraju pre slabim rješenjem: trebalo
bi odmah djelovati zračnim napadima,
i u nastavku invazijom. General
američkih zračnih snaga Curtis LeMay
stišće predsjednika insistirajući na
napadu: "crveni pas kopa u stražnjem
dvorištu SAD-a, i za to mora biti
kažnjen". Kennedy daje istražiti
pravnu podlogu za pomorsku blokadu
Kube.
Petak, 19. listopad: Upoznati s Zračna snimka s Kube od 17. listopada 1962. pokazuje
pravnom situacijom, štab savjetnika se mjesta na kojim su razmještene sovjetske lansirne rampe.
organizira na više grupa u kojim se
razmatraju različite mogućnosti
"savladavanja" raketa na Kubi.
Subota, 20. listopad: Kennedy i savjetnički štab odlučuju se za pomorsku blokadu Kube
usprkos protestima elitnih savjetnika Kenedyjeve porodice koji zahtijevaju invaziju.
Nedjelja, 21. listopad: Kennedy odobrava pomorsku blokadu i poziva šefove velikih
novinskih kuća kako bi spriječili preuranjeno izvještavanje.
Ponedjeljak, 22. listopad: Jedan od najvažnijih dana krize: Američke oružane snage
stavljaju se u stanje povećane spremnosti, nove vojne snage se premještaju na Floridu radi
priprema za invaziju, a 200 brodova dolazi na položaje oko Kube. Obavještavaju se
predstavnici vlada Velike Britanije, Francuske, Zapadne Njemačke i Kanade, a oni
garantiraju Kennedyu potpunu podršku. U televizijskom obraćanju naciji, Kennedy
najavljuje početak pomorske blokade Kube za datum 24. listopad. Zahtjeva od sovjetskog
predsjednika vlade, Nikite Hruščova, povlačenje raketa s Kube i za slučaj napada prijeti
atomskim protunapadom. U moskovskom kremlju se pribojavaju najgoreg, možda i invazije
na Kubu.
Utorak, 23. listopad: Hruščov objavljuje da ne prihvaća blokadu, ali i tvrdi, da rakete
stacionirane na Kubi, služe samo za njenu obranu. Zasjeda OAS i na sjednici glasa protiv
Kube i potvrđuje blokadu (karantena). Sovjetske poruke upućivane prema SAD-u djelovale
su kao da su pisane u žurbi i pod pritiskom.
Srijeda 24. listopad: U novom telegramu poslanom američkom vrhu, Hruščov je napisao:
"Ako sagledate situaciju hladnih glava, shvatit ćete da si Sovjetski Savez ne može dozvoliti
da ne odbaci despotske nasrtaje SAD-a" i da na blokadu gledaju kao na čin agresije, te da
će sovjetsko brodovlje imati zapovijedi da se ne obazire na pomorsku blokadu Kube.
Četvrtak 25. listopad: Na izvanrednoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, američki
veleposlanik Adlai Stevenson, vršio je pritisak na sovjetskog veleposlanika Valeriana
Zorina, tražeći od njega da prizna pred svima postojanje sovjetskih projektila na Kubi. Zorin
je odbio odgovoriti na pitanje. Kennedy je odgovorio na Hruščovljev telegram rekavši da su
SAD bile prisiljene na čin blokade nakon što su bili opetovano uvjeravani da na Kubi nema
ofenzivnih projektila i kada su se ta uvjeravanja pokazala lažima. Raspoređivanje [projektila]
"iziskivalo je mjere koje sam najavio... Nadam se da će vaša vlada poduzeti potrebne mjere
kako bi se situacija dovela u stanje kakvo je bilo ranije..." Istovremeno, na moru su američki
nosač aviona USS Essex i razarač USS Gearing, neuspješno pokušali presresti sovjetski
tanker Bukurešt. Jednom kad su se poprilično uvjerili da tanker ne prevozi vojni materijal,
propustili su ga kroz blokadu.
Petak 26. listopada: Na tajnoj večeri između šefa televizijske kuće ABC News Johna
Scalija i šefa KBG-a u Washingtonu Aleksandra Feliksova, Felixov je od Scalija tražio da
sazna bi li Amerika bila voljna prihvatiti diplomatsko rješenje u kojem bi Sovjetski Savez
povukao svoje rakete pod kontrolom UN-a, Castro bi obećao da više neće prihvaćati takva
oružja u svojoj državi a SAD bi zauzvrat obećale da neće napadati Kubu. SAD su na ovo
odgovorile tražeći od Brazila da prenese poruku Fidelu Castru da Sjedinjene Američke
Države "vjerojatno neće napadati", ako povuku projektile.
Subota 27. listopada: U novom govoru održanom na Radio Moskvi, Hruščov je izašao s
novom ponudom, tražeći od SAD-a da u zamjenu za povlačenje sovjetskih projektila s Kube,
SAD povuku svoje projektile iz Italije i Turske. Iz američkog vrha ovakav dogovor je odbijen
pravdajući se: "da je trenutna prijetnja miru na Kubi a ne u Turskoj". Tijekom krize, Turci su
više puta komunicirali da ne žele da se američki projektili povlače iz Turske, dok je talijanski
premijer Amintore Fanfani izrazio spremnost da se američki projektili povuku iz Italije. U
jutarnjim satima istog dana, sovjetska PZO na Kubi oborila je američki izviđački zrakoplov
U-2 projektilima zemlja-zrak, pri čemu je pilot Rudolf Anderson poginuo. Kasnije istog dana
pucano je na dva američka zrakoplova RF-8A Crusader na izvidničkoj misiji. Istoga dana,
Castro je Hruščovu poslao pismo u kojem ga traži da u slučaju američke invazije na Kubu
lansira projektile s Kube na Ameriku. Istog dana, američka je mornarica gađala dubinskim
bombama sovjetsku podmornicu B-59 kako bi ju natjerali da izroni. Ista je podmornica bila
opremljena torpedima s nuklearnom bojnom glavom i imala je naredbe da uzvrati paljbu ako
bude napadnuta. Budući da je bila suviše duboko za slušanje bilo kakvih radio komunikacija
izvana, kapetan podmornice zaključio je da je rat već vjerojatno počeo i htio je ispaliti
nuklearni torpedo. Lansiranje su u normalnim okolnostima trebali odobriti kapetan
podmornice i politički komesar, koji su se obojica složili, no budući da je taj put u podmornici
bio i zapovjednik podmorničke flotile Vasilij Arhipov, morao se i on složiti. Arhipov se,
međutim, nije složio, pa podmornica nije uzvratila paljbu, nego je izronila na površinu kako
bi dobila daljnja naređenja od Moskve. Istog dana, nakon dugih tajnih pregovora, Kennedy
 je pristao povući sve projektile iz Turske i Italije pod uvjetom da Sovjeti povuku svoje
projektile s Kube.

Zrakoplovstvo Američki diplomati u Helikopter Američke Motor oborenog

američke mornarice Vijeću sigurnosti mornarice nadlijeće zrakoplova U-2
nadlijeće sovjetski Ujedinjenih naroda sovjetsku podmornicu pohranjen u Muzeju
tanker tijekom pokazuju razmještaj B-52. revolucije u Havani
pomorske blokade sovjetskih projektila
Kube. na Kubi .

Razmještaj Predsjednik Kennedy

sovjetskog naoružanja potpisuje pomorsku
po otoku. blokadu Kube.

Posljedice krize
SAD su prekinule blokadu Kube, a SSSR je demontirao lansirne rampe i povukao vojnike s Kube. Budući
da su obje velesile posjedovale nuklearno oružje, vladala je "ravnoteža straha". Znalo se da bi nuklearni rat
predstavljao i kraj civilizacije. Nakon Kubanske krize započela je politika detanta, odnosno politika
popuštanja napetosti u svijetu. Pojačana je suradnja između velesila. Kubanska kriza iznjedrila je nadahnuće
za papinu encikliku Pacem in Terris, objavljenu u travnju 1963. godine.[2] Unatoč pregovorima o smanjenju
nuklearnog naoružanja, ono se i dalje proizvodi.

Zaključci
Kubanska raketna kriza se danas smatra najopasnijom vojno-političkom situacijom u ljudskoj povijesti, s
obzirom na to da je u 38 dana, koliko je trajala, po prvi put ljudska civilizacija bila pred realnom
mogućnošću potpunog istrebljenja.

Ozbiljna situacija nastala oko razmještanja sovjetskih raketnih postrojenja na već komunističkoj Kubi,
dovela je svijet na rub nuklearnog rata.
Sukobljene strane u hladnoratovskom svijetu, SAD i SSSR, tada su predvodili John F. Kennedy i Nikita
Hruščov. Za rješenje nuklearne krize između Moskve i Washingtona značajno se zauzeo papa Ivan XXIII.
poslavši pismo Kennedyju i Hruščovu, a preko Radio Vatikana svijetu je uputio apel za mir.[2] Kennedy je
zamolio Papu da bude most između Kremlja i Washingtona.[2]

Citati

Predloženo je da se ovaj članak ili dio članka premjesti u wikicitat. (Rasprava)

"Ovo je kao kad bi Sovjeti instalirali svoje rakete u Meksiku ili na Kubi"--D.Eisenhower,
1959., povodom instaliranja američkih atomskih raketa u Turskoj
"Trebalo bi Amerikancima dati da osjete kako je to biti okružen neprijateljskim nuklearnim
bazama"--Hruščov u svibnju 1962. u krugu najužih suradnika povodom stacioniranja
atomskih raketa u Italiji i Turskoj od strane SAD-a
"Obje najmoćnije nacije na svijetu su krenule u borbu jedna protiv druge, svaka s prstom na
otponcu. Mislilo se, da je rat neizbježan...No epizoda je završila triumfom zdravog razuma."--
iz Hruščovljeve autobiografije "Hruščov se sjeća"
"Mir! Mir! Danas obnavljamo ovu svečanu molbu. Zaklinjemo sve upravitelje da se ne ogluše
na ovaj krik čovječanstva. Neka učine sve što je u njihovoj moći da se očuva mir. Tako će
svijetu uskratiti užase rata, čije se užasne posljedice ne mogu predvidjeti."-- Papa Ivan XXIII.
preko Radio Vatikana[2]

Povezani članci
Invazija u Zaljevu svinja
Operacija Anadir

Izvori
1. Dobbs, Michael. 5. veljače 2018. Cuban Missile Crisis: How Close America Came to Nuclear
War with Russia (https://www.historynet.com/the-end-was-near.htm). HistoryNet (engleski).
Pristupljeno 29. prosinca 2021.
2. BITNO.net Sjećanje na Kubansku krizu (http://www.bitno.net/vijesti/sjecanje-na-kubansku-kri
zu/)
3. "CASTRO'S SUBVERSIVE CAPABILITIES IN LATIN AMERICA - NUMBER 85-4-62", 11.
studenog 1962 (http://www.faqs.org/cia/docs/86/0000329039/CASTRO'S-SUBVERSIVE-CA
PABILITIES-IN-LATIN-AMERICA----NUMBER-85-4-62.html)., CIA. Službene stranice
američke Središnje obavještajne agencije. Pristupljeno 4. veljače 2022.
4. "New Russian Evidence on Soviet-Cuban Relations, 1960-61: When Nikita Met Fidel, the
Bay of Pigs, and Assassination Plotting" (https://www.wilsoncenter.org/publication/new-russi
an-evidence-soviet-cuban-relations-1960-61-when-nikita-met-fidel-the-bay-pigs), James G.
Hershberg, "Wilson Center", 2019. Pristupljeno 4. veljače 2022.
5. Allison, Graham and Philip Zelikow (1999). Essence of Decision: Explaining the Cuban
Missile Crisis. New York: Addison Wesley Longman. str 92 - 105. ISBN 978-0-321-01349-1.
6. Mikoyan, Sergo (2012). The Soviet Cuban Missile Crisis. United States: Stanford University
Press, str 93.
7. Cuban missile crisis: Nikita Khrushchev's Cuban gamble misfired | Paul Wingrove (https://w
ww.theguardian.com/commentisfree/2012/oct/22/cuban-missile-crisis-nikita-khrushchev). the
Guardian (engleski). 22. listopada 2012. Pristupljeno 29. prosinca 2021.
8. 13 Days That Almost Shook the World (https://archive.nytimes.com/www.nytimes.com/books/
97/07/27/reviews/970727.27newhout.html). archive.nytimes.com. Pristupljeno 29. prosinca
2021.
Hladni rat
Primarni sudionici: NATO · Varšavski pakt · Pokret nesvrstanih
Konferencija u Jalti · Potsdamska konferencija · Afera Guzenko ·
Iranska kriza 1946. · Kineski građanski rat · Grčki građanski rat ·
1940-e Marshallov plan · Komunističko preuzimanje vlasti u Čehoslovačkoj ·
Raskid Tito-Staljin · Berlinska blokada · Morgenthauov plan · Članak X ·
Bliskoistočni sukob · Operacija Džungla
Korejski rat · Vijetnamski rat · Operacija Ajax · Operacija PBSUCCESS ·
Istočnonjemački ustanak 1953. · Prva tajvanska kriza ·
1950-e Protesti u Poznańu 1956. · Mađarska revolucija 1956. · Sueska kriza ·
Kriza Sputnika · Druga tajvanska kriza · Kubanska revolucija ·
Veliki skok naprijed · Brijunska izjava
Kongoanska kriza · Sovjetsko-kineski sukob · U-2 kriza 1960. ·
Invazija u Zaljevu svinja · Operacija Anadir · Kubanska raketna kriza ·
Kinesko – indijski rat · Berlinski zid (izgradnja) · Rat u Vijetnamu ·
Operacija Power Pack · Južnoafrički granični rat · Svrgavanje Sukarna ·
1960-e
Bangkokška deklaracija · Kambodžanski građanski rat ·
Grčka vojna hunta 1967. – 1974. · Praško proljeće ·
Intervencija Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj ·
Sovjetsko-kineski granični sukob · Šestodnevni rat · Kineska kulturna revolucija
Detant · NPT · Ping-pong diplomacija · Berlinski dogovor ·
Nixonov posjet Kini 1972. · Čileanski državni udar 1973. · Jomkipurski rat ·
Angolski građanski rat · Građanski rat u Mozambiku · Ogadenski rat ·
1970-e
Kinesko-vijetnamski rat · Iranska revolucija · Sporazum iz Camp Davida ·
SALT I · SALT II · Nikaragvanska revolucija ·
Egipatsko-izraelski mirovni sporazum · Šangajski Communiqué
Sovjetsko-afganistanski rat · Solidarnost · Srednjoamerička kriza ·
Able Archer 83 · Baršunasta revolucija · Strateško-obrambena inicijativa ·
1980-e Operacija Urgent Fury · Berlinski zid (rušenje) · Revolucije 1989. ·
Rumunjska revolucija 1989. · Raspjevana revolucija · Poljska revolucija ·
Operacija El Dorado Canyon · KAL 007
1990-e Raspad SSSR-a · Raspad SFRJ · Raspad Čehoslovačke
Željezna zavjesa · Brickerov amandman · Treći svjetski rat · Crvena pošast ·
Makartizam · Sovjetska špijunaža u SAD-u · Ostpolitik · Glasnost ·
Posebni članci
Perestrojka · Operacija Kondor · Operacija Gladio · Sandinisti ·
Utrka u naoružanju · Utrka u nukleranom naoružanju · Svemirska utrka
KGB · CIA · Europska ekonomska zajednica ·
Institucije
Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć · Securitate · Stasi
Ideologije Komunizam · Kapitalizam · Staljinizam · Maoizam · Titoizam · Naserizam
Brežnjevljeva doktrina · Trumanova doktrina · Ulbrichtova doktrina ·
Hallsteinova doktrina · Carterova doktrina · Kennedyeva doktrina ·
Doktrine
Eisenhowerova doktrina · Nixonova doktrina · Johnsonova doktrina ·
Reaganova doktrina · Beginova doktrina · Sinatrina doktrina
SAD
Grb Sjedinjenih Američkih Država •
Simboli i identitet Zastava Sjedinjenih Američkih Država •
The Star-Spangled Banner
Zemljopis Politička podjela Sjedinjenih Američkih Država •
Savezne države Sjedinjenih Američkih Država • Okruzi •
Indijanski rezervat • Prekomorska proširenja SAD-a • Gradovi •
Popis glavnih gradova saveznih država SAD-a •

Povijest
Politika i gospodarstvo
Društvo, kultura i sport
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kubanska_kriza&oldid=6912260"
Washington, D.C. • New York • Los Angeles • Klima •
Aljaska (poluotok) • Rijeke • Planine • Apalačko gorje • Stjenjak •
Velika jezera • Aljaski zaljev • Mali udaljeni otoci SAD-a •
Nacionalni parkovi • Vremenske zone SAD-a
Pretkolumbovska Amerika • Kolonijalna povijest SAD-a •
Trinaest kolonija • Američka deklaracija o neovisnosti •
Očevi osnivači SAD-a • Američki rat za neovisnost •
Pariški mir (1783.) • Ugovor o konfederaciji i stalnoj uniji •
Divlji zapad • Ustav Sjedinjenih Američkih Država •
Američko-meksički rat • Španjolsko-američki rat •
Američko-indijanski ratovi • Povijest ženskog prava glasa u SAD
• Američki imperijalizam • SAD u Prvom svjetskom ratu‎•
Uncle Sam • Velika gospodarska kriza •
Slom burze na Wall Streetu 1929. •
SAD u Drugom svjetskom ratu‎• Napad na Pearl Harbor •
Rat na Pacifiku • Projekt Manhattan •
Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija •
Američki ratni zločini • Američko stoljeće • Korejski rat •
Hladni rat • Kubanska kriza • Atentat na Johna F. Kennedyja •
Program Apollo • Svemirska utrka • I Have a Dream •
Vijetnamski rat • Zaljevski rat •
Teroristički napadi 11. rujna 2001. • Rat protiv terorizma •
Uragan Katrina
Predsjednik • Popis predsjednika • Bijela kuća • Federalna vlada
• Kongres • Zastupnički dom • Senat • Državni tajnik •
Vrhovni sud • FBI • CIA • Pentagon •
Predsjednički izbori u SAD-u • Hrvatsko-američki odnosi •
Hrvati u SAD-u • Oružane snage SAD-a • Gospodarstvo •
Američki dolar • Sustav federalnih rezervi • Wall Street • Promet
• Turizam • Znanost • Američka akademija umjetnosti i znanosti
• Obrazovanje • Popis sveučilišta • Harvardovo sveučilište •
Putovnica
Stanovništvo • Etničke grupe • Angloamerikanci • Afroamerikanci
• Američki Židovi • Sjevernoamerički Indijanci • Jezici • Kultura •
Umjetnost • Arhitektura • Kip slobode • Državni blagdani •
Književnost • Glazba • Country • Jazz • R'n'B • Kinematografija •
Hollywood • Oscar • Zlatni globus • Grammy • Emmy • Religija •
Kršćanstvo • Katolička Crkva • Fulton Sheen • Svjetska baština •
Američka kuhinja • Sport • SAD na OI • Michael Phelps •
St. Louis 1904. • Los Angeles 1932. • Los Angeles 1984. •
Atlanta 1996. • Nogometna reprezentacija SAD-a • MLS •
Košarkaška reprezentacija SAD-a • NBA liga •
Reprezentacija SAD-a u hokeju na ledu • NHL • MLB • AFL •
Super Bowl • US Open