MSŠ HASAN KIKIĆ

GRADAČAC, DECEMBAR 2022

SEMINARSKI RAD IZ ELEKTRIČNIH MJERENJA

MJERENJE MAGNETNOG FLUKSA I INDUKCIJE

RADILI : ENIS OKIĆ I ELMIN OMIĆ

RAZRED : III-9
Mjerenje magnetnog toka i gustoće magnetnog toka

Magnetna mjerenja, odnosno mjerenja magnetnih veličina, spadaju u najteža mjerenja u

elektrotehnici. Ova mjerenja obuhvataju:

 mjerenje magnetnog toka 0,

 mjerenje magnetne indukcije B,
 mjerenje jačine magnetnog toka H i
 mjerenje permeabiliteta.
Uz ova mjerenja osnovnih magnetnih veličina, u praksi vršimo i druga ispitivanja i mjerenja
magnetnih materijala, u koja spadaju:

 snimanje krivulje (karakteristike) magnetiziranja,

 snimanje komutacione krivulje,
 snimanje petlje histereze I
 ispitivanje svojstava magnetnih materijala izmjeničnom strujom.
U osnovama elektrotehnike smo učili da izmjenični tok inducira u svitku izmjenični napon.
Efektivna vrijednost indukovanog napona iznosi:
E=4,44 ƒN0m,
Gdje su:
ƒ frekvencija izmjenične struje,
N broj navojaka svitka i
0m maksimalna vrijednost magnetnog toka.
Prema tome, ako znamo efektivnu vrijednost indukovanog napona, frekvenciju i broj navojaka,
možemo izračunati maksimalnu vrijednost mag- netnog toka. Magnetni tok možemo direktno
mjeriti balističkim galvanometrom, kao što je prikazano na slici. Svitak sa N navojaka postavljen je
okomito na smjer magnetnog toka, a na njegove krajeve je priključen balistički galvanometar, koji
omogućava mjerenje malih kratkotrajnih struja. Ako svitak naglo izvučemo iz magnetnog toka ili
ako ga iz magnetnog toka izbaci opruga, onda će se u svitku indukovati napon, čija vrijednost ovisi
o broju navojaka svitka N i magnetnom toku . Kroz galvanometar protekne određena struja koja
otkloni kazaljku galvanometra za ugao a. Može se dokazati da je vrijednost magnetnog toka
proporcionalna uglu a: N0-KBa.

Mjerenje magnetne indukcije

Jedna od novijih metoda mjerenja magnetne indukcije jeste mjerenje Holovom (Hall) sondom.
Osnova za ovo mjerenje jeste takozvani Holo efekat. On se naročito dobro zapaža kod nekih
poluvodiča, kao što je indijev arsenid, silicij i indijev antimonid. Poluvodičku pločicu od indijevog
arsenida postavimo u magnetno polje, kao što je prikazano na slici (6.1.3.). Magnetno polje je
okomito na pločicu. Ako kroz pločicu u uzdužnom smjeru prolazi konstantna istosmjerna struja I,
onda se na krajevima pločice u poprečnom smjeru pojavi napon. Ovaj napon se naziva Holov
napon bilježimo ga sa UH. Možemo ga dobiti iz izraza:

Gdje su:
RH Holova konstanta u m³ po kulonu (m³/C)
I istosmjerna struja u pločici u A
B magnetna indukcija u T i
d debljina pločice u m
Holova konstanta metala je veoma mala. Konstanta germanija je znatno veća i iznosi od 8-10-3 do
10-1 m³/C. Holove konstante materijala o kojima smo već govorili, takođe, su vrlo velike. Tako, na
primjer, Holova konstanta indijum antimonida iznosi 240 10-6 m³/C. Na pločicama koje su
izrađena od indijevog antimonida ili indijevog arsenida dobijamo napone i do nekoliko stotina
milivolti. Shema spoja za mjerenje Holovog napona prikazana je na slici (6.1.4.). Iz izvora
istosmjerne struje (2) struja teče preko Holove sonde (1). Vrijednost struje podešavamo pomoću
regulacionog otpornika (4). Kada podesimo struju koja teče kroz Holovu sondu, onda pomoću
preklopke (3) spojimo paralelno instrument s pomičnim svitkom (5) i otpornik R. Nakon što
podesimo uzbudnu struju na određenu vrijednost, prebacimo preklopku (3) u položaj koji je
prikazan na slici. U tom položaju instrument mjeri Holov Un. Holova sonda je obično mala i veoma
tanka. Sonda u obliku pločice ima dimenzije 1,5 x 1,5x0,5 mm ili još manje. Zahvaljujući tako
malim dimenzijama sondu možemo uvući u veoma tanke i male zračne procjepe. Pomoću Holovih
sondi možemo mjeriti magnetne in- dukcije od 0,005 do 2 T. Ako je sonda nači- njena od
poluvodiča koji je s obje strane pres- vučen magnetnim materijalom velike vosti, što je mumetal
onda pomoću Holove sonde možemo mjeriti magnetne indukcije od 109 T, pa na više. Pogreška pri
ovim mjere- njima iznosi oko 1%- Od brojnih metoda za mjerenje magnet- ne indukcije
spomenimo još i mjerenje otpor- nom sondom. Poznato je, naime, da specifični otpor nekih metala
vodiča raste u magnet- nom polju. Ova osobina je naročito izrazita.
Fluksmetar

Fluksmetar je jedan od takvih instrumenata. On se od balističkog galvanometra razlikuje po tome

što ima veliko prigušenje sistema, tako da njegovo pokazivanje praktično ne zavisi od pomjeranja
svitka u magnetnom polju. Posljedica toga je da se kazaljka galvanometra duže zadrži na podioku
do koga se otklonila, tako da broj podioka možemo lagano i tačno očitati, zbog čega se mjerenje
magnetnog toka danas sve više vrše pomoću fluks- metra. Balistička konstanta fluksmetra dostiže i
do 2-10 Wb/podioku. Pri mjerenju magnetnog toka pomoću balističkog galvanometra i fluksmetra
pomiče se mjerni svitak u magnetnom polju. Ako umjesto takvog mjernog svitka upotrijebimo
rotirajući ili titrajući svitak, onda govorimo o mjerenju s rotirajućim ili titrajućim svitkom. Mjerni
(rotirajući) svitak po- gonjen je od malog sinhronog motora, čija sinhrona brzina iznosi 1500 ili
3000 okretaja u minuti. U svitku se indukuje izmjenični napon. Pomoću komutatora ili
poluvodičkog ispravljača izmjenični napon se pretvara u istosmjerni, tako da ga možemo mjeriti
pomoću preciznih instrumenata sa stalnim magnetom i pomičnim svitkom. Ukoliko je broj okretaja
u minuti konstantan, možemo magnetnu indukciju B izračunati pomoću izraza:
B-kU,

Gdje su:
k konstanta koja zavisi od broja okretaja u minuti, broja navojaka rotirajućeg svitka i površine
rotirajućeg svitka kroz koju prolazi magnetni tok
U inducirani napon očitan na instrumentu.
Umjesto rotirajućeg svitka može se upotrijebiti titrajući svitak. Titranje svitka izaziva
piezoelektrični kristal, čije frekvencije titranja iznose i do 50 kHz. Pomoću rotirajućeg svitka
možemo mjeriti magnetnu indukciju veću od 10-2 T.