SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA INFORMATOLOGIJU I KOMUNIKOLOGIJU

KULTURA I TURIZAM

Kolegij: Ekologija

Seminarski rad:

Invazivne vrste u akvatoriju oko otoka

Korčule

Mentor: Studentica:
Anđelko Vrsaljko, dr.sc. Ana Polić, KIT IV.
 Zadar, 2008.
SADRŽAJ:

1. Uvod………………………………………………………….……..2.
2. Caulerpa taxifolia……………………………………………….…3.
3. Caulerpa racemosa……………………………………………..….5.
4. Posidonia oceanica…………………………………………………6.
5. Uklanjanje i kontrola invazivnih algi ……………..……...………7.
6. Akcija čišćenja korčulanskog podmorja………………….……....8.
7. Gambuzija…………………………………………….………….…9.
8. Zaključak…………………………………………………………...10.

1
 1. UVOD

Invazivne vrste danas su prepoznate kao jedna od najvećih prijetnji biološkoj,

ekološkoj i krajobraznoj raznolikosti. Svaka strana vrsta u ekosustavu potencijalna je
opasnost - svaka od njih može uzrokovati trajne i štetne promjene koje pak mogu imati
nepopravljive posljedice za okoliš u cjelini, kao i za socio-ekonomsku situaciju
određenog područja. Biološka raznolikost je osnova održivosti i stabilnosti prirodnih
sustava, a osnovu biološke raznolikosti u priobalju Jadrana čine zajednice algi
stjenovitoga dna i zajednice morskih cvjetnica.
U Jadranskome moru živi oko 700 vrsta algi, od kojih polovica raste do pet ili šest
metara dubine. Mnogi životinjski organizmi obitavaju unutar naselja algi i na samim
algama, a jedna je od najvažnijih funkcija algi da su primarni proizvođači kisika i
grade staništa životinjskim vrstama.
U Jadranu trenutno žive 3 vrste zelenih algi iz roda Caulerpa. Svima već dobro
poznata Caulerpa taxifolia, nešto novijeg datuma otkrivena Caulerpa racemosa, te
Caulerpa prolifera.
Invazivne tropske alge Caulerpa racemosa i taxifolia pojavile su se u zadnjih
dvadesetak godina kao primarna ekološka opasnost za biološku raznolikost Jadrana.
Te alge drastično smanjuju brojnost i sustav prirodnih biljnih i životinjskih vrsta jer
rastu na svim tipovima morskoga dna, od muljevitih preko pjeskovitih do kamenitih, u
zagađenom ili čistom moru, od morske površine do pedeset metara dubine. Zovu ih
'algama ubojicama'. Prvi su put zamijećene 1984. godine, u Starogradskom zaljevu na
otoku Hvaru, Malinskoj na otoku Krku i Barbatskom kanalu, između otoka Raba i
otočića Dolin. Na poluotoku Pelješcu prva su nalazišta pronađena na samom rtu ,
jugozapadno od Lovišta, a u novije vrijeme i u uvali Duba, što svjedoči o ubrzanom
širenju. U cijelom Jadranu zabrinjava sve izraženija prisutnost Caulerpa racemosa,
koja je opasnija i teža za istrebljenje od taxifolie.
Ova posljednja, Caulerpa prolifera naša je autohtona i potpuno bezopasna vrsta.

2
 2. CAULERPA TAXIFOLIA

Slučajno je unesena u more kod Monaka 1984. Zelena

tropska alga Caulerpa taxifolia naglo se proširila duž
obala Sredozemlja. Posjeduje izvjesne jedinstvene
značajke (otpornost na hladnoću, veličinu, snažan
razvoj, gustoću, ekološko prevladavanje, itd.) koje
nikad prije nisu opažene u tropskim populacijama ove
vrste ili bilo koje druge alge unesene u Sredozemno
more.
Naseljene mogu biti sve stabilne podloge (kamen, pijesak, mulj, livade voge) od 3 do
40m dubine. Premda male gustoće, Caulerpa taxifolia nađena je ljeti i na dubini od
99m. Moguće ju je naći u čistom moru, kao i u onečišćenim lukama, duž hridinaste
obale izložene valovima kao i u zaštićenim uvalama.

Premda više pritajena zimi, ova alga nikada potpuno ne iščezne: može preživjeti
nekoliko dana na temperaturi od 7°C i 3 mjeseca na 10°C. Ponovni rast započinje na
temperaturi iznad 15°C. Prema tome njen razvitak i preživljavanje u Sredozemnom
moru nisu vezani uz globalno zatopljenje mora ili klime. Što više, ni zima, koliko god
oštra ona bila ne bi pridonijela njezinom potpunom iščeznuću.

Širenje stalnih livada alga nastavlja se iz godine u godinu prekrivajući sva raspoloživa
područja morskog dna. Malo po malo caulerpa prevladava ili istiskuje sve ostale alge,
a utječe i na livade voge (Posidonia oceanica). Životinje su isto izložene bitnim
promjenama, naročito pričvršćene vrste (koralji, spužve, itd.) kao i slabo pokretne
životinje (npr. morski ježinci). Tom novom prevladavajućom biljkom ne hrane se ni
ribe ni morski beskralješnjaci (osim jedne vrste puža koji napravi više štete nego
koristi). Kako ne ulazi u prehrambene lance njezin je snažni ekološki utjecaj još
ozbiljniji.
Na područjima koje je prekrila većom gustoćom tijekom dužeg vremena se smanjila
količina nekih riba. Ujedno su se počele osjećati posljedice na ekonomiju i razne
ljudske djelatnosti, posebno u priobalnom ribolovu i ronjenju.

3
Sve u svemu, u napadnutim se područjima smanjuje biološka raznolikost. Postepeno
su šarolike i raznovrsne sredozemne populacije zamijenjene jednoličnim
flouerescentnim zelenim krajolikom livada alge Caulerpa taxifolia.

Potpuno iskorjenjivanje vrste Caulerpa taxifolia bilo je moguće još 1991. godine, no
nije učinjeno. Od kraja 1992. površine prekrivene algom toliko su se povećale da se,
prema sadašnjim spoznajama u cijelosti više ne mogu odstraniti ni kemijskim ni
fizičkim sredstvima (ručnim čupanjem, usisavanjem, solima, bakrom itd.). Neke od tih
tehnika još se uvijek provjeravaju. One se mogu koristiti za odstranjivanje malih
odvojenih nakupina, koje su dovoljno daleko udaljene od gusto obraslih područja, što
se pokazalo uspješnim na nekim mjestima. Također obećavaju rezultati raznih
bioloških studija, uključujući primjenu nekih morskih puževa-golaća, koji se isključivo
hrane caulerpom.

To je lijepa fluorescentna zelena alga s prepoznatljivo "puzajućom stabljikom"

nazvanom stolon (kauloid). Ime "Caulerpa" pripisuje se osebujnosti građe ove alge. Na
latinskom "caulos" znači os, a "erpa" dolazi od glagola puzati. Stolon može narasti
preko 1m u dužinu, a pričvršćen je za dno pomoću "korjenčića" (rizoida). Iz stolona
rastu "listovi" (fronds) koji bočno nose perca (pinnule). "Listovi" se često snažno
granaju i narastu 5 do 65cm u dužinu, a nalikuju listovima crnogoričnog stabla tise
(Taxus). Iz te sličnosti ova je alga i dobila ime "taxifolia" (Taxus=tisa, folium=list).

4
 3. CAULERPA RACEMOSA

Tropska zelena alga Caulerpa racemosa, koja je prvi

put u Sredozemnom moru zabilježena tridesetih
godina prošlog stoljeća, a u kolovozu 2000.
pronađena i u akvatoriju otočića Marinkovac
(Paklinski otoci), agresivna je vrsta, što svojim
daljnjim širenjem dovodi do vrlo negativnih
promjena biološke, ekološke i krajobrazne
raznolikosti podmorja.

Ovu novu invazivnu algu (istog roda kao i vrsta Caulerpa taxifolia) u Jadranu je tek
nedavno otkrio mr. Ante Žuljević iz Instituta za Oceanografiju i Ribarstvo u Splitu. Još
se sa sigurnošću ne može reći, no pretpostavlja se da se ova vrsta u Jadran proširila uz
pomoć struja ili balastnih voda.

Caulerpa racemosa još je raširenija i invazivnija nego Caulerpa taxifolia. Dosad je

pronađena je na raznim područjima južnog i srednjeg Jadrana (Pelješac, Hvar,
područje od Dubrovnika do Cavtata, Mljet, Korčula itd.). Tijekom 2001. godine alga je
pronađena na još jednom lokalitetu - uvali Priježba na poluotoku Pelješcu. Uz sve već
nabrojene prednosti koje smo spomenuli za vrstu Caulerpa taxifolia pred našim
autohtonim algama, a koje možemo pripisati i vrsti Caulerpa racemosa, ovoj
posljednjoj pridodajemo i olakšano lebdjenje otkinutih djelića alge u stupcu vode što
olakšava njezino širenje strujama i valovima na udaljenija područja, te ono što
posebno ugrožava život na, i u morskom dnu, činjenicu da ona svojim rizoidima stvara
gustu mrežu koja zadržava detritus te guši morsko dno uzrokujući pojavu anoksije
(stanje bez kisika pri čemu se razvija sumpor dioksid). Također fluorescentna zelena
alga sa stolonom koji je kao i kod prethodne vrste pričvršćen je za dno pomoću
rizoida. Iz stolona rastu "listovi" (fronds) koji bočno nose nešto poput “balončića”.
Upravo ti “balončići” omogućuju algi plutanje u vodenom stupcu i pomažu pri njenom
rasprostranjenju.

5
 4. POSIDONIA OCEANICA

Posidonia oceanica je biljka iz skupine morskih

cvjetnica, a poznatija je pod nazivom morska trava ili
voga. Posidonia je za razliku od algi građena od
podzemne stabljike-rizoma, listova i korijenja. Cvate
tokom jeseni i stvara plod sličan maslini, koji
nekoliko dana pluta na površini, a kada pukne
sjemenka pada na tlo i iz nje nastaje nova biljka. Na
taj način se Posidonia može udaljiti i rasprostraniti, ali taj plod se događa svega
jednom u nekoliko godina. Češće se razmnožava nespolno, tako da širi podzemne
stabljike kroz sediment i zakorijenjavanjem otkinutih dijelova biljke. Podzemna
stabljika Posidonie raste jako sporo, svega oko 1 cm na godinu. Zbog konstantnog
zatrpavanja sedimentom, podzemni korijeni su duboki i do nekoliko metara, a njihova
se starost procjenjuje nekoliko tisuća godina. Po tome je Posidonia oceanica jedna od
najdugovječnijih organizama Sredozemlja. Ona je ujedno i endem Sredozemnog mora
te je zaštićena u Francuskoj 1988, a u Španjolskoj 1992. Slovenija ju je proglasila
rijetkom i ugroženom vrstom 2002 g.
Na Konvenciji o biološkoj raznolikosti održanog u Rio de Janeiru 1992 naglašena je
potreba o zaštiti ove biljke. Jedna od tih je bila i Hrvatska. No unatoč tome i očitom
nestajanju livada u Jadranu, Hrvatska tu biljku još nije zaštitila.
Livade koje tvori Posidonia čine pravu malu biološku floru i faunu podmorja-jedan
ekosistem. U njima žive, razmnožavaju se, love i skrivaju se nekoliko stotina vrsta algi
i životinja. Među njima možemo pronaći nekoliko vrsta rakova, glavonožaca,
školjkaša, spužvi, mahovnjaka, žarnjaka, krednjaka te mnoge vrste manjih i većih riba.
Osim što pružaju dom, livade Posidonie proizvode kisik kojim obogaćuju more i
sediment, te ih možemo zvati i podmorskim šumama. Svojim dugim listovima
ublažuju nalet valova na obalu, pa tako sprečavaju eroziju tla, a njihovo korijenje
svojim spletom učvršćuje sediment i tako sprečava njegovo odnošenje. Na kraju imaju
i bitnu ulogu u kruženju i vezivanju hranjivih soli u moru. Budući da jako sporo raste,
obnova livada bi mogla potrajati i do nekoliko stotina godina.

6
 5. UKLANJANJE I KONTROLA INVAZIVNIH ALGI

Uklanjanje invazivnih vrsta alga osjetljiv je posao kojeg obavljaju za to obučeni

ronioci uz nadzor znanstvenika biologa. Nestručno uklanjanje može dovesti do
njihovog širenja, ako se korištenjem neprikladnih metoda uklanjanja otkidaju brojni
algini fragmenti. Do sada je uspješno proveden program uklanjanja vrste caulerpa
taxifolia u Barbatskom kanalu uz otok Rab, dok su akcije uklanjanja u Starogradskom
zaljevu na otoku Hvaru i Malinskoj na otoku Krku značajno usporile njeno širenje.
Isprobane su brojne fizičke i kemijske metode njenog uklanjanja, ali su one
primjenjive samo na malim površinama. Potpuno uklanjanje alge realno je jedino na
područjima gdje je alga zahvatila manje od 1 ha morskoga dna.

Nalazišta alge Caulerpa taxifolia u Caulerpa racemosa na području od

Jadranskom moru do kraja 2005. g. Cavtata do Visa na kraju 2005. g.

Potpuno uklanjanje samo nekoliko desetaka kvadratnih metara alge caulerpa racemosa
gotovo je nemoguće izvesti zbog iznimno sitnih i teško uočljivih fragmenata.
Međutim, zbog izrazito negativnog utjecaja na autohtone organizme, algu je potrebno
uklanjati na područjima visoke biološke i kulturne vrijednosti kao što su nacionalni
parkovi. Znanstvenici smatraju da će trajno rješenje problema invazivnih alga roda
caulerpa biti moguće primjenom biološke kontrole, uvođenjem za Sredozemno more
stranog organizma, koji će se hraniti samo invazivnim algama i tako neće utjecati na
autohtone vrste.

7
 6. AKCIJA ČIŠĆENJA KORČULANSKOG PODMORJA

Klub športova na moru i tehničke kulture «Bofor» osnovan je 1998. godine, a od

samoga početka djelovanja organizirano provodi akcije čišćenja podmorja od krutog
otpada i uništavanja tropskih algi iz roda caulerpa. Sve su akcije zamišljene i
provedene kao preventivno-edukativne i praktične.
Klub je odlučio krenuti u rat protiv alge pod nazivom Caulerpa racemosa. Postoje
nalazišta pokraj mjesta Medvinjak na Korčuli te u uvali Lovišta na Pelješcu. Alga
Caulerpa racemosa je invazivna vrsta koja se razmnožava otkidanjem djelića,
prenošenjem sidrima, ribolovnim mrežama, a primarno se širi morskim strujama.
Posljedica njenog širenja je drastično smanjenje bioraznolikosti mora jer prerastanjem
morskoga dna uništava autohtone vrste. Alga proizvodi toksične tvari te u Jadranskom
moru nema prirodnog neprijatelja, što uvelike pogoršava situaciju. Promjenom
krajobraza utječe na ljudske djelatnosti i smanjenje ribljeg fonda.
U sklopu projekta Hrvatske turističke zajednice «Volim Hrvatsku» Klub športova na
moru i tehničke kulture «Bofor» u Vignju i splitski ronilačko-ekološki klub HVIDRA
prošle su godine organizirali i uspješno proveli veliku ekološku akciju čišćenja
podmorja u Orebiću, Perni, Kučištu i Vignju te u akvatoriju otoka Korčule, u kojoj je
sudjelovalo 35 ronilaca iz ova dva kluba te iz klubova «Adriatica» iz Zagreba,
«Crveno jezero» iz Imotskog i «Vidra» iz Ljubuškog. Akcija je trajala od travnja do
konca listopada 2007. godine.

8
 7. GAMBUZIJA

Također je velik problem u Jadranu i ribica gambuzija.

Gambuzija je malena slatkovodna ribica iz porodice
Poeciliidae. Zastupljena je sa dvije vrste: Gambusia
affinis i Gambusia holbrooki. Mlade gambuzije odmah
aktivno plivaju. Hrane se beskralježnjacima i ličinkama
kukaca a naročito ličinkama komarca malaričara
(Anopheles). Gambuzije se vrlo brzo prilagođavaju skoro
na svaku vrstu staništa diljem svijeta.

Ove ribice potječu iz Sjeverne Amerike (SAD). Njihova prirodna staništa su: južni
New Jersey, odakle ih Atlantska i Golfska struja nosi prema Mexicu.

Zbog svoje učinkovitosti u konzumiranju ličinki komaraca malaričara i drugih

insekata, radi sprječavanja pojave komaraca, a time i malarije, ove je vrste čovjek
prenosio u razna staništa diljem svijeta. Zbog njihovog agresivnog i predatorskog
ponašanja utjecale su na populaciju malih ribica, a hraneći se jajima vodozemaca
utjecale su i na njihovu brojnost. Time su smanjivale biološku raznolikost životnih
zajednica (biocenoza) u staništima (biotopima) u kojima su živjele razne autohtone
vrste životinja. Čak su joj nadjenuli ime Damnbusia (vražja gambuzija).

Gambuzije su jako agresivne čak i prema većim ribama. One često napadaju, kidaju
peraje, a često i ubijaju druge vrste. Zna se da se hrane jajima, ličinkama, mladim
oblicima različitih vrsta, uključujući i brancina i običnog šarana, a hrane se i odraslim
oblicima sitnijih riba.

Gambuzija je prisutna i u Hrvatskoj. Hipoteza je da su je donijeli naši pomorci na neke

naše otoke. Godine 1922 prenesena je po prvi put iz Amerike u Europu, a 1926. godine
unijeta je u lokve otoka Korčule. Prvi koji je gambuziju uveo u paške vode bio je
gospodin Markovina negdje dvadesetih godina prošloga stoljeća. Gambuzija je
donesena iz Amerike u selo Povljana radi uništavanja komarca malaričara.

9
 8. ZAKLJUČAK

Unesene (alohtone) vrste su vrste koje se ne pojavljuju u prirodno danom okolišu,

nego su unesene slučajno ili namjerno posredstvom čovjeka. Porastom robnog i
putničkog prometa, što je posljedica intenziviranja procesa globalizacije, stvorila se
mogućnost unosa stranih organizama u nova područja gdje takvi uljezi mogu ozbiljno
poremetiti prirodnu ravnotežu koja se stvarala milijunima godina. Morski organizmi
prenose se najčešće brodovima, bilo da su pričvršćeni za dno ili sidro a najveći
problem danas je prijenos organizama putem brodskih balastnih tankova. Posljedice
takvih događanja možemo samo u teoriji predvidjeti, a stvarnost možemo promatrati u
mediteranskim zemljama poput Italije ili Francuske koje već skoro dva desetljeća
pokušavaju stati na kraj širenju ovih morskih organizama. U Hrvatskoj, ali i svijetu
čest je problem invazivnih vrsta koje, kao što sama riječ kaže, vrše pravu invaziju na
domaće, autohtone vrste i ponašaju se vrlo agresivno u za njih stranoj okolini.

10