‘ Pripremite se , Krist dolazi ’

Što se sada događa sa čovječanstvom? Zrinka 4. kolovoza 2022.

Pročitajte moćno proroštvo Davida Wilkersona :

Aktualnije je nego ikad proroštvo Davida Wilkersona, pokojnog američkog pastora koji je cijeli svoj život
posvetio izbavljanju mladih iz pakla droge i prostitucije.

Ako niste primjetili upravo ove dvije riječi: mir i sigurnost – glavna su mantra političke vrhuške danas,
dok istovremeno svijet tone do nesagledivih dubina. Nije li to znakovito?

“Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol
na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći.
„ Ali vi, braćo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov ” (1 Sol 5,3-4).
Svijet je upravo u takvom nemiru da se ljudi pitaju: “Vidimo li završetak povijesti? Idemo li prema
nuklearnom holokaustu? Raspada li se svijet i izmiče kontroli?”

Suočavamo se sa strašnom istinom: za napetost između nekih nacija više se ne može naći rješenja.
Postoje pokazatelji koji govore da više nema diplomatskih rješenja.

Dok Amerika daje smione izjave i šalje upozorenja, sve to pada na gluhe uši.
Primjerice, naša se zemlja zalagala da će braniti Japan ako ga Sjeverna Koreja napadne.
Naši su vođe prijetili da će upotrijebiti “svu moć i silu da joj vrate milo za drago”.
To bi značilo nuklearno uništenje Sjeverne Koreje.

Sad razumijemo što je Isus mislio kad je dao ovo upozorenje: “…na zemlji će narodi biti u tjeskobi i
neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet,
jer zviježđa nebeska će se uzdrmati” (Lk 21,25-26).
Kad je Isus dao ovo upozorenje, dodao je i ovu izjavu:
“ Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom. Kada to počne bivati,
uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje ” (Lk 21,27-28).
Uvjeren sam da sve strašne stvari koje sada vidimo da dolaze na zemlju: uragani, tsunamiji, potresi,
drastične promjene vremena, terorizam, nuklearne prijetnje, ratovi i glasine o ratovima, sve to ima veze s
Kristovim dolaskom.
1
Iznad svih ratnih oblaka koji se skupljaju, iznad guste tame koja se spušta na zemlju, na nebu se oblikuje
jedan oblak. I ubrzo jednoga dana, Krist će ući u taj oblak i objaviti se čitavom svijetu.
“ …kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje ” (Lk 21,31).

Prva je crkva tražila apostala Pavla da više piše o tom vremenu

Kad su kršćani u Pavlovo vrijeme osjetili da se približava uništenje Jeruzalema, željeli su više znati o
proročkim događanjima. Uplašili su se priča o okrutnosti vojske koja je mnoge odvela u ropstvo.
To je bio razlog zašto su osjećali da se približavaju pogibeljna vremena. Zbog toga, molili su Pavla da im više
govori o onome što dolazi: “Piši nam o tome kako da tumačimo vrijeme.”

Pavao je odgovorio uvjeravajući ih ovim riječima:

“A što se tiče, braćo, vremena i časa, nemate potrebe da vam se o tome piše: i sami dobro znate da će Dan
Gospodnji doći kao lopov u noći” (1 Sol 5,1-2).

Pavao im govori što će nastati kad se Krist vrati:

“Sam će Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i
najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na
oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim
riječima” (1 Sol 4,16-18).

Pavlove su im riječi trebale biti ohrabrenje. Zapravo im je govorio:

“Nema potrebe da se bojite onoga što dolazi na zemlju. Ne trebate se previše zabrinjavati u vezi sa
strašnim znakovima i nesrećama. Dobro znate što to sve znači. Sve to pokazuje da se primiče dolazak
Gospodina Isusa da odvede svoj narod.”

Istina je, povijest nekamo ide

Sa sigurnošću možemo reći da nas ovaj brzi tijek događaja koji se danas odvija pred nama nosi prema
Božjem vječnom naumu. Svijet nije prepušten slučaju; Gospodin nije napustio zemlju bez obzira koliko je
čovječanstvo postalo zlo i bezvjerno. Naprotiv, Bog je jednostavno oduzeo mir.
A ono što sada vidimo, brzo je kretanje događaja prema jednom božanskom događaju pred nama:
stvaranju novoga neba i nove zemlje gdje će Krist za svu vječnost imati vrhovnu vlast.
Stari su stoici vjerovali da svijet prolazi kroz unaprijed određena razdoblja vremena. Prema njihovu
mišljenju, na kraju svakog razdoblja svijet je uništen velikim požarom. Zatim zemlja biva obnovljena točno
onako kakva je bila i sve ponovno počinje ispočetka, vraćajući se kao što je uvijek i bilo.
Drugim riječima, povijest se iznova i iznova ponavlja. Iste se zvijezde kreću u istim orbitama i isti životi
ponovno žive, s istim prijateljima, istim brigama, istim iskustvima.

2
Svaki put sve se ponovno obnavlja ne samo jednom, nego beskonačno. Ljudska su bića zaokupljena vječnim
monotonim radom iz kojega nema bijega.

Riječi apostola Petra izravno se suprotstavljaju takvom razmišljanju.

Petar nam govori da kršćani trebaju prema obećanju Božjem

“očekivati… nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost” (2 Pt 3,13).

Štoviše, govori nam da ako vjerujemo Riječi Božjoj, znamo da povijest juri prema danu dolaska Gospodnjeg
kad “će se nebesa u plamenu raspasti, a počéla u ognju rastopiti” (2 Pt 3,12).

“Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počéla će se u
ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Budući da će se ovo sve tako raspasti,
kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega”
(2 Pt 3,10-12).

U toj točki Petar kaže da možemo s nadom očekivati da ćemo vidjeti nova nebesa i novu zemlju.

Kad je Isus rekao:

“Kada to počne bivati, uspravite se i podignite glave“ (Lk 21,28), rekao nam je kamo naš pogled mora biti
usredotočen Kao Kristovi sljedbenici, naš pogled ne smije biti usredotočen na izvješća vijesti.

Ne smijemo “živjeti” na ratovima i glasinama o ratovima, na mogućoj atomskoj tragediji ili na drugim
stvarima koje dolaze na zemlju. Ovo znači da se narod Božji ne smije bojati islama ili sličnoga.

Islamistički džihadisti upravo tvrde kako su primili vijest da se želi pojaviti njihov veliki imam.
Ali, prema njima, rekao je da neće doći dok svijet ne bude u potpunoj pomutnji.

Međutim, dok razmatramo te činjenice, okrećemo se Isusovim, Pavlovim i Petrovim riječima.

Sva islamistička hvalisanja o uzimanju prevlasti na zemlji i sva njihova strašna djela ubojstva i zadrtosti
samo su točka koja se pojavi i nestane na Božjem vječnom zaslonu.

Njegova Riječ govori da su ti ljudi samo zrnca pijeska koja on otpuhuje:

“On puhne na njih, a oni posahnu, vihor ih ko pljevu raznese” (Iz 40,24).

Islamistički džihadisti mogu se nadati da će prouzročiti kaos, ali jednim svojim dahom Bog ih je u stanju lišiti
svake sile.

A istina je to da oni samo požuruju dan dolaska jedinoga pravog Mesije, stvoritelja ovoga svijeta i svega što
je na njemu!

3
Sv. Pavao je govorio svetima u Solunu o nadolazećoj propasti

Već znamo da je Pavao uvjeravao Solunjane:

“A što se tiče, braćo, vremena, nemate potrebe da vam se o tome piše” (1 Sol 5,1).

Međutim, dodaje ovo:

“Želim da znate jednu dokazanu činjenicu u vezi s tim predmetom.”

Zatim im je rekao:
“Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol
na trudnu ženu, i nipošto joj neće umaći” (1 Sol 5,3).

Crkvi u svim razdobljima vremena Pavao ovdje daje ključ.

On govori o onoj jednoj stvari koja se događa u svakom društvu uoči iznenadne propasti i suda.
A ta dokazana činjenica jest da se tada čovječanstvo predaje sigurnosti i napretku.

To je nepogrešiv dokaz nadolazeće propasti.

Pavao to potvrđuje dokazom iz prošlosti.

Jednostavno rečeno, ne postoji slučaj u Pismu da je Bog ikada doveo uništenje na neko društvo, osim kad
se ono predalo opsesiji da je sigurno i da napreduje.

Pavao govori:
To je pravilo kojega je dokazala povijest u svim Božjim djelima uništenja. Uništenje se događa kad ljudi
pojure u potragu za napretkom i sigurnosti okrećući se od Gospodina.

Nedavno su političari u kongresu najavili kako planiraju pokrenuti temu o osnivanju odjela za mir i
sigurnost!

Izbjegavajmo svaki razgovor o miru i napretku kad je na pomolu strahovita oluja.

Jer upravo tada, kad mir i napredak postanu glavna težnja, iako stražari grme i svatko zna da samo čudo
može spasiti čovječanstvo, možemo očekivati iznenadnu propast.

Isus je povukao usporedbu s danima Noe i Lota i svoga dolaska.

Rekao je da u oba ta događaja ljudi jedu, piju, žene se, kupuju i prodaju.
Drugim riječima, sve ide kao što je uvijek i išlo; ljudi se bave stvarima koje same po sebi nisu zle.
Međutim, u Noinoj i Lotovoj generaciji težnja za tim stvarima opsjela je čitavo društvo.
Svi su bili usredotočeni samo na svakodnevne aktivnosti, što je ljude držalo u takvom zahvatu da su se
upozorenja Duha Svetoga ugušila.

Prema Isusu, ista stvar dogodit će se i u posljednje vrijeme, uoči iznenadne propasti.

4
Čitav svijet bit će predan traženju sigurnosti i napretka, a ta će zaokupljenost mnoge zahvatiti i u Crkvi.
Ljudi će biti potpuno usredotočeni na stvari ovoga svijeta i prestat će biti postojani u vjeri.

Već vidimo da su mnogi u zahvatu takva razmišljanja.

Mnogi su uvjereni da je napredak jedini put da imaju mir.

I tako, u bijesnoj su trci za napretkom, jedni uništeni od špekulanata zbog duga, a drugi pomahnitalo
gomilaju bogatstvo bogateći se na leđima siromašnih.

Ljubljeni, to je upravo kad dolazi iznenadno uništenje!

Kad taj trenutak iznenadnog suda stigne, u kakvom će stanju Gospodin naći crkvu?

U kakvom će stanju biti Isusov narod? Hoće li imati snažnu vjeru?

Hoće li ga čekati i čeznuti za njegovim dolaskom? Ili će biti zaokupljen stvarima ovoga svijeta?

Kad Krist dođe, hoće li naći svoju Crkvu u zahvatu lažnih proroka koji propovijedaju lažan mir, uspjeh,
bogatstvo, dobra vremena?

Prorok Jeremija opisuje takvo vrijeme u Izraelovoj povijesti:

“Jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice. I olako
liječe ranu naroda moga vičući: ‘Mir! Mir!’ Ali mira nema” (Jer 6,13-14).

Mora vam biti jasno da napredak sam po sebi nije zlo.

Pismo je jasno da Bog voli blagoslivljati svoju djecu.

I nikakva zla nema u lijepoj kući, lijepom autu, dobroj odjeći ili odlasku u lijep restoran.
Potaknuti smo da se brinemo za svoje obitelji kroz gradnju kuće, kupovinu, prodaju, sjetvu i žetvu.

Ali kad nas te stvari počnu proždirati oduzimajući nam vrijeme, misli, snagu i aktivnost te prestajemo tražiti
Boga, tada naše srce počne otvrdnjivati.

Vidite, kad udobnost nije dovoljna i kad naš um i dušu zaokupi kupovina, prodaja i stvaranje novca,
tada ulazi mlakost.

A oni koji se predaju traženju sigurnosti i napretka, završe prezirući Božja upozorenja:
“Ovako govori Jahve nad Vojskama… Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju?
Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu čuti. Gle, riječ Jahvina postade im porugom, nije im mila…
I postavih im stražare: ‘Pazite na glas roga!’ Al’ oni rekoše: ‘Nećemo paziti’” (Jer 6,9-10.17).

5
Kad je Noa prorokovao da dolazi veliko uništenje, njegova ga je generacija ismijala

Kroz svu biblijsku povijest, stražari su hodali ulicama prorokujući narodu Božjem i upozoravajući ga na
dolazak sudova. Ali često je Crkva začepila uši i predala se zabavi, hrani i vinu, kupnji, prodaji i gradnji.

Iskreno rečeno, šokiran sam od tvrdoće koju danas vidim u toliko kršćana, ljudi koji su jednom gorjeli.

Ti isti vjernici voljeli su moliti i biti u domu Božjem. Voljeli su svetu opomenu i bili su duboko probuđeni
proročkim riječima koje su čuli. Ali sad su prezaposleni da bi tražili Boga.
A njihova ljubav za Isusa svakim danom postaje sve hladnija.

Takvi ljudi ne podnose nikakvo propovijedanje koje ih osvjedočava.

Oni više vole jednom tjedno slušati polusatne propovijedi koje izgrađuju njihovo samopoštovanje ili im
pomažu da postanu uspješni.

Mnoštvo je onih koji su glasno zaspali.

Bog je uputio Jeremiju da njegov narod ovako upozori:
“Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati.
Zato im reci:
Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomene.
Nestade istine, nestade je iz usta njihovih” (Jer 7,27-28).

Isto tako, u Novom zavjetu Pavao piše:

“…kao što stoji pisano: ‘Dade im Bog duh obamrlosti: oči takve da ne vide, uši takve da ne čuju,
i to do današnjeg dana’” (Rim 11,8).

Zašto postoji takvo preziranje proročkih upozorenja?

Zašto se toliki jednom gorljivi kršćani sada okreću od svete opomene?

Zašto toliko sljepoće?

I zašto je toliko evanđelja, usredotočenog na naš ja, novac i bogatstvo,

uhvatilo u zamku tolike crkve i vjernike?

Jedan razlog je taj što je danas velik broj pastira napustilo propovijedanje o križu.

Poruka o Kristu koji je bio siromašnom, bez krova nad glavom, koji je trpio i krvario, postala je sablazan.

Poziv na žrtvovanje, uzimanje križa, prihvaćanje odbacivanja zbog Isusa, poziv na živu žrtvu, umiranje sebi,
pokajanje, poniznost, razapinjanje tijela, sve su to teme koje propovjednici evanđelja sreće i bogatstva
izbjegavaju.

6
A sva apostolska upozorenja da budemo spremni za Kristov dolazak, da pripremimo svjetiljke,
da se pripremimo za susret sa Zaručnikom, da se probudimo i iskorišćujemo vrijeme jer je kasni sat i on
dolazi samo po one koji ga čekaju i koji čeznu za njegovim pojavljivanjem, o svemu tome sada se šuti.

Mnogi Kršćani pjevaju pjesmu: “Sve je to Zbog Isusa”, a tako i jest

Kad su farizeji tražili Krista da im dâ znak, odgovorio im je:

“Licemjeri, lice neba umijete prosuditi, a znakove vremena ne možete.
Naraštaj zao i preljubnički znak traži, ali mu se neće dati znaka osim znaka Jone, proroka” (Mt 16,3-4).

U Lukinu evanđelju, Isus dodaje ovu riječ:

“Jer kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji naraštaju ovomu” (Lk 11,30).

Isus, njegov križ, uskrsnuće, prolivena krv, jedini je znak koji je potreban.
On je potpuno zadovoljenje.

Dan propasti doći će iznenada.

U jednom trenutku sve materijalne stvari ovoga svijeta izgubit će svoju vrijednost
i postati apsolutno bezvrijedne.

Ostat ćemo bez ičega osim Krista, međutim, više nam i ne treba.

On je živa Riječ koja nam je potrebna.

7
 Dječak koji je susreo Isusa rekao ljudima kako će izgledati KRAJ SVIJETA!
‘Nema više vremena…’

ISUS MU JE GOVORIO...

Isus mu je govorio o kraju...

Dječak Segatashya pripadao je skupini mladih vidjelaca kojima se ukazivala Djevica Marija,
a njemu i Isus, u malom selu Kibeho u Ruandi 80-ih godina 20. stoljeća.

U studenome 2001. godine Vatikan je priznao ukazanja Djevice Marije trima vidjelicama iz Kibeha.
Isusova ukazanja Segatashyi Vatikan još nije priznao,
što nikako ne znači da ne smijemo vjerovati da su autentična.

‘Molim se da Crkva jednoga dana prizna ukazanja koja si doživio i da cijeli svijet čuje sve poruke koje ti je
Isus povjerio, piše autorica knjige Dječak koji je susreo Isusa a koja je u Hrvatskoj objavljena 2015. godine.
Ovaj dječak je naime mnogo puta razgovarao s Isusm o kraju svijeta te ih kasnije prepričao članovima
biskupskog Istražnog povjerenstva.

Ovdje je isječak iz razgovora koji je dječak vodio s Isusom:

ʹGospodine, zašto će religije međusobno ratovati kada one sve rade za tebe?ʹ

ʹZato što u svim religijama postoji previše onih koji tvrde da vjeruju u Božju ljubav, a zapravo istinski ne
vjeruju. Doći će do rata zato što ima previše ljudi koji kažu da vole, ali nemaju ljubavi u srcu ni za Boga ni za
čovjeka.ʹ

ʹKako je moguće da će roditelji i djeca ratovati kada postoje tako čvrste spone ljubavi koje vezuju roditelja
uz dijete?ʹ

ʹU obitelji će doći do borbe jer će se ljudi umoriti od življenja u svijetu u kojemu postoji toliko patnje.
Ljudima će biti dosta svijeta, a svijetu će biti dosta ljudi.

Čovjekov će grijeh postati toliko velik da će jad rađati jad.

Majke će radije biti sterilne negoli donositi djecu na svijet koji je prepun boli.
Odrasli će muškarci biti toliko umorni od života da će plakati i moliti za smrt da im se skrate muke.
8
Sve će dijelove svijeta pogoditi mnogi potresi. U nekim će dijelovima sunce biti toliko nemilosrdno da će se
zemlja sasušiti, a usjevi propadati iz godine u godinu.

Vjetar će raznositi zemlju, a stalne će kiše donositi velike poplave. Glad će pogoditi mnoge zemlje. Mnogi
će se međusobno boriti za hranu, a mnoštvo umirati od gladi.ʹ

Rečeno poglavlje nosi naslov ″Kraj svijeta, prema Isusovim riječima″.

Te riječi, koje se umnogome poklapaju s onima koje nalazimo u ″Otkrivenju″ ili ″Apokalipsi″, posljednjoj
knjizi Biblije, navodno je izgovorio Isus afričkom dječaku Segatashyi, koji će kasnije postati jedna od
milijuna nevinih žrtava strašnoga genocida koji se dogodio u Ruandi godine 1994.

Trinaest godina prije tog krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi,
Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu među njima i dječaku
Segatashy.

Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja.

No, čuda u tome malenom selu događala su se jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u
Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima.

Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj
ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.

Marija je tada poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu
mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju
neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju.

Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo.

Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog
krvoprolića i masovnog ubijanja kada je stradalo više od milijun ljudi.
Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto
marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan.

‘Nije ostalo puno vremena da se pripremite za Posljednji Sud.

Morate promijeniti svoje živote, prepoznati grijeh. Molite i pripremite se za vlastitu smrt i za kraj ovoga
svijeta. Morate se pripremiti još dok imate vremena. Oni koji to učine dobro ići će u Nebo.
A oni koji i dalje čine zlo osudit će sami sebe bez nade u moguće pomilovanje i izbavljenje.

Ne gubite vrijeme da ne činite dobro i da ne molite.

Ostalo je još malo vremena i Isus dolazi’, jedna je od mnoštva priznatih poruka djeci.
9
 Kraj svijeta prema Isusovim riječima doći će zbog ovoga…

Jedna od najvećih nikad ispričanih priča je ona o dječaku koji je upoznao Isusa
i usudio mu postaviti sva pitanja koja čovječanstvo proždiru od početka vremena.

Zvao se Segatashya. Bio je pastir rođen u nepismenoj, poganskoj obitelji u najudaljenijoj regiji Ruande.
Nikad nije pohađao školu, nikada nije vidio Bibliju i nikada nije kročio u crkvu.

Tada ga je jednog ljetnog dana 1982. godine dok se kao petnaestogodišnjak odmarao ispod stabla u hladu,
posjetio Isus Krist. Isus je zaprepaštenog mladića pitao bi li bio spreman ići u misiju da podsjeti
čovječanstvo kako živjeti život koji vodi u nebo.

Segatashya je prihvatio zadatak pod jednim uvjetom: da Isus odgovori na sva njegova pitanja – i na sva
pitanja onih koje je susreo na svojim putovanjima – o vjeri, religiji, svrsi života, o prirodi raja i pakla. Isus je
pristao na dječakove uvjete, a Segatashya je krenuo na ono što će postati jedno od najčudesnijih putovanja
u modernoj povijesti.

Iako su ga često optuživali da je šarlatan i zbog toga pretukli, Segatashyino nevino srce i snažna duhovna
mudrost brzo su osvojili i najciničnije kritičare.

Ubrzo je ovaj tinejdžer koji nikada nije naučio čitati ili pisati, raspravljao o teologiji s vodećim bibličarima
i savjetovao pastire i svećenike svih denominacija.

U Ruandi se toliko proslavio da je Katolička crkva istražila njegovu priču.

Liječnici i psihijatri koji su pregledali Segatashyu složili su se da svjedoče čudu.

Njegove riječi i jednostavne istine obraćale su tisuće srca i duša kamo god je išao.

Prije svoje smrti tijekom genocida u Ruandi 1994. godine, Segatashya je osam godina bilježio svoja
putovanja i razgovore s Isusom, pitajući ga ono što svi želimo znati:
Zašto smo stvoreni? Zašto moramo patiti? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?
Kada će svijet završiti? Postoji li život nakon smrti? Kako doći do Neba?

Odgovori na ova i mnoga druga važna pitanja koja mijenjaju život otkrivena su u knjizi koja je prvi cjelovit
prikaz Segatashyine izvanredne životne priče.

Immaculée Ilibagiza, Segatashyina bliska prijateljica i koja se sama preživjela ruandski holokaust, zabilježila
je sve njegove razgovore s Isusom a između ostalog i ovaj, o kraju svijeta.

Ovdje je isječak iz razgovora koji je dječak vodio s Isusom:

10
ʹGospodine, zašto će religije međusobno ratovati kada one sve rade za tebe?ʹ

ʹZato što u svim religijama postoji previše onih koji tvrde da vjeruju u Božju ljubav, a zapravo istinski ne
vjeruju. Doći će do rata zato što ima previše ljudi koji kažu da vole, ali nemaju ljubavi u srcu ni za Boga ni za
čovjeka.ʹ

ʹKako je moguće da će roditelji i djeca ratovati kada postoje tako čvrste spone ljubavi koje vezuju
roditelja uz dijete?ʹ

ʹU obitelji će doći do borbe jer će se ljudi umoriti od življenja u svijetu u kojemu postoji toliko patnje.
Ljudima će biti dosta svijeta, a svijetu će biti dosta ljudi. Čovjekov će grijeh postati toliko velik da će jad
rađati jad. Majke će radije biti sterilne negoli donositi djecu na svijet koji je prepun boli.

Odrasli će muškarci biti toliko umorni od života da će plakati i moliti za smrt da im se skrate muke. Sve će
dijelove svijeta pogoditi mnogi potresi. U nekim će dijelovima sunce biti toliko nemilosrdno da će se zemlja
sasušiti, a usjevi propadati iz godine u godinu.

Vjetar će raznositi zemlju, a stalne će kiše donositi velike poplave. Glad će pogoditi mnoge zemlje. Mnogi
će se međusobno boriti za hranu, a mnoštvo umirati od gladi.ʹ

Rečeno poglavlje nosi naslov ″Kraj svijeta, prema Isusovim riječima″.

Te riječi, koje se umnogome poklapaju s onima koje nalazimo u ″Otkrivenju″ ili ″Apokalipsi″, posljednjoj
knjizi Biblije, navodno je izgovorio Isus afričkom dječaku Segatashyi, koji će kasnije postati jedna od
milijuna nevinih žrtava strašnoga genocida koji se dogodio u Ruandi godine 1994.

Trinaest godina prije tog krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi,
Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu među njima i dječaku
Segatashy.

Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja. No, čuda u tome malenom selu događala su se
jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima.

Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj
ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.

Marija je tada poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu
mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji.
Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne
obuzda mržnju.

Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo.

11
Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog
krvoprolića i masovnog ubijanja kada je stradalo više od milijun ljudi.

Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto
marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan.

‘Nije ostalo puno vremena da se pripremite za Posljednji Sud. Morate promijeniti svoje živote, prepoznati
grijeh. Molite i pripremite se za vlastitu smrt i za kraj ovoga svijeta. Morate se pripremiti još dok imate
vremena. Oni koji to učine dobro ići će u Nebo.

A oni koji učine zlo osudit će sami sebe bez nade u moguće pomilovanje i izbavljenje. Ne gubite vrijeme da
ne činite dobro i da ne molite. Ostalo je još malo vremena i Isus dolazi’, jedna je od mnoštva priznatih
poruka djeci.

MILIJUNI LAŽNIH KATOLIKA PREPLAVILI SVIJET !

Svećenik upozorio: Žao mi je, prevaren si.

Anketa objavljena ovaj tjedan pokazala je da od katolika u SAD-u samo polovica vjeruje u stvarnu
prisutnost u Euharistiji, a samo 37% ide na ispovijed jednom godišnje.

RealClear Opinion Research je od 15. do 23. lipnja proveo internetsku anketu na 1757 katolika.
Provedena na engleskom i španjolskom jeziku. Kažu da anketa ima razinu vjerodostojnosti od 95% od plus
ili minus 2,58 postotnih bodova.

Anketa je pitala katolike o njihovim vjerskim uvjerenjima i običajima te njihovom političkom angažmanu.

Istraživanje je pokazalo da 37% ispitanika ide na ispovijed barem jednom godišnje, dok 28% ide rjeđe nego
jednom godišnje, a 35% nikada.

Polovica ispitanika rekla je da “vjeruje u stvarnu prisutnost Euharistije”.

12
Trideset i osam posto reklo je da u to ne vjeruje, potvrđujući da su „kruh i vino samo simboli Tijela i Krvi
Kristove“, dok je 12% reklo da ne zna vjeruju li u Stvarnu Prisutnost.

Objavljena je istina da su Tijelo i Krv Kristova istinski, stvarno i bitno prisutni u Euharistiji.

John Bergsma, profesor teologije na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu, rekao je za CNA da “još
jednom ova anketa potvrđuje ono što većina praktičnih katolika zna iz iskustva iz prve ruke: da je stanje
kateheze u našim zajednicama često siromašno i da se mnogi identificiraju kao katolici bez razumijevanja ili
prakticiranja vjere.”

Nažalost, i u Hrvatskoj je nedavno provedena slična anketa pa je ispalo da katolici u Hrvatskoj podržavaju
pobačaj i blud prije braka, apsolutno ne shvačajući bit vjere kojom se identificiraju.

Poznati isusovac: Nisi katolik ako ovo ne razumiješ

Poznati američki svećenik, isusovac, teolog i pisac poznatiji kao sluga Božji, John o Hardon upozoravao je
na tu promjenu, i na još mnoge strašne pogrde Isusa Krista u Euharistiji i cijelo desetljeće prije nego su se
počele događati u gotovo svim crkvama svijeta, a sve s ciljem da zaboravimo najveću istinu – Isus Krist je
prisutan tijelom i krvlju tabernakuli i u svetoj misi.

Otac Hardon tako piše:

U crkvama postoje zloupotrebe euharistije… (pričešćivanje samo ako ćeš se pričestiti na ruku ili samo ako
stojiš, ne ako klekneš; služenje mise samo ako ima više vjernika jer je misa shvaćena kao “okupljanje
vjernika” a ne kao žrtva – uprisutnjenje Isusove žrtve na Kalvariji; uvođenje ministrantica, itd…itd..)

Važno je prije svega razumjeti što je stvarno euharistija tj. sveta misa. Jako puno ljudi više ne govori o misi
kao žrtvi već o slavlju svete mise. U šesnaestom stoljeću kad su Martin Luter i Jean Kalvin prekinuli sa
Katoličkom Crkvom prva stvar koju su učinili bio je da su promijenili riječnik.

Umjesto Misa postaje (u 16. St) liturgija, euharistija, sveta pričest… Drugim riječima gubi se značenje sv.
Mise kao žrtve koja, kao što vjerujemo jest, uprisutnjenje Kristove žrtve na Kalvariji. Sveta euharistija koja
je u tabernakulu najjednostavnijim riječnikom rečeno jest – Isus Krist.

Počele su se sve više javljati sumnje u stvarnu Isusovu prisutnost da su se tabernakuli počeli premještati iz
centra na sporedna mjesta, ili čak na druga mjesta izvan crkve.

Stvarna Isusova pristunost u Presvetom sakramentu je – treba naglašavati – ništa manje nego – sam ISUS
KRIST! Isus, sada na zemlji, sa sa svojom ljudskom naravi ali skrivenoj našim ljudskim očima. Ali moramo
vjerovati da ono što nama izgleda kao kruh jest Čovjek, i da je taj Čovjek živi Bog koji se utjelovio.

13
Također, na isti način, sveta pričest nije samo uspomena na ono što je Isus učinio na Posljednjoj večeri. Ne.
To je sam Isus u punini svog božanstva tako da mi primajući Njegovo tijelo možemo ostati u Božjoj milosti i
u onaj Posljednji dan ući u nebo s našim proslavljenim tijelom.

Milijuni ljudi koji su se deklarirali kao katolici su napustili vjeru. Nije pretjerivanje. I zbog toga je važno
razumjeti što je u stvari sveta misa.

Iz Isusove parabole o sijaču koji sije sjeme Božje riječi, na kraju se spominje tlo koje nije dalo ploda. To su
vjernici koji prime vjeru u svoje srce, ali je propuštaju razumjeti, zao duh dolazi i oduzima im vjeru… Gavni
razlog zašto milijuni onih koji su vjerovali odlaze jest da – nisu razumjeli svoju vjeru, nisu razumjeli značenje
euharistije. Ili ćemo razumjeti značenje euharistije ili ćemo prestati biti – katolici.

I zloupotrebe euharistije koje se događaju nisu nešto što se zbiva prije svega naizvana. To je samo izvanjska
manifestacija. Ali čega? To je samo odraz dubokog unutranjeg pogrešnog vjerovanja. A događa se i
otvoreno nijekanje onog što je Krist objavio o euharistiji.

Gospine poruke Hrvatima biblijskih razmjera!

Uz trublje apokalipse silazi pozvati izabran narod

Kršćanska Europa posljednjih se godina suočava s brojnim duhovnim izazovima, strahom i strepnjom od
bolesti, gladi, sukoba, nemira i rata.

Čovjek ustaje na čovjeka, a narodi ustaju na narode, a strah i tjeskoba postala je dio naše svakodnevice.
Suočavamo se i s brojnim duhovnim stvarnostima, a činjenica je da je Isus posto nepoželjan i omražen u
mnogim kršćanskim zemljama.

Pod krinkom sekularizma miču se križevi, Crkve se prazne, sakramenti gase i malobrojni su oni koji osjećaju
težinu duhovnog rata koji nam predstoji.

Narodi Europe pod utjecajem zloga od Kristu posvećenih naroda postali su prazni bezbožnički narodi koji su
se odrekli svojega Boga.
14
Zbog toga dolazi do ove neviđene tjeskobe naroda prorokovane i u svetom pismu, a koja ne dolazi kako se
krivo misli, zbog toga što Bog koji ljubi svijet, taj svijet kažnjava, već zato jer su ljudi odlučili služiti Sotoni –
slijepi i raskoljeni uživaju njegovu plaću, a ona je smrt i ništa manje od toga. Pitate se što nam je činiti?

Borite se

Vratimo se Bogu, obucimo se u pokorničke haljine i molimo za iskupljenje. Nema veze što nas je malo jer
pobjeda je zagarantirana onima koji su ostali u ovim vremenima u istini – a istina je Isus Krist koji je po
Mariji došao na svijet po malene, po one izgubljene, po one u strahu. Da je naš Gospodin činio čuda
narodima koji su se njemu utjecali, dokazano je i u našem narodu nebrojeno puta, a posljednji put i u
krvavom Domovinskom ratu kojeg su mali Hrvati svojom vjerom i molitvom svete krunice na iznenađenje
svijeta dobili. Mi smo kao narod opet u ratu, iako više duhovnom ali često krvavijem od onog kojeg smo
prošli i potrebno je ponovno činiti isto.

Potrebno je okrenuti se Bogu i molitvi svete krunice za izbavljenje od ove tjeskobe. Potrebno je da svi
osvijestimo ratne trublje koje se čuju i da primimo oružje u svoje ruke. Ovo je kršćanska zemlja, a krunice i
Sveta Pisma bačeni se negdje u prašine naših domova. Uzmimo ih sada ponovno, suzama obrišimo prašinu
s njih te na koljenima vapimo za pobjedu. Mi smo ljubljeni narod Božji i ne smijemo zaboraviti nikada da
nam je Majka Marija to rekla u nekoliko navrata.

U Međugorju

U Međugorju godine 1984. 15. studenog Gospa Hrvatima daje kratku ali iznimno snažnu poruku u kojoj nas
podsjeća da smo izabran narod pa kaže: Draga djeco! Vi ste izabrani narod i Bog vam je dao velike
milosti. Niste svjesni svake poruke koju vam dajem. Sad želim reći samo: molite, molite, molite! Ne znam
što drugo da vam kažem, jer vas volim i želim da u molitvi spoznate ljubav moju i Božju.

Mi smo ljubljeni narod Božji i ne smijemo zaboraviti da nam je Majka Marija i preko svećenika don Gobbija
kao narodu poručila da je Hrvatima povjeren ni manje ni više nego trijumf Marijina Bezgrešna Srca.
Nemojmo odbaciti tu savršenu milost koja nam se daje, obratimo se.

Tada će ponovo sav strah nestati, svi ratovi će zaobići naše obitelji, ako se mi vratimo Bogu, Bogu koji nas je
ljubio i štitio i što je najvažnije od svega – predodredio za pobjedu! Da, upravo nas, maleni narod, jer Bog
kroz malene čini najveća djela!

Evo poruke preko svećenika don Gobbija, koju podijelite sa svima koji je do sada nisu čuli. Evo poruke koju
usadite u svoja srca i pročitajte svojim obiteljima. Evo poruke koja nam je dana da nas pripravi na rat s
duhovnim silama koje nas tlače:

15
Pokušavaju vas uništiti

“Ne boj se stado malo. Vaša nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu
pobjedničku četu.

Došao je čas odlučujuće bitke.

Ne boj se stado malo. Vaša nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu
pobjedničku četu.

Došao je čas odlučujuće bitke.

Sotona je već došao do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi, dovršit će (svoje djelo), koliko mu je
Gospodin dopustio za Njeno najbolnije čišćenje. Časovi, koje ćete proživjeti, spadaju među najvažnije, jer
svi događaji koje sam vam prorekla, ispunit će se.

Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje božanske Ljubavi. On vas vodi
savršenom ispunjenju Očeve Volje. Isus želi biti od vas proslavljen.

Došao je čas u kojem ćete Isusa savršeno proslaviti. Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka
radost njegova Božanskog srca.

Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku
između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla.

Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.

Ono što se dogodilo u ovom narodu postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci,
Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve
sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.

Tako će biti za čitavo čovječanstvo. Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.

Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.”
(Don Stefanu Gobbiju, 1996., prilikom boravka u Zagrebu)

16
 Živa voda Duha Svetoga

Voda, koju ću mu dati, postat će u njemu izvorom one žive vode što struji u život vječni.
To je nova vrsta vode, koja živi i struji u život vječni, a struji na one kojisu dostojni.

Zbog kojega je razloga milost Duha nazvana vodom?

Jer pomoću vode sve postoji: voda uzdržava biljke i životinje, voda kao kiša pada s neba, i to pada na isti
način u istome obliku a proizvodi različite učinke :
jedan je učinak u palmi, a drugi u lozi, ipak je voda svima sve.
Ona je uvijek ista i ne postoji na drugačiji način.

Dok kiša pada, ne mijenja se, nego se upriličuje onomu koji je prima i u svakom stvorenju proizvodi ono što
mu treba i što odgovara njegovoj naravi.

Na isti način i Duh Sveti, koji je jedan i uvijek isti i nedjeljiv, svakome pojedinome dijeli milost kako hoće.

I kao što gotovo osušeno drvo dobro zalijevano propupa, isto tako grešna duša donosi svete plodove kad
popokori zavrijedi primiti darove Duha Svetoga.

lako je Duh Sveti jedan i nepromjenljiv, ipak je on po volji Božjoj i u Kristovo ime izvor i uzrok različitih
kreposti.

Tako se služi nečijim jezikom u jednom slučaju u naučavanju mudrosti, a u drugom proroštvom da
prosvijetli nečiju pamet. Jednome daje moć da tjera vragove,a drugome sposobnost da tumači božanska
Pisma.

Jednoga učvršćuje u umjerenosti, a drugoga nadahnjuje da bude milosrdan .

Jednoga poziva na post i strogi pokornički život ,
a drugoga poučava da prezire zemaljske stvari ,
a nekoga opet pripravlja na mučeništva .

U svakome različito djeluje, a sam je u sebi uvijek isti, kao što je pisano :
Svakomu se pojedinom objavljuje Duh na opću korist.

On blago i nježno pristupa pa ga ugodno i milo doživljujemo. A jaram je njegov vrlo lagan.

Dolazak mu najavljuju sjajne zrake svjetla i znanja.

Njegovo je srce milosrdno kao u pravoga zaštitnika, jer dolazi da :

- spasi , ozdravi , pouči , opomene , ojača , utješi i rasvijetli pamet ,
- i to najprije onomu tko ga prima, a onda preko njega i drugima.

17
 Pa kao i onaj koji je bio u mraku ,
kad se pojavi sunčevo svjetlo , vidi svojim očima i jasno promatra što prije nije vidio ,
tako je i u duši rasvijetljen onaj koji je zavrijedio darove Duha Svetoga ,
pa obdaren nadnaravnim svjetlom vidi i ono što prije nije vidio.

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

18