OD LEKSEMA DO LEKSIKA

Leksem- oblik riječi koji podrazumijeva sva njegova značenja

Leksik- svi leksemi nekog jezika
Općeuporabni leksik- riječi kojim se govornici služe u komunikaciji
Leksik ograničene uporabe- termini kojima se služe znanstvene discipline, struke, umjetnička
polja i sl.
Izvanjezični procesi-
Unutarjezični procesi-

VREMENSKA, PODRUČNA I FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA

Aktivni leksik- riječi koje su u određenom vremenskom razdoblju poznate većini govornika
nekog jezika
Pasivni leksik- riječi koje su u leksiku iz nekog razloga zastarjele (arhaizmi, historizmi,
nekrotizmi, knjiški leksem)
Leksik na prijelazu- riječi koje postupno izlaze iz aktivnog leksika jer se sve manje koriste ili
imenuju nove pojmove pa ulaze u leksik. Tu spadaju i riječi koje su bile dio pasivnog leksika
ali se vraćaju u aktivni. (zastarjelice, novotvorenice, oživljenice, pomodnice)

Pasivni leksik
Historizmi- riječi nestale iz aktivnog leksika jer je došlo drugo državno uređenje s drukčijim
izrazima (npr. feudalizam, senior, kmet, vazal)
Arhaizmi- zastarjele riječi koje su u aktivnom leksiku zamijenile druge riječi (npr. cesar- car,
libar- knjiga, sarce- srce, štilac- čitatelj)
Knjiški leksemi- riječi koje su stari leksikografi načinili kao hrvatsku zamjenu za neku tuđicu
ali nikada nisu postale dio aktivnog leksema (npr. kolodvor- kolostaj, brodolom- brodokršje,
parfumerija- mirisnica)
Nekrotizmi- riječi ili izrazi koje se javljaju u leksiku nekog autora (npr. Brne Karnarutić-
ljesit, Jerolim Kavanjin- cakljiv, Bogoslav Šulek- množba, svetokrilac)

Leksik na prijelazu
Zastarjelice- riječi koje se sve manje upotrebljavaju u općem leksiku (npr. ferije, fiskultura,
štetovati, zvjezdarstvo)
Oživljenice- riječi koje su se iz pasivnog vratili u aktivni leksik, a često zbog političkih
razloga (npr. županija, poglavarstvo, putovnice, dužnosnik)
Novotvorenice/ neologizmi- riječi koje su nastale da bi se izrazio neki novi pojam (npr.
padobran)ili da bi se neka strana riječ zamijenila hrvatskom (npr. predočnik- display)
Pomodnice- riječi koje imenuju trenutno moderne predmete i pojave (npr. odjeća i obuća:
starke, marte, agsice, montogomeri, tajice; frizure: bekhemica, irokeza, bitlsica, biberica;
način zabave: part, tulum; pripadnost nekoj skupini: metalci, pankeri)

Područna raslojenost
Hrvatskoj pripada 3 narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko
Mjesni govor- govor unutar narječja
Prema područnoj raslojenosti leksik se dijeli na:
Lokalizmi- rasprostranjeni na najmanjem području jer pripadaju mjesnom govoru (npr.
gospar- dubrovački lokalizam),
Regionalizmu- karakteristični za većinu mjesnih govora koji pripadaju istoj skupini (npr.
Dalmatinizmi- kukumar, lancun; Slavonizmi- kecelja komšija)
i Dijalektizmi- karakteristični za područje cijelog narječja (čakavizmi- ča, crikva; kajkavizmi-
kaj, škrlak; štokavizmi- šta, ćerati).

Dijalektizmi se od riječi u standardnom jeziku najčešće razlikuju: izrazom, značenjem,

glasovima, sastavim, mirfološki ili tvoridbenim sredstvom
Izrazni dijalektizmi- svojim se izrazom razlikuju od standardnog jezika (npr. hiža- kuća, škoj-
otok, delati- raditi, kušin- jastuk)
Značenjski dijalektizmi- riječi kojima se u standardnom jeziku pridružuje jedan sadržaj, a u
narječju drugi (npr. kajk. jezero- tisuću; čak. gaće- hlače)
Fonološki dijalektizmi- razlikuju se fonološkim sastavom ili naglaskom od standardnog jezika
(npr. fala- hvala, mliko- mlijeko, rič/reč- riječ, šćap- štap, najti- naći)
Morfološki dijalektizmi- razlikuju se od riječi u standardnom jeziku morfološkim obilježjem,
primjerice rodom ili nastavcima (npr. kajk. misliju, štok. to auto)
Tvorbeni dijalektizmi- imaju isti korijen morfem kao riječ u standardnom jeziku ali se od nje
razlikuju tvorbenom sredstvom- prefiksom ili sufiksom (npr. kumek (sufiks -ek za tvorbu
umanjenice), starejši (sufiks -ejši za tvorbu komparativa))
Etnografski dijalektizmi- posebna vrsta dijalektizma kojom se imenuje posebnost nekog kraja
a nema zamjenu standardnom riječju (npr. bevanda, pašticada, štrukle, mlinci, kulen, bećarac)

FUNKCIJSKA RASLOJENST LEKSIKA

Leksik se raslojava na funkcijskih stilova: administrativni, znanstveni, publicistički,
razgovorni i književnoumjetnički.
 JEZIČNO POSUĐIVANJE
Jezično posuđivanje- sve vrste preuzimanja riječi iz drugog jezika
Razlozi posuđivanja mogu biti: unutarjezični (nemogučnost jezika da za novi pojam ponudi
riječ) i izvanjezični (društvene, povjesne i kulturne veze)
Posuđenice- riječi stranog podrijetla koje su više ili manje prilagođene jezičnom sustavu u
koji su ušle.
Sociolingvistika- znanost koja se bavi vezama između jezika i društva
Vrste posuđivanja
U posuđivanju sudjeluju dva jezika: jezik davatelj i jezik primatelj, a ponekad i jezik
posrednik.
Izravno posuđivanje- najčešći način posuđivanja, a riječ se posuđuje iz jezika iz kojeg ona
izvorno potječe. (npr. tyrannos (grč.)  tiranin (hrv.)); (npr. sanatio (lat.)  sanacija (hrv.))
Posredno/ neizravno posuđivanje- preuzimanje riječi iz jezika posrednika u kojem je to već
posuđenica. . (npr. kemai (egi.)  kommi (grč.)  guma (hrv.))
Kružno posuđivanje- rijetka vrsta posuđivanja a događa se u dvije faze: 1) jezik primatelj
posuđuje riječ i prilagođava je 2) jezik davatelj uzima tu prilagođenu riječ
(npr. Hrvat (hrv.)  cravate (fr.)  cravate (fr.)  kravata (hrv.))
Kada strana riječ ulazi u jezik primatelj ona prolazi određene razine prilagodbe: fonološka,
grafijska i pravopisna, morfološka i značenjska.
Posuđenice dijelimo prema: 1) s obzirom na jezik iz kojeg dolaze 2) s obzirom na stupanj
prilagodbe 3) s obzirom na prilagodbu
S obzirom na jezik iz kojeg dolaze postoje: grecizmi, latinizmi, germanizmi, anglizmi,
romanizmi (galicizmi-francuski, talijanizmi, hispanizmi-španjolski), hungarizmi-mađarski,
turcizmi, rusizmi, bohenizmi-češki, polonizmi-poljski, luzitanizmi- portugalski
S obzirom na stupanj prilagodbe postoje: usvojenice, tuđice, prevedenice/ kalkovi, značenjske
posuđenice
Usvojenice- posuđenice koje su potpuno uklopljene u hrvatski jezik i ne doživljavamo ih kao
posuđenice (npr. boja, krevet, sat, čizma, lopta)
Tuđice- posuđenice koje su grafijski i pravopisno prilagođene ali još sadržavaju neku jezičnu
osobinu iz jezika davatelja (npr. šou, bicikl, šnicl, sako)
Prevedenice- usvojenice koje su nastale direktnim prijevodom posuđenice (npr. zemljopis-
geographia, kišobran- regenschirm, kolodvor- bahnhof, neboder- skyscraper)
Značenjske posuđenice- novi sadržaj iz stranog jezika može se izraziti riječju koja već postoji
u jeziku primatelju (npr. miš-mouse, virus- virus)
Vrste posuđenica s obzirom na izraz
Internacionalizmi- posuđenice koje u više jezika imaju isto značenje i sličan izraz (npr.
televizija, revolucija, demokracija, adresa, kalkulator)
Egzotizmi- posuđenice koje označuju posebnosti nekog naroda: jela (kroasan, paelja, boršč),
biljke i životinje (kokos, gnu, koala), pića (metaksa, votka), novčane jedinice (dolar, groš,
rubalj), nacionalni plesovi (sirtaki, falmenko, mazurka, bolero, polka), građevine (iglu,
hacijenda), odjeća (pončo, kimono) i dr.
Eponimi- posuđenice nastale od vlastitog imena, a označuju otkriće, izum, umjetničko
razdoblje i dr. (npr. bovarizam, žilet, petrarkizam)