OSNOVE EUROPSKOG PRAVA

Europska unija je zajednica zemalja Europe, tzv. konfederacija u kojoj su države članice ravnopravne i koje su zadržale
svoj pravni poredak.

Povijesni utjecaji i ideje

Winston Churchill, 1946. u svom govoru na Sveučilištu u Zürichu poziva na stvaranje „Ujedinjenih država Europe“,
sličnima SAD-u. Pod utjecajem ove ideje 1949. osnovano je Vijeće Europe

SCHUMANOVA DEKLARACIJA – Schumanovu deklaraciju predstavio je francuski ministar vanjskih poslova Robert
Schuman 9.5.1950. Tom deklaracijom predlaže se stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik čije bi članice udružile
proizvodnju ugljena i čelika.

EUROPSKA ZAJEDNICA ZA UGLJEN I ČELIK (Pariški ugovor)

18.4.1951. Francuska, Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Italija i Njemačka u Parizu potpisuju ugovor o osnivanju
Europske zajednice za ugljen i čelik. Ratificiran 23.7.1952. Trajanje zajednice: 50 godina (do 2002.). Svrha nastanka:
zajedničko crpljenje i upravljanje ugljenom i čelikom (kao tadašnjim osnovnim sirovinama ratne industrije) kako bi se time
spriječilo izbijanje novih europskih ratova

EEZ i EURATOM
25.3.1957. u Rimu potpisani ugovori kojima su osnovana Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za
atomsku energiju (EURATOM), Ti se ugovori nazivaju Rimskim ugovorima koji su stupili na snagu 1.1.1958.
Članice: Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg
Svrha EUROATOM bila je uspostaviti i razvijati europsku industriju atomske energije te razvoj istraživanja u području
nuklearne energije i njezine uporabe u civilne svrhe.
Svrha EEZ bila je uspostaviti carinsku uniju, razvijati nove zajedničke politike, stvarati zajedničko tržište, te dati političke
obrise tadašnjim integracijskim procesima među državama članicama i potaknuti ujedinjenje Europe. Ključnim uspjehom
Europske ekonomske zajednice smatra se uspostava carinske unije, što je podrazumijevalo ukidanje kvota i carinskih
ograničenja na međusobnu trgovinsku razmjenu država članica te uvođenje zajedničke carinske tarife prema trećim
zemljama.
Konstituirana Komisija i izabran prvi predsjednik Walter Hallstein
19.3.1958. održana prva sjednica Europskog parlamenta, prvi predsjednik Robert Schuman

UGOVOR O SPAJANJU (MERGER TREATY)

Potpisan u Bruxellesu 8.4.1965, a stupio na snagu 1.7.1967. Uvodi jednu, jedinstvenu Komisiju (Single Commission) i
Vijeće (Single Council) za tadašnje tri europske zajednice

EUROPSKI JEDINSTVENI AKT 1986. (SINGLE EUROPEAN ACT)

17.2.1986. – u Bruxellesu potpisan Jedinstveni europski akt – revizija i dopuna Rimskog ugovora. Stupio na snagu
1.7.1987.
Utvrđuje prilagodbe potrebne za uvođenje i ostvarivanje jedinstvenog tržišta
Definira nove nadležnosti: socijalna politika, zaštita okoliša, suradnja u vanjskim poslovima

UGOVOR IZ MAASTRICHTA 1993.

Formalni naziv: The Treaty on European Union – Ugovor o Europskoj uniji. Potpisan 7.2.1992., a stupio na snagu
1.11.1993. Nastaje Europska unija. Potpisalo ga je 12 država.
Uveo naziv Europska zajednica (EZ) umjesto dotadašnjeg Europska ekonomska zajednica (EEZ)
Stvaranje ekonomske i monetarne unije (EMU) – uvođenje zajedničke valute. Uspostavljanje tzv. strukture „tri stupa“. Prvi
stup čine tri zajednice - EZUČ, EZ, EUROATOM, drugi stup vanjska i sigurnosna politika i treći stup - policijska i
pravosudna suradnja u kaznenim stvarima. Ovim ugovorom Zajednice prerastaju iz pretežito gospodarske u političku uniju

AMSTERDAMSKI UGOVOR
potpisan u listopadu 1997., stupio na snagu u svibnju 1999.
 jačanje uloge Europskog parlamenta (veći broj odluka koje se donose postupkom suodlučivanja)
 uvođenje fleksibilnosti
 mogućnost suspenzije države članice iz postupka donošenja odluka
 prenošenje dijela odredaba koje se odnose na suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova (III stup) u I
stup EU (vizni režim, azil, sudska suradnja u civilnim pitanjima)
 uvrštavanje Schengenskog sporazuma u Ugovor
  izmjene odredaba o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici
 uključivanje socijalnog protokola u tekst Ugovora
 isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije

UGOVOR IZ NICE
usuglašen na sastanku Europskog vijeća u Nici od 7. do 11.12.2000., potpisan je 26.2.2001., a stupio na snagu 1.2.2003.
najvažnije odredbe ugovora iz Nice odnose se na:
 sastav institucija
 način odlučivanja u Vijeću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno odlučivanje
sada zahtijevaju donošenje odluke kvalificiranom većinom)
 uspostavu Eurojusta – tijela za borbu protiv kriminala
 razvoj pojačane suradnje (enhanced co-operation) koja mora uključivati najmanje osam država te biti otvorena
svim državama članicama

USTAV EUROPSKE UNIJE

potpisan 29.10.2004. u Rimu
bilo je predviđeno da stupi na snagu 1.11.2006. pod uvjetom da su ga ratificirale sve države članice
Ustavni ugovor razlikuje se od svih dosadašnjih izmjena:
predviđeno je ukinuti dosadašnje Ugovore (UEU i UEZ) i zamijeniti ih novim cjelovitim tekstom (Lisabon??), a Ugovor o
Euratomu i dalje bi ostao na snazi kao zasebni ugovor
Svih 25 država EU-a potpisuje Ugovor o uspostavi „europskog ustava” kojim se želi pojednostavniti postupak
demokratskog odlučivanja i upravljanja Unijom koja se sastoji od 25 ili više država članica. Nakon što su glasači u
Francuskoj i Nizozemskoj u lipnju 2005. odbili ustav, čelnici EU-a proglašavaju „razdoblje promišljanja”.

LISABONSKI UGOVOR
31.12.2007. usvojen Lisabonski ugovor
ugovor je stupio na snagu 1.12.2009.
Sastoji se od: Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju EU i Povelje EU o temeljnim pravima
GLAVNE IZMJENE:
 Ugovor o osnivanju Europske zajednice preimenovan je u „Ugovor o funkcioniranju Europske unije” (UFEU), a u
cijelom tekstu pojam „Zajednica” zamijenjen je riječju „Unija”. Nestaju stupovi. Nestaje Europska zajednica.
 iz teksta izbačena državotvorna retorika – nestaje zastava, himna, neki nazivi kao Ministar vanjskih poslova ili
europski zakon
 osigurava viša razina parlamentarnog nadzora i demokratske odgovornosti.
 Ugovorom iz Lisabona prvi se put pojašnjavaju ovlasti Unije. U njemu se razlikuju tri vrste nadležnosti: isključiva
nadležnost, kad jedino Unija može donositi pravne akte, a države članice samo provoditi zakonodavstvo EU-a;
podijeljena nadležnost, kad države članice mogu donositi pravno obvezujuće akte ako to nije učinila Unija; te
pomoćna nadležnost, kad EU usvaja mjere za podupiranje ili dopunjavanje politika država članica.
 Jača demokracija i bolja zaštita temeljnih prava
 jačanje uloge EU Parlamenta - može donijeti Odluku bez obzira na protivljenje Vijeća Europe, veća snaga u
donošenju proračuna EU, ratifikaciji međunarodnih ugovora i zakonodavnom postupku.
 sustav dvostruke većine - odluku može donijeti 55% država, a u tih 55% mora biti zastupljeno najmanje 65%
ukupne populacije EU
 Europski parlament može imati najviše 751 zastupnika, a zastupljenost građana je degresivno proporcionalna.
(država sa više stanovnika imati će više zastupnika u parlamentu). Najveći broj zastupnika po državi članici je na
96, a najmanji je 6.
 Europsko vijeće službeno je priznato kao institucija EU-a čija se uloga sastoji u tome da Uniji daje „potreban
poticaj za njezin razvoj” i utvrđuje „opće političke smjernice i prioritete tog razvoja”.

Uzroci potrebe za reformama

Kako bi u potpunosti realizirala svoje potencijale Unija se morala nužno modernizirati i reformirati. Zašto?
povećanje broja država članica
pojavljivanje novih politika (proširenje nadležnosti Unije na nova područja i susretanje sa novim problemima poput
klimatskih promjena, međunarodni terorizam – novi izazovi za Uniju)
problemi u funkcioniranju postojećeg sustava
djelotvornost institucija
više efektivnosti kod donošenja odluke
pojedine zemlje imaju veću važnost u donošenju odluka (tzv. ponderiranje glasova)
KRATKI POVIJESNI PREGLED UGOVORA:

PARIZ 1952 Ugovor o europskoj zajednici za ugljen i čelik

RIM 1957 Ugovor o europskoj ekonomskoj Ugovor o europskoj zajednici za atomsku
zajednici energiju
MASTRICHT 1992 Ugovor o Ugovor o europskoj Ugovor o europskoj uniji
europskoj zajednici zajednici za atomsku
energiju
AMSTERDAM 1997 Ugovor o Ugovor o europskoj Ugovor o europskoj uniji
europskoj zajednici zajednici za atomsku
energiju
NICA 2001 Ugovor o Ugovor o europskoj Ugovor o europskoj uniji
europskoj zajednici zajednici za atomsku
energiju

mijenja svoj naziv Ukida se Ugovor o

u europskoj zajednici za
LISABON 2009 atomsku energiju
Ugovor o europskoj Povelja EU o
Ugovor o funkcioniranju EU uniji temeljnim
pravima

Institucije Unije su: Europski parlament, Europsko vijeće, Europska komisija, Europska središnja banka, Revizorski sud,
Sud Europske Unije.

EUROPSKI PARLAMENT - predstavništvo građana unije

Uloga: izravno izabrano tijelo EU-a sa zakonodavnim, nadzornim i proračunskim ovlastima
Članovi: 751 zastupnik u Europskom parlamentu-biraju se svakih 5 godina
Predsjednik: Antonio Tajani-biraju ga zastupnici europskog parlamenta; naših hrv:11
Godina osnivanja: 1952. kao Zajednička skupština Europske zajednice za ugljen i čelik, 1962. kao Europski parlament,
prvi izravni izbori 1979.
Lokacija: Strasbourg (Francuska), Bruxelles (Belgija), Luksemburg
Europski parlament zakonodavno je tijelo EU-a. Izravno ga biraju glasači u državama članicama EU-a svakih pet godina.
Posljednji su izbori održani u svibnju 2014.

Nadležnosti Parlamenta
Parlament ima tri glavna područja rada:
1. Zakonodavno
 zajedno s Vijećem EU-a donosi propise EU-a na temelju prijedloga Europske komisije
 donosi odluke o međunarodnim sporazumima
 donosi odluke o proširenjima
 preispituje program rada Komisije i poziva Komisiju da predloži zakonodavne akte

2. Nadzorno
 provodi demokratski nadzor svih institucija EU-a
 izabire predsjednika Komisije i odobrava Komisiju kao tijelo. Može podnijeti prijedlog za izglasavanje
nepovjerenja, kojim se Komisiju obvezuje da podnese ostavku
 daje razrješnicu, odnosno odobrava izvršenje proračuna EU-a
 razmatra predstavke građana i pokreće istrage
 raspravlja o monetarnoj politici s Europskom središnjom bankom
 postavlja pitanja Komisiji i Vijeću
 promatra izbore

3.Proračunsko zajedno s Vijećem odlučuje o proračunu EU-a i odobrava dugoročni proračun EU-a (višegodišnji financijski
okvir) pr. proračun predlaže komisija, zajednički ga usvajaju parlament i vijeće, da bi stupio na snagu, predsjednik EP na
proračun stavlja potpis.
Sastav (Predsjednik + predstavnici naroda dč ili građana eu)
Broj zastupnika u Europskom parlamentu iz svake države članice EU-a približno je razmjeran njezinu broju stanovnika, pri
čemu slijedi načelo opadajuće proporcionalnosti: (aktivno-pasivno biračko pravo)ni jedna država članica ne može imati
manje od šest ni više od 96 zastupnika u Europskom parlamentu, a njihov ukupan broj ne može biti veći od 751 (750 i
predsjednik). Zastupnici u Europskom parlamentu svrstani su prema političkom opredjeljenju, a ne nacionalnosti. Njih
biraju državljani država članica EU, sa prebivalištem na teritoriju dč.
Predsjednik zastupa Parlament u odnosima s drugim institucijama EU-a i svijetom te daje konačno odobrenje za proračun
EU-a.

Kako funkcionira Parlament?

Rad Parlamenta odvija se na dvije glavne razine: odbori i plenarne sjednice!
 Odbori – priprema zakonodavstva
U Parlamentu djeluje 20 odbora i dva pododbora, a svaki se od njih bavi određenim područjem politike. Odbori razmatraju
zakonodavne prijedloge, a zastupnici u Europskom parlamentu i klubovi zastupnika mogu predložiti izmjene ili odbacivanje
prijedloga zakona. O tim se pitanjima raspravlja i unutar klubova zastupnika.
 Plenarne sjednice jednom mjesečno– donošenje zakonodavstva (12 plenearnih sjednica)
Na plenarnim sjednicama svi se zastupnici u Europskom parlamentu okupljaju radi konačnog glasovanja o zakonodavnom
prijedlogu i predloženim izmjenama. Plenarne sjednice uglavnom se održavaju jednom mjesečno u Strasbourgu i traju
četiri dana, no ponekad se sazivaju i dodatne sjednice u Bruxellesu.

Politički nadzor nad EK:

„Emergency brake“ kada neka dč smatra da bi prijedlog određene direktive mogao „utjecati na temeljne aspekte njenog
sustava kaznenog prava“ ta bi država mogla spriječiti primjenu postupka samoodlučivanja i uputiti prijedlog na odlučivanje
EV. (lisabonski ugovor)

EUROPSKO VIJEĆE - definira opću političku orijentaciju EU

Uloga: određuje opće političko usmjerenje i prioritete Europske unije
Članovi: čelnici država ili vlada zemalja EU-a, predsjednik Europskog vijeća, predsjednik Europske komisije
Predsjednik: Donald Tusk (biraju ga članovi europskog vijećana mandat od 2,5 godine), sastaju se 4 puta godišnje.
Godina osnivanja: 1974. (forum za neslužbene rasprave), 1992. (službeni status), 2009. (službena institucija EU-a)
Lokacija: Bruxelles (Belgija)

Na sastancima Europskog vijeća čelnici zemalja EU-a sastaju se radi određivanja političkog programa EU-a. Ono
predstavlja najvišu razinu političke suradnje između zemalja EU-a.
Kao u jednoj od sedam službenih institucija EU-a, u Vijeću se (obično četiri puta godišnje) održavaju sastanci na
vrhu čelnika zemalja EU-a, kojima predsjedava stalni predsjednik.

Nadležnosti Europskog vijeća

 odlučuje o općem usmjerenju i političkim prioritetima EU-a – ali ne donosi zakonodavstvo
 bavi se složenim ili osjetljivim pitanjima koja nije moguće riješiti na nižim razinama međudržavne suradnje
 određuje zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, uzimajući u obzir strateške interese i implikacije u
području obrane
 nominira i imenuje osobe na određene visoke položaje na razini EU-a, na primjer one u Europskoj središnoj banci
i Komisiji
U pogledu svakog pitanja Europsko vijeće može:
zatražiti od Europske komisije da donese prijedlog o njegovom rješavanju
povjeriti njegovo rješavanje Vijeću EU-a

Sastav
Europsko vijeće sastoji se od čelnika država ili vlada svih zemalja EU-a, predsjednika Europskog vijeća i predsjednika
Europske komisije.

Predsjednika Europskog vijeća, koji ga saziva i njime predsjeda, bira samo Vijeće na mandat od dvije i pol godine, koji se
može jednom obnoviti. Predsjednik predstavlja EU na međunarodnoj razini.

Kako funkcionira Europsko vijeće?

Obično se sastaje četiri puta u godini – no predsjednik može sazvati dodatne sastanke radi rasprave o hitnim pitanjima.
Odluke uglavnom donosi konsenzusom – ali u nekim slučajevima i jednoglasno ili kvalificiranom većinom. Pravo glasa
imaju samo šefovi država ili vlada.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

Uloga: glas vlada država članica EU-a, donosi zakonodavstvo EU-a i koordinira politike EU-a
Članovi: nacionalni ministri iz svih država članica EU-a, ovisno o području politike o kojem se raspravlja
Predsjednik: sve države članice EU-a izmjenjuju se u obnašanju šestomjesečne dužnosti predsjedavanja Vijećem EU-a
Hrvatska- lipanj 2020.g
Godina osnivanja: 1958. (kao Vijeće Europske ekonomske zajednice)
Lokacija: Bruxelles (Belgija), 28 članica iz svake dč. HR- ministar ovisi o temi o kojoj se raspravlja.
U Vijeću se sastaju nacionalni ministri iz svih država članica EU-a radi rasprave o zakonodavstvu, njegove izmjene i
donošenja te koordinacije politika. Za rad vijeća nadležna je država koja predsjeda vijećem- izmjenjuju se svakih 6
mjeseci.
Uz Europski parlament Vijeće EU-a glavno je tijelo EU-a koje donosi odluke.
Treba ga razlikovati od:
Europskog vijeća – sastanci na vrhu koji se održavaju četiri puta u godini i na kojima čelnici zemalja EU-a određuju opće
usmjerenje u donošenju politika EU-a
Vijeća Europe – nije institucija EU-a.

Nadležnosti Vijeća EU-a (ovlasti)

 pregovara o zakonodavstvu EU-a i donosi ga zajedno s Europskim parlamentom na temelju prijedloga Europske
komisije
 koordinira politike država članica EU-a
 razvija vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a na temelju smjernica Europskog vijeća
 sklapa sporazume između EU-a i drugih država ili međunarodnih organizacija
 donosi godišnji proračun EU-a zajedno s Europskim parlamentom.

Sastav
Vijeće EU-a nema stalnih članova. Umjesto toga, Vijeće se sastaje u deset različitih sastava s obzirom na područje politike
o kojem se raspravlja. Ovisno o sastavu, svaka država članica šalje svojeg ministra nadležnog za odgovarajuće područje
politike.
Na primjer, na sastancima Vijeća za gospodarske i financijske poslove („Vijeće Ecofin”) nazočni su ministri financija svih
država članica EU-a.
Tko predsjedava sjednicama?
Vijeće za vanjske poslove ima stalnog predsjedavajućeg – visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.
Svim drugim sjednicama Vijeća predsjedava odgovarajući ministar iz države članice koja trenutačno predsjedava Vijećem
EU-a.
Na primjer, svim sjednicama Vijeća za okoliš tijekom estonskoga predsjedavanja predsjedavat će estonski ministar za
okoliš.
Sveukupnu dosljednost osigurava Vijeće za opće poslove, kojem pomaže Odbor stalnih predstavnika. Čine ga stalni
predstavnici pri EU-u iz država članica EU-a, koji su zapravo nacionalni veleposlanici pri EU-u.
Države članice europodručja
Države članice europodručja koordiniraju svoju gospodarsku politiku uz pomoć Euroskupine, koja se sastoji od njihovih
ministara gospodarstva i financija. Euroskupina se sastaje dan prije sjednica Vijeća za gospodarske i financijske poslove.
O dogovorima sklopljenim na sastancima Euroskupine službeno se odlučuje u Vijeću sljedećeg dana, kad o tim pitanjima
glasuju isključivo ministri država članica europodručja.
Kako funkcionira Vijeće EU-a?
-sve rasprave i glasovanja otvoreni su za javnost
-za donošenje odluka uglavnom je potrebna kvalificirana većina :- novi sustavi donošenja odluka metoda glasovanja, na
načelu dvostruke većine, osima za akte koji zbog svoje naravi traže drukčije.
-55 % država članica (s trenutačnih 28 članica to znači 15 zemalja),koje predstavljaju najmanje 65 % ukupnog
stanovništva EU-a.
-Za sprečavanje donošenja odluke potrebne su najmanje četiri države članice (koje predstavljaju najmanje 35 % ukupnog
stanovništva EU-a)- dati veto (KALKULATOR GLASOVANJA-OD 2014)
-iznimka su osjetljive teme, primjerice vanjska politika i oporezivanje, za koje je potrebna jednoglasna odluka (suglasnost
svih zemalja)
obična većina potrebna je za postupovna i upravna pitanja.
EUROPSKA KOMISIJA- najeuropskija institucija
načelo kolektivne odgovornosti- odgovorni europskom parlamentu
Uloga: promiče opći interes EU-a predlaganjem i provođenjem zakonodavstva te provođenjem politika i izvršenjem
proračuna EU-a
Članovi: tim ili „Kolegij” povjerenika, od kojih je po jedan iz svake države članice EU-a
Predsjednik: Jean-Claude Juncker ; HRV: Neven Mimica
Godina osnivanja: 1958.
Lokacija: Bruxelles (Belgija), sastaje se jednom tjedno

Europska komisija politički je neovisno izvršno tijelo EU-a. Jedina je odgovorna za izradu prijedloga za novo europsko
zakonodavstvo te provodi odluke Europskog parlamenta i Vijeća EU-a.

Nadležnosti Europske komisije

1. Predlaže novo zakonodavstvo
Komisija je jedina institucija EU-a koja predlaže zakonodavstvo o čijem donošenju odlučuju Parlament i Vijeće te kojim se:
štite interesi EU-a i njegovih građana u pogledu pitanja koja se ne mogu učinkovito riješiti na nacionalnoj razini i pruža
točan uvid u tehničke pojedinosti zahvaljujući savjetovanju sa stručnjacima i javnosti.

2. Upravlja politikama i dodjeljuje financijska sredstva EU-a

određuje prioritete potrošnje EU-a zajedno s Vijećem i Parlamentom
izrađuje godišnje proračune koje odobravaju Parlament i Vijeće
nadgleda potrošnju sredstava pod nadzorom Revizorskog suda.

3. Provodi zakonodavstvo EU-a

zajedno sa Sudom Europske unije osigurava ispravnu primjenu prava EU-a u svim država članicama.

4. Predstavlja EU na međunarodnoj razini

zastupa sve države članice EU-a u međunarodnim tijelima, osobito u područjima trgovinske politike i humanitarne pomoći
pregovara o sklapanju međunarodnih sporazuma u ime EU-a.

Sastav
Političko vodstvo čini tim od 28 povjerenika (po jedan iz svake države članice EU-a), a na njegovu je čelu predsjednik
Komisije, koji odlučuje tko je nadležan za određeno područje politike.
Kolegij Povjerenika sastoji se od predsjednika Komisije, šest potpredsjednika, uključujući prvog potpredsjednika, Visokog
predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te 21 povjerenika, od kojih je svatko nadležan za jedan portfelj.
Svakodnevni rad Komisije obavlja njezino osoblje (pravnici, ekonomisti itd.) te je on organiziran u odjele zvane glavne
uprave, od kojih je svaka nadležna za određeno područje politike.

Imenovanje predsjednika
Kandidata predlažu nacionalni čelnici u Europskom vijeću (2/3 većinom) predlažu Europskom parlamentu. Da bi bio
izabran, potrebna mu je podrška većine glasova zastupnika u Europskom parlamentu. (većina glasova) . (biraju ga
nacionalni čelnici-šefovi država ili vlada dč eu-a, uz potvrdu ep
Odabir tima
Predsjednički kandidat izabire moguće potpredsjednike i povjerenike na temelju prijedloga iz država članica EU-a. Popis
kandidata trebaju odobriti nacionalni čelnici u Europskom vijeću.
Europski parlament potvrđuje članove komisije. Europsko vijeće naposljetku ih imenuje na temelju kvalificirane većine
glasova(2/3 većinom), koju je potvrdio EP.Imenuje se svakih 5 godina, u roku do 6 mjeseci od izbora EP.

Kako funkcionira Komisija?

Strateško planiranje
Predsjednik određuje političko usmjerenje Komisije, što povjerenicima omogućuje da zajedno donesu odluke o strateškim
ciljevima i izrade godišnji program rada.
Kolektivno odlučivanje
Odluke se donose na temelju načela kolektivne odgovornosti. Svi su povjerenici jednaki u postupku odlučivanja i snose
jednaku odgovornost za donesene odluke. Nisu ovlašteni samostalno donositi odluke, osim ako im se to odobri u
određenim okolnostima.
Potpredsjednici djeluju u ime predsjednika i koordiniraju rad u svojim područjima nadležnosti zajedno s nekoliko
povjerenika. Da bi se osigurala bliska i fleksibilna suradnja u Kolegiju, određuju se prioritetni projekti.
Povjerenici pomažu potpredsjednicima u podnošenju prijedloga Kolegiju. Odluke se uglavnom donose konsenzusom, no
mogu se održati i glasovanja. U tom slučaju odluke se donose običnom većinom glasova, pri čemu svaki povjerenik ima
jedan glas.
Tada predmet preuzima nadležna glavna uprava (koju vodi glavni direktor, koji je odgovoran nadležnom povjereniku). To
se obično čini u obliku nacrta zakonodavnih prijedloga.
Nacrti zakonodavnih prijedloga zatim se ponovno podnose povjerenicima kako bi bili prihvaćeni na njihovim tjednim
sastancima, nakon čega postaju službeni te se dostavljaju Vijeću i Parlamentu za sljedeću fazu zakonodavnog postupka
EU-a.

Ovlasti EK:
1. Pripremanje i predlaganje propisa
2. Nadzorne ovlasti (čuvarica ugovora)
3. Izvršne ovlasti (provedba politike Unije)

EUROPSKI REVIZORSKI SUD

Osnovan 1975., sjedište u Luksemburgu
 ispituje zakonitost i pravilnost svih prihoda i rashoda EU+ račune svih tijela EU
 provodi inspekcije u institucijama EU i u državama članicama
 namjensko trošenje sredstava
 potpiuna neovisnost o drugim institucijama
 podnosi godišnje izvješće o proračunu EU i to Europskom Parlamentu i Vijeću EU
SASTAV- 1 član iz svake države članice, imenuje ih Vijeće EU, mandat im je 6 godina, imaju mogućnost reizbora
Predsjednik se bira svake 3 godine, mogućnost reizbora, sada je predsjednik Klaus-Heiner Lehne, RH predstavnik –
Neven Matas

EUROPSKI OMBUDSMAN
 institucija koja građane i subjekte štiti od mogućih administrativnih nepravilnosti u radu europskih institucija
 Djeluje kao posrednik između građana i vlasti EU
 Prima i istražuje pritužbe svih građana EU te svih fizičkih i pravnih osoba koje imaju boravište u nekoj od članica
EU
 Imenuje ga Europski parlament na mandat od 5 godina, postoji mogućnost reizbora
 Djeluje temeljem prijave
 Neovisan je i nepristran u svom radu
Pritužba – može se podnijeti u roku od 2 godine. Podnosi se protiv institucije koja je izvržila nepravilnost. U pritužbi mora
biti iznesen problem.
Eu ombudsman podnosi izvješće o radu Europskom parlamentu 1 godišnje.

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA

 Monetarna vlast europske monetarne unije.
 Lisabonskim ugovorom je postala jedna od intitucija EU.
 Osnovana radi stvaranja monetarne unije s jedinstvenom valutom.
Uloga: upravljanje eurom, održavanje stabilnosti cijena, nadzire ukupnost novca u opticaju, nadziranje
funkcioniranjeplatnog sustava, upravljanje deviznim pričuvama, te provođenje gospodarske i monetarne politike EU-a
Predsjednik: Mario Draghi
Članovi: predsjednik i potpredsjednik ESB-a te guverneri nacionalnih središnjih banaka svih država članica EU-a
Godina osnivanja: 1998.
Lokacija: Frankfurt (Njemačka)

EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA

 U vlasništvu je 28 država članica
 Ona posuđuje novac na tržištima kapitala te ga uz niske kamate dalje posuđuje projektima
 Time se poboljšava infrastruktura (npr. opskrba energijom, i sl.)
 Ne koristi sredstva iz proračuna EU-a, novac posuđuje sa tržišta kapitala. Taj se novac zatim po povoljnijim
uvjetima posuđuje projektima koji su usklađeni sa ciljevima politika EU

EUROPSKI INVESTICIJSKI FOND

 Osnovan 1994. kao pomoć malim poduzećima
 Većinski dioničar EU investicijske banke s kojom čini Grupu EIB
  Osigurava poduzetnički kapital za mala poduzeća, osobito za nova poduzeća

GOSPODARSKI SOCIJALNI ODBOR

 Glas civilnog društva
 Most unije građana
 Savjetodavno tijelo Unije
 Zastupa interese različitih gospodarskih i socijalnih ointersnih skupina
 Članovi odbora podjeljeni su u 3 grupe: poslodavci, zaposlenici i predstavnici različitih interesnih skupina
(poljoprivrednici, potrošači,...)
 Jača ulogu civilnog društva u procesu donošenja odluka
 350 članova (biraju se iz svake dč po udjelu stanovništva u dč)
 Na mandat od 5 godina ih imenuje nacionalna Vlada
 Odbor mora biti uključen u donošenje odluka o gospodsrskoj i socijalnoj politici

ODBOR REGIJA
 savjetodavno tijelo EU-a koje predstavlja europska regionalna i lokalna tijela
 predstavlja interese lokalne i regionalne vlasti
 350 članova (iz svake države članice razmjerno udio stanovništva)
 Svake godine 5 plenarnih sjednica
 Postoji 6 komisija koje razmatraju različita područja politika
 Europska Komisija i Vijeće EU moraju uključiti Odbor Regija i konzultirati ga ukoliko se donose akti koji se
odnose na lokalnu i regionalnu samoupravu

SUD EUROPSKE UNIJE

Osnovan Pariškim ugovorom 1951.
osigurava da se pravo EU-a jednako tumači i primjenjuje u svim zemljama EU-a, osigurava da zemlje i institucije EU-a
poštuju pravo EU-a.
Sud EU danas podrazumjeva 2 suda:
1. (Europski) sud
2. Opći sud (ranije se nazivao Sud prvog stupnja)

Od 2005.-2016. godine postojao je i treći sud koji se zvao Službenički sud – rješavao je sporove iz radnih odnosa. Suci tog
suda, nakon njegovog ukidanja prešli su na Opći sud.

Članovi Europskog suda:

po jedan sudac iz svake zemlje EU-a i 11 nezavisnih odvjetnika. Sudi u Plenumu ili Sudskim vijećima od po (13, 5 ili 3
sudaca)
Članovi Općeg suda: 28 sudaca. Taj će broj 2019. narasti na 56 (po dva suca iz svake zemlje EU-a). On nema nezavisne
odvjetnike. Za njih se raspisuje natječaj u DČ
Hrvatski suci pri sudu EU
Rodin Siniša- Europski sud
Vesna Tomljenović- Opći sud
Kvalifikacija za suce:
 Nezavisnost
 Pravnici istaknute stručnosti
 Ne moraju obnašati funkciju suca
 Obvezno znanje francuskog jezika
Izbor sudaca za Europski sud:
 Izbor sudaca provodi se u DČ
 Svaka DČ sama predlaže kandidata (tj. listu od 3 kandidata)
 Nakon toga suci prolaze Panel – bivši suci vode razgovor sa kandidatima kako bi dali svoje mišljenje EU Vijeću
prije izbora.
 Mandat im je na 6 godina

NEZAVISNI ODVJETNICI
nepristrani stručnjaci čija je zadaća da podnošenjem neovisnog i nepristranog mišljenja pomažu sudu pri donošenju
odluka u određenim pitanjima, iako mišljenje nije formalno obvezujuće, tj. ne obvezuje sud, ali se u praksi uzima najčešće
u obzir
Daju svoja mišljenja u obliku znanstvenog rada, odnosno elaborata
Ima ukupno 11 sudaca:
6 stalnih sudaca (Njemačka, Francuska, VB, Italija, Španjolska, Poljska)
5 rotirajućih. 2021 godine-naš iz RH.

OZNAČAVANJE PREDMETA
Nakon što zaprimi zahtjev (tužbu ili prethodno pitanje), tajništvo registrira predmet i dodjeljuje mu broj.
Brojevi se dodjeljuju po predmetu kako su pristigli u tajništvo.
Primjer: C-39/13; 39-broj predmeta iz 2013. godine, C- je europski sud.
T- se dodjeljuje predmetima koji su u nadležnosti općeg suda (T-tribunal)
F- predmeti koji su u nadležnosti služ.suda dobivaju tu oznaku.

Sastav
Sud EU-a čine dva suda:
Sud – rješava zahtjeve za prethodne odluke koje podnose nacionalni sudovi, određene postupke za poništenje i žalbe.
Opći sud – donosi odluke u postupcima za poništenje koje su pokrenuli pojedinci, poduzeća i, u nekim slučajevima, vlade
država članica EU-a. To u praksi znači da se ovaj sud uglavnom bavi predmetima povezanima sa zakonodavstvom o
tržišnom natjecanju, državnom potporom, trgovinom, poljoprivredom i žigovima.

POSTUPCI KOJI SE VODE PRED SUDOM EU MOGU SE PODIJELITI NA DVIJE OSNOVNE VRSTE:
a) prethodni potupci za tumačenje i ocjenu valjanosti prava EU (preliminary reference procedures)
b) direktne tužbe (direct actions)
- Ugovor o Europskoj uniji dodjeljuje Europskom sudu 4 glavne nadležnosti:
1) odlučuje u postupcima koje zbog povrede prava Unije protiv država članica podnosi Europska komisija ili drug
države članice – tužba protiv države članice
2) nadzire zakonitost akata Europskog parlamenta, Vijeća EU, Europske komisije i Europske središnje banke bilo
izravno ili posredno kroz prethodni postupak za ocjenu valjanosti – sudski nadzor nad aktima institucija EU
3) odlučuje u postupcima zbog propusta institucija EZ da donesu određeni pravni akt – sudski nadzor nad
propustima institucija EU
4) odlučuje o prethodnim pitanjima koja mu upućuju sudovi država članica, a koji se mogu odnositi bilo na
interpretaciju ili na ocjenu valjanosti normi europskog prava – prethodni postupak za tumačenje i ocjenu
valjanosti prava EU

Postupci koji se vode pred ES su:

1. Prethodni postupak (postupci o pitanjima tumačenja i pitanja valjanosti prava EZ)
2. Postupak povodom tužbe protiv države članice
3. Postupak povodom tužbe za poništenje akta
4. Postupak povodom tužbe zbog propusta
5. Postupak povodom tužbe za naknadu štete

1. TUŽBA PROTIV DRŽAVE ČLANICE

 Na zahtjev Europske komisije ili države članice
 Prethodi mu neuspjeli administrativni postupak (EK pokušava DČ uputiti na povredu i potrebu da se ona ispravi)
 Europski sud najprije izriče deklaratornu presudu
 Ukoliko DČ ne postupi prema presudi Europskog suda, u ponovljenom postupku, na prijedlog Europske komisije ona
se može kazniti paušalnim iznosom periodičnim plaćanjem.

2. TUŽBA ZA PONIŠTENJE AKTA

Tužbu mogu podnijeti:
a) Privilegirani (Vijeće, EK, EP, DČ) bez dokazivanja interesa
b) Poluprivilegirani (ESB, Odbor revizora, Odbor regija) u svrhu zaštite svojih prerogativa
c) Pojedinci – protiv kata koji je upućen toj osobi – onaj koji ga izravno ili neizravno pogađa
Razlozi za poništenje:
a) Nenadležnost (1. nedostatak ovlasti Unije za donošenje akta, 2. nedostatak ovlasti konkretne institucije EU za
donošenje akta)
b) Bitna povreda postupka
c) Povreda ugovora ili bilo kojeg drugog pravnog pravila
d) Zlouporaba ovlasti

Protiv koga:
Protiv institucije koje su akt donijele
Posljedice odluke suda i rokovi:
Sud poništava retroaktivno i djeluje prema svima

Postupak:
Od institucije od koje je potekao poništeni akt, zahtjeva se da se takav akt ukine ili zamjeni novim koji će biti zakonit
Rok za podnošenje ove tužbe ograničen je na 2 mjeseca od objavljivanja akta i Službenom listu EU ili u izostanku
objavljivanja na 2 mjeseca od notifikacije tužitelja (objektivni) ili od kada je tužitelj za akt saznao (subjektivni rok)

3. TUŽBA RADI PROPUŠTANJA DONOŠENJA AKTA

postupak je kao prethodni, no prvo tužitelj mora ići na instituciju koju proziva da je propustila donijeti određeni akt, a
ako ona ne reagira na zahtjev tužitelja, pokreće se postupak pred Sudom. postupak koji se pokreće zbog propusta
neke od institucija, tijela ili agencija EU da donese akt koji je temeljem postojeće pravne norme dužna donijeti.
Ovlaštenici za pokretanje ove vrste postupka isti su kao osobe koje su ovlaštene podnijeti tužbu za poništenje.

4. PRETHODNI POSTUPAK
Niži nacionalni sudovi mogu, a i ne moraju uputiti prethodno pitanje (npr. općinski ili županijski sud)
Sud zadnje instance obvezan je (npr. Vrhovni sud) uputiti prethodno pitanje jer protiv njegovih odluka nema pravnih
lijekova
Prethodno pitanje može uputiti nac. Sud ukoliko je o o stvari prethodno raspravio – kada se podnese prethodno pitanje
– prekida se sudski postupak pred nacionalnim sudom- prethodno pitanje se upućuje sudu u Luxemburgu- on pomaže
nacionalnom sudu na način da mu daje svoje mišljenje – no predmet u konačnici rješava nacionalni sud.

Koji sud može doći u komunikaciju:

Bilo koji nacionalni sud

Ugovorni temelj – članak 267 Ugovora o funkcioniranju EU koji glasi:

Sud Europske unije je nadležan odlučivati o prethodnim pitanjima koja se tiču:
(a) tumačenja Ugovorâ;
(b) valjanosti i tumačenja akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije;
Ako se takvo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju
potrebna da bi mogao donijeti presudu, zatražiti od Suda da o tome odluči.
Ako se takvo pitanje pojavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice, protiv čijih odluka prema
nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, taj je sud dužan uputiti to pitanje Sudu.
Ako se to pitanje postavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice u pogledu osobe kojoj je oduzeta
sloboda, Sud Europske unije djeluje u najkraćem mogućem roku.

Uloga EU:
a) Da tumači
b) Da ocjeni valjanost prava EU

Uloga nacionalnih sudova:

a) ocjenjivanje činjenica
b) donošenje konačne odluke

Važno je napomenuti da gdje nema prava žalbe u određenom sudskom postupku nižih sudova (npr. županijski sud) –
u takvom je predmetu i on u obvezi podnijeti prethodno pitanje.

Učinci prethodnog postupka:

 Interpretacija postaje relevantna i izvan predmeta iz kojeg je pitanje postavljeno
 Obvezuje izvan spora, jer postaju sastavni dio pravne norme koju objašnjavaju, a koja kao takva obvezuje
  Interpretacije su retroaktivne
Implementacija prethodnog postupka:
Nije potrebno donositi implementacijsko zakonodavstvo koje regulira kada i kako uputiti pitanje već je to u pravilu
uređeno sudskom praksom EU
Mada postoje mišljenja da je bolje regulirati prethodni postupak jednim aktom koji bi se odnosio na sve vrste sudova i
postupaka.

5. TUŽBA PROTIV EU RADI NAKNADE ŠTETE

institucije, države članice te pravne i fizičke osobe ovlaštene su pred Europskim sudom zahtijevati da im institucija EU
naknadi štetu koju je uzrokovala protupravnim (ne)djelovanjem.

6. POSTUPAK ZA MIŠLJENJE
međunarodni sporazumi vezuju uniju , dio su pravnog poretka eu, te se tumače i provode u skladu s načelima pravnog
poretka, za njegovo tumačenje ovlašten sud eu, konkretno sud. Ovlašteni za podnošenje zahtjeva za mišljenje suda
su: DČ, Europ.parlament, Vijeće ili komisija.

IZVORI EU PRAVA
PRIMARNI: Osnivački ugovori i opća načela prava
SEKUNDARNI: Pravni akti koje na internom planu usvajaju institucije EU, međunarodni sporazumi i sudska praksa suda
EU

PRAVNI AKTI EUROPSKE UNIJE

U skladu sa redovnim zakonodavnim postupkom, Europski parlament i Vijeće zajedno donose uredbe, direktive ili odluke
na prijedlog Europske komisije.
Pravni akti doneseni zakonodavnim postupkom su zakonodavni akti.
U posebnim slučajevima predviđenim ugovorima, zakonodavni akti se mogu donositi na inicijativu skupine dč, ili
europ.parl, na preporuku europ.središ.banke ili na zahtjev suda ili Europ.invenst.banke.

Uredba je obvezujući zakonodavni akt koji se mora u cijelosti primjenjivati u čitavoj Europskoj uniji. Na primjer, kad je EU
htio osigurati da uvoz proizvoda u EU ne šteti proizvođačima iz EU-a koji proizvode slične proizvode, Vijeće je donijelo
Uredbu kako bi se takav uvoz ograničio. Ona ima opću primjenu.

Direktiva je zakonodavni akt kojim se utvrđuje cilj koji sve države članice EU-a moraju ostvariti. Međutim, svaka država
samostalno odlučuje o načinu na koji će ostvariti taj cilj.
Direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koje je potrebno postići, za svaku dč kojoj je upućena, a odabir oblika i
metoda postizanja tog rezultata prepušten je nacionalnim tijelima.

Odluka je u cijelosti obvezujuća za one kojima je upućena. (npr. država članica EU-a ili pojedinačno poduzeće) i izravno
se primjenjuje. Na primjer, Komisija je donijela odluku o sudjelovanju EU-a u radu raznih organizacija koje se bore protiv
terorizma. Ta se odluka odnosila samo na navedene organizacije.

Preporuke nije obvezujuća. Kad je Komisija uputila preporuku pravosudnim tijelima država EU-a da se češće koriste
videokonferencijama radi bolje prekogranične suradnje u području pravosuđa, ta preporuka nije imala nikakvih pravnih
posljedica. Preporukom se institucijama omogućuje da iznesu svoja stajališta i predlože način djelovanja, a da pritom ne
nameću nikakve pravne obveze onima kojima je upute.

Mišljenja je instrument kojim se institucijama omogućuje da daju neobvezujuću izjavu bez nametanja ikakve pravne
obveze onima kojima je upućeno. Mišljenje nije obvezujuće. Mogu ga izdati glavne institucije EU-a (Komisija, Vijeće,
Parlament), Odbor regija te Europski gospodarski i socijalni odbor. Tijekom izrade zakonodavstva odbori daju mišljenje sa
svog specifičnog regionalnog ili gospodarskog i socijalnog stajališta. Primjerice, Odbor regija objavio je mišljenje o paketu
mjera za čisti zrak u Europi.

OPĆA NAČELA

NAČELO OGRANIČENIH OVLASTI

 Određuje da Unija djeluje samo u granicama pojedinačnih ovlasti koje su joj dodijeljene osnivačkim ugovorima i u
okviru ciljeva koji su joj tim ugovorima postavljeni
  Pravilo je da EU ima samo one ovlasti koje su države članice na nju dobrovoljno prenijele, to je načelo važno radi
očuvanja suvereniteta i neovisnosti država članica
 Unija je dakle 2x ograničena u svojim ovlastima:
 zadaćama i ciljevima Unije;
 ali i takve ovlasti može ostvariti samo ako su joj one izričito podijeljene ugovorom
 Nadzor vrši Europski sud prave – postupak za poništenje akta Unije

NAČELO SUPSIDIJARNOSTI
 Određuje da je u područjima za koja nije određena njezina isključiva nadležnost Unija ovlaštena poduzimati mjere
i donositi pravne akte samo iznimno, ako su za to ispunjene izričite određene pretpostavke koje je ovlašćuju na
poduzimanje mjere tj. na donošenje pravnog akta
 Unija je u područjima za koje nije propisana njena isključiva nadležnost, ovlaštena poduzimati SAMO one mjere i
donositi samo one akte ako su za to ispunjene izričite određene pretpostavke:
1. pretpostavka neophodnosti – da se taj cilj NE može ostvariti na razini DČ ( - negativno određenje)
2. pretpostavka efikasnosti– da se to može bolje ostvariti djelovanjem Unije ( + pozitivno određenje).
Ovlasti Unije su:
1. isključive ovlasti – u područjima poput carinske unije, zajedničke trgovinske politike i tržišnog natjecanja → samo
Unija ima ovlast donositi propise
2. pomoćne, koordinirajuće ili dopunjujuće ovlasti – u područjima poput kulture, obrazovanja i industrije → Unija
može samo pomagati/poticati samostalno djelovanje DČ (npr. financijskim sredstvima).
3. podijeljene ovlasti – u područjima poput politike okoliša, transporta i zaštite potrošača → Unija i DČ dijele
zakonodavnu ovlast (uz poštivanje načela supsidijarnosti).

NAČELO PROPORCIONALNOSTI
 Određuje da mjere odnosno pravni akti koje donosi Unija moraju odgovarati cilju koji se njima postiže, moraju biti
ograničene samo na ono što je nužno za ostvarivanje zadaća Unije
 Po svom intenzitetu, opsegu, sadržaju, načinu donošenja i ostvarivanja ne smiju prelaziti okvire potrebne za
ostvarivanje ciljeva osnivačkih ugovora
 Mjera mora biti: prikladna, neophodna i razmjerna
 Unija će pri izboru mjera odabrati onu mjeru koja je što manje ograničavajuća za države članice

Valovi proširenja
1958- Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka
1973. Danska, Irska,UK
1981. Grčka
1986. Španjolska, Portugal
1995. Austrija, Finska, Švedska
2004. Češka, Cipar, Estonija, Mađarska, Latvija; Litva; Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija
2007. Bugarska, Rumunjska
2013. Hrvatska
Države kandidatkinje: Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Turska, Srbija,Albanija.
Potencijalni kandidati: BIH, Kosovo
Schengen: Island, Lihtenštajn, Malta, Švicarska.