Hrvatski jezik

Hrvatski jezik pripada indoeuropskoj jezičnoj porodici. Jezična je porodica skup

jezika za koje postoji dokaz da su potekli iz jednog zajedničkog prajezika. Tako
se u toj jezičnoj porodici nalaze indoiranski jezici, germanski jezici, romanski
jezici, baltoslavenski jezici, albanski i dr.
Baltoslavenski jezici dijele se na baltičke i slavenske jezike.
Slavenski jezici su podskupina baltoslavenskih indoeuropskih jezika koji se dijele
na zapadne, istočne i južne. Najpoznatiji su zapadni slavenski jezici češki, poljski
i slovački. Istočni slavenski jezici su bjeloruski, ruski, rusinski i ukrajinski.
Među južnoslavenske jezike danas se ubrajaju bosanski, bugarski, crnogorski ,
hrvatski, makedonski, slovenski i srpski.
Jezične porodice granaju se na brojne jezične (pod)skupine.
Razlikujemo tri hrvatska narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko.
Čakavsko narječje najprepoznatljivije je po zamjenici ča. Njime se govori uz
Jadransko more, od Istre do Pelješca i na većini otoka te dijelom u Lici i
Pokuplju.
Kajkavsko narječje prepoznaje se po zamjenici kaj i rasprostire se središnjom
Hrvatskom i dijelovima Gorskog kotara.
Štokavsko narječje koje je dobilo naziv prema zamjenici što prisutno je na
istoku Hrvatske , u najvećem dijelu Banije, Korduna i Like, velebitskome
području, dalmatinskome zaleđu i dubrovačkome na jugu
Hrvatski jezik s hrvatskim narječjima važan je dio nacionalnoga identiteta .