Provjera drugog Newtonovog zakona

Luka Popović
XV gimnazija, Zagreb
(12.2.2024.)

1.Sažetak
Istraživanje je provedeno s ciljem provjere drugog Newtonovog zakona, provjere ovisnosti
akceleracije o sili i masi. Kroz upotrebu kolotura, daske, utega, konca, i vagončića s utezima,
eliminirali smo trenje kako bismo precizno mjerili rezultantnu silu. Kroz eksperiment, mijenjali
smo masu utega(Fr) i bilježili vrijeme potrebno da prikolica s utezima kontrolirane stalne
nepromjenjive mase prijeđe udaljenost od 50 cm. Na temelju dobivenih rezultata, analizirali
smo očekivane ovisnosti i provjerili 2. Newtonov zakon. Rezultati su relativno dobro dokazali
2. Newtonovog zakona, ali je relativna pogreška bila malo veća od 10%.
 2. Teorijski uvod
Cilj mjerenja je provjeriti 2. Newtonov zakon i ovisnost akceleracije o Fr. Drugi
Newtonov zakon tvrdi da ako je rezulantna sila(Fr) na tijelo veća od nule, tijelo ima
akceleraciju te su time sila i akceleracija proporcionalni (F=a×m)[2]. U mjerenju se
očekuje da se povećanjem Fr povećava i akceleracija kolica. Akceleracija je
proporcionalna sili i obrnuto proporcionalna akceleraciji. Moja hipoteza da je taj
zakon točan je prikazana na grafikonu (Slika 2.).

Slika 1. [1]
Prikaz ovisnosti
a o Fr

3.Metode i materijali
Drugi Newtonov zakon smo provjerili koristeći dasku sa koloturom, prikolicu s
utezima, konac i utege. Za prvo mjerenje smo izmjerili udaljenost sa koje prikolica
kreće do kraja daske što je onda i put koji ona prijeđe. Put je bio kontrolirana
varijabla. Zatim smo stavili prikolicu ispred zacrtane linije te smo sa koncem povezali
prikolicu i uteg koji je visio sa koloture u jedan sustav. Početna masa utega je bila
0.05 kg te smo svaki put dodavali još 0.05 kg(slika 3.). Trenje na dasci je bilo
spušteno na nulu te je Fg utega tako bio i Fr cijelog sustava. Fr (težina utega) je bila
nezavisna varijabla, a Ftr koja je bila neutralizirana bila je kontrolirana varijabla.
Nakon dodavanja utega puštali bi prikolicu da akcelerira do kraja daske. Štopericom
smo mjerili vrijeme potrebno da prikolica prijeđe taj put. mjerenjem vremena došli
smo do akceleracije jer nam je put još od prije bio poznat. Vrijeme i akceleracija su u
ovom mjerenju zavisne varijable. U cijelom mjerenju masa prikolice se nije mijenjala
tako da je i to kontrolirana varijabla.
2
at 2s
formula za akceleraciju: s= a= 2 (1)
2 t

a 1
formula za recipročno od mase: = (2)
Fr m

mjerenje m/kg t/s a a

/1 /1
Fr Fr
∆
kg kg

1. 0.05 2.10 0.454 0.044

 2. 0.10 1.61 0.386 0.025

3. 0.15 1.31 0.388 0.023

4. 0.20 1.09 0.421 0.011

4. Rezultati i rasprava
Rezultati

Tablica1: rezultati mjerenja vremena potrebnog da tijelo prijeđe put od 50 cm te rezultati računa
recipročne mase.

1
=0.410
m

a
=(0.410 ± 0.044)
Fr

0.044
r= =0.1073 ×100 %=10.73 % ( 3 ) račun pogreške
0.410
 ∆ a=0.62m/s2

Slika 2.
a-Fr graf
obavljen ∆ Fr=1.5N
og
mjerenja

1 1
a= × F a=0.413 × × F ( 4 ) jednadžba pravca
m kg

Rasprava
Unatoč pažljivoj kontroli varijabli, primijetili smo određene varijacije u rezultatima.
Međutim, primijetili smo manje odstupanje koje bismo mogli pripisati mogućim
sistematskim greškama ili neregularnostima u eksperimentalnom postupku. Do
pogreške od 10.73% došlo je radi nemogućnost da se tako kratki vremenski period
dovoljno precizno izmjeri sa štopericom i da se skroz do kraja neutralizira trenje. Iako
je relativna pogreška veća od 10 % još uvijek možemo nazvati mjerenje važećim jer
relativna pogreška ne odstupa previše od 10%. Uz malo preciznije mjerenje hipoteza
o proporcionalnosti Fr i akceleracije mogla bi biti u potpunosti potvrđena jer u ovom
mjerenju ne može biti do kraja potvrđena zbog prevelikog odstupanja.
Na a-Fr grafu jasno se može nacrtati pravac te se ne prevelika odstupanja. Graf koji
prikazuje ovo mjerenje može jasno prikazati proporcionalnost akceleracije i
rezultantne sile. Nagib pravca se može poistovjetiti sa srednjim količnikom a i Fr
gledajući da se 1/m na pravcu razlikuje za samo 0.003×1/kg. Radi se o razlici od
0.73%.

5. Zaključak
Uspješno smo provjerili drugi Newtonov zakon s korištenjem kolotura kao
eksperimentalnog alata. Rezultati su pridonijeli razumijevanju ovisnosti akceleracije
o sili i masi iako je r veća od 10%. Unatoč manjim odstupanjima, eksperiment je bio
uspješan. Može se zaključiti da se treba povećati preciznost mjerenja u budućim
mjerenjima. Ova vježba pruža korisnu osnovu za buduće radove.

6. Literatura
[1] (htt2)
[2] (Krleža, n.d.)