Nekadašnje vizije obrazovanja ostvarene su i vrijeme je za stvaranje nove vizije koja će moći

će moći usmjeravati promjene u finskom obrazovanju sljedećih nekoliko desetljeća. Kao

zaključak ove knjige ponudio bih neke začetke vizije za budućnost obrazovanja u Finskoj.
Veliki san o budućnosti finskog obrazovanja trebao bi izgledati nekako ovako: stvoriti
zajednicu onih koji uče koja pruža uvjete koji će svim mladim ljudima omogućiti da otkriju
svoje talente. Ti talenti mogu biti akademski, umjetnički, kreativni, kinestetički ili neki drugi.
Svaka škola treba biti sigurna zajednica koja uči u kojoj će svi moći sudjelovati, istraživati i
međusobno djelovati. Škola treba davati znanje znanje i vještine kao i prije, ali također mora
mlade pripremiti na to da neće uvijek biti u pravu. Ako ljudi nisu pripremljeni na to, kao što
kaže Sir Ken Robinson, neće smišljati nove ideje koje imaju vrijednost (Robinson, 2009.).
Jedino ćemo na taj način moći najbolje iskoristiti naše nedovoljne ljudske resurse.

Postojećem obliku školovanja potrebne su mnoge promjene. Ponajprije, finske škole moraju
ustrajati u nastojanju da budu više orijentirane na učenika, kako bi omogućile izradu planova
učenja bolje prilagođenih potrebama učenika. Prilagođavanje osobnim potrebama ne znači
zamjenu nastavnika tehnologijom i individualiziranih učenjem. Naprotiv, nova finska škola
treba biti socijalno nadahnjujuće i sigurno okruženje u kojem će svi učenici steći socijalne
vještine potrebne za život. Učenje prilagođeno osobnim potrebama učenika i društveno
obrazovanje vode prema većoj specijaliziranosti, ali se izgrađuju na čvršćim zajedničkim
osnovama znanja i sposobnosti. Sljedeće bi trebalo mijenjati:

1. Razvoj osobnog plana učenja;

2. Manje podučavanja u učionici;
3. Razvoj interpersonalnih vještina i sposobnosti rješavanja problema;
4. Sudjelovanje i kreativnost kao pokazatelji uspjeha.

Kako je ustrojena knjiga

Knjiga se zasniva na sljedećih deset zamisli koje su podobno objašnjene:

 1. Finska ima odgojno-obrazovni sustav u kojem mladi stječu kvalitetno obrazovanje, a
razlike u uspjehu između pojedinih škola su malene - sve se to postiže uz razumne
roškove i uloženi trud.
2. Nije uvijek bilo tako.
3. Podučavanje se u Finskoj smatra uglednim zanimanjem te mnogi mladi ljudi žele
postati nastavnici.
4. Finci stoga imaju vjerovatno najkonkurentniji sustav pedagoškog obrazovanja na
svijetu.
5. Kao posljedicu toga finski nastavnici imaju znatnu profesionalnu samostalnost u
svojoj struci, kao i pristup svrhovitom profesionalnom razvoju tijekom cijeloga
radnog vijeka.
6. Oni koji imaju sreće postati nastavnici obično u struci ostaju cijeli život.
7. Gotovo polovica šesnaestogodišnjaka koji završe opće obrazovanje bila je uključena u
neku vrstu posebnog obrazovanja, pomoći prilagođene osobnim potrebama ili
pojedinačne poduke.
8. Nastavnici u Finskoj provode manje vremena podučavajući, i učenici učeći u školi i
izvan nje, nego njihovi kolege u drugim zemljama.
9. U finskim školama ne primjenjuje se standardizirano testiranje, pripreme za testove i
privatna poduka, kao u Sjedinjenim Državama i većem dijelu svijeta.
10. Svi čimbenici finskog uspjeha čine se kao suprotnost onomu što se događa u
Sjedinjenim Državama i velikom dijelu svijeta, gdje prevladavaju natjecanja,
odgovornost za uspjeh učenika na testiranju, standardizacija i privatizacija.

U ovoj je knjizi opisano kako je taj postupak tekao u Finskoj nakon Drugog svjetskog rata.
To je prva knjiga namjenjena međunarodnom čitateljstvu koja govori o tome kako je Finska
stvorila sustav koji je jednako hvaljen zbog pravednosti i visoke kvalitete. Mnoge vodeće
svjetske novine i radio-televizije - New York Times, Washington Post, Times of London, Le
Monde, El Pais, National Public Radio, NBC, Deutsche Welle i BBC - govorile su o tome
finskom obrazovnom čudu. Tisuće izaslanstava posjetile su finske vlasti, škole i zajednice
kako bi saznale šta pokreće izvrsnost u obrazovanju. Međutim, toj priči do sada nije bila
posvećena cijela knjiga, što je potrebno kako bi se nabrojali, povezali i objasnili prirodnu
čimbenici, ustanove i mnogi ljudi u nju uključeni.
U poglavljima u ovoj knjizi navodi se pet razloga zbog kojih je Finska zanimljiv i relevantan
izvor ideja za zemlje koje žele poboljšati odgojno-obrazovne sustave.
Prvo, Finska ima jedinstveni odgojno-obrazovni sustav jer se razvio iz osrednjeg u
model suvremenog odgojno-obrazovnog sustava koji već tri desetljeća daje izvrsne rezultate.
Finska je posebno i stoga što što je uspjela stvoriti odgojno-obrazovni sustav u kojem djeca
dobro uče, a pravedno obrazovanje rezultira malenim odstupanjima u obrazovnim
postignućima učenika u različitim školama u zemlji. Takva u svjetskim okvirima rijetka
situacija postignuta je razumnim financijskim sredstvima i s manje napora nego što su druge
države uložile u pokušaje reforme.
Drugo, svojim dokazima stalnim napretkom Finska pokazuje da postoji drugi put
izgradnje uspješnog odgojno-obrazovnog sustava s pomoću rješenja koja se razlikuju od
obrazovne politike vođene tržištem. Finski put promjene, kako su opisali Andz Hargreaves i
Dennis Shirley u knjizi The Fourth Way (Četvrti put), obilježen je povjerenjem,
profesionalnošću i zajedničkom odgovornošću (Hargreaves i Shirley, 2009.).
Uistinu, Finska je primjer zemlje u kojoj ne postoje školska inspekcija, standardizirani
kurikulum, odlučujuće vrednovanje učenika, odgovornost za uspjeh učenika utemeljen na
testovima, kao ni mentalitet nemilosrdne, “utrke do vrha” kada je riječ o promjenama u
obrazovanju.
Treće, na temelju svojeg uspjeha Finska može ponuditi alternativni način razmišljanja
o rješenjima za kronične probleme u obrazovanju Sjedinjenih Država, Kanadi i Engleskoj
(kao što su broj srednjoškolaca koji prekidaju školovanje, rani odlazak nastavnika i
neodgovarajuće obrazovanje za rad s učenicima s posebnim potrebnim odgojno-obrazovnim
potrebama), kao i za rastuće potrebe za promjenom odgojno-obrazovnih sustava u drugim
zemljama (kao što je uključivanje učenika u proces učenja, privlačenje mladih nadarenih ljudi
u nastavničku struku i uspostavljanje cjelovite politike javnog sektora). Finski pristup
smanjenju broja učenika koji rano napuštaju školu, poboljšanju stručnosti nastavnika,
primjeni razumne odgovornosti za uspjeh učenika i razumne procjene učenika te poboljšanju
učenja matematike, prirodoslovlja i pismenosti može poslužiti kao nadahnuće drugim
odgojno-obrazovnim sustavima koji traže put prema uspjehu.
Četvrto, Finska je također vrlo uspješna u međunarodnim okvirima u trgovini,
tehnologiji, održivom razvoju, i javnoj upravi i napretku te na taj način potiče zanimljiva
pitanja o međusobnoj zavisnosti obrazovanj i ostalih sektora u društvu. Čini se da još neki
sektori javne politike, poput zdravstva i zapošljavanja, imaju određenu ulogu u dugoročnom
razvoju i promjeni obrazovanja. U Finskoj ovo vrijedi i u jednakosti dohotka, društvenu
mobilnost te povjerenje unutar društva, kao što ćemo vidjeti u idućim poglavljima. Ova će
knjiga također objasniti zanimljiv usporedni razvoj finskog obrazovanja i poznatoga ginskog
telekomunikacijskog diva Nokije…